U početku je Bog stvorio nebo i zemlju. Zemlja je bila bezoblična i kaotična. Prekrivale su je duboke vode, a nad njima se prostirala tama. Božji je Duh lebdio nad vodama. Tada je Bog rekao: »Neka bude svjetlost.« I nastala je svjetlost. Bog je vidio da je svjetlost dobra i razdvojio je svjetlost od tame. Svjetlost je nazvao »dan«, a tamu »noć«. Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to prvi dan. Tada je Bog rekao: »Neka bude svod, da razdvaja vode koje su gore od voda koje su dolje.« Time je Bog napravio svod kojim je razdvojio vode pod svodom od voda nad svodom. I bilo je tako. Bog je svod nazvao »nebo«. Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to drugi dan. Tada je Bog rekao: »Neka se vode pod nebom saberu na jedno mjesto i neka se pojavi kopno.« I bilo je tako. Bog je kopno nazvao »zemlja«, a sabrane vode »more«. I Bog je vidio da je dobro. Tada je Bog rekao: »Neka zemlja rodi bilje: svakovrsne biljke što daju sjeme i svakovrsne voćke što daju plodove sa sjemenom.« I bilo je tako. Zemlja je pustila svakovrsne biljke što donose sjeme i svakovrsno drveće koje donosi plod sa sjemenom. I Bog je vidio da je dobro. Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to treći dan. Tada je Bog rekao: »Neka budu svjetlila na nebeskom svodu, da razdvajaju dan od noći i da označavaju doba, dane i godine. I neka svjetlila na nebeskom svodu osvjetljavaju zemlju.« I bilo je tako. Bog je napravio dva velika svjetlila: veće da vlada danju i manje da vlada noću. Načinio je i zvijezde. Postavio je svjetlila na nebeski svod da osvjetljavaju zemlju, da vladaju danju i noću te da razdvajaju svjetlost od tame. I Bog je vidio da je dobro. Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to četvrti dan. Tada je Bog rekao: »Neka se vode napune mnoštvom živih bića i neka ptice polete nebeskim svodom iznad zemlje.« Tako je Bog stvorio velike morske životinje i sva živa bića koja se kreću u vodi. Stvorio ih je prema njihovim vrstama, da ispunjavaju mora. Stvorio je i sve ptice prema njihovim vrstama. I Bog je vidio da je dobro. Bog ih je blagoslovio riječima: »Parite se i razmnožavajte. Ispunite morske vode. I neka se ptice razmnože na zemlji.« Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to peti dan. Tada je Bog rekao: »Neka zemlja proizvede svakovrsna živa bića: pitome i divlje životinje svake vrste, velike i male životinje svake vrste.« I bilo je tako. Bog je načinio svakovrsne životinje — pitome i divlje, velike i male. I Bog je vidio da je dobro. Tada je Bog rekao: »Načinimo čovjeka kao sliku onoga što jesmo, da bude poput nas. Dat ćemo mu vlast nad ribama i pticama, nad svim životinjama i nad svom zemljom.« I Bog stvori čovjeka kao sliku sebe. Na Božju sliku stvori ga. Muško i žensko stvori ih. Bog ih je blagoslovio riječima: »Imajte puno djece da bude sve više ljudi. Ispunite zemlju ljudima i gospodarite njome. Vladajte ribama u moru, pticama na nebu i svakim živim stvorom što se kreće po zemlji.« Zatim je Bog rekao: »Evo, dajem vam na cijeloj zemlji svaku biljku što nosi sjeme i svako stablo što nosi plod sa sjemenom — neka vam budu hrana. A svim životinjama na zemlji, svim pticama u zraku i svemu što gmiže po zemlji — svemu što živi i diše — dajem sve zeleno bilje za hranu.« I bilo je tako. Bog je pogledao sve što je stvorio i vidio da je veoma dobro. Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to šesti dan. Tako su dovršeni nebo i zemlja i sve na njima. Do sedmog je dana Bog završio svoj rad pa je tog dana mirovao. Zato je Bog blagoslovio sedmi dan i odredio ga posebnim i svetim jer je sedmog dana počinuo od svih svojih djela stvaranja. To je postanak neba i zemlje. Tako su stvoreni. Kad je BOG stvorio zemlju i nebo, po zemlji još nisu niknule ni divlje, a ni poljske biljke. BOG još nije pustio kišu na zemlju i nije bilo čovjeka da je obrađuje. No voda bi izvirala iz tla i natapala svu površinu. BOG je oblikovao čovjeka od zemlje iz tla . U nosnice mu je udahnuo dah života i on je postao živo biće. Zatim je BOG zasadio vrt u Edenu, na istoku. Ondje je smjestio čovjeka kojeg je oblikovao. BOG je učinio da iz zemlje izraste svakovrsno drveće, lijepog izgleda i ukusnih plodova. A nasred vrta bilo je stablo čiji plodovi ljudima daju život, i stablo čiji plodovi ljudima daju sposobnost raspoznavanja dobra i zla. Iz Edena je tekla rijeka i navodnjavala vrt, a odande se razdvajala na četiri rijeke. Prva se zove Pišon i teče po čitavoj zemlji Havili. U toj zemlji ima zlata i to zlato je čisto. A ima i mirisnih smola i kamena oniksa. Druga rijeka zove se Gihon i teče po čitavoj zemlji Kuš . Treća rijeka zove se Tigris i teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat. BOG je uzeo čovjeka i stavio ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i održava. BOG je zapovjedio čovjeku: »Slobodno jedi sa svakog stabla u vrtu, ali nemoj jesti plodove sa stabla spoznaje dobra i zla! Ako ih pojedeš, sigurno ćeš umrijeti.« Zatim je BOG rekao: »Čovjeku nije dobro da bude sâm. Načinit ću mu prikladnu družicu.« Tada je BOG od zemlje oblikovao sve životinje i ptice pa ih doveo pred čovjeka, da vidi kako će ih nazvati. I kako god je čovjek nazvao neko živo biće — tako mu je bilo ime. Čovjek je dao ime svakoj vrsti pitomih životinja, ptica i divljih životinja. No čovjeku se nije našla prikladna družica. Zato je BOG učinio da čovjek padne u dubok san. Zatim mu je, dok je spavao, izvadio jedno rebro i to mjesto zatvorio mesom. Od rebra, što mu ga je uzeo, BOG je načinio ženu i doveo je pred čovjeka. Čovjek je rekao: »Evo, napokon, kosti od mojih kostiju i tijelo od mog tijela. Neka se zove žena, jer iz muškarca je uzeta.« Zato čovjek ostavlja oca i majku, i združuje se sa svojom ženom te oni postaju jedno. A oboje su bili goli, i čovjek i njegova žena, i nije ih bilo sram. Zmija je bila lukavija od svih divljih životinja koje je stvorio BOG. Ona upita ženu: »Zar je Bog zaista rekao da ne smijete jesti ni sa jednog stabla u vrtu?« Žena odgovori: »Smijemo jesti plodove sa svih stabala u vrtu, osim sa jednoga. Bog je rekao: ‘Nemojte jesti plod stabla koje je usred vrta! Ne dirajte ga, da ne umrete!’« Tada zmija reče ženi: »Ne, nećete umrijeti. Nego, Bog zna da će vam se otvoriti oči kad pojedete taj plod. I bit ćete kao Bog — znat ćete što je dobro, a što zlo.« Žena je vidjela da plod lijepo izgleda, da je dobar za jelo i da je poželjan jer će je učiniti mudrom. Stoga, ubere plod stabla i pojede ga. A dala je i svome mužu, koji je bio s njom, pa je i on jeo. Tada su se oboma otvorile oči i spoznali su da su goli. Zato su spleli smokvinog lišća i napravili si pregače. Potom su čuli korake BOGA, koji je hodao vrtom za večernjeg povjetarca, pa su se sakrili od BOŽJE prisutnosti među drveće u vrtu. BOG je pozvao čovjeka i upitao ga: »Gdje si?« Čovjek je rekao: »Čuo sam da si u vrtu i uplašio sam se, jer sam gol, pa sam se sakrio.« »Tko ti je rekao da si gol?« upita ga Bog. »Zar si jeo plod stabla koji sam ti zabranio jesti?« »Žena koju si dao da bude uz mene«, odgovori čovjek, »dala mi je plod sa stabla pa sam jeo.« Tada BOG upita ženu: »Što si učinila?« »Zmija me prevarila«, kaže žena, »pa sam jela.« BOG je rekao zmiji: »Zato što si to učinila, neka si prokleta među svim životinjama, bilo pitomima ili divljima! Na trbuhu ćeš puzati i prašinu jesti svih dana svog života. A ja ću zametnuti neprijateljstvo između tebe i žene, između tvog potomstva i njezinog potomstva. On će ti glavu gaziti, a ti ćeš mu petu gristi.« A ženi je rekao: »U trudnoći ću ti povećati muke i u bolovima ćeš rađati djecu. Htjet ćeš vladati svojim mužem, ali on će vladati tobom.« Zatim je rekao čovjeku: »Zato što si poslušao svoju ženu i jeo plod stabla, za koji sam ti zapovjedio da ga ne jedeš, neka je zemlja prokleta zbog tebe. Uz težak ćeš se rad od nje hraniti svih dana svog života. Ona će ti puštati trnje i korov, a ti ćeš se hraniti poljskim biljkama. U znoju ćeš lica svog kruh jesti dok se u zemlju ne vratiš. Jer, iz zemlje si stvoren; prah si i u prah ćeš se vratiti.« Adam je svojoj ženi dao ime Eva jer je ona majka svih živih. BOG je čovjeku i njegovoj ženi načinio odjeću od životinjske kože i odjenuo ih. Zatim je BOG rekao: »Gle, ljudi su postali poput nas — znaju što je dobro, a što zlo. Ne smijemo dopustiti da uberu plod sa stabla života, da ga ne bi pojeli i živjeli zauvijek!« Zato ih je BOG protjerao van iz edenskog vrta, da obrađuju zemlju od koje je čovjek i stvoren. Prognao je tako ljude iz edenskog vrta. Istočno od vrta postavio je krilata bića i vatreni mač, koji se kretao na sve strane, da čuvaju put prema stablu života. Adam je spavao sa svojom ženom Evom pa je zatrudnjela i rodila sina. Rekla je: »S BOŽJOM sam pomoću dobila muško dijete!« i dala mu ime Kain . Kasnije je rodila i Kainovog brata Abela. On je postao stočar, a Kain zemljoradnik. Nakon nekog vremena, Kain je prinio BOGU dar od plodova zemlje, a Abel je prinio prvinu okota svoga stada — najbolje, masne komade mesa. BOG je s naklonošću pogledao Abela i njegov prinos, ali Kaina i njegov prinos nije prihvatio. Zato se Kain jako razljutio, a lice mu se namrgodilo. »Zašto si ljut«, upita BOG Kaina, »i zašto si se namrgodio? Ako činiš što je dobro, prihvatit ću te . A ako ne činiš što je dobro, grijeh će te zaskočiti i zavladati tobom. No ti imaš vlast nad njime.« Kain je rekao svom bratu Abelu: »Hajdemo van, na polje.« Kad su izašli na polje, Kain je napao Abela i ubio ga. Kasnije, BOG upita Kaina: »Gdje ti je brat Abel?« »Ne znam«, odgovorio je. »Zar sam ja čuvar svoga brata?« Tada BOG reče: »Što si učinio? Slušaj! Krv tvog brata viče iz zemlje prema meni. Zato te proklinjem u odnosu na zemlju. Upila je krv tvoga brata dok ti se cijedila s ruke. Kad je budeš obrađivao, više ti neće rađati svojim plodovima. Bit ćeš lutalica i bjegunac na zemlji.« »Moja je kazna veća nego što mogu podnijeti«, rekao je Kain BOGU. »Protjerao si me s ove zemlje i morat ću se skrivati od tvog lica. Bit ću lutalica i bjegunac na zemlji. Tko god naiđe, može me ubiti.« »Neće biti tako!« reče mu BOG. »Ako netko ubije Kaina, stići će ga sedmerostruka osveta.« I BOG je stavio znak na Kaina, da ga tko ne ubije kad ga sretne. Tada Kain ode od BOGA i nastani se u zemlji Nod , istočno od Edena. Kain je spavao sa svojom ženom pa je zatrudnjela i rodila Henoka. Kain je sagradio grad i nazvao ga Henok, po svome sinu. Henoku se rodio Irad, a Iradu Mehujael. Mehujaelu se rodio Metušael, a Metušaelu Lamek. Lamek je imao dvije žene: jedna se zvala Ada, a druga Sila. Ada je rodila Jabala. On je predak svih koji žive u šatorima i uzgajaju stoku. Njegov brat zvao se Jubal. On je predak svih koji sviraju liru i frulu. Sila je rodila Tubal-Kaina. On je kovao sve vrste alata od bakra i željeza. Tubal-Kainova sestra zvala se Naama. Lamek se hvalio svojim ženama: »Ada i Sila, glas moj slušajte, žene Lamekove, riječi moje osluhnite. Čovjeka bih ubio da me rani, dijete bih ubio da me ozlijedi. Ako će Kain biti osvećen sedam puta, Lamek će biti sedamdeset i sedam.« Adam je opet spavao sa svojom ženom pa je rodila sina i dala mu ime Šet. Rekla je: »Bog mi je dao drugo dijete umjesto Abela jer ga je Kain bio ubio.« I Šetu se rodio sin kojem je dao ime Enoš. U to su vrijeme ljudi počeli štovati BOGA po imenu . Ovo je zapis o Adamovim potomcima. Kad je Bog stvorio čovjeka, stvorio ga je da bude poput Boga. Stvorio je muško i žensko. Nakon što ih je stvorio, blagoslovio ih je i nazvao »čovjek«. Kad je Adam imao 130 godina, rodio mu se sin sličan njemu. Dao mu je ime Šet. Nakon Šetovog rođenja, Adam je živio 800 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Tako je Adam živio ukupno 930 godina i umro. Kad je Šet imao 105 godina, rodio mu se Enoš. Nakon Enoševog rođenja, Šet je živio 807 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Tako je Šet živio ukupno 912 godina i umro. Kad je Enoš imao 90 godina, rodio mu se Kenan. Nakon Kenanovog rođenja, Enoš je živio 815 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Tako je Enoš živio ukupno 905 godina i umro. Kad je Kenan imao 70 godina, rodio mu se Mahalalel. Nakon Mahalalelovog rođenja, Kenan je živio 840 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Tako je Kenan živio ukupno 910 godina i umro. Kad je Mahalalel imao 65 godina, rodio mu se Jared. Nakon Jaredovog rođenja, Mahalalel je živio 830 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Tako je Mahalalel živio ukupno 895 godina i umro. Kad je Jared imao 162 godine, rodio mu se Henok. Nakon Henokovog rođenja, Jared je živio 800 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Tako je Jared živio ukupno 962 godine i umro. Kad je Henok imao 65 godina, rodio mu se Metušalah. Nakon Metušalahovog rođenja, Henok je živio u bliskom odnosu s Bogom 300 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Tako je Henok živio ukupno 365 godina. Henok je živio u bliskom odnosu s Bogom, a zatim je nestao, jer ga je uzeo Bog. Kad je Metušalah imao 187 godina, rodio mu se Lamek. Nakon Lamekovog rođenja, Metušalah je živio 782 godine. Dobio je još sinova i kćeri. Tako je Metušalah živio ukupno 969 godina i umro. Kad je Lamek imao 182 godine, rodio mu se sin. Dao mu je ime Noa , govoreći: »On će nam donijeti olakšanje od teškog i napornog fizičkog rada na zemlji koju je BOG prokleo.« Nakon Noinog rođenja, Lamek je živio 595 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Tako je Lamek živio ukupno 777 godina i umro. Kad je Noa imao 500 godina, rodili su mu se Šem, Ham i Jafet. Kako su se ljudi počeli množiti i naseljavati zemlju, rađale su im se kćeri. Božji su sinovi primijetili ljepotu ljudskih kćeri pa ih odabirali i uzimali sebi za žene. Tada je BOG rekao: »Moj duh, koji čovjeku daje život, neće u njemu ostati zauvijek jer je samo smrtnik. Neka živi još stotinu i dvadeset godina.« U to vrijeme, a i kasnije, na zemlji su živjeli divovi jer su Božji sinovi spavali s ljudskim kćerima i one su im rađale djecu. Bili su to junaci, iz davnina poznati ratnici. BOG je vidio koliko je velika čovjekova pokvarenost na zemlji — da su sve misli što dolaze iz njegovog srca stalno usmjerene na zlo. Ražalostilo se BOŽJE srce te je požalio što je stvorio čovjeka na zemlji. Zato je BOG rekao: »Izbrisat ću sa zemlje ljudski rod koji sam stvorio. Uništit ću i velike životinje, male životinje što gmižu po zemlji i ptice. Požalio sam što sam ih stvorio.« Međutim, BOG je bio zadovoljan čovjekom po imenu Noa. Ovo je pripovijest o Noi: Noa je bio pravedan, čovjek besprijekornog ponašanja u svome naraštaju. Živio je u bliskom odnosu s Bogom. Imao je trojicu sinova: Šema, Hama i Jafeta. Zemlja se pred Bogom iskvarila i bila je puna nasilja. Bog je vidio da je iskvarena jer su svi ljudi na zemlji živjeli iskvareno. Rekao je Noi: »Odlučio sam stati na kraj svim ljudima jer se zbog njih zemlja ispunila nasiljem. Evo, uništit ću ih — izbrisati sa zemlje. Zato, sagradi sebi arku od smolastog drveta . U njoj napravi odjeljke, a izvana i iznutra premaži je smolom. Ovako je sagradi: neka bude sto pedeset metara duga, dvadeset i pet metara široka i petnaest metara visoka. Napravi krov na arci tako da ostaviš pola metra prostora ispod vrha. Na jednoj strani načini vrata, a unutar arke napravi donju, srednju i gornju razinu. A ja ću pustiti poplavne vode na zemlju da unište sve što diše. Sve što je na zemlji, umrijet će. No s tobom ću sklopiti svoj savez. Ući ćeš u arku sa svojom ženom, sinovima i njihovim ženama. U arku uvedi po dvoje od svih živih bića, mužjaka i ženku, pa će s tobom preživjeti. Neka uđe i par od svake vrste ptica, od svake vrste velikih i malih životinja, da se održe na životu. Također, uzmi sve vrste hrane za jelo i uskladišti je u arci, da služi za prehranu i tebi i njima.« I Noa je upravo tako napravio. Učinio je sve što mu je Bog zapovjedio. BOG reče Noi: »Uđite u arku, ti i sva tvoja obitelj, jer sam vidio da si jedino ti preda mnom pravedan u ovome naraštaju. Uzmi sa sobom sedam parova, mužjaka i ženku, od svake čiste životinje. Zatim jedan par, mužjaka i ženku, od svake nečiste životinje. I sedam parova, mužjaka i ženku, od svake ptice. Tako će se očuvati njihova vrsta na zemlji. Jer, za sedam ću dana pustiti da neprestano, tijekom četrdeset dana i četrdeset noći, pada kiša. Svako ću živo stvorenje, koje sam stvorio, ukloniti s lica zemlje.« I Noa je učinio sve što mu je zapovjedio BOG. Noa je imao šesto godina kad su vode preplavile zemlju. Ušao je u arku sa svojom ženom, sinovima i njihovim ženama, da pobjegnu od poplavnih voda. Od čistih i nečistih životinja, od ptica i od svega što gmiže po tlu, dvoje po dvoje, mužjak i ženka, ušli su u arku s Noom — kao što mu je zapovjedio Bog. Sedam dana nakon toga, vode su počele poplavljati zemlju. Šestote godine Noinog života, sedamnaestog dana drugog mjeseca, šiknuli su svi izvori iz dubina i otvorile se brane na nebu. Kiša je padala na zemlju tijekom četrdeset dana i četrdeset noći. Tog su istog dana u arku ušli Noa, njegova žena, njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet, i njihove tri žene. S njima su ušle i sve vrste divljih životinja, sve vrste pitomih životinja, sve vrste što gmižu po tlu i sve vrste ptica. Dvoje po dvoje od svih živih bića ušlo je s Noom u arku. Ušli su mužjak i ženka od svih živih bića, kao što mu je zapovjedio Bog. Tada je BOG za njim zatvorio vrata. Četrdeset dana podizale su se vode na zemlji. Kako su vode rasle, tako su ponijele arku i podigle je visoko iznad zemlje. Vode su rasle i podigle se visoko nad zemljom, a arka je plutala na površini vode. Toliko su se silno vode podigle nad zemljom da su prekrile sve najviše planine pod nebom. Narasle su sedam i pol metara iznad potopljenih planina. Umrla su sva živa bića: ptice, pitome životinje, divlje životinje, sve što gmiže po tlu i sav ljudski rod. Na kopnu je poginulo sve što je imalo dah života u nosnicama. Bog je uništio svako živo biće na zemlji: ljude, životinje, stvorenja što gmižu po tlu i ptice. Bili su izbrisani s lica zemlje. Ostao je samo Noa i oni koji su bili s njim u arci. Zemlja je bila poplavljena stotinu i pedeset dana. Bog nije zaboravio Nou niti sve divlje i pitome životinje koje su s njim bile u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom, a vode su se povlačile. Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša. Vode su postupno odlazile sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana toliko su se spustile da se sedamnaestog dana sedmoga mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat. Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina. Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci, i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje. Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje. No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku. Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke. Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje. Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila. Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina. Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha. Tada je Bog rekao Noi: »Izađite iz arke — ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene. Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.« I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama. Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama — sve što se kreće na zemlji — izašlo je iz arke. Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice na žrtveniku. BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio. Sve dok bude zemlje, bit će sjetve i žetve, hladnoće i vrućine, ljeta i zime, dana i noći, i više neće prestati.« Bog je tada blagoslovio Nou i njegove sinove. Rekao im je: »Imajte puno djece da vas bude sve više. Ispunite zemlju ljudima. Bojat će vas se sve životinje na zemlji i sve ptice na nebu, sva stvorenja što gmižu po tlu i sve ribe u moru. Vama ih predajem. Sve što se kreće i živi, neka vam bude hranom. Nekoć sam vam dao zeleno bilje za hranu, a sad vam dajem sve. Samo nemojte jesti meso u kojem je još krv jer to znači da je život u njemu. Za vašu krv, vaše živote, tražit ću da se položi račun. Tražit ću to od svake životinje koja ubije čovjeka i od svakog čovjeka koji ubije drugog čovjeka. Ako tko uzme život drugoj osobi, tražit ću njegov život. Tko prolije krv čovječju, čovjek će proliti krv njegovu, jer na Božju sliku Bog stvori čovjeka. Imajte puno djece, da vas bude sve više. Namnožite se da zemlja bude puna ljudi.« Zatim je Bog rekao Noi i njegovim sinovima: »A ja sad sklapam svoj savez s vama i s vašim potomstvom, i sa svakim živim bićem koje je s vama — pticama, svim pitomim i divljim životinjama, sa svime što je s vama izašlo iz arke — sa svakim stvorom što će živjeti na zemlji. Sklapam svoj savez s vama: Nikad više poplavne vode neće smaknuti sva živa bića. Nikad više potop neće uništiti zemlju.« Bog je rekao: »Ovo je znak saveza koji sklapam s vama i sa svakim živim bićem koje je s vama, za sve buduće naraštaje. Duga koju sam stavio u oblake bit će znak saveza između mene i zemlje. Kad god pošaljem oblake nad zemlju i na njima se bude vidjela duga, sjetit ću se svog saveza s vama i sa svakim živim bićem. I nikad više neće biti potopa koji bi uništio sva živa stvorenja. Kad se u oblaku pojavi duga, vidjet ću je i sjetiti se vječnog saveza između Boga i svakog živoga bića na zemlji.« I Bog je rekao Noi: »To je znak saveza koji sam sklopio između sebe i svih živih stvorenja na zemlji.« Iz arke su izašli Noini sinovi Šem, Ham i Jafet. Ham je bio Kanaanov otac. Njih su trojica bili Noini sinovi i njihovi su potomci napučili cijelu zemlju. Noa je počeo obrađivati zemlju pa je posadio vinograd. Jednom je prilikom pio vino i opio se te zaspao gol u svome šatoru. Ham, Kanaanov otac, vidio je svog oca golog, i to je rekao braći koja su bila vani. Tada su Šem i Jafet uzeli ogrtač, raširili ga do svojih ramena i, hodajući unatrag, pokrili svoga gologa oca. Okrenuli su lice na drugu stranu da ga ne bi gledali obnaženoga. Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, rekao je: »Proklet neka je Kanaan. Bit će rob svojoj braći.« I još je rekao: »Šema neka blagoslovi BOG, a Kanaan neka mu bude rob. Jafeta neka uveća Bog, neka živi u šatorima Šemovim, a Kanaan neka mu bude rob.« Nakon potopa Noa je živio još 350 godina. Tako je on živio ukupno 950 godina i umro. Ovo je zapis o Noinim sinovima: Šemu, Hamu i Jafetu, kojima su se nakon potopa rodili sinovi. Jafetovi su sinovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras. Gomerovi su sinovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. Javanovi su potomci: Eliša, Taršiš, Ciprani i Rodijci . Od njih su se po svojim zemljama razgranali primorski narodi sa svojim jezicima, prema svojim obiteljima i unutar svojih naroda. Hamovi su sinovi: Kuš , Misrajim , Put i Kanaan. Kuševi su sinovi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Raamini su sinovi: Šeba i Dedan. Kušu se rodio i Nimrod koji je bio prvi veliki ratnik na zemlji. BOG mu je dao da bude vrstan lovac. Zato se za dobre lovce kaže: »Po BOŽJOJ volji vrstan lovac kao Nimrod.« Prva uporišta njegovog kraljevstva bila su Babilon, Erek, Akad i Kalne u zemlji Babiloniji . Odande je otišao u Asiriju, gdje je sagradio gradove Ninivu, Rehobot Ir, Kalah i Resen, koji je između Ninive i velikoga grada Kalaha. Od Misrajima su potekli Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, Patrušani, Kasluhijci (od kojih su potekli Filistejci) i Kaftorci. Od Kanaana su potekli njegov prvorođeni sin Sidon i Sidonci te Het i Hetiti, zatim Jebusejci, Amorejci, Girgašani, Hivijci, Arkijci, Sinijci, Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Kasnije su se obitelji Kanaanaca raštrkale pa se njihovo područje protezalo od Sidona prema Geraru, sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Seboimu, sve do Laše. Hamovi su to sinovi prema svojim obiteljima, jezicima, zemljama i narodima. A sinovi su se rodili i Šemu , Jafetovom starijem bratu i praocu svih Eberovih potomaka . Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš. Arpakšadu se rodio Šelah, a Šelahu se rodio Eber. Eberu su se rodila dvojica sinova. Jedan se zvao Peleg jer su se u njegovo vrijeme ljudi svijeta podijelili . Njegov brat zvao se Joktan. Joktanu su se rodili Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, Hadoram, Uzal, Dikla, Obal, Abimael, Šeba, Ofir, Havila i Jobab. Svi su oni bili Joktanovi sinovi. Živjeli su na području od Meše prema Sefaru, u gorskom kraju na istoku. Šemovi su to sinovi, prema svojim obiteljima, jezicima, zemljama i narodima. Obitelji su to Noinih sinova prema svojim lozama unutar svojih naroda. Nakon potopa, od njih su se po zemlji proširili narodi. Na cijelome svijetu govorio se samo jedan jezik i koristile iste riječi. Kako su se ljudi kretali po istoku, naišli su na dolinu u zemlji Babiloniji i ondje se nastanili. »Hajdemo praviti cigle i peći ih da otvrdnu«, rekli su jedan drugome. Tako su koristili ciglu umjesto kamena i katran umjesto žbuke. Zatim su rekli: »Hajdemo sagraditi sebi grad i toranj s vrhom do neba, da steknemo ugled i da se ne raspršimo po cijelome svijetu.« BOG je sišao vidjeti grad i toranj što su ih zidali ljudi. »Zaista su jedan narod i svi govore jednim jezikom«, rekao je BOG. »Ovo je tek početak njihovih djela. Što god naume, sad će im biti ostvarivo. Hajde da siđemo i pobrkamo im jezik, da se međusobno ne razumiju.« Tako ih je BOG odande raspršio po cijelome svijetu, a zidanje je grada zaustavljeno. Grad se zvao Babilon zato što je BOG ondje pobrkao jezik cijeloga svijeta. Odande ih je BOG raspršio po čitavoj zemlji. Ovo je Šemovo potomstvo : Dvije godine nakon potopa, kad je Šem imao 100 godina, rodio mu se Arpakšad. Nakon Arpakšadovog rođenja, Šem je živio 500 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Kad je Arpakšad imao 35 godina, rodio mu se Šelah. Nakon Šelahovog rođenja, Arpakšad je živio 403 godine. Dobio je još sinova i kćeri. Kad je Šelah imao 30 godina, rodio mu se Eber. Nakon Eberovog rođenja, Šelah je živio 403 godine. Dobio je još sinova i kćeri. Kad je Eber imao 34 godine, rodio mu se Peleg. Nakon Pelegovog rođenja, Eber je živio 430 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Kad je Peleg imao 30 godina, rodio mu se Reu. Nakon Reuovog rođenja, Peleg je živio 209 godina i imao još sinova i kćeri. Kad je Reu imao 32 godine, rodio mu se Serug. Nakon Serugovog rođenja, Reu je živio 207 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Kad je Serug imao 30 godina, rodio mu se Nahor. Nakon Nahorovog rođenja, Serug je živio 200 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Kad je Nahor imao 29 godina, rodio mu se Terah. Nakon Terahovog rođenja, Nahor je živio 119 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Nakon što je Terah napunio 70 godina, rodili su mu se Abram, Nahor i Haran. Ovo je Terahovo potomstvo: Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran. Haranu se rodio Lot. Haran je umro za života svog oca, u Uru Kaldejskom, u zemlji gdje je rođen. I Abram i Nahor su se oženili. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova Milka. Milka je bila kći Harana koji je još imao i kćer Isku. Saraja nije imala djece jer je bila neplodna. Terah je uzeo sina Abrama, unuka Lota, Haranovog sina, i svoju snahu Saraju, Abramovu ženu, pa se s njima zaputio iz Ura Kaldejskog u zemlju Kanaan. No kad su stigli do Harana, ondje su se i nastanili. Terah je živio 205 godina i umro je u Haranu. BOG je rekao Abramu: »Ostavi svoju zemlju, svoju rodbinu i dom svog oca. Idi u zemlju koju ću ti pokazati. Učinit ću od tebe velik narod i blagoslovit ću te. Ime ću ti učiniti velikim, i ti ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji tebe blagoslivljaju, a proklinjat one koji tebe proklinju. Po tebi će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji.« I Abram je krenuo, kao što mu je BOG rekao, a s njim je pošao i Lot. Abram je imao sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Sa sobom je poveo svoju ženu Saraju, nećaka Lota, uzeo je svu imovinu koju su stekli i sve robove koje su imali u Haranu. Zaputili su se u zemlju Kanaan. Kad su stigli, Abram je prošao zemljom sve do mjesta Šekem, do poznatoga hrasta Moreh . Tada su ondje živjeli Kanaanci. BOG se pokazao Abramu i rekao mu: »Ovu ću zemlju dati tvome potomstvu.« Ondje je Abram napravio žrtvenik BOGU koji mu se pokazao. Potom je otišao u brda, istočno od Betela, gdje je razapeo svoj šator. Betel mu je bio na zapadu, a Aj na istoku. Abram je ondje napravio žrtvenik BOGU i štovao BOGA . Zatim je nastavio putovati, od mjesta do mjesta, prema jugu. U zemlji je zavladala toliko velika glad da je Abram otišao u Egipat kako bi neko vrijeme ondje živio kao stranac. Na ulasku u Egipat rekao je svojoj ženi Saraji: »Slušaj, znam da si prekrasna žena. Kad te Egipćani vide, bit će ljubomorni što si mi žena pa će me ubiti, a tebe zadržati za sebe. Zato, reci da si mi sestra, da zbog tebe dobro prođem i da mi poštede život.« Kad je Abram stigao u Egipat, Egipćani su vidjeli da je Saraja vrlo lijepa. A vidjeli su je i faraonovi službenici pa je pohvalili pred njim. Tako su je doveli na faraonov dvor da bude jedna od njegovih žena . Radi nje je faraon lijepo postupao s Abramom te je on stekao ovce i koze, goveda, magarce i magarice, deve, robove i ropkinje. No BOG je poslao teške bolesti na faraona i njegove ukućane zbog Abramove žene Saraje. Stoga je faraon pozvao Abrama i upitao: »Što si mi učinio? Zašto mi nisi rekao da je ona tvoja žena? Zašto si rekao da ti je sestra pa sam je uzeo sebi za ženu? Sad ti je vraćam — uzmi je i idi!« Zatim je faraon dao zapovijed svojim ljudima pa su otpremili Abrama s njegovom ženom i svom imovinom. Abram se iz Egipta vratio na jug Kanaana sa svojom ženom i svom imovinom, a s njime i Lot. Abram je imao veliko bogatstvo u stoci, srebru i zlatu. Iz južnog je kraja nastavio putovati prema sjeveru. Išao je od mjesta do mjesta, sve do Betela. Došao je do onog mjesta između Betela i Aja gdje mu je prije bio šator i gdje je bio napravio žrtvenik. Ondje je Abram štovao BOGA . Cijelo to vrijeme i Lot je putovao s Abramom te je i on imao stada sitne i krupne stoke, i brojnu obitelj i robove. Onaj kraj nije mogao izdržavati obojicu jer su imali toliku imovinu da nisu mogli živjeti zajedno. Dolazilo je do svađe između Abramovih i Lotovih pastira. U to su vrijeme ondje živjeli i Kanaanci i Perižani. Stoga je Abram rekao Lotu: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, niti između mojih i tvojih pastira — pa rodbina smo. Sva ti je zemlja na raspolaganju. Razdvojimo se. Ako ti odeš lijevo, ja ću desno. Ako ti odeš desno, ja ću lijevo.« Lot je podigao pogled i vidio da je sva dolina rijeke Jordan prema Soaru dobro navodnjena. Izgledala je kao BOŽJI vrt, ili kao egipatska zemlja, jer je to bilo prije nego što je BOG uništio Sodomu i Gomoru. Lot je izabrao za sebe svu Jordansku dolinu pa se zaputio na istok. Tako su se razdvojili: Abram je živio u Kanaanu, dok je Lot živio između gradova u dolini i utaborio se u šatorima sve do Sodome. A muškarci u Sodomi bili su zli i jako su griješili protiv BOGA. Nakon što se Lot odvojio, BOG je rekao Abramu: »Podigni pogled s ovog mjesta na sjever, jug, istok i zapad. Svu zemlju koju vidiš dat ću tebi i tvom potomstvu zauvijek. Učinit ću da tvog potomstva bude kao zemljinog praha. Ako se može prebrojiti zemljin prah, i tvoje će se potomstvo moći prebrojiti. Idi i prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi dati.« Tada je Abram preselio svoj šator i nastanio se kod Mamreovih hrastova na području grada Hebrona. Ondje je BOGU napravio žrtvenik. U to su vrijeme Amrafel, kralj Babilonije, Ariok, kralj Elasara, Kedarlaomer, kralj Elama, i Tidal, kralj Gojima, započeli rat. Zaratili su s Berom, kraljem Sodome, Biršom, kraljem Gomore, Šinabom, kraljem Adme, Šemeberom, kraljem Seboima i kraljem grada Bele, to jest Soara. Napadnuti su kraljevi udružili snage u dolini Sidim, na području Mrtvog mora. Dvanaest su godina bili služili Kedarlaomeru, ali su se trinaeste pobunili. Četrnaeste su godine, Kedarlaomer i kraljevi, koji su ostali uz njega, porazili Refajce u Ašterot Karnaimu, Zuzejce u Hamu, Emijce u Šave Kirjataimu i Horijce u gorskom kraju Seir, sve do El Parana pokraj pustinje. Zatim su se okrenuli i otišli u En Mišpat, to jest Kadeš, pa su pokorili čitavu zemlju Amalečana, kao i Amorejce koji su živjeli u Haseson Tamaru. Tada su kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Seboima i kralj Bele (to jest Soara) izašli u dolinu Sidim i poveli bitku protiv Kedarlaomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Babilonije, i Arioka, kralja Elasara. Četvorica su se kraljeva borila protiv petorice kraljeva. Dolina Sidim bila je puna jama s katranom, pa kad su kraljevi i ratnici Sodome i Gomore bježali, neki su upali u jame, a ostali pobjegli u brda. Pobjednici su uzeli svu imovinu i svu hranu Sodome i Gomore pa otišli. Budući da je Lot, Abramov nećak, živio u Sodomi, zarobili su i njega sa svom njegovom imovinom. A jedan je čovjek pobjegao neprijateljima te došao i javio to Hebreju Abramu, koji je živio kod hrastova Amorejca Mamre, Eškolovog i Anerovog brata. Mamre, Eškol i Aner bili su Abramovi saveznici. Kad je Abram čuo da mu je nećak zarobljen, sazvao je svojih tristo osamnaest uvježbanih ljudi, robove rođene u njegovom domu, i krenuo u potjeru za kraljevima sve do Dana. Tijekom noći Abram je svoje ljude rasporedio za napad, porazio neprijatelje i progonio ih sve do Hobe, sjeverno od Damaska. Tako je vratio svu imovinu, a vratio je i nećaka Lota i njegovu imovinu, zajedno sa ženama i ostalim narodom. Kad se Abram vraćao nakon pobjede nad Kedarlaomerom i kraljevima koji su bili uz njega, kralj Sodome izašao mu je ususret u dolini Šave (to jest Kraljevoj dolini). Melkisedek, kralj Šalema, donio je kruh i vino. On je bio svećenik Boga Svevišnjeg. Blagoslovio je Abrama, govoreći: »Neka Abrama blagoslovi Bog Svevišnji, stvoritelj neba i zemlje. I neka je blagoslovljen Bog Svevišnji, koji ti je dao pobjedu nad neprijateljima.« Tada je Abram dao Melkisedeku desetinu sveg plijena. Kralj Sodome rekao je Abramu: »Vrati mi ljude, a imovinu zadrži za sebe.« No Abram mu je odgovorio: »Zakleo sam se BOGU, Bogu Svevišnjem, stvoritelju neba i zemlje, da neću uzeti ni konca, ni remena od obuće, niti bilo što tvoje, da ne bi rekao: ‘Ja sam učinio Abrama bogatim’. Neću uzeti ništa. Samo ono što su moji momci pojeli i dio koji pripada ljudima koji su išli sa mnom — Aneru, Eškolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio.« Nakon ovih događaja, BOG je govorio Abramu u viziji: »Ne boj se, Abrame. Ja ću te štititi, dat ću ti veliku nagradu.« Abram je odgovorio: »Gospodaru BOŽE, što ćeš mi dati? Nemam djece, a moj će nasljednik biti Eliezer iz Damaska. Nisi mi dao potomstvo pa će taj rob biti moj nasljednik.« Tada mu je BOG rekao: »Neće on biti tvoj nasljednik, nego će ti sin biti nasljednik.« Zatim je izveo Abrama van i rekao: »Pogledaj u nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti — toliko će biti tvoje potomstvo.« Abram je povjerovao BOGU. I BOG mu je tu vjeru uračunao kao pravednost. Zatim mu reče: »Ja sam BOG, koji te izveo iz Ura Kaldejskog da ti dam ovu zemlju, da je zaposjedneš.« »Gospodaru BOŽE«, rekao je Abram, »kako mogu znati da ću je zaposjesti?« BOG mu je odgovorio: »Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i golubića.« Abram mu sve to donese i rasiječe na polovice pa ih sve stavi jednu nasuprot druge. Samo ptice nije rasjekao. Tada su se ptice grabljivice počele obrušavati na strvine, a Abram ih je tjerao. Kad je sunce bilo na zalasku, Abram je pao u čvrst san i obuzela ga duboka i jeziva tama. BOG mu je rekao: »Znaj dobro da će tvoji potomci biti došljaci u tuđoj zemlji. Bit će robovi i bit će potlačeni četiri stotine godina. No kaznit ću narod kojem će robovati i oni će nakon toga izaći s velikom imovinom. Ti ćeš doživjeti duboku i sretnu starost te umrijeti u miru. Tek će se četvrti naraštaj tvojih potomaka vratiti ovamo jer grijeh Amorejaca još nije dosegao mjeru .« Kad je sunce zašlo i pao mrak, pojavila se posuda sa zadimljenim žarom i plamteća baklja te su prošli između rasječenih dijelova životinja . Toga je dana BOG sklopio savez s Abramom i obećao: »Tvojim potomcima dajem ovu zemlju, od egipatske rijeke do velike rijeke Eufrat. Zemlja je to Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca, Hetita, Perižana, Rafajaca, Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.« Abramova žena Saraja nije mu rađala djecu, a imala je ropkinju Egipćanku koja se zvala Hagara, pa je rekla Abramu: »Gle, BOG mi nije dao djecu. Idi i spavaj s mojom ropkinjom — možda ću ih dobiti preko nje.« I Abram je poslušao Saraju. Prošlo je deset godina kako je Abram živio u Kanaanu, kad je njegova žena Saraja dala svoju ropkinju, Egipćanku Hagaru, svome mužu Abramu za ženu. Spavao je s Hagarom pa je zatrudnjela. Kad je vidjela da je trudna, počela je prezirati svoju gospodaricu. Saraja je rekla Abramu: »Ti si kriv za nepravdu koja mi je učinjena. Dala sam svoju ropkinju u tvoj zagrljaj, a kad je vidjela da je trudna, počela me prezirati. BOG će presuditi tko je od nas dvoje u pravu.« »Slušaj, tvoja je ropkinja u tvojoj vlasti«, rekao je Abram. »Učini s njom kako misliš da je najbolje.« Saraja je tada zlostavljala Hagaru pa je ona pobjegla od nje. BOŽJI je anđeo pronašao Hagaru kod izvora u pustinji, koji se nalazi na putu za Šur. Upitao je: »Hagaro, Sarajina ropkinjo, odakle si došla i kamo ideš?« »Bježim od svoje gospodarice Saraje«, odgovorila je. »Vrati se gospodarici i pokori joj se«, rekao joj je BOŽJI anđeo i objavio: »Dat ću ti toliko potomaka da se njihovo mnoštvo neće moći prebrojati.« I još joj je BOŽJI anđeo objavio: »Evo, trudna si i rodit ćeš sina. Dat ćeš mu ime Išmael jer je BOG čuo za tvoju nevolju. On će biti kao divlji magarac. Na svakog će dizati ruku i svatko će ruku dizati na njega. U neprijateljstvu će živjeti sa svom svojom braćom.« Tada je ona BOGA, koji joj je govorio, nazvala Bog Koji Me Vidi . Rekla je: »Vidjela sam Boga koji me vidi!« Zato se taj bunar zove Bunar Živoga Koji Me Vidi , a nalazi se između Kadeša i Bereda. Hagara je Abramu rodila sina, a on mu je dao ime Išmael. Abram je imao osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Išmaela. Kad je Abram imao devedeset i devet godina, BOG mu se objavio i rekao mu: »Ja sam Bog Svemoćni . Živi u mojoj prisutnosti, slušaj me i čini što je dobro. Sklopit ću savez s tobom i dat ću ti mnogo potomaka.« Abram se poklonio do zemlje, a Bog mu je rekao: »Ovo je moj savez s tobom: Bit ćeš otac mnogih naroda. Više se nećeš zvati Abram , nego će ti ime biti Abraham jer sam te učinio ocem mnogih naroda. Dat ću ti mnogo potomaka, pa će od tebe nastati narodi i poteći kraljevi. Sklopit ću savez s tobom i tvojim potomcima iz naraštaja u naraštaj. Bit će to vječni savez. I bit ću tvoj Bog i Bog tvojih potomaka. Tebi i tvojim potomcima zauvijek ću dati u posjed svu zemlju Kanaan, u kojoj si sada došljak. I bit ću njihov Bog.« Zatim je Bog rekao Abrahamu: »A ti se drži mog saveza — ti i tvoji potomci iz naraštaja u naraštaj. Ovo je moj savez s tobom i tvojim potomcima koji trebaš držati: svako vaše muško dijete mora biti obrezano . Odstranite kožicu spolovila, i to će biti znak saveza između mene i vas. Neka se, iz naraštaja u naraštaj, svako muško dijete obreže osmog dana po rođenju. Tako i svaki rob rođen u tvome domu ili kupljen od stranca, a koji nije tvoj potomak. Bilo da je rođen u tvom domu ili kupljen, mora ga se obrezati. Na vašem će tijelu biti znak da moj savez traje zauvijek. Svako neobrezano muško — svaki onaj kome se ne obreže kožica spolovila — neka se odstrani iz svog naroda, zbog kršenja saveza.« Bog je još rekao Abrahamu: »Svoju ženu više ne zovi Saraja jer će joj ime biti Sara . Blagoslovit ću je i od nje ti dati sina. Blagoslovit ću je tako da će postati majka narodima i kraljevi naroda poteći će od nje.« Nato se Abraham pokloni do zemlje pa se nasmije i reče u sebi: »Zar će se čovjeku koji ima sto godina roditi dijete? Zar će Sara s devedeset godina postati majka?« Zatim je rekao Bogu: »Kad bi barem Išmael uživao tvoju naklonost.« Bog je odgovorio: »Ne! Tvoja žena Sara rodit će ti sina, a ti ćeš mu dati ime Izak . S njim i njegovim potomcima sklopit ću vječni savez. Čuo sam što si želio za Išmaela. Blagoslovit ću ga, učiniti ga plodnim i dati mu mnogo potomaka. Bit će otac dvanaestorici glavara i od njega ću načiniti velik narod. No svoj ću savez sklopiti s Izakom, kojeg će ti Sara roditi dogodine u ovo vrijeme.« Kad je završio razgovor s Abrahamom, Bog se podigao od njega. Istoga je dana Abraham učinio što mu je Bog bio rekao. Obrezao je svog sina Išmaela i sve robove rođene u svom domu i sve kupljene robove — svako muško iz svog doma. Abraham je imao devedeset i devet godina kad se obrezao, a njegov sin Išmael trinaest. Tako su se Abraham i njegov sin Išmael obrezali istog dana, a s njima i svi muškarci u Abrahamovom domu — robovi rođeni u njegovom domu i oni kupljeni. Jednom, dok je Abraham za podnevne žege sjedio na ulazu svog šatora, kod Mamreovih hrastova, pokazao mu se BOG. Podigao je pogled i ugledao tri čovjeka kako stoje u blizini! Čim ih je vidio, potrčao im je ususret i poklonio se do zemlje. Rekao je: »Gospodaru, ako sam ti po volji, nemoj proći pokraj svog sluge, a da ne svratiš. Neka se donese malo vode da operete noge i odmorite pod drvetom. Donijet ću i malo kruha da se okrijepite, a zatim krenite dalje. Kao slugi, čast mi je ugostiti vas.« »Dobro«, rekli su oni, »neka bude kako si rekao.« Abraham je požurio k Sari u šator i rekao: »Brzo! Uzmi vreću najboljeg brašna pa zamijesi tijesto i ispeci pogače!« Zatim je otrčao do goveda, uzeo mlado, ugojeno tele i dao ga jednom slugi koji ga žurno spremi za jelo. Potom je Abraham uzeo sira i mlijeka i tele, koje je bio pripremio, te stavio pred njih. Dok su jeli, stajao je pokraj njih pod drvetom. »Gdje ti je žena Sara?« upitali su ga. »Eno je u šatoru!« odgovorio je. Tada je jedan od njih rekao: »Vratit ću se k tebi dogodine u ovo vrijeme. Tvoja će žena Sara već imati sina.« A Sara je bila iza njega, na ulazu šatora, i slušala. Abraham i Sara već su bili u poodmaklim godinama starosti i ona više nije mogla rađati. Zato se Sara nasmijala u sebi i rekla: »Zar ovako stara, i sa starim mužem, da imam to zadovoljstvo?« Tada je BOG upitao Abrahama: »Zašto se Sara nasmijala i rekla da je prestara da rodi dijete? Je li BOGU išta nemoguće? Vratit ću se k tebi dogodine, u rečeno vrijeme, i Sara će imati sina.« Sara se uplašila pa je poricala: »Nisam se smijala«. No BOG je rekao: »Nije tako, smijala si se.« Kad su ta trojica krenula, pogledala su prema Sodomi, a Abraham je išao s njima da ih isprati. Tada je BOG rekao u sebi: »Zašto bih skrivao od Abrahama što namjeravam učiniti? Od njega će postati velik i moćan narod, i po njemu će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji. Neću to skrivati jer sam ga izabrao da pouči svoju djecu i potomke da slušaju BOGA i čine ono što je ispravno i pravedno. Tako ću ja, BOG, moći izvršiti ono što sam obećao Abrahamu.« I BOG mu reče: »Velike su optužbe protiv Sodome i Gomore i jako je težak njihov grijeh! Sići ću i vidjeti jesu li zaista radili sve ono što sam čuo u optužbama.« Ona druga dvojica krenula su odande prema Sodomi, a Abraham je još stajao pred BOGOM. Zatim mu se približio i upitao: »Hoćeš li zaista uništiti nedužne zajedno s krivima? A što ako u gradu ima pedeset nedužnih, hoćeš li ga uništiti? Zar ga nećeš poštedjeti zbog pedeset nedužnih? Pa ne bi ti nešto takvo učinio. Ne bi ti pogubio nedužne zajedno s krivima, pa da nedužni prođu kao i krivi. Ma sigurno ne bi! Zar da Sudac čitavog svijeta ne postupi ispravno?« A BOG je rekao: »Ako u gradu Sodomi nađem pedeset nedužnih, poštedjet ću cijelo mjesto radi njih.« Abraham nastavi: »Znam da sam samo prah i pepeo, i da se nemam pravo ovako obraćati Gospodaru, ali što ako nedužnih bude pet manje od pedeset? Hoćeš li tada uništiti cijeli grad?« »Ako u gradu nađem četrdeset i pet nedužnih«, rekao je Bog, »neću ga uništiti.« Abraham mu ponovo progovori: »Što ako se ondje nađe samo četrdeset nedužnih?« Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih četrdeset.« Abraham nastavi: »Neka se Gospodar ne ljuti što ponovo govorim. Što ako se nađe samo trideset nedužnih?« Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih trideset.« Abraham nastavi: »Nemam pravo ovako se obraćati Gospodaru, ali što ako se ondje nađe samo dvadeset nedužnih?« Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih dvadeset.« Abraham nastavi: »Neka se Gospodar ne ljuti ako još jednom progovorim. Što ako ih se ondje nađe samo deset?« Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih deset.« Kad su završili razgovor, BOG je otišao, a Abraham se vratio kući. Ona su dvojica anđela stigla uvečer do Sodome, a Lot je sjedio na gradskim vratima. Kad ih je ugledao, krenuo im je ususret i poklonio se do zemlje. »Molim vas, gospodo«, rekao je, »svratite u kuću svoga sluge da prenoćite i operete noge, a rano ujutro možete nastaviti put.« »Ne«, odgovorili su oni, »prenoćit ćemo na gradskom trgu.« No Lot ih je uporno nagovarao pa su svratili k njemu. Ušli su u njegovu kuću, a on im je spremio gozbu i ispekao beskvasnog kruha te su jeli. No prije nego što su otišli spavati, svi su muškarci Sodome, stari i mladi, svi do jednoga, opkolili kuću. Pozvali su Lota i upitali: »Gdje su ljudi koji su noćas došli k tebi? Izvedi ih van. Želimo seks s njima.« Tada je Lot izašao pred njih, zatvorio za sobom vrata pa rekao: »Molim vas, prijatelji, ne činite takvo zlo. Evo, imam dvije kćeri koje još nisu bile s muškarcima. Njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite. Ali ne dirajte ove ljude jer su pod mojim krovom i zaštitom .« »Makni nam se s puta!« rekli su. »Došao si ovdje kao stranac, a igrao bi se suca! Sad ćemo s tobom gore nego s njima.« Nasrnuli su na Lota, a potom krenuli razvaliti vrata. No ona dvojica ispruže ruke van, uvuku Lota k sebi u kuću i zatvore vrata. Ljude su pred kućom zaslijepili te je i mladima i starima bilo teško pronaći vrata. »Koga još imaš ovdje?« upitala su ona dvojica Lota. »Zetove, sinove, kćeri i sve svoje, izvedi iz grada. Uništit ćemo ovo mjesto. Optužbe protiv ovih ljudi toliko su velike pred BOGOM da nas je poslao da uništimo grad.« Lot je izašao da to kaže svojim budućim zetovima. »Brzo!« rekao im je. »Izađite iz ovog mjesta jer će ga BOG uništiti!« No njegovi su zetovi mislili da se šali. Kad je svanulo jutro, anđeli su počeli požurivati Lota: »Brzo! Izvedi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da i vi ne budete uništeni kad kaznimo grad.« Lot je oklijevao, ali BOG se sažalio nad njim. Stoga, ona su dvojica uzela za ruku njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri te ih izveli izvan grada. Kad su ih izveli, jedan je od njih rekao: »Bježite i spasite se! Ne osvrćite se i ne zaustavljajte nigdje u dolini! Bježite u planine, da ne budete uništeni!« Tada je Lot rekao: »Ne, gospodaru. Tvoj je sluga stekao tvoju naklonost. Pokazao si veliku dobrotu prema meni kad si mi spasio život. No neću stići pobjeći u planine prije nego što me snađe uništenje. Gle, eno mjesta koje je dovoljno blizu da u njega pobjegnem — onaj mali grad. Daj da pobjegnem onamo, u taj mali grad, da si spasim život.« Anđeo mu je rekao: »Dobro, ispunit ću ti molbu i neću uništiti grad o kojem govoriš. Požuri, pobjegni, jer ne mogu ništa učiniti dok ne stigneš ondje.« Taj je grad dobio ime Soar jer ga je Lot nazvao malim. Sunce je već izašlo kad je Lot stigao u Soar. BOG je tada s neba gorućim sumporom zasuo Sodomu i Gomoru. Uništio je te gradove i svu ravnicu, sve stanovnike gradova i sve raslinje na tlu. Na putu za Soar Lotova se žena osvrnula prema Sodomi i pretvorila se u stup soli . Abraham je rano ujutro otišao na mjesto gdje je bio stajao pred BOGOM. Pogledao je prema Sodomi i Gomori te prema svoj dolini, i vidio kako dim suklja iz zemlje kao iz velike peći. Tako je Bog uništio gradove u dolini u kojima se Lot bio nastanio, ali nije zaboravio obećanje dano Abrahamu jer je izveo Lota prije uništenja. Lot je sa svojim dvjema kćerima otišao iz Soara jer se bojao ostati ondje. Nastanili su se na planini i živjeli u spilji. Jednom je starija kći rekla mlađoj: »Naš je otac star, a u zemlji nema muškaraca. Ne možemo imati obitelj na način kako se to radi po cijelome svijetu. Hajde da oca opijemo vinom pa da spavamo s njim, da se nastavi naša loza.« Te su noći opile oca vinom, a starija je kći otišla k njemu i imala seksualni odnos s njime. On nije znao ni kad je došla k njemu ni kad je otišla. Sutradan je starija rekla mlađoj: »Sinoć sam ja spavala s ocem. Hajde da ga i večeras opijemo pa ti idi i spavaj s njim. Na taj ćemo način produžiti lozu.« Tako su navečer opet opile oca vinom, a mlađa je kći otišla i imala seksualni odnos s njime. On nije znao ni kad je došla k njemu ni kad je otišla. Tako su obje Lotove kćeri zatrudnjele sa svojim ocem. Starija je kći rodila sina i dala mu ime Moab . On je predak današnjih Moabaca. I mlađa je kći rodila sina i dala mu ime Ben Ami . On je predak današnjih Amonaca. Abraham je otišao odande prema južnom dijelu Kanaana i nastanio se između Kadeša i Šura. Dok je kao stranac boravio u gradu Geraru, mještanima je govorio za Saru da mu je sestra. Stoga je Abimelek, kralj Gerara, poslao po Saru i uzeo je k sebi. No Bog je došao Abimeleku noću u snu i rekao mu: »Umrijet ćeš zbog one žene, koju si uzeo, jer je udana.« Abimelek još nije spavao sa Sarom pa je rekao: »Gospodaru, zar ćeš ubiti nedužnog čovjeka? Abraham mi je sam rekao: ‘Ona mi je sestra’, a Sara mi je sama rekla: ‘On mi je brat’. Učinio sam to čistog srca. Nedužan sam.« Bog mu potom reče u snu: »Da, znam da si to učinio čistog srca. Zato sam te zadržavao da ne sagriješiš protiv mene i nisam ti dao da je dotakneš. Sad vrati čovjeku njegovu ženu. On je prorok, molit će za tebe i ostat ćeš živ. No, ako je ne vratiš, umrijet ćeš i ti i svi tvoji.« Abimelek je ustao rano ujutro pa pozvao sve svoje službenike. Kad im je ispričao san, jako su se uplašili. Zatim je Abimelek pozvao Abrahama i upitao ga: »Što si nam učinio? Što sam ti skrivio da si toliki grijeh navalio na mene i moje kraljevstvo? Učinio si mi baš ono što se ne bi smjelo činiti.« Abimelek ga još upita: »Pa što si mislio kad si to činio?« Abraham odgovori: »Mislio sam da u ovome mjestu sigurno ne poštuju Boga i da će me ubiti zbog moje žene. Osim toga, zaista mi je polusestra — kći moga oca, ali ne i moje majke. I postala mi je žena. Kad me je Bog uputio da odem iz očevog doma, rekao sam joj: ‘Učini mi ovu uslugu: u koje god mjesto dođemo, reci za mene da sam ti brat’.« Tada je Abimelek Abrahamu dao ovce, goveda, robove i ropkinje, a vratio mu je i ženu Saru. »Evo, moja ti je zemlja na raspolaganju«, rekao je Abimelek, »nastani se gdje god želiš.« A Sari je rekao: »Dao sam tvome bratu Abrahamu tisuću srebrnjaka. Time želim svima koji su s tobom pokazati da si nedužna. Slobodna si od bilo kakve optužbe.« Potom se Abraham pomolio Bogu i Bog je ozdravio Abimeleka. Ozdravio je i njegovu ženu i ropkinje pa su ponovo mogle imati djecu. Jer, BOG je sve žene u Abimelekovom domu učinio neplodnima kad je on uzeo Abrahamovu ženu Saru za svoju vlastitu. BOG je blagoslovio Saru, kao što je rekao, i učinio za nju ono što je obećao. Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu sina u njegovoj starosti, točno u vrijeme koje je nagovijestio Bog. Sinu, kojeg mu je Sara rodila, Abraham je dao ime Izak . Kad je Izak imao osam dana, Abraham ga je obrezao kao što mu je Bog bio zapovjedio. Abraham je imao sto godina kad mu se rodio njegov sin Izak. Sara je rekla: »Bog mi je dao da se nasmijem, i svi koji za ovo čuju, smijat će se sa mnom. Tko je mogao reći Abrahamu da ću ja dojiti djecu? A ipak sam mu rodila sina u njegovoj starosti.« Dijete je raslo i prestalo dojiti. Onoga dana kad je Izak prestao dojiti, Abraham je priredio veliku gozbu. Sara je vidjela kako se podsmjehuje sin kojeg je Abrahamu rodila Egipćanka Hagara. Stoga je rekla Abrahamu: »Otjeraj ovu ropkinju i njezinog sina jer sin ropkinje neće biti nasljednik s mojim sinom Izakom.« Abraham se jako uznemirio jer se radilo o njegovom sinu Išmaelu. No Bog mu je rekao: »Nemoj se uznemiravati zbog dječaka i svoje ropkinje. Poslušaj sve što ti Sara kaže jer će se tvoje potomstvo računati po Izaku. I od sina ropkinje načinit ću narod jer je i on tvoj potomak.« Abraham je ustao rano ujutro, dao Hagari kruh i spremnik s vodom te joj sve natovario na leđa. Zatim ju je otpremio zajedno s dječakom. Otišla je pa je lutala po pustinji Beer Šebi. Kad je u spremniku nestalo vode, stavila je dijete pod jedan grm, a ona je otišla i sjela podalje, otprilike koliko lûk može dobaciti strijelu, jer je mislila: »Ne mogu gledati kako dijete umire.« I dok je tako sjedila, glasno je zaplakala. Bog je čuo dječakov plač pa je Božji anđeo pozvao Hagaru s neba i rekao: »Što je, Hagaro? Ne boj se. Bog je čuo kako dječak ondje plače. Ustani, podigni dječaka i utješi ga jer ću od njega načiniti velik narod.« Tada joj je Bog otvorio oči i vidjela je bunar s vodom. Otišla je do bunara, napunila spremnik i dala dječaku piti. Bog je bio s dječakom dok je rastao u pustinji. Postao je vrstan u rukovanju lûkom i strijelom. Živio je u pustinji Paran te mu je majka iz Egipta dovela ženu. U to je vrijeme kralj Abimelek, u pratnji Fikola, zapovjednika svoje vojske, došao k Abrahamu. Rekao mu je: »Bog je s tobom u svemu što činiš. Zato mi se ovdje zakuni Bogom da nećeš izdati ni mene, ni moju djecu, ni moje potomke, nego da ćeš meni i ovoj zemlji, u kojoj boraviš kao stranac, biti odan kao što sam ja odan tebi.« »Zaklinjem se«, rekao je Abraham. Zatim se Abraham požalio Abimeleku zbog bunara s vodom koji su silom prisvojili njegovi sluge. Abimelek je rekao: »Ne znam tko je to učinio. Nisi mi o tome govorio pa tek danas čujem za to.« Abraham je uzeo sitnu i krupnu stoku te je dao Abimeleku, a njih su dvojica sklopila savez. Zatim je Abraham odvojio sedmero ženske janjadi iz stada, a Abimelek ga upita: »Što znači ovo sedmero ženske janjadi koje si odvojio na stranu?« On mu odgovori: »Primi od mene ovo sedmero ženske janjadi kao svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj bunar.« Tako je ono mjesto dobilo ime Beer Šeba jer su ondje njih dvojica položila zakletvu jedan drugome. Tako su sklopili savez kod Beer Šebe. Potom su se Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, vratili u zemlju Filistejaca. Abraham je posadio stablo tamariska u Beer Šebi i ondje je štovao Vječnog BOGA. Abraham je još dugo boravio u zemlji Filistejaca. Nakon nekog je vremena Bog iskušao Abrahama. Pozvao ga je: »Abrahame!« A on odgovori: »Evo me, slušam.« Bog je rekao: »Uzmi svog sina, jedinca Izaka, sina kojeg voliš. Idi u zemlju Moriju, na planinu koju ću ti pokazati, i ondje ga prinesi kao žrtvu paljenicu .« Abraham je ustao rano ujutro, nasjekao drva za žrtvu paljenicu i osedlao magarca. Poveo je sa sobom dvojicu sluga i sina Izaka te krenuo prema mjestu o kojem mu je Bog bio govorio. Trećeg je dana putovanja Abraham podigao pogled i u daljini ugledao to mjesto. Tada je rekao slugama: »Ostanite ovdje pored magarca, a ja i dječak idemo onamo štovati Boga pa ćemo se vratiti.« Abraham je uzeo drva za žrtvu paljenicu i natovario ih na Izaka, a on sam ponio je vatru i nož. Tako su njih dvojica otišla zajedno dalje. Izak je rekao Abrahamu: »Oče?« »Slušam, sine«, odgovorio je Abraham. »Vatra i drva su ovdje«, rekao je Izak, »ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?« Abraham odgovori: »Bog će se sam pobrinuti za janje za žrtvu paljenicu, sine moj.« I njih su dvojica zajedno hodala dalje. Kad su stigli do mjesta o kojem mu je Bog govorio, Abraham je napravio žrtvenik i na njega naslagao drva. Zatim je svezao svog sina Izaka i položio ga na žrtvenik, povrh drva. Tada je uzeo nož i podigao ruku da ga ubije. No BOŽJI ga je anđeo pozvao s neba: »Abrahame! Abrahame!« Abraham je rekao: »Evo me, slušam.« »Ne diži ruku na dječaka!« rekao je, »Nemoj mu ništa učiniti! Sad znam da poštuješ Boga jer mi nisi uskratio svoga sina jedinca.« Tada je Abraham podigao pogled i vidio ovna koji se rogovima zapleo u grmlje. Ode, uzme ga i prinese kao žrtvu paljenicu umjesto svoga sina. Abraham je ono mjesto nazvao »BOG će se pobrinuti«. Zato se još i danas kaže: »Na BOŽJOJ planini, on će se pobrinuti.« BOŽJI je anđeo drugi put pozvao Abrahama s neba i rekao mu: »Zaklinjem se samim sobom, kaže BOG, zato što si ovo učinio i nisi mi uskratio svog sina jedinca, silno ću te blagosloviti i dati ti brojne potomke. Bit će ih koliko je zvijezda na nebu i pijeska na morskoj obali. Tvoji će potomci zaposjesti gradove svojih neprijatelja i preko njih će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji. Učinit ću to jer si me poslušao.« Tada se Abraham vratio svojim slugama pa su svi zajedno krenuli prema Beer Šebi. Abraham je ostao živjeti u Beer Šebi. Nakon ovih događaja, Abrahamu su rekli da je i Milka rodila sinove njegovom bratu Nahoru: prvorođenca Usa, braću mu Buza, Kemuela (koji je kasnije postao Aramov otac), Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela. Betuel je postao Rebekin otac. Tih je osmoricu sinova Milka rodila Abrahamovom bratu Nahoru. On je imao i ženu ropkinju , koja se zvala Reuma, a rodila mu je još sinova: Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku. Sara je živjela 127 godina. Umrla je u gradu Kirjat Arbi, to jest Hebronu, u zemlji Kanaan. Abraham je bio pokraj Sare, žalovao je i plakao za njom. Kad je prestao žalovati, otišao je Hetitima i rekao: »Ja sam među vama stranac i doseljenik, bez svog zemljišta. Prodajte mi ovdje mjesto za pokop, da mogu sahraniti svoju pokojnu suprugu.« Hetiti mu odgovore: »Čuj nas, gospodine. Božji si princ među nama. Sahrani svoju pokojnu suprugu u našoj najboljoj grobnici. Nitko od nas neće ti uskratiti grobnicu da u njoj sahraniš pokojnu suprugu.« Nato je Abraham ustao i poklonio se narodu te zemlje, Hetitima. Zatim je rekao: »Ako se slažete da ovdje sahranim svoju pokojnu suprugu, onda me saslušajte. Zauzmite se za mene kod Efrona, Soharovog sina, da mi proda svoju spilju Makpelu, koja se nalazi na kraju njegovog polja. Neka mi je proda po punoj cijeni, pred vama kao svjedocima, da posjedujem mjesto za sahranu.« Efron je sjedio s ostalim Hetitima, koji su se okupili kod gradskih vrata , pa je pred svima odgovorio Abrahamu: »Ne, gospodine. Čuj me: Nudim ti i polje zajedno sa spiljom koja je na njemu — nudim ti to u prisutnosti svojih sunarodnjaka. Uzmi ga i sahrani pokojnu suprugu.« Abraham se ponovo poklonio narodu te zemlje pa rekao Efronu pred njima: »Molim te, slušaj me. Platit ću ti polje koliko vrijedi. Prihvati moju ponudu, da mogu ondje sahraniti svoju pokojnu suprugu.« A Efron odgovori Abrahamu: »Čuj me, gospodine. Ta zemlja vrijedi četiristo srebrnjaka . Što je to za ljude poput tebe i mene? Kupi je i sahrani pokojnu suprugu.« Abraham se složio s Efronom pa mu izvagao srebro spomenuto pred Hetitima: četiristo srebrnjaka, onako kako ih važu trgovci. Tako je Efronovo polje u Makpeli blizu Mamre — i polje i spilja i sve drveće na njemu — prešlo u Abrahamovo vlasništvo u prisutnosti svih Hetita koji su došli na gradska vrata. Nakon toga je Abraham sahranio svoju ženu Saru u spilji na polju Makpeli blizu Mamre, to jest Hebrona, u Kanaanu. Tako su to polje i spilja, koja je na njemu, prešli od Hetita u Abrahamovo vlasništvo, kao mjesto za sahranu. Abraham je doživio duboku starost. BOG ga je u svemu blagoslovio. Jednog je dana Abraham rekao najstarijem slugi u svome domu, koji je upravljao svim njegovim imanjem: »Molim te, stavi ruku među moja bedra i zakuni mi se BOGOM, koji je Bog neba i zemlje, da mome sinu nećeš za ženu dovesti neku od kćeri Kanaanaca među kojima živim. Zakuni se da ćeš otići u moju zemlju, mojoj rodbini, i ondje pronaći ženu za moga sina Izaka.« »A što ako ta žena ne bude htjela ići sa mnom u ovu zemlju?« upita ga sluga. »Trebam li tada tvog sina odvesti u zemlju iz koje si došao?« »Ni u kom slučaju ne vodi ga onamo!« rekao je Abraham. »BOG, koji je Bog neba, izveo me iz očevog doma i zemlje u kojoj sam se rodio. Govorio mi je i zakleo mi se: ‘Tvom ću potomstvu dati ovu zemlju.’ On će pred tobom poslati anđela i tako ćeš odande dovesti ženu za mog sina. Ako ta žena ne bude htjela ići s tobom, bit ćeš oslobođen ove zakletve koju si mi dao. No moga sina ne smiješ voditi natrag u tu zemlju!« Tada je sluga stavio ruku među bedra svoga gospodara Abrahama i zakleo mu se. Zatim je uzeo deset Abrahamovih deva i otišao, noseći sa sobom najbolje darove od svoga gospodara. Zaputio se u sjeverozapadnu Mezopotamiju , u Nahorov grad. Kad je stigao ispred grada, zaustavio je deve i pustio ih da legnu pored jednog bunara. Bilo je predvečerje, vrijeme kad žene izlaze zahvatiti vode. Rekao je: »BOŽE moga gospodara Abrahama, pomozi mi danas i pokaži svoju dobrotu prema mome gospodaru. Evo, stojim pored ovog izvora, a kćeri mještana dolaze zahvatiti vodu. Reći ću jednoj od njih: ‘Molim te, mogu li popiti vode iz tvog vrča’, i ako ona odgovori: ‘Možeš. I tvojim ću devama dati vode’ — neka bude ta koju si odredio za svoga slugu Izaka. Po tome ću znati da si pokazao naklonost mom gospodaru.« I prije nego što je završio molitvu, izađe Rebeka sa svojim vrčem na ramenu. Ona je bila kći Betuela, koji je sin Milke i Abrahamovog brata Nahora. Djevojka je bila vrlo lijepa i bila je djevica — još nije bila s muškarcem. Sišla je do izvora, napunila vrč i vratila se gore. Sluga joj je potrčao ususret i rekao: »Molim te, mogu li popiti malo vode iz tvog vrča.« »Izvoli, gospodine«, rekla je, pa brzo spustila vrč na ruku i dala mu piti. Nakon što mu je dala vode, rekla je: »I tvojim ću devama zahvatiti vode sve dok se ne napoje«. I brzo je ispraznila vrč u korito pa otrčala natrag do bunara da zahvati još vode. Tako je donijela vode za sve njegove deve. Sluga je šutio i pomno je promatrao, da vidi je li BOG učinio njegovo putovanje uspješnim. Kad su se deve napojile, dao joj je mali nosni prsten od zlata i dvije poveće zlatne narukvice. Zatim je rekao: »Molim te, reci mi čija si kći? Ima li u domu tvog oca mjesta za nas da prenoćimo?« Odgovorila je: »Ja sam Betuelova kći, a on je sin Milke i Nahora«, pa dodala: »Kod nas ima puno slame i hrane za deve, a i mjesta za vas da prenoćite.« Sluga se tada poklonio, štujući BOGA, i rekao: »Neka je BOG blagoslovljen, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju vjernost i ljubav prema mome gospodaru. BOG je vodio moj put do doma gospodareve rodbine.« Tada je djevojka otrčala svojoj majci i ispričala ukućanima o tome. Rebeka je imala brata koji se zvao Laban. On je potrčao do čovjeka na izvoru jer je vidio nosni prsten i narukvice na rukama svoje sestre Rebeke i čuo od nje što joj je rekao čovjek. Dotrčao je i našao ga kako stoji pokraj deva blizu izvora. I rekao mu je: »Uđi unutra, ti koga je BOG blagoslovio. Zašto stojiš vani? Pripremio sam ti sobu i mjesto za deve.« Čovjek je došao u kuću. Labanovi sluge skinuli su teret s deva i dali im slame i hrane, a čovjeku i njegovim ljudima dali su vodu da operu noge. Zatim su mu poslužili hranu, ali on je rekao: »Neću jesti dok ne kažem zašto sam došao.« A Laban je rekao: »Reci.« On nastavi: »Ja sam Abrahamov sluga. BOG je silno blagoslovio moga gospodara i on se obogatio. Dao mu je sitne i krupne stoke, srebra i zlata, robova i ropkinja, deva i magaraca, a Sara, gospodareva žena, rodila mu je sina u svojoj starosti, i moj mu je gospodar dao sve što ima. Gospodar je tražio da se zakunem i rekao mi: ‘Nemoj mom sinu dovesti ženu od kanaanskih djevojaka, u čijoj zemlji živim, nego idi u kuću mog oca, k mojoj rodbini, i nađi ženu za mog sina.’ Upitao sam svoga gospodara: ‘A što ako ta žena ne bude htjela ići sa mnom?’ Odgovorio mi je: ‘BOG, po čijoj volji živim, poslat će s tobom anđela i učiniti tvoj put uspješnim. Za mog ćeš sina pronaći ženu iz mog roda i iz obitelji mog oca. Kad dođeš k mojoj rodbini, bit ćeš slobodan od moje zakletve. Čak i da ti ne daju djevojku, bit ćeš slobodan od moje zakletve.’ Kad sam danas stigao do izvora, rekao sam: ‘BOŽE mog gospodara Abrahama, molim te daj sada da moj put bude uspješan. Evo, stojim pokraj ovog izvora. Ako djevojka koja izađe zahvatiti vode i kojoj kažem: »Molim te, daj mi da popijem malo vode iz tvog vrča«, meni odgovori: »Izvoli, a ja ću zahvatiti vode i za tvoje deve« — neka bude žena koju je BOG odredio za gospodarevog sina.’ I još prije nego što sam u sebi izgovorio ovu molitvu, izašla je Rebeka s vrčem na ramenu. Sišla je do izvora i zahvatila vode, a ja sam joj rekao: ‘Molim te, daj mi vode.’ Brzo je spustila vrč s ramena i rekla: ‘Izvoli. Dat ću i tvojim devama.’ Tako sam pio, a ona je napojila deve. Zatim sam je upitao: ‘Čija si ti kći?’ A ona je odgovorila: ‘Ja sam Betuelova kći, a on je sin Nahora i Milke.’ Tada sam joj stavio prsten u nos i narukvice na ruke i poklonio se štujući BOGA. Blagoslovio sam BOGA moga gospodara Abrahama, koji me vodio pravim putem, da nađem kćer gospodarevog rođaka, za njegovog sina. A sad, ako ćete postupiti odano i vjerno prema mom gospodaru, recite mi. Ako i nećete, recite mi, da znam što ću dalje.« »Budući da ovo dolazi od BOGA«, odgovorili su Laban i Betuel, »ne možemo raspravljati o tome. Evo Rebeke pred tobom — uzmi je i idi. Neka bude žena sinu tvoga gospodara, kao što je odredio BOG.« Kad je čuo što su rekli, Abrahamov se sluga poklonio BOGU do zemlje. Zatim je iznio srebrni i zlatni nakit te odjeću pa ih dao Rebeki, a i njenom bratu i majci dao je skupe darove. Potom su on i njegovi ljudi jeli i pili te prenoćili ondje. Kad su ujutro ustali, Abrahamov je sluga rekao: »Pustite me da se vratim svom gospodaru.« Rebekin brat i majka su rekli: »Neka djevojka ostane s nama barem još deset dana, a zatim neka ide.« No sluga je rekao: »Ne zadržavajte me sada kad je BOG učinio moj put uspješnim. Pustite me da se vratim svom gospodaru.« Oni su rekli: »Pozvat ćemo djevojku i pitati je što ona misli.« Tako su pozvali Rebeku i upitali je: »Želiš li odmah ići s ovim čovjekom?« Ona odgovori: »Želim.« Tada su svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju otpremili zajedno s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. Nad Rebekom su izgovorili blagoslov: »Sestro naša, neka od tebe poteknu tisuće tisuća, neka tvoji potomci zaposjednu gradove svojih neprijatelja.« Zatim su se Rebeka i njezine sluškinje spremile, uzjahale deve i krenule s Abrahamovim slugom. Tako je sluga poveo Rebeku i krenuo natrag svojim putem. Izak je u međuvremenu otišao iz Beer Lahaj Roija i živio na jugu Kanaana. Kad je jedne večeri izašao u polje da bi prošetao , podigao je pogled i ugledao deve kako se približavaju. I Rebeka je podigla pogled i ugledala Izaka. Sišla je sa svoje deve i upitala Abrahamovog slugu: »Tko je onaj čovjek u polju koji nam hoda ususret?« »To je moj gospodar«, odgovori sluga. Nato je ona uzela svoj veo i pokrila se. Tada je sluga ispričao Izaku sve što je učinio. Izak je uveo Rebeku u šator, koji je pripadao njegovoj pokojnoj majci Sari, i ona mu je postala ženom. U ljubavi prema njoj Izak je našao utjehu nakon majčine smrti. Abraham je sebi uzeo još jednu ženu koja se zvala Ketura. Ona mu je rodila sinove: Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. Jokšanu su se rodili Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci Ašurci, Letušci i Leumci. Midjanovi su sinovi Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to Keturini potomci. Sve što je imao, Abraham je ostavio Izaku, a sinovima svojih žena ropkinja još za svog je života podijelio darove i poslao ih u zemlje na istoku. Tako ih je maknuo od Izaka. Abraham je živio 175 godina. Umro je u dubokoj i sretnoj starosti, nakon mnogo godina. Izdahnuo je i pridružio se svojim precima. Sahranili su ga njegovi sinovi Izak i Išmael, u spilji Makpeli blizu Mamre, na polju Efrona, sina Hetita Sohara. Abraham je to polje kupio od Hetita te je ondje sahranjen, pokraj svoj žene Sare. Nakon Abrahamove smrti, Bog je blagoslovio njegovog sina Izaka koji je tada živio kod Beer Lahaj Roija. Ovo su potomci Abrahamovog sina Išmaela kojeg mu je rodila Egipćanka Hagara, Sarina ropkinja. Ovo su imena Išmaelovih sinova po redu kojim su bili rođeni: Nebajot, Išmaelov prvorođeni sin, pa Kedar, Adbeel, Mibsam, Mišma, Duma, Masa, Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. Išmaelovi su to sinovi, dvanaestorica plemenskih glavara, po kojima su nazvana njihova naselja i tabori. Išmael je živio 137 godina, a potom je izdahnuo i umro te se pridružio svojim precima. Njegovi su potomci nastanili područje između Havile i Šura, koje se prostire od Egipta prema Asiriji. Živjeli su u neprijateljstvu s drugim Abrahamovim potomcima. Ovo je zapis o Izaku, Abrahamovom sinu. Abrahamu se rodio Izak. Izak je imao četrdeset godina kad je oženio Rebeku, kćer Aramejca Betuela iz Mezopotamije , sestru Aramejca Labana. Izak se pomolio BOGU za svoju ženu jer je bila neplodna. BOG mu je ispunio molbu i njegova je žena Rebeka zatrudnjela. No dvoje se djece u njezinoj utrobi toliko guralo da je odlučila pitati BOGA: »Zašto mi se ovo događa?« BOG joj je rekao: »Dvije su nacije u tvojoj utrobi. Iz tvog će se tijela dva naroda odijeliti. Jedan će biti jači od drugoga. Provorođeni će služiti onome koji se rodi drugi.« Kad je došlo vrijeme da rodi, pokazalo se da nosi blizance. Prvi je izašao sav crven i dlakav kao ogrtač. Zato su mu dali ime Ezav . Nakon toga je izašao njegov brat, rukom čvrsto držeći Ezava za petu, pa su mu dali ime Jakov . Izak je imao šezdeset godina kad je Rebeka rodila. Dječaci su odrasli. Ezav je postao vješt lovac i volio je biti vani na otvorenom prostoru, a Jakov je bio povučen i volio je biti doma, u šatoru. Izak je više volio Ezava, jer je volio jesti divljač, a Rebeka je više voljela Jakova. Jednom, dok je Jakov kuhao varivo, Ezav je došao izvana užasno gladan. Rekao je Jakovu: »Daj mi toga crvenog variva! Umirem od gladi!« (Zato su ga nazvali Edom .) »Prvo mi prodaj svoje pravo prvorodstva «, odgovori Jakov. »Samo što nisam umro od gladi«, rekao je Ezav, »što će mi pravo prvorodstva?« »Prvo mi se zakuni«, rekao je Jakov. Ezav mu se zakleo i tako prodao svoje pravo prvorodstva Jakovu. Tada je Jakov dao Ezavu kruha i variva od leće. Kad se Ezav najeo i napio, ustao je i otišao. Tako je Ezav omalovažio svoje pravo prvorodstva. U zemlji je zavladala glad kao u Abrahamovo vrijeme pa je Izak otišao u grad Gerar k Abimeleku, kralju Filistejaca. BOG se pokazao Izaku i rekao: »Ne idi dolje u Egipat, nego se nastani u zemlji koju ću ti pokazati. Boravi neko vrijeme kao stranac ondje, a ja ću biti s tobom i blagoslovit ću te. Tebi i tvojim potomcima dat ću sve ove zemlje. Ostvarit ću zakletvu koju sam izrekao tvome ocu Abrahamu. Učinit ću tvoje potomke brojnima kao zvijezde na nebu i dat ću im sve ove zemlje. Svi narodi na zemlji bit će blagoslovljeni kroz tvoje potomstvo zato što me Abraham slušao i držao se mojih naloga, zapovijedi, uredbi i zakona.« Tako se Izak nastanio u Geraru. Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, rekao im je: »Ona mi je sestra« jer se bojao reći da mu je žena. Mislio je: »Mještani bi me mogli ubiti da uzmu Rebeku zato što je toliko lijepa.« Izak je već dugo bio u Geraru, kad je filistejski kralj Abimelek pogledao kroz prozor i vidio kako grli i ljubi Rebeku. Abimelek je pozvao Izaka i rekao: »Dakle, ona ti je žena! Zašto si rekao da ti je sestra?« »Zato što sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti«, odgovori Izak. Nato je Abimelek rekao: »Što si nam učinio? Netko je mogao spavati s tvojom ženom, a zbog tebe bi krivnja pala na nas!« Zatim je Abimelek izdao odredbu cijelom narodu: »Tko god naudi ovom čovjeku ili njegovoj ženi, bit će pogubljen.« Izak je posijao usjeve u toj zemlji, a iste je godine požeo stostruk urod. BOG ga je blagoslovio i on se obogatio. Nastavio se bogatiti dok nije postao vrlo bogat. Stekao je toliko sitne i krupne stoke i toliko slugu da su mu zavidjeli Filistejci. Stoga su zatrpali zemljom sve bunare koje su bili iskopali sluge Izakovog oca Abrahama. Tada je Abimelek rekao Izaku: »Odlazi od nas jer si postao moćniji nego mi!« Tako je Izak otišao odande pa se utaborio u Gerarskoj dolini i ondje se nastanio. Ponovo je iskopao bunare, koji su bili iskopani u vrijeme njegovog oca Abrahama, a koje su Filistejci nakon Abrahamove smrti zatrpali. I nazvao ih je imenima koja im je bio dao njegov otac. Kad su Izakovi sluge kopali u dolini i otkrili bunar s izvorskom vodom, gerarski su se pastiri posvađali s Izakovim pastirima. Govorili su: »To je naša voda!« Izak je taj bunar nazvao Esek jer su se prepirali s njim. Zatim su Izakovi sluge iskopali drugi bunar, ali i oko njega je izbila svađa. Zato ga je Izak nazvao Sitna . Izak se preselio odande pa iskopao još jedan bunar, a oko njega nije bilo svađe. Izak ga je nazvao Rehobot . Rekao je: »BOG nam je sad napravio prostora da napredujemo u ovoj zemlji.« Odande je Izak otišao u Beer Šebu. Te mu se noći pokazao BOG i rekao: »Ja sam Bog tvog oca Abrahama. Ne boj se, jer ja sam s tobom. Blagoslovit ću te i dati ti mnogo potomaka zbog svog sluge Abrahama.« Izak je ondje napravio žrtvenik i štovao BOGA . Razapeo je svoj šator, a njegovi su sluge iskopali bunar. U to je vrijeme k njemu došao kralj Abimelek iz Gerara, sa savjetnikom Ahuzatom i sa zapovjednikom vojske Fikolom. Izak ih je upitao: »Zašto ste došli k meni nakon što ste me u mržnji otjerali?« »Sad nam je jasno da je BOG s tobom«, odgovore oni, »pa smo htjeli da se zakunemo jedni drugima. Daj da sklopimo savez s tobom da nam nećeš nauditi, kao što mi tebi nismo naudili. Uvijek smo ti činili dobro i pustili smo te da odeš u miru, a sad si BOŽJI blagoslovljenik.« Tada im je Izak spremio gozbu na kojoj su zajedno jeli i pili. Ujutro su rano ustali i zakleli se jedan drugome. Izak ih je zatim ispratio te su ga napustili u miru. Toga su dana došli Izakovi sluge i javili mu o bunaru koji su iskopali. »Našli smo vodu«, rekli su mu, a on je bunar nazvao Šiba . Zato se i danas taj grad zove Beer Šeba . Kad je Ezav imao 40 godina, oženio se Juditom, kćeri Hetita Beerija, i Basematom, kćeri Hetita Elona. One su Izaku i Rebeki zagorčavale život. Izak je ostario i oči su mu toliko oslabile da više nije mogao vidjeti. Pozvao je svoga prvorođenog sina Ezava: »Sine moj!« A on odgovori: »Evo me, slušam.« Izak je rekao: »Kao što vidiš, ostario sam i mogao bih uskoro umrijeti. Zato uzmi svoje oružje — svoj lûk i tobolac sa strijelama — pa idi u lov i donesi mi neku divljač. Pripremi mi ukusno jelo, onako kako volim, pa mi donesi da jedem, da te mogu blagosloviti prije nego što umrem.« Rebeka je slušala dok je Izak govorio sinu Ezavu. Kad je Ezav otišao u lov po divljač, Rebeka je rekla svome sinu Jakovu: »Upravo sam čula kako je tvoj otac rekao tvome bratu Ezavu: ‘Donesi mi divljač i pripremi mi ukusno jelo, da ga pojedem i da te blagoslovim pred BOGOM prije nego što umrem.’ Zato me sad poslušaj, sine, i učini što ti kažem. Idi do stada i donesi mi dva lijepa kozlića, da za tvog oca spremim ukusno jelo, kakvo voli. Zatim ćeš ga ti odnijeti ocu da jede, da tebe blagoslovi prije nego što umre.« Jakov je rekao svojoj majci Rebeki: »Ali moj je brat Ezav dlakav, a moja je koža glatka. Što ako me otac dotakne? Ispast ću varalica u njegovim očima pa ću na sebe navući prokletstvo, a ne blagoslov.« »Sine«, reče mu majka, »neka tvoje prokletstvo padne na mene. Samo ti mene poslušaj: idi i donesi mi kozliće.« I on ode, uhvati kozliće i donese ih majci, a ona spremi ukusno jelo, kako je njegov otac volio. Rebeka je zatim uzela najljepšu odjeću svog starijeg sina Ezava, koju je imala u kući, pa obukla svoga mlađeg sina Jakova, a oko ruku i vrata mu omotala kožu od kozlića. Zatim je svome sinu Jakovu dala ono ukusno jelo i kruh koje je spremila. Jakov je otišao svome ocu i rekao: »Oče moj!« »Evo me!« rekao je Izak. »Koji si mi ti sin?« A Jakov je rekao ocu: »Ja sam Ezav, tvoj prvorođeni sin. Učinio sam kako si mi rekao. Molim te pridigni se i pojedi ovu divljač, da me možeš blagosloviti.« »Kako si je tako brzo našao, sine?« upita Izak svog sina, a on odgovori: »Zato što mi je pomogao tvoj BOG.« Tada je Izak rekao Jakovu: »Priđi bliže, sine, da opipam jesi li ti zaista moj sin Ezav.« Jakov se približio ocu Izaku, a on ga je opipao pa rekao: »Glas je Jakovljev, ali ruke su Ezavljeve.« Tako ga Izak nije prepoznao jer su mu ruke bile dlakave kao ruke njegovog brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, upita ga još jednom: »Jesi li ti zaista moj sin Ezav?« Jakov odgovori: »Jesam.« Tada je Izak rekao: »Donesi mi da pojedem nešto tvoje divljači, da te mogu blagosloviti.« Jakov mu je donio jelo pa je Izak jeo. Donio je i vina, a Izak je pio. Potom Izak reče svome sinu Jakovu: »Sad priđi i poljubi me, sine.« I Jakov mu je prišao i poljubio ga. Izak je osjetio miris Ezavljeve odjeće pa ga je blagoslovio ovim riječima: »Miris je mog sina kao miris polja koje je BOG blagoslovio. Neka ti Bog daje rosu s neba i plodnu zemlju, tako da imaš obilje žita i vina. Neka ti narodi služe i neka ti se nacije klanjaju. Vladaj svojom braćom i neka ti se klanjaju potomci tvoje majke. Proklet bio tko te proklinje i blagoslovljen tko te blagoslivlja!« Tako je Izak blagoslovio Jakova. Tek što je otišao, njegov je brat Ezav stigao iz lova. I on je spremio ukusno jelo, donio ga ocu i rekao: »Oče, pridigni se i pojedi ovu divljač, da me možeš blagosloviti.« A Izak ga upita: »Koji si mi ti sin?« »Ja sam Ezav« odgovori on, »tvoj prvorođeni sin.« Nato je Izak protrnuo od užasa i rekao: »Pa tko je onda bio onaj koji je ulovio divljač i donio mi je? Jeo sam prije nego što si došao i blagoslovio sam ga. I zato će taj blagoslov ostati na njemu.« Kad je Ezav čuo što je njegov otac rekao, vrisnuo je bolno i glasno pa rekao ocu: »I mene blagoslovi, oče!« No Izak je rekao: »Tvoj me brat prevario i uzeo tvoj blagoslov.« A Ezav je rekao: »Zar se s pravom ne zove Jakov ? Već me dvaput prevario — uzeo mi je pravo prvorodstva, a sad mi je uzeo i blagoslov.« Zatim upita: »Zar nisi za mene sačuvao neki blagoslov?« Izak odgovori: »Njega sam postavio za tvoga gospodara, dao mu svu njegovu braću za sluge i opskrbio ga žitom i vinom. Pa što sad da učinim za tebe, sine?« Nato Ezav reče ocu: »Zar imaš samo jedan blagoslov, oče? Blagoslovi me, blagoslovi i mene, oče moj!« I glasno je zaplakao. A otac mu je rekao: »Daleko od plodne zemlje bit će ti dom, daleko od rose s neba. Živjet ćeš od svog mača i svom bratu služiti. Ali, kad se pobuniš, skinut ćeš s vrata njegov jaram.« Ezav je zamrzio Jakova zbog blagoslova koji mu je otac dao. Mislio je: »Moj će otac uskoro umrijeti. Tada ću ubiti svoga brata Jakova.« Kad su Rebeki rekli što njezin stariji sin Ezav namjerava, poslala je po mlađega sina Jakova i rekla mu: »Tvoj brat Ezav tješi se mišlju da će te ubiti. Zato me sad poslušaj, sine: odmah pobjegni k mome bratu Labanu u Haran. Ostani kod njega neko vrijeme, dok ti brata ne prođe bijes. Kad se više ne bude ljutio na tebe i kad zaboravi što si mu učinio, poslat ću nekoga po tebe, da se vratiš. U protivnom, obojicu bih vas mogla izgubiti u isti dan.« Rebeka je rekla Izaku: »Smučio mi se život zbog Ezavljevih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi nekom Hetitkinjom, od žena iz ove zemlje, što će mi takav život!« Tada je Izak pozvao Jakova, pozdravio ga blagoslovom pa mu zapovjedio: »Nemoj se oženiti Kanaankom! Smjesta idi u Mezopotamiju, u dom Betuela, oca tvoje majke. Tamo je njezin brat Laban pa si za ženu izaberi jednu od njegovih kćeri. Neka te Bog Svemoćni blagoslovi, neka te učini plodnim i mnogobrojnim, da od tebe postane mnoštvo naroda. Neka tebi i tvojim potomcima da Abrahamov blagoslov, da zaposjedneš zemlju u kojoj sad boraviš kao stranac — zemlju koju je Bog dao Abrahamu.« Tako je Izak otpremio Jakova te je on otišao u Mezopotamiju k Labanu, sinu Aramejca Betuela i bratu Jakovljeve i Ezavljeve majke Rebeke. Ezav je saznao da je Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju da ondje sebi nađe ženu jer mu je zapovjedio: »Nemoj se oženiti Kanaankom!« Također je saznao da je Jakov poslušao oca i majku i otišao u Mezopotamiju. Tako je Ezav shvatio koliko su Kanaanke mrske njegovom ocu Izaku. Stoga je otišao Išmaelu i, pored dvije žene koje je već imao, uzeo za ženu Mahalatu. Ona je bila kći Abrahamovog sina Išmaela i Nebajotova sestra. Jakov je otišao iz Beer Šebe i zaputio se u Haran. Stigao je do jednog mjesta i odlučio prenoćiti jer je sunce već zašlo. Uzeo je jedan od kamenova koji su bili na tome mjestu, stavio ga pod glavu i legao na spavanje. U snu je vidio stubište kako stoji na zemlji, a vrhom dopire do neba. Božji su se anđeli po stepenicama uspinjali i silazili. Pokraj njega je stajao BOG i govorio: »Ja sam BOG tvog praoca Abrahama i tvog oca Izaka. Tebi i tvojim potomcima dat ću zemlju na kojoj ležiš. Tvojih potomaka bit će kao praha na zemlji i proširit će se na zapad, istok, sjever i jug. Preko tebe i tvog potomstva bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji. Znaj da sam s tobom i da te čuvam kamo god išao. Vratit ću te u ovu zemlju. Neću te ostaviti dok ne ispunim što sam ti obećao.« Kad se Jakov probudio iz sna, rekao je: »Zaista je BOG na ovome mjestu, a ja to nisam znao!« Uplašio se i rekao: »Kako je strašno ovo mjesto! Ovo je zaista Božja kuća! Ovo su vrata neba!« Rano ujutro Jakov je ustao, uzeo kamen, koji je bio stavio pod glavu, pa ga uspravio kao znak i na njega izlio ulje. To je mjesto nazvao Betel , a prije toga se obližnji grad zvao Luz. Zatim se Jakov zavjetovao ovim riječima: »Ako Bog bude sa mnom, ako me bude čuvao na mome putu, ako mi bude davao kruha za jelo i odjeće za nositi te se živ i zdrav vratim kući svoga oca, onda će BOG biti moj Bog. A ovaj kamen, koji sam uspravio, bit će znak da je ovo mjesto za štovanje Boga. Od svega što mi budeš davao, Bože, tebi ću davati desetinu.« Zatim je Jakov nastavio put i stigao u zemlju istočnih naroda. U polju je ugledao bunar i tri stada ovaca kako leže pokraj njega. Iz tog su se bunara napajala stada, a na otvoru bunara bio je navaljen velik kamen. Tek kad bi se sva stada okupila na tome mjestu, pastiri bi odvaljali kamen s bunara i napojili ovce. Nakon toga bi ponovo vratili kamen na bunar. Jakov upita pastire: »Odakle ste, braćo?« »Iz Harana«, odgovore oni. Dalje ih upita: »Poznajete li Labana, Nahorovog unuka?« »Poznajemo«, odgovore mu. »Je li dobro?« još ih upita Jakov. »Dobro je«, rekli su. »Evo njegova kći Rahela upravo dolazi s ovcama.« »Pogledajte«, rekao je on, »sunce je još visoko. Nije vrijeme da se stoka skuplja za počinak. Napojite ovce pa ih vratite na pašu.« »Ne možemo«, rekli su, »dok se sva stada ne sakupe i dok se kamen ne odvalja s otvora bunara. Tek tada možemo napojiti ovce.« Dok je još razgovarao s njima, Rahela je stigla s ovcama svog oca jer se ona brinula za njih. Kad je Jakov ugledao Rahelu, kćer svog ujaka Labana, i njegove ovce, otišao je na bunar i odvaljao kamen s otvora pa mu napojio ovce. Zatim je Jakov poljubio Rahelu i glasno zaplakao. Kad joj je rekao da je rođak njezinog oca, Rebekin sin, ona otrča i javi to svome ocu. Čim je čuo vijest o sestrinom sinu Jakovu, Laban mu potrča ususret, zagrli ga i poljubi pa ga odvede svojoj kući. Kad mu je Jakov ispričao sve što se dogodilo, Laban je rekao: »Zaista si ti od moga roda !« Nakon što je Jakov kod Labana proveo mjesec dana, Laban mu je rekao: »Ne trebaš mi služiti besplatno zato što si mi rođak. Reci mi, koliko da te plaćam?« Laban je imao dvije kćeri. Starija se zvala Lea, a mlađa Rahela. Lea je imala lijepe oči , a Rahela je imala lijepo lice i tijelo. Jakov je volio Rahelu pa je rekao: »Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.« »Bolje da je dam tebi nego nekom drugome«, rekao je Laban. »Ostani kod mene.« Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, a zbog ljubavi prema njoj, činilo mu se kao samo nekoliko dana. Nakon sedam godina Jakov je rekao Labanu: »Vrijeme je mog služenja isteklo. Daj mi sada moju ženu. Želim biti s njom.« Laban je okupio sve mještane i spremio gozbu. Ali, kad je došla večer, doveo je Jakovu svoju kćer Leu pa je Jakov spavao s njom. (A Lei je dao ropkinju Zilpu da joj bude sluškinja.) Kad je svanulo jutro, Jakov je vidio da je to Lea! Rekao je Labanu: »Što si mi učinio? Zar ti nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?« »U našoj zemlji ne daje se na udaju mlađa kći prije starije«, odgovorio je Laban. »Završi svadbeni tjedan s Leom pa ćemo ti dati i Rahelu za još sedam godina služenja.« Jakov učini tako i završi svadbeni tjedan s Leom. Tada mu je Laban dao svoju kćer Rahelu za ženu, a svoju ropkinju Bilhu dao je Raheli da joj bude sluškinja. Tako je Jakov spavao i s Rahelom, koju je volio više od Lee, pa je Labanu služio još sedam godina. Kad je BOG vidio da Lea nije voljena, učinio ju je plodnom, a Rahela je bila neplodna. Lea je zatrudnjela i rodila sina. Dala mu je ime Ruben jer je rekla: »BOG je vidio moj jad, a sad će me muž zavoljeti.« Lea je ponovo zatrudnjela i rodila sina. Rekla je: »Zato što je BOG čuo da nisam voljena, dao mi je i ovog sina.« Tako mu je dala ime Šimun . Zatim je ponovo zatrudnjela i rodila sina. Rekla je: »Sad će se moj muž vezati za mene jer sam mu rodila trojicu sinova.« Stoga mu je dala ime Levi . Još je jednom zatrudnjela i rodila sina pa rekla: »Ovog ću puta zahvaliti BOGU.« Zato mu je dala ime Juda . Zatim je prestala rađati. Kad je Rahela vidjela da Jakovu ne rađa djecu, postala je ljubomorna na svoju sestru. Rekla mu je: »Daj mi djecu, inače ću umrijeti!« Jakov se razljutio na Rahelu i rekao: »Pa nisam ja Bog. On ti nije dao da rađaš djecu.« A ona je rekla: »Evo moje sluškinje Bilhe — spavaj s njom, da ona rodi za mene i da preko nje dobijem djecu.« Tako mu je dala svoju sluškinju Bilhu za ženu, a Jakov je spavao s njom. Bilha je zatrudnjela i rodila mu sina. Tada je Rahela rekla: »Bog je presudio u moju korist. Čuo je moju molitvu i dao mi sina.« Zato ga je nazvala Dan . Rahelina sluškinja Bilha ponovo je zatrudnjela i rodila Jakovu drugog sina. Rahela je tada rekla: »Žestoka je bila borba s mojom sestrom, ali pobijedila sam.« Zato mu je dala ime Naftali . Kad je Lea vidjela da je prestala rađati, dala je svoju sluškinju Zilpu Jakovu za ženu. Leina je sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina. Lea je tada rekla: »Kakva sreća!« Zato mu je dala ime Gad . Leina je sluškinja Zilpa rodila Jakovu i drugog sina, a Lea je tada rekla: »Jako sam sretna! Sad će me žene zvati sretnom!« Zato mu je dala ime Ašer . U vrijeme pšenične žetve Ruben je otišao u polje i našao mandragoru pa ju je donio svojoj majci Lei. No Rahela tada reče Lei: »Molim te, daj mi malo mandragore tvoga sina.« Lea joj odgovori: »Zar ti nije dosta što si mi uzela muža, nego mi želiš uzeti i mandragoru moga sina?« »Onda ovako«, rekla je Rahela, »neka Jakov noćas spava s tobom u zamjenu za mandragoru tvoga sina.« Kad se Jakov uvečer vratio s polja, Lea mu je izašla ususret i rekla: »Večeras spavaš sa mnom jer sam te unajmila za mandragoru svoga sina.« Tako je Jakov te noći spavao s njom. Bog je čuo Leinu molitvu te je zatrudnjela i rodila Jakovu petog sina. Tada je rekla: »Bog me nagradio što sam svoju sluškinju dala svome mužu.« Zato mu je dala ime Isakar . Zatim je Lea ponovo zatrudnjela i rodila Jakovu šestog sina. Tada je rekla: »Bog mi je dao divan dar. Sad će me moj muž poštovati jer sam mu rodila šest sinova.« Zato mu je dala ime Zebulun . Kasnije je Lea rodila kćer i dala joj ime Dina. Zatim se Bog sjetio Rahele, ispunio njezinu molbu i učinio je plodnom. Zatrudnjela je i rodila sina pa rekla: »Bog je uklonio moju sramotu.« Dala mu je ime Josip , govoreći: »Neka mi BOG nadoda još jednog sina.« Kad je Rahela rodila Josipa, Jakov je rekao Labanu: »Pusti me da se vratim u svoj rodni kraj. Daj mi moje žene i djecu, za koje sam ti služio, i pusti nas da idemo. Dobro znaš koliko sam radio za tebe.« Laban mu odgovori: »Ako sam stekao tvoju naklonost, poslušaj me. Gatanjem sam doznao da me BOG zbog tebe blagoslovio. Odredi plaću koju tražiš i dat ću ti je.« Jakov mu odgovori: »Znaš kako sam ti služio i što je bilo s tvojom stokom. Ono malo što si imao prije mog dolaska sad se obilno uvećalo i BOG te blagoslovio kroz sve što sam radio. Zar nije vrijeme da počnem raditi za svoj dom?« Laban je upitao: »Što da ti dam?« »Nemoj mi ništa dati«, odgovori Jakov. »Ali, ako ovo učiniš za mene, nastavit ću pasti i čuvati tvoja stada: pusti me da danas prođem kroz sva tvoja stada i izdvojim svaku pjegavu i šarenu ovcu, svako crno janje te svaku šarenu i pjegavu kozu. Neka mi to bude plaća. Kad ubuduće budeš provjeravao stoku, koju sam uzeo kao plaću, neka moje poštenje svjedoči za mene. Svaka koza u mom posjedu, koja ne bude šarena ili pjegava, i svako janje, koje ne bude crno, neka se smatraju ukradenima.« »U redu«, rekao je Laban. »Neka bude kako si rekao.« No toga je istog dana Laban iz stada uklonio sve jarce koji su imali pruge ili šare, sve pjegave i šarene koze, sve koje su bile imalo bijele i svu crnu janjad pa ih predao svojim sinovima. Zatim je sa sinovima i stokom otišao tri dana hoda daleko od Jakova, dok je Jakov ostao napasati ostala Labanova stada. Jakov je uzeo svježe grane jablana, badema i platane pa na njima napravio bijele pruge, guleći koru i ogoljujući bijelo drvo. Zatim je te prugaste grančice stavio u sva pojila, da budu pred stadima kad dolaze piti. Budući da se stoka parila kad je dolazila na pojila, parila se ispred grana pa je rađala prugaste, pjegave i šarene mlade. Jakov je mladu stoku odvojio, a ostalu okrenuo da gleda u prugastu i crnu stoku koja je pripadala Labanu. Jakov je dobio svoja odvojena stada i nije ih miješao s Labanovima. Kad su se snažnije životinje iz stada parile, stavljao bi grane u pojila ispred životinja, da se pare pored njih. No pred kržljave životinje Jakov nije stavljao grane te su one pripale Labanu, a snažne njemu. Tako se Jakov silno obogatio jer je stekao velika stada ovaca i koza, deve i magarace, sluškinje i sluge. Jakov je čuo kako Labanovi sinovi govore: »Jakov je uzeo sve što je imao naš otac. Sve je ovo bogatstvo stekao na onome što je pripadalo našemu ocu.« Jakov je primijetio i da se Laban prema njemu više ne odnosi prijateljski kao prije. Tada je BOG rekao Jakovu: »Vrati se u zemlju svojih predaka, svojoj rodbini. Ja ću biti s tobom.« Jakov je poslao po Rahelu i Leu, da dođu na polje gdje su mu bila stada. Rekao im je: »Vidim da se vaš otac više ne odnosi prema meni kao prije. No Bog mog oca bio je sa mnom. Znate da sam vašem ocu služio svom snagom, a on me ipak varao i deset puta mi mijenjao plaću. Ali Bog mu nije dao da mi naudi. Kad god je Laban rekao: ‘Pjegava mladunčad bit će ti plaća’, u svim stadima se rađala pjegava mladunčad. Kad god je rekao: ‘Prugasti će ti biti plaća’, u svim su se stadima rađali prugasti mladi. Tako je Bog oduzeo stoku vašem ocu i dao je meni. Jednom sam, u vrijeme parenja stada, u snu vidio da su jarci koji se pare sa stadom prugasti, pjegavi ili šareni. Božji mi je anđeo rekao u snu: ‘Jakove!’, a ja sam odgovorio: ‘Evo me, slušam!’ Nastavio je: ‘Pogledaj i vidjet ćeš da su svi jarci koji se pare sa stadom prugasti, pjegavi ili šareni. Jer, vidio sam što ti Laban radi. Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao kameni stup i zavjetovao mi se. Sad idi iz ove zemlje i vrati se u svoj rodni kraj.’« Rahela i Lea mu odgovore: »Mi više nemamo nasljedstva u kući svoga oca. Postupa s nama kao da smo strankinje. Ne samo što nas je prodao već je potrošio sav novac koji je dobio zbog nas. Sve bogatstvo, koje je Bog oduzeo našem ocu, i dao tebi, svakako pripada nama i našoj djeci. Stoga, učini što ti je Bog rekao.« Tada je Jakov natovario svoju djecu i žene na deve, pokrenuo svu svoju stoku, ponio sva dobra, koja je stekao u Mezopotamiji, pa krenuo svome ocu Izaku u zemlju Kanaan. Kad je Laban bio otišao šišati vunu s ovaca, Rahela je ukrala kipove raznih bogova iz njegove kuće. Jakov je zavarao Aramejca Labana jer mu nije rekao da odlazi. Tako je pobjegao sa svime što je imao. Kad je prešao preko rijeke Eufrat, zaputio se u gorski kraj Gilead. Trećeg su dana javili Labanu da je Jakov pobjegao. Laban je sa sobom poveo rođake pa je sedam dana gonio Jakova prije nego što ga je sustigao u gorskom kraju Gileadu. No Bog je noću došao Aramejcu Labanu u snu i rekao mu: »Pazi da Jakova ne ugroziš ni na koji način.« Kad ga je Laban sustigao, Jakov je već bio razapeo svoje šatore u gorskom kraju Gileadu pa su se ondje utaborili i Laban i njegovi rođaci. Laban je rekao Jakovu: »Što si učinio? Zavarao si me i odveo mi kćeri kao da su ratni zarobljenici. Zašto si pobjegao potajno i zavarao me? Zašto mi nisi ništa rekao? Bio bih te ispratio s veseljem i pjesmom, uz tamburine i lire. Nisi mi dao ni da izljubim svoje unuke i kćeri na odlasku. Glupo si postupio. Mogao bih ti nauditi, ali mi je Bog tvog oca noćas rekao: ‘Pazi da Jakova ne ugroziš ni na koji način.’ Znam da si otišao jer si čeznuo za domom svog oca. No zašto si mi ukrao bogove?« Jakov odgovori Labanu: »Bojao sam se da ćeš mi silom oduzeti svoje kćeri. Ako kod nekoga nađeš svoje bogove, taj neće ostati na životu. Pred našim rođacima, kao svjedocima, pogledaj je li nešto tvoje kod mene, pa ako jest, uzmi to natrag.« A Jakov nije znao da je Rahela ukrala kipove bogova. Laban je ušao u Jakovljev šator, u Lein šator i u šator gdje su boravile dvije sluškinje, ali nije našao bogove. A zatim je otišao u Rahelin šator. No kad je Rahela ukrala kućne bogove, sakrila ih je u devino sedlo pa je baš sjedila na njima. Laban je pretražio cijeli šator i nije ih našao. Rahela je rekla svome ocu: »Ne ljuti se na mene, gospodaru, što ne mogu ustati pred tobom, imam mjesečnicu.« Tako je Laban tražio, ali nije mogao pronaći kućne bogove. Tada se Jakov razljutio pa počeo koriti Labana. »Kakav sam to prekršaj napravio?« upita on Labana. »Koji sam to grijeh počinio da me tako progoniš? Sad kad si pretražio sve moje stvari, jesi li našao išta što pripada tvom domu? Stavi to ovdje pred svoje i moje rođake pa neka presude između nas dvojice. Za ovih dvadeset godina, koliko sam bio kod tebe, tvoje ovce i koze nisu pobacile. Nisam jeo ovnove iz tvojih stada. Nisam ti pravdao stoku, koju su rastrgale divlje zvijeri, nego sam sâm nadoknađivao gubitak. Od mene si tražio da ti platim za sve što je ukradeno, bilo danju ili noću. Evo kako mi je bilo: danju me morila vrućina, a noću hladnoća, pa nisam mogao spavati. Dvadeset sam godina bio kod tebe. Četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri i šest za moje stado, a plaću si mi mijenjao deset puta. Da Bog mog oca nije bio za mene — Abrahamov Bog i strahopoštovani Izakov Bog — ti bi me sigurno otpremio praznih ruku. No Bog je vidio moju muku i trud i zato te noćas ukorio.« Laban odgovori Jakovu: »Ove su žene moje kćeri, ova su djeca moja krv, ova su stada moja, i sve što vidiš, pripada meni. No što da sad učinim u vezi svojih kćeri i njihove djece? Hajde da ti i ja sklopimo savez pa neka bude svjedokom između mene i tebe.« Tada je Jakov uzeo jedan kamen, uspravio ga kao znak pa rekao svojim rođacima: »Nakupite kamenja.« Oni su uzeli kamenje i napravili hrpu te su pored nje jeli. Laban je hrpu nazvao Jegar Sahaduta , a Jakov ju je nazvao Galed . Laban je rekao: »Ova je hrpa danas svjedok između tebe i mene.« Zato su joj dali ime Galed. A nazvali su je i Mispa jer je Laban rekao: »Neka BOG stražari nada mnom i nad tobom kad budemo daleko jedan od drugoga. Ako budeš loše postupao s mojim kćerima, ili uzimao druge žene pored njih, premda ja za to ne bih doznao, imaj na umu da je Bog svjedok između tebe i mene.« Laban je još rekao Jakovu: »Pogledaj ovu hrpu i ovaj kameni stup koji sam postavio između nas. Ova je hrpa svjedok i ovaj je stup svjedok da neću prijeći pored ove hrpe na tvoju stranu, da ti naudim, i da ti nećeš pored ove hrpe i ovog stupa prijeći na moju stranu, da meni naudiš. Neka Bog tvog djeda Abrahama, koji je i Bog mog djeda Nahora, presudi među nama.« I Jakov se zakleo strahopoštovanim Bogom svog oca Izaka. Zatim je prinio žrtvu ondje, na gori, i pozvao svoje rođake da jedu. Nakon što su jeli, na gori su i prenoćili. Sutradan, Laban je ustao rano ujutro, poljubio svoje unuke i kćeri, blagoslovio ih, pa se vratio kući. I Jakov je otišao, a dok je bio na putu, došli su mu ususret Božji anđeli. Kad ih je ugledao, rekao je: »Ovo je Božji vojni tabor.« Zato je to mjesto nazvao Mahanaim . Jakov je pred sobom poslao glasnike svome bratu Ezavu, koji je bio u kraju Seiru, u zemlji Edom. Uputio ih je: Recite ovako mome gospodaru Ezavu: »Tvoj sluga Jakov kaže: ‘Živio sam kao stranac kod Labana i čekao ondje sve do sada. Imam goveda, magarce, sitnu stoku, sluge i sluškinje. Šaljem ti glasnike da te obavijeste, gospodaru, u nadi da ću steći tvoju naklonost’.« Glasnici su se vratili Jakovu i izvijestili ga: »Bili smo kod tvog brata Ezava i on ti dolazi ususret, a s njim i četiri stotine ljudi.« Jakov se ukočio od straha. Zatim je svoje ljude, sitnu stoku, krupnu stoku i deve podijelio u dva tabora. Mislio je: »Ako Ezav dođe do jedne skupine i napadne je, druga će pobjeći.« Tada se Jakov pomolio: »Bože moga djeda Abrahama, Bože moga oca Izaka, BOŽE koji si mi rekao: ‘Vrati se u svoju zemlju i svojoj rodbini. Ja ću učiniti da ti bude dobro’, nisam dostojan sve ljubavi i vjernosti koje si iskazao svome slugi. Imao sam samo štap kad sam prešao preko rijeke Jordan, a sad su od mene nastala dva tabora. Molim te, spasi me od mog brata Ezava jer se bojim da će doći i sve nas pobiti, čak i majke i djecu. A ti si rekao: ‘Znaj da ću učiniti da ti ide dobro i dati ti mnogo potomaka, kao bezbroj zrnaca morskog pijeska.’« Jakov je ondje prenoćio pa od onoga što je imao sa sobom pripremio dar za Ezava: 200 koza i 20 jaraca, 200 ovaca i 20 ovnova, 30 deva s njihovim mladuncima, 40 krava i 10 bikova, 20 magarica i 10 magaraca. Zatim ih je povjerio svojim slugama, svakom zasebno stado, i rekao im: »Idite preda mnom i napravite razmak između svakog stada.« Slugu je na čelu uputio: »Kad te moj brat Ezav sretne i upita: ‘Čiji si i kamo ideš? Čija je to stoka pred tobom?’, ti odgovori: ‘Pripada tvome slugi Jakovu. To je dar koji šalje mome gospodaru Ezavu. A on, evo, dolazi za nama.’« Zatim je uputio drugog i trećeg slugu, i tako sve koji su pratili stada: »I vi to isto recite Ezavu kad ga sretnete. I pazite da kažete: ‘Evo, tvoj sluga Jakov dolazi za nama.’« Jer, Jakov je mislio: »Primirit ću ga ovim darom koji šaljem ispred sebe pa, kad se kasnije sretnemo, možda će me lijepo primiti.« Tako je Jakov poslao dar Ezavu, a te je noći ostao u taboru. Tijekom noći Jakov je ustao i poslao obje svoje žene, obje svoje sluškinje i svojih jedanaest sinova da prijeđu potok Jabok preko gaza. Nakon što je njih poslao preko potoka, poslao je preko i svu svoju imovinu. Tako je Jakov ostao sam, ali se pojavio neki čovjek i hrvao se s njim do svanuća. Kad je čovjek vidio da ga ne može pobijediti, dok su se hrvali, udario ga je u zglob kuka i iščašio mu kuk. Zatim je rekao Jakovu: »Pusti me jer već sviće dan.« No Jakov odgovori: »Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.« Čovjek ga upita: »Kako se zoveš?« On odgovori: »Jakov.« »Nećeš se više zvati Jakov, nego Izrael «, rekao je, »jer si se borio s Bogom i s ljudima, i pobijedio.« Jakov je rekao: »Molim te, reci mi svoje ime.« Ali on odgovori: »Zašto me pitaš za ime?« I zatim je ondje blagoslovio Jakova. Jakov je to mjesto nazvao Penuel , Rekao je: »Vidio sam Boga licem u lice, a život mi je bio pošteđen.« Kad je otišao iz Penuela, iznad njega je granulo sunce, a on je hramao zbog povrijeđenog kuka. Zato Izraelci ni danas ne jedu mišić koji povezuje zglob kuka jer tu je Jakov bio udaren. Jakov je podigao pogled i vidio Ezava kako dolazi s četiri stotine ljudi pa je podijelio djecu Lei, Raheli i dvjema sluškinjama. Naprijed je stavio sluškinje i njihovu djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a Rahelu i Josipa straga. On sam išao je ispred njih i sedam puta se poklonio do zemlje približavajući se svome bratu. Ezav mu potrča ususret i zagrli ga, objesi mu se oko vrata i poljubi ga, pa su obojica zaplakala. Kad je Ezav podigao pogled i ugledao žene i djecu, upita: »Tko su ovi s tobom?« »To su djeca koju je Bog milostivo dao tvome slugi«, odgovori Jakov. Tada su prišle sluškinje sa svojom djecom i poklonili se. Za njima je prišla Lea sa svojom djecom i poklonili se. Na kraju su prišli Rahela i Josip, pa su se i oni poklonili. Ezav je upitao: »Što namjeravaš s onim stadima na koja sam naišao?« »Steći tvoju naklonost, gospodaru«, odgovori Jakov. No Ezav je rekao: »Ja već imam dovoljno, brate. Zadrži svoje za sebe.« »Ne, molim te«, rekao je Jakov. »Ako sam stekao tvoju naklonost, primi taj dar od mene. Sad kad si me milostivo primio, vidjeti tvoje lice je kao vidjeti Božje lice. Molim te, prihvati blagoslov koji sam ti donio jer mi je Bog bio naklonjen pa imam svega.« Tako ga je Jakov nagovarao i Ezav je prihvatio dar. Zatim je Ezav rekao: »Krenimo sad na put. I ja ću s tobom.« No Jakov odvrati: »Moj gospodaru, ti znaš da su djeca slabašna, a trebam paziti i na stoku koja doji. Ako stoku samo jedan dan previše tjeramo, sva će uginuti. Neka moj gospodar ide ispred svog sluge, a ja ću polako, brzinom kojom mogu stoka i djeca, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir.« Ezav je rekao: »Daj da ostavim s tobom nekoliko mojih ljudi, da pomognu.« »Ljubazno od tebe, gospodaru, ali ne treba«, odgovori Jakov. »Dosta mi je što imam tvoju naklonost.« Tako je Ezav istog dana krenuo natrag u Seir. No Jakov je otišao u Sukot i ondje dao izgraditi kuću i zaklone za stoku. Zato se to mjesto i zove Sukot . Na kraju puta iz Mezopotamije, Jakov je sretno stigao do grada Šekema u Kanaanu i utaborio se pokraj grada. Razapeo je svoj šator na zemlji koju je kupio za stotinu srebrnjaka od potomaka Hamora, Šekemovog oca. Ondje je napravio žrtvenik i nazvao ga »Bog Izraelov je Bog« . Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, izašla je da bi posjetila žene onoga kraja. Kad ju je vidio Šekem, sin Hivijca Hamora, vladara one zemlje, uzeo ju je k sebi. Spavao je s njom i tako joj nanio sramotu. Dina mu je prirasla srcu i on ju je zavolio pa je nježnim riječima htio zadobiti njezino srce. Šekem je rekao svome ocu Hamoru: »Traži mi ovu djevojku za ženu.« Kad je Jakov čuo da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu, sinovi su mu bili na polju kod stoke pa nije ništa poduzimao dok se ne vrate. Šekemov otac Hamor došao je razgovarati s Jakovom baš kad su se njegovi sinovi vratili s polja. Kad su čuli što se dogodilo, bili su silno ogorčeni i bijesni jer je Šekem učinio ono što je u Izraelu skandalozno i nedopustivo. Hamor im je rekao: »Moj se sin Šekem svim srcem zaljubio u vašu kćer. Molim vas, dajte mu je za ženu. Postanite nam rođaci — dajte nam svoje kćeri za žene, a vi uzimajte naše. Živite među nama — zemlja vam je na raspolaganju: možete u njoj živjeti, trgovati i kupovati zemlju.« Šekem je još rekao Dininom ocu i braći: »Molim vas za naklonost i dat ću vam što god tražite. Odredite koliku god cijenu za nevjestu želite i koliki god dar za sebe. Dat ću vam koliko tražite — samo mi djevojku dajte za ženu.« Jakovljevi su sinovi prijetvorno odgovorili Šekemu i njegovom ocu Hamoru jer je obeščastio njihovu sestru Dinu. Rekli su im: »Ne možemo dati svoju sestru neobrezanom čovjeku jer bi to za nas bila sramota. Dat ćemo vam svoj pristanak samo uz ovaj uvjet: ako postanete kao mi tako što ćete obrezati sve svoje muškarce. Tada se možete ženiti našim djevojkama i mi vašim te ćemo živjeti među vama i postati jedan narod. No, ako nas ne poslušate i ne obrežete se, onda ćemo uzeti svoju sestru i otići.« Njihov prijedlog svidio se Hamoru i njegovom sinu Šekemu. Mladić Šekem nije nimalo oklijevao učiniti kako su tražili jer je želio Jakovljevu kćer. Kako je on imao najveći ugled u domu svog oca, s ocem Hamorom otišao je na vrata svoga grada da bi razgovarali sa sugrađanima. »Ti su ljudi prijateljski raspoloženi prema nama«, rekli su. »Pustimo ih da žive i trguju u našoj zemlji jer ima dovoljno prostora za njih. Možemo se ženiti njihovim djevojkama i oni našima. No oni će pristati živjeti s nama kao jedan narod samo uz ovaj uvjet: ako se svaki naš muškarac obreže kao što su oni. Neće li sva njihova stoka i imovina tako postati naša? Dajte da se složimo s njima pa će oni živjeti s nama.« I svi koji su došli na gradska vrata složili su se s Hamorom i Šekemom te su obrezali sve muškarce. Trećeg su dana nakon obrezanja još bili u bolovima. Tada su dvojica Jakovljevih sinova, Šimun i Levi, Dinina braća, uzeli svoje mačeve, nesmetano ušli u grad i pobili sve muškarce. Ubili su Hamora i njegovog sina Šekema, uzeli Dinu iz Šekemove kuće i otišli. Ostali su Jakovljevi sinovi došli na mjesto pokolja i opljačkali grad zato što su im obeščastili sestru. Uzeli su njihovu sitnu i krupnu stoku, magarce i sve što su imali u gradu i na polju. Odnijeli su sve njihovo bogatstvo, porobili sve njihove žene i djecu te opljačkali sve što je bilo u kućama. Tada je Jakov rekao Šimunu i Leviju: »Uvalili ste me u nevolju jer ste me učinili omraženim stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perižanima. Nas je malo pa, ako se udruže protiv nas i napadnu, uništit će i mene i moje ukućane.« No oni su rekli: »Zar smo trebali pustiti da s našom sestrom postupaju kao s prostitutkom?« Bog je rekao Jakovu: »Idi u Betel i ondje se nastani. Napravi žrtvenik meni, Bogu koji ti se pokazao dok si bježao od svog brata Ezava.« Jakov je rekao svojim ukućanima i svima koji su bili s njim: »Odbacite tuđe bogove koje imate sa sobom, očistite se i presvucite. Zatim ćemo krenuti u Betel, gdje ću napraviti žrtvenik Bogu koji mi je pomogao kad sam bio u nevolji i koji je bio sa mnom kamo god sam išao.« Tako su predali Jakovu sve tuđe bogove koje su imali i naušnice koje su nosili na svojim ušima, a Jakov ih je zakopao pod jednim hrastom kod Šekema. Dok su putovali, strah od Boga obuzeo je stanovnike okolnih gradova pa ih nitko nije progonio. Jakov i sav narod, koji je bio s njim, stigli su u Luz (to jest Betel) u Kanaanu. Ondje je sagradio žrtvenik, i to je mjesto nazvao El Betel jer mu se ondje Bog pokazao dok je bježao od brata. Tada je umrla Rebekina dojilja Debora pa su je sahranili blizu Betela, pod hrastom koji su nazvali Hrast plača. Nakon što se Jakov vratio iz Mezopotamije, Bog mu se ponovo pokazao i blagoslovio ga. Bog mu je već bio rekao: »Tvoje je ime Jakov, ali se više nećeš tako zvati, nego će ti ime biti Izrael.« Stoga mu je Bog dao ime Izrael. Bog mu je još rekao: »Ja sam Bog Svemoćni . Imaj mnogo djece, da vas bude sve više, jer od tebe će nastati narod. Zapravo, puno naroda i kraljeva doći će od tebe. Zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, dajem i tebi, a dat ću je i tvome potomstvu.« Zatim je Bog otišao od njega, s mjesta gdje su pričali. Jakov je uspravio jedan kamen kao stup na mjestu na kojem je Bog razgovarao s njim pa na njega izlio vino i ulje kao žrtvu Bogu. Mjesto na kojem je Bog razgovarao s njim nazvao je Betel . Zatim su Jakov i njegovi ljudi krenuli iz Betela prema Efrati. Dok su još bili na putu, Rahela je počela rađati, a porod je bio težak. Usred teškog poroda, babica joj je rekla: »Ne boj se, imat ćeš još jednog sina.« Rahela je umirala i na izdisaju dala sinu ime Ben Oni , ali mu je otac dao ime Benjamin . Tako je Rahela umrla pa su je sahranili na putu za Efratu (to jest Betlehem). Jakov je postavio kameni stup da označava Rahelin grob i taj stup i danas stoji ondje. Zatim je Izrael nastavio put i razapeo svoj šator s druge strane kule Eder. Dok je Izrael boravio u tom kraju, Ruben je spavao s Bilhom, ženom ropkinjom svog oca, a Izrael je doznao za to. Jakov je imao dvanaest sinova. Leini sinovi: Ruben, Jakovljev prvorođeni sin, pa Šimun, Levi, Juda, Isakar i Zebulun. Rahelini sinovi: Josip i Benjamin. Sinovi Raheline sluškinje Bilhe: Dan i Naftali. Sinovi Leine sluškinje Zilpe: Gad i Ašer. Jakovljevi su to sinovi rođeni u Mezopotamiji. Jakov se vratio svome ocu Izaku u Mamru kod Kirjat Arbe (to jest Hebrona). Ondje su kao stranci živjeli i Abraham i Izak. Izak je živio 180 godina. Umro je u dubokoj i sretnoj starosti. Sahranili su ga njegovi sinovi Ezav i Jakov. Ovo je zapis o Ezavu (to jest Edomu): Ezav je oženio Kanaanke: Adu, kćer Hetita Elona, pa Oholibamu, kćer Ane, koji je sin Hivijca Sibeona, i Basematu, Išmaelovu kćer i Nebajotovu sestru. Ada je Ezavu rodila Elifaza, Basemata je rodila Reuela, a Oholibama je rodila Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavljevi sinovi rođeni u zemlji Kanaan. Ezav je uzeo svoje žene, sinove, kćeri i sve ukućane, svu svoju stoku i svu imovinu, koju je stekao u Kanaanu, pa otišao u drugu zemlju, podalje od svoga brata Jakova. Njihove imovine bilo je previše da bi mogli živjeti zajedno. Zbog stoke koju su posjedovali, zemlja u kojoj su boravili nije ih mogla izdržavati obojicu. Stoga se Ezav (to jest Edom) nastanio u gorskom kraju Seir. Ovo su potomci Ezava, praoca Edomaca, u gorskome kraju Seir. Imena su Ezavljevih sinova: Elifaz, sin Ezavljeve žene Ade, i Reuel, sin Ezavljeve žene Basemate. Elifazovi su sinovi: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz. Elifaz je imao ženu ropkinju, koja se zvala Timna, a rodila mu je Amaleka. Potomci su to Ezavljeve žene Ade. Reuelovi su sinovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Potomci su to Ezavljeve žene Basemate. Oholibama, Anina kćer i Sibeonova unuka, Ezavu je rodila sinove Jeuša, Jalama i Koraha. Ovi su plemenski glavari potekli od Ezavljevih potomaka: Od Elifaza, Ezavljevog prvorođenca: glavari plemena Teman, Omar, Sefo i Kenaz, Korah, Gatam i Amalek. Plemena su to u zemlji Edom, potekla od Elifaza, a potomci su Ezavljeve žene Ade. Od Reuela, Ezavljevog sina: glavari plemena Nahat, Zerah, Šama i Miza. Plemena su to u zemlji Edom, potekla od Reuela, a potomci su Ezavljeve žene Basemate. Sinovi Ezavljeve žene Oholibame: glavari plemena Jeuš, Jalam i Korah. Plemena su to potekla od Ezavljeve žene Oholibame, Anine kćeri. To su Ezavljevi (to jest Edomovi) sinovi i njihova plemena. Ovo su sinovi Horijca Seira koji su živjeli u Edomu prije Ezava : Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, Dišon, Eser i Dišan, glavari su to plemena Horijaca, Seirovi potomci u Edomu. Lotanovi su potomci: Hori i Hemam. Lotanova sestra bila je Timna. Šobalovi su sinovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam. Sibeonovi su sinovi: Aja i Ana. Ana je onaj koji je u pustinji našao izvore tople vode dok je čuvao magarce svog oca Sibeona. Anina su djeca: sin Dišon i kći Oholibama. Dišonovi su sinovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran. Eserovi sinovi: Bilhan, Zaavan i Akan. Dišanovi su sinovi: Us i Aran. Dakle, plemena su to Horijaca prema svojim glavarima u zemlji Seir: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, Dišon, Eser i Dišan. *** Ovo su kraljevi koji su vladali u Edomu puno ranije nego što su Izraelci imali kralja: Bela, Beorov sin, postao je kralj Edoma. Njegov grad zvao se Dinhaba. Kad je Bela umro, Jobab je postao kralj, a bio je sin Zeraha iz grada Bosre. Kad je Jobab umro, kraljem je postao Hušam iz zemlje Temanaca. Kad je Hušam umro, Hadad je postao kralj, a bio je sin Bedada, čovjeka koji je porazio Midjance u zemlji Moab. Njegov grad zvao se Avit. Kad je Hadad umro, Samla iz Masreke postao je kralj. Kad je Samla umro, na mjestu kralja naslijedio ga je Šaul iz Rehobota, na rijeci Eufrat. Nakon Šaulove smrti, kralj je bio Baal Hanan, Akborov sin. Kad je umro Akborov sin Baal Hanan, kraljem je postao Hadar. Njegov grad zvao se Pau. Žena mu se zvala Mehetabela, a bila je Metredova kćer i Mezahabova unuka. Ovo su imena glavara plemena poteklih od Ezava, prema svojim plemenima i područjima: Timna, Alva, Jetet, Oholibama, Ela, Pinon, Kenaz, Teman, Mibsar, Magdiel i Iram. Plemena su to Edomova (to jest Ezavljeva, praoca Edomaca) i tako su se zvala njihova naselja u zemlji koju su zaposjeli. Jakov je živio u zemlji Kanaan, gdje je kao stranac živio i njegov otac. Ovo je priča o Jakovljevoj obitelji: Kad je Josip bio mladić od sedamnaest godina, čuvao je stada ovaca i koza sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, žene njegovog oca. Josip je ispričao ocu da su braća činila neke loše stvari. A Jakov je, još zvan Izrael , od svih svojih sinova najviše volio Josipa jer mu se rodio u starosti. Stoga mu je napravio poseban, bogato ukrašen ogrtač. Kad su Josipova braća vidjela da ga njihov otac voli više od njih, toliko su ga zamrzili da ga nisu mogli niti pozdraviti u miru. Jednom je Josip sanjao san i ispričao ga svojoj braći, a oni su ga još više zamrzili. Josip im je rekao: »Slušajte kakav sam sanjao san: Vezali smo snopove žita nasred polja i odjednom se moj snop podigao i uspravio, a vaši su se snopovi okupili oko njega i poklonili mu se.« Braća su mu nato rekla: »Zar misliš da ćeš vladati nama i biti nam gospodar?« I još su ga više zamrzili zbog njegovog sna i onoga što je rekao. Josip je sanjao i drugi san te ga ispričao svojoj braći: »Slušajte! Ponovo sam sanjao san: poklonili su mi se sunce, mjesec i jedanaest zvijezda.« Kad je to ispričao svom ocu i braći, otac ga je prekorio i rekao mu: »Kakav si to sanjao san? Pa nećemo se valjda ja i tvoja majka i tvoja braća klanjati pred tobom do zemlje?« I dok su njegova braća bila na njega ljubomorna, njegov je otac razmišljao o svemu što se dogodilo. Kad su jednom njegova braća otišla napasati očeva stada blizu Šekema, Izrael je rekao Josipu: »Tvoja braća napasaju stada blizu Šekema. Hajde, poslat ću te k njima.« »Dobro. Idem«, odgovori Josip. »Provjeri li je sve u redu s tvojom braćom i stadima«, rekao mu je Izrael, »pa se vrati da mi javiš.« Tako ga je poslao iz Hebronske doline. Kad je Josip stigao u Šekem, neki ga je čovjek vidio kako luta poljima pa ga upitao: »Što tražiš?« »Tražim svoju braću«, odgovori Josip. »Možete li mi reći gdje napasaju stada?« »Otišli su odavde«, rekao je čovjek. »Čuo sam ih da govore da idu u Dotan.« Josip je otišao za braćom i našao ih kod Dotana, a oni su ga već izdaleka opazili i počeli se dogovarati da ga ubiju. »Eno, dolazi onaj sanjar«, rekli su jedan drugome. »Hajde da ga ubijemo i bacimo u jednu od ovih jama. Zatim ćemo reći da ga je proždrla divlja zvijer pa da vidimo što će biti od njegovih snova!« Kad je to čuo Ruben, pokušao ga je spasiti. Rekao je: »Poštedimo mu život! Nemojte prolijevati krv! Bacite ga u ovu jamu ovdje u pustinji, ali nemojte ga ozlijediti.« Ruben je to rekao da bi spasio Josipa i vratio ga ocu. Kad je Josip stigao k braći, svukli su s njega onaj bogato ukrašeni ogrtač pa ga primili i bacili u jamu. Jama je bila prazna i suha. Zatim su sjeli da jedu. Kad su podigli pogled, ugledali su karavanu trgovaca, Išmaelaca, kako dolazi iz Gileada. Deve su im bile natovarene začinima, balzamom i smirnom koje su nosili u Egipat. Juda je rekao svojoj braći: »Što imamo od toga da ubijemo brata i zatajimo njegovu smrt? Hajde da ga prodamo ovim Išmaelcima. Tako ga nećemo ozlijediti jer nam je ipak brat, naš rod.« I braća su se složila. Kad su trgovci Išmaelci prolazili pokraj njih, braća su izvukla Josipa iz jame i prodala ga za dvadeset srebrnjaka. Zatim su ga Išmaelci odveli u Egipat. Kad se Ruben vratio do jame i vidio da Josipa nema ondje, razderao je svoju odjeću pa se vratio braći i rekao: »Dječak je nestao! Što ću sada?« Tada su oni uzeli Josipov ogrtač, zaklali jedno jare i ogrtač umočili u njegovu krv pa takav ogrtač odnijeli ocu i rekli: »Našli smo ovo. Pogledaj je li to ogrtač tvoga sina.« On ga je prepoznao i rekao: »Da, to je ogrtač mog sina! Divlja ga je zvijer proždrla! Josip je rastrgan na komade!« Tada je Jakov razderao svoju odjeću i obukao se u tkaninu za žalovanje pa je mnogo dana oplakivao svog sina. Svi su ga njegovi sinovi i kćeri nastojali tješiti, ali on se nije dao utješiti. »Ne«, rekao je. »Oplakivat ću svog sina dok i ja ne umrem .« Tako je otac žalovao za njim. U međuvremenu, oni su Išmaelci prodali Josipa u Egipat. Kupio ga je Potifar, jedan od visokih faraonovih službenika, zapovjednik dvorske straže. U to je vrijeme Juda otišao od svoje braće i nastanio se kod čovjeka koji se zvao Hira, iz grada Adulama. Ondje je vidio kćer jednoga Kanaanaca koji se zvao Šua i oženio se njome. Spavao je s njom, ona je zatrudnjela i rodila sina, a on mu je dao ime Er. Ponovo je zatrudnjela i rodila sina kojeg je nazvala Onan. Zatim je rodila još jednog sina i nazvala ga Šela. Kad ga je rodila, ona i Juda bili su u Kezibu. Juda je našao ženu za svoga prvorođenog sina Era, a zvala se Tamara. No BOG je Judinog prvorođenca Era smatrao zlim pa ga je pogubio. Tada je Juda rekao Onanu: »Spavaj sa ženom svog brata i izvrši dužnost šogora , da svome bratu daš potomstvo.« No Onan je znao da potomstvo neće biti njegovo i, kad god bi spavao sa ženom svog brata, izbacio bi sjeme na tlo. Nije svome bratu htio dati potomstvo, stoga se BOG razljutio pa je pogubio i Onana. Tada je Juda rekao svojoj snahi Tamari: »Idi i živi u kući svog oca kao udovica, dok moj sin Šela ne naraste.« Juda se bojao da bi i Šela mogao poginuti kao njegova braća. Stoga je Tamara otišla živjeti u kuću svog oca. Nakon mnogo vremena umrla je Judina žena, Šuina kći. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda je otišao sa svojim prijateljem, Adulamcem Hirom, u Timnu, k ljudima koji su šišali vunu njegovih ovaca. Kad su Tamari rekli: »Svekar ti ide u Timnu šišati ovce«, skinula je sa sebe udovičku odjeću, pokrila se velom i umotala pa sjela kod ulaza u grad Enaim, koji je na putu za Timnu. Naime, vidjela je da je Šela odrastao, a nisu mu je dali za ženu. Kad ju je Juda ugledao, pomislio je da je prostitutka, zbog pokrivenog lica. Otišao je k njoj, ne znajući da mu je snaha, i rekao: »Hajde, htio bih spavati s tobom.« »A što ćeš mi dati da bih spavala s tobom?« upita ga ona. Juda odgovori: »Poslat ću ti jednog kozlića iz svog stada.« »Jedino ako mi daš zalog dok ga ne pošalješ«, kaže ona. On upita: »Kakav zalog da ti dam?« »Svoj pečatnjak s uzicom i štap koji ti je u ruci«, odgovori ona. Dao joj je što je tražila pa je spavao s njom i ona je s njim zatrudnjela. Zatim je Tamara otišla kući, skinula veo i ponovo obukla svoju udovičku odjeću. Juda je poslao svog prijatelja Adulamca s jaretom, da otkupi zalog od one žene, ali je on nije našao. »Gdje je hramska prostitutka koja je bila pokraj puta za Enaim?« upita on mještane. No oni odgovore: »Nije ovdje bilo nikakve hramske prostitutke.« On se vratio Judi i rekao: »Nisam je našao. A osim toga, mještani su rekli da ondje nije bilo nikakve hramske prostitutke.« Tada je Juda rekao: »Neka zadrži moje stvari, da nam se ljudi ne rugaju. Ionako, poslao sam joj kozlića, ali je ti nisi našao.« Oko tri mjeseca kasnije, rekli su Judi: »Tvoja se snaha Tamara prostituirala, čak je i zatrudnjela.« Juda je rekao: »Izvedite je i spalite na lomači.« Dok su je izvodili, poručila je svom svekru: »Zatrudnjela sam s čovjekom kojem pripadaju ove stvari. Molim te, vidi čije su to stvari — pečatnjak, uzica i štap.« Juda ih je prepoznao i rekao: »Postupila je pravednije od mene jer ja je nisam dao svome sinu Šeli.« I više nije spavao s njom. Kad je došlo vrijeme da Tamara rodi, pokazalo se da su joj u utrobi blizanci. Dok je rađala, jedan je od njih ispružio ruku van, a babica je oko nje zavezala crveni konac, govoreći: »Ovaj je izašao prvi.« No on je uvukao ruku pa se prvi rodio njegov brat. Babica je rekla: »Vidi ga kako se probio!« Tako su mu dali ime Peres . Zatim se rodio njegov brat, koji je imao crveni konac oko ruke, pa su mu dali ime Zerah . Josip je bio odveden u Egipat. Egipćanin Potifar, jedan od faraonovih visokih službenika, zapovjednik dvorske straže, kupio ga je od Išmaelaca koji su ga onamo odveli. BOG je bio s Josipom pa je bio uspješan. Živio je u kući svog egipatskoga gospodara. Kad je njegov gospodar vidio da je BOG s njim i da mu daje uspjeh u svemu što radi, Josip je stekao naklonost svoga gospodara i postao njegov osobni sluga. Potifar ga je postavio za upravitelja svog doma i povjerio mu svu imovinu. Otkad ga je Potifar postavio za upravitelja doma i sve imovine, BOG je zbog Josipa blagoslovio Egipćaninov dom. BOŽJI je blagoslov bio na svemu što je Potifar imao, u kući i na polju. Potifar je Josipu prepustio upravu nad svime što je imao. Tako se Potifar više ni za što nije trebao brinuti, nego samo odlučivati što će jesti. Josip je bio lijep i dobro građen pa je nakon nekog vremena žena njegovoga gospodara bacila oko na njega i rekla mu: »Spavaj sa mnom«. No on je odbio i rekao joj: »Otkad sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući — sve što ima povjerio je meni. U ovoj kući imam vlast poput njega. Gospodar mi nije uskratio ništa osim tebe jer si mu žena. Kako bih onda mogao učiniti takvo veliko zlo i sagriješiti protiv Boga?« I premda ga je ona iz dana u dan nagovarala, odbijao je spavati s njom, čak je izbjegavao i družiti se s njom. Jednoga je dana Josip ušao u kuću obavljati svoj posao, a nije bilo nikog od posluge. Ona ga uhvati za ogrtač i kaže: »Spavaj sa mnom!« Ali on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci i pobjegne. Kad je vidjela da je ostavio ogrtač u njezinoj ruci i pobjegao, pozvala je sluge pa im rekla: »Gledajte! Moj je muž doveo ovog Hebreja da nas osramoti! Došao je k meni i htio spavati sa mnom, ali sam počela vrištati. Kad je čuo da vrištim, ostavio je svoj ogrtač kod mene i pobjegao.« Držala je Josipov ogrtač pokraj sebe sve dok njegov gospodar nije došao kući, a zatim i njemu ispričala istu priču: »Onaj sluga Hebrej, kojeg si nam doveo, ušao je k meni da me osramoti. Ali, čim sam zavrištala, ostavio je svoj ogrtač kod mene i pobjegao.« Kad je njegov gospodar čuo priču svoje žene, kako je njegov sluga postupio s njom, razljutio se. Uhvatio je Josipa i bacio ga u zatvor, na mjesto gdje su držali kraljeve zatvorenike. Dok je Josip bio u zatvoru, BOG je bio s njim i pokazao mu svoju vjernost i ljubav. Učinio je da stekne naklonost upravitelja zatvora, koji je sve zatvorenike povjerio Josipu te je on upravljao svime što se ondje radilo. Upravitelj zatvora nije se brinuo ni za što pod Josipovom upravom jer je BOG bio s njim. I što god je Josip radio, BOG mu je davao uspjeh. Nakon nekog vremena, peharnik i pekar egipatskog kralja ogriješili su se o svoga gospodara, kralja Egipta. Faraon se razljutio na svoju dvojicu službenika — glavnog peharnika i glavnog pekara — i stavio ih u pritvor u kuću zapovjednika straže, gdje se nalazio Josip. Zapovjednik straže odredio je Josipu da ih poslužuje. I dugo su vremena ostali u pritvoru. Jedne noći i peharnik i pekar egipatskog kralja sanjali su san, i svaki je san imao svoje značenje. Kad je Josip ujutro došao k njima, vidio je da su zabrinuti pa ih je upitao: »Zašto ste danas tako zabrinuti?« »Sanjali smo snove«, odgovorili su, »a nema nikog da nam ih protumači.« Tada im je Josip rekao: »Bog može protumačiti snove! Ispričajte mi što ste sanjali.« I glavni je peharnik ispričao Josipu svoj san: »U snu sam pred sobom vidio trs i na njemu tri izdanka. I samo što je propupao, već je i procvjetao i sazreli mu grozdovi. U ruci mi je bio faraonov pehar pa sam uzeo ono grožđe, istisnuo sok u faraonov pehar i stavio mu ga u ruku.« »Evo što to znači«, rekao mu je Josip. »Tri izdanka su tri dana. Za tri dana faraon će te pomilovati i vratiti na tvoj položaj. Tako ćeš mu stavljati pehar u ruku kao i prije, kad si bio njegov peharnik. I sjeti me se kad ti bude dobro. Budi ljubazan i spomeni me faraonu, da izađem iz ovog zatvora. Jer, silom sam odveden iz zemlje Hebreja, a ni ovdje nisam ničim zaslužio da me stave u zatvor.« Kad je glavni pekar vidio da je Josipovo tumačenje povoljno, rekao mu je: »I ja sam sanjao san: Na glavi su mi bile tri košare za kruh. U gornjoj su košari bile razne vrste peciva za faraona, ali su ga ptice jele iz košare na mojoj glavi.« »Evo, što to znači«, rekao mu je Josip. »Tri košare su tri dana. Za tri dana faraon će ti odrubiti glavu. Objesit će tvoje tijelo na stup pa će ptice jesti tvoje meso.« Trećeg je dana bio faraonov rođendan. Priredio je gozbu za sve svoje službenike te pred njih izveo glavnog peharnika i glavnog pekara. Glavnog je peharnika vratio u službu, pa je on ponovo stavljao pehar u faraonovu ruku, a glavnog je pekara objesio. Sve se dogodilo baš kao što im je Josip protumačio. No glavni peharnik nije se sjetio faraonu spomenuti Josipa. Sasvim je zaboravio na njega. Nakon pune dvije godine faraon je sanjao san: stajao je pokraj rijeke Nil, iz koje izađe sedam zdravih i krupnih krava i počnu pasti travu. Nakon njih iz Nila izađe drugih sedam krava, slabih i mršavih, pa stanu pokraj onih na obali. Tada slabe i mršave krave prožderu onih sedam zdravih i krupnih krava. Potom se faraon probudio. Kad je ponovo zaspao, sanjao je drugi san: sedam klasova žita, punih i zdravih, raste na jednoj stabljici. Za njima iznikne sedam drugih klasova, kržljavih i sasušenih istočnim vjetrom. Tada kržljavi klasovi progutaju onih sedam punih i zdravih klasova. Potom se faraon probudio i shvatio da je sanjao. Ujutro je bio uznemiren pa je poslao po sve egipatske vračeve i mudrace. Ispričao im je svoje snove, ali nitko mu ih nije znao protumačiti. Tada je glavni peharnik rekao faraonu: »Danas sam se sjetio jednog svoga propusta. Kad se faraon jednom bio razljutio na svoje sluge, mene je i glavnog pekara stavio u zatvor u kući zapovjednika straže. Obojica smo iste noći sanjali san i svaki je san imao svoje značenje. Ondje je s nama bio jedan mladić, Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričali smo mu svoje snove i on je svakome od nas protumačio njegov san. I sve se dogodilo baš kako nam je rekao: mene su vratili u službu, a pekara su objesili.« Tada je faraon poslao po Josipa te su ga brzo doveli iz zatvora. Kad se obrijao i presvukao, Josip je izašao pred faraona. Faraon je rekao Josipu: »Sanjao sam jedan san i nitko ga ne može rastumačiti. Čuo sam za tebe, da znaš protumačiti san čim ga čuješ.« »Nije to od mene«, odgovori Josip, »nego će Bog dati pravi odgovor faraonu.« Tada je faraon rekao Josipu: »U snu sam stajao na obali Nila, kad odande izađe sedam krava, zdravih i krupnih, i počnu pasti među trskom. Nakon njih izađe drugih sedam krava, koščatih, boležljivih i mršavih. Nikad nigdje u Egiptu nisam vidio tako ružne krave. Tada su mršave i ružne krave proždrle onih prvih sedam krupnih krava. Kad su ih pojele, na njima se nije ništa vidjelo — i dalje su bile jednako ružne kao i prije. Tada sam se probudio. U sljedećem sam snu vidio sedam klasova žita, punih i zdravih, kako rastu na jednoj stabljici. Za njima je niknulo drugih sedam klasova, kržljavih i sasušenih istočnim vjetrom. Tada su kržljavi klasovi progutali sedam zdravih klasova. Kad sam to ispričao vračevima, ni jedan od njih nije mi to znao objasniti.« Tada je Josip rekao faraonu: »Faraonovi snovi imaju isto značenje. Bog je otkrio faraonu što će učiniti. Sedam zdravih krava je sedam godina i sedam zdravih klasova je sedam godina. Imaju isto značenje. Sedam mršavih i ružnih krava, koje su došle nakon njih, kao i sedam praznih i sasušenih klasova, također su sedam godina — sedam godina gladi. Baš kao što sam već rekao faraonu: Bog je faraonu pokazao što će učiniti. Dolazi sedam godina velikog izobilja za čitav Egipat, ali nakon njih doći će sedam godina gladi. Tada će biti zaboravljeno sve izobilje u Egiptu i glad će harati zemljom. U zemlji se više neće znati za izobilje jer će uslijediti strašna glad. A to što se san faraonu ponovio, znači da je Bog čvrsto odlučio i da će to uskoro učiniti. Zato, neka faraon potraži sposobnog i mudrog čovjeka i postavi ga za upravitelja nad Egiptom. Zatim neka faraon nad zemljom postavi povjerenike koji će uzimati petinu žetve u Egiptu tijekom sedam godina izobilja. Neka sakupljaju svu tu hranu u rodnim godinama koje dolaze i neka s faraonovom ovlasti skladište i čuvaju žito za hranu u gradovima. Neka ta hrana bude zaliha za zemlju u onih sedam godina gladi koje će zadesiti Egipat, da glad ne upropasti zemlju.« I prijedlog se svidio faraonu i svim njegovim službenicima. Faraon upita svoje službenike: »Možemo li naći čovjeka kao što je ovaj, u kojem je Božji duh?« Zatim je faraon rekao Josipu: »Budući da ti je Bog sve ovo obznanio, nema nitko tako sposoban i mudar kao što si ti. Bit ćeš upravitelj mog dvora i sav moj narod pokoravat će se tvojim zapovijedima. Jedino ću ja, jer sam na prijestolju, biti iznad tebe.« Faraon je još rekao Josipu: »Ovime te postavljam za upravitelja nad čitavom egipatskom zemljom.« Zatim je skinuo prsten pečatnjak sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku. Odjenuo ga je u odjeću od finog lana, a oko vrata mu objesio zlatan lanac. Dao mu je da se vozi u kolima odmah iza svojih i pred njim su vikali: »Na koljena, poklonite se!« Tako ga je postavio za upravitelja nad cijelim Egiptom. Faraon je rekao Josipu: »Ja sam faraon, ali u cijelom Egiptu nitko ne smije maknuti prstom bez tvog odobrenja.« Faraon je Josipu dao ime Safenat Panea , a za ženu mu je dao Asenatu, kćer Potifere, svećenika u hramu On . I Josip je preuzeo vlast nad cijelim Egiptom. Josip je imao trideset godina kad je stupio u službu kod faraona, egipatskog kralja. Zatim je otišao od faraona i putovao po cijelom Egiptu. Tijekom sedam godina izobilja zemlja je obilno rađala. Josip je sakupljao svu hranu proizvedenu u sedam godina izobilja u Egiptu i skladištio je u gradovima. U svakom je gradu skladištio hranu s okolnih polja. Tako je nagomilao žita u tolikom izobilju da ga je bilo kao morskog pijeska. Čak ga je prestao mjeriti jer ga se nije dalo izmjeriti. Prije nego što su nastupile godine gladi, Asenata, kći Potifere, svećenika u Onu, rodila je Josipu dvojicu sinova. Svom je prvorođenom sinu Josip dao ime Manaše . Rekao je: »Bog je učinio da zaboravim svu svoju muku i cijeli očev dom.« Drugom je sinu dao ime Efrajim . Rekao je: »Bog me učinio plodnim u zemlji moje nevolje.« Sedam godina izobilja u Egiptu došlo je kraju i počelo je sedam godina gladi, baš kao što je rekao Josip. U svim je zemljama vladala glad, a u čitavom je Egiptu bilo hrane. A kad je i sav Egipat ostao bez hrane, narod je zavapio faraonu za kruh. Tada je faraon rekao svim Egipćanima: »Idite Josipu i učinite što vam kaže.« Kad se glad proširila po cijeloj zemlji, Josip je otvorio skladišta i počeo prodavati žitarice Egipćanima jer je u Egiptu vladala strašna glad. Štoviše, iz cijeloga su svijeta dolazili kupiti žito k Josipu u Egipat jer je posvuda bila strašna glad. Kad je Jakov doznao da u Egiptu ima žita, rekao je svojim sinovima: »Zašto samo sjedite i gledate se? Čuo sam da u Egiptu ima žita. Idite i kupite nam ga, da preživimo, da ne umremo od gladi.« Tada su desetorica Josipove braće otišla da bi u Egiptu kupila žito. Benjamina, Josipovog brata, Jakov nije poslao s ostalima jer se bojao da ga ne snađe neko zlo. Tako su se Izraelovi sinovi našli među onima koji su išli u Egipat kupiti žito jer je Kanaanom zavladala glad. Budući da je Josip bio upravitelj Egipta, on je bio taj koji je svima prodavao žito. Njegova su braća došla pred njega i poklonila mu se do zemlje. Josip ih je prepoznao čim ih je ugledao, ali se pravio da ih ne poznaje i oštro je razgovarao s njima. »Odakle dolazite?« upita ih. »Iz zemlje Kanaan«, odgovore. »Došli smo kupiti hranu.« Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali. Sjetio se i snova koje je sanjao o njima. »Vi ste uhode!« rekao im je. »Došli ste izvidjeti slabosti ove zemlje!« »Ne, gospodaru«, odgovore oni. »Mi, tvoje sluge, došli smo kupiti hranu. Svi smo sinovi jednog čovjeka. Pošteni smo ljudi. Tvoji smo sluge, a ne uhode.« »Ne«, rekao im je, »došli ste izvidjeti slabosti ove zemlje.« A oni su rekli: »Mi, tvoji sluge, svi smo braća, sinovi jednog čovjeka iz zemlje Kanaan. Bilo nas je dvanaestoro braće, ali najmlađi je ostao s ocem, a jednoga više nema.« No Josip zaključi: »Kako sam rekao, tako jest — vi ste uhode! Ovako ću vas provjeriti: zaklinjem se faraonom, nećete otići odavde ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo. Pošaljite jednog od vas da dovede brata, a ostali će ostati u zatvoru. Tako ću provjeriti vaše riječi i vidjeti jeste li govorili istinu. Ako niste, zaklinjem se faraonom, onda ste uhode!« I sve ih je zatvorio na tri dana. Trećeg im je dana Josip rekao: »Učinite ovako i ostat ćete na životu jer ja poštujem Boga. Ako ste pošteni ljudi, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a ostali neka odnesu žito vašim izgladnjelim ukućanima. Zatim mi dovedite svoga najmlađeg brata. Tako će se potvrditi istinitost vaših riječi te nećete biti pogubljeni.« I oni su pristali. »Ovo nas je sigurno stigla kazna za ono što smo učinili svome bratu«, rekli su jedan drugome. »Gledali smo kako se muči i preklinje nas za milost, ali nismo ga htjeli poslušati. Zbog toga nas je snašla ova nevolja.« Ruben ih ukori: »Zar vam nisam rekao da ne činite zlo dječaku? Ali niste me htjeli slušati. Sad moramo položiti račun za njegovu prolivenu krv.« Nisu znali da ih Josip razumije jer je razgovarao s njima preko prevoditelja. Otišao je od njih i zaplakao, a zatim se vratio i ponovo im govorio. Izdvojio je Šimuna i zapovjedio da ga pred njihovim očima svežu. Zatim je Josip zapovjedio da im vreće napune žitom, da ih opskrbe za put te da svakom od njih potajno u vreću vrate novac kojim su platili žito. Kad je to učinjeno, natovarili su žito na svoje magarce i otišli. Kad su stali da prenoće, jedan je od braće otvorio vreću da nahrani magarca i vidio novac u vreći. »Novac mi je vraćen!« viknuo je braći. »Evo ga u mojoj vreći!« Nato im je srce zastalo pa su, tresući se od straha, govorili: »Što nam to čini Bog?« Kad su stigli svome ocu Jakovu u zemlju Kanaan, ispričali su mu sve što se dogodilo. »Čovjek, koji je gospodar one zemlje, razgovarao je oštro s nama i optužio nas da uhodimo zemlju. Rekli smo mu: ‘Pošteni smo ljudi, nismo uhode. Bilo nas je dvanaestoro braće, sinova jednog oca. Jednog više nema, a najmlađi je s našim ocem u Kanaanu.’ Tada nam je gospodar zemlje rekao: ‘Ovako ću znati da ste pošteni ljudi: jednog brata ostavite sa mnom, uzmite hranu za svoje izgladnjele ukućane pa idite. Zatim mi dovedite svoga najmlađeg brata i znat ću da niste uhode, nego pošteni ljudi. Tada ću vam vratiti brata i moći ćete se slobodno kretati zemljom’.« Kako su praznili vreće, u svakoj su našli svoj zavežljaj s novcem. Kad su to vidjeli, uplašili su se i braća i otac. Njihov im je otac Jakov rekao: »Zbog vas ostajem bez djece. Nema više Josipa, nema ni Šimuna, a sad želite i Benjamina odvesti. Sve se urotilo protiv mene!« Tada je Ruben rekao ocu: »Povjeri ga meni i ja ću ti ga vratiti. Ako ti ga ne vratim, ubij moju dvojicu sinova.« No Jakov je rekao: »Ne dam da moj sin ide s vama. Ta brat mu je mrtav i samo je još on ostao. Ako ga na putu snađe zlo, otjerat ćete me starog i tužnog u grob .« A u zemlji Kanaan je i dalje vladala teška glad. Kad su pojeli žito koje su donijeli iz Egipta, otac im je rekao: »Idite opet u Egipat i kupite nam još malo hrane.« No Juda mu reče: »Onaj nas je čovjek ozbiljno upozorio: ‘Ne dolazite mi na oči bez svog brata.’ Ako si voljan našeg brata poslati s nama, ići ćemo i kupit ćemo ti hrane. Ali, ako ga nećeš poslati, nećemo ići, jer nam je čovjek rekao da se ne vraćamo bez brata.« Tada Izrael upita: »Zašto ste me uvalili u nevolju rekavši tom čovjeku da imate još jednog brata?« »Pažljivo nas je ispitivao o nama i našoj obitelji«, odgovore oni. »Je li vam otac još živ? Imate li još kojeg brata?« Samo smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će tražiti da dovedemo brata? Tada je Juda rekao svome ocu Izraelu: »Pošalji dječaka sa mnom pa ćemo odmah krenuti. Tako ćemo preživjeti umjesto da pomremo — i mi, i ti, i naša djeca. Jamčim ti za njega, mene smatraj odgovornim. Ako ti ga ne vratim, cijelog ću života snositi krivnju. Da nismo odugovlačili, mogli smo se već dvaput vratiti.« Tada im je njihov otac Izrael rekao: »Ako tako mora biti, onda učinite ovo: stavite u torbe najbolje plodove ove zemlje i odnesite ih onom čovjeku na dar — malo balzama, meda, začina, smirne, pistacija i badema. I ponesite dvostruko više novca jer trebate vratiti novac koji vam je stavljen u vreće — možda je to bila neka greška. Povedite svog brata i odmah krenite onom čovjeku. Neka Svemoćni Bog učini da vam se onaj čovjek smiluje pa pošalje natrag Šimuna i Benjamina. A ja, ako ostanem bez djece, onda tako mora biti.« Tako su braća uzela darove i dvostruko više novca, poveli Benjamina pa odmah otišli u Egipat i stali pred Josipa. Kad je Josip vidio Benjamina s njima, rekao je upravitelju svog doma: »Odvedi ove ljude u moju kuću, zakolji jednu životinju i spremi je jer će oni jesti sa mnom u podne.« On učini kako mu je Josip rekao i odvede braću u Josipovu kuću. Oni su se uplašili kad su ih odveli u Josipovu kuću. Mislili su: »Doveli su nas ovamo zbog novca koji nam je onaj prvi put bio vraćen u vreće. Optužit će nas i napasti da bi nas učinili robovima i uzeli naše magarce.« Zato su prišli upravitelju Josipove kuće i obratili mu se na ulazu u kuću. »Gospodaru«, rekli su, »već smo jednom bili kupiti hranu. Kad smo stali da prenoćimo i otvorili svoje vreće, svaki je od nas našao svoj novac u vreći, u punom iznosu. Sad smo taj novac donijeli sa sobom. A donijeli smo i još novca da ponovo kupimo hrane. Ne znamo tko nam je vratio novac u vreće.« »Budite u miru«, rekao je on. »Ne bojte se. Sigurno je vaš Bog, Bog vašeg oca, stavio blago u vaše vreće. Sjećam se da ste mi dali novac.« Zatim je doveo Šimuna k njima. Kad ih je upravitelj uveo u Josipovu kuću, dao im je vode da operu noge i nahranio je njihove magarce. Oni su pripremili darove za Josipa kad dođe u podne jer su čuli da će ondje jesti. Kad je Josip došao kući, dali su mu darove koje su unijeli u kuću i poklonili mu se do zemlje. Upitao ih je kako su, pa nastavio: »Je li dobro vaš stari otac o kojem ste mi govorili? Je li još živ?« »Tvoj sluga, naš otac, još je živ i zdrav«, odgovorili su, pa mu se poklonili i iskazali poštovanje. Josip je tada među njima ugledao Benjamina, sina svoje majke, pa upitao: »Je li ovo vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili?« Zatim je rekao Benjaminu: »Neka te Bog blagoslovi, sine moj.« Dirnut ljubavlju prema bratu, samo što nije zaplakao. Brzo je otišao u privatnu prostoriju pa se ondje isplakao. Zatim se umio i izašao te, svladavajući osjećaje, rekao slugama: »Poslužite jelo.« Josipa su poslužili za posebnim stolom, njegovu braću za odvojenim stolom i Egipćane za odvojenim stolom. Egipćani nisu mogli jesti s Hebrejima jer bi im to bilo odvratno. Braću su posjeli za stol nasuprot Josipu, ali točno prema starosti, od prvorođenog do najmlađeg. I zbog toga su se čudili i pogledavali. Kad su im donosili jela s Josipovog stola, Benjaminov je obrok bio pet puta veći od njihovih. Tako su s Josipom jeli i pili u izobilju. Nakon toga, Josip je zapovjedio upravitelju svoje kuće: »Napuni vreće ovih ljudi hranom, koliko god mogu ponijeti, i svakome u vreću vrati njegov novac. A kad najmlađemu stavljaš novac u vreću, stavi unutra i moj srebrni pehar za piće.« I on je učinio kako je Josip rekao. Kad je svanulo, otpremili su braću i njihove magarce na put kući. Kad su tek malo odmaknuli od grada, Josip je rekao svom upravitelju: »Odmah idi za onim ljudima, pa kad ih stigneš, reci im: ‘Zašto na dobro uzvraćate zlom? Zašto ste ukrali srebrni pehar moga gospodara? To je pehar iz kojega moj gospodar pije i koji mu služi za proricanje. Učinili ste zlo!’« Kad ih je upravitelj kuće stigao, ponovio im je sve te riječi, a oni mu nato rekli: »Zašto nam tako govoriš, gospodaru? Mi, tvoje sluge, nikad ne bismo učinili nešto takvo! Čak smo ti iz Kanaana vratili onaj novac koji smo našli u svojim vrećama. Zašto bismo onda ukrali srebro ili zlato iz kuće tvoga gospodara? Ako se to nađe kod nekoga od nas, tvojih slugu, taj neka umre, a mi ostali postat ćemo robovi svome gospodaru.« »Dobro kažete«, rekao je on. »Ali neka bude ovako: Kod koga se nađe pehar, taj će postati moj rob, a ostali će biti slobodni.« Tada svaki od njih žurno spusti svoju vreću na zemlju i otvori je. Upravitelj je pretražio vreće, počevši od najstarijeg brata i završivši kod najmlađeg. I pehar se našao u Benjaminovoj vreći. Nato su oni razderali svoju odjeću pa natovarili magarce i vratili se u grad. Kad su Juda i njegova braća došli u Josipovu kuću, on je još bio ondje. Bacili su se na zemlju pred njim, a on im je rekao: »Što ste to učinili? Ne znate li da čovjek, kao što sam ja, može sve saznati?« »Što da ti kažemo, gospodaru?« odgovori Juda. »Što možemo reći? Kako da se opravdamo? Bog je razotkrio našu krivnju za nešto što smo prije učinili. Sad smo tvoji robovi, gospodaru — mi i onaj kod koga se našao tvoj pehar.« No Josip je rekao: »Ne! Ne želim vam to učiniti! Samo će onaj kod koga se našao pehar postati moj rob, a vi ostali se u miru vratite svome ocu.« Tada mu je Juda prišao i rekao: »Molim vas, gospodaru, dopustite da vaš sluga nešto kaže i ne ljutite se na slugu iako ste ravni samom faraonu. Vi ste, gospodaru, pitali svoje sluge ako imaju oca ili brata, i mi smo odgovorili: ‘Imamo starog oca i mladog brata, koji mu se rodio u starosti. No njegov je brat poginuo i samo je on ostao od sinova svoje majke. I otac ga jako voli.’ Vi ste zatim rekli svojim slugama da vam ga dovedemo jer ga želite vidjeti. A mi smo vam odgovorili da dječak ne može otići od oca jer bi otac umro kad bi ga napustio dječak. Tada ste rekli svojim slugama da vam ne dolazimo na oči ako naš najmlađi brat ne dođe s nama. Kad smo se vratili vašem slugi, mome ocu, prenijeli smo mu vaše riječi, gospodaru. I kad nam je otac rekao da se vratimo ovdje i kupimo još hrane, odgovorili smo: ‘Ne možemo ići ako naš najmlađi brat ne ide s nama. Ne smijemo onome čovjeku doći na oči bez najmlađeg brata.’ Vaš sluga, moj otac, rekao nam je: ‘Znate da mi je žena rodila dvojicu sinova. Jedan je nestao, sigurno rastrgan na komade, i nisam ga više nikad vidio. Ako mi i ovog odvedete, pa ga snađe neko zlo, otjerat ćete me starog i tužnog u grob .’ Ako se sad vratim vašem slugi, mome ocu, koji se jako vezao za dječaka, pa on vidi da ga nema s nama, umrijet će. Tako bi vaše sluge otjerale svog oca, i vašeg slugu, starog i tužnog u grob. A ja sam jamčio svome ocu za dječaka. ‘Ako ti ga ne dovedem natrag’, rekao sam, ‘cijelog ću života snositi krivnju pred tobom!’ Zato, gospodaru, molim vas dopustite da ja ostanem ovdje umjesto dječaka kao vaš rob, a dječaka pustite natrag s njegovom braćom. Jer, kako bih se mogao vratiti ocu bez dječaka? Ne bih mogao podnijeti jad koji bi ga snašao.« Josip se više nije mogao svladavati pred svojim slugama pa je povikao: »Neka svi izađu!« Kad više nije bilo nikog od slugu, Josip se otkrio svojoj braći. Ali je toliko glasno plakao da su ga i Egipćani čuli te se za to saznalo i na faraonovom dvoru. Josip je rekao svojoj braći: »Ja sam, Josip! Je li moj otac još živ?« No oni su se toliko bili zaprepastili da mu nisu mogli odgovoriti. Tada im je Josip rekao: »Priđite bliže, molim vas.« Kad su se približili, reče im: »Ja sam vaš brat Josip, onaj kojeg ste prodali u Egipat! Ali, ne brinite se i ne ljutite se na sebe što ste me ovamo prodali jer Bog me pred vama poslao da se sačuvaju životi. Već dvije godine vlada glad u zemlji, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve. Bog me poslao pred vama, da čudesno spasi vaše živote i da imate potomstvo na zemlji . Zapravo, niste me ovamo poslali vi, nego Bog. Postavio me za najvišega faraonovog službenika , za gospodara nad svim faraonovom domom i za vladara cijelog Egipta.« Josip je zatim rekao: »A sad požurite natrag mome ocu i recite mu: ‘Tvoj sin Josip kaže ovako: Bog me postavio za gospodara cijelog Egipta. Dođi k meni bez oklijevanja. Živjet ćeš u kraju Gošen i bit ćeš mi blizu — ti, tvoja djeca i unuci, tvoja stada sitne i krupne stoke, i sve što imaš. Ja ću se ovdje brinuti o tebi jer dolazi još pet godina gladi. Tako nećete osiromašiti ni ti, ni tvoji ukućani, ni tvoje imanje’. Sami se možete svojim očima uvjeriti, kao i vaš brat Benjamin, da to zaista ja s vama razgovaram. Ispričajte ocu o mom veličanstvu u Egiptu i o svemu što ste vidjeli. Požurite i dovedite ga ovamo!« Zatim je zagrlio svog brata Benjamina i obojica su plakali u zagrljaju. Potom je plačući izljubio svu braću, a nakon toga su se braća napričala s njim. Kad je do faraonovog dvora došla vijest da su stigla Josipova braća, faraon i njegovi službenici su se obradovali. Faraon je rekao Josipu: »Reci svojoj braći sljedeće: ‘Natovarite svoje životinje hranom pa se vratite u zemlju Kanaan. Zatim dovedite svog oca i svoje obitelji k meni, a ja ću vam dati najbolju zemlju u Egiptu te ćete se nauživati obilne plodnosti te zemlje.’ Nadalje im prenesi zapovijed: ‘Uzmite sebi nekoliko kola iz Egipta za svoju djecu, žene i oca pa ih dovezite ovdje. Ne žalite ako ne možete ponijeti sve svoje stvari jer će najbolje u cijelom Egiptu biti vaše.’« I Izraelovi su sinovi učinili tako. Josip im je dao kola, kao što je faraon zapovjedio, i namirnice za put. Svakom od njih dao je novu odjeću, a Benjaminu tristo srebrnjaka i pet kompleta odjeće. Svome je ocu poslao deset magaraca natovarenih egipatskim dobrima i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama za put u Egipat. Zatim je otpremio svoju braću i na odlasku im rekao: »Ne uznemiravajte se ni zbog čega na putu!« Tako su otišli iz Egipta i stigli svome ocu Jakovu u zemlju Kanaan. Kad su mu rekli: »Josip je živ! I vlada nad cijelim Egiptom!« Jakov se zaprepastio i nije mogao vjerovati što čuje. No kad su mu prepričali sve što im je Josip rekao i kad je vidio kola koja je Josip poslao za prijevoz, njihov je otac Jakov živnuo duhom. Tada je rekao: »Dovoljno je što je moj sin Josip još živ. Moram ga vidjeti prije nego što umrem.« Tako je Izrael krenuo na put sa svime što je imao. Kad je stigao do Beer Šebe, prinio je žrtvu Bogu svog oca Izaka. Bog je noću progovorio Izraelu u viđenjima i pozvao ga: »Jakove! Jakove!« »Evo me, slušam!« odgovori Jakov. »Ja sam Bog — Bog tvog oca«, rekao je. »Ne boj se otići u Egipat jer ću ondje od tebe načiniti velik narod. Ja ću ići s tobom u Egipat i ponovo ću te iz njega vratiti. Umrijet ćeš u Egiptu, a Josip će ti svojom rukom sklopiti oči.« Zatim je Jakov otišao iz Beer Šebe. Njegovi su ga sinovi, zajedno sa ženama mu i djecom, vozili na kolima koja im je faraon poslao za prijevoz. Sa sobom su poveli stoku i ponijeli imovinu koju su stekli u Kanaanu. Tako su Jakov i čitavo njegovo potomstvo krenuli u Egipat. Jakov je poveo sve svoje sinove i unuke, kćeri i unučice — sve je svoje potomstvo doveo sa sobom u Egipat. Ovo su imena Izraelaca — Jakova i njegovih potomaka — koji su otišli u Egipat: Ruben, Jakovljev prvorođeni sin. Rubenovi sinovi: Hanok, Palu, Hesron i Karmi. Šimun i njegovi sinovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin jedne Kanaanke. Levi i njegovi sinovi: Geršon, Kehat i Merari. Juda i njegovi sinovi: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan su umrli u Kanaanu. Peresovi sinovi: Hesron i Hamul. Isakar i njegovi sinovi: Tola, Pua , Jašub i Šimron. Zebulun i njegovi sinovi: Sered, Elon i Jahleel. Sinovi su to koje je Lea rodila Jakovu u Mezopotamiji, a rodila mu je i kćer Dinu. Ukupno je njegovih potomaka bilo trideset i troje. Gad i njegovi sinovi: Sifjon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli. Ašer i njegovi sinovi: Jimna, Jišva, Jišvi i Berija. Njihova je sestra bila Seraha. Berijini sinovi: Heber i Malkiel. Djeca su to koju je Jakovu rodila Zilpa, sluškinja koju je Laban dao svojoj kćeri Lei. Ukupno ih je bilo šesnaestero. Sinovi Jakovljeve žene Rahele: Josip i Benjamin. Josipu su se u Egiptu rodili Manaše i Efrajim, a rodila ih je Asenata, kći Potifere, svećenika u Onu. Benjamin i njegovi sinovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard. Rahelini su to sinovi koji su se rodili Jakovu. Ukupno ih je bilo četrnaestorica. Dan i njegov sin: Hušim. Naftali i njegovi sinovi: Jahseel, Guni, Jeser i Šilem. Sinovi su to koje je Jakovu rodila Bilha, sluškinja koju je Laban dao svojoj kćeri Raheli. Ukupno ih je bilo sedmorica. Ukupno ljudi koji su s Jakovom otišli u Egipat — njegovih vlastitih potomaka, što ne uključuje snahe — bilo je šezdeset i šest. S dvojicom Josipovih sinova, koja su se rodila u Egiptu, bilo je ukupno sedamdeset članova Jakovljeve obitelji koji su otišli u Egipat. Jakov je poslao Judu naprijed k Josipu da ga obavijesti da stižu u Gošen. Kad su stigli u kraj Gošen, Josip je zapovjedio da mu upregnu kola pa otišao u Gošen susresti svog oca Izraela. Čim se pojavio pred ocem, bacio mu se u zagrljaj i dugo plakao u njegovom zagrljaju. Izrael je rekao Josipu: »Sad mogu umrijeti jer sam te vidio i uvjerio se da si još živ.« Tada je Josip rekao braći i očevoj obitelji: »Idem razgovarati s faraonom. Reći ću mu: ‘Došla su mi braća i svi ukućani mog oca koji su živjeli u Kanaanu. Oni su pastiri i uzgajaju stoku. Doveli su sa sobom stada sitne i krupne stoke i sve što imaju.’ Kad vas faraon pozove i upita čime se bavite, vi recite: ‘Tvoje sluge uzgajaju stoku od svoje mladosti, kao što su to činili i naši preci.’ Tako ćete se moći nastaniti u kraju Gošen jer su Egipćanima pastiri odvratni.« Josip je otišao i rekao faraonu: »Moj otac i braća stigli su iz Kanaana sa stadima sitne i krupne stoke i svime što imaju. Sad su u kraju Gošen.« Zatim je poveo petoricu svoje braće i doveo ih pred faraona. Faraon je upitao njegovu braću: »Čime se bavite?« »Tvoje sluge su pastiri«, odgovore mu, »kao što su to bili i naši preci.« Nastavili su: »Došli smo neko vrijeme živjeti ovdje kao stranci jer je u Kanaanu strašna glad i nema paše za stada tvojih slugu. Zato, molimo te, dopusti svojim slugama da se nastane u kraju Gošen.« Faraon je rekao Josipu: »Budući da su ti došli otac i braća, Egipat ti je na raspolaganju. Nastani svog oca i braću u najboljem kraju zemlje. Neka žive u kraju Gošen. A ako znaš da među njima ima sposobnih, postavi ih za nadglednike moje stoke.« Zatim je Josip uveo svog oca Jakova i doveo ga pred faraona. Jakov je blagoslovio faraona, a faraon ga upita: »Koliko imaš godina?« Jakov mu odgovori: »Putujem zemljom 130 godina. Mojih je godina malo i bile su teške. Još nisu dostigle godine života mojih predaka.« Jakov opet blagoslovi faraona i ode. Tako je Josip nastanio svog oca i braću u Egiptu. Dao im je posjede u najboljem dijelu zemlje, u kraju gdje je bio grad Ramses, kao što je faraon zapovjedio. Josip je opskrbio hranom svog oca, braću i sve očeve ukućane, prema broju uzdržavanih članova. Glad je bila vrlo teška i nigdje u zemlji nije bilo hrane. I Egipat i Kanaan bili su iscrpljeni. Josip je sakupio sav novac od Egipćana i Kanaanaca dok su kupovali žito pa ga donio u faraonov dvor. Kad je u Egiptu i Kanaanu nestalo novca, svi su Egipćani došli Josipu i rekli: »Daj nam hrane ili ćeš na svoje oči gledati kako umiremo. Novca više nemamo.« »Onda dotjerajte svoju stoku«, rekao je Josip. »Ako nemate novca, dat ću vam hranu u zamjenu za stoku.« Tako su Josipu dotjerivali svoju stoku, a on im je davao hranu u zamjenu za konje, magarce i stada sitne i krupne stoke. Te ih je godine prehranio hranom koju je zamijenio za svu njihovu stoku. Nakon što je prošla godina, ponovo su došli sljedeće godine i rekli mu: »Gospodaru, ne možemo sakriti od tebe da smo potrošili sav novac, a i naša je stoka sad tvoja. Više ništa nije ostalo za vas, gospodaru, osim nas samih i naše zemlje. Trebamo li propasti na tvoje oči, i mi i naša zemlja? Kupi nas i našu zemlju u zamjenu za hranu pa ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi robovi. Daj nam sjemena da preživimo, da ne bismo umrli i da zemlja ne bude opustošena.« Tako je Josip kupio svu obradivu egipatsku zemlju za faraona. Svi su Egipćani prodali svoja polja jer ih je pritisnula strašna glad. Zemlja je postala faraonova, a narod s kraja na kraj Egipta postao je njegovo roblje. Nije kupio jedino zemlju koja je pripadala svećenicima jer su oni dobivali redovan prihod od faraona i od njega živjeli. Zato nisu prodavali svoju zemlju. Josip je rekao narodu: »Budući da sam danas za faraona kupio vas i vašu zemlju, evo vam sjeme, pa zasijte polja. Ali, kad budete ubirali žetvu, jednu petinu morate dati faraonu, a četiri petine neka ostanu vama, kao sjeme za polja i kao hrana za vas, vaše ukućane i djecu.« Oni su rekli: »Gospodaru, spasio si nam život. Budući da si nam iskazao naklonost, bit ćemo faraonovi robovi.« Tako je Josip donio uredbu o zemlji u Egiptu, koja i danas vrijedi, da se petina žetve daje faraonu. Jedino zemlja svećenika nije pripala faraonu. Izraelci su se nastanili u Egiptu, u kraju Gošen. Ondje su stekli svoje posjede. Dobivali su mnogo djece i postali brojni. Jakov je živio u Egiptu sedamnaest godina pa je tako doživio stotinu četrdeset sedam godina. Kad se primaklo vrijeme njegove smrti, pozvao je svog sina Josipa i rekao mu: »Ako sam stekao tvoju naklonost, stavi ruku među moja bedra i obećaj da ćeš mi biti odan i vjeran: nemoj me sahraniti u Egiptu. Kad umrem i pridružim se svojim očevima, iznesi me iz Egipta i sahrani me u njihovoj grobnici.« »Učinit ću kako kažeš«, rekao je Josip. »Zakuni mi se«, rekao je, i Josip mu se zakleo. Tada se Izrael poklonio u znak zahvale na uzglavlju svog ležaja. Nakon nekog vremena rekli su Josipu: »Otac ti je bolestan« pa je poveo svojih dvojicu sinova, Manašea i Efrajima, i otišao k njemu. Kad su Jakovu rekli: »Došao ti je sin Josip«, skupio je snagu i sjeo na svome ležaju. Jakov je rekao Josipu: »Bog Svemoćni pokazao mi se u Luzu u Kanaanu i blagoslovio me. Rekao mi je: ‘Učinit ću te plodnim i mnogobrojnim. Od tebe ću učiniti mnoštvo naroda i ovu ću zemlju dati zauvijek u posjed tvojim potomcima.’ Neka sad tvoja dvojica sinova, koja su ti se rodila u Egiptu prije nego što sam došao k tebi, budu moji. Neka Efrajim i Manaše budu moji, baš kao što su Ruben i Šimun moji. A djeca koja ti se rode nakon njih, neka budu tvoja. Neka se njihovo nasljedstvo vodi pod imenom njihove braće Efrajima i Manašea. Kad sam se vraćao iz Mezopotamije, na moju žalost, Rahela je umrla u Kanaanu dok smo još bili na putu za Efratu. Tako sam je sahranio pokraj puta za Efratu« (to jest Betlehem). Kad je opazio Josipove sinove, Izrael upita: »Tko su ovi?« A Josip odgovori ocu: »To su moji sinovi koje mi je ovdje dao Bog.« Tada je Izrael rekao: »Dovedi mi ih, da ih blagoslovim.« A Izraelove su oči bile slabe od starosti pa nije dobro vidio. Josip je doveo svoje sinove blizu njega, a njegov ih otac poljubi i zagrli. Izrael je rekao Josipu: »Mislio sam da više neću vidjeti tvoje lice, ali Bog mi je dao da vidim čak i tvoje potomstvo.« Josip ih je tada skinuo s očevog krila i poklonio se do zemlje. Zatim je uzeo obojicu i primaknuo ih Izraelu, Efrajima k Izraelovoj lijevoj ruci, a Manašea k desnoj. No Izrael je ispružio desnu ruku popreko i položio je na Efrajimovu glavu, iako je Efrajim bio mlađi. Zatim je prekrižio ruke i položio lijevu ruku na Manašeovu glavu, iako je Manaše bio prvorođeni. Tada je Izrael blagoslovio Josipa i rekao: »Bog kojem su služili moji očevi Abraham i Izak, Bog koji mi je pastir cijeloga mog života, anđeo koji me spašavao od svakog zla, neka blagoslovi ove dječake, da se po njima čuva sjećanje na moje ime i ime mojih očeva Abrahama i Izaka, i da ih ima mnogo na zemlji.« Kad je Josip vidio da je njegov otac položio svoju desnu ruku na Efrajimovu glavu, to mu nije bilo drago, pa mu je uzeo ruku da bi je premjestio s Efrajimove glave na Manašeovu. »Ne, oče«, rekao je. »Manaše je prvorođeni — na njegovu glavu položi desnu ruku.« Ali njegov je otac odbio i rekao: »Znam, sine, znam. I od njega će postati narod i on će postati velik. No njegov mlađi brat bit će veći od njega i od njegovih će potomaka postati mnoštvo naroda.« Tako ih je Izrael tog dana blagoslovio i rekao: »Po vama će Izraelci blagoslivljati druge. Govorit će: ‘Neka ti Bog bude dobar kao Efrajimu i Manašeu.’« Tako je Efrajima stavio ispred Manašea. Zatim je Izrael rekao Josipu: »Evo, uskoro ću umrijeti, ali Bog će biti s vama i vratit će vas u zemlju vaših predaka. A tebi dajem jedan dio više nego tvojoj braći: planinski kraj Šekem koji sam svojim mačem i lûkom oteo Amorejcima.« Jakov je tada pozvao sve svoje sinove i rekao im: »Okupite se oko mene da vam kažem što će se s vama ubuduće događati. Okupite se i čujte, sinovi Jakovljevi, čujte svog oca Izraela.« »Rubene, moj prvi sine, ti si moja snaga, prvi znak moje muškosti. Ističeš se čašću, ističeš se snagom. Ali nestabilan kao voda nećeš se više isticati, jer si spavao s očevom ženom, i oskvrnuo njegov krevet.« »Šimun i Levi su braća; mačevi su im oruđa nasilja. Na njihove sastanke neću dolaziti, njihovim se okupljanjima neću pridružiti, jer su u gnjevu ubijali ljude i u obijesti sakatili volove. Proklet bio njihov prežestoki gnjev, i njihov preokrutni bijes. Raspršit ću ih po Jakovljevoj zemlji, razasuti ih po Izraelu.« »Judo, tebe će braća hvaliti. Neprijatelje ćeš za vrat držati. Sinovi tvog oca tebi će se klanjati. Judo, sine moj, ti si kao mladi lav koji stoji nad svojim plijenom. Kao lav on leži i proteže se, kao lavica koju nitko ne smije razdražiti. Mnogo će kraljeva od Jude doći, vladarsku će palicu držati, dok mu ne daju danak, i dok mu se ne pokore narodi. Imat će toliko puno vinove loze, da može pustiti magarce da se njome hrane. Vina će puno imati, njime će moći odjeću prati. Toliko će vina piti, da će mu se oči crvenjeti. Toliko će mlijeka piti, da će mu zubi pobijeljeti.« »Zebulun će živjeti na morskoj obali, lađama će biti utočište, granica će mu se pružati do Sidona.« »Isakar je kao jako magare koje liježe pod teretom tovara. Kad vidi da je mjesto počinka dobro, a zemlja lijepa, leđa će podmetnuti pod teret i biti prisiljen na robovski rad.« »Dan će svom narodu pravdu pribavljati kao jedno od plemena Izraelovih. Bit će opasan kao zmija pored puta, kao poskok pored staze kad konja grize za petu, i jahača baca na leđa.« »BOŽE, čekam da me spasiš.« »Gada će napadati razbojnici, a on će im biti za petama.« »Ašer će imati obilje vrsnih usjeva, koji će biti kraljevska hrana.« »Naftali je kao košuta, na slobodu puštena, koja lijepu lanad rađa.« »Josip je plodna vinova loza, plodan trs pokraj izvora, čije se mladice penju preko zida. Žestoko su ga napadali neprijatelji, strijele odapinjali, pa ga gonili, a on je postojano ciljao lûkom i ruke su mu ojačale. Zbog Silnog Boga Jakovljevog, zbog Pastira, Stijene Izraelove, zbog Boga tvog oca, koji ti pomaže, zbog Svemoćnog, koji te blagoslivlja, blagoslovima s nebesa odozgo, blagoslovima iz dubina odozdo, blagoslovima dojke i utrobe. Ja, tvoj otac, uživao sam veće blagoslove, od blagoslova koji dolaze s vječnih gora, i od obilja s vječnih bregova. Neka se ti blagoslovi spuste na Josipa, među svojom braćom izabranoga.« »Benjamin je vuk grabežljivac, ujutro plijen proždire, a uvečer dijeli ostatke.« Sinovi su to od kojih je nastalo dvanaest Izraelovih plemena i oproštajne riječi njihovog oca. Svakom je izgovorio prikladnu poruku. Zatim im Jakov naredi: »Uskoro ću umrijeti i pridružiti se precima. Sahranite me s mojim očevima u spilji na polju Hetita Efrona. To je spilja na polju Makpeli, kod Mamre u Kanaanu, polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu. Ondje su sahranjeni Abraham i njegova žena Sara, ondje su sahranjeni Izak i njegova žena Rebeka, a ondje sam i ja sahranio Leu. Polje i spilja, koja se nalazi na njemu, kupljeni su od Hetita.« Kad je Jakov završio s nalogom, legao je natrag na krevet, izdahnuo i pridružio se svojim precima. Josip je zagrlio svog oca, plakao nad njim i ljubio ga. Zatim je zapovjedio liječnicima, koji su bili u njegovoj službi, da balzamiraju njegovog oca Izraela. I oni su ga balzamirali. To je trajalo četrdeset dana, koliko treba za balzamaciju, a Egipćani su ga oplakivali sedamdeset dana. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Josip je rekao faraonovim dvoranima: »Molim vas, učinite mi uslugu i razgovarajte s faraonom u moje ime. Recite mu: ‘Kad je moj otac bio na samrti, tražio me da se zakunem da ću ga sahraniti u grobu koji si je pripremio u Kanaanu. Pusti me da idem sahraniti oca, a zatim ću se vratiti.’« Faraon je odgovorio: »Idi i sahrani svog oca, kao što si mu se zakleo.« Tako je Josip otišao sahraniti oca. Pratile su ga sve faraonove sluge — najviši službenici s njegovog dvora i najviši službenici Egipta — kao i svi Josipovi ukućani, braća i svi ukućani njegovog oca. U Gošenu su ostala samo njihova djeca i stada sitne i krupne stoke, a s njim su išli i kola i konjanici. Bila je to vrlo velika povorka. Kad su stigli do Atadovoga gumna , blizu rijeke Jordan, održali su veliko i tužno žalovanje. Josip je ondje održao sedam dana žalosti za ocem. Kad su tamošnji stanovnici Kanaana vidjeli žalovanje kod Atadovog gumna, rekli su: »Kako Egipćani žalosno nariču!« Zato su to mjesto kod rijeke Jordan nazvali Abel Misrajim . Jakovljevi su sinovi postupili prema očevom nalogu: odnijeli su ga u Kanaan i sahranili u spilji na polju Makpeli, kod Mamre, na polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu. Nakon što je sahranio oca, Josip se vratio u Egipat, zajedno s braćom i svima koji su otišli s njim na sahranu. Budući da im je otac umro, Josipova su braća rekla: »Što ako je Josip ljut na nas pa nam istom mjerom vrati za sve zlo koje smo mu učinili?« Zato su poručili Josipu: »Prije nego što je umro, otac nam je naredio da ti kažemo: ‘Molim te, oprosti svojoj braći zločin i grijeh koji su počinili kad su ti nanijeli ono zlo.’ Zato, molimo te, oprosti nam naš zločin. I mi smo sluge Boga tvog oca.« Kad su mu prenijeli njihovu poruku, Josip je zaplakao. Zatim su njegova braća došla, pala ničice pred njim i rekla: »Bit ćemo tvoji robovi.« No Josip im je rekao: »Ne bojte se. Zar sam ja na mjestu Boga? Iako ste mi namjeravali nanijeti zlo, Bog je to okrenuo na dobro, da spasi mnoge živote, baš kao što sada čini. Dakle, ne bojte se. Ja ću se brinuti o vama i vašoj djeci.« Tako ih je umirio ljubaznim riječima. Josip je ostao živjeti u Egiptu zajedno s obitelji svog oca. Živio je 110 godina, vidio je Efrajimovu djecu do trećeg koljena, a i djecu Manašeovog sina Makira prihvatio je kao svoju. Josip je rekao svojoj braći: »Uskoro ću umrijeti, ali Bog će sigurno doći k vama. Izvest će vas iz ove zemlje i odvesti u zemlju koju je zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.« I Josip je tražio svoju braću, Izraelove sinove: »Zakunite se da ćete moje kosti ponijeti odavde kad vam Bog dođe u pomoć i odvede vas natrag.« Josip je umro sa 110 godina. U Egiptu su ga balzamirali i položili u sanduk. Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s njim otišli u Egipat, svaki sa svojom obitelji: Ruben, Šimun, Levi, Juda, Isakar, Zebulun, Benjamin, Dan, Naftali, Gad i Ašer. S Josipom, koji je već bio u Egiptu, bilo je ukupno sedamdeset Jakovljevih potomaka. Tijekom vremena umrli su Josip, sva njegova braća i čitav taj naraštaj. No Izraelci su bili plodni i razmnožili su se. Postali su iznimno brojni i snažni, tako da ih je bio pun Egipat. Potom je na vlast u Egiptu došao novi kralj koji nije znao za Josipa. »Gledajte«, rekao je svom narodu, »Izraelci su brojniji i jači od nas. Postupimo s njima lukavo, da se ne bi još više namnožili. U slučaju rata mogli bi se pridružiti neprijateljima, boriti se protiv nas i pobjeći iz zemlje.« Zato su nad njima postavili nadglednike da ih prisiljavaju na teške radove pa su Izraelci za faraona izgradili gradove-skladišta, Pitom i Ramses. No što su ih više tlačili, Izraelci su se više množili i širili pa su ih se Egipćani počeli bojati. Zbog toga su ih nemilosrdno prisiljavali na ropstvo te im zagorčali život teškim poslovima. Morali su izrađivati cigle i žbuku, i obavljati svaku vrstu poljskih radova. I kakve god da su im radove nametnuli, bili su okrutni prema njima. Egipatski je kralj rekao hebrejskim babicama koje su se zvale Šifra i Pua: »Kad pomažete Hebrejkama pri porodu pa vidite muško novorođenče, ubijte ga, a žensko pustite da živi.« No iz strahopoštovanja prema Bogu, babice nisu poslušale egipatskog kralja, nego su ostavljale dječake na životu. Stoga ih je egipatski kralj pozvao i upitao: »Zašto to činite? Zašto ostavljate dječake na životu?« »Hebrejke nisu kao Egipćanke«, odgovore babice faraonu. »Jake su i lako rađaju, prije nego što babice stignu do njih.« Bog je bio naklonjen babicama pa se narod namnožio i postao vrlo jak. Budući da su pokazale strahopoštovanje prema Bogu, dao im je vlastite obitelji. Tada je faraon zapovjedio čitavom svom narodu: »Bacite u Nil svakog dječaka koji se rodi Hebrejima, a djevojčice ostavite na životu.« Neki se čovjek iz Levijevog plemena oženio Levitkinjom. Ona je zatrudnjela i rodila sina. Kad je bila vidjela kako je dijete lijepo, skrivala ga je tri mjeseca, zbog faraonove zapovijedi. No više ga nije mogla skrivati pa je nabavila košaru od papirusove trske te je oblijepila katranom i smolom. Položila je dijete u košaru i stavila je među trsku na obali Nila, a njegova je sestra promatrala s udaljenosti, da vidi što će se dogoditi s njim. Faraonova je kći sišla do Nila da bi se okupala, dok su njezine sluškinje šetale obalom. Vidjela je košaru među trskom i poslala jednu sluškinju da je donese. Kad je otvorila košaru, ugledala je dijete. Dijete je plakalo pa se ona sažalila i rekla: »To je sigurno jedno od hebrejske djece.« Tada joj je prišla djetetova sestra i rekla: »Želite li da dovedem jednu Hebrejku da vam doji dijete?« »Da«, odgovorila je faraonova kći. I djevojka ode i dovede djetetovu majku. »Uzmi ovo dijete i doji ga za mene«, rekla joj je faraonova kći, »a ja ću ti plaćati za to.« Žena je uzela dijete pa ga dojila. Kad je dječak porastao, odvela ga je faraonovoj kćeri, a ona ga je usvojila i dala mu ime Mojsije jer ga je izvukla iz vode. Jednoga dana, kad je već odrastao, Mojsije je otišao među svoj narod i vidio kako teško rade pod prisilom. Opazio je kako jedan Egipćanin tuče Hebreja, njegovog sunarodnjaka. Osvrnuo se naokolo, pa kad je vidio da nema nikoga, udario je Egipćanina i ubio ga. Zatim ga je zakopao u pijesak. Kad je sutradan ponovo izašao, ugledao je dvojicu Hebreja kako se tuku. Upitao je napadača: »Zašto tučeš svog sunarodnjaka?« On mu odgovori: »Tko je tebe postavio za vladara i suca nad nama? Želiš li i mene ubiti kao što si ubio onog Egipćanina?« Tada se Mojsije uplašio i pomislio: »Saznalo se što sam učinio!« Faraon je, saznavši za to, htio pogubiti Mojsija. Tada je on pobjegao od faraona i otišao živjeti u zemlju Midjan. Dok je sjedio pokraj jednog bunara, sedam kćeri midjanskog svećenika došle su zahvatiti vode iz bunara da bi napunile pojila za stado svoga oca. Tada su došli neki pastiri i otjerali ih. No Mojsije je ustao u njihovu obranu pa im napojio stado. Kad su se vratile, njihov ih je otac Reuel upitao: »Kako to da ste se danas tako rano vratile?« »Jedan nas je Egipćanin obranio od pastira«, odgovorile su, »pa nam je još i vode zahvatio i napojio nam stado.« »Pa gdje je on?« upita dalje kćeri. »Zašto ste ga ostavile? Pozovite ga da jede s nama.« Mojsije je pristao ostati kod tog čovjeka, a on mu je dao svoju kćer Siporu za ženu. Ona je rodila sina, a Mojsije mu je dao ime Geršom , rekavši: »jer sam stranac u tuđoj zemlji.« Nakon mnogo vremena umro je egipatski kralj. Izraelci su stenjali u ropstvu i vapili za pomoć, a njihovo je zapomaganje doprlo do Boga. Bog je čuo njihove vapaje i sjetio se svog saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Bog je vidio Izraelce i znao je da pate. Mojsije je čuvao stado svog tasta Jitra, koji je bio svećenik u zemlji Midjan. Poveo je stado kroz divljinu i došao do Božje planine Horeb . Ondje mu se ukazao BOŽJI predstavnik u plamenu vatre, usred grma. Mojsije je gledao kako grm gori, ali ne sagorijeva. Pomislio je: »Kakva čudesna pojava! Prići ću i pogledati zašto grm ne izgara.« Kad je BOG vidio da je Mojsije prišao da pogleda, pozvao ga je iz grma: »Mojsije! Mojsije!« Mojsije odgovori: »Evo me.« »Ne prilazi bliže«, rekao je Bog. »Izuj obuću s nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto tlo.« Zatim je rekao: »Ja sam Bog tvog oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.« Nato je Mojsije zaklonio lice zato što se bojao gledati u Boga. »Vidio sam jad svog naroda u Egiptu. Čuo sam njegov vapaj pod goničima robova. Znam za njegove patnje«, rekao je BOG. »Zato sam sišao da ga spasim od Egipćana i da ga iz te zemlje odvedem u dobru i prostranu zemlju. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko, gdje žive Kanaanci, Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci. Znaj da su vapaji Izraelaca doprli do mene i da sam vidio kako ih tlače Egipćani. A sad, hajde! Šaljem te faraonu, da moj narod, Izraelce, izvedeš iz Egipta.« »Tko sam ja«, upita Mojsije Boga, »da idem faraonu i da Izraelce izvedem iz Egipta?« »Ja ću biti s tobom«, odgovori mu Bog, »i to će ti biti znak da sam te poslao. Kad izvedem narod iz Egipta, štovat ćete me na ovoj planini.« Potom Mojsije reče Bogu: »Ako odem Izraelcima i kažem: ‘Bog vaših predaka poslao me k vama’, a oni me pitaju: ‘Kako se zove?’, što da im odgovorim?« »JA SAM KOJI JESAM«, rekao je Bog Mojsiju. »Ovako reci Izraelcima: ‘JA JESAM poslao me k vama.’« Bog je dalje rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: ‘JAHVE , Bog vaših predaka, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama’. To je moje ime zauvijek. Tako će me zvati u svim naraštajima. Idi, okupi izraelske starješine i reci im: ‘Pokazao mi se JAHVE, Bog vaših predaka, Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog. Rekao je: »Promatrao sam vas i vidio što vam čine u Egiptu. Odlučio sam vas izvesti iz nevolja u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko.«’ Starješine će te poslušati. Zatim idi s njima egipatskom kralju pa mu recite: ‘JAHVE, Bog Hebreja, sastao se s nama. Zato te molimo da nas pustiš da odemo tri dana hoda u pustinju, da prinesemo žrtve svome BOGU.’ Znam da vas egipatski kralj neće pustiti ako ga ne prisili moćna ruka. Zato ću ispružiti svoju ruku i udariti po Egiptu svim čudima koja ću učiniti. Nakon toga će vas pustiti. Učinit ću da vam Egipćani budu naklonjeni pa nećete otići praznih ruku. Neka svaka Izraelka od svojih susjeda Egipćana, od žena koje žive u njihovim kućama, zatraži srebra, zlata i odjeće. To stavite na svoje sinove i kćeri. Tako ćete oplijeniti Egipćane.« Mojsije reče: »Što ako mi ne povjeruju ili me ne poslušaju? Što ako kažu: ‘BOG ti se nije pokazao’?« BOG ga upita: »Što ti je u ruci?« »Štap«, odgovori Mojsije. »Baci ga na zemlju«, rekao je BOG. Mojsije ga baci i štap se pretvori u zmiju, a on pobjegne od nje. Zatim mu je BOG rekao: »Ispruži ruku i uhvati je za rep.« Mojsije ispruži ruku i uhvati je, a ona se u njegovoj ruci ponovo pretvori u štap. »Po tome će povjerovati da ti se pokazao BOG, koji je Bog njihovih predaka — Abrahamov Bog, Izakov Bog i Jakovljev Bog.« Zatim mu je BOG rekao: »Stavi ruku unutar svog ogrtača.« Mojsije stavi ruku u ogrtač, a kad ju je izvukao, bila je zaražena osipom , bjelkastim kao snijeg. »Stavi ponovo ruku u ogrtač«, rekao je BOG. Mojsije ponovo stavi ruku u ogrtač, a kad ju je izvukao, bila je zdrava, kao i čitavo tijelo. »Ako ti ne povjeruju i ne prihvate prvi znak, možda će povjerovati drugom. A ako ne povjeruju ni jednom od ova dva znaka i ne poslušaju te, zahvati malo vode iz Nila i prolij je na suho tlo. Voda, koju uzmeš iz Nila, na suhom će se tlu pretvoriti u krv.« »Oprosti, Gospodaru«, rekao je Mojsije BOGU, »nikad nisam bio rječit čovjek — ni prije, ni sad, dok razgovaraš sa svojim slugom. Govorim sporo i jezik mi je trom.« »Tko je čovjeku dao usta?« rekao je BOG. »Tko ga čini nijemim ili gluhim? Tko čini da vidi ili da ne vidi? Zar ne ja — BOG? A sad idi! Bit ću s tobom kad budeš govorio i poučit ću te što da kažeš.« No Mojsije je rekao: »Oprosti, Gospodaru, ali pošalji nekog drugog.« Tada se BOG razljutio na Mojsija i rekao: »Nije li Levit Aron tvoj brat? Znam da on tečno govori. Evo, baš ti dolazi ususret. Bit će mu drago da te vidi. Njemu ćeš govoriti što da kaže. Bit ću s obojicom kad budete govorili i poučiti vas što da činite. On će umjesto tebe govoriti narodu. On će tebi biti kao usta, a ti ćeš njemu biti kao Bog, govoreći mu što da čini. Uzmi ovaj štap u ruku pa ćeš njime činiti znakove.« Mojsije se zatim vratio svome tastu Jitru i rekao mu: »Molim te, dopusti mi da se vratim k svojima u Egipat, da vidim jesu li još živi.« Jitro mu reče: »Idi u miru!« BOG je u Midjanu rekao Mojsiju: »Vrati se u Egipat jer su umrli svi koji su ti htjeli oduzeti život.« Tako je Mojsije poveo svoju ženu i sinove, posjeo ih na magarca i zaputio se u Egipat. U ruci je nosio štap koji je predstavljao Božju moć. BOG je još rekao Mojsiju: »Kad stigneš u Egipat, gledaj da pred faraonom učiniš sva čuda za koja sam ti dao moć. No ja ću mu otvrdnuti srce pa neće pustiti izraelski narod. Tada reci faraonu da BOG kaže: ‘Izrael je moj sin, moj prvorođenac. Rekao sam ti da pustiš mog sina da ode kako bi mi iskazao štovanje, ali ti si odbio. Zato ću ja ubiti tvoga prvorođenog sina.’« Na putu, na mjestu gdje je Mojsije stao prenoćiti, došao je BOG i htio ga ubiti. No Sipora dograbi kameni nož, obreže svog sina i kožicom dotakne Mojsijeve noge, govoreći: »Ovo je krv našeg saveza.« Kad je spomenula krv obrezanja, BOG ga je ostavio. BOG je rekao Aronu: »Idi se sastati s Mojsijem. On je u pustinji.« Aron je otišao, sastao se s Mojsijem na Božjoj planini Horeb i poljubio ga. Tada je Mojsije ispričao Aronu o svemu što mu je BOG rekao da izgovori u Egiptu i o svim znakovima koje mu je zapovjedio da učini. Zatim su Mojsije i Aron otišli u Egipat i okupili sve starješine Izraelaca. Aron im je prepričao što je BOG rekao Mojsiju, a Mojsije je izveo znakove naočigled naroda. Narod je povjerovao. Kad su čuli da je ih je BOG pohodio i vidio njihove nevolje, duboko su se poklonili i iskazali mu štovanje. Nakon toga su Mojsije i Aron otišli faraonu i rekli: »Ovako kaže BOG, koji je Izraelov Bog: ‘Pusti moj narod da ode u pustinju, kako bi mogli održati svetkovinu meni u čast.’« »Tko je taj BOG da bih ga poslušao i pustio Izraelce?« rekao je faraon. »Ne poznajem tog BOGA i neću pustiti Izraelce.« »Bog Hebreja sastao se s nama«, rekli su. »Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu svome BOGU, da nas ne udari bolešću ili mačem.« Nato im je egipatski kralj rekao: »Mojsije i Arone, zašto odvlačite narod od rada? Vratite se na posao!« I dodao: »Sad kad je vaš narod mnogobrojniji od naroda ove zemlje, namjeravate ga odvratiti od posla.« Istog je dana faraon zapovjedio goničima robova i nadzornicima: »Nemojte tom narodu više dobavljati slamu za izradu cigala kao prije. Neka idu i sami je sakupljaju. No zahtijevajte od njih da izrađuju isti broj cigala kao prije — ne smanjujte ga ni za jednu ciglu! Lijeni su pa viču: ‘Pustite nas da prinesemo žrtvu svome Bogu!’ Pritisnite te ljude teškim poslom. Tako će raditi, a ne obraćati pažnju na laži.« Tada su goniči robova i nadzornici otišli i rekli izraelskom narodu: »Ovako kaže faraon: ‘Neću vam više dobavljati slamu. Idite i sami je sakupljajte gdje god je možete naći, ali vam se posao neće nimalo smanjiti.’« Narod se raštrkao po čitavom Egiptu da bi sakupljao strnjiku umjesto slame. Goniči su ih pritom požurivali: »Svakog dana morate završiti istu dnevnu normu kao i kad ste dobivali slamu.« Faraonovi su goniči robova tukli Izraelce koje su postavili za nadzornike i pitali: »Zašto ne izrađujete propisanu količinu cigala, kao što ste prije činili?« Tada su nadzornici Izraelci otišli faraonu i zavapili: »Zašto tako postupaš sa svojim slugama? Više nam ne daju slamu, a svejedno nas traže da izrađujemo cigle. Gledaj kako tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod.« »Lijeni ste vi, lijeni«, rekao je faraon, »i zato govorite: ‘Pustite nas da prinesemo žrtvu BOGU.’ A sad, na posao! Nećete dobiti slamu, ali morate napraviti istu količinu cigala kao i prije.« Kad im je rečeno da ne smiju smanjiti dnevnu količinu cigala, nadzornici Izraelci shvatili su da su u nevolji. Odlazeći od faraona, naišli su na Mojsija i Arona, koji su ih čekali. Rekli su im: »Neka sad BOG vidi što ste učinili i neka vam sudi! Omrazili ste nas faraonu i njegovim službenicima! Kao da ste im stavili mač u ruke, da nas pobiju.« Mojsije se vratio BOGU i rekao: »Gospodaru, zašto si tako loše postupio prema ovom narodu? Zašto si me uopće poslao? Otkad sam otišao u tvoje ime govoriti faraonu, on s narodom postupa još gore, a ti nisi učinio ništa da bi ih izbavio.« Tada BOG reče Mojsiju: »Sad ćeš vidjeti što ću učiniti faraonu. Velikom ću ga silom natjerati da pusti narod. Kad iskusi moju silu, istjerat će ih iz svoje zemlje.« Bog je dalje govorio Mojsiju: »Ja sam BOG. Abrahamu, Izaku i Jakovu pokazao sam se kao Bog Svemoćni , ali im se nisam obznanio svojim imenom JAHVE. S njima sam sklopio savez da ću im dati Kanaan, zemlju u kojoj su živjeli kao došljaci. Čuo sam zapomaganje Izraelaca, koje Egipćani drže u ropstvu, i sjetio se svoga saveza. Stoga, reci Izraelcima: ‘Ja sam BOG. Ja ću vas izbaviti iz egipatskih jarmova i osloboditi vas ropstva. Otkupit ću vas svojom silom i strašnim kaznama. Uzet ću vas za svoj narod i bit ću vaš Bog. Tada ćete znati da sam ja vaš BOG, koji vas je izbavio iz egipatskih jarmova. Dovest ću vas u zemlju koju sam se zakleo dati Abrahamu, Izaku i Jakovu. Dat ću vam je u vlasništvo jer sam ja BOG.’« Mojsije je to prenio Izraelcima, ali ga nisu poslušali jer su klonuli duhom zbog teškog ropstva. BOG je rekao Mojsiju: »Idi i reci faraonu, egipatskom kralju, da pusti Izraelce iz svoje zemlje.« »Čak me ni Izraelci nisu poslušali«, rekao je Mojsije BOGU, »pa kako će me onda poslušati faraon, kad sam slab govornik ?« No BOG je razgovarao s Mojsijem i Aronom te im dao nalog za Izraelce i egipatskog kralja faraona. Zapovjedio im je da izvedu Izraelce iz Egipta. Ovo su glavari izraelskih plemena: Sinovi su Izraelovog prvorođenoga sina Rubena: Hanok, Palu, Hesron i Karmi. Obitelji su to potekle od Rubena. Šimunovi su sinovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin jedne Kanaanke. Obitelji su to potekle od Šimuna. Ovo su imena Levijevih sinova i njihovog potomstva: Geršon, Kehat i Merari. Levi je živio 137 godina. Geršonovi su sinovi po obiteljima: Libni i Šimi. Kehatovi su sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je živio 133 godine. Merarijevi su sinovi: Mahli i Muši. Obitelji su to potekle od Levija prema svojim rodovima. Amram se oženio Jokebedom, sestrom svog oca, koja mu je rodila Arona i Mojsija. Amram je živio 137 godina. Jisharovi su sinovi: Korah, Nefeg i Zikri. Uzielovi su sinovi: Mišael, Elsafan i Sitri. Aron se oženio Elišebom, koja je bila Aminadabova kći i Nahšonova sestra, a rodila mu je Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara. Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. Obitelji su to Korahovaca. Aronov sin Eleazar oženio se jednom od Putielovih kćeri, a ona mu je rodila Pinhasa. Glavari su to levitskih obitelji prema svojim rodovima. Iz istog su plemena Aron i Mojsije kojima je BOG rekao: »Izvedite Izraelce iz Egipta prema njihovim postrojbama.« Isti su to Mojsije i Aron koji su govorili faraonu, egipatskom kralju, da Izraelce pusti iz Egipta. Kad je BOG u Egiptu govorio Mojsiju, rekao mu je: »Ja sam BOG. Reci egipatskom kralju faraonu sve što ti govorim.« No Mojsije je rekao BOGU: »Kako će me faraon poslušati kad sam slab govornik ?« BOG je rekao Mojsiju: »Evo, učinio sam da budeš faraonu poput Boga, a tvoj brat Aron bit će ti prorok. Govorit ćeš sve što ti zapovijedam, a tvoj će brat Aron faraonu reći da pusti Izraelce iz svoje zemlje. No faraonu ću otvrdnuti srce i, premda ću činiti brojna znamenja i čuda po Egiptu, faraon vas neće poslušati. Tada ću pokazati svoju silu na Egiptu i strašno ih kazniti. Tako ću izvesti svoj narod Izrael, kao vojsku, u postrojbama. Kad pokažem svoju silu na Egiptu i izvedem Izraelce, Egipćani će znati da sam ja BOG.« Mojsije i Aron učinili su kako im je BOG zapovjedio. U vrijeme kad su govorili s faraonom, Mojsije je imao osamdeset, a Aron osamdeset i tri godine. BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Kad vam faraon kaže: ‘Pružite mi dokaz, kroz neko čudo’, ti reci Aronu: ‘Uzmi svoj štap i baci ga pred faraona’, i štap će se pretvoriti u zmiju.« Mojsije i Aron otišli su faraonu i učinili kako im je BOG zapovjedio. Aron je bacio štap pred faraona i njegove službenike, a štap se pretvorio u zmiju. Tada je faraon pozvao mudrace i vračare pa su ti egipatski čarobnjaci svojom magijom učinili isto. Svaki je od njih bacio svoj štap i štapovi su se pretvorili u zmije. No Aronov je štap progutao njihove štapove. Faraonovo je srce ipak ostalo tvrdo i nije htio poslušati Mojsija i Arona, baš kao što je bio nagovijestio BOG. Tada BOG reče Mojsiju: »Faraonovo je srce okorjelo pa odbija pustiti narod. Idi ujutro k faraonu. Kad bude išao na rijeku, dočekaj ga na obali Nila. Uzmi u ruku štap, koji se pretvorio u zmiju, pa mu reci: ‘BOG, koji je Bog Hebreja, poslao me da ti kažem: »Pusti moj narod da me ode štovati u pustinji.« Ali ti dosad nisi poslušao. BOG ti kaže: »Po ovome ćeš znati da sam ja BOG: udarit ću po vodi Nila štapom, koji mi je u ruci, i ona će se pretvoriti u krv. Ribe će u Nilu uginuti i rijeka će se usmrditi pa Egipćani neće moći piti vodu iz nje.«’« BOG je još rekao Mojsiju da kaže Aronu: »Uzmi svoj štap i ispruži ruku nad egipatskim vodama — nad rijekama i kanalima, nad jezercima i svim mjestima gdje se skuplja voda — pa će se pretvoriti u krv. Čak i voda u drvenim i kamenim posudama pretvorit će se u krv. Bit će krvi po čitavoj egipatskoj zemlji.« Mojsije i Aron učinili su kako im je BOG zapovjedio. Pred faraonom i njegovim službenicima, Aron je podigao štap i udario po vodi Nila, a sva se voda pretvorila u krv. Ribe u Nilu uginule su i rijeka se toliko usmrdjela da Egipćani nisu mogli piti vodu iz nje. I bilo je krvi po cijelome Egiptu. No egipatski su čarobnjaci svojom magijom učinili isto pa je faraonovo srce ostalo tvrdo i nije htio poslušati Mojsija i Arona, baš kao što je bio nagovijestio BOG. Faraon se okrenuo i otišao u svoj dvor, ni to ne primivši k srcu. Svi su Egipćani kopali bunare oko Nila u potrazi za pitkom vodom jer nisu mogli piti vodu iz rijeke. Prošlo je sedam dana nakon što je BOG učinio čudo s Nilom. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Idi faraonu i reci mu da BOG kaže: ‘Pusti moj narod da me ode štovati. Ako ga odbiješ pustiti, svu ću ti zemlju prekriti žabama. Nil će vrvjeti od njih. Žabe će doći u tvoj dvor, u tvoju spavaću sobu i na tvoj krevet. Doći će u kuće tvojih službenika i na cijeli tvoj narod, u vaše peći i posude u kojima mijesite kruh. Žabe će se penjati po tebi, po tvome narodu i po svim tvojim službenicima.’« BOG je još rekao Mojsiju: »Reci Aronu: ‘Ispruži svoju ruku i štap nad rijekama, kanalima i jezercima pa će žabe izaći na Egipat.’« Aron je ispružio ruku nad egipatskim vodama i žabe su izašle i prekrile Egipat. No i čarobnjaci su svojom magijom učinili da žabe izađu na Egipat. Faraon je pozvao Mojsija i Arona te im rekao: »Molite BOGA da ukloni žabe od mene i mog naroda, a ja ću pustiti vaš narod da ode prinijeti žrtvu BOGU.« »Tebi prepuštam odluku«, rekao je Mojsije faraonu, »da odrediš kada da se pomolim za tebe, tvoje službenike i tvoj narod, da se uklone žabe od vas i vaših kuća — osim onih koje će ostati u Nilu.« »Sutra«, rekao je faraon. »Neka bude kako kažeš«, odgovori Mojsije, »pa ćeš spoznati da nitko nije kao naš BOG. Žabe će otići od tebe i iz tvojih kuća, od tvojih službenika i tvog naroda — ostat će samo u Nilu.« Nakon toga su Mojsije i Aron otišli od faraona. Mojsije je zavapio BOGU zbog žaba, koje je poslao na faraona, a BOG je učinio po Mojsijevoj riječi. Uginule su žabe po kućama, dvorištima i poljima. Zgrtali su ih na hrpe i zemlja je od njih zaudarala. Kad je faraon vidio da je nastupilo olakšanje, opet je otvrdnuo svoje srce i nije ih htio poslušati, baš kao što je najavio BOG. Tada BOG reče Mojsiju: »Reci Aronu: ‘Ispruži svoj štap i udari po prašini na tlu, da se po cijelom Egiptu pretvori u komarce.’« Oni tako i učine: Aron ispruži ruku i udari štapom po prašini na tlu te komarci navale na ljude i životinje. Sva prašina, po cijeloj egipatskoj zemlji, pretvorila se u komarce. Kad su čarobnjaci svojom magijom pokušali stvoriti komarce, nisu uspjeli, a komarci su navalili i na ljude i na životinje. Čarobnjaci su rekli faraonu: »Ovo je Božje djelo.« No faraonovo je srce bilo tvrdo i nije ih htio poslušati, baš kao što je najavio BOG. Tada BOG reče Mojsiju: »Ustani rano ujutro, pa kad faraon krene na vodu, stani pred njega i reci mu da BOG kaže: ‘Pusti moj narod da me može štovati. Ako ga ne pustiš, poslat ću rojeve muha na tebe i tvoje službenike, na tvoj narod i u tvoje kuće. Domovi Egipćana vrvjet će od muha, a i zemlja u kojoj žive. No toga ću dana izuzeti kraj Gošen, gdje živi moj narod. Ondje neće biti muha, da bi ti znao da sam ja BOG u ovoj zemlji. Napravit ću razliku između svog naroda i tvog naroda. Taj će znak biti sutra.’« I BOG učini tako: golemi rojevi muha navrli su u faraonov dvor i u kuće njegovih službenika. Cijela je egipatska zemlja stradavala od njih. Tada je faraon pozvao Mojsija i Arona, i rekao: »Prinesite žrtve svome Bogu, ovdje u ovoj zemlji.« »To ne bi bilo u redu«, rekao je Mojsije, »jer Egipćani smatraju da je užasno ubijati životinje, kao žrtve našem BOGU. Kamenovali bi nas kad bismo ih prinosili pred njima. Otići ćemo tri dana hoda u pustinju i prinijeti žrtve svome BOGU, kao što nam zapovijeda.« »Pustit ću vas da odete u pustinju i prinesete žrtve svome BOGU«, rekao je faraon, »ali ne smijete otići predaleko. Sad molite za mene!« Tada je Mojsije rekao: »Čim odem, molit ću BOGA da sutra ukloni muhe od tebe, tvojih službenika i tvoga naroda. Samo, nemoj nas ponovo prevariti, pa da ne pustiš narod da prinese žrtve BOGU.« Zatim je Mojsije otišao od faraona i pomolio se BOGU. I BOG je učinio kako je Mojsije rekao: uklonio je muhe od faraona, njegovih službenika i njegovog naroda, tako da ni jedna nije ostala. No faraon je i ovog puta otvrdnuo svoje srce pa nije htio pustiti narod. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Idi faraonu i reci mu da BOG, koji je Bog Hebreja, kaže: ‘Pusti moj narod da me ode štovati. Ako ih odbiješ pustiti i opet ih zadržiš, BOG će poslati smrtonosnu pošast na tvoju stoku u poljima — na konje, magarce i deve, na stada sitne i krupne stoke. No BOG će napraviti razliku između izraelske i egipatske stoke pa neće uginuti ni jedna životinja koja pripada Izraelcima. A BOG je odredio i vrijeme — sutra će to učiniti u ovoj zemlji.’« I BOG je to sutradan izvršio: Egipćanima je uginula sva stoka, a Izraelcima nije uginulo ni jedno grlo. Faraon je istražio i utvrdio da Izraelcima nije uginula ni jedna jedina životinja. No faraonovo je srce i dalje bilo tvrdo i nije htio pustiti narod. Tada je BOG rekao Mojsiju i Aronu: »Zahvatite u šake pepeo iz peći pa neka Mojsije pred faraonom baci pepeo u zrak. Od toga će po cijelome Egiptu nastati sitna prašina koja će na ljudima i životinjama stvarati čireve.« I oni su uzeli pepeo iz peći i stali pred faraona. Mojsije ga je bacio u zrak, a na ljudima i životinjama izbili su čirevi. Čarobnjaci nisu mogli izaći pred Mojsija jer su im izbili čirevi, kao i svim Egipćanima. No BOG je otvrdnuo faraonovo srce pa nije htio poslušati Mojsija i Arona, baš kao što je BOG nagovijestio Mojsiju. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Ustani rano ujutro pa izađi pred faraona i reci mu da BOG, koji je Bog Hebreja, kaže: ‘Pusti moj narod da me ode štovati. U protivnom ću ovog puta sve svoje pošasti poslati na tebe, na tvoje službenike i narod, da bi spoznao da na cijelome svijetu nema nitko kao što sam ja. Dosad sam već mogao upotrijebiti svoju silu da tebe i tvoj narod udarim pomorom koji bi vas izbrisao sa zemlje. No poštedio sam te s razlogom — da ti pokažem svoju silu i da cijeli svijet dozna za moje ime. A ti se još uvijek uzdižeš nad mojim narodom i ne daš mu da ode. Dakle, sutra u ovo vrijeme oborit ću na Egipat strašnu tuču, kakve još nije bilo od njegovog postanka. Stoga, sad zapovjedi da se stoka i sve što imaš u poljima skloni na sigurna mjesta. Svaki čovjek ili životinja, koji se zateknu vani, poginut će od tuče.’« Neki su faraonovi službenici imali strahopoštovanja prema BOŽJOJ riječi pa su utjerali svoje robove i stoku unutra, ali drugi nisu primili BOŽJU riječ k srcu te su ostavili svoje robove i stoku vani, na otvorenome. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Ispruži ruku prema nebu, da padne tuča na sav Egipat, na ljude i na životinje, i na sve što raste na poljima.« Kad je Mojsije ispružio štap prema nebu, BOG je poslao gromove i tuču, a munje su sijevale do zemlje. Tako je BOG sipao tuču po Egiptu. Dok je tuča padala, munje su neprestano sijevale. Tako strašne tuče nije bilo u čitavoj povijesti egipatskog naroda. Tuča je po cijelom Egiptu zatukla sve što se našlo vani, od ljudi do životinja. Pomlatila je sve što je raslo na polju i skršila svako stablo. Samo u kraju Gošen, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuče. Tada je faraon pozvao Mojsija i Arona te im rekao: »Ovog sam puta zaista sagriješio. BOG je u pravu, a ja i moj narod smo u krivu. Pomolite se BOGU jer nam je dosta grmljavine i tuče! Pustit ću vas. Ne morate više ostati.« »Čim izađem iz grada«, rekao mu je Mojsije, »podići ću ruke u molitvi prema BOGU. Prestat će grmjeti, a ni tuča više neće padati — da spoznaš da zemlja pripada BOGU. No znam da ti i tvoji službenici još nemate strahopoštovanja prema BOGU.« Tako su propali lan i ječam, jer je ječam bio u klasu, a lan u cvatu, ali pšenica i raž nisu propali jer rastu kasnije. Mojsije je otišao od faraona i izašao iz grada pa podigao ruke u molitvi prema BOGU. Grmljavina i tuča su prestali, a ni kiša više nije padala na zemlju. Kad je faraon vidio da su kiša, tuča i grmljavina prestali, ponovo je sagriješio. I on i njegovi službenici otvrdnuli su svoja srca. Tako je faraonovo srce ostalo tvrdo i nije htio pustiti Izraelce, baš kao što je BOG nagovijestio preko Mojsija. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Idi faraonu jer sam njemu i njegovim službenicima otvrdnuo srce da bih pred njima mogao pokazati svoja znamenja. Moći ćeš pričati svojoj djeci i unucima kako sam se poigrao Egipćanima i kakva sam znamenja među njima učinio da biste znali da sam ja BOG.« Mojsije i Aron otišli su faraonu i rekli mu: »Ovako kaže BOG, koji je Bog Hebreja: ‘Dokle ćeš odbijati poniziti se preda mnom? Pusti moj narod da me ode štovati. Ako ga ne pustiš, sutra ću na tvoju zemlju poslati skakavce koji će prekriti čitavu površinu da se tlo uopće neće vidjeti. Proždrijet će i ono malo što vam je preostalo nakon tuče i ogolit će sva stabla koja vam rastu u polju. Tvoje će ih kuće biti pune, kao i kuće svih tvojih službenika i svih Egipćana. Takvo što ljudi dosad nisu vidjeli u ovoj zemlji, čak ni tvoji očevi ni djedovi.’« Zatim se Mojsije okrenuo i otišao od faraona. Službenici su potom rekli faraonu: »Dokle će nam ovaj stvarati nevolje? Pusti taj narod da ode štovati svog BOGA. Zar još uvijek ne vidiš da je Egipat uništen?« Tada su Mojsija i Arona doveli natrag faraonu, a on im je rekao: »Idite štovati svog BOGA. Samo mi recite tko će sve ići?« »Ići ćemo svi — naši mladi i stari«, rekao je Mojsije, »naši sinovi i kćeri, i naša stada sitne i krupne stoke. Moramo održati svetkovinu BOGU u čast.« Faraon im je rekao: »Zaista BOG mora biti s vama da bih pustio i vas i vašu djecu da odete. Očito ste naumili neko zlo. Ne može tako! Muškarci mogu otići štovati BOGA. Ako je to ono što želite.« Zatim su ih otjerali od faraona. BOG je rekao Mojsiju: »Ispruži ruku nad Egiptom, da na njega navale skakavci i proždru sve raslinje, sve što je preostalo nakon tuče.« I Mojsije je ispružio štap nad Egiptom, a BOG je podigao istočni vjetar koji je puhao zemljom cijeli dan i noć. Kad je svanulo jutro, vjetar je već bio donio skakavce. Skakavci su došli na sav Egipat i spustili se u sve krajeve zemlje. Takvoga golemog roja skakavaca do tada nije bilo, niti će ikad biti. Prekrili su svu površinu zemlje, tako da se zacrnjela od njih. Proždrli su sve raslinje i sve plodove drveća preostale nakon tuče. U cijelom Egiptu nije ostalo ništa zeleno, ni biljke ni drveta. Faraon je žurno pozvao Mojsija i Arona te rekao: »Sagriješio sam protiv vašeg BOGA i protiv vas. Oprostite mi taj grijeh još samo ovaj put i pomolite se svome BOGU da od mene ukloni ovu smrtonosnu pošast.« Tada je Mojsije otišao od faraona i pomolio se BOGU. I BOG je promijenio vjetar u vrlo snažan zapadnjak koji je zahvatio skakavce i odnio ih u Crveno more . Ni jedan jedini skakavac nije ostao nigdje u Egiptu. No BOG je otvrdnuo faraonovo srce i on nije htio pustiti Izraelce. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Ispruži ruku prema nebu, da se na Egipat spusti tama kakva se može opipati.« Mojsije ispruži ruku prema nebu i na cijeli Egipat spusti se gusta tama koja je trajala tri dana. Tri dana ljudi nisu mogli vidjeti jedan drugoga, niti se maknuti s mjesta. No ondje gdje su živjeli Izraelci, bila je svjetlost. Tada je faraon pozvao Mojsija i rekao: »Idite štovati BOGA. Samo vaša stada sitne i krupne stoke neka ostanu ovdje, a vaša djeca mogu s vama.« No Mojsije odgovori: »Moraš nam dati stoku jer ćemo je klanjem i paljenjem prinositi svome BOGU. Zato i naša stoka mora s nama — ni papak neće ostati ovdje. Od stoke moramo izabrati žrtve za štovanje svoga BOGA jer nećemo znati što trebamo prinijeti BOGU dok ne stignemo ondje.« BOG je otvrdnuo faraonovo srce i on nije htio pustiti Izraelce. Viknuo je na Mojsija: »Odlazi od mene i pazi da više ne dolaziš preda me! Ako ponovo dođeš, poginut ćeš!« »Dobro si rekao«, odvrati Mojsije, »više me nećeš vidjeti.« BOG je rekao Mojsiju: »Poslat ću još jednu pošast na faraona i Egipat. Nakon toga će vas pustiti odavde — zapravo će vas otjerati. Reci narodu da svaki muškarac i svaka žena od svojih susjeda zatraži predmete od srebra i zlata.« BOG je učinio da Egipćani budu naklonjeni Izraelcima. Štoviše, faraonovi službenici i narod smatrali su Mojsija velikim čovjekom. Mojsije je rekao faraonu: »Ovako kaže BOG: ‘Oko ponoći proći ću kroz Egipat. Tada će umrijeti svaki prvorođenac u Egiptu — od faraonovog prvorođenog sina, koji sjedi na prijestolju, do prvorođenog sina ropkinje koja radi u mlinu, a uginut će i sva prvorođena stoka. Po cijelom Egiptu prolomit će se silan jauk, kakvog nikad nije bilo, niti će ga ikad više biti. No među Izraelcima će biti mirno — ni pas neće zalajati, ni na čovjeka ni na životinju.’ Tako ćete znati da BOG razlikuje Egipat od Izraela. Tada će mi doći svi ovi tvoji službenici, pokloniti mi se i reći: ‘Odlazi, i ti i sav tvoj narod s tobom!’ Nakon toga ću otići.« I Mojsije je ljutit otišao od faraona. BOG je rekao Mojsiju: »Faraon vas neće poslušati, tako da ću učiniti još čuda u Egiptu.« Mojsije i Aron učinili su sva ta čuda pred faraonom, ali je BOG otvrdnuo faraonovo srce pa nije htio pustiti Izraelce iz svoje zemlje. Dok su još bili u Egiptu, BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Neka vam ovaj mjesec bude početak godine — računajte ga kao prvi mjesec u godini. Recite cijeloj izraelskoj zajednici da desetog dana ovog mjeseca svaki čovjek uzme jednog janjca ili kozlića za svoju obitelj, za svako kućanstvo. Ako je neko kućanstvo premalo da bi pojelo cijelu životinju, neka se udruži sa susjednim, pazeći na ukupan broj ljudi, da svatko dobije dio. Životinja mora biti jednogodišnji mužjak bez tjelesne mane, a može biti janjac ili kozlić. Čuvajte je do četrnaestog dana ovog mjeseca, a tada neka svi u izraelskoj zajednici u suton zakolju svoju životinju. Zatim neka uzmu nešto njezine krvi i njome premažu okvir vrata kuće u kojoj će je jesti. Meso neka ispeku na vatri i pojedu ga te iste noći, s beskvasnim kruhom i gorkim biljem. Ne smijete ga jesti sirovo ni kuhano u vodi, nego ispečeno na vatri, zajedno s glavom, nogama i utrobom. Ništa od mesa nemojte ostaviti do jutra. Ako nešto ostane do jutra, to spalite. Morate jesti brzo i biti spremni za put: potpuno odjeveni, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. To je BOŽJA Pasha. Te ću noći proći Egiptom i pobiti sve prvorođence u egipatskim obiteljima i svu prvorođenu stoku. Na taj ću način izvršiti kaznu i nad svim egipatskim bogovima. Ja sam BOG. Krv na kućama, u kojima se vi nalazite, bit će mi znak. Kad vidim krv, proći ću iznad vas. Tako ćete izbjeći pomor koji ću pustiti na Egipat. Neka vam taj dan ostane u sjećanju. Neka vam bude spomendan. Slavite ga kao svetkovinu u čast BOGU. Slavite ga u sve naraštaje. To je trajna uredba. Sedam dana jedite beskvasni kruh. Već prvog dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Ako bi netko u tih sedam dana pojeo kruh s kvascem, neka se odstrani iz Izraela. Prvog i sedmog dana održite sveti skup. Tih dana ne obavljajte nikakav posao. Jedino što smijete raditi je priprema jela za svakoga od vas. Slavite Blagdan beskvasnih kruhova jer sam tog dana izveo vaše postrojbe iz Egipta. Slavite taj dan u sve naraštaje. To je trajna uredba. Dakle, u prvom mjesecu jest ćete beskvasni kruh od večeri četrnaestog dana do večeri dvadeset i prvog dana. Sedam dana neka ne bude kvasca u vašim kućama. Ako bi netko pojeo nešto s kvascem, odstranite ga iz izraelske zajednice, bio on stranac ili rođeni Izraelac. Ne jedite ništa s kvascem. Gdje god živjeli, jedite beskvasni kruh.« Zatim je Mojsije sazvao sve izraelske starješine i rekao im: »Idite i odaberite janjce ili kozliće za svoje obitelji pa zakoljite pashalnu životinju. Uzmite stručke izopa , umočite ih u posude s krvlju pa njome premažite okvir vrata. Neka nitko ne izlazi na vrata svoje kuće do jutra jer će BOG prolaziti i ubijati egipatske prvorođence. Kad vidi krv na okviru vrata, proći će iznad tih vrata i neće dati Zatiraču da uđe u vaše kuće i pobije vas. Držite propis o Pashi kao trajnu uredbu za sebe i svoje potomke. Kad uđete u zemlju koju će vam BOG dati, kao što je obećao, održavajte ovaj obred. A kad vas djeca pitaju: ‘Što vam znači taj obred?’, odgovorite im: ‘To je pashalna žrtva u čast BOGA koji je prošao iznad izraelskih kuća u Egiptu i poštedio nas, a pobio Egipćane.’« Narod se tada duboko poklonio, štujući Boga. Izraelci su učinili onako kako je BOG zapovjedio Mojsiju i Aronu. U ponoć je BOG pobio sve prvorođence u Egiptu, od prvorođenoga faraonovog sina, koji sjedi na prijestolju, do prvorođenog sina zatvorenika u zatvoru, kao i svu prvorođenu stoku. Te su se noći probudili faraon, svi njegovi službenici i svi Egipćani. Egiptom se širio silan jauk jer nije bilo kuće u kojoj nije bilo mrtvaca. Te je iste noći faraon pozvao Mojsija i Arona pa im rekao: »Spremite se i odlazite od mog naroda, i vi i Izraelci! Idite i štujte BOGA kao što ste tražili. Povedite svoja stada sitne i krupne stoke, kao što ste tražili, i idite. I blagoslovite me.« Egipćani su nagovarali Izraelce da što prije odu iz zemlje. Govorili su: »Idite, inače ćemo svi umrijeti.« Narod nije imao vremena ukvasati tijesto, nego su posude s beskvasnim tijestom umotali u ogrtače i stavili na leđa. Izraelci su učinili kao što im je Mojsije bio rekao i tražili Egipćane da im daju odjeću i predmete od zlata i srebra. BOG je učinio da im Egipćani budu naklonjeni pa su im dali ono što su tražili. Tako su Izraelci oplijenili Egipćane. Izraelci su krenuli na put iz Ramsesa za Sukot. Bilo ih je oko šest stotina tisuća koji su išli pješice, ne računajući žene i djecu. S njima je išlo i puno ljudi miješanog porijekla, koji nisu bili Izraelci, kao i brojna stada sitne i krupne stoke. Od tijesta, koje su ponijeli iz Egipta, pekli su beskvasne lepinje. Tijesto je bilo bez kvasca jer su bili istjerani iz Egipta pa nisu imali vremena pripremiti hranu za put. Izraelci su u Egiptu živjeli četiri stotine i trideset godina. Kad se navršilo četiri stotine i trideset godina, baš toga dana, sve BOŽJE postrojbe izašle su iz Egipta. BOG je probdio noć da bi ih izveo iz Egipta. Zato je ta noć za sve Izraelce, u sve naraštaje, noć bdijenja u čast BOGA. BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Ovo su propisi o Pashi: pashalni obrok ne smije jesti nijedan stranac, no smije jesti svaki kupljeni rob ako ga obrežete. Dakle, stranac, koji privremeno živi s vama, ili stranac, koji je najamni radnik, ne smije jesti. Svaka obitelj neka jede u jednoj kući. Ništa od mesa ne iznosite iz kuće i nemojte slomiti nijednu kost životinji. Pashu neka slavi sva Izraelska zajednica. Ako stranac, koji živi s vama, želi slaviti Pashu u čast BOGA, moraju se obrezati svi muški u njegovoj obitelji i kućanstvu. Zatim je može slaviti jer će biti jednak izraelskim građanima. Ni jedan neobrezani muškarac ne smije jesti. Isti zakon vrijedi za rođenog Izraelca i za stranca koji živi s vama.« I svi su Izraelci učinili baš onako kako je BOG zapovjedio Mojsiju i Aronu. Upravo je toga dana BOG izveo Izraelce iz Egipta prema njihovim postrojbama. BOG je rekao Mojsiju: »Posveti meni svakog prvorođenca. Sve što se Izraelcima rodi prvo, bilo čovjek ili životinja, pripada meni.« Mojsije je rekao narodu: »Sjećajte se ovog dana, kad ste izašli iz Egipta, iz zemlje ropstva, jer vas je BOG izveo odande velikom snagom. Ne jedite kruh u kojem ima kvasca. Danas, u mjesecu Abibu , izlazite iz Egipta. Stoga, BOG će te uvesti u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da će ti je dati. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. Kad se ondje nastaniš, u ovome mjesecu vrši ovaj obred: Nakon sedam dana beskvasnoga kruha, na sedmi dan održi svetkovinu u čast BOGA. Dakle, sedam dana neka se jede beskvasni kruh. Neka kod tebe ne bude ništa ukvasano i neka ne bude kvasca nigdje oko tebe. Toga dana reci svom djetetu: ‘To je zbog onoga što je BOG učinio za mene kad sam izašao iz Egipta.’ Neka ti to bude kao znak na ruci i kao podsjetnik na čelu, da ti BOŽJI nauk uvijek bude na usnama, jer te BOG velikom snagom izveo iz Egipta. Ovu uredbu izvršavaj svake godine u određeno vrijeme.« »BOG će te uvesti u zemlju Kanaanaca, kao što se zakleo tebi i tvojim precima. Kad budeš u svojoj zemlji, posveti BOGU svakog prvorođenca. Svaki prvorođeni mužjak od stoke pripada BOGU. No svako prvorođeno magare otkupi janjetom , a ako ga ne otkupiš, slomi mu vrat. Svako prvorođeno muško od tvoje djece moraš otkupiti. Kad te dijete ubuduće upita: ‘Što to znači?’, odgovori mu: ‘BOG nas je moćnom silom izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva. Kad nas je faraon tvrdoglavo odbijao pustiti, BOG je ubio svakog prvorođenca u Egiptu, prvorođene sinove i prvorođene mužjake od stoke. Zato BOGU žrtvujemo svakog prvorođenoga mužjaka od stoke, a svoje prvorođene sinove otkupljujemo.’ Neka ti to bude kao znak na ruci i na čelu, neka te podsjeća da nas je BOG svojom velikom snagom izveo iz Egipta.« Kad je faraon pustio narod da ide, Bog ih nije poveo putem kroz zemlju Filistejaca. Iako je to bio kraći put, Bog je rekao: »Zato da se ljudi ne bi predomislili, suočeni s ratom, i vratili se u Egipat.« Stoga je Bog poveo narod obilaznim putem kroz pustinju prema Crvenome moru , a Izraelci su krenuli iz Egipta u bojnim postrojbama. Mojsije je ponio i Josipove kosti jer je Josip tražio Izraelce da se zakunu rekavši im: »Bog će vas sigurno pohoditi. Tada odavde sa sobom ponesite i moje kosti.« Kad su otišli iz Sukota, Izraelci su se utaborili u Etamu, na rubu pustinje. BOG je išao pred njima — danju kao stup od oblaka, da im pokazuje put, a noću kao stup od vatre, da im daje svjetlost. Tako su mogli putovati i danju i noću. Stup, ili od oblaka danju ili od vatre noću, uvijek je bio pred narodom. BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima da se vrate do Pi Hahirota i utabore između Migdola i mora. Utaborite se uz more, nasuprot Baal Sefona. Faraon će misliti da Izraelci zbunjeno lutaju zemljom jer su zarobljeni pustinjom. Otvrdnut ću njegovo srce i krenut će za njima u potjeru. No ja ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci pa će Egipćani znati da sam ja BOG.« I Izraelci su učinili tako. Kad su egipatskom kralju rekli da je narod pobjegao, faraon i njegovi službenici promijenili su stav prema Izraelcima i rekli: »Što smo to učinili! Pustili smo Izraelce da odu i više nam neće služiti.« Zato je faraon zapovjedio da mu pripreme kola pa je poveo svoju vojsku. Uzeo je šest stotina najboljih bojnih kola, ali i sva ostala kola iz Egipta. Svaka su kola imala svog zapovjednika. BOG je toliko otvrdnuo srce faraonu, egipatskom kralju, da je krenuo u potjeru za Izraelcima koji su pobjednički napustili zemlju. Sva je faraonova vojska krenula za njima — bojna kola s konjima, konjica i pješaštvo. Sustigli su ih dok su bili utaboreni pokraj mora, blizu Pi Hahirota, nasuprot Baal Sefona. Kad se faraon približio, Izraelci su ugledali Egipćane kako ih sustižu pa su se jako uplašili i zavapili BOGU. »Zar nije bilo grobova u Egiptu da tamo umremo«, upitali su Mojsija, »pa si nas doveo ovamo da pomremo u pustinji? Što si postigao time što si nas izveo iz Egipta? Zar ti nismo rekli još u Egiptu: ‘Ostavi nas na miru! Pusti nas da služimo Egipćanima!’? Bolje bi bilo da smo ostali služiti Egipćanima nego da poginemo u pustinji.« »Ne bojte se!« reče Mojsije narodu. »Budite čvrsti! Vidjet ćete kako će vas BOG spasiti. Egipćane, koje danas vidite, više nikad nećete vidjeti. BOG će se boriti za vas, a vi samo budite mirni.« Tada je BOG rekao Mojsiju: »Zašto si zavapio meni? Reci Izraelcima da krenu dalje, a ti podigni svoj štap, ispruži ruku nad more i razdvoji ga, da bi Izraelci prošli kroz more po suhome. Egipćanima ću otvrdnuti srce pa će krenuti za njima. Tada ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci, na njegovim kolima i konjanicima. Egipćani će znati da sam ja BOG kad se proslavim na faraonu, na njegovim kolima i konjanicima.« Tada se Božji anđeo, koji je išao ispred izraelske vojske, okrenuo i stao iza njih. I stup od oblaka, koji je bio ispred njih, pomaknuo se i stao iza njih. Postavio se između egipatske i izraelske vojske pa je Egipćanima donio tamu, a Izraelcima svjetlo. Tako egipatska vojska te noći nije mogla prići izraelskoj. Mojsije je ispružio ruku nad more pa je BOG cijele noći jakim istočnim vjetrom tjerao morske vode i isušio dno. Kad su se vode razdvojile, Izraelci su prolazili kroz more po suhom, a vode su stajale, kao bedemi, s njihove desne i lijeve strane. Egipćani su krenuli u potjeru za Izraelcima te su svi faraonovi konji, kola i konjanici ušli u more za njima. Prije svitanja BOG je iz stupa vatre i oblaka pogledao na egipatsku vojsku i stvorio u njoj strah i metež. Zaglavio je kotače njihovih kola, tako da su se teško kretali. Tada su Egipćani rekli: »Bjež'mo od Izraelaca! BOG se bori za njih, protiv Egipta!« BOG je rekao Mojsiju: »Ispruži ruku nad more, da vode krenu natrag na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije je u svitanje ispružio ruku nad more i ono se vratilo na svoje mjesto. Dok su Egipćani bježali iz mora, BOG ih je odnio vodom. Vode su se vratile i preplavile kola, konjanike i svu faraonovu vojsku koja je slijedila Izraelce kroz more. Nitko od njih nije preživio. Izraelci su hodali po suhom posred mora — vode su im stajale, kao bedemi, s desne i lijeve strane. Toga je dana BOG Izraelce spasio od Egipćana te su ih Izraelci vidjeli kako mrtvi leže na morskom žalu. Kad je izraelski narod vidio BOŽJU veliku snagu na djelu protiv Egipćana, obuzelo ih je strahopoštovanje prema BOGU. Povjerovali su BOGU i njegovom slugi Mojsiju. Tada su Mojsije i Izraelci zapjevali BOGU ovu pjesmu: »Pjevat ću BOGU jer slavno je pobijedio. Konje i jahače u more je bacio. BOG je moja snaga i pjesma, on me spasio. To je moj Bog, slavit ću ga, Bog moga oca, veličat ću ga. BOG je silan ratnik, ime mu je JAHVE. Faraonova bojna kola i vojsku u more je bacio. U Crvenom su se moru utopili njegovi najbolji zapovjednici, prekrile ih vode duboke, kao kamen, progutale ih dubine. Tvoja desnica, BOŽE, čudesno je snažna, tvoja desnica, BOŽE, neprijatelja je razbila. Veličanstvom svojim protivnike si slomio. Ljutnjom si usplamtio, i kao slamu ih spalio. Dahnuo si vjetar iz nosnica, kao bedemi, vode su stale, morske dubine se ukrutile. Neprijatelj je rekao: ‘Gonit ću ih, svladati i plijen podijeliti, do mile volje na njima se iskaliti. Mač ću isukati, rukom ih uništiti.’ No vjetrom si puhnuo i more ih je prekrilo, u silne vode potonuli su kao olovo. Tko je kao ti, BOŽE, među bogovima? Tko je kao ti, veličanstven u svetosti, strašan u slavi i čudesima? Tvoja ruka se podigla, i zemlja ih je progutala. Svojom vjernošću i ljubavlju vodiš narod koji si otkupio. Svojom snagom ga usmjeravaš prema svome svetom prebivalištu. Čut će to narodi i od straha drhtati. Muke će snaći Filistejce, užasnut će se glavari Edoma, trepet će obuzeti moćnike Moaba, istopit će se hrabrost Kanaana. Strah i trepet će ih spopasti, od siline tvoje će se skameniti, dok narod tvoj, BOŽE, prolazi, dok ne prođu tvoji otkupljeni. Dovest ćeš ih i naseliti na svojoj gori, na mjestu koje si ti, BOŽE, odredio za svoje prebivalište, ondje gdje si ti, BOŽE, postavio svoje svetište. BOG kraljuje uvijek i zauvijek.« Kad su faraonovi konji, kola i konjanici ušli u more, BOG je na njih vratio morske vode, a Izraelci su po suhome prošli posred mora. Aronova sestra, proročica Mirjam, uzela je tamburin u ruku. Sve su je žene slijedile s tamburinima i plesale. Mirjam je pjevala: »Pjevajte BOGU jer slavno je pobijedio. Konje i jahače u more je bacio.« Zatim je Mojsije poveo Izraelce od Crvenog mora pa su otišli u pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, ali nisu pronašli vodu. Zatim su stigli do Mare. Ondje je bilo vode, ali je nisu mogli piti jer je bila gorka. Stoga se to mjesto i zove Mara . Tada je narod počeo gunđati protiv Mojsija i govoriti: »Što ćemo piti?« Mojsije je zavapio BOGU pa mu je BOG pokazao komad drveta. Mojsije ga je bacio u vodu koja je postala slatka. Ondje im je BOG dao zapovijed i zakon. Zatim ih je iskušao da vidi hoće li poslušati. Rekao je: »Budete li pažljivo slušali svog BOGA i činili ono što smatra ispravnim, budete li slušali njegove zapovijedi i držali se svih njegovih uredbi, neću na vas poslati nijednu bolest koju sam poslao na Egipćane. Jer, ja sam BOG koji vas ozdravlja.« Zatim su stigli u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palmi. Ondje su se utaborili pokraj vode. Sva je izraelska zajednica otišla iz Elima i stigla do pustinje Sin, koja se nalazi između Elima i Sinaja. Bilo je to petnaestog dana drugoga mjeseca od izlaska iz Egipta. U pustinji je sva zajednica počela gunđati protiv Mojsija i Arona. Rekli su im: »Da smo bar svi poginuli od BOŽJEG pomora u Egiptu dok smo sjedili pokraj lonaca s mesom i jeli kruh do mile volje. A vi ste nas doveli u ovu pustinju, da glađu ubijete sav ovaj velik narod.« Tada je BOG rekao Mojsiju: »Učinit ću da vam s neba pada kruh kao kiša. Neka narod svakog dana ide i sakupi onoliko koliko mu treba za taj dan. Tako ću ih iskušati i vidjeti hoće li se držati moje upute. A šestog dana neka sakupe dvostruko više nego drugih dana i neka pripreme hranu za dva dana.« Mojsije i Aron rekli su svim Izraelcima: »Večeras ćete spoznati da vas je BOG izveo iz Egipta, a ujutro ćete vidjeti BOŽJU slavu jer je čuo kako gunđate protiv njega. Da, gunđate protiv njega, a ne nas, jer mi samo činimo što nam kaže.« Mojsije je još rekao: »BOG će vam večeras dati da jedete meso, a ujutro kruh, koliko vam drago, jer je BOG čuo vaše gunđanje protiv njega. Ta što smo mi učinili osim onoga što nam je govorio? Tako vi zapravo ne gunđate protiv nas, nego protiv BOGA.« Zatim je Mojsije rekao Aronu: »Reci cijeloj izraelskoj zajednici: ‘Dođite pred BOGA jer je čuo vaše gunđanje.’« Dok im je Aron tako govorio, oni su pogledali prema pustinji, a ondje se BOŽJA slava pokazala u oblaku. BOG je rekao Mojsiju: »Čuo sam gunđanje Izraelaca. Ovako im reci: ‘Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se najesti kruha. Tada ćete spoznati da sam ja vaš BOG.’« Te su večeri doletjele prepelice i prekrile tabor, a ujutro je oko tabora ležao sloj rose. Kad je rosa isparila, na pustinjskom su se tlu pojavile sitne pahuljice, slične mrazu kad se nahvata na zemlju. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su se međusobno: »Što je to?« jer nisu znali što je. Mojsije im je rekao: »To je kruh koji vam je BOG dao da jedete. Evo što je BOG zapovjedio: ‘Svatko neka sakupi onoliko koliko mu treba. Sakupite jedan lonac po osobi, prema broju ljudi u svome šatoru.’« Izraelci su tako učinili. Neki su sakupili mnogo, a neki malo. Kad su to izmjerili, vidjeli su da im nije bilo ni previše ni premalo — svatko je sakupio točno koliko mu je trebalo za jelo. Tada im je Mojsije rekao: »Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!« No neki ga nisu poslušali, nego su ostavili malo i za ujutro pa se to ucrvalo i usmrdjelo. I Mojsije se razljutio na njih. Tako su svakog jutra sakupljali koliko im je trebalo za jelo. Kad bi ugrijalo sunce, istopilo bi se ono što nisu pokupili. Šestog su dana sakupili dvostruko više — dva lonca po osobi. Kad su svi glavari zajednice došli reći Mojsiju o tome, on im je rekao: »Ovako je BOG zapovjedio: ‘Sutra je dan potpunog odmora, sveti šabat u BOŽJU čast. Zato ispecite i skuhajte ono što želite jesti, a sve što vam preostane sačuvajte za ujutro.’« Kao što im je Mojsije zapovjedio, sačuvali su ostatak za ujutro i nije se usmrdjelo niti ucrvalo. »Jedite to danas«, rekao je Mojsije, »jer danas je šabat, dan odmora Bogu u čast. Danas nećete pronaći hranu na tlu. Šest je dana sakupljajte, a sedmog dana, na šabat, neće je biti.« Neki su ipak otišli sakupljati hranu sedmog dana, ali nisu ništa pronašli. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Dokle ćete odbijati držati se mojih zapovijedi i uputa? Gledajte, BOG vam je dao šabat pa vam šestog dana daje hrane za dva dana. Sedmog dana neka svatko ostane tamo gdje se nalazi — ne odlazite od svoga mjesta.« Tako se sedmoga dana narod odmarao. Izraelski je narod ovu hranu nazvao mana . Bila je bijela kao sjeme korijandra, a imala je okus pogačica s medom. Mojsije je rekao narodu: »Ovako je BOG zapovjedio: ‘Sačuvajte lonac mane za svoje buduće naraštaje, da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji, nakon što sam vas izveo iz Egipta.’« Zatim je rekao Aronu: »Uzmi jedan lonac i napuni ga manom pa to stavi pred BOGA, da se čuva za buduće naraštaje.« I kao što je BOG zapovjedio Mojsiju, Aron je stavio manu da se čuva kao svjedočanstvo. Izraelci su ju jeli četrdeset godina, sve dok nisu stigli do naseljene zemlje. Jeli su manu dok nisu stigli do granice Kanaana. (Mjera za manu bila je jedan gomer ili jedna desetina efe .) Sva je izraelska zajednica krenula dalje iz pustinje Sin, putujući od mjesta do mjesta, kao što im je zapovjedio BOG. Utaborili su se u Refidimu, ali ondje nisu imali vode za piće. Zato su se prepirali s Mojsijem i govorili: »Daj nam vode, da pijemo!« »Zašto se prepirete sa mnom?« upita ih Mojsije. »Zašto iskušavate BOGA?« No narod je bio žedan i gunđao je protiv Mojsija. »Zašto si nas izveo iz Egipta?« pitali su ga. »Zar da mi, naša djeca i stoka umremo od žeđi?« Tada je Mojsije zavapio BOGU: »Što da radim s ovim narodom? Malo nedostaje da me ubiju kamenjem.« »Idi ispred naroda«, BOG je rekao Mojsiju, »i povedi nekoliko izraelskih starješina. Ponesi štap kojim si udario po Nilu i idi, a ja ću stajati pred tobom na stijeni na Horebu . Udari po stijeni pa će iz nje poteći voda, da narod može piti.« I Mojsije tako učini naočigled izraelskih starješina. To mjesto nazvao je Masa i Meriba jer su se Izraelci prepirali i iskušavali BOGA. Govorili su: »Je li BOG među nama ili nije?« Nakon toga došli su Amalečani i napali Izraelce u Refidimu. Mojsije je rekao Jošui: »Odaberi ljude pa se sutra idite boriti s Amalečanima, a ja ću stajati na vrhu brda s Božjim štapom u ruci.« Jošua je učinio kako mu je Mojsije rekao i borio se s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur popeli su se na vrh brda. Dokle god je Mojsije držao ruke podignute, Izraelci su pobjeđivali, a kad bi ih spustio, pobjeđivali su Amalečani. Kad su se Mojsiju umorile ruke, uzeli su kamen i podmetnuli ga pod njega. On je sjeo na kamen, dok su mu Aron i Hur držali ruke, jedan s jedne, a drugi s druge strane. Tako su mu ruke ostale podignute sve do zalaska sunca. I Jošua je mačem porazio vojsku Amalečana. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Zapiši ovu poruku na svitak, kao trajni podsjetnik, i pročitaj je Jošui: ‘Sasvim ću izbrisati Amalečane sa zemlje i sve što podsjeća na njih’.« Zatim je Mojsije izgradio žrtvenik i nazvao ga »BOG je moja zastava«. Rekao je: »Uzdignite BOŽJU zastavu. BOG će se iz naraštaja u naraštaj boriti protiv Amalečana.« Midjanski svećenik Jitro, Mojsijev tast, čuo je sve što je Bog učinio za Mojsija i za svoj narod Izrael — kako je BOG izveo Izrael iz Egipta. Kad je Mojsije bio poslao svoju ženu Siporu natrag u Midjan, njegov ju je tast Jitro primio k sebi, kao i obojicu njezinih sinova. Jedan od njih zvao se Geršom jer je Mojsije rekao: »Ja sam stranac u tuđini«, a drugi se zvao Eliezer jer je rekao: »Bog mog oca bio mi je pomagač i spasio me od faraonovog mača.« Mojsijev tast Jitro, s njegovom dvojicom sinova i ženom, došao je k Mojsiju u pustinju, ondje gdje se utaborio pokraj Božje planine. Jitro je poručio Mojsiju: »Ja, tvoj tast Jitro, dolazim ti s tvojom ženom i obojicom njezinih sinova.« Mojsije je izašao ususret svome tastu, poklonio mu se i poljubio ga. Pitali su jedan drugoga: »Jesi li dobro?« pa ušli u šator. Mojsije je ispričao tastu o svemu što je BOG učinio s faraonom i Egipćanima radi Izraela, o svim nevoljama koje su ih zadesile na putu i kako ih je spasio BOG. Jitro se obradovao zbog svega dobrog što je BOG učinio za Izrael i što ga je spasio iz ruku Egipćana. Rekao je: »Blagoslovljen BOG koji vas je oslobodio od egipatske vlasti i faraonove moći. Sad znam da je BOG veći od svih bogova jer je oslobodio narod iz ruku Egipćana koji su bahato postupali s njima.« Zatim je Mojsijev tast Jitro prinio Bogu žrtvu paljenicu i druge žrtve, a Aron je došao sa svim izraelskim starješinama pa su jeli s Mojsijevim tastom u Božjoj prisutnosti. Sutradan je Mojsije služio narodu kao sudac. Bilo je toliko naroda da su stajali oko njega cijeli dan. Kad je Mojsijev tast vidio što sve Mojsije radi za narod, rekao je: »Zašto tako radiš za taj narod? Zašto si ti jedini sudac, dok sav taj narod stoji oko tebe cijeli dan?« »Zato što mi narod dolazi da čuje Božju volju«, odgovori mu Mojsije. »Kad se oko nečega spore, dođu k meni, a ja donesem presudu i upoznam ih s Božjim uredbama i zakonima.« Tada je tast rekao Mojsiju: »Nije dobro to što radiš. Iscrpit ćeš se i ti i ovaj narod s tobom. Ovaj je posao pretežak za tebe — ne možeš ga obavljati sam. A sad me poslušaj jer ću ti dati savjet. I neka Bog bude s tobom. Nastavi zastupati narod pred Bogom i iznositi Bogu njihove sporove. Uči ih uredbama i zakonima i ukazuj im kako trebaju živjeti i što trebaju raditi. No odaberi sposobne ljude iz cijeloga naroda, koji imaju strahopoštovanja prema Bogu, koji su pouzdani i mrze mito . Njih postavi za zapovjednike nad skupinama od tisuću, sto, pedeset i deset ljudi. Neka služe narodu kao suci u svako doba. Sve teže slučajeve neka iznose tebi, a lakše neka rješavaju sami. Tako će tebi biti lakše i oni će nositi teret s tobom. Ako tako učiniš, ako ti Bog tako zapovjedi, onda ćeš moći izdržati i sav ovaj narod odlazit će kući zadovoljan.« Mojsije je poslušao svog tasta i učinio sve što mu je rekao. Odabrao je sposobne ljude iz cijeloga Izraela i postavio ih kao glavare naroda — kao zapovjednike nad tisuću, sto, pedeset i deset ljudi. Služili su narodu kao suci u svako doba. Teže su slučajeve iznosili Mojsiju, a sve lakše rješavali su sami. Tada je Mojsije ispratio svog tasta na put i on se vratio u svoju zemlju. Prvog dana trećeg mjeseca od izlaska iz Egipta, Izraelci su stigli u Sinajsku pustinju. Nakon što su otišli iz Refidima, ušli su u Sinajsku pustinju i utaborili se pred planinom Sinaj. Tada se Mojsije popeo k Bogu, a BOG mu je progovorio s planine: »Ovako reci Izraelcima, Jakovljevom narodu: ‘Vidjeli ste što sam učinio s Egiptom. Vidjeli ste kako sam vas nosio, kao na orlovim krilima, i doveo vas k sebi. Ako me budete slušali i držali se mog saveza, bit ćete mi dragocjena svojina među svim narodima. Dakako, moj je cijeli svijet, ali vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika i sveti narod.’ Ove riječi prenesi Izraelcima.« Mojsije se vratio, pozvao starješine naroda i prepričao im sve što mu je BOG zapovjedio da im kaže. A sav narod odgovori u jedan glas: »Činit ćemo sve što je rekao BOG.« Tada je Mojsije prenio BOGU što je narod odgovorio. BOG je rekao Mojsiju: »Doći ću ti u gustom oblaku, da narod čuje kad budem govorio s tobom i da ti uvijek vjeruje.« Kad je Mojsije prenio BOGU što je narod odgovorio, BOG mu reče: »Idi narodu i posvećuj ih danas i sutra. Neka operu odjeću, a trećeg dana neka budu spremni. Trećeg će se dana BOG spustiti na Sinajsku planinu naočigled cijelog naroda. Narodu postavi granicu oko planine i reci im: ‘Pazite da se ne penjete na planinu i da ne dotičete njezino podnožje. Tko dotakne planinu, bit će pogubljen. Prijestupnika ne dotičite rukama, nego ga ubijte kamenjem ili strijelama. Bio to čovjek ili životinja, ne smije ostati na životu.’ Tek na dugi zvuk ovnovskog roga, mogu se penjati na planinu.« Kad se s planine spustio k narodu, Mojsije ih je posvetio, a oni su oprali svoju odjeću. Zatim im je rekao: »Pripremite se za treći dan. U to vrijeme ne spavajte sa svojim ženama.« Trećeg dana ujutro prolomila se grmljavina i sijevnule munje, a nad planinu se nadvio gust oblak i začuo snažan zvuk roga. Sav je narod u taboru drhtao od straha. Mojsije je poveo narod iz tabora ususret Bogu. Stali su u podnožje planine. Sinajsku je planinu obavijao dim jer se BOG spustio na nju okružen vatrom. Iz planine je sukljao dim, kao iz velike peći, i sva se planina strahovito tresla, a zvuk roga čuo se sve glasnije. Mojsije je govorio Bogu, a Bog mu je odgovarao gromoglasnim glasom. BOG se spustio na vrh Sinajske planine i pozvao Mojsija. Kad se Mojsije popeo, BOG mu je rekao: »Siđi i upozori narod da se ne guraju da bi vidjeli BOGA jer bi mogli izginuti. Upozori i svećenike, koji prilaze BOGU, da se posvete, da ih ne kaznim.« Mojsije je rekao BOGU: »Narod se ne može popeti na Sinajsku planinu jer si nas ti sam opomenuo da postavimo granicu oko planine i smatramo je svetom.« »Siđi dolje«, rekao mu je BOG, »pa se ponovo popni zajedno s Aronom, ali nemoj dopustiti ni svećenicima ni narodu da se guraju gore, prema BOGU, da ih ne kaznim.« I Mojsije je sišao k narodu, i to im rekao. Zatim je Bog izgovorio sve ove riječi: »Ja sam tvoj BOG, koji te izveo iz Egipta, zemlje ropstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene. Ne pravi sebi idole u obliku bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili ispod, u vodi. Nemoj ih štovati niti im služiti jer sam ja, tvoj BOG, ljubomoran Bog. Kažnjavam one koji me mrze i njihove potomke do trećeg i četvrtog koljena, a pokazujem vjernost i ljubav do tisućitog koljena onima koji me vole i drže moje zapovijedi. Ne koristi ime svog BOGA za lažna obećanja jer BOG neće ostaviti nekažnjenog onoga tko tako zlorabi njegovo ime. Drži svetim šabat, dan odmora. Šest dana radi i obavljaj sve svoje poslove, ali sedmi dan je dan odmora u čast tvoga BOGA. Toga dana ne obavljaj nikakav posao — ni ti, ni tvoji sinovi ni kćeri, ni tvoji robovi ni ropkinje, ni tvoja stoka, pa čak ni stranci u tvojim naseljima. Jer, BOG je za šest dana stvorio nebo, zemlju i more, i sve što je u njima, a sedmog je dana počinuo. Zato je BOG blagoslovio šabat i učinio ga svetim. Poštuj svog oca i svoju majku, da imaš dug život u zemlji koju ti daje tvoj BOG. Ne počini ubojstvo. Ne počini preljub. Ne ukradi. Ne laži kada svjedočiš u vezi bližnjega. Ne žudi za kućom svog bližnjega. Ne žudi za ženom svog bližnjega, ni za njegovim robom ni ropkinjom, ni volom ni magarcem, ni za bilo čime što pripada tvom bližnjemu.« Sve to vrijeme narod je promatrao i slušao — gromovi, munje, dim iz planine, zvuk roga — pa je drhtao od straha i stajao podalje. Tada su rekli Mojsiju: »Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Ali nemoj da nam govori Bog, da ne umremo.« A Mojsije im je rekao: »Ne bojte se, jer je Bog došao da bi vas iskušao, da vam usadi strah od Boga pa da ne griješite.« Narod je ostao podalje, a Mojsije je prišao gustoj tami u kojoj je bio Bog. BOG je rekao Mojsiju: »Ovako reci Izraelcima: ‘Sami znate da sam vam govorio s neba. Ne izrađujte uz mene bogove od srebra ili zlata.’ Napravi mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i slavljenice , svoju sitnu i krupnu stoku. Doći ću k tebi na svako mjesto koje odredim za štovanje i blagosloviti te. Ako mi gradiš žrtvenik od kamenja, nemoj klesati kamen jer ćeš ga dlijetom oskvrnuti. Ne radi stepenice do žrtvenika, da ti se ne bi vidjela golotinja dok stojiš na njima.« Bog je dalje rekao Mojsiju: »Ovo su zakoni koje ćeš im postaviti: Kad stekneš roba Hebreja, neka ti služi šest godina, a sedme godine neka ode kao slobodan čovjek, bez otkupnine. Ako sâm dođe u ropstvo, neka sâm i ode, a ako dođe oženjen, neka s njim ode i njegova žena. Ako dođe neoženjen, i gospodar mu dâ ženu koja mu rodi djecu, neka žena i djeca pripadnu gospodaru, a on neka ode sâm. Ako rob objavi: ‘Volim svoga gospodara, svoju ženu i djecu — ne želim postati slobodan’, neka ga gospodar dovede pred Boga . Neka ga dovede do vrata ili dovratnika i šiljkom mu probuši uho pa će mu služiti doživotno. Kad čovjek proda svoju kćer u ropstvo, pravila otpusta bit će drugačija nego za muške robove. Ako gospodar nije zadovoljan ropkinjom, koju je za sebe odabrao, neka dopusti da bude otkupljena. Nema je pravo prodati strancima budući da je prekršio obećanje da će je uzeti za ženu. Ako je odabere za svog sina, neka s njom postupa kao s kćeri. Ako gospodar uzme drugu ženu, ne smije prvoj uskratiti hranu, odjeću niti bračna prava. Ako joj to troje uskrati, nije mu više dužna i može otići bez otkupnine.« »Kad netko udari i usmrti čovjeka, mora ga se pogubiti. Ako to nije učinio s predumišljajem, nego je Bog dopustio da se dogodi, odredit ću ti mjesto na koje može pobjeći. No, ako se netko razljuti na svog bližnjega i ubije ga s predumišljajem, odvedi ga dalje od mog žrtvenika i pogubi ga. Tko udari svog oca ili majku, neka se pogubi. Tko otme čovjeka, bilo da ga je prodao ili ga još drži, neka se pogubi. Tko prokune svog oca ili majku, neka se pogubi. Ako u svađi jedan čovjek udari drugoga kamenom ili šakom, ali ozlijeđeni ne umre, nego padne u krevet pa se kasnije oporavi i hoda uz pomoć štapa, neka se napadač oslobodi. No mora mu platiti izgubljeno vrijeme i pobrinuti se da potpuno ozdravi. Kad vlasnik istuče svog roba ili ropkinju pa rob odmah umre, neka vlasnik bude kažnjen. No, ako se rob oporavi za koji dan, neka vlasnik ne bude kažnjen jer je rob njegovo vlasništvo. Ako se ljudi potuku i udare trudnicu pa ona pobaci, ali nema drugih ozljeda, neka prijestupnik plati odštetu koju njezin muž zatraži, a suci odobre. No, ako ima drugih ozljeda, onda neka kazna bude život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu. Tko svog roba, bilo muškog ili ženskog, udari u oko i oslijepi ga, neka ga oslobodi, kao naknadu za oko. Ako robu, bilo muškom ili ženskom, izbije zub, neka ga oslobodi, kao naknadu za zub.« »Ako bik probode čovjeka ili ženu na smrt, neka se kamenuje i neka se njegovo meso ne jede, ali njegov vlasnik nije kriv. No, ako je taj bik i prije napadao ljude, a vlasnik ga unatoč upozorenjima nije čuvao, tada je vlasnik kriv. Ako bik ubije čovjeka ili ženu, neka se kamenuje do smrti, a i vlasnik neka se pogubi. No obitelj ubijenoga može od vlasnika tražiti da plati otkupninu za svoj život. U tom slučaju, neka plati koliko mu se odredi. Ako bik probode dječaka ili djevojčicu, neka se primijeni ovaj isti zakon. Ako bik probode roba, bilo muškog ili ženskog, neka vlasnik bika plati trideset srebrnjaka vlasniku roba, a bik neka se kamenuje do smrti. Ako netko ukloni poklopac s jame ili iskopa jamu i ne pokrije je, pa u nju upadne bik ili magarac, vlasnik jame neka plati odštetu. Neka isplati vlasnika životinje, a uginulu životinju neka zadrži sebi. Ako nečiji bik povrijedi i usmrti tuđeg bika, neka živog bika prodaju pa podijele novac i uginulu životinju. No, ako se znalo da je taj bik i prije napadao tuđu stoku, a vlasnik ga nije čuvao, onda neka vlasnik dâ bika za bika, a uginulu životinju neka zadrži za sebe.« »Ako netko ukrade bika ili ovcu pa ih zakolje ili proda, neka za bika plati pet goveda, a za ovcu četiri ovce. Neka lopov tako nadoknadi štetu, a ako nema ništa, neka se zbog krađe proda u ropstvo. Ako netko noću zatekne lopova u provali pa ga udari i usmrti, neće biti kriv za njegovu smrt. No, ako ga usmrti nakon izlaska sunca, bit će kriv za njegovu smrt. Ako se ukradena životinja — bik, magarac ili ovca — nađe živa kod lopova, neka plati dvostruko. Ako netko opustoši tuđe polje ili vinograd tako što pusti svoju stoku da ondje pase, neka štetu nadoknadi najboljim plodovima sa svog polja ili iz vinograda. Ako netko zapali vatru, da bi spalio korov, pa izbije požar, i drugome izgori žito koje je u snopu, ili koje raste u klasovima na polju, neka onaj tko je zapalio vatru u potpunosti nadoknadi štetu. Ako netko svom bližnjemu preda novac ili predmete na čuvanje pa to bude ukradeno iz njegove kuće, neka lopov, ako se pronađe, nadoknadi dvostruko. No, ako se lopov ne pronađe, neka se vlasnik kuće izvede pred Boga da se zakune da nije ukrao imovinu svog bližnjega. U svim sporovima oko vlasništva nad bikom, magarcem, ovcom, odjećom, ili bilo kojom drugom izgubljenom svojinom za koju netko izjavi: ‘To je moje!’, neka se slučaj obiju strana iznese pred Bogom. Onaj koga proglase krivim, neka svom bližnjemu vrati dvostruko. Ako netko svom bližnjemu povjeri na čuvanje magarca, bika, ovcu ili bilo koju drugu životinju, a ona ugine ili bude povrijeđena ili odvedena, a da to nitko nije vidio, spor između te dvojice neka se riješi zakletvom pred BOGOM. Čuvar se mora zakleti da nije dirao svojinu drugoga, a vlasnik mora prihvatiti zakletvu pa čuvar ne treba dati naknadu. No, ako je čuvaru netko ukrao životinju, on mora isplatiti odštetu vlasniku. Ako je zvijer rastrgala životinju, neka čuvar donese njezine ostatke kao dokaz pa neće morati platiti vlasniku. Ako čovjek posudi životinju od svog bližnjega pa bude povrijeđena ili ugine kad vlasnik nije prisutan, neka vlasniku plati punu odštetu. No, ako je vlasnik prisutan, ne treba platiti odštetu. Ako je životinja uzeta u najam, dovoljno je da se plati najamnina.« »Ako muškarac zavede djevicu, koja nije zaručena, pa spava s njom, neka plati njezinoj obitelji za nju i uzme je za ženu. Ako je njezin otac odbije dati, zavodnik svejedno mora platiti cijenu propisanu za ženidbu djevice. Ako se neka žena bavi vračanjem, ne smijete dopustiti da živi. Tko ima spolni odnos sa životinjom, neka se pogubi. Tko prinese žrtvu drugim bogovima, umjesto jedinom BOGU, neka bude uništen. Stranca ne smijete zlostavljati ni ugnjetavati jer ste i sami bili stranci u Egiptu. Ne zlostavljajte udovice i siročad. Ako ih budete ugnjetavali, sigurno ću odgovoriti na njihov vapaj kad mi zavape za pomoć. Jako ću se razljutiti i pobit ću vas mačem pa će vaše žene postati udovice, a vaša djeca siročad. Ako posudiš novac siromašnome iz mog naroda, ne postupaj prema njemu kao lihvar — nemoj mu računati kamatu. Ako uzmeš ogrtač svog bližnjega kao zalog, vrati mu ga prije zalaska sunca jer mu je to možda jedini pokrivač za tijelo kad ide na spavanje. Kad zavapi k meni, poslušat ću ga jer sam milostiv. Ne vrijeđajte Boga i ne proklinjite vladara svog naroda. Prinosite mi prvine od obilja svojih žetava i berbi. Nemojte to odgađati. Meni dajte svoje prvorođene sinove. Isto tako mi dajte prvorođeno od svoje krupne i sitne stoke. Neka sedam dana ostanu sa svojom majkom, a osmog ih dana dajte meni. Budite narod posvećen meni. Stoga, ne jedite meso životinja koje su rastrgale zvijeri, već ga bacajte psima.« Nemoj davati lažne izjave. Ne pomaži krivcu lažnim svjedočenjem. Ne povodi se za većinom kad čini zlo. Kad svjedočiš u parnici, ne iskrivljuj pravdu priklanjajući se većini. Ne budi pristran ni prema siromašnome u njegovoj parnici. Ako naiđeš na zalutalog bika ili magarca svojeg neprijatelja, svakako mu ih vrati. Ako vidiš magarca onoga tko te mrzi kako je pao pod svojim teretom, ne ostavljaj ga ondje, već mu svakako pomozi. Ne uskraćuj pravdu siromašnome u njegovoj parnici. Izbjegavaj lažne optužbe. Nemoj pogubiti nedužnoga niti pravednoga jer ja neću opravdati krivca. Ne primaj mito jer zasljepljuje i one koji dobro vide te izvrće slučaj pravednika. Ne ugnjetavaj stranca jer i sam znaš kako mu je budući da ste bili stranci u Egiptu. Šest godina zasijavaj svoju zemlju i sakupljaj njezin rod, a sedme je godine nemoj obrađivati, nego je ostavi da se odmori. Što god na njoj raste, neka bude za hranu siromašnima iz tvog naroda, a ostalo neka pojedu divlje životinje. Tako učini i sa svojim vinogradom i maslinikom. Šest dana obavljaj svoj posao, a sedmog se dana odmaraj. Tako će se odmoriti tvoji bikovi i magarci te se tako okrijepiti tvoji robovi i stranci. Pazite da činite sve što sam vam rekao. Nemojte štovati druge bogove — ne spominjite čak ni njihovo ime! Tri puta godišnje održavajte slavlje meni u čast. Slavi Blagdan beskvasnog kruha, kao što sam ti zapovjedio. Sedam dana u određeno vrijeme mjeseca Abiba jedi beskvasni kruh jer si tada izašao iz Egipta. Neka nitko pred mene ne dolazi praznih ruku, bez prinosa. Slavi Blagdan žetve u rano ljeto, od prvina svog truda, od onoga što si prvo posijao na svome polju. Slavi Blagdan berbe na kraju godine, kad s polja sakupljaš zadnji rod svog truda. Tri puta godišnje neka svi tvoji muškarci dođu pred Gospodara BOGA. Ne prinosi krv mojih žrtava zajedno s nečim što u sebi ima kvasca, a loj mojih blagdanskih žrtava spali i ne ostavljaj do jutra. U dom svog BOGA donosi najbolje od prvine uroda svoje zemlje. Ne smiješ kuhati kozlića u mlijeku njegove majke. »Evo, šaljem anđela pred tobom, da te čuva na putu i da te odvede do mjesta koje sam pripremio. Obrati pažnju na njega i slušaj ga. Ne buni se protiv njega jer ti neće oprostiti pobunu. U njemu je moje ime . Ako ga zaista budeš slušao i činio sve što ti kažem, bit ću neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Moj će anđeo ići pred tobom i odvesti te u zemlju Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca, koje ću ja uništiti. Ne klanjaj se i ne štuj njihove bogove te ne čini ono što oni čine. Potpuno ih uništi i razbij njihove svete stupove . Štuj svog BOGA, a ja ću te blagosloviti hranom i vodom, uklonit ću bolest od tebe. Nijedna žena u tvojoj zemlji neće pobaciti niti biti neplodna. Dat ću ti pun životni vijek. Pred tobom ću slati strah od mene i unijeti metež u svaki narod na koji naiđeš. Učinit ću da svi tvoji neprijatelji pobjegnu pred tobom. Pred tobom ću slati pošast koja će istjerati Hivijce, Kanaance i Hetite. No neću ih istjerati u jednoj godini jer bi zemlja opustila, a zvijeri se namnožile i napale te. Malo pomalo, tjerat ću ih pred tobom da se namnožiš toliko da zaposjedneš zemlju. Postavit ću ti granice od Crvenoga do Filistejskog mora i od pustinje do rijeke Eufrat. Predat ću ti stanovnike te zemlje pa ćeš ih istjerati ispred sebe. S njima i njihovim bogovima ne sklapaj nikakav savez i ne dopusti da ostanu živjeti u tvojoj zemlji jer će te navesti na grijeh protiv mene. Štovanje njihovih bogova bit će ti zamka.« BOG je rekao Mojsiju: »Popnite se k BOGU — ti, Aron, Nadab i Abihu, i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite mi se na udaljenosti, a onda neka samo Mojsije priđe BOGU. Starješine neka ne prilaze, a narod neka se uopće ne penje na planinu.« Mojsije je otišao i prenio narodu sve BOŽJE zapovijedi i uredbe, a narod je jednoglasno odgovorio: »Učinit ćemo sve što je rekao BOG.« Zatim je Mojsije zapisao sve BOŽJE zapovijedi. A ujutro je ustao rano i u podnožju planine izgradio žrtvenik i postavio dvanaest kamenih stupova za dvanaest izraelskih plemena. Zatim je poslao izraelske mladiće da BOGU prinesu junce kao žrtve paljenice i žrtve slavljenice. Mojsije je uzeo pola krvi od žrtvovanih životinja i stavio je u posude, a drugom je polovicom zapljusnuo žrtvenik. Zatim je uzeo Knjigu saveza, u koju je zapisao Božje zapovijedi, i pročitao je da cijeli narod može čuti. Narod je rekao: »Bit ćemo poslušni i činit ćemo sve što je rekao BOG.« Zatim je Mojsije uzeo posude s krvlju i njome zapljusnuo narod, govoreći: »Ovo je krv kojom BOG sklapa savez s vama u skladu sa svojim uredbama.« Zatim su se Mojsije, Aron, Nadab, Abihu i sedamdeset izraelskih starješina popeli na planinu i vidjeli Izraelovog Boga. Pod nogama mu je bilo nešto poput pločnika od safira, sjajnog kao samo nebo. Bog nije pogubio izraelske glavare, nego su gledali Boga i zajedno jeli i pili. BOG je rekao Mojsiju: »Popni se k meni na planinu i tu ostani, a ja ću ti dati kamene ploče sa zakonom i zapovijedima koje sam napisao da bih poučio narod.« Tada su Mojsije i njegov pomoćnik Jošua krenuli na Božju planinu. Mojsije je rekao starješinama: »Čekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Aron i Hur su s vama pa se njima obratite u slučaju nekog spora.« Zatim se Mojsije popeo na planinu koju je prekrio oblak. BOŽJA slava nastanila se na Sinajskoj planini. Oblak je šest dana prekrivao planinu, a sedmog je dana BOG iz oblaka pozvao Mojsija. Izraelcima je BOŽJA slava na vrhu planine izgledala kao vatra koja plamti. Tada je Mojsije ušao u oblak i popeo se još više na planinu. Ostao je na planini četrdeset dana i četrdeset noći. BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima da mi sakupe prilog. Primite prilog za mene od svih koji žele dati od srca. Ovo su prilozi koje ćete primati: zlato, srebro i broncu; plavo, ljubičasto i crveno predivo, fini lan i sukno od kozje dlake; crveno obojene ovnove kože i glatke kože ; bagremovo drvo; ulje za svjetiljke; začine za ulje pomazanja i za mirisni kâd; oniks i drugo drago kamenje koje će se umetati u prsluk i naprsnik .« »Neka mi narod napravi svetište da mogu boraviti među njima. Načini Sveti šator i svu njegovu opremu točno prema uzorku koji ću ti pokazati.« »Neka naprave kovčeg od bagremovog drva — 125 centimetara dužine, 75 centimetara širine i 75 centimetara visine . Iznutra i izvana obloži ga čistim zlatom, a uokolo mu napravi zlatan vijenac. Izlij četiri zlatna koluta i pričvrsti ih za njegove četiri noge — dva koluta s jedne i dva s druge strane. Napravi šipke od bagremovog drva i obloži ih zlatom pa ih provuci kroz kolutove na stranama kovčega, da se kovčeg nosi pomoću njih. Šipke neka budu u kolutovima kovčega i neka se nikad ne vade. U kovčeg položi svjedočanstvo saveza koje ću ti dati. Zatim od čistog zlata napravi poklopac 125 centimetara dug i 75 centimetara širok . To je Pomirilište. Napravi i dva krilata bića od kovanog zlata za krajeve Pomirilišta. Načini jedno krilato biće za jedan, a drugo za drugi kraj, pa ih sastavi s Pomirilištem u jednu cjelinu. Neka krila tih bića budu raširena uvis tako da njima natkrivaju Pomirilište. Neka krilata bića budu okrenuta jedno prema drugome i neka gledaju u Pomirilište. Pomirilište stavi na kovčeg u koji položi svjedočanstvo saveza što ću ti ga dati. Ondje, iznad Pomirilišta, između dva krilata bića koja su na Kovčegu saveza, sastajat ću se s tobom i davati ti sve svoje zapovijedi za Izraelce.« »Od bagremovog drva napravi stol — metar dužine, pola metra širine i 75 centimetara visine . Obloži ga čistim zlatom i uokolo mu napravi zlatan vijenac. Oko stola napravi obrub širine dlana pa i oko obruba napravi zlatan vijenac. Napravi za njega četiri zlatna koluta i pričvrsti ih na četiri ugla na kojima se nalaze četiri noge. Kolutovi neka budu uz obrub, da drže šipke za nošenje stola. Šipke napravi od bagremovog drva i obloži ih zlatom. Pomoću njih će se prenositi stol. Za stol napravi tanjure, žlice, pehare i posude za izlijevanje prinosa pića — od čistog zlata. Na stol stavljaj kruh Božje prisutnosti , da stalno bude preda mnom.« »Napravi svijećnjak od čistog kovanog zlata. Napravi mu postolje, stalak i čašice u obliku cvjetova s pupoljcima i laticama, da sve čini jednu cjelinu. Neka iz stalka izlazi šest krakova — tri kraka s jedne i tri kraka s druge strane svijećnjaka. Na svakom od šest krakova svijećnjaka neka budu tri čašice u obliku bademovog cvijeta, s pupoljcima i laticama. Na središnjem stalku neka budu četiri čašice u obliku bademovog cvijeta, s pupoljcima i laticama. Na stalku, ispod mjesta gdje izlazi prvi par krakova, neka bude jedan pupoljak, drugi pupoljak neka bude ispod drugog para, a treći ispod trećeg — dakle, ukupno šest krakova koji izlaze iz svijećnjaka. Pupoljci i krakovi neka sa svijećnjakom čine jednu cjelinu iskovanu od čistog zlata. Zatim za svijećnjak načini sedam svjetiljaka i postavi ih tako da rasvjetljuju prostor pred njim. Škare za fitilj i podlošci neka budu od čistog zlata. Svijećnjak i sav njegov pribor neka se naprave od trideset i četiri kilograma čistog zlata. Pazi da sve bude načinjeno prema uzorku koji ti je pokazan na planini.« »Sveti šator napravi od deset zavjesa od finog lana i plavog, ljubičastog i crvenog prediva. Na zavjesama napravi krilata bića umjetničkim vezom. Sve zavjese neka budu iste veličine — četrnaest metara dužine i dva metra širine . Pet zavjesa spoji u jednu cjelinu, a isto učini i s ostalih pet. Duž ruba krajnje zavjese prve cjeline napravi petlje od plavog prediva pa isto duž ruba krajnje zavjese druge cjeline. Načini pedeset petlji na jednoj zavjesi i pedeset petlji na krajnjoj zavjesi druge cjeline. Neka petlje budu jedna nasuprot drugoj. Napravi pedeset zlatnih kopči i pomoću njih spoji zavjese, tako da Sveti šator bude jedna cjelina. Od kozje dlake napravi zavjese za pokrov iznad Svetog šatora — ukupno jedanaest. Svih jedanaest zavjesa neka budu iste veličine — petnaest metara duge i dva metra široke . Pet zavjesa spoji u jednu cjelinu, a ostalih šest u drugu cjelinu. Šestu zavjesu presavij popola na pročelju šatora. Napravi pedeset petlji duž ruba krajnje zavjese u prvoj cjelini i pedeset petlji duž ruba krajnje zavjese u drugoj cjelini. Napravi pedeset brončanih kopči i umetni ih u petlje, da šator spojiš u jednu cjelinu. Višak koji će preostati, polovica krajnje zavjese, neka visi preko stražnje strane Svetog šatora. Na obje strane neka visi pola metra preostale dužine šatorskih zavjesa, da pokriva Sveti šator. Za Šator načini prekrivač od crveno obojenih ovnovskih koža, a preko njega prekrivač od glatkih koža. Od bagremovog drva napravi uspravne okvire za Sveti šator. Neka svaki okvir bude pet metara dužine i 75 centimetara širine . Svaki okvir neka ima dva nasuprot postavljena klina. Tako napravi sve okvire Svetog šatora. Za južnu stranu Svetog šatora napravi dvadeset okvira i četrdeset postolja od srebra koja idu ispod njih — dva za svaki okvir, po jedno ispod svakog klina. Za drugu, sjevernu stranu Svetog šatora, načini dvadeset okvira i četrdeset postolja od srebra — dva ispod svakog okvira. Za stražnju, zapadnu stranu Svetog šatora, napravi šest okvira, a dva načini za uglove na stražnjoj strani. Neka se u ta dva ugla okviri dodiruju pri dnu, a pri vrhu spajaju jednim kolutom. Takva neka budu oba okvira. Tako će biti osam okvira i šesnaest srebrnih postolja — dva ispod svakog okvira. Napravi i poprečne šipke od bagremovog drva — pet za okvire s jedne strane Svetog šatora, pet za okvire s druge strane i pet za okvire sa stražnje, zapadne strane Svetog šatora. Srednja šipka neka se proteže sredinom okvira, s jednog kraja na drugi. Okvire obloži zlatom i napravi zlatne kolutove koji će držati poprečne šipke. I poprečne šipke obloži zlatom. Načini Sveti šator prema nacrtu koji ti je pokazan na planini.« »Napravi zavjesu od plavog, ljubičastog i crvenog prediva i finog lana, a na njoj umjetničkim vezom načini krilata bića. Zakvači je na četiri stupa od bagremovog drva obložena zlatom, koji imaju zlatne kuke i stoje na četiri srebrna postolja. Zavjesu zakvači kopčama pa iza nje stavi Kovčeg saveza. Ta zavjesa neka razdvaja Svetinju od Svetinje nad svetinjama. Na Kovčeg saveza u Svetinji nad svetinjama stavi Pomirilište. Na sjevernoj strani Svetog šatora, ispred zavjese, postavi stol, a nasuprot njega, na južnoj strani, svijećnjak.« »Za ulaz Šatora neka se napravi zavjesa od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana, i neka je tkalac ukrasi. Za ovu zavjesu napravi pet stupova od bagremovog drva obloženih zlatom. Njihove kuke neka budu od zlata, a postolja izlivena od bronce.« »Napravi žrtvenik od bagremovog drva, u obliku četverokuta. Neka bude dva i pol metra dužine, dva i pol metra širine te jedan i pol metar visine. Na njegova četiri ugla stavi po jedan rog, tako da rogovi i žrtvenik čine cjelinu. Zatim cijeli žrtvenik obloži broncom. Napravi posude za skupljanje i uklanjanje pepela, lopatice, zdjele, vilice i žeravnike. Sav taj pribor za žrtvenik izradi od bronce. Napravi i rešetku za žrtvenik — mrežu od bronce. Na svakom od četiri ugla mreže stavi po jedan brončani kolut. Rešetku postavi ispod oboda žrtvenika, tako da stoji na polovici visine žrtvenika. Za žrtvenik napravi šipke od bagremovog drva i obloži ih broncom. Šipke provuci kroz kolutove, tako da stoje na dvije strane žrtvenika dok ga se nosi. Stranice žrtvenika napravi od dasaka, a on neka bude šupalj. Načini ga točno kao što ti je pokazano na planini.« »Napravi dvorište za Sveti šator. Njegova južna strana neka ima zavjese od finog lana u dužini od pedeset metara , dvadeset stupova i dvadeset brončanih postolja, srebrne kuke i obruče na stupovima. Neka i sjeverna strana ima zavjese u dužini od pedeset metara, dvadeset stupova i dvadeset brončanih postolja, srebrne kuke i obruče na stupovima. Neka zapadna strana dvorišta bude dvadeset i pet metara široka i neka ima zavjese, deset stupova i deset postolja. Širina dvorišta na pročelju, na istočnoj strani, neka bude dvadeset i pet metara. S jedne strane ulaza neka budu zavjese dužine sedam i pol metara , tri stupa i tri postolja. S druge strane ulaza neka isto budu zavjese dužine sedam i pol metara, tri stupa i tri postolja. Na ulazu dvorišta neka bude zavjesa dužine deset metara , od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana, i neka je tkalac ukrasi. Objesi je na četiri stupa s četiri postolja. Svi stupovi oko dvorišta neka imaju srebrne obruče, srebrne kuke i brončana postolja. Neka dvorište bude pedeset metara dužine, dvadeset pet metara širine i dva i pol metra visine. Zavjese neka mu budu od finog lana, a postolja od bronce. Sav pribor, koji se koristi u Svetom šatoru, kao i svi kolčići za šator i dvorište, neka budu od bronce.« »Zapovjedi Izraelcima da ti za rasvjetu donose čisto ulje od gnječenih maslina, da bi se svjetiljke mogle redovito paliti. U Šatoru sastanka, ispred zavjese koja zaklanja svjedočanstvo saveza, neka Aron i njegovi sinovi održavaju svjetiljke da gore pred BOGOM od večeri do jutra. Ovo je trajna uredba koju Izraelci trebaju držati kroz sve naraštaje.« »Izdvoji od Izraelaca svog brata Arona i njegove sinove Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara, da mi služe kao svećenici. Svome bratu Aronu napravi svetu odjeću, dostojanstvenu i veličanstvenu. Obrati se svim vještim zanatlijama, kojima sam dao duha mudrosti, da Aronu naprave odjeću koja će ga posvetiti za svećeničku službu. Tada mi može služiti kao svećenik. Neka naprave ove odjevne predmete: naprsnik, prsluk, ogrtač, vezenu tuniku, turban i lentu. Tu svetu odjeću neka načine za tvog brata Arona i njegove sinove, da mi služe kao svećenici. Neka koriste zlato te plavo, ljubičasto i crveno predivo te fini lan.« »Prsluk neka naprave od zlata te plavog, ljubičastog i crvenog prediva i finog lana — umjetničkim vezom. Prsluk mora imati dvije naramenice pričvršćene za svoja dva kraja. Pojas za prsluk neka bude napravljen kao i prsluk — od zlata te plavog, ljubičastog i crvenog prediva i finog lana. Uzmi dva kamena oniksa i u njih ureži imena Izraelovih sinova prema redu njihovog rođenja. Na jednom kamenu ureži prvih šest imena, a na drugome ostalih šest. Kao što draguljar urezuje pečate, ureži imena Izraelovih sinova u ta dva kamena. Kamenove postavi u zlatne okvire pa oba kamena pričvrsti na naramenice prsluka, da budu spomen-kamenovi na Izraelove sinove. Neka Aron na ramenima nosi njihova imena kao podsjetnik pred BOGOM. Napravi zlatne okvire i dva lanca od čistog zlata, pletena kao uže, pa ih pričvrsti za okvire.« »Napravi naprsnik Božjih presuda umjetničkom vještinom. Načini ga kao i prsluk: od zlata te plavog, ljubičastog i crvenog prediva i finog lana. Oblikom neka bude četverokutan, pedalj dug i pedalj širok te presavijen napola. U njega umetni četiri reda dragog kamenja. U prvom redu neka budu rubin, topaz i smaragd, u drugome tirkiz, safir i dijamant, u trećemu hijacint, ahat i ametist, i u četvrtome beril, oniks i jaspis. Umetni ih u zlatne okvire. Neka bude dvanaest kamenova, prema imenima Izraelovih sinova. Neka se u njih, kao u pečat, urežu imena dvanaest plemena. Za naprsnik napravi dva lanca od čistog zlata, pletena kao uže. Zatim napravi dva zlatna koluta i pričvrsti ih za dva ugla naprsnika. Dva zlatna lanca pričvrsti za kolutove na uglovima naprsnika, a druga dva kraja lanca za dva okvira pa ih pričvrsti za naramenice s prednje strane prsluka. Napravi druga dva zlatna koluta i pričvrsti ih za druga dva ugla naprsnika, uz unutrašnji rub, odmah uz prsluk. Napravi još dva zlatna koluta i pričvrsti ih za donji kraj naramenica, na prednjoj strani prsluka, blizu šava, odmah iznad pojasa prsluka. Kolutovi naprsnika neka budu vezani plavom uzicom za kolutove prsluka preko pojasa prsluka da se naprsnik ne odvaja od prsluka. Kad god Aron bude ulazio u Svetinju, neka na naprsniku Božjih presuda, na srcu, nosi imena Izraelovih sinova, kao trajan podsjetnik pred BOGOM. U naprsnik stavi Urim i Tumim da budu Aronu na srcu kad ide pred BOGA. Tako će ga Aron uvijek nositi pred BOGOM na svome srcu i moći će spoznati Božje odluke za Izraelce.« »Ogrtač ispod prsluka u cijelosti napravi od plave tkanine. U sredini neka ima prorez za glavu, a oko njega otkani obrub poput ovratnika, da se ne bi poderao. Duž rubova ogrtača napravi ukrase u obliku šipka od plavog, ljubičastog i crvenog prediva, a između njih zlatne zvončiće. Zlatni zvončići i predeni šipci neka budu naizmjence postavljeni duž rubova ogrtača. Neka ga Aron nosi na sebi dok obavlja službu. Kad bude ulazio u Svetinju pred BOGA i kad bude izlazio, čut će se zvončići pa neće poginuti.« »Napravi ukrasnu pločicu od čistog zlata i na njoj, kao na pečatu, ureži riječi: Posvećen BOGU. Za nju veži plavu uzicu da se može pričvrstiti za turban. Neka bude s prednje strane turbana. Neka je Aron nosi na čelu da na sebe može preuzeti bilo kakvu krivnju Izraelaca dok daju svete darove. Neka uvijek bude na njegovom čelu da mu BOG prihvati darove. Satkaj ukrašenu tuniku od finog lana, napravi turban od finog lana i napravi vezenu lentu. Napravi tunike, lente i kape za Aronove sinove, da budu dostojanstveni i veličanstveni. Obuci tu odjeću na svog brata Arona i njegove sinove. Zatim ih pomaži uljem, ovlasti i posveti, da mi služe kao svećenici. Napravi im laneno rublje da njime pokriju golo tijelo od struka do bedara. Neka Aron i njegovi sinovi nose svu tu odjeću kad god ulaze u Šator sastanka ili prilaze žrtveniku da bi služili u Svetinji. U protivnom, na sebe će navući krivnju pa poginuti. To je trajna uredba za Arona i njegove potomke.« »Evo što trebaš učiniti da posvetiš Arona i njegove sinove kako bi mi mogli služiti kao svećenici: uzmi jednog junca i dva ovna bez tjelesne mane. Uzmi pšenične krupice i bez kvasca napravi kruh, pogače zamiješane s uljem i lepinje namazane uljem. Stavi ih u košaru i prinesi zajedno s juncem i oba ovna. Dovedi Arona i njegove sinove do ulaza u Šator sastanka i operi ih vodom. Uzmi svećeničku odoru pa Aronu obuci tuniku, ogrtač, koji ide ispod prsluka, prsluk i naprsnik. Prsluk pričvrsti ukrašenim pojasom. Na glavu mu stavi turban i na njega namjesti svetu krunu . Uzmi ulje pomazanja, izlij mu ga na glavu — tako ćeš ga pomazati. Dovedi njegove sinove, obuci im tunike, stavi im lente oko pojasa i stavi im kape. Oni će biti svećenici po trajnoj uredbi. Tako ćeš Arona i njegove sinove postaviti u službu. Dovedi junca pred Šator sastanka, a Aron i njegovi sinovi neka mu polože ruke na glavu. Junca zakolji pred BOGOM na ulazu u Šator sastanka. Uzmi junčeve krvi i prstom je stavi na rogove žrtvenika, a ostatak krvi izlij u podnožje žrtvenika. Zatim uzmi sav loj iz utrobe, privjesak jetre i oba bubrega s njihovim lojem pa sve to spali na žrtveniku da se k meni podigne dim. A junčevo meso, kožu i nečist spali izvan tabora. Žrtva je to za očišćenje od grijeha. Uzmi jednog ovna pa neka mu Aron i njegovi sinovi polože ruke na glavu. Zatim ga zakolji, uzmi njegovu krv i njome zapljusni žrtvenik sa svih strana. Isjeci ovna na komade, operi mu utrobu i noge te ih položi uz ostale dijelove i glavu. Zatim cijeloga ovna spali na žrtveniku da se podigne dim. Žrtva je to paljenica za BOGA, BOGU ugodan miris i dar spaljen vatrom. Zatim uzmi drugog ovna pa neka mu Aron i njegovi sinovi polože ruke na glavu. Zakolji ga, uzmi njegove krvi te je stavi Aronu i njegovim sinovima na resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge. Zatim krvlju zapljusni žrtvenik sa svih strana. Uzmi nešto krvi sa žrtvenika i ulje pomazanja pa time poškropi Arona, njegovu odoru, njegove sinove i njihove odore. Tako će biti posvećeni i oni i njihove odore. Uzmi sav loj od ovna, koji je žrtva za postavljanje svećenstva u službu: loj s repa, loj iz utrobe, privjesak jetre, oba bubrega s njihovim lojem, uzmi i desni but. Iz košare s beskvasnim kruhom, koja je pred BOGOM, izvadi jedan kruh, jednu pogaču zamiješanu s uljem i jednu lepinju. Sve navedeno stavi u ruke Aronu i njegovim sinovima pa neka to podignu uvis pred BOGOM kao žrtvu prikaznicu. Zatim sve to uzmi iz njihovih ruku i spali na žrtveniku zajedno sa žrtvom paljenicom. BOGU je to ugodan miris i dar spaljen vatrom. Uzmi prsa ovnova za Aronovo postavljanje u službu i podigni ih uvis kao žrtvu prikaznicu pred BOGOM. Nakon toga prsa uzmi sebi. Uzmi prsa i but, koji su bili žrtva prikaznica ovna što je bio žrtvovan za postavljanje Arona i sinova u službu, i posveti ih. Prema trajnoj uredbi, Izraelci će davati te dijelove za Arona i njegove sinove, a to će se uzimati od prinosa koji budu davali BOGU kao svoje žrtve slavljenice. Aronova sveta odora neka pripadne njegovim potomcima, tako da je nose kad budu pomazivani i postavljani za svećenike. Sin, koji će ga naslijediti kao svećenik, neka je nosi sedam dana kad prvi put uđe u Šator sastanka da bi služio u Svetinji. Uzmi ovna za postavljanje u službu i skuhaj njegovo meso na svetome mjestu. Neka Aron i njegovi sinovi na ulazu u Šator sastanka jedu meso ovna i kruh iz košare. Neka jedu ono čime je izvršeno očišćenje za njihovo postavljanje i posvećenje. Neka to nitko drugi ne jede jer je sveto. Ako bi nešto toga mesa ili kruha ostalo do jutra, spali ga na vatri — ne smije se jesti jer je sveto. Sve to učini za Arona i njegove sinove, kao što sam ti zapovjedio. Sedam dana neka traje njihovo posvećenje za svećenike. Svakog dana žrtvuj jednog junca kao žrtvu za očišćenje od grijeha. I za žrtvenik prinesi žrtvu za očišćenje pa ga pomaži da bi ga posvetio. Sedam dana vrši obred očišćenja za žrtvenik i posvećuj ga. Žrtvenik će tada biti toliko svet da će sveto postati sve što ga dotakne.« »Ovo trebaš prinositi na žrtveniku redovno svakog dana: dva janjeta od godinu dana; jedno prinesi ujutro, a drugo uvečer. Uz prvo janje prinesi i kilogram žitne krupice zamiješane s litrom ulja od gnječenih maslina i litru vina kao prinos pića. Drugo janje prinesi uvečer s istim prinosom žita i pića kao ujutro, da bude BOGU ugodan miris, dar spaljen vatrom. Neka se ova žrtva paljenica iz naraštaja u naraštaj redovno prinosi pred BOGOM, na ulazu u Šator sastanka. Tamo ću se sastajati s tobom da bih ti govorio, a sastajat ću se i s Izraelcima. To će mjesto biti posvećeno mojom slavom. Posvetit ću Šator sastanka i žrtvenik. Posvetit ću i Arona i njegove sinove, da mi služe kao svećenici. Živjet ću među Izraelcima i bit ću im Bog. I znat će da sam ja BOG, njihov Bog, koji ih je izveo iz Egipta da bi živio među njima. Ja sam BOG, njihov Bog.« »Od bagremovog drva napravi žrtvenik za paljenje kâda . Neka bude četverokutan — pola metra dug, pola metra širok i metar visok . Napravi mu rogove koji s njime čine jednu cjelinu. Gornju ploču, sve bočne strane i rogove obloži čistim zlatom, a uokolo napravi zlatan vijenac. Napravi dva zlatna koluta ispod vijenca — po dva na suprotnim stranama — da drže šipke za nošenje. Šipke napravi od bagremovog drva i obloži ih zlatom. Žrtvenik stavi ispred zavjese koja zaklanja Kovčeg saveza na kojem se nalazi Pomirilište. Ondje ću se sastajati s tobom. Neka Aron na žrtveniku pali mirisni kâd svakog jutra kad priprema svjetiljke. Neka pali kâd i uvečer kad pali svjetiljke, tako da se kâd redovito prinosi pred BOGOM iz naraštaja u naraštaj. Na ovome žrtveniku ne pali nikakav drugi kâd, ne prinosi žrtvu paljenicu ni žitnu žrtvu i ne izlijevaj prinos pića. Neka Aron jednom godišnje izvrši obred očišćenja na rogovima žrtvenika. Neka se iz naraštaja u naraštaj obred očišćenja vrši jednom godišnje krvlju žrtve za očišćenje. Taj je žrtvenik BOGU potpuno svet.« BOG je rekao Mojsiju: »Kad budeš prebrojavao i popisivao Izraelce, neka svatko plati BOGU otkupninu za svoj život. Tako ih neće zadesiti nikakav pomor dok se vrši popis. Neka svatko tko je upisan plati pola srebrnjaka, prema službenoj mjeri određenoj u Svetištu . Tih je pola srebrnjaka prilog BOGU. Svi upisani, koji imaju dvadeset ili više godina, neka daju ovaj prilog BOGU. Neka bogati ne daju više ni siromašni manje od pola srebrnjaka kad budu davali prilog BOGU kao otkupninu za svoj život. Uzimaj od Izraelaca ovaj novac za otkupninu i koristi ga za potrebe Šatora sastanka. To će BOGA podsjećati na Izraelce, na otkupninu danu za vaše živote.« BOG je rekao Mojsiju: »Za pranje napravi brončani praonik s brončanim postoljem. Postavi ga između Šatora sastanka i žrtvenika, i u njega nalij vodu. Neka Aron i njegovi sinovi vodom iz praonika peru svoje ruke i noge. Kad god ulaze u Šator sastanka, neka se operu vodom da ne poginu. Isto tako, kad prilaze žrtveniku vršiti službu, prinoseći BOGU žrtve koje se spaljuju vatrom, neka operu ruke i noge da ne poginu. Trajna je to uredba za Arona i njegove potomke iz naraštaja u naraštaj.« BOG je rekao Mojsiju: »Uzmi najbolje začine: pet kilograma tekuće smirne, zatim upola manje, to jest dva i pol kilograma mirisnog cimeta, dva i pol kilograma mirisne trstike i pet kilograma kasije . Sve izmjeri prema mjeri koja je određena u Svetištu. Dodaj još četiri litre maslinovog ulja i od toga napravi posebno ulje pomazanja, stručno umiješanu mirisnu smjesu. Bit će to sveto ulje pomazanja. Njime pomaži Šator sastanka, Kovčeg saveza, stol i sav njegov pribor, svijećnjak i pribor, kadioni žrtvenik, žrtvenik za paljenice i sav pribor, i praonik s postoljem. Posveti ih i bit će toliko sveti da će sveto postati sve što ih dotakne. Pomaži Arona i njegove sinove i na taj ih način posveti da mi služe kao svećenici. A Izraelcima reci: ‘Ovo će biti moje sveto ulje pomazanja koje ćete koristiti iz naraštaja u naraštaj. Ne koristite ga na ljudskom tijelu i ne radite drugo ulje ovakvog sastava. Ono je sveto pa neka i vama bude sveto. Tko god napravi ovakvo ulje i stavi ga na bilo koga drugoga osim na svećenika, neka se odstrani iz naroda.’« BOG je rekao Mojsiju: »Uzmi mirisne začine — staktu, oniku i galbanu i čisti tamjan — u jednakim omjerima pa napravi stručno umiješan mirisni kâd. Neka bude posoljen, čist i svet. Jedan dio kâda samelji u prah i stavi ga pred Kovčeg saveza u Šatoru sastanka, gdje ću se s tobom sastajati. Neka vam taj kâd bude presvet. Za sebe ne radite kâd ovakvog sastava. Smatrajte ga posvećenim BOGU. Tko god napravi ovakav kâd da bi ga koristio kao miris, neka se odstrani iz naroda.« BOG je rekao Mojsiju: »Evo izabrao sam Besalela, Urijevog sina i Hurovog unuka, iz Judinog plemena. Ispunio sam ga božanskim duhom. Dao sam mu sposobnost, mudrost i znanje za svakovrsne zanate pa zna osmišljati nacrte i raditi sa zlatom, srebrom, broncom, dragim kamenjem i drvetom. Vješt je u svim zanatima. Također, izabrao sam Oholiaba, Ahisamahovog sina, iz Danovog plemena, da radi s njim. I sve sam druge sposobne radnike obdario vještinom da mogu napraviti sve što sam ti zapovjedio: Šator sastanka, Kovčeg saveza, Pomirilište koje je na njemu, svu opremu Šatora, stol i pribor, svijećnjak od čistog zlata i sav pribor, kadioni žrtvenik, žrtvenik za paljenice i sav pribor, praonik s postoljem, službenu odjeću — svetu odjeću za svećenika Arona, i odjeću za njegove sinove, za svećeničku službu, ulje pomazanja i mirisni kâd za Svetinju. Neka to naprave onako kako sam ti zapovjedio.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: ‘Poštujte moj šabat jer je to znak između mene i vas iz naraštaja u naraštaj, da znate da sam ja BOG koji vas posvećuje. Držite šabat jer je za vas svet. Tko god ga oskvrne, neka se pogubi. Tko god tog dana bude obavljao bilo kakav posao, neka se odstrani iz svog naroda. Šest dana smijete raditi, a sedmi je dan šabat, dan odmora koji je BOGU svet. Tko tog dana bude bilo što radio, neka se pogubi. Neka Izraelci poštuju šabat držeći ga iz naraštaja u naraštaj kao trajan savez. Neka to bude znak između mene i Izraelaca zauvijek jer je BOG šest dana stvarao nebo i zemlju, a sedmog je dana počinuo i odahnuo.’« Kad je BOG završio razgovor s Mojsijem na Sinajskoj planini, dao mu je dvije ploče saveza, kamene ploče ispisane Božjim prstom. Kad je narod vidio da Mojsije dugo ne silazi s planine, okupio se oko Arona i rekao mu: »Hajde, napravi nam bogove koji će ići pred nama i voditi nas. Jer, ne znamo što je s Mojsijem, onim čovjekom koji nas je izveo iz Egipta.« Aron im je rekao: »Skinite zlatne naušnice sa svojih žena, sinova i kćeri, i donesite mi ih.« Sav je narod skinuo svoje zlatne naušnice i donio ih Aronu. On je uzeo njihovo zlato i napravio lijevano tele, oblikujući ga rezbarskim alatom. Tada su rekli: »Ovo su tvoji bogovi, Izraele, koji su te izveli iz Egipta.« Kad je Aron to vidio, napravio je žrtvenik ispred teleta pa najavio: »Sutra je svetkovina u čast BOGA!« Sutradan su svi ustali rano pa prinijeli žrtve paljenice i žrtve slavljenice. Zatim su sjeli da bi jeli i pili, a nakon toga su ustali i plesali. BOG je rekao Mojsiju: »Idi dolje! Iskvario se tvoj narod koji si izveo iz Egipta. Brzo su zastranili od onoga što sam im naredio. Napravili su sebi lijevano tele pa su ga štovali i prinosili mu žrtve. Rekli su: ‘Ovo su tvoji bogovi, Izraele, koji su te izveli iz Egipta.’« »Vidio sam ja taj narod«, nastavio je BOG, »i znam da su tvrdoglavi. A sad me pusti da iskalim svoj gnjev na njima i uništim ih. Zatim ću od tebe napraviti velik narod.« No Mojsije je počeo preklinjati svog BOGA: »BOŽE, zašto bi iskalio gnjev na svome narodu koji si velikom moći i snagom izveo iz Egipta? Zašto bi Egipćani govorili: ‘Imao je zle namjere kad ih je izveo iz Egipta — da ih pobije u planinama i da ih istrijebi sa zemlje’? Nemoj se toliko ljutiti. Promijeni svoju odluku! Nemoj uništiti svoj narod! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, koji su ti služili. Sjeti se kako si se samim sobom zakleo obećavši im: ‘Umnožit ću vaše potomke poput zvijezda na nebu. Dat ću im svu ovu zemlju koju sam im obećao i zauvijek će biti njihova.’« I BOG je promijenio mišljenje i odustao od namjere da uništi svoj narod. Mojsije se okrenuo i sišao s planine. U rukama je imao dvije ploče saveza, ispisane s obje strane. Ploče su bile Božje djelo, ispisane Božjim pismom, urezanim u njih. Kad je Jošua čuo buku i viku naroda, rekao je Mojsiju: »Zvuči kao da je rat u taboru!« A Mojsije je odgovorio: »Nije to zvuk klicanja pobjednika niti zvuk jaukanja poraženih. To ja čujem zvuk pjevanja.« Kad se Mojsije približio taboru te ugledao tele i narod kako pleše, razljutio se, bacio ploče iz ruku i razbio ih u podnožju planine. Zatim je uzeo tele koje su napravili i rastalio ga u vatri. Onda ga je smrvio u prah i prosuo po vodi pa prisilio Izraelce da to piju. »Što ti je ovaj narod učinio«, upita Mojsije Arona, »da si ga naveo na toliki grijeh?« »Ne ljuti se, gospodaru«, rekao je Aron. »I sam znaš koliko su skloni zlu. Rekli su mi: ‘Napravi nam bogove koji će ići ispred nas i voditi nas. Jer, ne znamo što je s Mojsijem, onim čovjekom koji nas je izveo iz Egipta.’ Zato sam im rekao: ‘Tko god ima zlata, neka ga skine sa sebe.’ Dali su mi zlato, bacio sam ga u vatru i izašlo je ovo tele.« Mojsije je vidio da se narod razuzdao jer ih je Aron ostavio bez nadzora, na ruglo neprijateljima. Zato je stao na ulaz u tabor i rekao: »Tko je za BOGA, neka mi priđe!« I svi Leviti okupili su se oko njega. A on im je rekao: »Izraelov BOG kaže: ‘Neka svatko od vas uzme svoj mač, neka prođe od jednog kraja tabora do drugog i neka ubije brata, prijatelja i susjeda.’« I Leviti su učinili kao što im je Mojsije zapovjedio. Toga je dana oko tri tisuće ljudi poginulo od mača. Tada je Mojsije rekao: »Danas ste se posvetili za službu BOGU i stekli blagoslov jer ste se suprotstavili svojim sinovima i braći.« Sutradan je Mojsije rekao narodu: »Počinili ste veliki grijeh. No ja ću se sad popeti k BOGU. Možda mogu dobiti oproštenje za vaš grijeh.« Tako se Mojsije vratio BOGU i rekao mu: »O, kakav je veliki grijeh počinio ovaj narod! Napravili su sebi bogove od zlata. Ipak, molim te, oprosti im taj grijeh. Ako im nemaš namjeru oprostiti, onda me izbriši iz svoje knjige .« »Onoga tko je sagriješio protiv mene, toga ću izbrisati iz svoje knjige«, odgovori BOG Mojsiju. »A sad idi i povedi narod na mjesto o kojem sam ti govorio, a moj će anđeo ići pred tobom. No kad dođe vrijeme za kaznu, kaznit ću one koji su sagriješili.« I BOG je poslao pomor na narod jer su tražili Arona da im napravi tele. BOG je rekao Mojsiju: »Idi odavde, ti i narod koji si izveo iz Egipta. Kreni u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu, rekavši: ‘Dat ću je vašim potomcima.’ Ispred tebe ću poslati anđela i istjerati Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. Idite u zemlju kojom teče med i mlijeko. No ja neću poći s vama, da vas putem ne bih istrijebio jer ste tvrdoglav narod.« Kad je narod čuo ove loše vijesti, tugovali su i nitko nije stavljao nakit na sebe. Jer, BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: ‘Tvrdoglav ste narod i, kad bih samo na trenutak putovao s vama, istrijebio bih vas. Sad skinite nakit sa sebe, a ja ću odlučiti što ću s vama.’« Tako su Izraelci skinuli sa sebe nakit kod planine Horeb. Mojsije je obično uzimao šator i razapinjao ga daleko izvan tabora. Nazvao ga je Šator sastanka . Tko god je htio tražiti savjet od BOGA, odlazio bi do Šatora sastanka izvan tabora. Kad god bi Mojsije odlazio u Šator, sav bi narod ustao i stajao na ulazima u svoje šatore, pogledom ga prateći dok nije ušao u Šator. Kad bi Mojsije ušao, stup od oblaka bi se spustio i stajao na ulazu u Šator dok je BOG razgovarao s njim. Kad god bi narod vidio da stup od oblaka stoji na ulazu u Šator, svi bi se poklonili, svatko na ulazu u svoj šator. A BOG je osobno razgovarao s Mojsijem, kao što čovjek razgovara s prijateljem. Mojsije se zatim vraćao u tabor, a njegov mladi pomoćnik Jošua, Nunov sin, ostajao je u Šatoru. Mojsije je rekao BOGU: »Rekao si mi da povedem ovaj narod, ali mi nisi rekao koga ćeš poslati sa mnom. Rekao si mi: ‘Znam te po imenu i stekao si moju naklonost.’ Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, obznani mi svoje putove, da te upoznam i da nastavim u tvojoj naklonosti. Sjeti se da je ovaj narod tvoj narod.« A BOG odgovori: »Moja prisutnost, ja sâm, poći ću s tobom, tako da možeš biti u miru.« Tada mu je Mojsije rekao: »Ako ti sâm nećeš ići s nama, onda nas i ne vodi odavde. Jer, kako će se znati da smo ja i tvoj narod stekli tvoju naklonost ako ne ideš s nama? Po čemu ćemo se ja i tvoj narod razlikovati od svih drugih naroda na zemlji?« BOG je odgovorio Mojsiju: »Učinit ću baš to što si tražio, jer si stekao moju naklonost i znam te po imenu.« Tada je Mojsije rekao: »Pokaži mi svoju slavnu prisutnost.« »Učinit ću da pred tobom prođe sva moja dobrota«, rekao je BOG, »i pred tobom ću izgovoriti ime JAHVE. Pokazat ću naklonost kome želim i sažalit ću se kome želim. No lice mi nećeš vidjeti jer čovjek ne može mene vidjeti i ostati živ.« BOG je dalje rekao: »Blizu mene je mjesto gdje možeš stati na stijenu. Kad moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu stijene i pokriti te rukom dok ne prođem. Zatim ću skloniti ruku i vidjet ćeš mi leđa. No moje lice ne može se vidjeti.« BOG je rekao Mojsiju: »Iskleši dvije kamene ploče poput onih prije, a ja ću na njima ispisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio. Ujutro budi spreman pa se popni na Sinajsku planinu i na vrhu planine stani pred mene. Neka nitko ne ide s tobom. Nitko drugi ne smije biti nigdje na planini. Neka ni sitna ni krupna stoka ne pase pod planinom.« I Mojsije je isklesao dvije kamene ploče, poput prijašnjih, pa se rano ujutro popeo na Sinajsku planinu noseći ploče u rukama, kao što mu je BOG bio zapovjedio. BOG se spustio u oblaku, stao pokraj njega i izgovorio ime JAHVE. Zatim je prošao ispred Mojsija, govoreći: »JAHVE, JAHVE, milostiv i suosjećajan Bog, suzdržan od ljutnje, prepun ljubavi i vjernosti, koji tisućama naraštaja iskazuje ljubav, oprašta zloću, neposluh i grijeh. No krivca ne ostavlja nekažnjenog, nego kažnjava djecu i unuke do trećeg i četvrtog koljena za grijeh očeva.« Mojsije je smjesta pao na zemlju i poklonio se. »Gospodaru«, rekao je, »ako imam tvoju naklonost, molim te da ideš s nama. Iako je ovo tvrdoglav narod, oprosti nam zloću i grijeh, i prihvati nas kao svoje nasljedstvo.« BOG mu je rekao: »Evo, sklapam savez s cijelim tvojim narodom. Učinit ću čuda kakva dosad nisu učinjena ni u jednom narodu na cijelome svijetu. Sav narod s kojim živiš vidjet će BOŽJE djelo jer ću činiti strahovita djela s tobom. Drži se onoga što ti danas zapovijedam. Ispred tebe ću istjerati Amorejce, Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. Pazi da ne sklapaš savez sa stanovnicima zemlje u koju ideš jer bi vam to bila zamka. Nego, porušite njihove žrtvenike, razbijte njihove svete stupove i posijecite Ašerine kipove. Ne klanjaj se nijednom drugom bogu. BOŽJE ime je Ljubomorni jer je on ljubomoran Bog. Ne sklapaj savez sa stanovnicima te zemlje. Oni će bludničiti tako što će prinositi žrtve svojim bogovima. Zatim će te pozvati i ti bi mogao jesti od njihovih žrtava. I mogao bi uzeti njihove kćeri za žene svojim sinovima, a one će bludničiti štujući svoje bogove. Zatim će navesti tvoje sinove da bludniče štujući njihove bogove. Ne pravi sebi idole od lijevanog metala. Slavi Blagdan beskvasnih kruhova. Sedam dana jedi beskvasni kruh, kao što sam ti zapovjedio, u određeno vrijeme mjeseca Abiba jer si u tome mjesecu izašao iz Egipta. Svako dijete, koje se prvo rodi iz majčine utrobe, pripada meni, kao i svako prvorođeno mlado tvoje krupne i sitne stoke. Prvorođeno magare otkupi janjetom ili kozlićem. Ako ga ne otkupiš, slomi mu vrat. Otkupi sve svoje prvorođene sinove. Neka nitko ne dolazi pred mene praznih ruku. Šest dana radi, a sedmog dana počivaj, čak i kad je vrijeme oranja ili žetve. Slavi Blagdan žetve prinoseći prvine pšenične žetve i Blagdan berbe na kraju godine. Tri puta godišnje neka se svi tvoji muškarci pokažu pred Gospodarem BOGOM, Izraelovim Bogom. Istjerat ću narode pred tobom i proširiti tvoj teritorij. Nitko neće poželjeti oteti tvoju zemlju kad se tri puta godišnje budeš išao pokazati pred svojim BOGOM. Ne prinosi mi krv žrtve zajedno s nečim u čemu ima kvasca. Nemoj dopustiti da žrtva prinesena na blagdan Pashe dočeka jutro. U dom svog BOGA donosi najbolje od prvine uroda svoje zemlje. Ne smiješ kuhati kozlića u mlijeku njegove majke.« Zatim je BOG rekao Mojsiju: »Zapiši ove riječi jer prema njima sam sklopio savez s tobom i s Izraelcima.« Mojsije je ondje s BOGOM proveo četrdeset dana i četrdeset noći, a da nije jeo niti pio. Zatim je na ploče zapisao riječi saveza — Deset zapovijedi. Dok je Mojsije silazio sa Sinajske planine, noseći u rukama dvije ploče saveza, nije znao da mu lice jako sjaji zato što je razgovarao s BOGOM. Kad su ga ugledali Aron i Izraelci, lice mu je toliko sjajilo da su mu se bojali prići. No Mojsije ih je pozvao pa su Aron i svi glavari zajednice došli k njemu, a on im je govorio. Nakon toga su mu prišli i svi Izraelci pa im je prenio sve zapovijedi koje mu je BOG dao na Sinajskoj planini. Kad im je Mojsije prestao govoriti, pokrio je lice velom. No kad god je ulazio pred BOGA, da bi s njim razgovarao, skidao je veo. A kad je izlazio i Izraelcima prenosio ono što mu je zapovjeđeno, oni su vidjeli da mu lice jako sjaji. Tada je Mojsije ponovo pokrivao lice sve dok ne bi otišao razgovarati s Bogom. Mojsije je okupio svu izraelsku zajednicu i rekao: »Evo što vam je zapovjedio BOG: Šest dana imate za rad, a sedmi dan neka vam bude dan odmora koji je BOGU svet. Tko toga dana bude bilo što radio, neka se pogubi. Gdje god živjeli, na šabat ne palite vatru.« Mojsije je rekao svoj izraelskoj zajednici: »Evo što je BOG zapovjedio: Od naroda sakupite prilog za BOGA. Tko god je voljan dati od srca, neka BOGU donese prilog od zlata, srebra i bronce; plavo, ljubičasto i crveno predivo, fini lan i sukno od kozje dlake; crveno obojenu ovnovu kožu i glatku kožu; bagremovo drvo; ulje za svjetiljke; začine za ulje pomazanja i za mirisni kâd; i oniks i drugo drago kamenje koje će se umetati u prsluk i naprsnik.« »Svi oni koji su vješti radnici, neka dođu i naprave sve što je zapovjedio BOG: Sveti šator s vanjskim šatorom, pokrivalom, kopčama, okvirima, šipkama, stupovima i postoljima; Kovčeg sa šipkama i Pomirilištem te zavjesu koja ga zaklanja; stol sa šipkama, sav pribor i kruh Božje prisutnosti; svijećnjak za rasvjetu s priborom, svjetiljkama i uljem za svjetiljke; kadioni žrtvenik sa šipkama; ulje pomazanja i mirisni kâd; zavjesu za ulaz Svetog šatora; žrtvenik za žrtve paljenice s brončanom rešetkom, šipkama i svim priborom; praonik s postoljem; zavjese za dvorište, stupove i postolja te zavjesu za ulaz u dvorište; kolčiće za Sveti šator i za dvorište s užadi; tkanu odjeću za službu u Svetištu — svetu odjeću za svećenika Arona i odjeću za njegove sinove, za svećeničku službu.« Tada su svi Izraelci napustili Mojsija, a potom su se vratili svi koji su bili potaknuti na davanje u srcu i duhu. Donijeli su priloge BOGU za izradu Šatora sastanka, za sve službe u njemu i za svetu odjeću. Došli su svi koji su bili voljni, i muškarci i žene, i donijeli broševe, naušnice, prstenje, privjeske i druge zlatne ukrase svake vrste. Svi prilozi BOGU bili su od zlata. Tko god je imao plavog, ljubičastog ili crvenog prediva, finog lana ili sukna od kozje dlake, crveno obojenih ovnovskih koža ili glatkih koža, to je i donio. Tko god je htio dati srebro ili broncu, donio ih je kao prilog BOGU. Tko god je imao bagremovog drva, koje se moglo za nešto upotrijebiti, donio ga je. Sve vješte prelje svojim su rukama prele i donosile ono što su isprele: plavo, ljubičasto i crveno predivo te fini lan. A sve žene koje je srce poticalo da upotrijebe svoju vještinu, prele su sukno od kozje dlake. Glavari naroda donijeli su oniks i drugo drago kamenje koje se umeće u prsluk i naprsnik, ulje za svjetiljke i začine za ulje pomazanja i za mirisni kâd. Tako su svi izraelski muškarci i žene, koji su bili potaknuti u srcu, donijeli darove kao dragovoljne žrtve BOGU. To se koristilo za radove koje im je BOG preko Mojsija zapovjedio da trebaju obaviti. Tada je Mojsije rekao Izraelcima: »Evo, BOG je izabrao Besalela, Urijevog sina i Hurovog unuka, iz Judinog plemena. Ispunio ga je božanskim duhom te mu je dao sposobnost, mudrost i znanje za svakovrsne zanate. Stoga, zna osmišljati nacrte i raditi sa zlatom, srebrom, broncom, dragim kamenjem i drvetom. Vješt je u svim zanatima. Njemu i Oholiabu, Ahisamahovom sinu, iz Danovog plemena, dao je i sposobnost da uče druge. Obdario ih je vještinom za majstorske poslove, izradu nacrta, vezenje plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana i za tkanje. Sposobni su za sve vrste poslova i izradu nacrta. Neka zato Besalel, Oholiab i svi vješti radnici naprave sve što je BOG zapovjedio. BOG ih je sve obdario vještinom i sposobnošću za izvođenje svih radova za izgradnju Svetišta.« Mojsije je pozvao Besalela i Oholiaba te svakoga vještog radnika kojeg je BOG obdario i koji je od srca odlučio raditi. Od Mojsija su primili sve dobrovoljne priloge koje su Izraelci donijeli da bi se obavili radovi na izgradnji Svetišta. No narod je, jutro za jutrom, nastavio donositi dobrovoljne priloge. Stoga, svi su majstori stali s radovima na Svetištu pa otišli k Mojsiju i rekli mu: »Narod donosi više nego što je potrebno za izvođenje radova koje je zapovjedio BOG.« Tada je Mojsije izdao zapovijed koju su razglasili po cijelome taboru: »Neka ni jedan muškarac ni žena više ne donose priloge za Svetište.« Tako su zaustavili narod u davanju priloga jer je ono što su već dali bilo više nego dovoljno za izvedbu svih radova. Najvještiji su radnici napravili Sveti šator s deset zavjesa od finog lana te plavog, ljubičastog i crvenog prediva, na kojima su umjetničkim vezom načinili krilata bića. Sve su zavjese bile iste veličine — četrnaest metara dužine i dva metra širine . Pet su zavjesa spojili u jednu cjelinu, a isto tako i pet ostalih zavjesa. Zatim su duž ruba krajnje zavjese prve cjeline napravili petlje od plavog prediva, a isto su učinili i duž ruba krajnje zavjese druge cjeline. Načinili su pedeset petlji na jednoj krajnjoj zavjesi i isto toliko na drugoj krajnjoj zavjesi, tako da petlje budu jedna nasuprot druge. Zatim su napravili pedeset zlatnih kopči i njima spojili zavjese, tako da je Sveti šator bio jedna cjelina. Napravili su i zavjese od kozje dlake za pokrov iznad Svetog šatora — ukupno jedanaest. Svih je jedanaest zavjesa bilo iste veličine — petnaest metara dužine i dva metra širine . Pet su zavjesa spojili u jednu cjelinu, a ostalih šest u drugu cjelinu. Zatim su načinili pedeset petlji duž ruba krajnje zavjese prve cjeline i pedeset petlji duž ruba krajnje zavjese druge cjeline. Napravili su i pedeset brončanih kopči da bi šator spojili u jednu cjelinu. Zatim su za šator napravili prekrivač od crveno obojenih ovnovskih koža, a preko njega prekrivač od glatkih koža. Od bagremovog drva napravili su uspravne okvire za Sveti šator. Svaki je okvir bio pet metara dužine i 75 centimetara širine te je imao dva nasuprot postavljena klina. Tako su načinili sve okvire Svetog šatora. Za južnu stranu Svetog šatora napravili su dvadeset okvira i četrdeset postolja od srebra ispod njih, dva za svaki okvir, po jedno ispod svakog klina. Za drugu, sjevernu stranu Svetog šatora načinili su dvadeset okvira i četrdeset postolja od srebra, po dva ispod svakog okvira. Za stražnju, zapadnu stranu Svetog šatora, napravili su šest okvira i dva okvira za uglove na stražnjoj strani Svetog šatora. U ta dva ugla okviri su se pri dnu dodirivali, a pri vrhu su bili spojeni jednim kolutom. Takva su bila oba okvira. Tako je bilo osam okvira i šesnaest srebrnih postolja — po dva ispod svakog okvira. Napravili su i poprečne šipke od bagremovog drva: pet za okvire s jedne strane Svetog šatora, pet za okvire s druge strane Svetog šatora i pet za okvire sa stražnje, zapadne strane Svetog šatora. Srednja šipka protezala se sredinom okvira, s jednog kraja na drugi. Okvire su obložili zlatom i napravili zlatne kolutove koji drže poprečne šipke, a njih su obložili zlatom. Napravili su zavjesu od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana na kojoj su umjetničkim vezom načinili krilata bića. Četiri stupa, na koja se kačila zavjesa, izradili su od bagremovog drva i obložili ih zlatom. Za stupove su napravili zlatne kuke i izlili četiri srebrna postolja. Za ulaz u šator načinili su zavjesu od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana koju je ukrasio tkalac. Za okačiti ovu zavjesu, izradili su pet stupova s kukama. Vrhove stupova i njihove obruče obložili su zlatom, a pet postolja načinili su od bronce. Besalel je od bagremovog drva napravio Kovčeg — 125 centimetara dužine, 75 centimetara širine i 75 centimetara visine . Iznutra i izvana obložio ga je čistim zlatom i uokolo mu načinio zlatan vijenac. Izlio je četiri zlatna koluta i pričvrstio ih za četiri noge — dva koluta s jedne i dva s druge strane. Napravio je šipke od bagremovog drva i obložio ih zlatom pa ih je provukao kroz kolutove na stranama Kovčega, koji se pomoću njih mogao nositi. Od čistog je zlata napravio Pomirilište — poklopac 125 centimetara dug i 75 centimetara širok . Napravio je i dva krilata bića od kovanog zlata za krajeve Pomirilišta. Jedno je krilato biće smjestio na jedan, a drugo na drugi kraj pa ih sastavio u jednu cjelinu s Pomirilištem. Krila su tih bića bila raširena uvis tako da su natkrila Pomirilište, a bića su bila licem okrenuta jedno prema drugome i gledala u Pomirilište. Besalel je od bagremovog drva napravio stol — metar dužine, pola metra širine i 75 centimetara visine . Obložio ga je čistim zlatom i uokolo mu načinio zlatan vijenac. Oko stola je napravio obrub širine dlana pa i oko njega načinio zlatan vijenac. Izlio je četiri zlatna koluta i pričvrstio ih na četiri ugla na kojima se nalaze noge. Kolutovi su bili uz obrub, da drže šipke za nošenje stola. Šipke za nošenje stola napravio je od bagremovog drva i obložio ih zlatom. Od čistog je zlata napravio i sav pribor za stol: tanjure, žlice, pehare i posude za izlijevanje prinosa pića. Besalel je napravio svijećnjak od čistog zlata, a iskovao ga je tako da su mu postolje, stalak i čašice u obliku cvjetova s pupoljcima i laticama činili cjelinu. Iz stalka je izlazilo šest krakova — tri kraka s jedne i tri kraka s druge strane svijećnjaka. Na jednom su kraku bile tri čašice u obliku bademovog cvijeta, s pupoljcima i laticama, na drugome ponovo tri čašice u obliku bademovog cvijeta, s pupoljcima i laticama, i tako na svih šest krakova. Na središnjem su stalku bile četiri čašice u obliku bademovog cvijeta, s pupoljcima i laticama. Na stalku, ispod mjesta gdje izlazi prvi par krakova, bio je jedan pupoljak, drugi pupoljak bio je ispod drugog para krakova, a treći ispod trećeg — ukupno šest krakova koji izlaze iz svijećnjaka. Pupoljci i krakovi su sa svijećnjakom činili cjelinu iskovanu od čistog zlata. Za svijećnjak je od čistog zlata napravio sedam svjetiljaka, škare za fitilj i podloške. Svijećnjak i sav pribor napravio je od trideset i četiri kilograma čistog zlata. Besalel je od bagremovog drva načinio žrtvenik za paljenje kâda. Bio je četverokutan — pola metra dužine, pola metra širine i metar visine . Napravio je rogove koji su bili u cjelini sa žrtvenikom. Gornju ploču, sve bočne strane i rogove obložio je čistim zlatom, a uokolo je napravio zlatan vijenac. Napravio je i dva zlatna koluta ispod vijenca — po dva na suprotnim stranama — da drže šipke za nošenje. Šipke je napravio od bagremovog drva i obložio ih zlatom. Besalel je stručno umiješao sveto ulje pomazanja i čist mirisni kâd. Besalel je napravio četverokutan žrtvenik za paljenice od bagremovog drva koji je bio dva i pol metra dužine, dva i pol metra širine i jedan i pol metar visine . Na njegova je četiri ugla napravio po jedan rog, tako da su rogovi i žrtvenik činili cjelinu. Cijeli je žrtvenik obložio broncom. Sav pribor za žrtvenik — posude za pepeo, lopatice, zdjele, vilice i žeravnike — napravio je od bronce. Napravio je i rešetku za žrtvenik — mrežu od bronce — i postavio je ispod oboda žrtvenika, tako da bude na pola visine žrtvenika. Zatim je izlio brončane kolutove koji drže šipke i pričvrstio ih na četiri ugla brončane rešetke. Šipke je napravio od bagremovog drva i obložio ih broncom. Zatim ih je provukao kroz kolutove, tako da stoje na dvije strane žrtvenika kad ga se nosi. Stranice je žrtvenika načinio od dasaka, a žrtvenik je bio šupalj. Besalel je napravio brončani praonik s brončanim postoljem, od brončanih ogledala žena koje su služile na ulazu u Šator sastanka. Besalel je zatim napravio dvorište čija je južna strana imala zavjese od finog lana u dužini od pedeset metara , dvadeset stupova i dvadeset brončanih postolja, srebrne kuke i obruče na stupovima. I sjeverna je strana imala zavjese u dužini od pedeset metara, dvadeset stupova i dvadeset brončanih postolja, srebrne kuke i obruče na stupovima. Zapadna je strana bila dvadeset i pet metara široka i imala je zavjese, deset stupova i deset postolja, srebrne kuke i obruče na stupovima. I širina dvorišta na pročelju, na istočnoj strani, bila je dvadeset i pet metara. S jedne su strane ulaza bile zavjese duge sedam i pol metara, tri stupa i tri postolja. S druge su strane ulaza isto bile zavjese duge sedam metara, tri stupa i tri postolja. Sve su zavjese oko dvorišta izrađene od finog lana. Postolja za stupove bila su od bronce, kuke i obruči na stupovima od srebra, a vrhovi stupova obloženi srebrom. Svi su stupovi oko dvorišta imali srebrne obruče. Na ulazu u dvorište bila je zavjesa od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana, koju je ukrasio tkalac. Bila je deset metara duga i, kao i sve dvorišne zavjese, dva i pol metra visoka, obješena na četiri stupa i četiri brončana postolja. Kuke i obruči stupova bili su od srebra, a vrhovi stupova obloženi srebrom. Svi su kolčići za šator i dvorište bili od bronce. Ovo je popis onoga što je utrošeno za izradu Svetog šatora, to jest Šatora saveza. Prema Mojsijevoj zapovijedi, popis su sastavili Leviti pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona. Besalel, Urijev sin i Hurov unuk iz Judinog plemena, napravio je sve što je BOG zapovjedio Mojsiju. S njim je radio Oholiab, Ahisamahov sin iz Danovog plemena, majstor za nacrte, rezbarenje i vezenje plavim, ljubičastim i crvenim predivom na finom lanu. Ukupna je količina zlata od priloga utrošenog za sve radove na Svetištu iznosila jednu tonu , prema službenoj mjeri Svetišta. Srebra, koje su dali članovi zajednice tijekom prebrojavanja, utrošeno je 3.420 kilograma , prema službenoj mjeri Svetišta. Sakupljalo se pola srebrnjaka po glavi, za svakoga upisanog muškarca od dvadeset godina naviše, prema službenoj mjeri Svetišta. Bilo je ukupno 603.550 muškaraca. Za izlijevanje postolja za Svetište i zavjesu, bilo je utrošeno 3.400 kilograma srebra. Bilo je 100 postolja, a svako je težilo 34 kilograma. Za izradu kuka za stupove, za oblaganje vrhova stupova i za izradu njihovih obruča utrošeno je preostalih 20 kilograma srebra. Bronce od priloga bilo je dvije i pol tone , a utrošena je za izradu postolja na ulazu u Šator sastanka, brončanog žrtvenika, njegove brončane rešetke i sveg pribora, za postolja uokolo dvorišta i postolja dvorišnog ulaza, kao i za sve kolčiće za Sveti šator i za zavjese uokolo dvorišta. Od plavog, ljubičastog i crvenog prediva napravili su posebnu odjeću za službu u Svetištu. Načinili su i svetu odjeću za Arona, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Napravili su prsluk od zlata, od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana. Od zlata su iskovali tanke listiće, isjekli ih u niti pa niti upreli u plavo, ljubičasto i crveno predivo. Zatim su time umjetničkim vezom ukrašavali fini lan. Napravili su dvije naramenice i pričvrstili ih na dva kraja prsluka. Pojas na prsluku bio je od istog materijala i veza kao i prsluk — od zlata, od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana — kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Kamenove oniksa umetnuli su u zlatne okvire i u njih, kao na pečatu, urezali imena Izraelovih sinova. Zatim su ih pričvrstili na naramenice prsluka, da budu spomen-kamenovi na Izraelove sinove, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Napravili su i naprsnik Božjih presuda, umjetničkom vještinom, kao i prsluk — od zlata, od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana. Bio je četverokutan, presavijen napola, pedalj dug i pedalj širok . U njega su umetnuli četiri reda dragog kamenja. U prvom su redu bili rubin, topaz i smaragd, u drugome tirkiz, safir i dijamant, u trećemu hijacint, ahat i ametist, i u četvrtome redu beril, oniks i jaspis. Bili su umetnuti u zlatne okvire. Bilo je dvanaest kamenova, prema imenima Izraelovih sinova. U svaki je kamen, kao u pečat, bilo urezano ime jednog od dvanaest plemena. Za naprsnik su napravili dva lanca od čistog zlata, pletena kao uže. Napravili su dva zlatna okvira i dva zlatna koluta pa kolutove pričvrstili za dva ugla naprsnika. Dva su zlatna lanca pričvrstili za kolutove na uglovima naprsnika, a druga dva kraja lanaca za dva okvira, pa su ih pričvrstili za naramenice s prednje strane prsluka. Napravili su druga dva zlatna koluta i pričvrstili ih za druga dva ugla naprsnika, uz unutrašnji rub, odmah uz prsluk. Napravili su još dva zlatna koluta i pričvrstili ih za donji kraj naramenica, na prednjoj strani prsluka, blizu šava, odmah iznad pojasa prsluka. Kolutove su na naprsniku vezali plavom uzicom za kolutove na prsluku, preko pojasa prsluka, da se naprsnik ne odvaja od prsluka, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Ogrtač ispod prsluka napravili su vještim tkanjem od plavog prediva. U sredini je imao prorez kao ovratnik, a oko proreza obrub, da se ne bi poderao. Duž rubova ogrtača napravili su ukrase u obliku šipka, od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana. Od čistog su zlata napravili zvončiće i objesili ih između ukrasnih šipkova duž rubova ogrtača. Zvončići i ukrasni šipci bili su naizmjence postavljeni duž rubova ogrtača za vršenje službe, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Za Arona i njegove sinove vješti su tkalci izradili tunike od finog lana, turban od finog lana, kape od finog lana i rublje od finog lana. Vješti je tkalac napravio i lentu od finog lana te plavog, ljubičastog i crvenog prediva, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Od čistog su zlata napravili pločicu za svetu krunu i na pločici, kao na pečatu, urezali riječi: Posvećen BOGU. Za nju su vezali plavu uzicu da se može pričvrstiti za turban, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Tako su završeni svi radovi na Svetom šatoru, to jest Šatoru sastanka. Izraelci su učinili sve baš kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Sveti su šator zatim donijeli Mojsiju: šator i svu opremu, kopče, okvire, poprečne šipke, stupove i postolja; pokrov šatora od crveno obojenih ovnovskih koža, pokrov od glatkih koža i zaštitnu zavjesu ; Kovčeg saveza, šipke i Pomirilište; stol sa svim priborom i kruh Božje prisutnosti; svijećnjak od čistog zlata sa svjetiljkama, sav pribor i ulje za svjetiljke; zlatni žrtvenik, ulje pomazanja i mirisni kâd; zavjesu za ulaz u Šator; brončani žrtvenik s brončanom rešetkom, šipkama i svim priborom; praonik s postoljem; zavjese dvorišta, stupove i postolja te zavjesu za ulaz u dvorište; užad i kolčiće za dvorište; svu opremu za Sveti šator, to jest Šator sastanka; i posebnu odjeću za službu u Svetištu — svetu odjeću za svećenika Arona i odjeću za njegove sinove, kad budu služili kao svećenici. Izraelci su obavili sav posao baš onako kako je BOG zapovjedio Mojsiju. Mojsije je pregledao što su napravili i vidio da su sve učinili baš onako kako je BOG zapovjedio. Tada ih je blagoslovio. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Prvog dana prvog mjeseca postavi Sveti šator, to jest Šator sastanka. U njega stavi Kovčeg saveza pa ga zakloni zavjesom. Unesi stol i stavi na njega sve što treba. Zatim unesi svijećnjak i namjesti mu svjetiljke. Ispred Kovčega saveza postavi zlatni žrtvenik za prinošenje kâda, a na ulaz u Sveti šator zavjesu. Ispred ulaza u Sveti šator, to jest Šator sastanka, postavi žrtvenik za paljenice. Između Šatora sastanka i žrtvenika postavi praonik i u njega nalij vodu. Svuda uokolo dvorišta postavi zavjese i na ulazu u dvorište postavi zavjesu. Uzmi ulje pomazanja pa pomaži Sveti šator i sve u njemu. Posveti Sveti šator i svu njegovu opremu, tako da budu sveti. Zatim pomaži žrtvenik za paljenice i sav pribor. Posveti žrtvenik tako da bude potpuno svet. Pomaži praonik i njegovo postolje, i tako ih posveti. Dovedi Arona i njegove sinove do ulaza u Šator sastanka i operi ih vodom. Zatim obuci Arona u svetu odjeću, pomaži ga i posveti pa će mi služiti kao svećenik. Zatim njegovim sinovima obuci tunike. Pomaži ih, kao što si pomazao i njihovog oca, pa će mi služiti kao svećenici. Pomazanje će ih ovlastiti za svećenstvo koje će trajati iz naraštaja u naraštaj.« I Mojsije je učinio sve kako mu je zapovjedio BOG. Prvog je dana prvog mjeseca druge godine postavljen Sveti šator. Ovako je Mojsije postavio Sveti šator: namjestio je postolja, uspravio okvire, uglavio poprečne šipke i postavio stupove. Zatim je iznad Svetog šatora raširio vanjski šator, a preko stavio pokrov, kao što mu je zapovjedio BOG. Uzeo je ploče saveza i stavio ih u Kovčeg. Na Kovčeg je namjestio šipke pa na vrh stavio Pomirilište. Zatim je unio Kovčeg u Sveti šator i zakvačio zaštitnu zavjesu te tako zaklonio Kovčeg saveza, kao što mu je zapovjedio BOG. Mojsije je stavio stol u Šator sastanka, na sjevernoj strani Svetog šatora, ispred zavjese, i na njega pred BOGA postavio kruhove, kao što mu je zapovjedio BOG. Svijećnjak je stavio u Šator sastanka, na južnoj strani Svetog šatora, nasuprot stolu, pa je pred BOGOM namjestio svjetiljke, kao što mu je zapovjedio BOG. Zlatni je žrtvenik stavio u Šator sastanka, ispred zavjese, pa na njemu zapalio mirisni kâd, kao što mu je zapovjedio BOG. Zatim je postavio zavjesu na ulaz u Sveti šator. Blizu ulaza u Sveti šator, to jest Šator sastanka, postavio je žrtvenik za paljenice i na njemu prinio žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu, kao što mu je zapovjedio BOG. Između žrtvenika i Šatora sastanka postavio je praonik i u njega nalio vodu za pranje. Mojsije, Aron i njegovi sinovi koristili su ga za pranje ruku i nogu. Prali su se kad god su ulazili u Šator sastanka ili prilazili žrtveniku, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Potom je Mojsije postavio zavjese za dvorište oko Svetog šatora i žrtvenika te zavjesu na ulaz u dvorište. I tako je Mojsije završio posao. Tada je oblak prekrio Šator sastanka i BOŽJA je slava ispunila Sveti šator. Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka jer se na Šator spustio oblak te ga je ispunila BOŽJA slava. Kad god se oblak podizao sa Svetog šatora, Izraelci su kretali na put. Dok je oblak stajao nad Šatorom, ostajali su na tome mjestu, sve dok se oblak ne bi podigao. BOŽJI je oblak bio nad Svetim šatorom tijekom dana, a tijekom noći u oblaku je bila vatra. Kamo god su se kretali na svojim putovanjima, sav je izraelski narod mogao to vidjeti. BOG je pozvao Mojsija i govorio mu iz Šatora sastanka. Rekao je: »Reci Izraelcima: Kad BOGU prinosite dar od stoke, to može biti od krupne ili sitne stoke.« »Ako prinosiš životinju od krupne stoke, koja će biti spaljena kao prinos Bogu, prinesi mužjaka bez tjelesne mane. Dovedi ga na ulaz u Šator sastanka i prinesi BOGU na užitak. Stavi ruku na glavu životinje i bit će prihvaćena za obnovu tvog odnosa s Bogom. Neka se junac zakolje pred BOGOM, a Aronovi sinovi, svećenici, neka prinesu junčevu krv. Njome će sa svih strana zapljusnuti žrtvenik koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka. Zatim oderi kožu životinje i rasijeci je na komade. Sinovi svećenika Arona naložit će vatru na žrtveniku i poslagati drva na vatru. Na zapaljena će drva poslagati komade junca zajedno s glavom i lojem. Vodom operi utrobu i potkoljenice junca, a svećenik će sve to spaliti na žrtveniku da se podigne dim. Prinos je to koji se spaljuje na vatri, kao ugodan miris BOGU.« »Ako prinosiš životinju od sitne stoke, od ovaca ili koza, da se spali kao prinos Bogu, prinesi mužjaka bez tjelesne mane. Neka se zakolje na sjevernoj strani žrtvenika pred BOGOM, a Aronovi sinovi, svećenici, njezinom će krvlju zapljusnuti žrtvenik sa svih strana. Zatim rasijeci životinju na komade, koje će svećenik, zajedno s glavom i lojem, naslagati na zapaljena drva na žrtveniku. Vodom operi utrobu i potkoljenice životinje, a svećenik će sve to odnijeti i spaliti na žrtveniku da se podigne dim. Žrtva je to koja se spaljuje na vatri, kao ugodan miris BOGU.« »Ako donosiš pticu da se spali kao prinos BOGU, prinesi grlicu ili golubića. Svećenik će odnijeti pticu do žrtvenika i otkinuti joj glavu, koju će spaliti na žrtveniku, a krv će ocijediti niz stranu žrtvenika. Odstrani ptici gušu i perje pa baci na istočnu stranu žrtvenika, na mjesto za pepeo. Primi pticu za krila i raspori je nadvoje, ali ne do kraja. Zatim će je svećenik spaliti na zapaljenim drvima na žrtveniku da se podigne dim. Prinos je to koji se spaljuje na vatri, kao ugodan miris BOGU.« »Kad BOGU prinosiš dar od žita, neka to bude žitna krupica . Na krupicu izlij ulje i stavi tamjan pa odnesi Aronovim sinovima, svećenicima. Svećenik će zagrabiti šaku krupice s uljem i svim tamjanom, što predstavlja čitavu žrtvu, te spaliti taj dio na žrtveniku da se podigne dim. Prinos je to koji se spaljuje na vatri, kao ugodan miris BOGU. Ono što preostane od žitnog prinosa, pripast će Aronu i njegovim sinovima. Najsvetiji je to dio prinosa koji se daruje BOGU.« »Ako donosiš žitni prinos, koji je pečen u peći, neka je napravljen od žitne krupice. Napravi beskvasne pogače zamiješane s uljem ili beskvasne lepinje premazane uljem. Ako je tvoj prinos žita pržen na tavi, pripremi ga od žitne krupice zamiješane s uljem i bez kvasca. Razlomi ga na komade i polij uljem. To je žitni prinos. Ako je tvoj žitni prinos kuhan u loncu, zamijesi ga od žitne krupice i ulja. Donesi BOGU žitni prinos pripremljen na jedan od ovih načina i daj ga svećeniku, a on će ga odnijeti na žrtvenik. Svećenik će od žitnog prinosa uzeti jedan dio, koji predstavlja čitavu žrtvu, i spaliti ga na žrtveniku da se podigne dim. To je prinos koji se spaljuje na vatri, kao ugodan miris BOGU. Ono što preostane od žitnog prinosa, pripada Aronu i njegovim sinovima. Najsvetiji je to dio prinosa koji se daruje BOGU.« »Ni jedan žitni prinos, koji prinosite BOGU, ne smije sadržavati kvasac. Ni kvasac ni med ne smiju se spaljivati na vatri kao prinos BOGU. Kvasac i med smijete prinositi BOGU kad prinosite prvine od žetve i berbe, ali se ne smiju prinositi na žrtveniku kao ugodan miris. Svaku žitnu žrtvu moraš posoliti. Ne izostavljaj sol iz žitnih žrtava jer je znak saveza s tvojim Bogom. Sve svoje žrtve prinosi sa solju .« »Ako BOGU prinosiš žitni prinos od prvine žetve žitarica, s klasja uzmi svježe zrnje, izgnječi ga i isprži na vatri pa na to stavi ulje i tamjan. To je žitni prinos. Svećenik će spaliti dio izgnječenog žita, zajedno s uljem i svim tamjanom, što predstavlja čitavu žrtvu. Prinos je to darovan BOGU.« »Ako kao žrtvu slavljenicu prinosiš životinju od krupne stoke, prinesi BOGU mužjaka ili ženku bez tjelesne mane. Stavi ruku na glavu životinje i zakolji je na ulazu u Šator sastanka. Aronovi sinovi, svećenici, njezinom će krvlju zapljusnuti žrtvenik sa svih strana. Od žrtve slavljenice vatrom BOGU prinesi sav loj iz utrobe i oko nje, oba bubrega s lojem i privjesak jetre, koji treba izvaditi zajedno s bubrezima. Aronovi će sinovi to spaliti na žrtveniku sa žrtvom paljenicom, koja se nalazi na zapaljenim drvima, da se podigne dim. Prinos je to koji se spaljuje na vatri, kao ugodan miris BOGU.« »Ako kao žrtvu slavljenicu BOGU prinosiš životinju od sitne stoke, prinesi mužjaka ili ženku bez tjelesne mane. Ako prinosiš janje, dovedi ga pred BOGA. Stavi ruku na glavu životinje i zakolji je ispred Šatora sastanka. Aronovi će sinovi njezinom krvlju zapljusnuti žrtvenik sa svih strana. Od žrtve slavljenice vatrom BOGU prinesi loj, cijeli ulojeni rep odsječen pri dnu kičme, sav loj iz utrobe i oko nje, oba bubrega s lojem na slabinama i privjesak jetre, koji treba izvaditi zajedno s bubrezima. Svećenik će to spaliti na žrtveniku da se podigne dim. Prinos je to hrane, vatrom darovan BOGU. Ako prinosiš kozu, dovedi je pred BOGA. Stavi ruku na glavu životinje i zakolji je ispred Šatora sastanka. Aronovi će sinovi njezinom krvlju zapljusnuti žrtvenik sa svih strana. Od svoje žrtve vatrom BOGU prinesi sav loj iz utrobe i oko nje, oba bubrega s lojem na slabinama i privjesak jetre, koji treba izvaditi zajedno s bubrezima. Svećenik će to spaliti na žrtveniku da se podigne dim. Prinos je to hrane, vatrom prinesen, BOGU na ugodan miris. Sav loj žrtvovanih životinja pripada BOGU kao poseban prinos. Ne smijete jesti ni loj ni krv. Trajna je to uredba za sve tvoje naraštaje, gdje god živjeli.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Kad netko nenamjerno prekrši bilo koju BOŽJU zapovijed i učini što se ne smije, vrijede ova pravila: Pomazani svećenik može pogriješiti i tako navući krivnju na narod. Za prijestup koji je počinio BOGU mora prinijeti junca bez tjelesne mane, kao žrtvu za očišćenje od grijeha. Dovest će ga pred BOGA na ulaz u Šator sastanka. Položit će ruku na junčevu glavu i zaklati ga pred BOGOM. Tada će pomazani svećenik uzeti junčevu krv i unijeti je u Šator sastanka. Umočit će prst u krv i sedam puta njome poškropiti pred BOGOM, ispred zavjese koja zaklanja Svetinju nad svetinjama. Zatim će svećenik krvlju namazati rogove žrtvenika za paljenje kâda, koji se nalazi pred BOGOM u Šatoru sastanka. Preostalu će junčevu krv izliti u podnožje žrtvenika za paljenice, koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka. Iz junca za žrtvu očišćenja izvadit će sav loj — iz utrobe i oko nje, oba bubrega s lojem na slabinama i privjesak jetre koji treba izvaditi zajedno s bubrezima — kao što se vadi loj iz vola koji se prinosi kao žrtva slavljenica . Svećenik će to spaliti na žrtveniku za paljenice, da se podigne dim. No junčevu kožu, sve meso, glavu, noge, utrobu i izmet, mora iznijeti van. Sve što je preostalo od junca odnijet će na posebno mjesto izvan tabora, na odlagalište pepela. Stavit će na drva i spaliti na vatri, na mjestu gdje se baca pepeo.« »Ako sva izraelska zajednica nenamjerno prekrši bilo koju BOŽJU zapovijed, iako toga nije svjesna, kriva je. Kad spozna krivnju i postane svjesna počinjenoga grijeha, zajednica će prinijeti junca kao žrtvu očišćenja. Dovest će ga pred Šator sastanka. Starješine naroda pred BOGOM će položiti ruke na glavu junca i pred BOGOM ga zaklati. Pomazani će svećenik unijeti junčevu krv u Šator sastanka, umočiti prst u krv i njome sedam puta poškropiti pred BOGOM, ispred zavjese. Zatim će krvlju namazati rogove žrtvenika koji se nalazi pred BOGOM u Šatoru sastanka. Preostalu će krv izliti u podnožje žrtvenika za paljenice, koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka. Zatim će iz junca izvaditi sav loj i spaliti ga na žrtveniku, da se podigne dim. S ovim će juncem učiniti isto što i s juncem za žrtvu očišćenja. Tako će svećenik izvršiti obred očišćenja za narod pa će im biti oprošteno. Zatim će junca iznijeti van tabora i spaliti ga kao i prvoga junca. Žrtva je to za nenamjerni grijeh zajednice.« »Netko od glavara može nenamjerno sagriješiti, tako što prekrši neku BOŽJU zapovijed. Kada spozna svoju krivnju, ili kad mu ukažu na grijeh koji je počinio, dovest će jarca bez tjelesne mane kao svoju žrtvu. Stavit će ruku na glavu jarca i zaklati ga na mjestu gdje se pred BOGOM kolje žrtva paljenica. Žrtva je to za grijeh. Svećenik će prstom uzeti krv žrtve očišćenja i nanijeti je na rogove žrtvenika za paljenice. Preostalu će krv izliti u podnožje žrtvenika za paljenice. Sav će loj spaliti na žrtveniku da se podigne dim, kao što se spaljuje loj žrtve slavljenice. Tako će svećenik očistiti žrtvenik od glavareva grijeha pa će mu biti oprošteno.« »Običan član zajednice može nenamjerno sagriješiti, tako što prekrši neku BOŽJU zapovijed. Kad shvatiš svoju krivnju, ili kad ti ukažu na tvoj grijeh, dovedi ženskog kozlića bez tjelesne mane kao žrtvu očišćenja od grijeha koji si počinio. Stavi ruku na glavu žrtve i zakolji je na mjestu za žrtve paljenice. Svećenik će prstom uzeti krv i nanijeti je na rogove žrtvenika za paljenice, a preostalu će krv izliti u podnožje žrtvenika. Svećenik će izvaditi sav loj, kao što se vadi loj iz žrtve slavljenice. Zatim će ga spaliti na žrtveniku, da se podigne dim, kao ugodan miris BOGU. Tako će svećenik očistiti žrtvenik od tvoga grijeha i bit će ti oprošteno. Ako za žrtvu očišćenja dovedeš janje, dovedi ženku bez tjelesne mane. Položi joj ruku na glavu i zakolji je na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica. Svećenik će prstom uzeti krv žrtve očišćenja i nanijeti je na rogove žrtvenika za paljenice, a preostalu će krv izliti u podnožje žrtvenika. Svećenik će izvaditi sav loj, kao što se vadi loj iz janjeta za žrtvu slavljenicu. Zatim će ga spaliti na žrtveniku, da se podigne dim, zajedno sa žrtvama koje se BOGU prinose vatrom. Tako će svećenik očistiti žrtvenik od tvoga grijeha i bit će ti oprošteno.« »Ako sagriješiš tako da ne svjedočiš kad čuješ javni poziv na svjedočenje, a radi se o nečemu što si vidio ili saznao, bit ćeš kažnjen. Ako dotakneš nešto nečisto, kao što je strvina nečiste divlje životinje, ili strvina nečiste stoke, ili strvina nečistog stvorenja koje gmiže po tlu, može se dogoditi da zaboraviš da si postao nečist, ali se kasnije sjetiš svoje krivnje. Ako dotakneš bilo kakvu nečistoću drugog čovjeka , može se dogoditi da zaboraviš da si postao nečist, ali se kasnije sjetiš svoje krivnje. Ako naglas izgovoriš nepromišljenu zakletvu, bila dobra ili loša za tebe, što god bi se čovjek mogao nepromišljeno zakleti, premda nisi toga svjestan, čim to spoznaš, bit ćeš kriv. Kad spoznaš da si kriv za bilo što od navedenoga, priznaj da si sagriješio. Kao naknadu za grijeh, donesi BOGU žrtvu očišćenja — ženku sitne stoke — janje ili kozlića. Svećenik će prinijeti žrtvu da očisti žrtvenik od tvoga grijeha.« »Ako si ne možeš priuštiti janje ili kozlića, donesi BOGU dvije grlice ili dva golubića, kao naknadu za svoj grijeh. Jedna je ptica za žrtvu očišćenja, a druga za žrtvu paljenicu. Donesi ih svećeniku, koji će prvo prinijeti pticu za žrtvu očišćenja. Svećenik će joj zavrnuti i slomiti vrat, a da ne otkine glavu. S nešto krvi žrtve očišćenja poškropit će žrtvenik sa strane, a preostalu će krv ocijediti u podnožje žrtvenika. Žrtva je to za očišćenje. Zatim će svećenik prinijeti drugu pticu kao žrtvu paljenicu, onako kako je propisano. Tako će očistiti žrtvenik od grijeha pa će ti biti oprošteno. Ako si ne možeš priuštiti dvije grlice ili dva golubića, za žrtvu očišćenja donesi kilogram žitne krupice. Nemoj na krupicu stavljati ni ulje ni tamjan jer je to žrtva očišćenja. Odnesi je svećeniku i on će šakom zagrabiti dio koji će predstavljati čitavu žrtvu i spaliti ga na žrtveniku sa žrtvama koje se BOGU prinose vatrom. Žrtva je to za očišćenje. Tako će svećenik za tebe izvršiti obred očišćenja za bilo koji od navedenih grijeha što si ih počinio pa će ti biti oprošteno. Preostala krupica pripada svećeniku, kao i kod uobičajenoga žitnog prinosa.« BOG je rekao Mojsiju da kaže narodu: »Ako nenamjerno zlorabiš bilo koju BOŽJU svetu stvar, znači da si sagriješio. Tada za žrtvu naknadnicu dovedi BOGU ovna bez tjelesne mane ili isplati vrijednost ovna u srebrnjacima, prema mjeri za težinu srebra koju koriste svećenici. Žrtva je to naknadnica. Moraš nadoknaditi za svetu stvar o koju si se nenamjerno ogriješio, i na to dodati još petinu vrijednosti, pa dati svećeniku. Svećenik će prinijeti ovna kao žrtvu naknadnicu i tako izvršiti obred očišćenja, a tebi će biti oprošteno.« »Ako nesvjesno prekršiš bilo koju BOŽJU zapovijed, kriv si i moraš platiti za svoj grijeh. Kao žrtvu naknadnicu, donesi svećeniku ovna bez tjelesne mane ili odgovarajuću vrijednost u srebrnjacima. Svećenik će izvršiti obred očišćenja za grijeh koji si nenamjerno počinio pa će ti biti oprošteno. Žrtva je to naknadnica. Moraš platiti BOGU za svoju krivnju.« BOG je rekao Mojsiju da kaže narodu: »Ako učiniš nešto od sljedećega, kriv si za grijeh protiv BOGA: ako prevariš svog bližnjega u nečemu što ti je povjerio na čuvanje ili ostavio kod tebe; ako mu nešto ukradeš; ako iznudiš nešto od njega; ako nađeš nešto izgubljeno pa slažeš o tome; ako se lažno zakuneš u vezi bilo kakvoga grijeha. Kad tako sagriješiš i spoznaš svoju krivnju, moraš to ispraviti. Vrati što si ukrao ili stekao prijevarom, ili što ti je povjereno na čuvanje, ili ono izgubljeno što si našao, ili ono za što si se lažno zakleo. Nadoknadi puni iznos i još dodaj petinu iznosa pa sve plati vlasniku onog dana kad spoznaš svoju krivnju. Kao žrtvu naknadnicu, donesi svećeniku ovna bez tjelesne mane ili odgovarajuću vrijednost u srebrnjacima. Svećenik će za tebe izvršiti obred očišćenja pred BOGOM. Što god da si od navedenoga učinio i navukao na sebe krivnju, bit će ti oprošteno.« BOG je rekao Mojsiju: »Zapovjedi Aronu i njegovim sinovima: Ovo je zakon za žrtvu paljenicu. Žrtva paljenica mora ostati na žrtveniku cijelu noć do jutra i vatra u žrtveniku mora neprestano gorjeti. Svećenik će odjenuti svoje laneno donje rublje i lanenu odjeću. Zatim će ukloniti pepeo, koji je nastao sagorijevanjem žrtve paljenice, i odložiti ga pokraj žrtvenika. Nakon toga, svući će svećeničku odjeću i odjenuti normalnu odjeću pa odnijeti pepeo na posebno mjesto izvan tabora. Vatra na žrtveniku mora neprestano gorjeti — nikad je ne gasi. Svećenik će svakog jutra dodati drva na vatru, postaviti žrtvu paljenicu na drva i spaliti loj žrtava slavljenica da se podigne dim. Neka vatra trajno gori na žrtveniku — nikad je ne gasi.« »Ovo je zakon za žitni prinos: Aronovi će sinovi donositi prinos pred BOGA, ispred žrtvenika. Svećenik će zagrabiti šaku žitne krupice i ulja od žitnog prinosa, te sav tamjan koji je na prinosu, što predstavlja čitavu žrtvu, pa će to spaliti na žrtveniku da se podigne dim kao ugodan miris BOGU. Od ostatka prinosa Aron i njegovi sinovi napravit će kruh bez kvasca. Moraju ga pojesti na svetome mjestu, u dvorištu Šatora sastanka. Ostatak žitnog prinosa ne smije se peći s kvascem. To je presveto, kao i žrtva očišćenja i naknadnica. Jer, dao sam im dio prinosa što se donose k meni i smije ga jesti svaki Aronov muški potomak iz naraštaja u naraštaj kao svoj redovan dio prinosa BOGU. Tko god dotakne takve prinose, bit će posvećen.« BOG je još rekao Mojsiju: »Aron i njegovi sinovi moraju donijeti ovaj prinos na dan Aronovog pomazanja: kilogram žitne krupice kao redovan žitni prinos — pola ujutro, a pola uvečer. Neka se dobro izmiješa i pripremi s uljem, na tavi. Kad se ispeče, neka se razlomi na komade i prinese kao žitni prinos na ugodan miris BOGU. Na isti način prinos neka priprema Aronov sin koji će ga naslijediti kao pomazani svećenik. Ovo je BOŽJA trajna uredba. Neka se prinos u potpunosti spali da se podigne dim. Svaki žitni prinos za svećenika mora se sasvim spaliti — ne smije se jesti.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovo je zakon za žrtvu očišćenja. Žrtvu očišćenja zakolji pred BOGOM, na istome mjestu gdje i žrtvu paljenicu. Ona je presveta. Svećenik, koji prinosi žrtvu očišćenja, neka je i jede. Mora je jesti na svetome mjestu, u dvorištu Šatora sastanka. Tko god dotakne njezino meso, bit će posvećen. Ako njezina krv poprska nečiju odjeću, moraš je oprati na svetome mjestu. Ako je meso kuhano u glinenoj posudi, razbij tu posudu. Ako je meso kuhano u brončanoj posudi, oribaj je i isperi vodom. Žrtvu očišćenja smije jesti svako muško iz svećeničke obitelji. Ona je presveta. No, ako je krv žrtve očišćenja unesena u Šator sastanka da bi se Svetište očistilo, u tom se slučaju žrtva ne smije jesti, nego se mora spaliti.« »Ovo je zakon za žrtvu naknadnicu koja je presveta: Svećenik će zaklati žrtvu naknadnicu na istome mjestu gdje i žrtvu paljenicu, a njezinom će krvlju poškropiti žrtvenik sa svih strana. Prinijet će sav loj: ulojeni rep, loj iz utrobe, oba bubrega s lojem na slabinama i privjesak jetre, koji treba izvaditi zajedno s bubrezima. Svećenik će to spaliti na žrtveniku, da se podigne dim, kao prinos koji se daruje BOGU vatrom. Žrtva je to naknadnica. Smije je jesti svako muško iz svećeničke obitelji, ali samo na svetome mjestu jer je presveta. Isti zakon vrijedi za žrtvu očišćenja i za žrtvu naknadnicu. Obje pripadaju svećeniku koji njima vrši obred očišćenja. Svećenik, koji za nekoga prinosi žrtvu paljenicu, može za sebe zadržati kožu. Svaka žitna žrtva, bilo da je pripremljena u peći, loncu ili tavi, pripada svećeniku koji je prinosi, a svaka žitna žrtva zamiješana s uljem, ili suha, pripada svim Aronovim sinovima i mora se jednako podijeliti.« »Ovo je zakon za žrtvu slavljenicu kad je netko prinosi BOGU: Ako prinosiš žrtvu iz zahvalnosti, s njom prinesi i beskvasne pogače zamiješane s uljem, beskvasne lepinje namazane uljem i pogače od pšenične krupice zamiješane s uljem. S takvom žrtvom zahvalnicom još prinesi i kruh umiješan s kvascem. Prinesi po jedan kruh od svake navedene vrste kao dar BOGU, a to će pripasti svećeniku koji škropi žrtvenik krvlju žrtve slavljenice. Meso žrtve slavljenice, koju si prinio iz zahvalnosti, neka se pojede istog dana kad je prinesena. Ništa ne ostavljaj do jutra. No, ako prinosiš žrtvu zavjetnicu ili dragovoljnu žrtvu, neka se jede onog dana kad je prinesena, a ako nešto preostane, smije se jesti i sljedeći dan. Ako i treći dan preostane mesa od žrtve, ono se mora spaliti. Ako se meso žrtve slavljenice jede i trećeg dana, neće biti prihvaćena i neće se računati onome tko ju je prinio. Ta će žrtva biti odvratna i tko je jede, snosit će krivnju.« »Meso koje dotakne bilo što nečisto ne smije se jesti, nego se mora spaliti. Ostalo meso smiju jesti svi koji su čisti. No, ako netko jede meso BOŽJE žrtve slavljenice dok je nečist, neka se odstrani iz svog naroda. Ako netko dotakne nešto nečisto — ljudsku nečistoću, ili nečistu životinju, ili bilo što nečisto i odvratno — pa jede meso BOŽJE žrtve slavljenice, taj neka se odstrani iz svog naroda.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Ne smijete jesti loj, ni od goveda, ni ovce ni koze. Kad životinja ugine, ili je rastrgaju divlje životinje, njezin loj smijete koristiti u druge svrhe, ali ga ne smijete jesti. Ako netko pojede loj žrtvene životinje, koja se BOGU prinosi vatrom, neka se odstrani iz svog naroda. Ne smijete jesti krv, ni ptičju ni životinjsku, bez obzira na to gdje živjeli. Ako netko pojede krv, neka se odstrani iz svog naroda.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Kad BOGU želiš prinijeti žrtvu slavljenicu, sam donesi svoj žrtveni prinos BOGU. Vlastitim rukama donesi žrtvu koja se BOGU daruje vatrom. Donesi svećeniku loj zajedno s prsima, a on će podići prsa uvis pred BOGOM kao žrtvu prikaznicu. Svećenik će spaliti loj na žrtveniku, da se podigne dim, a prsa će pripasti Aronu i njegovim sinovima. Daruj svećeniku kao prinos i desni but žrtve slavljenice. Svećenik , koji prinese krv i loj žrtve slavljenice, dobit će desni but kao svoj dio. Od žrtava slavljenica, koje Izraelci prinose, uzimam prsa žrtve prikaznice i darovani but te ih dajem svećeniku Aronu i njegovim sinovima. To će uvijek biti njihov udio od izraelskih žrtava slavljenica.« Taj dio žrtava, koje se BOGU daruju vatrom, dodijeljen je Aronu i njegovim sinovima na dan kad su postavljeni da služe BOGU kao svećenici. Na dan kad su pomazani za službu BOG je zapovjedio Izraelcima da im to daju kao njihov redovan udio iz naraštaja u naraštaj. Zakon je to za žrtvu paljenicu, žitnu žrtvu, žrtvu očišćenja, žrtvu naknadnicu, žrtvu za postavljanje svećenika i žrtvu slavljenicu. Te je zakone BOG dao Mojsiju na Sinajskoj planini onog dana kad je zapovjedio Izraelcima da prinose svoje žrtve BOGU u Sinajskoj pustinji. BOG je rekao Mojsiju: »Uzmi Arona i njegove sinove, svećeničku odjeću, ulje za pomazanje, junca za žrtvu očišćenja, dva ovna i košaru beskvasnog kruha pa okupi cijelu zajednicu kod ulaza u Šator sastanka.« Mojsije je učinio kako mu je zapovjedio BOG i zajednica se okupila na ulazu u Šator sastanka. Mojsije je rekao zajednici: »BOG je zapovjedio da se ovo učini.« Onda je izdvojio Arona i njegove sinove pa ih oprao vodom. Aronu je odjenuo tuniku, zavezao pojas od tkanine, ogrnuo ogrtač i stavio mu prsluk. Prsluk je svezao pojasom i tako ga pričvrstio. Zatim mu je stavio naprsnik i u njega umetnuo Urim i Tumim . Na glavu mu je stavio turban, a na prednju stranu turbana namjestio zlatnu pločicu, to jest svetu krunu. Mojsije je učinio sve kao što je zapovjedio BOG. Zatim je Mojsije uzeo ulje za pomazanje pa pomazao Sveti šator i sve u njemu. Na taj je način sve posvetio. Uljem je sedam puta poškropio žrtvenik i tako pomazao žrtvenik i sav pribor, kao i praonik s postoljem, da bi ih posvetio. Zatim je izlio ulje pomazanja na Aronovu glavu i pomazao ga da bi ga posvetio. Potom je izdvojio Aronove sinove, odjenuo im tunike, privezao im pojaseve od tkanine i stavio im kape, kao što mu je zapovjedio BOG. Onda je doveo junca za žrtvu očišćenja pa su Aron i njegovi sinovi položili ruke na glavu junca. Mojsije ga je zaklao te uzeo njegovu krv i prstom je nanio na rogove žrtvenika da bi ga učinio čistim, a preostalu je krv izlio u podnožje. Tako je posvetio žrtvenik, izvršivši za njega obred očišćenja. Zatim je uzeo sav loj iz utrobe, privjesak jetre i oba bubrega s lojem pa ih spalio na žrtveniku da se podigne dim. Junca, njegovu kožu, meso i izmet spalio je izvan tabora, kao što mu je zapovjedio BOG. Zatim je doveo ovna za žrtvu paljenicu pa su Aron i njegovi sinovi položili ruke na glavu ovna. Mojsije ga je zaklao i njegovom krvlju zapljusnuo žrtvenik sa svih strana. Ovna je rasjekao na komade pa spalio glavu, komade i loj, a utrobu i noge oprao vodom. Zatim je cijeloga ovna spalio na žrtveniku da se podigne dim. Bila je to žrtva paljenica, na ugodan miris, prinos koji se BOGU daruje vatrom. Mojsije je sve učinio kao što mu je zapovjedio BOG. Zatim je doveo i drugog ovna, žrtvu za postavljanje svećenika, pa su Aron i njegovi sinovi položili ruke na glavu ovna. Mojsije ga je zaklao, uzeo njegovu krv pa njome Aronu namazao resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge. Onda je izveo naprijed i Aronove sinove pa im krvlju namazao resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge. Zatim je krvlju zapljusnuo žrtvenik sa svih strana. Nakon toga uzeo je loj, ulojeni rep i sav loj iz utrobe, privjesak jetre, oba bubrega s lojem i desni but. Iz košare s beskvasnim kruhom, koja je bila pred BOGOM, uzeo je jednu beskvasnu pogaču, jednu pogaču zamiješanu s uljem i jednu lepinju pa ih položio na loj i desni but. Sve to stavio je Aronu i njegovim sinovima na ruke, a oni su to podigli uvis da bi prikazali žrtvu pred BOGOM. Zatim je Mojsije to uzeo iz njihovih ruku i sve spalio na žrtveniku povrh žrtve paljenice da se podigne dim. Bila je to žrtva za postavljanje svećenika, na ugodan miris, prinos koji se BOGU daruje vatrom. Potom je uzeo prsa te ih podigao uvis da prikaže žrtvu pred BOGOM. Bio je to Mojsijev dio ovna za postavljanje svećenika, kao što mu je zapovjedio BOG. Mojsije je zatim uzeo ulje za pomazanje i krv sa žrtvenika pa njima poškropio Arona i njegovu odjeću, i njegove sinove i njihovu odjeću. Tako je posvetio Arona i njegovu odjeću, i njegove sinove i njihovu odjeću. Onda je Mojsije rekao Aronu i njegovim sinovima: »Skuhajte meso na ulazu u Šator sastanka i ondje ga jedite s kruhom iz košare u kojoj su žitne žrtve za postavljanje svećenika. Učinite kao što je zapovjeđeno: ‘Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi.’ Ono što ostane od mesa i kruhova, spalite na vatri. Sedam dana ostanite na ulazu u Šator sastanka, sve dok se ne završi vrijeme vašeg postavljanja, odnosno sedam dana. Danas smo učinili sve što je BOG zapovjedio da bi se za vas izvršio obred očišćenja. Sedam dana i noći ostanite na ulazu u Šator sastanka. Držite se onoga što je zapovjedio BOG, da ne poginete. Tako mi je zapovjeđeno.« I Aron i njegovi sinovi učinili su sve što im je BOG zapovjedio preko Mojsija. Osmog je dana Mojsije pozvao Arona, njegove sinove i izraelske starješine pa rekao Aronu: »Uzmi muško tele za žrtvu očišćenja i ovna za žrtvu paljenicu, oba bez tjelesne mane, i prinesi ih BOGU. Zatim reci Izraelcima: Uzmite jarca za žrtvu očišćenja. Uzmite tele i janje, oba od godinu dana i bez tjelesne mane, za žrtvu paljenicu. Uzmite vola i ovna za žrtvu slavljenicu, i žitnu žrtvu zamiješanu s uljem. Sve to žrtvujte BOGU jer će vam se danas BOG pokazati.« I donijeli su pred Šator sastanka ono što je Mojsije zapovjedio, a cijela je zajednica prišla i stala pred BOGA. Tada je Mojsije rekao: »To je ono što vam je BOG zapovjedio da morate učiniti da bi vam se pokazala BOŽJA slava.« Mojsije je rekao Aronu: »Priđi žrtveniku, prinesi svoju žrtvu očišćenja i žrtvu paljenicu te izvrši obred očišćenja za sebe i svoju obitelj . Zatim prinesi žrtvu za narod i izvrši za njega obred očišćenja, kao što je zapovjedio BOG.« Aron je prišao žrtveniku i zaklao tele kao žrtvu očišćenja za sebe. Sinovi su mu donijeli krv žrtve, a on je umočio prst i nanio krv na rogove žrtvenika. Preostalu je krv izlio u podnožje žrtvenika, a loj, bubrege i privjesak jetre žrtve očišćenja spalio je na žrtveniku, da se podigne dim, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Meso i kožu životinje spalio je izvan tabora. Zatim je zaklao životinju za žrtvu paljenicu. Sinovi su mu donijeli krv žrtve pa je njome zapljusnuo žrtvenik sa svih strana. Dodali su mu komade i glavu žrtve paljenice koju je spalio na žrtveniku da se podigne dim. Potom je oprao utrobu i noge žrtve paljenice te ih spalio na žrtveniku da se podigne dim. Aron je zatim prinio žrtvu za narod. Zaklao je jarca kao žrtvu za grijehe naroda pa je izvršio očišćenje žrtvenika, kao i ranije svojom žrtvom. Potom je doveo žrtvu paljenicu i prinio je na propisani način. Donio je i žitnu žrtvu, zagrabio punu šaku te spalio na žrtveniku, povrh jutarnje žrtve paljenice. Zaklao je vola i ovna za žrtvu slavljenicu za narod. Sinovi su mu donijeli krv žrtve kojom je zapljusnuo žrtvenik sa svih strana. Dodali su mu loj vola i ovna — ulojeni rep, loj iz utrobe, bubrege i privjesak jetre. Položili su komade loja preko prsa životinje pa je Aron sve spalio na žrtveniku da se podigne dim. Aron je prsa i desni but podignuo uvis da ih prikaže pred BOGOM, kao što je zapovjedio Mojsije. Potom je Aron podigao ruke prema narodu i blagoslovio ga. Nakon što je prinio žrtvu očišćenja, žrtvu paljenicu i žrtvu slavljenicu, odstupio je od žrtvenika. Nakon toga Mojsije i Aron ušli su u Šator sastanka. Kad su izašli, blagoslovili su narod, a BOŽJA slava pokazala se svima. Tada je odozgo, od BOGA, suknula vatra i spalila žrtvu paljenicu i loj na žrtveniku. Kad je narod to vidio, kliknuli su od radosti i poklonili se do zemlje. Aronovi sinovi Nadab i Abihu uzeli su svoje kadionice , stavili u njih žar i kâd pa prinijeli nepropisan prinos pred BOGOM, protivno njegovoj zapovijedi. Tada je od BOGA suknula vatra i spalila ih te su poginuli pred BOGOM. Potom je Mojsije rekao Aronu: »O ovome je BOG govorio kad je rekao: ‘Svećenici koji mi prilaze moraju me poštovati. Preko njih ću pokazati svoju svetost i slavu čitavom narodu.’« A Aron je šutio. Mojsije je pozvao Mišaela i Elsafana, sinove Aronovog strica Uziela, pa im rekao: »Dođite ovamo i odnesite tijela svoje braće dalje od Svetišta, izvan tabora.« Oni su došli, primili ih za tunike i odnijeli izvan tabora, kao što je zapovjedio Mojsije. Tada je Mojsije rekao Aronu i njegovim sinovima Eleazaru i Itamaru: »Nemojte si raščupati kosu niti razderati odjeću jer biste poginuli i BOG bi se razljutio na čitavu zajednicu. No vaša braća, sav izraelski narod, smiju plakati za onima koje je BOG spalio vatrom. Nemojte odlaziti s ulaza u Šator sastanka da ne biste poginuli jer na vama je BOŽJE ulje pomazanja.« I oni su učinili kao što je rekao Mojsije. BOG je rekao Aronu: »Kad ulazite u Šator sastanka, ni ti ni tvoji sinovi ne smijete piti vino ili pivo da ne biste poginuli. To je trajna uredba iz naraštaja u naraštaj. Razlikujte sveto od običnog i nečisto od čistog, a Izraelce poučite svim zakonima koje im je BOG dao preko Mojsija.« Mojsije je rekao Aronu i njegovim preostalim sinovima Eleazaru i Itamaru: »Jedite ostatak žitnih žrtava koje se BOGU prinose vatrom. Upotrijebite preostalo žito za pripremu kruha bez kvasca i jedite ga pokraj žrtvenika jer je ta žrtva presveta. Jedite je na svetome mjestu, zato što taj dio žrtava, koje se BOGU prinose vatrom, pripada tebi i tvojim sinovima. Tako mi je zapovjeđeno. A prsa i but, koji su podignuti uvis pred Bogom, smijete jesti ti, tvoji sinovi i kćeri, na bilo kojem čistome mjestu. To je dano tebi i tvojoj djeci kao dio žrtava slavljenica što ih prinose Izraelci. But i prsa, koji su dio žrtve slavljenice, neka se donesu zajedno s lojem žrtava što se prinose vatrom, da se podignu uvis i prikažu kao žrtva pred BOGOM. Ti će dijelovi uvijek biti za tebe i tvoju djecu, kao što je zapovjedio BOG.« Kad se Mojsije raspitao za jarca, koji je prinesen kao žrtva za očišćenje, i saznao da je već spaljen, razljutio se na Eleazara i Itamara, Aronove sinove. Rekao im je: »Zašto na svetome mjestu niste jeli žrtvu očišćenja? Ona je presveta! Dana vam je da njome uklanjate krivnju zajednice, da za njih vršite očišćenje žrtvenika pred BOGOM. Budući da jarčeva krv nije unesena u Svetinju, trebali ste na svetome mjestu jesti meso, kao što sam zapovjedio.« Aron je rekao Mojsiju: »Danas su oni žrtvovali svoje žrtve očišćenja i žrtve paljenice pred BOGOM, ali ti znaš što me sve danas zadesilo! Bi li BOGU bilo drago da sam danas jeo žrtvu očišćenja?« Kad je Mojsije to čuo, umirio se. BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Recite Izraelcima: Od svih životinja koje žive na kopnu smijete jesti svaku životinju koja ima potpuno razdvojene papke i koja preživa hranu. Neke životinje preživaju hranu, ali nemaju papke. Njih ne smijete jesti. To su deva, kunić i zec jer su za vas nečisti. *** *** Neke imaju razdvojene papke, ali ne preživaju hranu. Takve su svinje i zato su za vas nečiste. Nemojte jesti njihovo meso i nemojte doticati njihove strvine, za vas su nečiste. Od svih vodenih životinja, koje žive u morima i rijekama, smijete jesti one koje imaju peraje i ljuske. No sve koje nemaju peraje i ljuske, premda ih je mnogo te se kreću i žive u vodi, neka su vam odvratne. Nemojte jesti njihovo meso, a i njihove strvine neka su vam odvratne. Smatrajte odvratnim sve što živi u vodi, a nema peraje i ljuske. Ove ptice smatrajte odvratnima i nemojte ih jesti: orao, strvinar, škanjac, kobac, sokol, sve vrste gavrana, noj, ćuk, galeb, jastreb, sova, gnjurac, ušara, bijela sova, pelikan, orao ribar, roda, čaplja, pupavac i šišmiš. Neka su vam odvratni svi insekti koji imaju krila i kreću se četveronoške. No smijete jesti one četveronožne insekte s krilima koji imaju zglobove na nožicama i skakuću po tlu. Od takvih insekata smijete jesti sve vrste skakavaca, cvrčaka i zrikavaca. No svi drugi četveronožni insekti s krilima, neka su vam odvratni. Od njih ćete postati nečisti. Tko dotakne njihovu strvinu, bit će nečist do večeri. Tko uklanja njihovu strvinu, neka opere svoju odjeću i smatra se nečistim do večeri. Svaka životinja s papcima, koji nisu potpuno razdvojeni i koja ne preživa, za vas je nečista. Tko je dotakne, bit će nečist. Od svih četveronožnih životinja za vas su nečiste one koje imaju šape. Tko dotakne njihovu strvinu, bit će nečist do večeri. Tko uklanja njihovu strvinu, neka opere svoju odjeću i smatra se nečistim do večeri jer su one za vas nečiste. Od životinja, koje se kreću uz tlo, za vas su nečiste: lasica, štakor, sve vrste guštera, macaklin, daždevnjak, zelembać i kameleon. Od svih životinja koje se kreću uz tlo, ove su za vas nečiste. Tko ih dotakne nakon što su uginule, bit će nečist do večeri. Ako neka od tih životinja ugine i padne na neki predmet, on će biti nečist, bilo da je od drva, tkanine, kože ili grubog sukna. Predmet operite u vodi i bit će nečist do večeri, a onda će biti čist. Ako strvina padne u glinenu posudu, sve što je u njoj bit će nečisto, a posudu razbijte. Ako voda iz takve posude dotakne bilo kakvu hranu, hrana će biti nečista. Ako je u posudi bila tekućina za piće, i ona je nečista. Ako bilo koji dio strvine padne na nešto, to postaje nečisto. Peć ili lonac za kuhanje moraju se razbiti. Postali su nečisti i neka za vas ostanu nečisti. Međutim, izvor vode ili jama za skupljanje vode ostaju čisti. No tko u njima dotakne strvinu, nečist je. Ako dio strvine padne na sjeme koje treba posijati, ono ostaje čisto. Međutim, ako je sjeme natopljeno vodom, a strvina padne na sjeme, ono je za vas nečisto. Ako ugine životinja koju smijete jesti, tko dotakne njezinu strvinu, bit će nečist do večeri. Tko pojede dio strvine, mora oprati svoju odjeću, ali bit će nečist do večeri. Tko uklanja strvinu, mora oprati svoju odjeću, ali bit će nečist do večeri. Sve životinje koje gmižu po tlu su odvratne i ne smijete ih jesti. Ne smijete jesti nijednu životinju koja gmiže po tlu, bilo da puže na trbuhu, bilo da hoda na četiri noge ili mnogo nogu. One su odvratne. Nemojte sami sebe učiniti odvratnima jedući takve životinje. Nemojte se onečistiti njima. Ja sam vaš BOG. Posvetite se meni i budite sveti jer sam ja svet. Nemojte se onečistiti životinjama koje gmižu po tlu. Ja sam BOG, koji vas je izveo iz Egipta, da budem vaš Bog. Budući da sam ja svet, i vi budite sveti. To je zakon o kopnenim životinjama, pticama, svim životinjama koja se kreću u vodi i svim životinjama koje gmižu po tlu. Tako ćete razlikovati čisto od nečistoga, životinje koje se smiju jesti od onih koje se ne smiju jesti.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Nakon što žena rodi muško dijete, bit će nečista sedam dana, kao što je nečista tijekom mjesečnice. Osmog dana dječaka treba obrezati . Žena neka čeka još trideset i tri dana da se očisti od krvarenja nakon poroda. Ne smije doticati ništa sveto i ne smije ulaziti u dvorište Svetišta sve dok ne završi vrijeme njezinog očišćenja. Ako rodi žensko dijete, bit će nečista četrnaest dana, kao tijekom mjesečnice. Nakon toga neka čeka još šezdeset i šest dana da se očisti od krvarenja. Kad se završi vrijeme njezinog očišćenja, bilo za sina ili kćer, neka pred ulaz u Šator sastanka svećeniku donese jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i golubića ili grlicu za žrtvu očišćenja. Svećenik će ih prinijeti BOGU i tako izvršiti očišćenje žrtvenika za nju. Tada će ona biti čista od krvarenja. To je zakon za ženu koja rodi dijete, muško ili žensko. Ako si ne može priuštiti janje, neka donese dvije grlice ili dva golubića. Jedna će ptica biti za žrtvu paljenicu, a druga za žrtvu očišćenja. Svećenik će tako za ženu izvršiti očišćenje žrtvenika pa će ona biti čista.« BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Ako se nekome na koži pojavi oteklina, osip ili upaljeno mjesto, od kojih bi mogla nastati opasna kožna bolest , tu osobu dovedite svećeniku Aronu ili jednom od njegovih sinova svećenika. Svećenik će pregledati promjenu na koži pa, ako su dlake na tome mjestu pobijelile i ako promjena izgleda dublja od površine kože, onda se radi o zaraznoj kožnoj bolesti. Kad svećenik pregleda osobu, neka je proglasi nečistom. Ako je upaljeno mjesto na koži bijelo, ali ne izgleda dublje od površine kože i dlaka nije pobijelila, neka svećenik tu osobu stavi u izolaciju sedam dana. Sedmog će je dana svećenik ponovo pregledati pa, ako vidi da nema promjene i širenja po koži, neka je drži u izolaciji još sedam dana. Sedmog će je dana svećenik ponovo pregledati pa, ako vidi da se promjena povlači i ne širi po koži, neka osobu proglasi čistom jer je to samo osip. Neka osoba opere odjeću i bit će čista. No, ako se osip proširi po koži nakon što je svećenik osobu proglasio čistom, neka ponovo dođe k svećeniku. Svećenik će je pregledati i, ako se osip proširio po koži, neka osobu proglasi nečistom jer se radi o opasnoj kožnoj bolesti. Kad osoba ima zaraznu kožnu bolest, neka je dovedu svećeniku koji će je pregledati. Ako je na koži bjelkasta rana, na kojoj su dlake pobijelile, a rana je svježa, onda se radi o opasnoj kožnoj bolesti. Neka svećenik osobu proglasi nečistom. Ne treba je stavljati u izolaciju radi daljnjeg pregleda jer se vidi da je nečista. Ako bolest izbije posvuda po koži i svećenik vidi da bolest prekriva svu kožu od glave do pete, pregledat će osobu. Ako joj je bolest prekrila cijelo tijelo, neka je proglasi čistom. Budući da je sva koža pobijelila, osoba je čista. No, čim se na osobi pojavi svježa rana, nečista je. Kad svećenik vidi otvorenu ranu, neka osobu proglasi nečistom. Otvorena je rana nečista jer ukazuje na opasnu kožnu bolest. Ako se rana promijeni i pobijeli, neka osoba ode svećeniku koji će je pregledati. Ako je koža pobijelila, neka je svećenik proglasi čistom. Osoba se očistila. Kad netko na koži ima čir koji je zacijelio pa se na mjestu gdje je bio pojavi bjelkasta rana ili crvenkastobijela pjega, neka se ta osoba pokaže svećeniku koji će je pregledati. Ako promjena na koži izgleda dublja od površine kože i ako su dlake na njoj pobijelile, neka je svećenik proglasi nečistom. Radi se o opasnoj kožnoj bolesti koja je izbila na mjestu čira. No, ako svećenik pregledava osobu i ne primijeti bijelu dlaku, a promjena nije dublja od površine kože i povlači se, neka je onda svećenik sedam dana drži u izolaciji. Ako se širi po koži, neka svećenik osobu proglasi nečistom jer se radi o opasnoj kožnoj bolesti. No, ako se mjesto na koži nije promijenilo i ne širi se, radi se samo o ožiljku od starog čira. Neka svećenik osobu proglasi čistom. Kad netko ima opeklinu na koži, pa se rana opekline promijeni u crvenkastobijelu ili bijelu pjegu, neka svećenik pregleda osobu. Ako su dlake pobijelile i ako promjena izgleda dublja od površine kože, onda je to opasna kožna bolest koja je izbila na mjestu opekline. Neka svećenik osobu proglasi nečistom jer se radi o opasnoj kožnoj bolesti. No, ako je svećenik pregleda, a dlaka na pjegi nije pobijelila, ako promjena nije dublja od površine kože i povlači se, neka je svećenik sedam dana drži u izolaciji. Sedmog dana neka je pregleda. Ako se pjega širi po koži, neka osobu proglasi nečistom jer je to opasna kožna bolest. No, ako se pjega nije proširila po koži, nego se povlači, onda je to oteklina od opekline. Neka svećenik osobu proglasi čistom jer se radi samo o ožiljku od opekline. Ako osoba dobije infekciju na glavi ili bradi, neka je svećenik pregleda. Ako promjena izgleda dublja od površine kože, a dlake su požutjele i stanjile se, neka svećenik oboljelu osobu proglasi nečistom. Radi se o šugi, opasnoj kožnoj bolesti glave i brade. Ako svećenik pri pregledu infekcije utvrdi da promjena ne izgleda dublja od površine kože, ali nema tamne dlake, neka oboljelu osobu drži u izolaciji sedam dana. Sedmog dana neka pregleda stanje kože pa, ako se šuga nije proširila, ako dlake nisu požutjele i ako promjena ne izgleda dublja od površine kože, neka se oboljela osoba obrije, ali da pritom ne obrije zaraženo mjesto. Svećenik će je još sedam dana držati u izolaciji, a sedmog će dana ponovo pregledati stanje kože. Ako se bolest nije proširila i ne izgleda dublja od površine kože, neka svećenik osobu proglasi čistom. Neka opere svoju odjeću i bit će čista. Ako se šuga ipak proširi po koži nakon što je osoba proglašena čistom, svećenik će je ponovo pregledati. Ako se šuga proširila po koži, svećenik ne treba tražiti žutu dlaku jer je osoba očito nečista. No, ako je, prema njegovoj procijeni, ostala nepromijenjena i ako je na njoj izrasla tamna dlaka, šuga je izliječena. Osoba je tada čista i neka je svećenik proglasi čistom. Kad čovjeku ili ženi izbiju bijele pjege po koži, svećenik će ih pregledati. Ako su pjege mutnobijele, to je bezopasan osip koji je izbio po koži. Ta je osoba čista. Kad čovjek izgubi kosu, ćelav je, ali čist. Ako izgubi kosu sprijeda, oćelavio je na čelu, ali je čist. No, ako na ćelavoj glavi ili čelu ima crvenkastobijelu infekciju, radi se o opasnoj bolesti koja izbija na glavi ili na čelu. Svećenik će ga pregledati. Ako je upalna oteklina na glavi ili čelu crvenkastobijela, kao kod zarazne kožne bolesti, taj je čovjek zaražen i nečist. Neka ga svećenik proglasi nečistim zbog bolesti na koži glave. Tko ima opasnu kožnu bolest, mora nositi razderanu odjeću, raščupati kosu, prekriti usta i vikati: ‘Nečist! Nečist!’ Dokle god osoba ima opasnu bolest, ostaje nečista. Takva osoba mora živjeti sama, negdje izvan tabora.« »Na odjeći se može pojaviti plijesan — bilo na vunenoj ili lanenoj, tkanoj ili pletenoj. Plijesan se može pojaviti i na komadu životinjske kože ili nekom kožnome predmetu. Ako to zagađenje na odjeći, koži, tkanini, pletenini ili kožnom predmetu bude zelenkasto ili crvenkasto, radi se o plijesni koja se treba pokazati svećeniku. Svećenik će pregledati plijesan i zagađeni predmet sedam dana držati u izolaciji. Sedmog će ga dana ponovo pregledati. Ako se plijesan proširila po odjeći, tkanini, pletenini ili koži, bez obzira na to u koju se svrhu ta koža koristi, to je zloćudna plijesan i predmet je nečist. Neka svećenik spali odjevni predmet — bio tkan, pleten, lanen, vunen ili kožnat jer se radi o zloćudnoj plijesni koja se mora spaliti. No, ako svećenik pri pregledu utvrdi da se plijesan nije proširila po odjeći, tkanini, pletenini ili koži, neka zapovjedi da se zagađeni predmet opere i stavi u izolaciju još sedam dana. Zatim će ga svećenik ponovo pregledati. Ako plijesan i dalje zadržava istu boju, bez obzira na to što se nije proširila, predmet je nečist. Bez obzira na to koju je stranu zahvatila plijesan, spali taj predmet. Ako svećenik pri pregledu utvrdi da se plijesan povlači nakon što je predmet opran, neka otkine zagađeni dio odjeće, bilo tkane, pletene ili kožnate. Ako se plijesan ponovo pojavi na odjevnom predmetu, bilo tkanom, pletenom ili kožnatom, znači da se širi. Takav predmet moraš spaliti u vatri. No odjeća, tkanina, pletenina ili kožni predmet, s kojih je nakon pranja nestala plijesan, neka se ponovo operu i bit će čisti. To su pravila vezana uz plijesan koja je zahvatila vunenu ili lanenu odjeću, tkaninu ili pleteninu, ili neki kožni predmet, da bi se odredili čistima ili nečistima.« BOG je rekao Mojsiju: »Ovo je pravilo za osobu zaraženu kožnom bolešću, za njezino očišćenje. Osoba se mora javiti svećeniku. Svećenik će izaći izvan tabora i izvršiti pregled. Ako je osoba ozdravila od kožne bolesti, svećenik će zapovjediti da se za njezino očišćenje donesu dvije žive, čiste ptice, komad cedrovog drveta, crvena tkanina i stabljika izopa . Svećenik će zatim zapovjediti da se jedna ptica ubije nad svježom vodom u glinenoj posudi. Potom će uzeti drugu, živu pticu, i umočiti je, zajedno s cedrovinom, crvenom tkaninom i izopom, u krv ptice ubijene nad svježom vodom. Time će sedam puta poškropiti osobu koja se čisti od zarazne kožne bolesti. Tada će je proglasiti čistom. Nakon toga, svećenik mora otići na otvoreno polje i pustiti živu pticu. Onaj tko se čisti, neka opere svoju odjeću, obrije sve svoje dlake i okupa se u vodi. Tada će biti čist. Nakon toga smije ući u tabor, ali sedam dana mora ostati izvan svog šatora. Sedmog dana neka obrije sve svoje dlake — glavu, bradu, obrve i sve ostalo. Neka opere odjeću i okupa se u vodi. Tada će biti čist. Osmog dana neka donese dva muška janjeta i jedno jednogodišnje žensko janje, svako bez tjelesne mane, tri kilograma žitne krupice zamiješane s uljem za žitnu žrtvu i tri decilitra ulja. Svećenik će dovesti onoga tko se čisti i njegove žrtve pred BOGA na ulaz u Šator sastanka. Potom će uzeti jedno muško janje i prinijeti ga kao žrtvu naknadnicu, zajedno s tri decilitra ulja. Podići će ih uvis da ih prikaže kao žrtvu pred BOGOM. Zatim će zaklati janje na svetome mjestu gdje se kolju žrtve očišćenja i paljenice. Poput žrtve očišćenja, i žrtva naknadnica pripada svećeniku. Ona je presveta. Svećenik će uzeti krv žrtve naknadnice i njome namazati resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga tko se čisti. Zatim će uzeti nešto ulja, naliti ga u svoj lijevi dlan, umočiti prst desne ruke u ulje na svome dlanu i prstom poškropiti uljem sedam puta pred BOGOM. Uljem, koje mu ostane na dlanu, svećenik će namazati resicu desnog uha onoga tko se čisti, palac njegove desne ruke i palac njegove desne noge, preko krvi žrtve naknadnice. Preostalo ulje sa svog dlana izlit će na glavu onoga tko se čisti. Tako će tu osobu učiniti čistom pred BOGOM. Zatim će svećenik prinijeti žrtvu očišćenja Svetog šatora od nečistoće te osobe. Nakon toga, zaklat će žrtvu paljenicu i prinijeti je na žrtveniku zajedno sa žitnom žrtvom. Tako će za osobu izvršiti obred očišćenja i ona će biti čista. Ako si čovjek ne može priuštiti toliko prinosa, neka uzme jedno muško janje kao žrtvu naknadnicu, koje će biti podignuto uvis da bi se za njega izvršio obred očišćenja, kilogram žitne krupice zamiješane s uljem za žitnu žrtvu, tri decilitra ulja i dvije grlice ili dva golubića, prema svojim mogućnostima. Jedna će ptica biti za žrtvu očišćenja, a druga za žrtvu paljenicu. Osmog dana neka ih za svoje očišćenje donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka, pred BOGA. Svećenik će uzeti janje za žrtvu naknadnicu i tri decilitra ulja te ih podići uvis da ih prikaže pred BOGOM. Onda će zaklati janje za žrtvu naknadnicu, uzeti krv žrtve i njome namazati resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga tko se čisti. Svećenik će naliti ulje u svoj lijevi dlan i prstom desne ruke poškropiti uljem s dlana sedam puta pred BOGOM. Uljem s dlana namazat će resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga tko se čisti, gdje je već namazao krvlju žrtve naknadnice. Preostalo ulje s dlana svećenik će izliti na glavu onoga tko se čisti. Tako će za njega izvršiti obred očišćenja pred BOGOM. Zatim će prinijeti grlice ili golubiće, ovisno što si je osoba mogla priuštiti. Jednu će pticu prinijeti kao žrtvu očišćenja, a drugu kao žrtvu paljenicu, zajedno sa žitnom žrtvom. Tako će svećenik izvršiti obred očišćenja pred BOGOM i ta će osoba biti čista. To je zakon za onoga tko ima zaraznu kožnu bolest, a ne može si priuštiti redovne žrtve za svoje očišćenje.« BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Kad uđete u zemlju Kanaan, koju vam dajem u posjed, a ja stavim plijesan u neku kuću u toj zemlji, neka vlasnik kuće ode svećeniku i kaže mu: ‘Vidio sam u svojoj kući nešto što sliči na plijesan.’ Prije nego što svećenik uđe i pregleda plijesan, neka zapovjedi da se kuća isprazni, inače će sve u kući biti proglašeno nečistim. Nakon toga, neka svećenik uđe unutra i pregleda kuću. Neka pregleda plijesan na zidovima. Ako ima zelenkastih ili crvenkastih mrlja, koje izgledaju dublje od površine zida, neka ode pred vrata kuće i zatvori je na sedam dana. Sedmog će se dana svećenik vratiti i ponovo obaviti pregled. Ako se plijesan proširila po zidovima, svećenik će zapovjediti da se zagađeno kamenje povadi i baci na nečisto mjesto izvan grada. Zatim će dati da se svi unutrašnji zidovi ostružu, a ostrugana žbuka baci na nečisto mjesto izvan grada. Neka zatim uzmu drugo kamenje, postave ga na mjesto izvađenog i novom žbukom ožbukaju kuću. Ako se plijesan ponovo pojavi u kući nakon što je kamenje izvađeno, a kuća ostrugana i ožbukana, neka svećenik napravi pregled. Ako se plijesan proširila po kući, to je zloćudna plijesan pa je kuća nečista. Neka se sruši, a njezino kamenje, drvena građa i žbuka odnesu na nečisto mjesto izvan grada. Tko god uđe u kuću dok je zatvorena, bit će nečist do večeri. Tko jede ili spava u toj kući, mora oprati svoju odjeću. Ako svećenik pregleda kuću i utvrdi da se plijesan nije proširila nakon što je kuća ožbukana, neka je proglasi čistom jer je plijesan nestala. Za očišćenje kuće neka uzme dvije ptice, komad cedrovine, crveno predivo i stabljiku izopa. Jednu pticu neka ubije nad svježom vodom u glinenoj posudi. Zatim neka uzme cedrovinu, izop, crvenu tkaninu i živu pticu pa ih umoči u krv mrtve ptice i svježu vodu. Time neka poškropi kuću sedam puta. Tako će očistiti kuću ptičjom krvlju, svježom vodom, živom pticom, cedrovinom, izopom i crvenim predivom. Neka zatim pusti živu pticu na otvorenom polju izvan grada. Tako će izvršiti obred očišćenja za kuću te će biti čista. To je zakon za svaku vrstu zarazne kožne bolesti, za plijesan na odjeći ili u kući i za osip, oteklinu ili svijetlu pjegu na koži. To je zakon kojim se određuje kad je nešto čisto, a kad nečisto.« BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Recite Izraelcima: Kad muškarac ima spolni izljev zbog spolne bolesti, nečist je. Bilo da izljev nastavlja teći ili da stane, muškarac je nečist. Svaki krevet na koji legne, bit će nečist i sve na što sjedne bit će nečisto. Tko dotakne njegov krevet, mora oprati svoju odjeću i okupati se u vodi, ali ostaje nečist do večeri. Tko sjedne na nešto na čemu je sjedio muškarac s izljevom, mora oprati svoju odjeću i okupati se u vodi, ali ostaje nečist do večeri. Tko dotakne muškarca koji ima izljev, mora oprati svoju odjeću i okupati se u vodi, ali ostaje nečist do večeri. Ako muškarac, koji ima izljev, pljune na nekoga tko je čist, neka taj opere svoju odjeću i okupa se u vodi, ali ostaje nečist do večeri. Ako muškarac s izljevom sjedne na sedlo, ono postaje nečisto. Tko dotakne ili ponese bilo što na čemu je muškarac s izljevom sjedio, bit će nečist do večeri. Mora oprati svoju odjeću i okupati se u vodi, ali ostaje nečist do večeri. Svi oni koje muškarac s izljevom dotakne neopranim rukama, moraju oprati svoju odjeću i okupati se u vodi, ali ostaju nečisti do večeri. Glinena posuda, koju dotakne muškarac s izljevom, mora se razbiti, a drvena posuda mora se isprati vodom. Kad muškarcu stane izljev, mora čekati sedam dana da postane čist. Neka opere svoju odjeću i okupa se u svježoj vodi. Tada će biti čist. Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića pa dođe pred BOGA na ulaz u Šator sastanka i dâ ih svećeniku. Svećenik će jednu pticu prinijeti kao žrtvu očišćenja, a drugu kao žrtvu paljenicu. Tako će svećenik očistiti Sveti šator od muškarčeve nečistoće pred BOGOM. Kad muškarac ima izljev sjemena, neka cijelo tijelo okupa u vodi, ali ostaje nečist do večeri. Svaka odjeća ili koža na koju dospije sjeme neka se opere vodom, ali će biti nečisti do večeri. Kad muškarac spava sa ženom i dođe do izljeva sjemena, neka se oboje okupaju u vodi, ali ostaju nečisti do večeri.« »Kad žena ima svoj redovan mjesečni izljev krvi, njezina će nečistoća trajati sedam dana. Tko god je dotakne, bit će nečist do večeri. Na što god legne ili sjedne za vrijeme svoje mjesečnice, bit će nečisto. Tko dotakne njezin krevet, mora oprati svoju odjeću i okupati se u vodi, ali ostaje nečist do večeri. Tko dotakne nešto na čemu je sjedila, mora oprati svoju odjeću i okupati se u vodi, ali ostaje nečist do večeri. Bilo da dotakne nešto na njezinom krevetu, ili nešto na čemu je sjedila, bit će nečist do večeri. Ako muškarac spava s njom i dođe u dodir s njezinom nečistoćom, bit će nečist sedam dana, a bit će nečist i svaki krevet na koji legne. Kad žena ima izljev krvi više dana, koji nije u vrijeme njezine mjesečnice, ili kad joj mjesečnica traje duže, bit će nečista cijelo to vrijeme. Kao i za vrijeme mjesečnice, bit će nečista. Svaki krevet na koji legne, dok joj traje izljev, bit će nečist, kao što je nečist tijekom mjesečnice. Na što god sjedne, bit će nečisto, kao što je nečisto tijekom mjesečnice. Tko god to dotakne, bit će nečist. Mora oprati svoju odjeću i okupati se u vodi, ali ostaje nečist do večeri. Kad ženi prestane izljev, neka čeka sedam dana. Nakon toga će biti čista. Osmog dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića i odnese ih svećeniku na ulaz u Šator sastanka. Svećenik će jednu pticu prinijeti kao žrtvu očišćenja, a drugu kao žrtvu paljenicu. Tako će svećenik očistiti Sveti šator od ženine nečistoće pred BOGOM.« »Odvojite Izraelce koji su postali nečisti. To je zato da ne bi onečistili moj Sveti šator pa da ne bi poginuli u svojoj nečistoći.« To su pravila za one koji imaju izljeve: za svakog muškarca, koji je nečist zbog izljeva sjemena, za ženu, koja je nečista zbog mjesečnice, za muškarca ili ženu, koji imaju neuobičajen izljev, i za muškarca koji ima spolni odnos sa ženom dok je nečista. BOG je govorio Mojsiju nakon smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli jer su pred BOGOM prinijeli nepropisan prinos. BOG je rekao Mojsiju: »Reci svom bratu Aronu: Ne ulazi bilo kad u Svetinju nad svetinjama, iza zavjese. Tamo je Pomirilište na Kovčegu saveza, a ja se pokazujem u oblaku iznad Pomirilišta. Ako uđeš, poginut ćeš. Arone, da bi ušao u Svetinju nad svetinjama, prinesi junca za žrtvu očišćenja i ovna za žrtvu paljenicu. Prvo se okupaj u vodi, a zatim odjeni svetu odjeću: laneno donje rublje, lanenu tuniku, lanenu lentu i laneni turban. Od izraelske zajednice uzmi dva jarca za žrtvu očišćenja i jednog ovna za žrtvu paljenicu. A kao svoju žrtvu očišćenja prinesi junca, da bi izvršio obred očišćenja za sebe i svoje ukućane. Zatim uzmi ona dva jarca i dovedi ih pred BOGA na ulaz u Šator sastanka. Baci kocku za jarce da bi odredio koji ide BOGU, a koji Azazelu . Dovedi jarca koji je kockom određen za BOGA i prinesi ga kao žrtvu očišćenja. Jarca, koji je kockom određen Azazelu, dovedi živog pred BOGA, a zatim ga pošalji Azazelu u pustinju. Tako će biti uklonjeni grijesi naroda. Arone, dovedi junca koji će biti žrtva očišćenja za tebe i tvoje ukućane te ga zakolji kao žrtvu očišćenja. Uzmi kadionicu punu užarenog ugljevlja sa žrtvenika, koji je pred BOGOM, i dvije šake sitno istucanoga mirisnog kâda. To odnesi iza zavjese i stavi kâd na vatru pred BOGOM. Od kâda će se napraviti oblak i prekriti Pomirilište na Kovčegu saveza. Tako nećeš poginuti. Uzmi junčevu krv i prstom poškropi prednju stranu Pomirilišta, a onda sedam puta ispred Pomirilišta. Zatim zakolji jarca za žrtvu očišćenja za narod pa unesi jarčevu krv iza zavjese i postupi kao i s junčevom krvlju: poškropi Pomirilište i ispred Pomirilišta. Tako ćeš izvršiti obred očišćenja za Svetinju nad svetinjama zbog nečistoće, prijestupa i svih grijeha izraelskog naroda. Isto trebaš učiniti za Šator sastanka jer se nalazi usred naroda i njegove nečistoće. Arone, nitko ne smije biti u Šatoru sastanka dok vršiš obred očišćenja u Svetinji nad svetinjama. Nitko ne smije ući dok ne izađeš, a nakon što obaviš obred očišćenja za sebe, svoje ukućane i svu izraelsku zajednicu. Izađi do žrtvenika koji je pred BOGOM i za njega izvrši obred očišćenja. Uzmi junčevu i jarčevu krv te njome namaži sve rogove žrtvenika. Sedam puta poškropi žrtvenik krvlju pa ćeš ga očistiti od nečistoće izraelskog naroda i posvetiti ga. Arone, kad završiš obred očišćenja za Svetinju nad svetinjama, Šator sastanka i žrtvenik, dovedi onoga živog jarca. Položi obje ruke na njegovu glavu i priznaj nad njim svu nepravdu, sve prijestupe i sve grijehe izraelskog naroda. Tako ćeš ih prenijeti na jarčevu glavu. Onda ga pošalji u pustinju s čovjekom koji će ga odvesti. Čovjek će ga pustiti u pustinju pa će jarac na sebi odnijeti sve grijehe naroda. Arone, nakon toga uđi u Šator sastanka i svuci lanenu odjeću, koju si odjenuo prije ulaska u Svetinju nad svetinjama, i ostavi je ondje. Okupaj se u vodi na svetome mjestu i odjeni svoju odjeću. Izađi i prinesi žrtvu paljenicu za sebe i žrtvu paljenicu za narod da bi izvršio obred očišćenja za sebe i za narod. Loj žrtve očišćenja spali na žrtveniku da se podigne dim. Čovjek, koji je pustio jarca Azazelu, neka opere svoju odjeću i okupa se u vodi. Nakon toga smije ući u tabor. Junca i jarca za žrtvu očišćenja, čija je krv unesena u Svetinju nad svetinjama da bi se izvršilo očišćenje, iznesite izvan tabora i spalite njihovu kožu, meso i izmet. Tko ih spali, mora oprati svoju odjeću i okupati se u vodi. Nakon toga smije ući u tabor. Ovo je trajna uredba za vas: desetog dana sedmog mjeseca postite i nemojte raditi. Neka ne radi ni rođeni Izraelac ni stranac koji živi s vama. Toga će se dana za vas obaviti obred očišćenja da se očistite od svih grijeha. Tada ćete biti čisti pred BOGOM. To je šabat, potpuni dan odmora za vas i zato postite. Trajna je to uredba. Ubuduće, obred očišćenja vršit će svećenik koji je pomazan i postavljen da naslijedi svog oca kao svećenik. Neka odjene svetu lanenu odjeću i izvrši obred očišćenja za Svetinju nad svetinjama, Šator sastanka i žrtvenik pa za svećenike i sav izraelski narod. Ovo je trajna uredba za vas: obred očišćenja od grijeha za sav izraelski narod neka se vrši jednom godišnje.« I Mojsije učini kao što mu je zapovjedio BOG. BOG je rekao Mojsiju: »Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima. Reci im da je BOG ovako zapovjedio: Svaki Izraelac, koji zakolje vola, janje ili kozlića, u taboru ili izvan njega, umjesto da ih dovede na ulaz u Šator sastanka i prinese kao žrtvu BOGU ispred BOŽJEG Svetoga šatora, kriv je za prolijevanje krvi. Neka se odstrani iz svog naroda jer je prolio krv. To je zato da bi Izraelci prestali ubijati žrtvene životinje vani na polju. Sada ih moraju dovoditi BOGU. Neka ih dovode svećeniku na ulaz u Šator sastanka i prinose BOGU kao žrtve slavljenice. Svećenik će krvlju zapljusnuti BOŽJI žrtvenik na ulazu u Šator sastanka i spaliti loj da se podigne dim koji je ugodan miris BOGU. Neka više ne prinose žrtve demonima jarcima jer na taj način su nevjerni meni. Trajna je to uredba za njih, za sve naraštaje. Reci im: Svaki Izraelac ili stranac koji živi s vama i prinosi žrtvu paljenicu ili drugu žrtvu, a ne dovede je na ulaz u Šator sastanka da je prinese BOGU, neka se odstrani iz naroda. Okrenut ću se protiv svakog Izraelca ili stranca, koji živi s vama, koji jede bilo kakvu krv. Tko bude jeo krv, odstranit ću ga iz naroda. Jer, tijelo ima život zbog krvi, a ja sam vam dao krv da je koristite samo na žrtveniku, da se očistite od grijeha. Krv vam omogućava očišćenje zbog života koji ima u sebi. Zato kažem Izraelcima: Nitko od vas ne smije jesti krv i ni jedan stranac, koji živi s vama, ne smije jesti krv. Kad Izraelac ili stranac, koji živi s vama, ulovi životinju ili pticu koja se smije jesti, neka joj ispusti krv i pokrije krv zemljom. Jer, život je svakog živog bića njegova krv. Zato kažem Izraelcima: Ne jedite krv ni jednog živog bića jer je život svakog živoga bića njegova krv. Tko pojede krv, neka se odstrani. Ako Izraelac ili stranac pojede životinju, koja je uginula ili koju su rastrgale druge životinje, neka opere svoju odjeću i okupa se u vodi. Ostat će nečist do večeri, a onda će biti čist. Ako ne opere svoju odjeću i ne okupa se, snosit će posljedice svoje krivnje.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Ja sam vaš BOG. Nemojte činiti ono što čine u Egiptu, gdje ste prije živjeli, i ne činite ono što se čini u Kanaanu, kamo vas vodim. Ne živite prema njihovim običajima. Vršite moje zakone i držite se mojih uredbi. Prema njima živite jer ja sam vaš BOG. Držite se mojih uredbi i zakona, jer tko ih vrši, sačuvat će svoj život. Ja sam BOG. Nemoj imati spolni odnos s krvnim srodnikom. Ja sam BOG. Nemoj nanositi sramotu svome ocu imajući spolni odnos sa svojom majkom. Ona ti je majka i ne smiješ imati spolni odnos s njom. Nemoj imati spolne odnose s bilo kojom ženom svoga oca. To bi mu donijelo sramotu. Nemoj imati spolni odnos sa svojom sestrom, bilo da je kći tvog oca ili majke, bilo da je rođena u istom domu ili drugdje. Nemoj imati spolni odnos s unukom, bilo da je ona kći tvog sina ili kćeri. To bi ti donijelo sramotu. Nemoj imati spolni odnos s kćeri očeve žene. Ona ti je sestra. Nemoj imati spolni odnos sa sestrom svog oca. Ona mu je krvni srodnik. Nemoj imati spolne odnose sa sestrom svoje majke. Ona joj je krvni srodnik. Nemoj nanositi sramotu svom stricu imajući spolni odnos s njegovom ženom. Ona ti je strina. Nemoj imati spolni odnos sa svojom snahom. Ona je žena tvog sina i stoga ne smiješ imati spolni odnos s njom. Nemoj imati spolni odnos sa ženom svog brata. To bi mu donijelo sramotu. Nemoj imati spolni odnos sa ženom i s njezinom kćeri ili unukom, bilo da je kći njezinog sina ili kćeri. One su njezine krvne srodnice. To je izopačeno. Dok ti je žena živa, nemoj za drugu ženu uzimati njezinu sestru jer bi joj bila suparnica. I nemoj imati spolni odnos s njom. Nemoj prilaziti ženi da bi s njom imao spolni odnos tijekom mjesečnice jer je u to vrijeme nečista. Nemoj imati spolni odnos sa ženom svoga bližnjeg. To bi te učinilo nečistim. Nijedno svoje dijete ne smiješ dati spaliti kao žrtvu bogu Moleku . To bi bilo nepoštovanje imena tvog Boga. Ja sam BOG. Nemoj imati spolni odnos s muškarcem kao sa ženom. To je odvratno. Nemoj imati spolni odnos sa životinjom. To bi te učinilo nečistim. Ni žena ne smije imati spolni odnos sa životinjom. To je nastrano. Nemojte se onečistiti ni na koji navedeni način. To sve činili su drugi narodi i postali nečisti. Zato ću ih istjerati pred vama. Tako je i zemlja postala nečista pa sam je kaznio zbog njezinoga grijeha te je izbljuvala svoje stanovnike. Držite se mojih uredbi i zakona. Ne činite nijednu od tih gadosti — ni vi, Izraelci, ni stranci koji žive s vama. Sve su te gadosti činili ljudi koji su prije vas živjeli u toj zemlji te je ona postala nečista. Ako zemlju učinite nečistom, izbljuvat će vas kao što je izbljuvala narode prije vas. Tko god učini neku od ovih gadosti, neka se odstrani iz svog naroda. Držite se mog naloga da ne počinite nijednu od gadosti koje su činili prije vas pa se nećete zbog njih onečistiti. Ja sam vaš BOG.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci cijeloj izraelskoj zajednici: Ja sam vaš BOG. Budite sveti jer sam ja svet. Svi poštujte svoju majku i svog oca. Održavajte moje posebne dane odmora. Ja sam vaš BOG. Ne okrećite se od mene da biste štovali ništavne idole ili izrađivali metalne kipove bogova. Ja sam vaš BOG. Kad BOGU prinosite žrtvu slavljenicu, prinosite je na ispravan način, da bude prihvaćena za vašu dobrobit. Pojedite je istog dana kad je prinesete ili sutradan, a sve što ostane do trećeg dana, mora se spaliti. Ako se nešto od žrtve jede trećeg dana, nečisto je i neće biti prihvaćeno. Tko to bude jeo, neka snosi posljedice jer je oskvrnuo ono što je BOGU sveto i neka se odstrani iz svog naroda. Kad žanjete usjeve u svojoj zemlji, nemojte žeti do samog kraja svog polja i nemojte sakupljati ono što je palo na zemlju. Nemojte potpuno obrati svoj vinograd i nemojte sakupljati grožđe koje je popadalo. Ostavite to siromašnima i strancima koji žive u vašoj zemlji. Ja sam vaš BOG. Nemojte krasti, lagati, niti varati jedan drugoga. Nemojte se lažno zaklinjati mojim imenom jer je to nepoštivanje imena vašeg Boga. Ja sam BOG. Nemojte iskorištavati niti okradati bližnjega. Nemojte zadržavati kod sebe najamnikovu plaću do jutra. Nemojte proklinjati gluhoga niti stavljati zapreku pred slijepca. Imajte strahopoštovanja prema svome Bogu. Ja sam BOG. Nemojte iskrivljavati pravdu. Ne smijete biti pristrani prema siromašnima niti povlađivati moćnima. Sudite bližnjima pravedno. Nemojte naokolo hodati i klevetati druge. Ne ugrožavajte život bližnjima. Ja sam BOG. Nemojte gajiti mržnju u srcu protiv bližnjega, nego ga otvoreno upozorite na grijeh da ne biste i vi snosili krivnju. Nemojte se osvećivati i nemojte u sebi gajiti mržnju protiv sunarodnjaka, nego volite svoje bližnje kao same sebe. Ja sam BOG. Držite se mojih uredbi. Nemojte pariti različite vrste životinja. Nemojte sijati dvije vrste sjemena na polju. Nemojte nositi odjeću napravljenu od dvije vrste tkanina. Ako muškarac ima spolni odnos s ropkinjom, koja je obećana drugom čovjeku a još nije otkupljena ni oslobođena, mora platiti naknadu njezinom vlasniku. No nemojte ih pogubiti jer ona nije bila slobodna. Neka taj čovjek, kao žrtvu naknadnicu, za sebe dovede BOGU ovna na ulaz u Šator sastanka. Svećenik će prinijeti ovna kao žrtvu naknadnicu i izvršiti obred očišćenja za njega pred BOGOM. Tako će mu biti oprošten grijeh koji je počinio. Kad uđete u zemlju i posadite raznovrsne voćke, smatrajte njihove plodove zabranjenima. Tri vam je godine zabranjeno jesti plodove voćaka. Četvrte će godine svi plodovi voćaka biti sveta žrtva na hvalu BOGU, a pete godine smijete jesti plodove voćaka. Tako će se njihov rod uvećati. Ja sam vaš BOG. Nemojte jesti meso u kojem još ima krvi. Ne bavite se gatanjem ni vradžbinama. Nemojte šišati kosu na sljepoočnicama niti rezati krajeve brade. Ne režite se po tijelu zbog pokojnika i ne radite tetovaže po sebi. Ja sam BOG. Nemojte obeščastiti svoje kćeri tjerajući ih na prostituciju , da zemlju ne obuzme bludnost i izopačenost. Održavajte moje posebne dane odmora i poštujte moje svetište. Ja sam BOG. Ne prizivajte duhove pokojnika i ne obraćajte se prizivačima duhova jer ćete od njih postati nečisti. Ja sam vaš BOG. Ustajte pred starim ljudima i iskazujte poštovanje starješinama. Imajte strahopoštovanja prema svome Bogu. Ja sam BOG. Ne ugnjetavajte strance koji žive s vama u vašoj zemlji. Postupajte prema njima kao da su rođeni Izraelci. Volite ih kao same sebe jer ste i vi bili stranci u Egiptu. Ja sam vaš BOG. Ne iskrivljujte pravdu niti varajte u mjerama za dužinu, težinu i zapreminu. Morate imati točne vage, utege i mjere. Košare i vrčevi neka budu ispravne zapremine. Ja sam vaš BOG, koji vas je izveo iz Egipta. Držite i vršite sve moje uredbe i zakone. Ja sam BOG.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Tko god od Izraelaca, ili stranaca koji žive u Izraelu, žrtvuje svoje dijete lažnom bogu Moleku, neka se pogubi. Neka ga narod kamenuje do smrti. Ja sâm okrenut ću se protiv tog čovjeka i odstraniti ga iz naroda jer je žrtvovao svoje dijete Moleku i tako onečistio moje svetište i oskvrnuo moje sveto ime. Ako narod zemlje zažmiri na činjenicu da je čovjek žrtvovao svoje dijete Moleku i ne pogubi ga, ja sâm okrenut ću se protiv tog čovjeka i njegove obitelji. Odstranit ću iz naroda i njega i sve koji su nevjerni meni i slijede Moleka. Okrenut ću se protiv svakog tko bude prizivao duhove pokojnika i obraćao se prizivačima duhova. To znači da je nevjeran meni i zato ću ga odstraniti iz naroda. Posvetite se meni i budite sveti jer sam ja vaš BOG. Držite se mojih uredbi i vršite ih. Ja sam BOG koji vas čini svetima. Tko prokune svog oca ili majku, neka se pogubi. Zaslužio je smrt jer je prokleo svog roditelja. Ako čovjek počini preljub s tuđom ženom — sa ženom svog bližnjega — neka se i preljubnik i preljubnica pogube. Čovjek koji ima spolni odnos sa ženom svog oca, nanosi mu sramotu. Neka se i on i žena pogube. Zaslužili su smrt. Ako čovjek ima spolni odnos sa svojom snahom, neka se oboje pogube. To je nastrano i zaslužuju smrt. Ako muškarac ima spolni odnos s muškarcem kao sa ženom, to je izopačeno. Neka se obojica pogube. Zaslužili su smrt. Ako se čovjek oženi nekom ženom i njezinom majkom, to je izopačeno. Neka se i on i one spale na lomači, da ne bude izopačenosti među vama. Ako čovjek ima spolni odnos sa životinjom, neka se pogubi. I životinju usmrtite. Ako žena ima spolni odnos sa životinjom, ubijte i ženu i životinju. Morate ih pogubiti jer su zaslužili smrt. Ako se čovjek oženi svojom sestrom, bilo da je ona kći njegovog oca ili majke, pa imaju spolni odnos, to je sramota. Neka se javno odstrane iz naroda. Imao je spolni odnos sa sestrom i zato mora snositi posljedice. Ako čovjek ima spolni odnos sa ženom tijekom njezine mjesečnice, neka se oboje odstrane iz naroda jer su otkrili njezino krvarenje. Nemoj imati spolni odnos sa sestrom svoje majke ni sa sestrom svog oca jer tako nanosiš sramotu svome krvnom srodniku. Oboje ćete snositi posljedice. Ako čovjek ima spolni odnos sa svojom strinom, nanosi sramotu svome stricu. Oboje će snositi posljedice. Umrijet će bez djece. Ako se čovjek oženi ženom svog brata, to je nečisto. Nanio mu je sramotu. Ni taj čovjek ni ta žena neće imati djece. Držite se svih mojih uredbi i zakona te ih vršite. U suprotnom će vas izbljuvati zemlja u koju vas vodim da se nastanite u njoj. Nemojte živjeti prema običajima naroda koje ću istjerati ispred vas. Gade mi se zbog svega što su činili. Rekao sam vam da ćete zaposjesti njihovu zemlju i da ću vam je dati u nasljedstvo. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. Ja sam vaš BOG, koji vas je odvojio od drugih naroda, zato pazite na razliku između čistih i nečistih životinja te čistih i nečistih ptica. Nemojte se ogaditi ni životinjom, ni pticom, ni gmazom, ni insektom, koje sam odredio da su nečisti. Budite moj sveti narod jer sam ja sveti BOG. Ja sam vas odvojio od drugih naroda da budete moji. Ako neki čovjek ili žena prizivaju duhove, neka se pogube. Morate ih kamenovati jer su zaslužili smrt.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci svećenicima, Aronovim sinovima: Svećenik se ne smije onečistiti doticanjem pokojnika iz svog naroda. No, ako mu umre netko od najbližih srodnika — majka ili otac, sin ili kći, brat ili neudata sestra koja živi s njim u kući — tada smije postati nečist. Svećenik je vođa u narodu i ne smije se onečistiti kao drugi. Svećenik ne smije brijati glavu, podrezivati krajeve brade niti raditi ureze po tijelu. Mora biti svet svome Bogu i ne sramotiti Božje ime. Budući da BOGU vatrom donosi prinose hrane, mora biti svet. Ne smije oženiti prostitutku niti ženu koja je bila silovana niti razvedenu ženu. Jer, svećenik je svet svome Bogu. Svećenika smatraj svetim jer prinosi Bogu prinose hrane. Smatraj ga svetim jer sam ja sveti BOG koji vas čini svetima. Ako se svećenikova kći obeščasti prostitucijom, obeščastila je svog oca. Mora biti spaljena na lomači.« »Svećenik, koji je izabran za vrhovnog svećenika, na čiju glavu je izliveno ulje pomazanja i koji je posvećen da nosi svećeničku odoru, ne smije raščupati svoju kosu niti razderati svoju odjeću. Ne smije prilaziti mrtvacu da ne bi postao nečist, čak i kad se radi o njegovom ocu ili majci. Ne smije odlaziti iz svetišta svog Boga da ne bi postao nečist pa onda onečistio Božje svetište. On je posvećen Božjim uljem pomazanja. Ja sam BOG. Mora oženiti djevicu. Ne smije oženiti ni udovicu, ni razvedenu, ni silovanu ženu, ni prostitutku. Smije se oženiti isključivo djevicom iz svog naroda. U suprotnom, njegovi potomci neće biti sveti i neće moći služiti kao svećenici. Jer, ja sam BOG i ja sam ga posvetio.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Aronu: Iz naraštaja u naraštaj ni jedan od tvojih potomaka, koji ima tjelesni nedostatak, ne smije prinositi Bogu prinose hrane. Žrtve ne smije prinositi ni jedan čovjek s tjelesnim nedostatkom. Nitko tko je slijep, hrom, unakažen, izobličen, slomljene noge ili ruke, grbav, patuljastog rasta, bolesnog oka, s kožnom bolešću, ili oštećenih testisa. Ni jedan potomak svećenika Arona, koji ima tjelesni nedostatak, ne smije prilaziti žrtveniku da bi prinosio žrtve BOGU. Budući da ima tjelesni nedostatak, ne smije prinositi Bogu prinose hrane. Smije jesti hranu koja se prinosi Bogu — i onu koja je određena presvetom i onu koja je određena svetom. Ali zbog svog tjelesnog nedostatka, ne smije ulaziti u svetište niti se primicati žrtveniku da ne oskvrne moja sveta mjesta. Jer, ja sam BOG i ja sam ih posvetio.« Mojsije je to prenio Aronu, njegovim sinovima i cijelome izraelskom narodu. BOG je rekao Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima da se s poštovanjem odnose prema svetim prinosima koje mi posvećuju Izraelci. Neka paze da ne oskvrnu moje sveto ime. Ja sam BOG. Reci im: Iz naraštaja u naraštaj, ako netko od vaših potomaka u stanju nečistoće priđe svetim prinosima, koje Izraelci posvećuju BOGU, neka se odstrani iz moje prisutnosti. Ja sam BOG. Ako neki Aronov potomak ima opasnu kožnu bolest ili izljev, ne smije jesti svete prinose sve dok se ne očisti. Također, bit će nečist ako dotakne mrtvo tijelo, ili ako ima izljev sjemena, ili ako dotakne nečistu životinju koja gmiže, ili čovjeka koji je nečist iz bilo kojeg razloga. Ako dotakne bilo što takvo, bit će nečist do večeri i ne smije jesti svete prinose dok se ne okupa u vodi. Bit će čist tek kad zađe sunce. Tada može jesti svete prinose jer su mu dani za hranu. Ne smije jesti uginulu životinju ni onu koju su rastrgale divlje životinje jer bi od toga postao nečist. Ja sam BOG. Neka se svećenici drže mojih uputa da ne bi snosili posljedice svoga grijeha i poginuli zbog oskvrnuća svetih prinosa. Ja sam BOG i ja ih posvećujem. Nitko osim svećenikove obitelji ne smije jesti svete prinose, pa tako ni svećenikov gost ni najamni radnik. No rob, kojeg je svećenik kupio novcem, i rob, koji je rođen u njegovoj kući, smiju jesti njegovu hranu. Ako se svećenikova kći uda za nekoga tko nije svećenik, ne smije jesti ništa od svetih prinosa. No svećenikova kći može postati udovica ili se razvesti, a da nema djece koja bi je uzdržavala. Ako se vrati živjeti u očevu kuću, kao u svojoj mladosti, onda smije jesti očevu hranu. Dakle, nitko osim svećenikove obitelji ne smije jesti tu hranu. Ako netko nesvjesno pojede sveti prinos, neka ga nadoknadi svećeniku i doda još petinu njegove vrijednosti. Svećenici moraju paziti da ne oskvrnu svete prinose koje Izraelci donose BOGU. Ne smiju dati Izraelcima da jedu svete prinose jer bi tako na njih svalili krivnju koja zahtijeva naknadu. Ja sam BOG koji ih čini svetima.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima: Kad netko od Izraelaca ili stranaca u Izraelu donosi prinos za zavjetnu ili dragovoljnu žrtvu, koja se BOGU prinosi kao žrtva paljenica, neka dovede potpuno zdravog mužjaka — bika, ovna ili jarca. Taj će prinos biti prihvaćen u njegovo ime. Nemojte prinositi životinju s manom jer neće biti prihvaćena. Kad netko prinosi BOGU žrtvu slavljenicu od krupne ili sitne stoke, kao zavjetnu ili dragovoljnu žrtvu, mora biti besprijekorna da bi bila prihvaćena. Ne smije imati nikakvu manu. Nemojte prinositi BOGU životinju koja je slijepa, povrijeđena, osakaćena, ili ima gnojne čireve. Takve životinje ne smijete stavljati na žrtvenik da biste ih vatrom prinijeli BOGU. Govedo ili janje s udom, koji je duži ili kraći od uobičajenog, možeš prinijeti kao dragovoljnu žrtvu, ali neće biti prihvaćeni kao zavjetna žrtva. Nemojte prinositi BOGU životinju čiji su testisi natučeni, zgnječeni, otkinuti ili odsječeni. Ne smijete to činiti u svojoj zemlji. Ni od stranaca ne primajte takve životinje kao prinos hrane za Boga. Budući da su osakaćene i imaju manu, neće biti prihvaćene.« BOG je rekao Mojsiju: »Kad se okoti tele, janje ili kozlić, neka sedam dana ostane uz svoju majku. Od osmog dana nadalje bit će prihvatljivo za žrtvu koja se BOGU prinosi vatrom. Ne koljite istog dana životinju i njezino mladunče, bilo od krupne ili sitne stoke. Kad BOGU prinosite žrtvu zahvalnicu, prinesite je tako da bude prihvaćena. Morate je pojesti istog dana i ništa ne smije ostati do jutra. Ja sam BOG. Držite i vršite moje zapovijedi. Ja sam BOG. Ne oskvrnjujte moje sveto ime da bih bio svet Izraelcima. Ja sam BOG, koji vas posvećuje. Ja sam vas izveo iz Egipta da budem vaš Bog. Ja sam BOG.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Ovo su BOŽJI propisani blagdani koje proglasite svetim javnim skupovima. Svečanosti su to koje sam uspostavio.« »Šest dana radite, ali sedmog je dana šabat, potpuni odmor, dan za sveti skup. Toga dana ništa ne radite. To je dan odmora u čast BOGU, bez obzira na to gdje živite. Ovo su BOŽJI propisani blagdani, sveti skupovi koje ćete sazvati u određeno vrijeme.« »Četrnaestog dana prvog mjeseca u suton je BOŽJA Pasha. Petnaestog dana istog mjeseca počinje Blagdan beskvasnih kruhova, u čast BOGU. Sedam ćete dana jesti beskvasni kruh. Prvog dana održite sveti skup i ne obavljajte svoje poslove. Sedam dana prinosite BOGU žrtve koje se prinose vatrom, a sedmog dana održite sveti skup i ne obavljajte svoje poslove.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Kad uđete u zemlju, koju ću vam dati, i kad budete želi usjeve, donesite svećeniku snop prvog usjeva koji požanjete. Neka ga podigne uvis pred BOGOM da budete prihvaćeni. Neka to učini dan nakon šabata. Onog dana kad donesete snop, prinesite BOGU i potpuno zdravo jednogodišnje janje kao žrtvu paljenicu. Uz to ide i žitna žrtva od dva kilograma žitne krupice zamiješane s uljem. Žrtva je to prinesena vatrom, kao ugodan miris BOGU. S tim ide i prinos pića od litre vina. Ne jedite ništa od novog žita — ni kruh, ni prženo zrnje, ni mlade klasove — sve dok ne prinesete tu žrtvu svom Bogu. Trajna je to uredba za sve vaše naraštaje, gdje god živjeli.« »Od dana nakon šabata, kad ste donijeli snop za žrtvu prikaznicu, odbrojite sedam punih tjedana. Odbrojite pedeset dana, do dana nakon sedmog šabata, pa prinesite BOGU žrtvu od novog žita. Gdje god živjeli, donesite dva kruha napravljena od dva kilograma brašna s kvascem, kao prinos BOGU od prvine žetve. S ovim kruhom prinesite sedam potpuno zdravih jednogodišnjih janjaca, jednog junca i dva ovna. Oni će biti žrtva paljenica BOGU zajedno s prinosima žita i pića. Žrtva je to prinesena vatrom, kao ugodan miris BOGU. Zatim prinesite jednog jarca kao žrtvu očišćenja i dva jednogodišnja janjca kao žrtvu slavljenicu. Neka svećenik podigne ta dva janjeta uvis, zajedno s kruhom od prvina žetve, da prikaže žrtvu pred BOGOM. Oni su sveta žrtva BOGU i pripast će svećeniku. Istog dana sazovite sveti skup i ne obavljajte nikakve poslove. Trajna je to uredba za sve vaše naraštaje, gdje god živjeli. Kad obavljate žetvu u svojoj zemlji, nemojte žeti do samih rubova svojih polja i nemojte sakupljati klasje koje je palo na zemlju. Ostavite to siromašnima i strancima koji žive s vama. Ja sam vaš BOG.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Prvi dan sedmog mjeseca neka vam bude dan potpunog odmora, sveti skup obilježen trubljenjem truba. Ne obavljajte nikakve poslove, nego prinesite BOGU žrtvu koja se prinosi vatrom.« BOG je rekao Mojsiju: »Desetog dana sedmog mjeseca Dan je pomirenja. Tada ćete imati sveti skup. Morate postiti i prinijeti BOGU žrtvu koja se daruje vatrom. Toga dana ne obavljajte nikakve poslove jer je to Dan pomirenja i tada se za vas vrši obred očišćenja od grijeha pred vašim BOGOM. Tko tog dana ne bude postio, neka se odstrani iz naroda. Tko tog dana obavlja bilo kakav posao, ja ću ga ukloniti iz naroda. Nemojte obavljati nikakav posao. Trajna je to uredba za sve vaše naraštaje, gdje god živjeli. To vam je šabat, poseban dan odmora. Morate postiti. Držite šabat od večeri devetog dana do sljedeće večeri.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Petnaestog dana sedmog mjeseca počinje Blagdan skloništa u čast BOGU i traje sedam dana. Prvog ćete dana imati sveti skup. Ne obavljajte nikakve poslove. Sedam dana prinosite BOGU žrtve na vatri, a osmog dana održite sveti skup i prinesite BOGU žrtve na vatri. To je svečani skup. Ne obavljajte nikakve poslove.« (To su blagdani koje je odredio BOG, a koje trebate slaviti kao svete skupove kada BOGU budete prinosili žrtve na dar — paljene, žitne i klane prinose te prinose pića — na određene dane. Ti blagdani su povrh BOŽJIH šabata i te žrtve su povrh vaših darova, zavjetnih i dragovoljnih žrtava koje dajete BOGU.) »Dakle, počinjući od petnaestog dana sedmog mjeseca, nakon što sakupite rod zemlje, sedam dana slavite BOŽJU svečanost. Prvi i osmi dan su dani potpunog odmora. Prvog dana uzmite najbolje plodove voćaka te palmine, jablanove i vrbine grane. Sedam dana se radujte pred svojim BOGOM. Slavite tu svečanost u čast BOGU sedam dana svake godine. Trajna je to uredba za sve vaše naraštaje za slavlje u sedmom mjesecu. Neka svi rođeni Izraelci sedam dana žive u skloništima . Tako će vaši budući naraštaji znati da sam učinio da Izraelci žive u privremenim skloništima kad sam ih izveo iz Egipta. Ja sam vaš BOG.« I Mojsije je Izraelcima objavio blagdane koje je BOG odredio. BOG je rekao Mojsiju: »Zapovjedi Izraelcima da ti za svjetiljke donose čistog ulja od gnječenih maslina, da bi se mogle redovito paliti. U Šatoru sastanka, ispred zavjese koja zaklanja Kovčeg saveza , neka Aron pali svjetiljke da gore pred BOGOM od večeri do jutra. Trajna je to uredba za sve naraštaje. Neka pali svjetiljke na zlatnom svijećnjaku, da redovito gore pred BOGOM.« »Uzmi pšenične krupice i ispeci dvanaest kruhova, a svaki zamijesi od dva kilograma krupice. Postavi ih u dva reda, po šest u svakome, na zlatnom stolu pred BOGOM. Duž svakog reda stavi čistog tamjana. Kad se pali tamjan, podsjećat će BOGA na kruhove. Neka se kruhovi stavljaju pred BOGA redovito, svakog šabata, kao trajna uredba i vječni savez za Izraelce. Kruhovi pripadaju Aronu i njegovim sinovima. Neka ih jedu na svetome mjestu jer je to najsvetiji dio žrtava koje se BOGU daruju vatrom i trajno pripadaju svećenicima.« Neki je čovjek, čija je majka bila Izraelka, a otac Egipćanin, hodao taborom i posvađao se s Izraelcem. Izraelkin je sin opsovao Boga pa su ga doveli Mojsiju. (Majka mu se zvala Šelomit i bila je Dibrijeva kći iz Danovog plemena.) Stavili su ga pod stražu dok im se ne objavi BOŽJA odluka. BOG je rekao Mojsiju: »Izvedi psovača izvan tabora. Svi koji su ga čuli neka mu stave ruke na glavu, a onda neka ga cijela zajednica kamenuje do smrti. Reci Izraelcima: Tko opsuje svog Boga, snosit će posljedice svoga grijeha. Tko izgovori BOŽJE ime kao psovku, mora se pogubiti. Neka ga cijela zajednica kamenuje do smrti. Bez obzira na to radi li se o strancu ili rođenom Izraelcu, ako izgovori Božje ime kao psovku, mora se pogubiti. Tko ubije čovjeka, mora se pogubiti. Tko ubije životinju, mora je nadoknaditi — život za život. Tko ozlijedi svog bližnjega, mora mu se zauzvrat nanijeti ista ozljeda: prijelom za prijelom, oko za oko, zub za zub. Neka snosi istu ozljedu koju je nanio drugome. Tko ubije životinju, mora je nadoknaditi, ali tko ubije čovjeka, mora se pogubiti. Isti zakon vrijedi za stranca i za rođenog Izraelca. Jer, ja sam vaš BOG.« Mojsije je sve to prenio Izraelcima pa su izveli psovača izvan tabora i kamenovali ga do smrti. Tako su izvršili ono što je BOG zapovjedio Mojsiju. BOG je rekao Mojsiju na Sinajskoj planini: »Reci Izraelcima: Kad uđete u zemlju koju ću vam dati, neka i zemlja ima poseban odmor u čast BOGU. Šest ćete godina sijati svoje polje i obrezivati svoj vinograd te ubirati njihov urod. No sedme godine neka bude potpuni odmor za zemlju — šabat u čast BOGU. Nemojte sijati polja niti obrezivati vinograde. Nemojte žeti ono što nikne samo od sebe, niti brati grožđe s neobrezane loze. Godina je to potpunog odmora za zemlju. A za jelo ćete imati ono što sâmo rodi za vrijeme šabatne godine. To će biti hrana vama, vašim slugama i sluškinjama, najamnicima, strancima koji žive s vama, stoci i divljim životinjama u vašoj zemlji. Sve što zemlja sâma rodi, bit će za hranu.« »Odbrojite sedam šabatnih godina — sedam puta sedam godina — ukupno četrdeset i devet godina. Desetog dana sedmog mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u ovnov rog diljem vaše zemlje. Posvetite pedesetu godinu i širom zemlje proglasite slobodu svim njezinim stanovnicima. Bit će vam to jubilarna godina. Svatko od vas vratit će se na svoje imanje i u svoju obitelj. Ta će vam pedeseta godina biti jubilarna — nećete sijati niti žeti ono što nikne samo od sebe, niti brati grožđe s neobrezane loze. Jubilarna je to godina i bit će vam sveta. Jest ćete prijašnji urod s polja. U toj jubilarnoj godini neka se svaki od vas vrati na svoje imanje. Ako prodajete zemlju svom sunarodnjaku ili je kupujete od njega, nemojte varati jedan drugoga. Kad kupujete zemlju od sunarodnjaka, platite mu prema broju godina od jubilarne godine. Kad prodajete zemlju, računajte cijenu prema broju godina preostalih za ubiranje žetve do jubilarne godine. Ako ima mnogo godina do jubilarne, cijena neka bude veća, a ako ih ima malo, cijena neka bude manja. Prodavatelj vam zapravo prodaje određeni broj žetava. Ne varajte jedan drugoga, nego imajte strahopoštovanja prema Bogu. Ja sam vaš BOG.« »Vršite moje uredbe i držite se mojih zakona pa ćete živjeti u sigurnosti u svojoj zemlji. Tada će vam zemlja davati plodove i jest ćete do mile volje i sigurno živjeti. Možda ćete pitati: ‘Što ćemo jesti sedme godine ako ne budemo sijali niti ubirali urod?’ Ja ću vam poslati takav blagoslov šeste godine da će zemlja roditi dovoljno za tri godine. Osme ćete godine opet sijati, a jest ćete stari urod, i to sve do devete godine, do žetve novog uroda.« »Zemlja se ne smije trajno prodati jer pripada meni, a vi ste samo došljaci i putnici kod mene. Sva zemlja koju kupujete mora imati mogućnost otkupa od strane prvobitnog vlasnika. Ako vaš sunarodnjak osiromaši, pa proda dio imanja, najbliži srodnik mora otkupiti tu zemlju. Ako čovjek nema nikog tko bi otkupio zemlju, ali napreduje i zaradi dovoljno da je sâm otkupi, neka izračuna koliko je godina prošlo od prodaje. Zatim će kupcu isplatiti razliku za vrijeme preostalo do jubilarne godine i povratiti svoje imanje. No, ako nema dovoljno sredstava za otkup, onda će prodana zemlja ostati kod kupca do jubilarne godine. To će se razriješiti u jubilarnoj godini i zemlja će biti vraćena prvobitnim vlasnicima. Ako netko proda kuću u kojoj živi, a koja se nalazi u gradu opasanom zidinama, može je otkupiti u roku jedne godine od prodaje. Pravo otkupa trajat će godinu dana. Ako kuća u gradu opasanom zidinama ne bude otkupljena do isteka pune godine, trajno će pripasti kupcu i njegovim potomcima. U tom slučaju ne mora se vratiti prvobitnom vlasniku na jubilarnu godinu. No kuće po naseljima, koja nisu opasana zidinama, računat će se kao polja. One se mogu otkupiti i moraju se vratiti u jubilarnoj godini. Po pitanju levitskih gradova: Leviti imaju trajno pravo otkupa svojih kuća u gradovima koji im pripadaju. Kuća, koja je vlasništvo Levita, prodana u levitskom gradu i pod pravom otkupa, mora se vratiti u jubilarnoj godini. U izraelskome narodu, kuće u levitskim gradovima levitsko su vlasništvo. No polja, koja pripadaju levitskim gradovima, ne smiju se prodavati jer su trajno levitsko vlasništvo.« »Ako vaš sunarodnjak osiromaši toliko da se ne može uzdržavati, pomognite mu kao jednom od stranaca koji žive s vama. Nemojte mu računati kamatu i nemojte zarađivati na njemu, nego imajte strahopoštovanja prema Bogu, da vaš sunarodnjak može i dalje živjeti među vama. Nemojte tražiti kamatu kad mu posuđujete novac i nemojte ostvarivati zaradu na hrani koju mu prodajete. Ja sam vaš BOG, koji vas je izveo iz Egipta da bih vam dao zemlju Kanaan i da bih bio vaš Bog.« »Ako vaš sunarodnjak osiromaši toliko da vam se proda, ne prisiljavajte ga da radi kao rob. Neka bude kod vas kao strani najamni radnik. Neka radi za vas do jubilarne godine. Tada oslobodite njega i njegovu djecu, da se vrati u svoju obitelj i na svoju djedovinu. Izraelci su moje sluge, koje sam izveo iz Egipta, i zato se ne smiju prodavati kao robovi. Ne postupajte okrutno s njima. Poštujte svog Boga. Po pitanju vaših robova: robove i ropkinje možete kupovati iz okolnih naroda. Također, smijete kupovati djecu stranaca koji žive s vama i članove njihovih obitelji koji su rođeni u vašoj zemlji. Oni mogu biti vaše vlasništvo. Njih možete ostaviti u nasljedstvo svojim potomcima, u trajno vlasništvo. S njima smijete postupati kao s robovima, ali ne budite okrutni prema svojim sunarodnjacima, Izraelcima. Ako se obogati stranac, koji živi s vama, a vaš sunarodnjak osiromaši toliko da se proda tom strancu ili članu njegove obitelji, on zadržava pravo da bude otkupljen nakon što se prodao. Može ga otkupiti netko od njegove braće, stric, bratić, ili neki drugi krvni srodnik iz obitelji. A ako prosperira, može se i sam otkupiti. Neka on i njegov kupac izračunaju broj godina otkad se prodao pa do jubilarne godine. Cijena neka se odredi prema broju godina i prema plaći koju bi primio najamni radnik za to vrijeme. Ako je ostalo još mnogo godina, neka se za otkup plati veći dio cijene. Ako je ostalo još malo godina, neka u skladu s tim plati za svoj otkup. Stranac neka s njim postupa kao s najamnikom koji se unajmljuje od godine do godine. Pazite da stranac ne postupa okrutno s njim. Ako se ne iskoristi ni jedna mogućnost otkupa za prodanog Izraelca, on i njegova djeca neka se oslobode u jubilarnoj godini. Jer, Izraelci su moje sluge koje sam izveo iz Egipta. Ja sam vaš BOG.« »Nemojte si izrađivati ništavne idole niti postavljati rezbarene likove, niti svete stupove. Ne postavljajte u svojoj zemlji kamenje s rezbarenim likovima da biste se pred njima klanjali. Ja sam vaš BOG. Držite moje šabate, tj. posebne dane odmora, i poštujte moje svetište. Ja sam BOG. Budete li živjeli prema mojim uredbama, držali moje zapovijedi i vršili ih, davat ću vam kišu u pravo vrijeme i zemlja će vam davati svoj rod, a drveće u polju svoje plodove. Žetva će vam trajati do berbe grožđa, a berba grožđa do sjetve. Jest ćete kruh do sitosti i živjeti sigurno u svojoj zemlji. Vašoj ću zemlji dati mir. Ići ćete na spavanje ne strahujući ni od koga. Uklonit ću krvoločne zvijeri iz vaše zemlje, a ni neprijateljske vojske neće prolaziti njome. Tjerat ćete svoje neprijatelje i poraziti ih u borbi. Petorica vaših tjerat će njih stotinu i vas stotinu tjerat će njih deset tisuća. Oni će pred vama padati od mača. Priklonit ću se vama i učiniti vas plodnima i mnogobrojnima. Držat ću se svog saveza s vama. Imat ćete toliko uroda da ćete morati izbaciti zalihe starog da napravite mjesta za novi. Postavit ću svoj Sveti šator među vas i neću vas odbaciti. Živjet ću među vama i bit ću vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Ja sam vaš BOG, koji vas je izveo iz Egipta, da više ne budete robovi. Polomio sam vaše jarmove i učinio da hodate uspravno.« »Međutim, ako me ne budete slušali i vršili sve zapovijedi, ako odbacite moje uredbe i prezrete moje zakone, ako ne budete vršili sve moje zapovijedi, prekršit ćete moj savez. Tada ću na vas poslati strah, sušicu i vrućicu koje uništavaju oči i gase život. Uzalud ćete sijati sjeme jer će vaši neprijatelji pojesti njegov rod. Okrenut ću se protiv vas. Neprijatelji će vas poraziti i vladati nad vama. Bježat ćete i kad vas nitko ne bude progonio. Ako me unatoč tome ne poslušate, još ću vas sedmerostruko kazniti za vaše grijehe. Slomit ću vašu drsku oholost. Nebo vam neće davati kišu pa će se zemlja osušiti i otvrdnuti. Uludo ćete trošiti snagu jer vam zemlja neće davati rod ni drveće plod. Ako mi se i dalje budete protivili i odbijali poslušnost, još ću vas sedmerostruko kazniti zbog vaših grijeha. Poslat ću na vas divlje zvijeri koje će vam otimati djecu i uništavati stoku. One će vas učiniti toliko malobrojnima da će vam putovi biti pusti. Ako se unatoč svim tim kaznama ne budete popravili, nego mi se i dalje budete protivili, osobno ću vam se suprotstaviti i još vas sedmerostruko kazniti zbog vaših grijeha. Dovest ću na vas neprijatelja koji će se mačem osvetiti za kršenje saveza. Kad se okupite u svojim gradovima, poslat ću na vas pomor i predati vas u ruke neprijatelju. A kad vam uskratim žito, za deset žena bit će dovoljna jedna peć da vam ispeku kruh, a onda će vam ga davati na mjeru. I vi ćete jesti, ali se nećete najesti. Ako mi se unatoč tomu ne budete pokorili, nego mi se i dalje budete protivili, osobno ću vam se ljutito usprotiviti i još vas sedmerostruko kazniti za vaše grijehe. Zbog gladi ćete jesti ljudsko meso svojih sinova i kćeri. Razvalit ću mjesta gdje štujete i zdrobiti žrtvenike gdje kadite. Natrpat ću vaše leševe na hrpu, zajedno s leševima vaših idola. Ogadit ćete mi se. Gradove ću vam razoriti, a svetišta opustošiti. Neće mi više biti ugodni mirisi vaših žrtava. Tako ću opustošiti zemlju da će se zaprepastiti vaši neprijatelji koji se dosele. Rasut ću vas po narodima. Isukat ću svoj mač i protjerati vas. Zemlja će vam biti pustoš, a vaši gradovi razvaline. Tada će se zemlja nauživati svojih šabatnih godina, dok leži pusta, dok ste vi u zemlji svojih neprijatelja. Tada će se zemlja odmoriti i uživati u svojim šabatnim godinama. Dokle god leži pusta, imat će odmor koji nije imala tijekom vaših šabata, dok ste vi u njoj živjeli. A vaše preživjele, koji će biti u neprijateljskim zemljama, učinit ću toliko strašljivima da će bježati kad zašušti list. Bježat će kao da bježe od mača i padat će iako ih nitko ne progoni. Spoticat će se jedan o drugoga, kao da bježe od mača iako ih nitko ne progoni. Nećete imati snage suprotstaviti se neprijateljima. Izumrijet ćete među drugim narodima i proždrijet će vas zemlja vaših neprijatelja. Tako će vaši preživjeli istrunuti u zemljama neprijatelja zbog svoga grijeha i zbog grijeha svojih predaka. No, ako priznaju svoj grijeh i grijeh svojih predaka, ako priznaju da su me izdali i protivili mi se, zbog čega sam im se ja usprotivio i poslao ih u zemlju njihovih neprijatelja; ako se njihovo tvrdo srce ponizi i prihvate kaznu za svoj grijeh, sjetit ću se svog saveza s Jakovom i svog saveza s Izakom i svog saveza s Abrahamom, i sjetit ću se zemlje. Zemlja koju su ostavili nauživat će se svojih šabatnih godina dok bude pusta, bez njih. Oni će platiti za svoj grijeh jer su odbacili moje zakone i prezreli moje uredbe. No unatoč svemu, dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neću ih odbaciti niti prezreti toliko da ih potpuno uništim i raskinem svoj savez s njima. Jer, ja sam njihov BOG. U njihovu ću se korist sjetiti svog saveza s njihovim precima, koje sam naočigled naroda, izveo iz Egipta da budem njihov Bog. Ja sam BOG.« To su uredbe, zakoni i propisi koje je BOG preko Mojsija uspostavio između sebe i Izraelaca na Sinajskoj planini. BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Ako se netko zavjetovao dati BOGU čovjeka kao slugu, umjesto njega može dati odgovarajuću protuvrijednost. Vrijednost muškarca u dobi od dvadeset do šezdeset godina neka bude pedeset srebrnjaka , a svaki srebrnjak mora imati težinu koja je određena u Svetištu. Vrijednost žene neka bude trideset srebrnjaka. Vrijednost osobe između pet i dvadeset godina starosti neka bude dvadeset srebrnjaka za muško, a deset srebrnjaka za žensko. Vrijednost djeteta u dobi od jednog mjeseca do pet godina neka bude pet srebrnjaka za muško, a tri srebrnjaka za žensko. Vrijednost osobe starije od šezdeset godina neka bude petnaest srebrnjaka za muškarca, a deset srebrnjaka za ženu. Ako netko ne može platiti određenu vrijednost, neka dođe pred svećenika pa će on odrediti nižu vrijednost, prema njegovim mogućnostima. Ako netko zavjetuje životinju, koja je prihvatljiva kao prinos BOGU, takva životinja postaje sveta. Ne smije se zamjenjivati drugom, ni dobra lošom, ni loša dobrom. Ako se ipak zamijeni drugom, onda obje postaju svete. Ako netko zavjetuje nečistu životinju, koja se ne smije prinositi BOGU, neka je dovede pred svećenika. Svećenik će odrediti koliko je dobra ili loša. Kako svećenik odredi cijenu, tako će biti. Ako vlasnik želi otkupiti životinju, na njezinu vrijednost mora dodati još jednu petinu. Ako netko zavjetuje svoju kuću kao dar BOGU, neka svećenik procijeni koliko je dobra ili loša. Kako svećenik odredi vrijednost, tako će biti. Ako darivatelj želi otkupiti svoju kuću, na njezinu vrijednost mora dodati jednu petinu. Tada će mu kuća biti vraćena. Ako netko BOGU zavjetuje polje koje je naslijedio, neka se vrijednost polja odredi prema količini sjemena potrebnog da ga se zasije. Vrijednost neka bude pedeset srebrnjaka za svaku veliku vreću sjemena ječma. Ako zavjetuje svoje polje u jubilarnoj godini, neka ostane prethodno određena vrijednost. Ako zavjetuje polje nakon jubilarne godine, svećenik će izračunati vrijednost u srebru prema broju godina do sljedeće jubilarne godine pa će prethodno određena vrijednost biti umanjena. Ako darivatelj želi otkupiti polje, na njegovu vrijednost neka doda još jednu petinu. Tada će mu se vratiti polje. Ako ne otkupi polje ili ga proda drugome, ono se više ne može otkupiti. Kad dođe jubilarna godina, to će polje biti potpuno posvećeno BOGU i postat će svećeničko vlasništvo. Ako netko BOGU zavjetuje polje koje je kupio, a nije od njegovog nasljedstva, neka svećenik izračuna vrijednost do jubilarne godine, a darivatelj neka istog dana plati tu cijenu kao posvetu BOGU. U jubilarnoj godini polje će se vratiti čovjeku od kojeg je kupljeno, tj. njegovoj obitelji, prvobitnim vlasnicima zemlje. Svaka vrijednost neka se odredi prema jedinici za težinu određenoj u Svetištu, koji iznosi deset grama . Neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke jer prvina već pripada BOGU. Bilo to tele ili janje, ono već pripada BOGU. Ako se zavjetuje prvina od nečiste životinje, ona se mora otkupiti po utvrđenoj vrijednosti, dodajući još jednu petinu vrijednosti. Ako ne bude otkupljena, svećenik će je prodati po utvrđenoj vrijednosti. Ako čovjek nešto od svog vlasništva potpuno posveti BOGU — čovjeka, životinju ili naslijeđeno polje — to se ne smije prodati niti otkupiti. Sve što je potpuno posvećeno, BOGU je presveto. Ni čovjek, koji je potpuno posvećen BOGU, ne smije se otkupiti, nego se mora pogubiti. Desetina svega sa zemlje pripada BOGU, bio to urod s polja ili plodovi s drveća. To je BOGU sveto. Ako netko želi otkupiti svoju desetinu, neka na to doda jednu petinu. Sva desetina od krupne i sitne stoke — svaka deseta životinja koja pri prebrojavanju prođe ispod pastirovog štapa — sveta je BOGU. Neka pastir ne gleda je li životinja dobra ili loša i neka je ne zamjenjuje drugom. Ako je ipak zamijeni drugom, onda obje postaju svete i ne mogu se otkupiti.« To su zapovijedi koje je na Sinajskoj planini BOG dao Mojsiju za Izraelce. Prvog dana drugoga mjeseca druge godine nakon izlaska Izraelaca iz Egipta, BOG je rekao Mojsiju u Šatoru sastanka, u Sinajskoj pustinji: »Načinite popis cijele izraelske zajednice prema rodovima i obiteljima , poimence upisujući svakog muškarca. Ti i Aron prebrojite sve muškarce u Izraelu prema njihovim postrojbama, od dvadeset godina i starije, a koji su sposobni služiti vojsku. Neka vam pomaže po jedan čovjek iz svakog plemena koji je ujedno i glavar obitelji. Ovo su imena ljudi koji će vam pomagati: iz Rubenovog plemena, Elisur, Šedeurov sin; iz Šimunovog plemena, Šelumiel, Surišadajev sin; iz Judinog plemena, Nahšon, Aminadabov sin; iz Isakarovog plemena, Netanel, Suarov sin; iz Zebulunovog plemena, Eliab, Helonov sin. Od Josipovih sinova: iz Efrajimovog plemena, Elišama, Amihudov sin; iz Manašeovog plemena, Gamliel, Pedahsurov sin; iz Benjaminovog plemena, Abidan, Gideonijev sin; iz Danovog plemena, Ahiezer, Amišadajev sin; iz Ašerovog plemena, Pagiel, Okranov sin; iz Gadovog plemena, Eliasaf, Deuelov sin; iz Naftalijevog plemena, Ahira, Enanov sin.« Bili su to muškarci izabrani iz zajednice, starješine plemena njihovih predaka, glavari Izraelovih plemena. Mojsije i Aron okupili su odabrane ljude pa su prvog dana drugog mjeseca sazvali svu zajednicu. Upisali su njihovo porijeklo prema rodovima i obiteljima te poimence muškarce od dvadeset godina i starije. Kao što je BOG zapovjedio, Mojsije je prebrojao narod u Sinajskoj pustinji. Potomci Rubena, Izraelovog prvorođenog sina, popisani su poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Rubenovog plemena iznosio 46.500. Šimunovi su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Šimunovog plemena iznosio 59.300. Gadovi su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima, svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Gadovog plemena iznosio 45.650. Judini su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Judinog plemena iznosio 74.600. Isakarovi su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Isakarovog plemena iznosio 54.400. Zebulunovi su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Zebulunovog plemena iznosio 57.400. Josipovi sinovi: Efrajimovi su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Efrajimovog plemena iznosio 40.500. Manašeovi su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Manašeovog plemena iznosio 32.200. Benjaminovi su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Benjaminovog plemena iznosio 35.400. Danovi su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Danovog plemena iznosio 62.700. Ašerovi su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Ašerovog plemena iznosio 41.500. Naftalijevi su potomci popisani poimence, prema svojem porijeklu, prema rodovima i obiteljima. Upisani su svi muškarci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti vojsku. Broj je popisanih iz Naftalijevog plemena iznosio 53.400. Bili su to muškarci koje su prebrojali Mojsije i Aron i dvanaest izraelskih glavara. Svaki je od njih predstavljao svoje pleme. Svi su Izraelci od dvadeset godina i stariji, sposobni služiti u izraelskoj vojsci, prebrojani prema svojim obiteljima. Ukupan je broj popisanih iznosio 603.550. No obitelji iz Levijevog plemena nisu prebrojane s ostalima jer je BOG rekao Mojsiju: »Nemoj prebrojavati Levijevo pleme niti ga popisivati s ostalim Izraelcima, nego ih odredi da vode brigu o Svetom šatoru saveza — o svoj njegovoj opremi i svemu drugome što mu pripada. Oni će nositi Sveti šator i svu njegovu opremu. Brinut će o njemu i taborovati oko njega. Kad se Sveti šator bude trebao premjestiti, Leviti će ga rastaviti, a kad se Sveti šator bude trebao postaviti, Leviti će ga sastaviti. Ako se netko drugi približi Svetom šatoru, neka se pogubi. Izraelci će postavljati šatore prema postrojbama, svaki u svome taboru, pod svojom zastavom, a Leviti će postavljati svoje šatore oko Svetog šatora saveza, da se Božji gnjev ne obori na izraelsku zajednicu. Oni će obavljati dužnosti vezane uz Sveti šator saveza.« I Izraelci su učinili sve kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Neka se Izraelci utabore oko Šatora sastanka, ali podalje. Svaka skupina neka bude pod zastavom koja označava obitelj njihovih predaka. Neka se na istoku, pod svojom zastavom, utabore postrojbe Judinog tabora. Glavar je Judinog naroda Nahšon, Aminadabov sin, a njegova postrojba broji 74.600 ljudi. Do njih neka se utabori Isakarovo pleme. Glavar je Isakarovog naroda Netanel, Suarov sin, a njegova postrojba broji 54.400 ljudi. Zatim slijedi Zebulunovo pleme. Glavar je Zebulunovog naroda Eliab, Helonov sin, a njegova postrojba broji 57.400 ljudi. Ukupan broj ljudi dodijeljen Judinom taboru, prema postrojbama, iznosi 186.400. Kad krene cijeli narod, oni neka idu prvi. Neka na jugu, pod svojom zastavom, budu postrojbe Rubenovog tabora. Glavar je Rubenovog naroda Elisur, Šedeurov sin, a njegova postrojba broji 46.500 ljudi. Do njih neka se utabori Šimunovo pleme. Glavar je Šimunovog naroda Šelumiel, Surišadajev sin, a njegova postrojba broji 59.300 ljudi. Zatim slijedi Gadovo pleme. Glavar je Gadovog naroda Eliasaf, Reuelov sin, a njegova postrojba broji 45.650 ljudi. Ukupan broj ljudi dodijeljen Rubenovom taboru, prema postrojbama, iznosi 151.450. Pri pokretu cijelog naroda, oni kreću drugi. Za njima kreće tabor Levita, noseći Šator sastanka u središtu drugih tabora. Tabori moraju kretati istim redoslijedom kojim se utaboruju, svaki sa svog mjesta i pod svojom zastavom. Neka na zapadu, pod svojom zastavom, budu vojske Efrajimovog tabora. Glavar je Efrajimovog naroda Elišama, Amihudov sin, a njegova postrojba broji 40.500 ljudi. Do njih neka bude Manašeovo pleme. Glavar je Manašeovog naroda Gamliel, Pedahsurov sin, a njegova postrojba broji 32.200 ljudi. Zatim slijedi Benjaminovo pleme. Glavar je Benjaminovog naroda Abidan, Gidonijev sin, a njegova postrojba broji 35.400 ljudi. Ukupan broj ljudi dodijeljen Efrajimovom taboru, prema postrojbama, iznosi 108.100. Pri pokretu cijelog naroda, oni kreću treći. Neka na sjeveru, pod svojom zastavom, budu vojske Danovog tabora. Glavar je Danovog naroda Ahiezer, Amišadajev sin, a njegova postrojba broji 62.700 ljudi. Do njih neka se utabori Ašerovo pleme. Glavar je Ašerovog naroda Pagiel, Okranov sin, a njegova postrojba broji 41.500 ljudi. Zatim slijedi Naftalijevo pleme. Glavar je Naftalijevog naroda Ahira, Enanov sin, a njegova postrojba broji 53.400 ljudi. Ukupan broj ljudi dodijeljen Danovom taboru, prema postrojbama, iznosi 157.600. Pri pokretu cijelog naroda, oni kreću posljednji, pod svojom zastavom.« Bili su to Izraelci, prebrojani prema obiteljima svojih predaka. Ukupan broj muškaraca u taborima, prema postrojbama, iznosi 603.550. No Leviti nisu prebrojani s ostalim Izraelcima, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Tako su Izraelci učinili sve što je BOG zapovjedio Mojsiju. Tako su postavljali tabore pod svojim zastavama i tako su kretali na put, svako sa svojim plemenom i obitelji. Ovo je povijest Aronove i Mojsijeve obitelji u vrijeme kad je BOG govorio Mojsiju na Sinajskoj planini. Imena Aronovih sinova bila su: prvorođeni Nadab, zatim Abihu, Eleazar i Itamar. Bila su to imena Aronovih sinova, odabranih za svećenike, a bili su postavljeni da služe kao svećenici. No Nadab i Abihu bili su poginuli kad su u Sinajskoj pustinji pred BOGOM prinijeli nepropisan prinos. Budući da nisu imali sinove, samo su Eleazar i Itamar služili kao svećenici za života svog oca Arona. BOG je rekao Mojsiju: »Okupi Levijevo pleme pa ih dodijeli svećeniku Aronu da mu pomažu. Neka rade kod Šatora sastanka za njega i cijelu zajednicu, obavljajući poslove vezane uz Sveti šator. Neka vode brigu o svoj opremi Šatora sastanka i neka rade za Izraelce, obavljajući poslove vezane uz Sveti šator. Levite daj Aronu i njegovim potomcima jer su od svih Izraelaca oni izabrani da se u potpunosti daju njemu. Postavi Arona i sinove da služe kao svećenici. Ako netko drugi pokuša vršiti svećeničku službu, neka se pogubi.« BOG je još rekao Mojsiju: »Umjesto svih prvorođenaca koji se rode Izraelcima, uzeo sam Levite i oni su moji, jer prvorođenci pripadaju meni. Nakon što sam pobio sve prvorođence u Egiptu, odlučio sam za sebe odvojiti sve prvorođence u Izraelu, bio to čovjek ili životinja. Oni su moji. Ja sam BOG.« BOG je rekao Mojsiju u Sinajskoj pustinji: »Prebroji Levite prema njihovim obiteljima i rodovima. Prebroji svako muško od jednog mjeseca i starije.« I Mojsije ih je prebrojao, kao što mu je zapovjedio BOG. Ovo su imena Levijevih sinova: Geršon, Kehat i Merari. Imena Geršonovih sinova i njihovih rodova su: Libni i Šimi. Kehatovi sinovi i njihovi rodovi su: Amram, Ishar, Hebron i Uziel. Merarijevi sinovi i njihovi rodovi su: Mahli i Muši. Rodovi su to Levita prema njihovim precima. Geršonu su pripadali rodovi Libnijaca i Šimijaca. Bili su to rodovi Geršonovaca. Broj je svih prebrojanih muških od jednog mjeseca i starijih iznosio 7.500. Rodovi su Geršonovaca taborovali na zapadu, iza Svetog šatora. Glavar je Geršonovih rodova bio Eliasaf, Laelov sin. U Šatoru sastanka Geršonovci su se brinuli o Svetom šatoru, vanjskom šatoru i prekrivaču, zavjesi na ulazu u Šator sastanka, dvorišnoj zavjesi, zavjesi na ulazu u dvorište, koje je oko Svetog šatora i žrtvenika, konopcima i svime što je povezano sa zavjesama. Kehatu su pripadali rodovi Amramovaca, Isharovaca, Hebronovaca i Uzielovaca. Bili su to rodovi Kehatovaca. Broj je svih njihovih muških od jednog mjeseca i starijih iznosio 8.600 . Kehatovci su obavljali dužnosti vezane uz Svetište. Rodovi Kehatovaca taborovali su s južne strane Svetog šatora. Glavar je Kehatovog doma, koji se sastoji od rodova Kehatovaca, bio Elisafan, Uzielov sin. Oni su se brinuli o Kovčegu, stolu, svijećnjaku, žrtveniku, predmetima koji su se koristili pri vršenju svećeničke službe, zavjesi i svime vezanim uz zavjesu. Vrhovni je glavar Levita bio Eleazar, sin svećenika Arona. Bio je određen da nadgleda one koji su obavljali dužnosti vezane uz Svetište. Merariju su pripadali rodovi Mahlijaca i Mušijaca. Bili su to rodovi Merarijevaca. Broj je svih njihovih prebrojanih muških od jednog mjeseca i starijih iznosio 6.200. Glavar je Merarijevog doma, koji se sastoji od rodova Merarijevaca, bio Suriel, Abihailov sin. Oni su taborovali na sjevernoj strani Svetog šatora. Merarijevci su bili odgovorni za okvire Svetog šatora, poprečne šipke, stupove, postolja, svu opremu i sve što je vezano uz njihovu upotrebu, kao i za stupove u dvorištu oko Svetog šatora, postolja stupova, kolčiće i konopce. Mojsije, Aron i njegovi sinovi taborovali su istočno od Svetog šatora, to jest Šatora sastanka. Obavljali su službe u Svetištu i čuvali ga. Ako bi se bilo tko drugi približio Svetištu, bio bi pogubljen. Ukupan je broj Levita prema njihovim obiteljima, svi muškarci od mjesec dana i stariji, koje su Mojsije i Aron prebrojali po BOŽJOJ zapovijedi, iznosio 22.000. BOG je rekao Mojsiju: »Prebroji svako izraelsko prvorođeno muško od mjesec dana i starije te ga upiši poimence. Uzmi Levite za mene umjesto svih izraelskih prvorođenaca i stoku Levita umjesto svih prvina izraelske stoke. Ja sam BOG.« I Mojsije je prebrojao sve izraelske prvorođence, kao što mu je zapovjedio BOG. Ukupan je broj prvorođenih muških od mjesec dana i starijih, upisanih poimence, iznosio 22.273. BOG je još rekao Mojsiju: »Uzmi Levite umjesto svih izraelskih prvorođenaca i stoku Levita umjesto izraelske stoke. Leviti su moji. Ja sam BOG. Da bi otkupio ona 273 prvorođenca u Izraelu, koliko ih ima više od Levita, skupi pet srebrnjaka po glavi, prema službenoj mjeri Svetišta . Taj novac daj Aronu i njegovim sinovima kao otkupninu za one koji prelaze broj Levita.« I Mojsije je skupio novac za otkupninu od onih koji su prelazili broj prvorođenaca što su ih otkupili Leviti. Od izraelskih je prvorođenaca skupio 1.365 srebrnjaka , prema službenoj mjeri. Mojsije je dao novac za otkupninu Aronu i njegovim sinovima, kao što mu je zapovjedio BOG. BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Izvršite popis Kehatovih potomaka iz Levijevog plemena prema njihovim rodovima i obiteljima. Prebrojite sve muškarce u dobi od trideset do pedeset godina koji mogu služiti u Šatoru sastanka. Služba je Kehatovaca u Šatoru sastanka brinuti se o najsvetijim predmetima. Kad se tabor bude spremao za pokret, Aron i njegovi sinovi ući će u Šator, skinuti zaštitnu zavjesu i njome prekriti Kovčeg saveza. Zatim će to prekriti prekrivačem od finih koža, prostrijeti preko plavu tkaninu i namjestiti šipke za nošenje. Preko stola za svete kruhove prostrijet će plavu tkaninu i na stol staviti tanjure, žlice, pehare i posude za prinose pića. Sveti kruhovi neka također ostanu na stolu. Potom će preko prostrijeti crvenu tkaninu, sve prekriti prekrivačem od glatkih koža i namjestiti šipke za nošenje stola. Uzet će plavu tkaninu i njome pokriti svijećnjak i svjetiljke, škare za fitilj i podloške, i sve posude za opskrbljivanje uljem. Zatim će umotati svijećnjak i sav pribor u prekrivač od glatkih koža i položiti ga na nosila. Preko zlatnog žrtvenika prostrijet će plavu tkaninu pa ga prekriti glatkim kožama i namjestiti šipke za nošenje. Uzet će sve predmete, koji se koriste pri služenju u Svetištu, umotati ih u plavu tkaninu, prekriti glatkim kožama i položiti na nosila. Iz brončanog žrtvenika uklonit će pepeo i preko žrtvenika prostrijeti ljubičastu tkaninu. Zatim će na njega položiti sav pribor koji se koristi za službu kod žrtvenika, uključujući žeravnike, vilice za meso, lopatice i posude. Preko njega će prostrijeti prekrivač od glatkih koža i namjestiti šipke za nošenje. Prije negoli tabor bude spreman za pokret, Aron i njegovi sinovi moraju završiti s pokrivanjem svih dijelova Svetišta i svih svetih predmeta. Tek tada smiju doći Kehatovci koji će nositi stvari pomoću šipki jer ne smiju doticati svete predmete da ne poginu. To su predmeti Šatora sastanka koje Kehatovci trebaju nositi. Eleazar, sin svećenika Arona, vodit će brigu o ulju za svjetiljke, mirisnom kâdu, svakodnevnim žitnim prinosima i ulju za pomazanje. Nadgledat će čitav Sveti šator i sve što je u njemu, čitavo Svetište i sav pribor.« BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Pazite da rodovi Kehatovaca ne budu istrijebljeni iz Levijevog plemena. Ovako postupajte s njima, da ostanu na životu, da ne poginu kad se približe najsvetijim predmetima: neka Aron i njegovi sinovi uđu u Svetište i svakom Kehatovcu odrede što će raditi i što će nositi. Kehatovci ni na tren ne smiju ući i pogledati svete predmete jer će poginuti.« BOG je rekao Mojsiju: »Izvrši i popis Geršonovih potomaka prema njihovim obiteljima i rodovima. Prebroji sve muškarce u dobi od trideset do pedeset godina koji mogu raditi i služiti oko Šatora sastanka. Rodovi Geršonovaca imaju dužnost spremati i prenositi sljedeće stvari: spremat će i prenositi zavjese Svetog šatora, Šator sastanka, prekrivač od tkanine, gornji prekrivač od glatkih koža, zavjese s ulaza u Šator sastanka, zavjese dvorišta oko Svetog šatora i žrtvenika, zavjesu s ulaza u dvorište, konopce i svu opremu koja se koristi uz zavjese. Geršonovci će se pobrinuti za sve što treba oko tih predmeta. Sva njihova služba, bilo prenošenje ili neki drugi posao, neka se obavlja prema zapovijedi Arona i njegovih sinova. Odredit ćete im što trebaju nositi. To je služba Geršonovih rodova oko Šatora sastanka. Obavljat će svoje dužnosti pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona.« »Prebroji Merarijeve potomke prema njihovim rodovima i obiteljima. Prebroji sve muškarce u dobi od trideset do pedeset godina koji mogu služiti oko Šatora sastanka. Njihova je dužnost oko Šatora sastanka prenositi sljedeće: okvire Svetog šatora, poprečne šipke, stupove i postolja, kao i stupove dvorišta s postoljima, šatorske kolčiće, konopce, svu opremu i sve što se koristi uz njih. Prema nazivu predmeta odredi im točno što trebaju nositi. Služba je to Merarijevih rodova, sav njihov posao oko Šatora sastanka, pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona.« Mojsije, Aron i glavari zajednice prebrojali su Kehatovce prema njihovim rodovima i obiteljima. Svih muškaraca u dobi od trideset do pedeset godina, sposobnih za službu oko Šatora sastanka, prebrojanih prema rodovima, bilo je 2.750. Bio je to popis Kehatovih rodova koji su služili pri Šatoru sastanka. Mojsije i Aron su ih prebrojali po zapovijedi koju je BOG dao preko Mojsija. Prebrojani su i Geršonovci prema svojim obiteljima i rodovima. Svih muškaraca u dobi od trideset do pedeset godina, sposobnih za fizički rad oko Šatora sastanka, prebrojanih prema rodovima i obiteljima, bilo je 2.630. Bio je to popis Geršonovih rodova koji su služili pri Šatoru sastanka. Mojsije i Aron su ih prebrojali po BOŽJOJ zapovijedi. Prebrojani su i Merarijevci prema svojim rodovima i obiteljima. Svih muškaraca u dobi od trideset do pedeset godina, sposobnih za fizički rad oko Šatora sastanka, prebrojanih prema rodovima, bilo je 3.200. Bio je to popis Merarijevih rodova. Mojsije i Aron prebrojali su ih po zapovijedi koju je BOG dao preko Mojsija. Tako su Mojsije, Aron i glavari Izraela prebrojali sve Levite prema njihovim rodovima i obiteljima. Ukupan je broj svih muškaraca u dobi od trideset do pedeset godina, sposobnih za opsluživanje i prenošenje Šatora sastanka, iznosio 8.580. Prema zapovijedi, koju je BOG dao preko Mojsija, svakom je određeno što će raditi i što će prenositi. Tako su popisani, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. BOG je rekao Mojsiju: »Zapovjedi Izraelcima da izdvoje iz tabora svakog tko ima opasnu kožnu bolest, ili izljev zbog bolesti, ili je nečist zbog dodira s truplom. Bez obzira na to radi li se o muškarcu ili ženi, pošaljite ih izvan tabora zato da ne onečiste tabor, gdje ja boravim među njima.« Izraelci su učinili kao što je BOG zapovjedio Mojsiju: takve su ljude slali izvan tabora. BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Kad muškarac ili žena na bilo koji način oštete neku osobu, iznevjerili su BOGA i krivi su. Neka priznaju grijeh koji su počinili. Neka nadoknade štetu u potpunosti, dodajući na to jednu petinu vrijednosti. Neka to daju oštećenoj osobi. Ako je oštećena osoba mrtva i nema bliskog srodnika kojem bi se dala naknada, onda naknada pripada BOGU. Neka je daju svećeniku zajedno s ovnom kojim će izvršiti obred očišćenja za krivca. Svi sveti prilozi, koje Izraelci donose svećeniku, pripadaju svećeniku. Sveti prilozi pripadaju njihovim vlasnicima, ali ono što daju svećeniku, njemu i pripada.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Nečija žena može zastraniti i biti nevjerna. Može spavati s drugim muškarcem, a da njezin muž ne dozna, te neće biti otkrivena iako se onečistila i neće biti svjedoka protiv nje jer nije uhvaćena na djelu. Ako njezinog muža obuzme ljubomora i posumnja u svoju ženu, bila ona čista ili nečista, dovest će je svećeniku. Donijet će za nju i dar od kilograma ječmenog brašna. Ne smije ga polijevati uljem niti stavljati tamjan jer je to žitna žrtva za ljubomoru. Bila je to žrtva podsjetnica kojom se podsjeća na krivnju. Svećenik će dovesti ženu i postaviti je pred BOGA. Zahvatit će svete vode u glinenu posudu i u nju nasipati nešto prašine s poda Svetog šatora. Kad svećenik postavi ženu pred BOGA, rasplest će joj kosu i u ruke joj staviti žrtvu podsjetnicu, tj. žitnu žrtvu za ljubomoru, a on će držati gorku vodu koja donosi prokletstvo. Zatim će izgovoriti zakletvu nad ženom: ‘Ako ni jedan drugi muškarac nije spavao s tobom, ako nisi zastranila i onečistila se dok si bila udana za svog muža, neće ti nauditi ova gorka voda koja donosi prokletstvo. No, ako si zastranila dok si bila udana za svog muža, ako si spavala s drugim muškarcem, onda si nečista.’ Potom će svećenik izgovoriti zakletvu prokletstva nad ženom: ‘Neka BOG učini da ti se osuši maternica i napuhne trbuh pa ćeš biti prokleta u svome narodu. Neka ova voda, koja donosi prokletstvo, uđe u tvoje tijelo da ti se napuhne trbuh i osuši maternica.’ A žena neka kaže: ‘Ako sam kriva, neka bude tako.’ Svećenik će zapisati ova prokletstva na svitak i isprati napisane riječi u gorkoj vodi. Zatim žena mora popiti gorku vodu koja donosi prokletstvo. Kad voda uđe u nju, ako je kriva, izazvat će joj teške bolove. Svećenik će joj iz ruku uzeti žitnu žrtvu za ljubomoru njenog muža, podići je uvis pred BOGOM i odnijeti na žrtvenik. Zatim će od žitne žrtve zagrabiti punu šaku, što predstavlja cijelu žrtvu, i spaliti to na žrtveniku. Nakon toga, ženi će dati da popije vodu. Ako se žena onečistila, ako je bila nevjerna svome mužu, kad popije vodu koja donosi prokletstvo, izazvat će joj teške bolove. Trbuh će joj se napuhnuti i maternica osušiti te će biti prokleta u svome narodu. No, ako se žena nije onečistila, bit će slobodna od posljedica i moći će rađati djecu. Takav je zakon u slučaju ljubomore, kad žena zastrani i onečisti se dok je udana za svog muža, ili kad njega obuzme ljubomora i posumnja u svoju ženu. Svećenik će je postaviti pred BOGA i u cijelosti primijeniti ovaj zakon na nju. Ako je kriva, snosit će posljedice svoje krivnje, a muž će biti slobodan od bilo kakve krivnje.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Ako čovjek ili žena daju poseban zavjet kojim se posvećuju BOGU kao Nazireji, onda ne smiju: piti vino ni pivo, ni bilo kakav ocat, ni sok od grožđa, niti jesti svježe ili suho grožđe. Tijekom trajanja zavjeta ne smiju jesti ništa od plodova vinove loze, čak ni sjemenku ili ljusku od grožđa. Tijekom čitavog nazirejskog zavjeta ne smiju se brijati niti šišati. Neka budu sveti dok se ne navrši vrijeme njihovog posvećenja BOGU. Neka puste da im kosa na glavi slobodno raste. Ne smiju prilaziti truplu tijekom čitavog posvećenja BOGU. Ako im umre otac ili majka ili brat ili sestra, ne smiju se zbog njih onečistiti jer im je na glavi znak posvećenja Bogu. Cijelo su vrijeme svog posvećenja sveti BOGU. Ako pokraj njih netko iznenada umre, njihova će posvećena kosa postati nečista. Tada moraju proći obred očišćenja i obrijati glavu na sedmi dan obreda. Osmog dana neka svećeniku na ulaz u Šator sastanka donesu dvije grlice ili dva golubića. Svećenik će jednu pticu prinijeti kao žrtvu očišćenja, a drugu kao žrtvu paljenicu. Tako će za njih izvršiti obred očišćenja jer nose krivnju zbog doticaja s truplom. Istog dana neka opet posvete svoju glavu. Moraju se ponovo posvetiti BOGU na isto razdoblje. Neka donesu jednogodišnje muško janje, kao žrtvu naknadnicu. Prethodno vrijeme posvećenja im se ne računa jer su se onečistili tijekom posvećenja. Kad se Nazirejima navrši vrijeme posvećenosti, moraju doći na ulaz u Šator sastanka i donijeti BOGU svoj prinos — jednogodišnje zdravo muško janje za žrtvu paljenicu, jednogodišnje zdravo žensko janje za žrtvu očišćenja, zdravog ovna za žrtvu slavljenicu, pripadajuće prinose žita i pića te košaru beskvasnih kruhova — pogače od žitne krupice zamiješane s uljem i lepinje premazane uljem. Svećenik će to donijeti pred BOGA i prinijeti žrtvu očišćenja i žrtvu paljenicu. Prinijet će košaru s beskvasnim kruhom i žrtvovati BOGU ovna kao žrtvu slavljenicu, zajedno s pripadajućim prinosom žita i pića. Nazireji će na ulazu u Šator sastanka obrijati posvećenu kosu s glave pa je staviti na vatru koja gori ispod žrtve slavljenice. Nakon brijanja posvećene kose, svećenik će im staviti u ruke kuhanu ovnovu plećku i po jednu beskvasnu pogaču i lepinju iz košare. Svećenik će to podići uvis i prikazati pred BOGOM. Bio je to sveti dio za svećenike, zajedno s prsima i butom koji su podignuti i prikazani. Nakon toga Nazireji mogu piti vino. Zakon je to o Nazirejima koji BOGU zavjetuju svoje prinose u skladu s posvećenjem. Neka zavjetuju još prinosa ako si ih mogu priuštiti. Moraju izvršiti sve što su zavjetovali, u skladu sa zakonom o posvećenju.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce. Govorite im: ‘Neka te BOG blagoslovi i čuva. Neka ti BOG bude dobar i milostiv. Neka ti BOG bude naklonjen i da ti mir.’ Tako će oni koristiti moje ime da blagoslove Izraelce i ja ću ih blagoslivljati.« Kad je Mojsije završio s podizanjem Svetog šatora, pomazao ga je i posvetio. Također, pomazao je i posvetio svu pripadajuću opremu te žrtvenik i sav pribor. Tada su glavari Izraela donijeli prinose. Bili su to glavari obitelji njihovih predaka, plemenski glavari koji su nadgledavali prebrojavanje Izraelaca. Dotjerali su pred BOGA prinos od šest pokrivenih kola i dvanaest volova — jedna kola po dvojici glavara i jedan vol po svakome glavaru. Doveli su ih pred Sveti šator. BOG je rekao Mojsiju: »Primi te darove od njih, da se koriste za poslove kod Šatora sastanka. Daj ih Levitima, svakome prema njegovoj službi.« Tako je Mojsije uzeo kola i volove te ih dao Levitima. Geršonovcima je dao dvoja kola i četiri vola, prema potrebama njihove službe, a Merarijevcima četvora kola i osam volova, prema potrebama njihove službe. Oni su radili pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona. No Kehatovcima nije dao ništa od toga jer je njihova služba nošenje svetih predmeta na ramenima. Nakon što je žrtvenik pomazan, glavari su donijeli prinose za posvetu i stavili ih pred njega. BOG je rekao Mojsiju: »Neka svakog dana po jedan glavar donese svoj prinos za posvetu žrtvenika.« Svaki je glavar donio sljedeći prinos: jedan srebrni tanjur težak 1,3 kilograma i jednu srebrnu posudu od 700 grama , prema službenoj mjeri Svetišta , i jedno i drugo puno žitne krupice zamiješane s uljem, za žitnu žrtvu; jednu zlatnu posudicu od 100 grama , punu kâda; jednog junca, jednog ovna i jednog jednogodišnjeg janjca, za žrtvu paljenicu; jednog jarca za žrtvu očišćenja; i dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodišnjih janjaca, za žrtvu slavljenicu. Prvog je dana svoj prinos donio Nahšon, Aminadabov sin iz Judinog plemena. Drugoga je dana svoj prinos donio Netanel, Suarov sin, glavar Isakarovog plemena. Trećeg je dana svoj prinos donio Eliab, Helonov sin, glavar Zebulunovog naroda. Četvrtog je dana svoj prinos donio Elisur, Šedeurov sin, glavar Rubenovog plemena. Petog je dana svoj prinos donio Šelumiel, Surišadajev sin, glavar Šimunovog plemena. Šestog je dana svoj prinos donio Eliasaf, Deuelov sin, glavar Gadovog plemena. Sedmog je dana svoj prinos donio Elišama, Amihudov sin, glavar Efrajimovog plemena. Osmog je dana svoj prinos donio Gamliel, Pedahsurov sin, glavar Manašeovog plemena. Devetog je dana svoj prinos donio Abidan, Gidonijev sin, glavar Benjaminovog plemena. Desetog je dana svoj prinos donio Ahiezer, Amišadajev sin, glavar Danovog plemena. Jedanaestog je dana svoj prinos donio Pagiel, Okranov sin, glavar Ašerovog plemena. Dvanaestog je dana svoj prinos donio Ahira, Enanov sin, glavar Naftalijevog plemena. *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** Bili su to prinosi izraelskih glavara za posvetu žrtvenika kad je bio pomazan: 12 srebrnih tanjura, 12 srebrnih posuda i 12 zlatnih posudica. Svaki je srebrni tanjur bio težak 1,3 kilograma, a svaka posuda 700 grama. Ukupna je težina srebrnih posuda iznosila 24 kilograma , prema službenoj mjeri Svetišta. Svaka od dvanaest zlatnih posudica ispunjenih kâdom težila je 100 grama, prema službenoj mjeri Svetišta. Ukupna je težina zlatnih posudica iznosila 1,2 kilograma . Ukupan je broj životinja za žrtve paljenice bio: 12 junaca, 12 ovnova i 12 jednogodišnjih janjaca, s pripadajućim žitnim žrtvama. Za žrtvu očišćenja bilo je 12 jaraca. Ukupan broj životinja za žrtvu slavljenicu bio je: 24 vola, 60 ovnova, 60 jaraca i 60 jednogodišnjih janjaca. Bili su to prinosi za posvetu žrtvenika nakon što je pomazan. Kad je Mojsije ulazio u Šator sastanka da bi razgovarao s BOGOM, čuo bi glas kako mu govori između dva krilata bića iznad Pomirilišta, to jest poklopca Kovčega saveza. Tako je Bog razgovarao s Mojsijem. BOG je rekao Mojsiju: »Reci Aronu: Kad budeš postavljao sedam svjetiljaka, neka osvjetljavaju prostor ispred svijećnjaka.« I Aron je tako učinio: postavio je svjetiljke na prednju stranu svijećnjaka, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Svijećnjak je bio napravljen od kovanog zlata, od podnožja do cvjetova, bio je sav od kovanog zlata. Mojsije ga je napravio točno prema uzorku koji mu je pokazao BOG. BOG je rekao Mojsiju: »Odvoji Levite od ostalih Izraelaca i očisti ih. Da bi ih očistio, postupi ovako: poškropi ih vodom za očišćenje , a oni će zatim obrijati cijelo tijelo i oprati svoju odjeću. Tako će se očistiti. Zatim će uzeti jednog junca s pripadajućom žitnom žrtvom od žitne krupice zamiješane s uljem, a ti uzmi drugog junca za žrtvu očišćenja. Dovedi Levite pred Šator sastanka i okupi svu izraelsku zajednicu. Dovedi ih pred BOGA, a Izraelci će staviti ruke na njih . Aron će zatim prikazati Levite pred BOGOM kao žrtvu Izraelaca. Tada će biti spremni za služenje BOGU. Nakon što Leviti polože ruke na glave junaca, prinesi BOGU jednog junca kao žrtvu očišćenja, a drugog kao žrtvu paljenicu, da se izvrši obred očišćenja za Levite. Leviti će služiti Aronu i njegovim sinovima, a ti ih prikaži pred BOGOM kao prinos . Tako ćeš Levite odvojiti od ostalih Izraelaca i oni će biti moji. Nakon što si očistio Levite i prikazao ih preda mnom, oni mogu služiti oko Šatora sastanka. Izraelci će mi dati Levite i oni će pripadati meni. U prošlosti sam rekao svakoj izraelskoj obitelji da mi dâ svoga prvorođenog sina, ali sada uzimam Levite umjesto prvorođenih sinova izraelskih obitelji. Svako prvorođeno muško u Izraelu, i od ljudi i od životinja, pripada meni. Pobivši sve prvorođence u Egiptu, odvojio sam ih za sebe, a Levite sam uzeo umjesto svih prvorođenih sinova u Izraelu. Njih sam dao kao dar Aronu i njegovim sinovima da služe oko Šatora sastanka za sve Izraelce. Oni će vršiti obred očišćenja kako nikakva pošast ne bi zadesila Izraelce kad se približe Svetištu.« Mojsije, Aron i cijela izraelska zajednica učinili su s Levitima baš kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. Leviti su se očistili i oprali svoju odjeću, a onda ih je Aron doveo da ih prikaže pred BOGOM. Izvršio je za njih obred očišćenja te su postali čisti. Nakon toga Leviti su otišli služiti oko Šatora sastanka pod nadzorom Arona i njegovih sinova. Učinili su s Levitima baš kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. BOG je rekao Mojsiju: »I ovo se odnosi na Levite: Samo muškarci od dvadeset i pet godina te stariji smiju služiti kod Šatora sastanka, a kad napune pedeset godina, moraju istupiti iz obavezne službe. Mogu pomagati svojoj braći u izvršavanju njihovih dužnosti kod Šatora sastanka, ali sami ne smiju služiti. Tako učini s Levitima po pitanju njihovih dužnosti.« Prvog mjeseca druge godine nakon što su izašli iz Egipta, BOG je rekao Mojsiju u Sinajskoj pustinji: »Neka Izraelci slave Pashu u određeno vrijeme. Slavite je u suton četrnaestog dana ovog mjeseca, u određeno vrijeme, u skladu sa svim pashalnim uredbama i običajima.« Tako je Mojsije rekao Izraelcima da proslave Pashu i oni su je proslavili u Sinajskoj pustinji u suton četrnaestog dana prvoga mjeseca. Izraelci su učinili sve kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. No neki od njih nisu mogli slaviti Pashu tog dana jer su bili nečisti zbog dodira s mrtvacem. Zato su toga istog dana došli Mojsiju i Aronu pa im rekli: »Postali smo nečisti zbog dodira s mrtvacem, ali zašto bi nam se branilo da s ostalim Izraelcima prinesemo žrtvu BOGU u vrijeme koje je određeno za to?« Mojsije im je rekao: »Pričekajte ovdje dok ne saznam što BOG kaže da morate činiti.« Tada je BOG rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Ako vi ili vaši potomci budete nečisti zbog dodira s mrtvacem, ili ako budete na putu, ipak možete slaviti Pashu u čast BOGU. Slavite je u suton četrnaestog dana drugoga mjeseca. Jedite pashalnu životinju s beskvasnim kruhom i gorkim biljem. Njezino meso ne smijete ostaviti do jutra i ne smijete joj slomiti nijednu kost. Držite do svih pashalnih uredbi. Ako je osoba čista i nije na putu pa ne proslavi Pashu, neka se odstrani iz svog naroda jer nije prinijela BOGU žrtvu u određeno vrijeme. Mora snositi posljedice svoga grijeha. Ako stranac, koji živi s vama, želi slaviti Pashu u čast BOGA, neka to čini prema pashalnim uredbama i običajima. Ista uredba vrijedi za stranca i za rođenog Izraelca.« Onoga dana kad je podignut Sveti šator, to jest Šator saveza, prekrio ga je oblak. Od večeri do jutra oblak je nad Svetim šatorom izgledao kao vatra. Tako je bilo stalno: preko dana ga je prekrivao oblak koji je noću izgledao kao vatra. Kad god bi se oblak podigao sa Šatora, Izraelci su kretali na put. Gdje god bi se oblak spustio, ondje su se utaborili Izraelci. Na BOŽJU su zapovijed Izraelci kretali na put i na njegovu su zapovijed postavljali tabor. Dokle god bi oblak stajao nad Svetim šatorom, ostajali su u taboru. Ako bi oblak dugo vremena stajao nad Svetim šatorom, Izraelci su se držali BOŽJEG naloga i nisu kretali na put. Ponekad bi oblak bio nad Svetim šatorom samo nekoliko dana. U skladu s BOŽJOM zapovijedi, ostajali su u taboru, a zatim su na njegovu zapovijed kretali na put. Ponekad bi oblak stajao samo od večeri do jutra, a kad bi se ujutro podigao, kretali su na put. Ako bi oblak stajao samo jedan dan i jednu noć, čim bi se podigao, kretali su na put. Bez obzira na to je li oblak stajao nad Svetim šatorom dva dana ili mjesec dana ili godinu dana, Izraelci su ostajali utaboreni i nisu kretali na put. No čim bi se podigao, kretali su na put. Na BOŽJU su zapovijed postavljali tabor i na BOŽJU su zapovijed kretali na put. Držali su se BOŽJEG naloga, onako kako im ga je Bog dao preko Mojsija. BOG je rekao Mojsiju: »Napravi dvije trube od kovanog srebra. Služit će ti za sazivanje zajednice i pokretanje tabora na put. Kad obje zatrube, cijela zajednica mora se okupiti pred tobom na ulazu u Šator sastanka. Ako zatrubi samo jedna, pred tobom se moraju okupiti samo glavari, vođe Izraelovih plemena. Kad zatrube na uzbunu, neka na put krenu tabori na istoku. Kad drugi put zatrube na uzbunu, neka krenu tabori na jugu. Trubljenje na uzbunu bit će znak za pokret. Kad okupljate zajednicu, zatrubite, ali ne na uzbunu. U trube će trubiti svećenici, Aronovi sinovi. Trajna je to uredba za vas, iz naraštaja u naraštaj. Kad se u svojoj zemlji budete branili od neprijatelja koji vas napada, zatrubite na uzbunu. Tada će vas se sjetiti BOG i spasiti od neprijatelja. Isto tako, kad se radujete, u vrijeme određenih blagdana i svetkovina mladog mjeseca, zatrubite nad žrtvama paljenicama i žrtvama slavljenicama, i to će Boga podsjećati na vas. Ja sam vaš BOG.« Dvadesetog dana drugog mjeseca druge godine od izlaska iz Egipta, oblak se podigao sa Svetog šatora saveza. Tada su Izraelci krenuli iz Sinajske pustinje pa putovali od mjesta do mjesta, sve dok se oblak nije zaustavio u pustinji Paran. Tako su prvi put krenuli na zapovijed koju je BOG dao preko Mojsija. Prva je krenula divizija predvođena Judinim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Nahšon, Aminadabov sin. Netanel, Suarov sin, zapovijedao je vojskom Isakarovog plemena, a Eliab, Helonov sin, vojskom Zebulunovog plemena. Zatim je rastavljen Sveti šator pa su krenuli Geršonovci i Merarijevci, koji su ga nosili. Ljudi iz njihovih obitelji bili su sljedeći po redu. Potom je krenula divizija predvođena Rubenovim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Elisur, Šedeurov sin. Šelumiel, Surišadajev sin, zapovijedao je vojskom Šimunovog plemena, a Eliasaf, Deuelov sin, vojskom Gadovog plemena. Tada su krenuli Kehatovci, koji nose najsvetije predmete, kako bi Sveti šator u sljedećem taboru mogao biti postavljen prije njihovog dolaska. Zatim je krenula divizija predvođena Efrajimovim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Elišama, Amihudov sin. Gamliel, Pedahsurov sin, zapovijedao je vojskom Manašeovog plemena, a Abidan, Gidonijev sin, vojskom Benjaminovog plemena. Na kraju je krenula divizija predvođena Danovim postrojbama, kao zaštitnica koja čuva zaleđe svim divizijama. Njihovom je vojskom zapovijedao Ahiezer, Amišadajev sin. Pagiel, Okranov sin, zapovijedao je vojskom Ašerovog plemena, a Ahira, Enanov sin, vojskom Naftalijevog plemena. Bio je to redoslijed izraelskih postrojbi kad su Izraelci kretali na put. Mojsije je rekao Hobabu, sinu svog tasta Midjanca Reuela: »Krećemo prema mjestu koje nam je BOG obećao. Dođi s nama i bit ćemo ti dobri jer je BOG Izraelu obećao dobro.« »Neću ići s vama«, odgovorio je, »nego ću se vratiti u svoju zemlju, svome rodu.« No Mojsije je rekao: »Molim te, ne odlazi od nas. Ti znaš gdje su dobra mjesta za taborovanje u pustinji pa nam možeš biti vodič. Ako budeš išao s nama, dijelit ćemo s tobom sve dobro što nam čini BOG.« Tako su krenuli s BOŽJE planine i putovali tri dana. Svećenici su ta tri dana nosili kovčeg BOŽJEG saveza pred njima, da im pronađu mjesto za odmor. Preko dana BOŽJI je oblak bio nad njima kad su iz tabora kretali na put. Kad god bi podizali Kovčeg i kretali, Mojsije je govorio: »Ustani, BOŽE! Neka se rasprše tvoji neprijatelji! Neka se razbježe tvoji mrzitelji!« A kad bi stali s Kovčegom, govorio je: »Vrati se, BOŽE, tisućama Izraelovih postrojbi.« Narod se počeo žaliti zbog svojih nevolja i BOG im je to uzeo za zlo. Razljutio se kad ih je čuo. BOŽJA je vatra planula na njih i spalila neke rubne dijelove tabora. Narod je zavapio Mojsiju pa se on pomolio BOGU i vatra se ugasila. To su mjesto prozvali Tabera jer je BOŽJA vatra planula na njih. Ljudi miješanog porijekla u narodu su počeli žudjeti za drugom vrstom hrane. Uskoro su i svi Izraelci ponovo počeli kukati i govoriti: »E, da nam je jesti meso! Sjećamo se ribe, koju smo besplatno jeli u Egiptu, pa krastavaca, dinja, poriluka, luka i češnjaka, a sad smo već izgubili snagu. Nigdje ništa za jelo, samo ova mana!« Mana je bila kao zrno korijandra i nalikovala je smoli drveta. Narod je išao uokolo i skupljao ju, a zatim su je mljeli ručnim žrvnjevima ili drobili u stupi. Kuhali su je u loncu ili mijesili pa pekli lepinje. Okus joj je bio sličan okusu pogača s maslinovim uljem. Kad je noću na tabor padala rosa, s njom je padala i mana. Mojsije je slušao kako ljudi iz svih obitelji kukaju, svatko na ulazu u svoj šator. BOG se jako razljutio, a Mojsije uzrujao. »Zašto si na mene, svog slugu, navalio ovu nevolju?« upita on BOGA. »Zar sam to zaslužio — da na mene svališ teret čitavog ovoga naroda? Zar sam ja začeo sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad mi govoriš da ga nosim na rukama, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju koju si zakletvom obećao njihovim precima? Gdje da nabavim mesa za sav ovaj narod? Stalno mi kukaju i govore: ‘Daj nam da jedemo meso!’ Ne mogu sâm nositi sav ovaj narod. Preteško mi je. Ako ćeš ovako postupati sa mnom, bolje me odmah ubij. Ako sam stekao tvoju naklonost, daj da umrem, da više ne patim.« BOG je rekao Mojsiju: »Dovedi mi sedamdeset Izraelaca za koje znaš da su starješine i nadglednici naroda. Dovedi ih do Šatora sastanka i neka stanu ondje s tobom. Sići ću i razgovarati ondje s tobom. Uzet ću dio od Duha koji je na tebi i staviti ga na njih. Tako će ti oni pomagati nositi teret naroda, da ga ne moraš nositi sâm. Reci narodu: Posvetite se za sutra jer ćete jesti meso. BOG vas je čuo kad ste kukali: ‘E, da nam je jesti meso! Bilo nam je bolje u Egiptu!’ Sad će vam BOG dati meso i vi ćete jesti. I nećete ga jesti samo jedan dan, ili dva dana, ili pet dana, ili deset dana, ili dvadeset dana, nego cijeli mjesec! Jest ćete dok vam ne izađe na nos i ne zgadi vam se jer ste odbacili BOGA koji je s vama. Kukali ste pred njim i govorili: ‘Zašto smo uopće otišli iz Egipta?’« Mojsije je rekao: »Evo me u narodu koji ima pješaštvo od šest stotina tisuća ljudi, a ti kažeš: ‘Dat ću im meso da jedu mjesec dana!’ Zar bi im bilo dovoljno čak i da se zakolje sva sitna i krupna stoka? Zar bi im bilo dovoljno čak i da se izlovi sva riba iz mora?« »Je li BOŽJA moć ograničena?« rekao je BOG Mojsiju. »Sad ćeš vidjeti hoće li se moja riječ ostvariti.« Tada je Mojsije izašao pred narod i prenio mu što je BOG rekao. Zatim je okupio sedamdeset starješina i razmjestio ih oko Šatora. BOG je sišao u oblaku i razgovarao s njim. Potom je uzeo od Duha, koji je bio na Mojsiju, i stavio ga na sedamdeset starješina. Kad je Duh sišao na njih, prorokovali su. No to se više nije ponovilo. Dvojica starješina, Eldad i Medad, bili su ostali u taboru. Iako su bili upisani među starješine, nisu došli s ostalima do Šatora. No Duh je sišao i na njih pa su prorokovali u taboru. Jedan je mladić dotrčao i javio Mojsiju: »Eldad i Medad prorokuju u taboru!« Nato je Jošua, Mojsijev pomoćnik od svoje mladosti, rekao: »Mojsije, gospodaru moj, zaustavi ih!« No Mojsije mu odgovori: »Zar si ljubomoran što su i drugi primili Duha, a ne samo ja? Da bar svi BOŽJI ljudi budu proroci! Da bar BOG stavi svog Duha na sve njih!« Zatim su se Mojsije i izraelske starješine vratili u tabor. BOG je podigao vjetar koji je od mora donio prepelice i pobacao ih posvuda oko tabora. Prekrile su zemlju do visine jednog metra i udaljenosti jednog dana hoda od tabora u pustinju. Cijeli taj dan i noć, i cijeli sljedeći dan, narod je sakupljao prepelice. Svatko je sakupio količinu koja je iznosila najmanje deset bačvi . Zatim su prostrli meso svuda po taboru. No, dok im je meso još bilo među zubima, prije nego što su ga prožvakali, BOG se razljutio na njih i udario ih strašnim pomorom. Zato je to mjesto prozvano Kibrot Hataava jer su ondje sahranili one koji su žudjeli za mesom. Iz Kibrot Hataave narod je otišao u Haserot i zadržao se ondje. Mirjam i Aron počeli su govoriti protiv Mojsija. Prvo su ga kritizirali što se oženio Kušankom , a zatim su pitali: »Zar je BOG govorio samo preko Mojsija? Zar nije govorio i preko nas?« I BOG je to čuo. (A Mojsije je bio vrlo ponizan čovjek, ponizniji od bilo koga na zemlji.) BOG je odmah rekao Mojsiju, Aronu i Mirjam: »Dođite svi troje do Šatora sastanka.« Kad su došli, BOG je sišao u stupu oblaka, stao na ulaz u Šator te pozvao Arona i Mirjam. Kad su oboje prišli, progovorio im je: »Slušajte što ću vam reći: Kad je među vama BOŽJI prorok, ja mu se objavljujem u viđenjima i govorim mu u snovima. No nije tako s mojim slugom Mojsijem — on je vjeran sluga u mojoj kući. S njim razgovaram izravno i otvoreno, a ne u zagonetkama. On vidi kakav sam ja. Kako vas onda nije bilo strah govoriti protiv moga sluge Mojsija?« BOG se razljutio na njih i otišao. Nakon što se oblak udaljio od Šatora, Mirjam je bila prekrivena bijelim mrljama poput snijega. Dobila je kožnu bolest! Aron se okrenuo prema njoj i vidio da ima kožnu bolest pa je rekao Mojsiju: »Molim te, gospodaru, oprosti nam grijeh koji smo počinili iz ludosti. Nemoj dopustiti da ona bude kao mrtvorođenče kojem je tijelo napola istrunulo.« Tada se Mojsije pomoli BOGU: »Bože, molim te, ozdravi je!« No BOG odgovori Mojsiju: »Da joj je otac samo pljunuo u lice, njezina bi sramota trajala sedam dana. Drži je izvan tabora sedam dana, a nakon toga može se vratiti.« Tako su Mirjam sedam dana držali izvan tabora i nisu kretali na put dok je nisu vratili. Nakon toga narod je otišao iz Haserota i utaborio se u pustinji Paran. BOG je rekao Mojsiju: »Pošalji ljude da izvide zemlju Kanaan koju dajem Izraelcima. Iz svakog plemena pošalji jednoga glavara.« I Mojsije ih je, na BOŽJU zapovijed, poslao u izvidnicu iz pustinje Paran. Svi su oni bili vođe Izraelaca, a ovo su njihova imena: Iz Rubenovog plemena: Šamua, Zakurov sin. Iz Šimunovog plemena: Šafat, Horijev sin. Iz Judinog plemena: Kaleb, Jefuneov sin. Iz Isakarovog plemena: Igal, Josipov sin. Iz Efrajimovog plemena: Hošea , Nunov sin. Iz Benjaminovog plemena: Palti, Rafuov sin. Iz Zebulunovog plemena: Gadiel, Sodijev sin. Iz Josipovog, to jest Manašeovog plemena: Gadi, Susijev sin. Iz Danovog plemena: Amiel, Gemalijev sin. Iz Ašerovog plemena: Setur, Mikaelov sin. Iz Naftalijevog plemena: Nahbi, Vofsijev sin. Iz Gadovog plemena: Geuel, Makijev sin. Imena su to ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju, a Hošei, Nunovom sinu, Mojsije je dao ime Jošua. Kad ih je Mojsije poslao da izvide zemlju Kanaan, rekao im je: »Idite kroz kraj Negev pa dalje u gorski kraj. Pogledajte kakva je zemlja i kakvi su ljudi koji u njoj žive. Jesu li jaki ili slabi? Ima li ih malo ili mnogo? Je li zemlja u kojoj žive dobra ili loša? Jesu li gradovi u kojima žive bez zidina ili utvrđeni? Je li tlo plodno ili neplodno? Ima li drveća ili nema? Potrudite se donijeti plodove te zemlje.« (A bilo je vrijeme sazrijevanja prvoga grožđa.) Tako su otišli i izvidjeli zemlju od pustinje Cin sve do grada Rehoba, prema Hamatu. Otišli su kroz kraj Negev i stigli do grada Hebrona, gdje su živjeli Anakovi potomci Ahiman, Šešaj i Talmaj. (Hebron je izgrađen sedam godina prije Soana u Egiptu.) Kad su došli u klanac Eškol, odrezali su lozu na kojoj je bio jedan jedini grozd pa ga stavili na motku koju su nosila dvojica. Ponijeli su sa sobom i šipka i smokava. (Taj je klanac prozvan Eškol upravo zbog grozda koji su Izraelci ondje odrezali.) Nakon četrdeset dana, vratili su se iz izviđanja zemlje. Došli su Mojsiju i Aronu te cijeloj izraelskoj zajednici u Kadešu, u pustinji Paran, pa im podnijeli izvještaj i pokazali plodove zemlje. Rekli su Mojsiju: »Bili smo u zemlji u koju si nas poslao. Njome zaista teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. No narod koji ondje živi je jak, a gradovi utvrđeni i vrlo veliki. Čak smo vidjeli i Anakove potomke divovskog stasa. Amalečani žive u kraju Negevu, Hetiti, Jebusejci i Amorejci u gorskom kraju, a Kanaanci uz more i duž rijeke Jordan.« Tada je Kaleb utišao ljude oko Mojsija i rekao: »Trebamo odmah krenuti i zauzeti zemlju. Sigurno ih možemo nadvladati.« No ljudi koji su bili s njim u izvidnici rekli su: »Ne možemo ići na te ljude jer su jači od nas.« Proširili su među Izraelcima nepovoljan izvještaj o zemlji koju su bili izviđali. Govorili su: »Zemlja koju smo izviđali proždire svoje stanovnike. Svi ljudi koje smo ondje vidjeli vrlo su visoki. Vidjeli smo i divove — Anakovce koji potječu od divova. Sami smo sebi izgledali kao skakavci, a tako smo izgledali i njima.« Te je noći čitava zajednica zapomagala i plakala u sav glas. Svi su Izraelci gunđali protiv Mojsija i Arona. Cijela im je zajednica rekla: »Da smo bar umrli u Egiptu! Ili da smo barem umrli u ovoj pustinji! Zašto nas BOG vodi u tu zemlju, da poginemo od mača, a naše žene i djeca da im budu plijen? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?« Ljudi su govorili jedan drugome: »Izaberimo drugog vođu i vratimo se u Egipat.« Tada su se Mojsije i Aron bacili ničice pred cijelom izraelskom zajednicom koja se ondje okupila. Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin, koji su bili u izviđanju zemlje, razderali su svoju odjeću. Zatim su rekli čitavoj izraelskoj zajednici: »Zemlja koju smo prošli i izvidjeli izuzetno je dobra. Ako je BOG zadovoljan nama, uvest će nas u tu zemlju i dat će nam je. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. Samo se nemojte buniti protiv BOGA i ne bojte se naroda te zemlje jer su oni lak zalogaj za nas. Bez zaštite su, a s nama je BOG. Ne bojte ih se!« Međutim, cijela im je zajednica zaprijetila da će ih kamenovati. I tada se svim Izraelcima kod Šatora sastanka pokazala BOŽJA slava. BOG je rekao Mojsiju: »Dokle će me ovaj narod prezirati? Dokle će odbijati vjerovati u mene unatoč svim znamenjima koja sam učinio među njima? Ubit ću ih pomorom i oduzeti im nasljedstvo. Zatim ću od tebe načiniti narod koji će biti veći i jači od njih.« Tada je Mojsije rekao BOGU: »Ali, Egipćani, od kojih si svojom snagom izbavio ovaj narod, čut će za to i ispričati stanovnicima ove zemlje. Oni su već čuli da si ti, BOG, s ovim narodom i da mu se ti, BOG, pokazuješ licem u lice. Znaju da tvoj oblak stoji nad njim. Znaju da ideš pred njim u stupu od oblaka danju i u stupu od vatre noću. Ako pogubiš čitav narod odjednom, narodi, koji su čuli za tebe, reći će: ‘BOG nije mogao dovesti ovaj narod u zemlju koju im je obećao pa ih je pobio u pustinji.’ Pokaži sad svoju snagu, Gospodaru moj, kao što si obećao: ‘BOG se teško razljuti, pun je vjernosti i ljubavi, i oprašta grijeh i prijestup. No krivca ne ostavlja nekažnjenog. Kažnjava djecu za grijehe njihovih otaca do trećeg i četvrtog naraštaja.’ Zbog svoje velike vjernosti i ljubavi, oprosti grijeh ovome narodu, kao što si im praštao od Egipta dosad.« »Opraštam im, kao što si tražio«, odgovori BOG. »Ali, zaklinjem se svojim životom i BOŽJOM slavom, koja će ispuniti svu zemlju, ni jedan od ljudi koji su vidjeli moju slavu i znakove koje sam učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta iskušavali, neće vidjeti zemlju što sam je zakletvom obećao njihovim precima. Neće je vidjeti ni jedan od onih koji su me prezreli. Jedino ću svoga slugu Kaleba, budući da ima drugačiji duh i slijedi me svim srcem, dovesti u zemlju koju je izvidio. Naslijedit će je on i njegovi potomci. S obzirom na to da Amalečani i Kanaanci žive u dolinama, sutra se okrenite i idite u pustinju, putem prema Crvenome moru.« BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Dokle ću trpjeti tu zlu zajednicu koja gunđa protiv mene? Čuo sam pritužbe Izraelaca protiv mene. Zato im reci: ‘Zaklinjem se svojim životom, kaže BOG, učinit ću s vama baš kao što ste govorili. Po ovoj će pustinji popadati vaša trupla. Pomrijet ćete svi od dvadeset godina i stariji koji ste bili prebrojani tijekom popisa i koji ste gunđali protiv mene. Ni jedan od vas neće ući u zemlju za koju sam se zakleo da ćete se u njoj nastaniti, osim Kaleba, Jefuneovog sina, i Jošue, Nunovog sina. A vašu djecu, za koju ste rekli da će biti ratni plijen, uvest ću u zemlju koju ste odbacili i oni će uživati u njoj. Što se vas tiče, vaša će trupla popadati po pustinji. Vaša će djeca četrdeset godina biti pastiri u pustinji i ispaštati zbog vaše nevjernosti, sve dok ondje ne padne vaše posljednje truplo. Četrdeset godina — jednu godinu za svaki od četrdeset dana izviđanja zemlje — ispaštat ćete za svoje grijehe i znat ćete kako je to kad sam protiv vas.’ Ja, BOG, rekao sam svoje. Sigurno ću to učiniti cijeloj ovoj zloj zajednici koja se udružila protiv mene. U ovoj ćete pustinji skončati. Ovdje ćete umrijeti.« Ljudi, koje je Mojsije bio poslao u izviđanje zemlje, proširili su nepovoljan izvještaj nakon što su se vratili i naveli cijelu zajednicu da gunđa protiv njega. Oni, koji su dali nepovoljan izvještaj o zemlji, poginuli su pred BOGOM. Od ljudi koji su izviđali zemlju živi su ostali samo Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin. Kad je Mojsije to prenio svim Izraelcima, bili su jako žalosni. Rano su ujutro sljedećeg dana krenuli u gorski kraj. »Sagriješili smo«, rekli su. »Sad idemo gore do mjesta koje nam je BOG obećao.« Mojsije im je rekao: »Zašto kršite BOŽJU zapovijed? Neće vam uspjeti. Ne idite gore! BOG nije s vama. Neprijatelji će vas poraziti. Ondje su Amalečani i Kanaanci. Poginut ćete od mača. Okrenuli ste se od BOGA i on neće biti s vama.« No oni su u svojoj oholosti ipak otišli u gorski kraj iako ni Mojsije ni kovčeg BOŽJEG saveza nisu krenuli iz tabora. Tada su odozgo došli Amalečani i Kanaanci, koji su živjeli u gorskom kraju, potukli ih i progonili sve do Horme. BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Kad se nastanite u zemlji koju vam dajem, prinosit ćete darove BOGU od krupne ili sitne stoke, koji se prinose vatrom kao ugodan miris BOGU. Radi se o raznim paljenim, zavjetnim, dragovoljnim i blagdanskim žrtvama. Tko god bude BOGU prinosio neku od tih žrtava, mora prinijeti i žitni prinos od kilograma žitne krupice zamiješane s litrom ulja. Uz svako janje za žrtvu paljenicu, ili drugu žrtvu, prinesi i litru vina kao prinos pića. Uz ovna pripremi žitni prinos od dva kilograma žitne krupice zamiješane s litrom ulja i litru vina kao prinos pića. Prinesi to kao ugodan miris BOGU. Kad BOGU prinosiš junca kao paljenicu, zavjetnicu, slavljenicu, ili drugu žrtvu, prinesi s juncem žitni prinos od tri kilograma žitne krupice zamiješane s dvije litre ulja, a prinesi i dvije litre vina kao prinos pića. Žrtva je to koja se prinosi vatrom kao ugodan miris BOGU. Neka se tako prinosi svaki junac, ovan, janjac i kozlić. Koliko se god životinja prinosi, za svaku učini isto. Neka tako čini svaki rođeni Izraelac kad vatrom prinosi žrtvu kao ugodan miris BOGU. No i stranac, koji živi s vama privremeno ili stalno, kad vatrom prinosi žrtvu kao ugodan miris BOGU, neka čini isto što i vi. Ista uredba vrijedi za vas i za strance koji žive s vama. Trajna je to uredba za sve vaše naraštaje. Pred BOGOM će stranci biti ravnopravni s vama: isti propis i zakon vrijedi za vas i za strance koji žive s vama.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Kad uđete u zemlju u koju vas vodim i kad budete jeli kruh te zemlje, prinesite jedan dio kao prilog BOGU. Prinesite pogaču od prvine svoga mljevenog žita — prinos je to s gumna . Iz naraštaja u naraštaj dajte ovaj prilog BOGU od prvine svoga mljevenog žita. Vaša zajednica može nenamjerno sagriješiti ako propusti izvršiti sve zapovijedi koje je BOG dao Mojsiju. Sve te zapovijedi BOG je preko Mojsija dao vama i vrijede od dana kad su izrečene pa kroz sve vaše naraštaje. U slučaju nenamjernog propusta, a kojeg zajednica nije bila svjesna, cijela zajednica mora prinijeti jednog junca kao žrtvu paljenicu na ugodan miris BOGU, zajedno s pripadajućim prinosom žita i pića, kao što je propisano, te jednog jarca za žrtvu očišćenja. Neka svećenik izvrši obred očišćenja za cijelu izraelsku zajednicu — bit će im oprošteno jer nije bilo namjerno i jer su za svoj prijestup BOGU prinijeli žrtvu paljenicu i žrtvu očišćenja. Bit će oprošteno cijeloj izraelskoj zajednici i strancima koji žive s njima jer je cijeli narod imao udjela u nenamjernom prekršaju. Kad pojedinac sagriješi nenamjerno, donijet će jednogodišnje žensko kozle za žrtvu očišćenja. Neka svećenik izvrši obred očišćenja pred BOGOM za onoga tko je nenamjerno sagriješio pa će mu biti oprošteno. Isti zakon vrijedi za svakog tko nenamjerno sagriješi, bio on rođeni Izraelac ili stranac koji živi s njima. No tko sagriješi namjerno, bio rođeni Izraelac ili stranac, vrijeđa BOGA. Odstranite ga iz naroda. Zato što je prezreo BOŽJU riječ i prekršio njegovu zapovijed, u potpunosti ga odstranite. Krivnja ostaje na njemu.« Dok su Izraelci bili u pustinji, našli su čovjeka kako skuplja drva na šabat, dan odmora. Ljudi, koji su ga našli dok je skupljao drva, doveli su ga Mojsiju i Aronu te cijeloj zajednici. Stavili su ga pod stražu jer nije bilo jasno što s njim treba učiniti. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Taj se čovjek mora pogubiti. Neka ga cijela zajednica kamenuje izvan tabora.« I čitava ga je zajednica izvela izvan tabora pa ga kamenovala do smrti, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Izrađujte rese na rubovima svoje odjeće, a na svaku resu privežite plavu nit, i to neka vrijedi za sve naraštaje. Rese morate imati da bi vas pogled na njih podsjećao na sve BOŽJE zapovijedi. Tako ćete izvršavati zapovijedi, a nećete se povoditi za požudom svojih srca i očiju zbog koje ste mi nevjerni. Tako ćete se sjetiti da vršite sve moje zapovijedi i bit ćete sveti svome Bogu. Ja sam BOG koji vas je izveo iz Egipta da bih bio vaš Bog. Ja sam vaš BOG.« Korah, Levijev potomak, te Datan, Abiram i On, Rubenovi potomci, pobunili su se protiv Mojsija. Korah je bio Isharov sin, Kehatov unuk i Levijev praunuk. Datan i Abiram bili su Eliabovi sinovi, a On Peletov sin. Uz njih je protiv Mojsija stalo još dvjesto i pedeset poznatih glavara izraelske zajednice, odabranih na skupštini naroda. Svi oni okupili su se protiv Mojsija i Arona te im rekli: »Prevršili ste mjeru! Cijela je zajednica sveta, svaki je njezin član svet, i BOG je među njima. Pa zašto se vi postavljate iznad BOŽJE zajednice?« Kad je Mojsije to čuo, pao je ničice. Zatim je rekao Korahu i svim njegovim pristalicama: »BOG će ujutro pokazati tko je njegov i tko je svet i tko mu smije prići. Koga izabere, toga će pustiti da mu priđe. A ti, Koraše, i svi tvoji pristalice, učinite ovako: Uzmite kadionice pa sutra u njih pred BOGOM stavite vatru i kâd. Koga BOG izabere, bit će svet. Vi, Leviti, prevršili ste mjeru!« Mojsije je još rekao Korahu: »Slušajte, Leviti! Zar vam je malo to što vas je Izraelov Bog izdvojio iz izraelske zajednice i približio sebi, da poslužujete kod BOŽJEG Svetoga šatora i da stojite pred zajednicom te joj služite? Približio je sebi i tebe i svu tvoju braću Levite. Zar sad želite biti svećenici? Ti i svi tvoji pristalice zapravo ste se udružili protiv BOGA! Što je Aron učinio da se na njega žalite?« Zatim je Mojsije poslao po Datana i Abirama, Eliabove sinove, ali oni su rekli: »Mi nećemo doći! Zar ti je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teče med i mlijeko, da nas pobiješ u pustinji, pa još želiš i vladati nama? Osim toga, nisi nas uveo u zemlju kojom teče med i mlijeko niti nam dao polja i vinograde u nasljedstvo. Zar misliš da možeš zaslijepiti i zavarati ljude? Nećemo doći!« Nato se Mojsije jako razljutio pa rekao BOGU: »Nemoj prihvatiti njihov prinos. Ni magarca nisam od njih uzeo niti ikome od njih naudio.« Potom je rekao Korahu: »Ti i svi tvoji pristalice sutra se pojavite pred BOGOM. I Aron će biti tamo. Neka svatko uzme svoju kadionicu, stavi u nju kâda i donese je pred BOGA. Bit će dvjesto i pedeset kadionica, i ti i Aron donesite svaki svoju.« I svatko je uzeo svoju kadionicu, stavio u nju vatru i kâd pa s Mojsijem i Aronom stao na ulaz u Šator sastanka. Tako je Korah okupio sve svoje pristalice, koji su se protivili Mojsiju i Aronu, na ulazu u Šator sastanka. Tada se BOŽJA slava pokazala cijeloj zajednici. BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Odvojite se od ove zajednice, da ih odmah uništim.« Oni su pali ničice i rekli: »O Bože, Bože duhova cijeloga ljudskog roda, zar ćeš se ljutiti na čitavu zajednicu ako samo jedan čovjek sagriješi?« Tada je BOG rekao Mojsiju: »Reci zajednici: Odmaknite se od šatora koji pripadaju Korahu, Datanu i Abiramu.« Mojsije je ustao i otišao Datanu i Abiramu, a pratile su ga i starješine Izraela. Rekao je zajednici: »Sklonite se od šatora ovih opakih ljudi! Ništa njihovo ne dirajte! U protivnom ćete biti uništeni zbog svih njihovih grijeha.« I ljudi su se odmaknuli od šatora koji su pripadali Korahu, Datanu i Abiramu, a Datan i Abiram izašli su i stali na ulazu u svoje šatore, zajedno sa svojim ženama, djecom i dojenčadi. Tada je Mojsije rekao: »Po ovome ćete znati da me BOG poslao da učinim sve što sam učinio i da to nije od moje volje: ako ovi ljudi umru prirodnom smrću, kao što ljudi inače umiru, onda me BOG nije poslao. No, ako BOG učini nešto neuobičajeno, ako se otvori zemlja i proguta ih zajedno sa svime što je njihovo, pa živi siđu u grob, onda ćete znati da su prezreli BOGA.« Čim je sve to izgovorio, otvorilo se tlo pod Datanom i Abiramom. Zemlja se otvorila i progutala ih zajedno s njihovim ukućanima, sve Korahove ljude i njihovu imovinu. Živi su sišli u grob, sa svime što su posjedovali. Zemlja se nad njima zatvorila i nestali su iz zajednice. Na njihov su se vrisak razbježali svi Izraelci, vičući: »I nas će zemlja progutati!« Tada je od BOGA suknula vatra i progutala onih dvjesto i pedeset ljudi koji su prinosili kâd. BOG je rekao Mojsiju: »Reci Eleazaru, sinu svećenika Arona, da pokupi kadionice sa zgarišta, jer su svete, a ugljevlje neka baci podalje. Oni su ljudi sagriješili i platili životom, ali njihove su kadionice donesene pred BOGA i postale su svete. Daj ih prekovati u pločice, kojima će se obložiti žrtvenik, pa će biti znak upozorenja Izraelcima.« I svećenik Eleazar pokupi brončane kadionice što su ih donijeli ljudi koje je progutala vatra. Zatim su ih prekovali u pločice za oblaganje žrtvenika. Podsjetnik je to Izraelcima da nitko osim Aronovih potomaka ne smije paliti kâd pred BOGOM, da ne bi prošao kao Korah i njegovi pristalice. Sutradan je cijela izraelska zajednica gunđala protiv Mojsija i Arona. Govorili su: »Ubili ste BOŽJE ljude.« Kad su se okupili protiv Mojsija i Arona, i pogledali prema Šatoru sastanka, prekrio ga je oblak i pokazala se BOŽJA slava! Mojsije i Aron došli su pred Šator sastanka, a BOG je rekao Mojsiju: »Odmaknite se od ove zajednice, da ih odmah uništim.« Nato su oni pali ničice. Mojsije je rekao Aronu: »Uzmi svoju kadionicu, stavi u nju žar sa žrtvenika i kâd pa brzo idi do zajednice. Izvrši obred očišćenja za njih jer se BOG razljutio i počeo pomor!« Aron je uzeo sve što mu je Mojsije rekao i utrčao usred zajednice. Pomor je već počeo među narodom. Aron je prinio kâd i izvršio obred očišćenja za njih. Stao je između živih i mrtvih, a pomor je prestao. Četrnaest tisuća i sedam stotina ljudi je poginulo, ne računajući one koji su poginuli zbog Koraha. Kad je pomor prestao, Aron se vratio Mojsiju na ulaz u Šator sastanka. BOG je rekao Mojsiju: »Razgovaraj s Izraelcima. Neka ti daju dvanaest štapova, po jedan od glavara svakoga plemena. Ime svakoga glavara napiši na njegovom štapu. Na Levijevom štapu napiši Aronovo ime. Treba biti po jedan štap za vođu svakoga plemena. Zatim stavi štapove u Šator sastanka ispred Kovčega saveza, ondje gdje se sastajem s tobom. Štap čovjeka kojeg ja izaberem, proklijat će. Tako ću ušutkati ovo neprekidno gunđanje Izraelaca protiv vas.« Mojsije je to prenio Izraelcima pa su mu glavari dali štapove. Bilo je dvanaest štapova — po jedan za glavara svakoga plemena, a među njima je bio i Aronov štap. Mojsije je stavio štapove pred BOGA u Šator saveza. Kad je sutradan Mojsije ušao u Šator saveza, a ono — Aronov štap, od Levijevog plemena, ne samo da je proklijao nego i propupao, procvjetao i rodio zrele bademe! Tada je Mojsije pred sve Izraelce donio sve štapove koji su bili pred BOGOM, a oni su ih pregledali te je svatko uzeo svoj. BOG je rekao Mojsiju: »Vrati Aronov štap pred Kovčeg saveza , da se čuva kao znak upozorenja buntovnicima. Tako ćeš stati na kraj njihovom gunđanju protiv mene pa neće poginuti.« I Mojsije učini baš kao što mu je zapovjedio BOG. Izraelci su rekli Mojsiju: »Poginut ćemo! Propast ćemo! Svi ćemo pomrijeti! Tko se samo primakne BOŽJEM Svetom šatoru, poginut će. Zar ćemo svi pomrijeti?« BOG je rekao Aronu: »Ti, tvoji sinovi i tvoja obitelj snosit ćete odgovornost ako počinite grijeh protiv Svetišta, a ti i tvoji sinovi snosit ćete odgovornost ako počinite grijeh u svećeničkoj službi. Dovedi svoju braću Levite iz svoga plemena, da ti se pridruže i da pomažu tebi i tvojim sinovima vršiti službu ispred Šatora saveza. Neka rade za tebe i neka obavljaju dužnosti oko Šatora. No ne smiju prilaziti opremi Svetišta ni žrtveniku. U suprotnom, poginut će i oni i vi. Dakle, pridružit će ti se da bi obavljali dužnosti oko Šatora sastanka i sve što se tiče službe oko Šatora. Nitko drugi ne smije vam se približavati. Obavljajte dužnosti oko Svetišta i žrtvenika, da se ne bih ponovo razljutio na Izraelce. Osobno sam od Izraelaca izabrao vašu braću Levite. Oni su vam dani kao dar od BOGA, da obavljaju poslove oko Šatora sastanka. No što god se tiče žrtvenika i prostora iza zavjese, samo ti i tvoji sinovi smijete vršiti svećeničku službu, i vama je dajem kao dar kojim ćete služiti. Ako se netko drugi približi Svetištu, mora se pogubiti.« BOG je rekao Aronu: »Dajem ti odgovornost za priloge koje mi donosi narod. Sve svete darove, koje Izraelci daju meni, trajno dajem tebi i tvojim sinovima kao vaš dio. Tebi pripada dio najsvetijih žrtava koji se ne spaljuje. Svaki prinos koji mi donose kao najsvetiji prinos — bilo žitnu žrtvu ili žrtvu očišćenja ili žrtvu naknadnicu — pripada tebi i tvojim sinovima. Jedi ga na svetome mjestu . Svako ga muško može jesti. Neka ti prinos bude svet. I ovo pripada tebi: sve što se odvaja na stranu, svi darovi od žrtava prikaznica, koje prinose Izraelci, dajem tebi i tvojim sinovima i kćerima kao trajan udio. Tko god je od tvojih ukućana čist, može to jesti. Dajem ti sve najbolje ulje i sve najbolje mlado vino i žito koje daju BOGU. Pripadaju ti svi prvi plodovi zemlje koje donose BOGU. Tko god je od tvojih ukućana čist, može ih jesti. Sve što Izraelci trajno posvete BOGU, pripada tebi. Tebi pripada svaki prvorođenac, koji se prinosi BOGU, i od ljudi i od životinja. No svaki prvorođeni sin i svaki prvorođeni mužjak nečiste životinje mora se otkupiti. U dobi od mjesec dana moraju se otkupiti po otkupnoj cijeni od pet srebrnjaka prema službenoj mjeri određenoj u Svetištu. No prvorođenog mužjaka krave, ovce i koze nemoj otkupljivati jer su sveti. Njihovom krvlju zapljusni žrtvenik i njihov loj spali na vatri da se podigne dim na ugodan miris BOGU. Njihovo meso pripada tebi, kao što ti pripadaju prikazana prsa i desni but. Sve svete priloge, koje Izraelci donose BOGU, dajem tebi i tvojim sinovima i kćerima kao trajan udio. Trajni je to i neraskidivi savez pred BOGOM za tebe i tvoje potomstvo.« BOG je rekao Aronu: »Nećeš dobiti nasljedstvo u njihovoj zemlji, niti ćeš imati vlasničkog udjela s njima. Ja sam tvoj dio i tvoje nasljedstvo među Izraelcima. Za službu koju Leviti obavljaju u Šatoru sastanka, dajem im svaku desetinu koju će Izraelci davati od uroda žitarica i novorođenih domaćih životinja. Odsad se Izraelci ne smiju približavati Šatoru sastanka. U suprotnom, na sebe će navući krivnju zbog grijeha i poginuti. Samo će Leviti služiti oko Šatora sastanka i snositi odgovornost ako počine grijeh protiv Šatora. Trajna je to uredba za sve vaše naraštaje: Leviti neće imati nasljedstvo među Izraelcima, nego im u nasljedstvo dajem desetinu koju Izraelci donose kao prilog BOGU. Zato sam za njih rekao da neće dobiti nasljedstvo s Izraelcima.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Levitima: Kad od Izraelaca primite desetinu koju vam dajem u nasljedstvo, desetinu te desetine dajte kao prilog BOGU. Vaš će vam se prilog računati kao žito s gumna ili mlado vino iz tijeska. Tako ćete i vi davati prilog BOGU od svih desetina koje budete primali od Izraelaca, a taj prilog BOGU davat ćete svećeniku Aronu. Od svih darova koje dobijete, odvojite ono najbolje i najsvetije za prilog BOGU. Reci Levitima: Kad Bogu dajete najbolji dio onoga što primate, računat će vam se kao da je prilog s vašega gumna ili iz tijeska. Vi i vaši ukućani možete na svakome mjestu jesti ono što vam preostane. To vam je plaća za poslove oko Šatora sastanka. Ako budete prinosili najbolji dio, nećete na sebe navući grijeh. U suprotnom, oskvrnuli biste svete darove Izraelaca i poginuli zbog toga.« BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »BOG zapovijeda sljedeću zakonsku odredbu. Recite Izraelcima da vam dovedu crvenu junicu, potpuno zdravu i bez tjelesne mane, koja još nije bila upregnuta u jaram. Dajte je svećeniku Eleazaru. Neka je izvede izvan tabora i zakolje. Svećenik Eleazar uzet će na prst malo njezine krvi i sedam puta njome poškropiti prema pročelju Šatora sastanka. Zatim neka ondje spale junicu — njezinu kožu, meso, krv i crijeva. Svećenik će uzeti cedrovinu, izop i crvenu vunu te ih baciti na vatru gdje se spaljuje junica. Nakon toga će oprati svoju odjeću i okupati se u vodi. Tada može ući u tabor, ali će biti nečist do večeri. Onaj tko spaljuje junicu neka također opere svoju odjeću i okupa se u vodi. I on će biti nečist do večeri. Čista osoba neka sakupi juničin pepeo i odloži ga na čisto mjesto izvan tabora. Neka se pepeo tako čuva za izraelsku zajednicu za pripremu vode očišćenja. Koristit će se za očišćenje od grijeha. I onaj tko je sakupio juničin pepeo neka opere svoju odjeću, ali bit će nečist do večeri. Trajna je to uredba za Izraelce i za strance koji žive s njima. Tko dotakne truplo mrtvaca, bit će nečist sedam dana. Trećeg i sedmog dana neka se opere posebnom vodom za očišćenje. Tako će biti čist. No, ako se ne opere trećeg i sedmog dana, neće biti čist. Tko dotakne truplo mrtvaca, a ne opere se, onečišćuje BOŽJI Sveti šator. Takva osoba neka se odstrani iz Izraela. Budući da nije poškropljen vodom očišćenja, nečist je i nečistoća ostaje na njemu. Ovo je zakon koji treba primijeniti kad netko umre u šatoru: tko god se nalazi u šatoru i tko god uđe unutra, bit će nečist sedam dana. Nečista će biti i svaka otvorena posuda koja nema poklopca na sebi. Tko god na polju dotakne truplo osobe ubijene mačem ili one koja je umrla prirodnom smrću, ili ljudsku kost, ili grob, bit će nečist sedam dana. Da biste očistili nečistu osobu, stavite pepeo od junice, koja je spaljena za očišćenje od grijeha, u jednu posudu i prelijte ga svježom vodom . Čovjek, koji je čist, neka uzme izop, umoči ga u tu vodu i poškropi šator te sav namještaj i ljude koji su bili u njemu. Neka poškropi i svakog tko je dotaknuo ljudsku kost, ili grob, ili ubijenoga, ili umrloga prirodnom smrću. Čist čovjek neka poškropi nečistu osobu trećeg i sedmog dana. Sedmoga će dana osoba biti čista. Onaj tko se čisti neka opere svoju odjeću i okupa se u vodi pa će uvečer biti čist. No, ako se nečista osoba ne očisti, neka se odstrani iz zajednice jer je onečistila BOŽJE svetište. Budući da nije poškropljena vodom očišćenja, nečista je. Trajna je to uredba za njih. Onaj koji škropi vodom za očišćenje također neka opere svoju odjeću. Tko god dotakne vodu očišćenja, bit će nečist do večeri. Što god nečista osoba dotakne, to postaje nečisto. I kad netko dotakne to što je nečisto, postaje nečist do večeri.« U prvom je mjesecu cijela izraelska zajednica stigla u pustinju Cin i utaborila se u Kadešu. Ondje je umrla Mirjam te je ondje i sahranjena. A zajednica nije imala vode pa se okupila protiv Mojsija i Arona. Prepirali su se s Mojsijem i govorili: »Da smo bar poginuli kad su naša braća poginula pred BOGOM! Zašto ste BOŽJU zajednicu doveli u ovu pustinju, da i mi i naša stoka umremo ovdje? Zašto ste nas izveli iz Egipta i doveli na ovo užasno mjesto? Tu nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni šipka! A nema ni vode za piće!« Tada su Mojsije i Aron otišli od zajednice i došli na ulaz u Šator sastanka. Pali su ničice, a BOŽJA im se slava pokazala. BOG je rekao Mojsiju: »Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron okupite zajednicu. Zatim pred njihovim očima progovorite onoj stijeni i ona će pustiti vodu. Tako ćeš im izvesti vodu iz stijene pa će piti i zajednica i stoka.« I Mojsije je uzeo štap iz Šatora sastanka, ispred BOGA, kao što mu je zapovjedio BOG. Zatim su on i Aron okupili zajednicu ispred stijene. »Slušajte, buntovnici!« rekao im je Mojsije. »Zar vam moramo iz stijene pustiti vodu?« Tada je digao ruku i dva puta udario štapom po stijeni. Poteklo je obilje vode pa su je pili i ljudi i stoka. No BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Budući da mi niste vjerovali i da me niste pokazali svetim pred Izraelcima, nećete uvesti ovu zajednicu u zemlju koju joj dajem.« Ovo je bilo kod voda Meribe . Ondje su se Izraelci prepirali s BOGOM, a on im je pokazao da je svet. Iz Kadeša je Mojsije poslao kralju Edoma glasnike s porukom: »Poruka tvoga brata Izraela: Ti znaš za sve nevolje koje su nas snašle. Naši su preci otišli dolje u Egipat pa smo ondje živjeli mnogo godina. Egipćani su loše postupali s nama i našim precima. No kad smo zavapili BOGU, on nas je čuo pa je poslao anđela i izveo nas iz Egipta. Sad smo ovdje u gradu Kadešu, na rubu tvoje zemlje. Molim te, pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju. Nećemo ići preko polja i vinograda, niti piti vodu iz bunara. Ići ćemo Kraljevim putem i nećemo skretati ni desno ni lijevo dok ne prođemo tvoje područje.« No kralj je Edoma odgovorio: »Ne prolazite ovuda, inače ćemo vas napasti mačevima.« »Ići ćemo samo glavnim putem«, rekli su Izraelci. »Ako bismo mi ili naša stoka pili vašu vodu, platit ćemo je. Pustite nas samo da prođemo pješice, ništa drugo.« No on je opet odgovorio: »Ne dopuštamo vam prolaz!« I Edomci su izašli pred njih s velikom i jakom vojskom. Tako im nisu dali proći kroz svoje područje pa su se Izraelci okrenuli i otišli drugim putem. Cijela je izraelska zajednica krenula iz Kadeša i došla do planine Hor. Kod planine Hor, blizu granice zemlje Edom, BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Aron će umrijeti i pridružiti se svojim precima. Neće ući u zemlju koju dajem Izraelcima zato što ste se kod voda Meribe obojica pobunili protiv moje zapovijedi. Povedi Arona i njegovog sina Eleazara na planinu Hor. Svuci svećeničku odjeću s Arona i u nju obuci njegovog sina Eleazara jer će Aron ondje umrijeti i pridružiti se svojim precima.« I Mojsije je učinio kao što je zapovjedio BOG. Popeli su se na planinu Hor naočigled cijele zajednice. Mojsije je svukao svećeničku odjeću s Arona i u nju odjenuo njegovog sina Eleazara. Tada je Aron umro ondje, na vrhu planine, a Mojsije i Eleazar su sišli pa je cijela zajednica doznala da je Aron umro. Sav ga je izraelski narod oplakivao trideset dana. Kanaanski je kralj Arad živio u kraju Negevu. Kad je čuo da Izraelci dolaze putem koji prolazi kroz Atarim, napao ih je i nekolicinu zarobio. Tada su se Izraelci zavjetovali BOGU: »Ako nam dopustiš da savladamo ovaj narod, potpuno ćemo uništiti njegove gradove.« BOG je Izraelcima ispunio molbu i predao im Kanaance te su oni potpuno uništili njih i njihove gradove. Tako su tome mjestu dali ime Horma . Da bi zaobišli Edom, Izraelci su od planine Hor krenuli putem koji vodi prema Crvenome moru. No narod je putem postao nestrpljiv. Govorili su protiv Boga i protiv Mojsija: »Zašto ste nas izveli iz Egipta da umremo u pustinji? Nema kruha, nema vode, a ova bijedna hrana nam se gadi!« Tada je BOG poslao zmije otrovnice među narod, koje su ih grizle, pa su mnogi Izraelci umrli. Narod je došao Mojsiju i rekao: »Sagriješili smo kad smo govorili protiv BOGA i protiv tebe. Pomoli se BOGU, da ukloni zmije od nas.« Mojsije se pomolio za narod, a BOG mu je rekao: »Napravi zmiju otrovnicu i stavi je na motku. Koga god ugrize zmija, neka pogleda u zmiju na motki i ostat će živ.« Tako je Mojsije napravio brončanu zmiju i stavio je na motku. Koga god bi ugrizla zmija, pogledao bi u brončanu zmiju i ostao živ. Izraelci su krenuli dalje i utaborili se u Obotu. Zatim su otišli iz Obota i utaborili se u Ije Abarimu, u pustinji istočno od Moaba. Odande su krenuli dalje i utaborili se u dolini Zared. Zatim su otišli dalje i utaborili se preko rijeke Arnon, u pustinji koja se pruža na amorejsko područje. Arnon je granica između Moabaca i Amorejaca. Zato u Knjizi BOŽJIH ratova piše: »Vaheb u Sufi i klisure, Arnon i padine koje se spuštaju do mjesta Ar. Ta se mjesta prostiru duž granice Moaba.« Odande su produžili prema Beeru , bunaru kod kojega je BOG rekao Mojsiju: »Okupi narod da im dam vode.« Tada je Izrael zapjevao ovu pjesmu: »Neka bunar nabuja, zapjevajte mu! Taj su bunar iskopali knezovi, glavari naroda izdubili, svojim vladarskim palicama i štapovima za hodanje.« Zatim su iz pustinje otišli u Matanu, iz Matane u Nahaliel, iz Nahaliela u Bamot, iz Bamota u dolinu koja se nalazi u zemlji Moab, gdje vrhunac planine Pisge gleda na pustaru. Izrael je poslao glasnike Sihonu, kralju Amorejaca, s porukom: »Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju. Nećemo skretati u vaša polja niti vinograde, niti ćemo piti vodu iz vaših bunara. Ići ćemo Kraljevim putem dok ne prođemo kroz tvoje područje.« No kralj Sihon nije htio pustiti Izraelce da prođu kroz njegovo područje, nego je okupio svu svoju vojsku i izašao u pustinju da ih napadne. Kad je stigao do Jahase, poveo je bitku s Izraelcima. Tada su ga Izraelci pobijedili i zauzeli njegovu zemlju od rijeke Arnon do rijeke Jabok. Stali su kod Amonaca jer je njihova granica bila čvrsto utvrđena. Izraelci su zauzeli sve gradove Amorejaca, uključujući Hešbon i sva naselja oko njega, te se nastanili u njima. Hešbon je bio prijestolnica Sihona, kralja Amorejaca, koji je ratovao protiv prijašnjeg kralja Moaba i zauzeo svu njegovu zemlju, sve do rijeke Arnon. Zato pjesnici pjevaju: »Dođite u Hešbon, izgradite ga, obnovite Sihonov grad. Sihonova vojska jednom je došla iz Hešbona, poput vatre koja se brzo širi. Uništila je Ar u Moabu, i spalila brda iznad Arnona. Teško tebi, Moabe! Gotov si, narode boga Kemoša! Jer, on je svoje sinove učinio bjeguncima, a svoje kćeri zatočenicama Sihona, kralja Amorejaca. Ali mi smo nadvladali Amorejce! Uništili smo sve od Hešbona do Dibona. Razorili smo sve do Nofaha, i skroz do Medebe.« Tako su se Izraelci nastanili u zemlji Amorejaca. Nakon što je Mojsije poslao ljude da izvide Jazer, Izraelci su zauzeli naselja oko njega i istjerali Amorejce koji su ondje živjeli. Onda su se okrenuli i otišli putem prema Bašanu. A Og, kralj Bašana, i sva njegova vojska, izašli su boriti se protiv njih kod Edreja. BOG je rekao Mojsiju: »Ne boj ga se! Predajem ti ga zajedno sa svom njegovom vojskom i zemljom. Učini s njim kao što si učinio s amorejskim kraljem Sihonom, koji je vladao u Hešbonu.« I oni su ga porazili, zajedno s njegovim sinovima i svom njegovom vojskom. Nisu ostavili ni jednog preživjeloga. Tako su zauzeli njegovu zemlju. Zatim su Izraelci krenuli dalje i utaborili se na Moapskim poljanama, s istočne strane rijeke Jordan, nasuprot Jerihona. Balak, Siporov sin, vidio je sve što je Izrael učinio s Amorejcima. Moapci su se jako uplašili zbog brojnosti naroda. Užasavali su se Izraelaca pa su rekli glavarima zemlje Midjan: »Ova će masa ljudi slistiti sve oko nas kao što vol slisti poljsku travu.« A u to je vrijeme Moabom vladao kralj Balak, Siporov sin. Poslao je glasnike da pozovu Bileama, Beorovog sina, koji je živio u zemlji svog naroda, u gradu Petoru, na rijeci Eufrat. Balak mu je poslao ovu poruku: »Jedan je narod izašao iz Egipta. Raširio se po svoj zemlji i nastanio se pokraj mene. Taj je narod jači od mene pa te molim da dođeš i baciš prokletstvo na njega. Možda ću ga tada moći nadjačati i istjerati iz zemlje. Jer, znam da je blagoslovljen onaj koga ti blagosloviš i proklet onaj koga ti prokuneš.« Tako su moapski i midjanski glavari otišli, noseći sa sobom plaću za vračanje. Kad su došli Bileamu i prenijeli mu Balakovu poruku, rekao im je: »Prenoćite ovdje, a ja ću vam prenijeti ono što će mi reći BOG.« Tako su moapski glavari ostali kod njega. Bog je došao Bileamu i upitao: »Tko su ovi ljudi kod tebe?« A Bileam je rekao Bogu: »Balak, Siporov sin, kralj Moaba, poslao mi je ovu poruku: Jedan je narod izašao iz Egipta i prekrio svu zemlju. Molim te, dođi i za mene baci prokletstvo na njega. Tada ću se možda moći boriti protiv njega i otjerati ga.« No Bog je rekao Bileamu: »Ne smiješ ići s njima. Ne smiješ bacati prokletstvo na taj narod jer je blagoslovljen.« Kad je Bileam ujutro ustao, rekao je Balakovim glavarima: »Vratite se u svoju zemlju jer BOG ne dopušta da idem s vama.« Moapski su se glavari vratili Balaku i rekli mu: »Bileam je odbio doći s nama.« Tada je Balak poslao druge glavare, brojnije i uglednije od prvih. Došli su Bileamu i rekli: »Ovo ti poručuje Balak, Siporov sin: Ne daj da te išta spriječi da dođeš k meni jer ću te bogato nagraditi i učiniti sve što kažeš. Molim te, dođi i baci za mene prokletstvo na taj narod.« No Bileam im je odgovorio: »Kad bi mi Balak dao i svoju palaču punu srebra i zlata, da učinim nešto malo ili veliko, ne bih mogao prekršiti zapovijed svoga BOGA. Ali, prenoćite ovdje, a ja ću doznati što će mi BOG još reći.« Te je noći Bog došao Bileamu i rekao mu: »Ako su ovi ljudi došli da te pozovu, spremi se i idi s njima, ali radi samo ono što ti ja kažem.« Bileam je ujutro ustao, osedlao svoju magaricu i krenuo s moapskim glavarima. No Bog se zbog toga razljutio na njega pa je BOŽJI anđeo stao na put da ga ubije. Bileam je jahao na svojoj magarici, a s njim su bila dvojica njegovih slugu. Magarica je ugledala BOŽJEG anđela kako stoji na putu, s isukanim mačem u ruci, pa je skrenula s puta u polje. Bileam ju je počeo udarati kako bi je vratio na put. Tada je BOŽJI anđeo stao na usku stazu između vinograda, gdje je s obje strane bio zid. Kad je magarica ugledala BOŽJEG anđela, priljubila se uza zid i Bileamu prignječila nogu. Tada ju je ponovo izudarao. BOŽJI je anđeo krenuo naprijed i stao na uskome mjestu, gdje nije bilo prostora da se provuče ni desno ni lijevo. Kad je magarica ugledala BOŽJEG anđela, legla je pod Bileamom. On se jako razljutio i ponovo je izudarao štapom. Tada je BOG učinio da magarica progovori pa je rekla Bileamu: »Što sam ti učinila da si me tri puta izudarao?« »Napravila si budalu od mene!« odgovori Bileam magarici. »Da mi je mač u ruci, sad bih te ubio!« Magarica je rekla Bileamu: »Zar ja nisam tvoja magarica, na kojoj uvijek jašeš? Jesam li ti ikad ovako nešto učinila?« A on je rekao: »Nisi.« Tada je BOG otvorio Bileamu oči. Kad je vidio BOŽJEG anđela kako stoji na putu s isukanim mačem, bacio se ničice i poklonio se. »Zašto si tri puta izudarao svoju magaricu?« upitao je BOŽJI anđeo. »Došao sam te ubiti jer činiš što je krivo. Magarica me vidjela i sklanjala se preda mnom sva tri puta. Da se nije sklanjala, sigurno bih te već dosad ubio, a nju poštedio.« »Sagriješio sam«, rekao je Bileam BOŽJEM anđelu. »Nisam znao da stojiš na putu i sprečavaš me. Ako ti ovo nije po volji, vratit ću se.« BOŽJI je anđeo rekao Bileamu: »Idi s tim ljudima, ali govori samo ono što ti ja kažem.« Tako je Bileam otišao s Balakovim glavarima. Kad je Balak čuo da dolazi Bileam, krenuo mu je ususret kod moapskoga grada, pokraj rijeke Arnon, na samoj granici. Balak je rekao Bileamu: »Zašto nisi došao k meni kad sam prvi put poslao po tebe i pozvao te? Zar misliš da te ne mogu nagraditi?« »Evo, sad sam došao k tebi«, odgovori Bileam. »No ne mogu govoriti bilo što. Moram govoriti samo ono što mi Bog kaže.« Zatim je Bileam otišao s Balakom u Kirjat Husot. Balak je prinio krupnu i sitnu stoku kao žrtvu pa od toga dao mesa Bileamu i glavarima koji su bili s njim. Sutradan ujutro Balak je poveo Bileama na Bamot Baal, odakle je mogao vidjeti dio izraelskog naroda. Bileam reče Balaku: »Napravi mi ovdje sedam žrtvenika i pripremi mi sedam junaca i sedam ovnova.« Balak učini kako je Bileam rekao pa su njih dvojica prinijela po junca i ovna na svakom žrtveniku. Tada Bileam reče Balaku: »Ostani ovdje pored svoje žrtve paljenice, a ja idem. Možda će BOG doći i sastati se sa mnom. Što god mi otkrije, reći ću ti.« I ode na jednu golu uzvisinu. Bog se sastao s njim, a Bileam mu je rekao: »Pripremio sam sedam žrtvenika i na svakome sam prinio po junca i ovna.« BOG je rekao Bileamu što treba reći i poslao ga natrag Balaku, da mu prenese poruku. Bileam se vratio Balaku i našao ga kako sa svim moapskim knezovima stoji pored svoje žrtve paljenice. Tada je Bileam izgovorio proroštvo: »Iz zemlje Aram doveo me Balak, s istočnih planina doveo me kralj Moaba: ‘Dođi i prokuni za mene Jakova; dođi i osudi Izraela.’ Kako da prokunem koga Bog nije prokleo? Kako da osudim koga BOG nije osudio? S vrhova stijena ga gledam, s brdâ ga osmatram. To je narod koji živi odvojen, u obične narode nije ubrojen. Tko će prebrojati Jakovljevo potomstvo, poput praha brojno? Tko će izbrojiti ma samo četvrtinu Izraelovu? Kad bih bar umro poput tih pravednika. Kad bih bar završio poput njih.« »Što si mi učinio?« reče Balak Bileamu. »Doveo sam te da prokuneš moje neprijatelje, a ti ih samo blagoslivljaš!« A on odgovori: »Moram paziti da govorim samo ono što mi kaže BOG.« Tada mu je Balak rekao: »Hajde sa mnom na jedno drugo mjesto odakle ih možeš vidjeti. Nećeš ih vidjeti sve, nego samo dio. Odande ih prokuni za mene.« I odvede ga na polje Sofim na vrh planine Pisge, gdje je napravio sedam žrtvenika i prinio po junca i ovna na svakome. Bileam reče Balaku: »Ostani ovdje pokraj svoje žrtve paljenice dok se ja ondje, preko, ne sastanem s Bogom.« BOG se sastao s Bileamom i rekao mu što treba reći pa ga poslao natrag Balaku da mu prenese poruku. Bileam se vratio Balaku i našao ga kako s moapskim knezovima stoji pored svoje žrtve paljenice. »Što je BOG rekao?« upita ga Balak. Tada Bileam izgovori svoje proroštvo: »Ustani i slušaj, Balače! Čuj me, Siporov sine! Bog nije čovjek, da bi slagao, ni smrtnik, da bi se predomislio. Zar on kaže pa ne učini? Zar obeća pa ne ispuni? Dobio sam zapovijed da ih blagoslovim. On ih je blagoslovio i ja to promijeniti ne mogu. Ne vidi se nesreća u Jakovu, ne nazire se nevolja u Izraelu. S njima je BOG, njihov Bog, proglašen za njihovog Kralja. Bog ih je izveo iz Egipta, imaju snagu divljeg bivola. Nema prokletstva protiv Jakova, nema vradžbine protiv Izraela. Ljudi će za njih govoriti: ‘Gledajte što je Bog učinio!’ Taj narod ustaje kao lavica i napada poput lava; neće leći dok plijen ne pojede i krv zaklanih ne popije.« Tada Balak reče Bileamu: »Kad ih već nisi prokleo, nemoj ih niti blagosloviti!« A Bileam odgovori: »Zar ti nisam rekao da moram činiti što god mi kaže BOG?« Nato Balak reče Bileamu: »Hajde da te odvedem na jedno drugo mjesto. Možda će Bogu biti drago da odande za mene baciš prokletstvo na njih.« I odvede Balak Bileama na vrh planine Peor koji gleda na pustaru. Bileam je rekao: »Napravi mi ovdje sedam žrtvenika i pripremi mi sedam junaca i sedam ovnova.« Balak je učinio kako je Bileam rekao i prinio po junca i ovna na svakome žrtveniku. Kad je Bileam vidio da je BOGU drago blagosloviti Izrael, nije tražio znamenja kao inače, nego se licem okrenuo prema pustinji. Kad je vidio Izrael utaboren po plemenima, Božji je Duh sišao na njega pa je izgovorio proroštvo: »Proroštvo Bileama, Beorovog sina, proroštvo onoga čije oko jasno vidi, proroštvo onoga koji Božje riječi čuje, koji viđenje od Svemoćnog ima, koji ničice pada, a oči mu se otvaraju: Kako su ti lijepi šatori, Jakove, tvoja boravišta, Izraele! Kao palmini nasadi šire se, kao vrtovi kraj rijeke, kao aloje koje je BOG posadio, kao cedrovi kraj voda. Imat će uvijek obilje vode, da mu usjevi mogu rasti. Kralj će mu biti veći od kralja Agaga i njegovo kraljevstvo uzvišeno. Bog ga je izveo iz Egipta, ima snagu divljeg bivola. Narode će neprijateljske proždrijeti, kosti im slomiti i strijelama ih probosti. Ispružio se poput lava i legao poput lavice; tko ga smije razdražiti? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlja i proklet bio tko te proklinje!« Tada se Balak razljutio na Bileama pa ljutito pljesnuo rukama i rekao mu: »Pozvao sam te da prokuneš moje neprijatelje, a ti si ih tri puta blagoslovio! Smjesta se nosi kući! Rekao sam da ću te bogato nagraditi, ali BOG ti je uskratio svaku nagradu.« Bileam odgovori Balaku: »Nisam li rekao glasnicima koje si mi poslao: ‘Kad bi mi Balak dao i svoju palaču punu srebra i zlata, da po svojoj volji učinim dobro ili zlo, ne bih mogao raditi protiv BOŽJE riječi? Moram govoriti samo ono što mi kaže BOG.’ Sad se vraćam svome narodu, ali dopusti da te upozorim na ono što će ovaj narod u budućnosti učiniti s tvojim narodom.« Zatim je izgovorio proroštvo: »Proroštvo Bileama, Beorovog sina, proroštvo onoga čije oko jasno vidi, proroštvo onoga koji čuje Božje riječi, koji ima znanje od Svevišnjeg, i viđenje od Svemoćnog, koji ničice pada, a oči mu se otvaraju: Vidim ga, ali ne sad; gledam ga, ali izdaleka. Iz Jakova će izaći zvijezda, iz Izraela će se dići vladar . Moabu će smrskati lubanje, i glave svim Šetovim sinovima. Osvojit će zemlju Edom, neprijateljsku zemlju Seir. Tako će Izrael postati silan. Iz Jakova će izaći vladar i uništiti preživjele u gradovima.« Zatim je Bileam vidio Amalečane i izgovorio proroštvo: »Amalek je bio najjači narod, ali završit će u propasti.« Zatim je vidio Kenijce i izgovorio proroštvo: »Boravište ti je čvrsto, gnijezdo ti na litici svijeno. Ali ipak ćete propasti, Kenijci , kad vas Asirija odvede u ropstvo.« Zatim je izgovorio i ovo proroštvo: »Jao, tko će preživjeti kad Bog to učini? Lađe će doći s obala Cipra i potlačiti Asiriju i Eber. Ali i njih će stići propast.« Zatim je Bileam ustao i vratio se kući, a Balak je otišao svojim putem. Dok su Izraelci boravili u Šitimu, muškarci su se upuštali u seksualne odnose s Moapkama. One su ih pozivale na prinošenje žrtava svojim bogovima pa su Izraelci jeli meso žrtava i štovali njihove bogove. Tako se Izrael priklonio bogu Baalu iz Peora. BOG se razljutio na Izrael pa je rekao Mojsiju: »Pohvataj sve vođe ovog naroda i usred bijelog ih dana pogubi pred BOGOM. Tako će se BOŽJA žestoka srdžba odvratiti od Izraelaca.« Tada je Mojsije rekao izraelskim sucima: »Neka svatko od vas ubije svoje ljude koji su se priklonili bogu Baalu iz Peora.« I baš tada, naočigled svih, dok su Mojsije i cijela izraelska zajednica plakali na ulazu u Šator sastanka, jedan je Izraelac doveo svojoj braći neku Midjanku. Kad je to vidio Pinhas, Eleazarov sin i unuk svećenika Arona, napustio je skup i otišao po koplje. Zatim je krenuo za onim Izraelcem u šator pa oboma probio trbuh jednim zamahom koplja. Tada je prestao pomor Izraelaca. Dvadeset i četiri tisuće ljudi stradalo je u tom pomoru. BOG je rekao Mojsiju: »Pinhas, Eleazarov sin i unuk svećenika Arona, odvratio je moju srdžbu od Izraelaca. Pokazao je revnost za mene i stoga ih nisam uništio u svojoj revnosti. Zato mu reci da s njim sklapam savez mira. Bit će to za njega i njegove potomke savez trajne svećeničke službe jer je bio revan za svog Boga i izvršio obred očišćenja za Izraelce.« Izraelac koji je ubijen s Midjankom zvao se Zimri i bio je sin Salua, glavara jedne obitelji iz Šimunovog plemena. Ubijena Midjanka zvala se Kozbi i bila je kći Sura, glavara jednoga midjanskog plemena. BOG je rekao Mojsiju: »Dovedi Midjance u nevolju i uništi ih jer su i oni vas doveli u nevolju prevarivši vas kod Peora i s Kozbi. Ona je bila kći midjanskoga glavara i ubijena je tijekom pomora zbog događaja u Peoru.« Nakon pomora, BOG je rekao Mojsiju i Eleazaru, sinu svećenika Arona: »Popišite cijelu izraelsku zajednicu prema obiteljima. Upišite sve muškarce u dobi od dvadeset godina i starije, a koji su sposobni služiti u izraelskoj vojsci.« Tada su bili na Moapskim poljanama, pokraj rijeke Jordan, nasuprot Jerihona. Mojsije i svećenik Eleazar rekli su narodu: »Načinite popis muškaraca u dobi od dvadeset godina i starije, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju.« Ovo su Izraelci koji su izašli iz Egipta: Potomci Rubena, Izraelovog prvorođenoga sina: od Hanoka, obitelj Hanokovaca; od Palua, obitelj Paluovaca; od Hesrona, obitelj Hesronovaca; od Karmija, obitelj Karmijevaca. Bile su to Rubenove obitelji, a upisano je 43.730 muškaraca. Palu je imao sina Eliaba, a Eliab sinove Nemuela, Datana i Abirama. Radi se o Datanu i Abiramu, vođama zajednice, koji su se bili pobunili protiv Mojsija i Arona i koji su bili s Korahovim pristalicama kad su se pobunili protiv BOGA. Zemlja se otvorila i progutala ih zajedno s Korahom i svim pristalicama. Vatra je tada progutala dvije stotine i pedeset ljudi. Tako su oni postali znak upozorenja, ali Korahova loza nije izumrla. Šimunovi potomci prema svojim obiteljima: od Nemuela, obitelj Nemuelovaca; od Jamina, obitelj Jaminovaca; od Jakina, obitelj Jakinovaca; od Zeraha, obitelj Zerahovaca; od Šaula, obitelj Šaulovaca. Bile su to Šimunove obitelji, a upisano je 22.200 muškaraca. Gadovi potomci prema svojim obiteljima: od Sefona, obitelj Sefonovaca; od Hagija, obitelj Hagijevaca; od Šunija, obitelj Šunijevaca; od Oznija, obitelj Oznijevaca; od Erija, obitelj Erijevaca; od Aroda, obitelj Arodovaca; od Arelija, obitelj Arelijevaca. Bile su to Gadove obitelji, a upisano je 40.500 muškaraca. Judini su sinovi bili Er i Onan, ali su umrli još u Kanaanu. Drugi Judini potomci prema svojim obiteljima: od Šele, obitelj Šelijevaca; od Peresa, obitelj Peresovaca; od Zeraha, obitelj Zerahovaca. Peresovi potomci: od Hesrona, obitelj Hesronovaca; od Hamula, obitelj Hamulovaca. Bile su to Judine obitelji, a upisano je 76.500 muškaraca. Isakarovi potomci prema svojim obiteljima: od Tole, obitelj Tolovaca; od Pue, obitelj Puovaca; od Jašuba, obitelj Jašubovaca; od Šimrona, obitelj Šimronovaca. Bile su to Isakarove obitelji, a upisano je 64.300 muškaraca. Zebulunovi potomci prema svojim obiteljima: od Sereda, obitelj Seredovaca; od Elona, obitelj Elonovaca; od Jahleela, obitelj Jahleelovaca. Bile su to Zebulunove obitelji, a upisano je 60.500 muškaraca. Josipovi potomci prema svojim obiteljima: Manaše i Efrajim. Manašeovi potomci: od Makira, obitelj Makirovaca (Makir je bio Gileadov otac); od Gileada, obitelj Gileadovaca. Gileadovi su potomci: od Jezera, obitelj Jezerovaca; od Heleka, obitelj Helekovaca; od Asriela, obitelj Asrielovaca; od Šekema, obitelj Šekemovaca; od Šemide, obitelj Šemidinaca; od Hefera, obitelj Heferovaca. (Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego samo kćeri koje su se zvale Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.) Bile su to Manašeove obitelji, a upisano je 52.700 muškaraca. Efrajimovi potomci prema svojim obiteljima: od Šutelaha, obitelj Šutelahovaca; od Bekera, obitelj Bekerovaca; od Tahana, obitelj Tahanovaca. Šutelahovi potomci: od Erana, obitelj Eranovaca. Bile su to Efrajimove obitelji, a upisano je 32.500 muškarca. Bili su to Josipovi potomci prema svojim obiteljima. Benjaminovi potomci prema svojim obiteljima: od Bele, obitelj Belinaca; od Ašbela, obitelj Ašbelovaca; od Ahirama, obitelj Ahiramovaca; od Šufama, obitelj Šufamovaca; od Hufama, obitelj Hufamovaca. Belini potomci: Ard i Naaman. Od Arda: obitelj Ardovaca. Od Naamana: obitelj Naamanovaca. Bile su to Benjaminove obitelji, a upisano je 45.600 muškaraca. Danovi potomci prema svojim obiteljima: od Šuhama, obitelj Šuhamovaca. Bile su to Danove obitelji i sve su bile obitelji Šuhamovaca, a upisano je 64.400 muškaraca. Ašerovi potomci prema svojim obiteljima: od Jimne, obitelj Jimnanaca; od Jišvija, obitelj Jišvijevaca; od Berije, obitelj Berijevaca. Od Berijinih potomaka: od Hebera, obitelj Heberovaca; od Malkiela, obitelj Malkielovaca. (Ašer je imao i kćer koja se zvala Seraha.) Bile su to Ašerove obitelji, a upisano je 53.400 muškaraca. Naftalijevi potomci prema svojim obiteljima: od Jahseela, obitelj Jahseelovaca; od Gunija, obitelj Gunijevaca; od Jesera, obitelj Jeserovaca; od Šilema, obitelj Šilemovaca. Bile su to Naftalijeve obitelji, a upisano je 45.400 muškaraca. Ukupan je broj popisanih izraelskih muškaraca bio 601.730. BOG je rekao Mojsiju: »Neka im se zemlja dodijeli u nasljedstvo prema broju imena. Većem plemenu daj veće nasljedstvo, a manjem plemenu daj manje nasljedstvo. Neka svako pleme dobije svoje nasljedstvo prema broju popisanih muškaraca. Zemlja neka se podijeli kockom u nasljedstvo. Svaki dio zemlje neka se nazove prema imenu plemena. Bilo da je pleme veliko ili malo, neka mu se nasljedstvo dodijeli kockom.« Ovo su Leviti koji su prebrojani prema svojim obiteljima: od Geršona, obitelj Geršonovaca; od Kehata, obitelj Kehatovaca; od Merarija, obitelj Merarijevaca. I ovo su bile obitelji Levita: obitelj Libnijevaca, obitelj Hebronovaca, obitelj Mahlijevaca, obitelj Mušijevaca, obitelj Korahovaca. (Kehat je bio Amramov predak. Amramova žena zvala se Jokebeda i bila je Levijev potomak, rođena Levitima u Egiptu. Jokebeda je Amramu rodila Arona, Mojsija i njihovu sestru Mirjam. Aronu su se rodili Nadab i Abihu, Eleazar i Itamar, ali Nadab i Abihu su poginuli kad su pred BOGOM prinijeli nepropisnu vatru.) Upisano je 23.000 muških Levita u dobi od mjesec dana naviše. Nisu bili ubrojani s ostalim Izraelcima jer nisu dobili nasljedstvo među njima. Ljude su upisali Mojsije i svećenik Eleazar dok su popisivali Izraelce. Bilo je to na Moapskim poljanama, pokraj rijeke Jordan, nasuprot Jerihona. Među popisanima nije bio ni jedan čovjek iz prethodnog popisa Izraelaca koji su izvršili Mojsije i svećenik Aron u Sinajskoj pustinji. Jer, BOG je rekao tim Izraelcima da će sigurno umrijeti u pustinji pa nije ostao ni jedan od njih osim Kaleba, Jefuneovog sina, i Jošue, Nunovog sina. Selofhad je bio Josipov potomak, po očinskoj lozi (Josip, Manaše, Makir, Gilead, Hefer i Selofhad), a imao je kćeri koje su se zvale Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. One su došle na ulaz u Šator sastanka i stale pred Mojsija, svećenika Eleazara, glavare i cijelu zajednicu. Rekle su: »Naš je otac umro u pustinji, ali nije bio među Korahovim pristalicama koje su se udružile protiv BOGA. Umro je zbog vlastitoga grijeha, a nije imao sinova. Zašto da ime našeg oca nestane iz njegovog roda zato što nije imao sina? Dajte nam posjed među rođacima našeg oca.« Tada je Mojsije donio njihov slučaj pred BOGA, a BOG mu je rekao: »Selofhadove kćeri su u pravu. Svakako im daj posjed u nasljedstvo među rođacima njihovog oca. Prenesi nasljedstvo njihovog oca na njih. Reci Izraelcima: Ako čovjek umre, a nema sina, njegovo nasljedstvo prenesite na kćer. Ako nema kćeri, nasljedstvo dajte njegovoj braći. Ako nema braće, nasljedstvo dajte braći njegovog oca. Ako njegov otac nije imao braće, nasljedstvo dajte njegovom najbližem rođaku u obitelji. Ovo neka bude zakonska odredba za Izraelce, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju.« BOG je rekao Mojsiju: »Popni se na ovu planinu u gorju Abarim i razgledaj zemlju koju sam dao Izraelcima. Nakon što je razgledaš, i ti ćeš umrijeti, kao što je umro tvoj brat Aron. Jer, kad se zajednica pobunila u pustinji Cin, obojica ste odbili poslušati moju zapovijed. Niste pokazali moju svetost pred njima dok su bili kod voda.« (Bilo je to na vodama Meribe kod Kadeša, u pustinji Cin.) Mojsije je rekao BOGU: »Neka BOG, koji je Bog duhova u svim tijelima, postavi nad ovom zajednicom čovjeka koji će njome upravljati i predvoditi je, da BOŽJA zajednica ne bude kao ovce bez pastira.« Nato je BOG rekao Mojsiju: »Uzmi Jošuu, Nunovog sina, čovjeka u kojem je Duh, i položi ruke na njega. Neka stane pred svećenika Eleazara i cijelu zajednicu pa ga pred svima postavi za vođu. Prenesi na njega svoju vlast, da bi mu se pokoravala cijela izraelska zajednica. Kad treba donositi odluke, neka ode svećeniku Eleazaru, koji će za njega preko Urima tražiti odgovor od BOGA. Tako će se prema BOŽJIM zapovijedima kretati i on i cijela izraelska zajednica.« I Mojsije učini kao što mu je zapovjedio BOG. Doveo je Jošuu pred svećenika Eleazara i cijelu zajednicu te je položio ruke na njega i postavio ga za vođu, kao što mu je rekao BOG. BOG je rekao Mojsiju: »Zapovjedi Izraelcima: Pazite da u određeno vrijeme donosite hranu koja mi se vatrom prinosi kao ugodan miris. Reci im: Ovo je žrtva koja se daruje vatrom i koju trebate prinositi BOGU: dva jednogodišnja janjeta bez tjelesne mane, kao svakodnevnu redovnu žrtvu. Prinesite jedno janje ujutro, a drugo u suton, sa žitnom žrtvom od kilograma žitne krupice zamiješane s litrom ulja od gnječenih maslina. Redovna je to žrtva paljenica koja je ustanovljena na Sinajskoj planini, a koja se vatrom daruje BOGU kao ugodan miris. Pripadajući prinos pića neka bude litra alkoholnog pića za svako janje. Taj prinos izlijte BOGU u Svetištu. Drugo janje prinesite u suton, zajedno s prinosom žita i pića, isto kao ujutro. Žrtva je to koja se daruje vatrom kao ugodan miris BOGU.« »Na šabat, poseban dan odmora, prinesite dva jednogodišnja janjca bez tjelesne mane, s prinosom pića i prinosom žita od dva kilograma žitne krupice zamiješane s uljem. Radi se o žrtvi paljenici koja se prinosi na svaki šabat, uz redovnu žrtvu paljenicu i pripadajući prinos pića.« »Prvog dana svakoga mjeseca prinesite BOGU žrtvu paljenicu od dva junca, jednog ovna i sedam jednogodišnjih janjaca bez tjelesne mane. Uz svakog junca prinesite žitnu žrtvu od tri kilograma krupice zamiješane s uljem, uz ovna žitnu žrtvu od dva kilograma krupice zamiješane s uljem, a uz svako janje žitnu žrtvu od jednog kilograma krupice zamiješane s uljem. Žrtva je to paljenica koja se daruje vatrom kao ugodan miris BOGU. Uz svakog junca prinesite prinos pića od dvije litre vina, uz ovna litru vina i uz svako janje litru vina. Mjesečna je to žrtva paljenica koju prinosite svakog mjeseca u godini. Osim redovne žrtve paljenice s pripadajućim prinosom pića, BOGU prinosite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja.« »Četrnaestog dana prvoga mjeseca je BOŽJA Pasha, a petnaestog dana toga mjeseca bit će blagdan. Sedam dana jedite kruh koji je napravljen bez kvasca. Prvoga dana održite sveti skup i ne obavljajte nikakav posao. Prinesite BOGU žrtvu koja se daruje vatrom, žrtvu paljenicu od dva junca, jednog ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz svakog junca spremite žitni prinos od tri kilograma krupice zamiješane s uljem, uz ovna od dva kilograma krupice, a uz svakog od sedam janjaca od jednog kilograma krupice. Uz to, prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja, da se za vas izvrši obred očišćenja. Ovo prinesite uz redovnu jutarnju žrtvu paljenicu. Tako sedam dana prinosite hranu koja se spaljuje vatrom na ugodan miris BOGU. Prinosite je pored redovne žrtve paljenice i pripadajućeg prinosa pića. Sedmog dana održite sveti skup i ne obavljajte svoje poslove.« »Na dan prvina, kad BOGU prinosite žrtvu od novog žita tijekom Blagdana sedmica, održite sveti skup i ne obavljajte svoje poslove. Prinesite žrtvu paljenicu od dva junca, jednog ovna i sedam jednogodišnjih janjaca, kao ugodan miris BOGU. Uz svakog junca prinesite žitnu žrtvu od tri kilograma krupice zamiješane s uljem, uz ovna od dva kilograma krupice, a uz svakog od sedam janjaca žitnu žrtvu od jednog kilograma krupice. Uz to, prinesite i jednog jarca, da se za vas izvrši obred očišćenja. Ove žrtve prinesite s pripadajućim prinosima pića uz redovnu žrtvu paljenicu i njezin žitni prinos. Pazite da životinje budu bez tjelesne mane.« »Prvog dana sedmoga mjeseca održite sveti skup i ne obavljajte svoje poslove jer je to dan kad ćete trubiti trubama. Kao ugodan miris BOGU, prinesite žrtvu paljenicu od jednog junca, jednog ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz junca spremite žitni prinos od tri kilograma krupice zamiješane s uljem, uz ovna od dva kilograma krupice, a uz svakog od sedam janjaca žitni prinos od jednog kilograma krupice. Prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja, da se za vas izvrši obred očišćenja. Sve te žrtve prinesite uz žrtve paljenice koje se prinose za mladoga mjeseca i uz svakodnevne žrtve paljenice, s pripadajućim prinosima žita i pića, kao što je propisano. Žrtve su to koje se BOGU daruju vatrom, kao ugodan miris.« »Desetog dana sedmog mjeseca održite sveti skup. Postite i ne obavljajte nikakav posao. Kao ugodan miris BOGU, prinesite žrtvu paljenicu od jednog junca, jednog ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz junca spremite žitni prinos od tri kilograma krupice zamiješane s uljem, uz ovna od dva kilograma krupice, a uz svakog od sedam janjaca žitni prinos od jednog kilograma krupice. Prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja. Bit će to povrh žrtve za grijeh, koja se prinosi taj dan, i povrh redovne žrtve paljenice s pripadajućim prinosom žita i prinosima pića.« »Petnaestog dana sedmoga mjeseca održite sveti skup i ne obavljajte nikakve poslove. Sedam dana slavite BOŽJI blagdan. Prinesite žrtvu paljenicu koja se daruje vatrom kao ugodan miris BOGU: trinaest junaca, dva ovna i četrnaest jednogodišnjih janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz svakog od trinaest junaca spremite žitni prinos od tri kilograma krupice zamiješane s uljem, uz svakog od dva ovna od dva kilograma krupice, a uz svakog od četrnaest janjaca žitni prinos od jednog kilograma krupice. Prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja, uz redovnu žrtvu paljenicu s pripadajućim prinosom žita i pića. Drugog dana prinesite dvanaest junaca, dva ovna i četrnaest jednogodišnjih janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz junce, ovnove i janjce, prinesite pripadajuće prinose žita i pića prema propisanom broju. Prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja, uz redovnu žrtvu paljenicu s pripadajućim prinosom žita i pića. Trećeg dana prinesite jedanaest junaca, dva ovna i četrnaest jednogodišnjih janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz junce, ovnove i janjce, prinesite pripadajuće prinose žita i pića prema propisanom broju. Prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja, uz redovnu žrtvu paljenicu s pripadajućim prinosom žita i pića. Četvrtog dana prinesite deset junaca, dva ovna i četrnaest jednogodišnjih janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz junce, ovnove i janjce, prinesite pripadajuće prinose žita i pića prema propisanom broju. Prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja, uz redovnu žrtvu paljenicu s pripadajućim prinosom žita i pića. Petog dana prinesite devet junaca, dva ovna i četrnaest jednogodišnjih janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz junce, ovnove i janjce, prinesite pripadajuće prinose žita i pića prema propisanom broju. Prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja, uz redovnu žrtvu paljenicu s pripadajućim prinosom žita i pića. Šestog dana prinesite osam junaca, dva ovna i četrnaest jednogodišnjih janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz junce, ovnove i janjce, prinesite pripadajuće prinose žita i pića prema propisanom broju. Prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja, uz redovnu žrtvu paljenicu s pripadajućim prinosom žita i pića. Sedmog dana prinesite sedam junaca, dva ovna i četrnaest jednogodišnjih janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz junce, ovnove i janjce, prinesite pripadajuće prinose žita i pića prema propisanom broju. Prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja, uz redovnu žrtvu paljenicu s pripadajućim prinosom žita i pića. Osmog dana održite svečani skup i ne obavljajte nikakve poslove. Prinesite žrtvu paljenicu koja se daruje vatrom kao ugodan miris BOGU: jednog junca, jednog ovna i sedam janjaca. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz junca, ovna i janjce, prinesite pripadajuće prinose žita i pića prema propisanom broju. Prinesite i jednog jarca kao žrtvu očišćenja, uz redovnu žrtvu paljenicu s pripadajućim prinosom žita i pića. Osim svojih zavjetnih i dragovoljnih žrtava, na određene blagdane BOGU prinosite i svoje žrtve paljenice te slavljenice s pripadajućim prinosima žita i pića.« I Mojsije je prenio Izraelcima sve što mu je BOG bio zapovjedio. Mojsije je rekao glavarima Izraelovih plemena: »Ovako zapovijeda BOG: Kad se čovjek zavjetuje BOGU ili dâ obećanje uz zakletvu, tada se obavezao i ne smije prekršiti riječ, nego mora izvršiti što je obećao. Mlada žena, koja još živi u očevoj kući, može se zavjetovati BOGU ili dati obećanje. Ako njezin otac čuje za njezin zavjet ili obećanje, ali joj ništa ne kaže, onda vrijede svi njezini zavjeti i svako obećanje kojim se obavezala. No, ako otac izrazi neodobravanje, onda ne vrijedi ni jedan njezin zavjet ni obećanje. BOG će joj oprostiti budući da joj otac nije odobrio. Žena se može udati dok je pod zavjetom ili obećanjem koje je nepromišljeno izustila i obavezala se. Ako njezin muž čuje za to, ali joj ništa ne kaže, onda vrijede zavjeti i obećanja kojima se obavezala. No, ako muž čuje za to i izrazi neodobravanje, onda poništava zavjet ili nepromišljeno obećanje koji su je obvezivali, a BOG će joj tada oprostiti. Ako se zavjetuje udovica ili razvedena žena, njezina obaveza i dalje je obavezuje. Žena, koja živi sa svojim mužem, može se zavjetovati ili dati obećanje uz zakletvu. Ako njezin muž čuje za to, ali ne kaže ništa i ne izrazi neodobravanje, onda vrijede svi zavjeti ili obećanja kojima se obavezala. No, ako ih muž poništi nakon što čuje za njih, onda više ne vrijedi ni jedan zavjet ni obećanje kojim se obavezala. Budući da ih je njezin muž poništio, BOG će joj oprostiti. Njezin muž može potvrditi ili poništiti svaki njezin zavjet ili obećanje da će se odreći nečega. No, ako joj muž iz dana u dan ništa o tome ne govori, time potvrđuje sve njezine zavjete ili obećanja koja je obavezuju. Potvrđuje ih tako što ništa o njima ne kaže kad za njih čuje. Ako ih muž poništi tek nakon nekog vremena što je za njih čuo, snosit će posljedice njezine krivnje.« Propisi su to koje je BOG dao Mojsiju vezano uz odnose između muža i žene te između oca i kćeri koja još živi u njegovoj kući. BOG je rekao Mojsiju: »Kazni Midjance zbog onoga što su učinili Izraelcima. Nakon toga ćeš umrijeti .« Tada je Mojsije rekao narodu: »Naoružajte ljude za rat pa neka napadnu Midjance i izvrše BOŽJU kaznu na njima. Pošaljite u rat po tisuću ljudi iz svakoga Izraelovog plemena.« Tako je iz Izraelovih plemena okupljeno dvanaest tisuća ljudi naoružanih za rat, po tisuću iz svakog plemena. Potom ih je Mojsije poslao u rat, po tisuću iz svakog plemena, a s njima je išao i Pinhas, sin svećenika Eleazara, koji je ponio svete predmete i trube za signalizaciju. Poveli su rat protiv Midjana, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju, i poubijali sve muškarce. Među onima koje su ubili bilo je i pet midjanskih kraljeva: Evi, Rekem, Sur, Hur i Reba, a mačem su pogubili i Bileama, Beorovog sina. Zarobili su midjanske žene i djecu te kao plijen uzeli svu midjansku krupnu i sitnu stoku te dobra. Spalili su sve gradove i naselja u kojima su živjeli Midjanci. Uzeli su sa sobom sve što su zaplijenili, uključujući ljude i životinje. Zatim su poveli zarobljenike i ponijeli plijen Mojsiju, svećeniku Eleazaru i cijeloj izraelskoj zajednici, koji su bili u taboru na Moapskim poljanama, pokraj rijeke Jordan, nasuprot Jerihona. Mojsije, svećenik Eleazar i svi glavari zajednice izašli su im ususret izvan tabora. No Mojsije se razljutio na zapovjednike vojske, tisućnike i stotnike koji su se vratili iz bitke. »Zašto ste na životu ostavili žene?« rekao je. »A baš su one po Bileamovom savjetu navele Izraelce na nevjernost BOGU, u događaju kod Peora, pa je pomor došao na BOŽJU zajednicu. Stoga, sad ubijte sve dječake i svaku ženu koja nije djevica, a svaku djevojku koja je djevica ostavite za sebe. Tko god je nekoga ubio ili dotaknuo ubijenoga, sedam dana neka ostane izvan tabora. Trećeg i sedmog dana očistite i sebe i svoje zarobljenike. Očistite svu odjeću i sve što je načinjeno od kože, kozje dlake ili drva.« Tada je svećenik Eleazar rekao vojnicima koji su bili u bitci: »Ovo je odredba zakona koju je BOG dao Mojsiju: Zlato, srebro, bronca, željezo, kositar, olovo, i sve što može podnijeti vatru, neka se kroz nju provuče pa će biti čisto. No neka se očisti i vodom očišćenja. Sve što ne može podnijeti vatru, neka se opere vodom očišćenja. Sedmog dana operite svoju odjeću i bit ćete čisti. Tada možete ući u tabor.« BOG je rekao Mojsiju: »Ti i svećenik Eleazar, i sve glave obitelji u zajednici, prebrojite sav plijen, uključujući ljude i životinje. Podijelite plijen između vojnika, koji su išli u rat, i ostatka zajednice. Od plijena što pripada vojnicima, koji su se borili u ratu, odvoji danak za BOGA. Odvoji po jedno od svakih pet stotina — od ljudi, goveda, magaraca i sitne stoke. Kad uzmeš danak od vojničke polovice plijena, daj ga svećeniku Eleazaru kao prilog BOGU. Od polovice koja pripada Izraelcima uzmi po jedno od svakih pedeset — od ljudi, goveda, magaraca, sitne stoke i drugih životinja. Daj to Levitima koji su odgovorni za BOŽJI Sveti šator.« Mojsije i svećenik Eleazar učinili su kako je BOG zapovjedio Mojsiju. Ovo je plijen koji je preostao od svega što su zaplijenili vojnici: 675.000 grla sitne stoke, 72.000 goveda, 61.000 magaraca i 32.000 djevica. Polovica što je pripala onima koji su se borili u ratu iznosila je: 337.500 grla sitne stoke, od kojih je danak BOGU bio 675; 36.000 goveda, od kojih je danak BOGU bio 72; 30.500 magaraca, od kojih je danak BOGU bio 61; i 16.000 ljudi, od kojih je danak BOGU bio 32. Mojsije je dao danak svećeniku Eleazaru, što je bio prilog BOGU, kao što mu je zapovjedio BOG. Odvojio je polovicu koja je pripala Izraelcima od one koja je pripala ratnicima. Tako je polovica, koja je pripala zajednici, iznosila 337.500 grla sitne stoke, 36.000 goveda, 30.500 magaraca i 16.000 žena. Od polovice, koja je pripala Izraelcima, Mojsije je uzeo po jedno od svakih pedeset ljudi i životinja te dao Levitima, koji su bili odgovorni za BOŽJI Sveti šator. Učinio je sve kako je zapovjedio BOG. Tada su vojskovođe, tisućnici i stotnici došli k Mojsiju i rekli mu: »Mi, tvoji sluge, izvršili smo popis ratnika pod svojim zapovjedništvom, i svi su na broju. Zato smo, kao prilog BOGU, donijeli zlatne predmete koje smo imali — lančiće, narukvice, prstene, naušnice i ogrlice — da za sebe izvršimo obred očišćenja pred BOGOM.« Mojsije i svećenik Eleazar primili su od njih sve predmete napravljene od zlata. Sve zlato, koje su tisućnici i stotnici donijeli kao prilog BOGU, težilo je 170 kilograma , a svaki je vojnik ostatak svog plijena zadržao za sebe. Mojsije i svećenik Eleazar primili su zlato od tisućnika i stotnika. Zatim su ga unijeli u Šator sastanka kao spomen na Izraelce pred BOGOM. Rubenovci i Gadovci imali su mnogo stoke. Kad su vidjeli da je zemlja oko Jazera i Gileada pogodna za stoku, došli su Mojsiju, svećeniku Eleazaru i glavarima zajednice te im rekli: »Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon — zemlja je koju je BOG pokorio pred izraelskom zajednicom. Pogodna je za stoku, a mi, tvoji sluge, imamo stoke. Ako imamo tvoju naklonost, daj nama, svojim slugama, ovu zemlju u posjed. Ne tjeraj nas da prelazimo rijeku Jordan.« »Zar ćete vi ovdje sjediti dok vaša braća idu u rat?« upita Mojsije Gadovce i Rubenovce. »Zašto obeshrabrujete svoju braću da prijeđu u zemlju koju im je dao BOG? Tako su postupili vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. Nakon što su otišli do doline Eškol i vidjeli zemlju, obeshrabrili su Izraelce i odvratili ih od ulaska u zemlju koju im je dao BOG. Toga se dana BOG razljutio pa se ovako zakleo: ‘Zato što me nisu sasvim slijedili, ni jedan od ljudi od dvadeset godina i stariji, koji su izašli iz Egipta, neće vidjeti zemlju što sam uz zakletvu obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu. Nitko je neće vidjeti osim Kaleba, sina Kenižanina Jefunea, i Jošue, Nunovog sina, koji su u potpunosti slijedili BOGA.’ BOG se razljutio na Izraelce pa im je odredio da četrdeset godina lutaju pustinjom dok nije nestao cijeli naraštaj onih koji su činili zlo pred BOGOM. A sad vi, porod grešnika, izazivate BOGA kao i vaši očevi, da se još više razljuti na Izrael. Ako odbijete ići za njim, ponovo će ostaviti narod u pustinji, koji će zbog vas biti uništen.« Tada su Rubenovci i Gadovci prišli Mojsiju i rekli: »Htjeli bismo ovdje sagraditi torove za svoju stoku i gradove za svoju djecu. Nakon toga, bit ćemo spremni povesti ostale Izraelce u rat, da ih dovedemo u njihovu zemlju. Za to će vrijeme naša djeca živjeti u utvrđenim gradovima, zaštićena od stanovnika ove zemlje. Nećemo se vraćati svojim kućama dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoje nasljedstvo i nećemo s njima tražiti nasljedstvo s druge strane rijeke Jordan jer smo primili nasljedstvo s ove, istočne strane.« Nato im je Mojsije rekao: »Učinite tako. Spremite se pred BOGOM za rat. Prijeđite preko rijeke Jordan i borite se pod BOŽJIM vodstvom dok on pred sobom ne istjera neprijatelje. Kad zemlja bude pokorena pred BOGOM, moći ćete se vratiti. Bit ćete oslobođeni svoje obaveze prema BOGU i prema Izraelu. Ova će zemlja biti vaš posjed pred BOGOM. No, ako to ne učinite, sagriješit ćete protiv BOGA. Budite sigurni da će vas stići grijeh. Sagradite gradove za svoju djecu i torove za svoja stada, ali učinite ono što ste obećali.« Gadovci i Rubenovci rekli su Mojsiju: »Tvoji će sluge učiniti što si zapovjedio, gospodaru. Naša će djeca i žene, naša stada i sva stoka, ostati ovdje u gradovima Gileada, a tvoji će sluge, spremni za rat, prijeći preko rijeke Jordan. I borit ćemo se pred BOGOM, baš kao što kažeš, gospodaru.« Tada je Mojsije za njih dao zapovijed svećeniku Eleazaru, Nunovom sinu Jošui i glavarima izraelskih obitelji: »Ako Gadovci i Rubenovci budu spremni za rat pred BOGOM, ako s vama prijeđu preko rijeke Jordan i ako pokorite zemlju, dajte im u posjed zemlju Gilead. No, ako ne prijeđu rijeku spremni za rat, dobit će posjed s vama u Kanaanu.« »Tvoji će sluge učiniti kako je zapovjedio BOG«, odgovorili su Gadovci i Rubenovci. »Spremni za rat pred BOGOM, prijeći ćemo u Kanaan, ali posjed koji ćemo naslijediti bit će s ove strane rijeke Jordan.« Tada je Mojsije dao zemlju Gadovcima, Rubenovcima i polovini plemena Manašea, Josipovog sina. Dobili su kraljevstvo Sihona, kralja Amorejaca, i kraljevstvo Oga, kralja Bašana. Dobili su cijelu tu zemlju s njenim gradovima i okolnim područjima. Gadovci su obnovili Dibon, Atarot, Aroer, Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu, Bet Nimru i Bet Haran, kao utvrđene gradove, i sagradili torove za svoja stada. Rubenovci su obnovili Hešbon, Eleale i Kirjataim, kao i Nebo i Baal Meon (čiji su nazivi promijenjeni) i Sibmu. Tako su nazivali gradove koje su sagradili. Potomci Makira, Manašeovog sina, otišli su u Gilead, zauzeli ga i istjerali Amorejce koji su bili ondje. Zato je Mojsije dao Gilead Makirovcima, Manašeovim potomcima, i oni su se ondje nastanili. Jair, Manašeov potomak, zauzeo je manja naselja i nazvao ih Havot Jair , a Nobah je zauzeo grad Kenat i okolna naselja te ga po sebi nazvao Nobah. Ovo su mjesta na kojima su Izraelci taborovali nakon što su u svojim postrojbama izašli iz Egipta pod Mojsijevim i Aronovim vodstvom. Na BOŽJU zapovijed, Mojsije je zapisao postaje na njihovom putovanju. Ovo su im bile postaje prema polaznim točkama: Izraelci su krenuli iz Ramsesa petnaestoga dana prvog mjeseca, dan nakon Pashe. Krenuli su hrabro naočigled svih Egipćana, dok su oni sahranjivali sve svoje prvorođence koje je BOG poubijao. BOG je tako presudio njihovim bogovima. Izraelci su otišli iz Ramsesa i utaborili se u Sukotu. Otišli su iz Sukota i utaborili se u Etamu, na rubu pustinje. Otišli su iz Etama, skrenuli natrag prema Pi Hahirotu, koji je blizu Baal Sefona, i utaborili se blizu Migdola. Otišli su iz Pi Hahirota i prošli kroz more u pustinju. Budući da su tri dana putovali pustinjom Etam, utaborili su se u Mari. Otišli su iz Mare i došli u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palmi, te se ondje utaborili. Otišli su iz Elima i utaborili se pokraj Crvenog mora. Otišli su od Crvenog mora i utaborili se u pustinji Sin. Otišli su iz pustinje Sin i utaborili se u Dofki. Otišli su iz Dofke i utaborili se u Alušu. Otišli su iz Aluša i utaborili se u Refidimu, gdje za narod nije bilo vode za piće. Otišli su iz Refidima i utaborili se u Sinajskoj pustinji. Otišli su iz Sinajske pustinje i utaborili se u Kibrot Hataavi. Otišli su iz Kibrot Hataave i utaborili se u Haserotu. Otišli su iz Haserota i utaborili se u Ritmi. Otišli su iz Ritme i utaborili se u Rimon Peresu. Otišli su iz Rimon Peresa i utaborili se u Libni. Otišli su iz Libne i utaborili se u Risi. Otišli su iz Rise i utaborili se u Kehelati. Otišli su iz Kehelate i utaborili se na planini Šafer. Otišli su s planine Šafer i utaborili se u Haradi. Otišli su iz Harade i utaborili se u Makhelotu. Otišli su iz Makhelota i utaborili se u Tahatu. Otišli su iz Tahata i utaborili se u Tarahu. Otišli su iz Taraha i utaborili se u Mitki. Otišli su iz Mitke i utaborili se u Hašmoni. Otišli su iz Hašmone i utaborili se u Moserotu. Otišli su iz Moserota i utaborili se u Bene Jaakanu. Otišli su iz Bene Jaakana i utaborili se u Hor Hagidgadu. Otišli su iz Hor Hagidgada i utaborili se u Jotbati. Otišli su iz Jotbate i utaborili se u Abroni. Otišli su iz Abrone i utaborili se u Esjon Geberu. Otišli su iz Esjon Gebera i utaborili se u Kadešu, u pustinji Cin. Otišli su iz Kadeša i utaborili se na planini Hor, na granici zemlje Edom. Na BOŽJU zapovijed, svećenik Aron popeo se na planinu Hor, gdje je umro prvoga dana petog mjeseca četrdesete godine nakon izlaska Izraelaca iz Egipta. Aron je imao sto dvadeset i tri godine kad je umro na planini Hor. Kralj Arada, Kanaanac koji je živio u kanaanskom kraju Negevu, čuo je da dolaze Izraelci. Izraelci su otišli s planine Hor i utaborili se u Salmoni. Otišli su iz Salmone i utaborili se u Punonu. Otišli su iz Punona i utaborili se u Obotu. Otišli su iz Obota i utaborili se u Ije Abarimu, na granici zemlje Moab. Otišli su iz Ije Abarima i utaborili se u Dibon Gadu. Otišli su iz Dibon Gada i utaborili se u Almon Diblataimu. Otišli su iz Almon Diblataima i utaborili se u gorju Abarim, blizu planine Nebo. Otišli su s gorja Abarim i utaborili se na Moapskim poljanama, pokraj rijeke Jordan, nasuprot Jerihona. Tabor se prostirao od Bet Ješimota do Abel Šitima. Na Moapskim poljanama, pokraj rijeke Jordan, nasuprot Jerihona, BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Kad preko rijeke Jordan prijeđete u Kanaan, istjerajte sve stanovnike zemlje u koju dolazite. Uništite sve njihove kamene i metalne idole, i razorite sva mjesta gdje ih štuju. Zaposjednite zemlju i nastanite se u njoj, jer sam vam je dao. Podijelite zemlju kockom, kao nasljedstvo svojim obiteljima: većim obiteljima dajte veće nasljedstvo, a manjima manje. Svatko neka primi nasljedstvo ondje gdje mu padne kocka. Podijelite nasljedstvo prema plemenima svojih predaka. No, ako ne istjerate stanovnike zemlje u koju dolazite, oni, koje ste ostavili, postat će vam kao trunje u oku i trnje u peti . Stvarat će vam nevolje u zemlji u kojoj budete živjeli, a tada ću ja učiniti s vama ono što sam namjeravao učiniti s njima.« BOG je rekao Mojsiju: »Govori Izraelcima i prenesi im ovu zapovijed: Kad uđete u Kanaan, zemlja, koja će vam biti dodijeljena u nasljedstvo, imat će ove granice: Vaša južna strana obuhvaća dio pustinje Cin duž granice Edoma. Vaša južna granica počinje s kraja Mrtvog mora na istoku, pa skreće južno od prijevoja Akrabim, produžava do grada Cin i prolazi južno od Kadeš Barnee. Odatle ide do Hasar Adara i produžava do Asmona, gdje skreće i duž Egipatskog potoka izbija na more. Vaša je zapadna granica obala Sredozemnog mora . Granica je to na zapadu. Vaša sjeverna granica ide od Sredozemnog mora ravno do planine Hor i od planine Hor ravno do ulaza u Hamat. Odatle granica ide do Sedada, produžava do Zifrona i završava u Hasar Enanu. Granica je to na sjeveru. Vaša istočna granica ide od Hasar Enana ravno do Šefama, odakle se spušta do Rible na istočnoj strani Ajina i ide dalje grebenom istočno od Galilejskog jezera . Zatim se granica spušta duž rijeke Jordan i završava na Mrtvome moru. Bit će to vaša zemlja i granice okolo nje.« Mojsije je zapovjedio Izraelcima: »Ovo je zemlja koju ćete kockom podijeliti u nasljedstvo. BOG je zapovjedio da je dobije devet plemena i pola Manašeovog plemena budući da su obitelji Rubenovog plemena, obitelji Gadovog plemena i pola Manašeovog plemena već primile svoje nasljedstvo. Ta dva i pol plemena već su dobila svoje nasljedstvo na ovoj strani rijeke Jordan, istočno od Jerihona, na strani na kojoj izlazi sunce.« BOG je rekao Mojsiju: »Ovo su imena ljudi koji će vam podijeliti zemlju: svećenik Eleazar i Jošua, Nunov sin. Odredi također po jednoga glavara iz svakog plemena, za podjelu zemlje. Ovo su njihova imena: iz Judinog plemena, Kaleb, Jefuneov sin; iz Šimunovog plemena, Šemuel, Amihudov sin; iz Benjaminovog plemena, Elidad, Kislonov sin; glavar Danovog plemena, Buki, Joglijev sin; glavar plemena Manašea, Josipovog sina — Haniel, Efodov sin; glavar plemena Efrajima, Josipovog sina — Kemuel, Šiftanov sin; glavar Zebulunovog plemena, Elisafan, Parnakov sin; glavar Isakarovog plemena, Paltiel, Azanov sin; glavar Ašerovog plemena, Ahihud, Šelomijev sin; glavar Naftalijevog plemena, Pedahel, Amihudov sin.« Bili su to oni kojima je BOG zapovjedio da podijele Izraelcima nasljedstvo u zemlji Kanaan. BOG je rekao Mojsiju na Moapskim poljanama, pokraj rijeke Jordan, nasuprot Jerihona: »Zapovjedi Izraelcima da od nasljedstva, koje budu posjedovali, daju Levitima gradove u kojima će živjeti. Također, dajte im pašnjake oko tih gradova. Tako će imati gradove u kojima će živjeti i pašnjake za svoju stoku i sve druge životinje. Neka se pašnjaci oko gradova, koje ćete dati Levitima, protežu petsto metara od gradskih zidina. Izvan grada izmjerite tisuću metara na istočnoj strani, tisuću metara na južnoj, tisuću metara na zapadnoj i tisuću metara na sjevernoj strani, tako da grad bude u sredini. Bit će im to pašnjaci za gradove. Od gradova, koje ćete dati Levitima, šest gradova neka budu gradovi skloništa, u koje može pobjeći ubojica. Osim tih šest, dajte im još četrdeset i dva grada. Levitima ukupno dajte četrdeset i osam gradova s pripadajućim pašnjacima. Gradove, koje ćete dati Levitima od posjeda Izraelaca, dajte srazmjerno veličini nasljedstva svakog plemena: od plemenâ koja imaju više, uzmite više gradova, a od plemenâ koja imaju manje, uzmite manje gradova.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Kad preko rijeke Jordan uđete u Kanaan, izaberite nekoliko gradova da vam budu gradovi skloništa, u koja može pobjeći čovjek koji je slučajno ubio drugog čovjeka. Neka vam budu skloništa od krvnog osvetnika , tako da optuženi za ubojstvo ne pogine prije nego što dođe na sud pred zajednicom. Šest gradova neka vam budu gradovi skloništa: tri grada s ove, istočne strane rijeke Jordan, i tri grada s druge strane, u Kanaanu. Tih će šest gradova biti skloništa za Izraelce, za strance koji žive s njima i za putnike, da ondje može pobjeći čovjek koji slučajno ubije drugog čovjeka. Ako čovjek udari drugoga željeznim predmetom i usmrti ga, on je ubojica i morate ga pogubiti. Ako čovjek uzme kamen, kojim se može ubiti, pa udari drugoga i usmrti ga, on je ubojica i morate ga pogubiti. Ako čovjek uzme drveni predmet, kojim se može ubiti, pa udari drugoga i usmrti ga, on je ubojica i morate ga pogubiti. Krvni osvetnik neka pogubi ubojicu. Kad ga sretne, neka izvrši smrtnu kaznu. Ako čovjek gurne drugoga iz zlobe ili namjerno baci nešto na njega i usmrti ga, ili ako iz mržnje udari drugoga šakom i usmrti ga, napadač je ubojica i mora se pogubiti. Neka ga krvni osvetnik ubije kad ga sretne. Može se dogoditi da čovjek slučajno gurne drugoga, što nije iz neprijateljstva, ili da slučajno nešto baci na njega. Može se dogoditi da čovjek prevrne, ispusti ili baci veliki kamen, pa slučajno pogodi nekoga i usmrti ga. Budući da mu nije bio neprijatelj i da mu nije namjeravao učiniti zlo, neka zajednica presudi između napadača i krvnog osvetnika prema ovim zakonima. Optuženog za ubojstvo zajednica treba zaštititi od krvnog osvetnika i vratiti ga u grad sklonište u koji je pobjegao. Optuženi neka ostane ondje do smrti vrhovnog svećenika, koji je pomazan svetim uljem. Ako optuženi za ubojstvo u bilo koje vrijeme izađe izvan granica grada skloništa i ondje ga ubije krvni osvetnik, tada osvetnik neće biti kriv za ubojstvo. Optuženi mora ostati u gradu skloništu do smrti vrhovnog svećenika. Tek nakon smrti vrhovnog svećenika, može se vratiti na svoje imanje. Odredba je to zakona za sve vaše naraštaje, gdje god živjeli. Ako čovjek ubije drugoga, na temelju svjedočenja više svjedoka neka se pogubi kao ubojica. Nitko se ne smije pogubiti na temelju svjedočenja samo jednog svjedoka. Nemojte primati otkupninu za život ubojice koji zaslužuje smrtnu kaznu. Ubojica se mora pogubiti. Nemojte primati otkupninu za čovjeka koji je pobjegao u grad sklonište jer se ne smije vratiti i živjeti na svojoj zemlji prije smrti vrhovnog svećenika. Ne zagađujte zemlju u kojoj živite prolijevanjem nevine krvi. Zemlja na kojoj je prolivena krv ne može se očistiti, osim krvlju onoga tko je prolio krv. Ne činite nečistom zemlju u kojoj živite i u kojoj ja živim jer ja, BOG, živim među Izraelcima.« Gilead je bio Makirov sin i Manašeov unuk — Josipov potomak. Glavari Gileadove obitelji došli su Mojsiju i glavarima izraelskih obitelji te rekli: »Gospodaru, kad ti je BOG zapovjedio da Izraelcima kockom daš zemlju u nasljedstvo, zapovjedio ti je da nasljedstvo našeg brata Selofhada daš njegovim kćerima. No, ako se one udaju za ljude iz drugih izraelskih plemena, njihovo će se nasljedstvo uzeti od našega i pridodati nasljedstvu plemena u koje se udaju. Dakle, oduzet će nam se dio nasljedstva koje nam je dodijeljeno. Kad dođe jubilarna godina, njihovo će nasljedstvo biti pridodano nasljedstvu plemena u koje su se udale, a oduzeto plemenskom nasljedstvu naših predaka.« Tada je, prema BOŽJEM nalogu, Mojsije zapovjedio Izraelcima: »Točno je to što govori pleme Josipovih potomaka. Ovako BOG zapovijeda za Selofhadove kćeri: Ako se žele udati, neka se udaju za nekoga unutar vlastitog plemena. Na taj način nasljedstvo Izraelaca neće prelaziti iz jednog plemena u drugo. Svaki Izraelac treba sačuvati nasljedstvo svoga plemena. Svaka kći, koja posjeduje nasljedstvo u nekom izraelskom plemenu, neka se uda za muškarca iz obitelji koja pripada plemenu njezinog oca. Tako će svaki Izraelac sačuvati nasljedstvo svojih predaka. Nasljedstvo ne smije prelaziti iz jednog plemena u drugo i svako izraelsko pleme treba sačuvati svoje nasljedstvo.« I Selofhadove su kćeri učinile kao što je BOG zapovjedio Mojsiju: Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa udale su se za bratiće, sinove svojih stričeva. Budući da su se udale u obitelj potomaka Manašea, Josipovog sina, njihovo je nasljedstvo ostalo u rodu i plemenu njihovog oca. Zapovijedi su to i uredbe koje je BOG preko Mojsija dao Izraelcima na Moapskim poljanama, pokraj rijeke Jordan, nasuprot Jerihona. Ovo su govori koje je Mojsije održao čitavom Izraelu u pustinjskom području, s istočne strane rijeke Jordan. Nalazili su se blizu Sufa, između Parana, s jedne strane, te Tofela, Labana, Haserota i Dizahaba s druge strane. Od planine Horeba do Kadeš Barnee ima samo jedanaest dana hoda putem preko gorskog kraja Seira, a Izraelci su već četrdeset godina živjeli na tome području. Prvoga dana jedanaestog mjeseca četrdesete godine Mojsije je rekao Izraelcima sve što mu je zapovjedio BOG. Bilo je to nakon što je porazio Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu, i Oga, kralja Bašana, koji je vladao u Aštarotu i Edreju. Na istočnoj je strani rijeke Jordan, u Moabu, Mojsije počeo obrazlagati Božje upute: »BOG nam je rekao na planini Horeb: Dovoljno ste dugo boravili na ovoj planini. Vrijeme je da nastavite put. Idite u gorski kraj, gdje su Amorejci, i u sve susjedne krajeve u dolini rijeke Jordan, u planine, u zapadna brda, u južnu polupustinju i na morsku obalu. Idite u zemlju Kanaanaca i u Libanon, sve do velike rijeke, rijeke Eufrata. Evo, nudim vam tu zemlju. Idite i zaposjednite zemlju za koju se BOG zakleo da će je dati vašim precima — Abrahamu, Izaku, Jakovu — i njihovim potomcima.« U to sam vam vrijeme rekao: »Ne mogu se sam brinuti o vama. Vaš BOG vas je toliko umnožio da vas danas ima koliko i zvijezda na nebu. Neka vas BOG vaših predaka umnoži još tisuću puta i neka vas blagoslovi kao što je obećao. No kako da ja sâm nosim vaša bremena i vaše tužbe? Stoga, iz svakog plemena izaberite mudre, razumne i iskusne ljude, a ja ću vam ih postaviti za glavare.« Odgovorili ste mi: »Tvoj je prijedlog dobar.« Tako sam pozvao istaknute ljude iz vaših plemena, mudre i iskusne muškarce, pa sam ih postavio vama za vođe. Postavio sam ih za zapovjednike nad skupinama od tisuću, sto, pedeset i deset ljudi, a neke za plemenske službenike. Zapovjedio sam vašim sucima: »Saslušajte članove zajednice koji se spore. Sudite pravedno, bilo da se spore dvojica Izraelaca, ili Izraelac i stranac koji živi s vama. Ne smijete biti pristrani dok sudite. Jednako saslušajte i malog i velikog čovjeka. Ne dajte da vas ljudi zastraše jer sud pripada Bogu. Ako vam je neki slučaj pretežak, iznesite ga meni pa ću ja saslušati i presuditi.« Tada sam vam zapovjedio sve što trebate činiti. Zatim smo, kao što nam je zapovjedio naš BOG, krenuli s planine Horeba prema gorskome kraju gdje žive Amorejci. Prošli smo kroz čitavu onu golemu i strašnu pustinju, koju ste vidjeli, i stigli u Kadeš Barneu. Tada sam vam rekao: »Stigli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam daje BOG. Evo, vaš BOG vam daje ovu zemlju. Idite i zaposjednite je kao što je rekao BOG vaših predaka. Nemojte se bojati niti obeshrabriti.« No svi vi došli ste k meni i rekli: »Pošaljimo ispred sebe ljude da izvide zemlju i donesu nam izvještaj. Oni će nam reći kojim ćemo ići putem i u koje ćemo doći gradove.« Taj mi se prijedlog svidio pa sam od vas izabrao dvanaestoricu, po jednoga iz svakog plemena. Otišli su u gorski kraj, stigli do klanca Eškol i izvidjeli ga. Nabrali su plodove zemlje i donijeli ih nama, a njihov je izvještaj glasio: »Dobra je zemlja koju nam daje naš BOG.« No vi niste htjeli ići u tu zemlju. Pobunili ste se protiv zapovijedi svog BOGA. Gunđali ste u svojim šatorima i govorili: »BOG nas mrzi. Zato nas je izveo iz Egipta, da nas preda Amorejcima, da nas unište. Kamo da idemo? Braća su nas obeshrabrila rekavši: Ti su ljudi jači i veći od nas. Gradovi su veliki, sa zidinama do neba. Čak smo vidjeli i ljude divovskog stasa, Anakove potomke .« A ja sam vam rekao: »Ne brinite se zbog njih i ne bojte ih se. Vaš BOG, koji ide ispred vas, borit će se za vas kao što je pred vašim očima činio u Egiptu i u pustinji. Vidjeli ste kako vas je nosio vaš BOG, kao što otac nosi svog sina, cijelim putem, sve do ovoga mjesta.« Unatoč tomu, niste vjerovali svome BOGU, a on je tijekom putovanja išao ispred vas — noću u vatri, a danju u oblaku. Pronalazio vam je mjesta za taborovanje i pokazivao put kojim trebate ići. Kad je BOG čuo što ste rekli, razljutio se i zakleo: »Nitko od vas, ni jedan jedini čovjek iz ovoga zlog naraštaja, neće vidjeti dobru zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati vašim precima. Nitko osim Kaleba, Jefuneovog sina. On će je vidjeti. Njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je hodao jer je vjerno išao za BOGOM.« Zbog vas se BOG razljutio i na mene pa mi je rekao: »Ni ti nećeš ući u nju, ali ući će tvoj pomoćnik Jošua, Nunov sin. Ohrabri ga jer će uvesti Izrael u nasljedstvo, u posjed zemlje. I vaša djeca, za koju ste rekli da će postati plijen i koja još ne razlikuju dobro i zlo, oni će ući u tu zemlju. Njima ću je dati i oni će je zaposjesti, a vi se okrenite i vratite putem prema Crvenome moru, natrag u pustinju.« Tada ste mi rekli: »Sagriješili smo protiv BOGA. Ići ćemo gore i borit ćemo se kao što nam je zapovjedio naš BOG.« I svi ste obukli bojnu opremu, misleći da ćete lako otići u onaj gorski kraj. No BOG mi je rekao da vam kažem: »Ne idite gore u borbu jer ja neću biti s vama i neprijatelji će vas poraziti.« Prenio sam vam to, ali niste poslušali. Pobunili ste se protiv BOŽJE zapovijedi i arogantno otišli prema gorskome kraju. Tada su na vas izašli Amorejci, koji su ondje živjeli, progonili vas kao rojevi pčela i tukli od Seira sve do Horme. Kad ste se vratili, plakali ste pred BOGOM, ali BOG se nije obazirao na vaše kukanje i nije vas htio slušati. Zato ste dugo vremena ostali u Kadešu. Zatim smo se okrenuli i pošli u pustinju putem prema Crvenome moru, kao što mi je rekao BOG. I dugo smo obilazili oko gorskoga kraja Seir . Tada mi je BOG rekao: »Dosta ste obilazili oko ovoga gorskog kraja. Krenite na sjever. Reci narodu: Sad ćete proći kroz područje svojih srodnika, Ezavljevih potomaka, koji žive u Seiru. Oni će vas se bojati, ali vi budite pažljivi prema njima. Ne započinjite svađu. Neću vam dati ni stopu njihove zemlje jer sam gorski kraj Seir dao u posjed Ezavu. Kupite od njih hrane i vode, da možete jesti i piti, ali pazite da im sve platite novcem.« Sjetite se da vas je vaš BOG blagoslovio u svemu što ste poduzeli. Pazio je na vas dok ste putovali ovom golemom pustinjom. Vaš je BOG bio s vama ovih četrdeset godina i ništa vam nije nedostajalo. Tako smo prošli pokraj svojih srodnika, Ezavljevih potomaka, koji žive u Seiru. Otišli smo s puta, koji vodi Jordanskom dolinom do Elata i Esjon Gebera, i skrenuli na put koji vodi Moapskom pustinjom. Tada mi je rekao BOG: »Nemojte uznemiravati Moapce niti ih izazivati na borbu. Neću vam dati ni jedan dio njihove zemlje jer sam Ar dao u posjed Lotovim potomcima .« (U Moabu su nekad živjeli Emijci, snažan i brojan narod, visokog rasta kao Anakovci. I njih su, kao i Anakovce, smatrali divovima Refaimcima, ali su ih Moapci zvali Emijcima. U Seiru su nekada živjeli Horijci, ali su ih Ezavljevi potomci istjerali i uništili te se nastanili na njihovoj zemlji, baš kao što je i Izrael učinio u zemlji koju im je dao BOG.) BOG je rekao: »A sad, pokret! Prijeđite preko doline Zared.« I prešli smo preko doline Zared. Od odlaska iz Kadeš Barnee pa do prelaska preko doline Zared prošlo je trideset i osam godina. Do tada je cijeli onaj naraštaj ratnika izumro iz zajednice, kao što im se bio zakleo BOG. Sam BOG okrenuo se protiv njih sve dok ih nije sasvim uklonio iz zajednice. A kad je umro i posljednji od tih ratnika, BOG mi je rekao: »Danas ćete proći pokraj grada Ara i kroz zemlju Moab. Kad se približite granici s Amoncima, nemojte ih uznemiravati niti započinjati borbu s njima. Neću vam dati ni jedan dio njihove zemlje jer sam je dao u posjed Lotovim potomcima.« (I ta zemlja smatrala se zemljom divova Refaimaca, koji su nekada živjeli u njoj, ali Amonci su ih zvali Zamzumcima. Bio je to snažan i brojan narod, visokog rasta kao Anakovci. BOG ih je uništio pred Amoncima, koji su ih bili istjerali i nastanili se na njihovom području. Isto je učinio i za Ezavljeve potomke, koji žive u Seiru. Uništio je pred njima Horijce pa su ih istjerali i nastanili se na njihovom području, gdje i danas žive. A Avijce, koji su živjeli po selima sve do Gaze, uništili su Kaftorci, koji su došli s Krete , i naselili se na njihovom području.) »A sad, pokret! Nastavite putovanje i prijeđite preko doline Arnon. Predajem ti Amorejca Sihona, kralja Hešbona, i njegovu zemlju. Počnite zaposjedati zemlju, krenite u boj protiv njega! Od danas ću u sve narode pod nebom usaditi strah i trepet pred tobom. Kad čuju za tebe, drhtat će i tresti se od straha.« Iz pustinje Kedemot poslao sam glasnike Sihonu, kralju Hešbona, nudeći mu mir. Poručio sam mu: »Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju. Držat ćemo se glavnog puta. Nećemo skretati ni desno ni lijevo. Kupit ćemo od tebe hrane i vode, da možemo jesti i piti. Samo nas pusti da prođemo pješice, kao što su nas pustili Ezavljevi potomci iz Seira i Moapci iz Ara. Želimo prijeći preko rijeke Jordan u zemlju koju nam daje naš BOG.« No Sihon, kralj Hešbona, nije nas htio pustiti da prođemo. BOG ga je učinio tvrdoglavim i svojeglavim, da bi ga predao tebi, kao što je potom i učinio. BOG mi je rekao: »Predajem ti Sihona i njegovu zemlju. Kreni osvajati i zaposjedati njegovu zemlju.« Hešbon je sa svom svojom vojskom izašao na nas kod Jahasa. Predao nam ga je naš BOG. Porazili smo ga zajedno s njegovim sinovima i svom njegovom vojskom. Tada smo osvojili sve njegove gradove i potpuno uništili muškarce, žene i djecu. Nikoga nismo ostavili na životu. Za sebe smo uzeli samo stoku i plijen iz osvojenih gradova. Od grada Aroera, na rubu doline Arnon, i od grada u dolini, pa sve do Gileada, ni jedan grad nije nam se mogao suprotstaviti. Naš BOG nam ih je sve predao. Jedino se nismo primicali zemlji Amonaca, ni području uz rijeku Jabok, ni gradovima u gorskom kraju. Tako je zapovjedio naš BOG. Nakon toga smo skrenuli i pošli putem prema Bašanu. Kod Edreja je bašanski kralj Og izašao na nas sa svom svojom vojskom. BOG mi je rekao: »Ne boj se jer ti ga predajem, svu njegovu vojsku i njegovu zemlju. Učini s njim isto kao sa Sihonom, kraljem Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu.« Tako nam je naš BOG predao i bašanskog kralja Oga i svu njegovu vojsku. Porazili smo ih do kraja. Nitko od njih nije preživio. Zauzeli smo sve njegove gradove. Nije bilo grada, od njih šezdeset, koji nismo preuzeli. Zauzeli smo cijelu pokrajinu Argob, Ogovo kraljevstvo u Bašanu. Svi su gradovi bili utvrđeni visokim zidinama i vratima sa zasunima, a bilo je ondje i mnogo naselja bez zidina. Potpuno smo ih uništili, kao što smo učinili i sa Sihonom, kraljem Hešbona. U svakom smo gradu potpuno uništili muškarce, žene i djecu, a svu smo stoku i plijen iz njihovih gradova uzeli za sebe. Tako smo u to vrijeme od dvojice amorejskih kraljeva preuzeli zemlju istočno od rijeke Jordan, od doline Arnona sve do planine Hermona. (Sidonci Hermon zovu Sirion, a Amorejci ga zovu Senir.) Zauzeli smo sve gradove na visoravni, cijeli Gilead i cijeli Bašan, sve do Salke i Edreja, gradova Ogovog kraljevstva u Bašanu. (Od divova Refajaca preostao je samo bašanski kralj Og. Njegov je lijes bio od željeza , četiri i pol metra dug i dva metra širok . Još uvijek se nalazi u gradu Rabi, u zemlji Amon.) Od zemlje, koju smo zaposjeli u to vrijeme, Rubenovom i Gadovom plemenu dao sam područje sjeverno od Aroera kod klanca rijeke Arnon, uključujući pola gorskoga kraja Gileada s pripadajućim gradovima. Ostatak Gileada, kao i cijeli Bašan, Ogovo kraljevstvo, dao sam polovici Manašeovog plemena. (Cijela je pokrajina Argob u Bašanu bila poznata kao zemlja divova Refajaca. Jair, jedan od Manašeovih potomaka, zauzeo je svu pokrajinu Argob sve do granice s Gešurovcima i Maakatovcima. Nazvao ju je po sebi pa se Bašan još i danas zove Jairova naselja.) Gilead sam dao Makiru, a Rubenovom i Gadovom plemenu dao sam područje od Gileada do doline Arnon. Sredina je doline bila granica s jedne strane, a s druge strane rijeka Jabok, granica zemlje Amon. Na zapadu se granica protezala rijekom Jordan, od Galilejskog jezera do Mrtvog mora , te ispod obronaka planine Pisge na istoku. Tada sam vam zapovjedio: »BOG vam je dao u posjed ovu zemlju. Svi vaši ratnici, naoružani za borbu, neka prijeđu preko rijeke Jordan ispred svoje braće Izraelaca. No vaše žene, djeca i stoka — znam da imate mnogo stoke — neka ostanu u gradovima koje sam vam dao. BOG će vašoj braći dati počinak kao i vama. Zaposjest će zemlju koju im BOG daje s one strane rijeke Jordan. Nakon toga, svaki od vas može se vratiti na posjed koji sam vam dao.« A Jošui sam zapovjedio: »Svojim si očima vidio što je vaš BOG učinio s ona dva kralja. BOG će isto učiniti i sa svim kraljevstvima u koja ćeš uskoro ući. Nemoj ih se bojati jer će se BOG boriti za vas.« Tada sam molio BOGA: »Gospodaru BOŽE, tek si počeo svome slugi pokazivati svoju veličinu i silu. Koji bi bog na nebu ili zemlji mogao izvesti takva djela i silne podvige kao ti? Pusti me da prijeđem preko i vidim dobru zemlju s druge strane rijeke Jordan. Daj da vidim onaj prekrasni gorski kraj i Libanon.« No BOG je zbog vas bio ljut na mene i nije mi htio ispuniti molbu. »Dosta!« rekao je. »Nemoj mi to više spominjati. Idi na vrh planine Pisge pa pogledaj na zapad i na sjever, na jug i na istok. Dobro pogledaj onu zemlju budući da nećeš prijeći preko rijeke Jordan. No daj upute Jošui. Ohrabri ga i osnaži. On će povesti ovaj narod preko rijeke Jordan i uvesti ga u posjed zemlje koju ćeš vidjeti.« Tako smo ostali u dolini blizu Bet Peora. A sad, Izraele, poslušaj uredbe i zakone kojima vas poučavam. Izvršavajte ih da biste živjeli i da biste zauzeli zemlju koju vam daje BOG vaših predaka. Nemojte ništa dodavati niti oduzimati onome što vam zapovijedam, nego držite zapovijedi svoga BOGA koje vam dajem. Sami ste vidjeli što je BOG učinio u Baal Peoru . Vaš je BOG uništio sve vaše ljude koji su krenuli za lažnim bogom Baalom Peorskim, a svi vi, koji ste se vjerno držali svog BOGA, i danas ste živi. Poučio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi je zapovjedio moj BOG, da biste ih vršili u zemlji u koju ćete ući i zaposjesti je. Pomno ih vršite jer ćete tako pokazati svoju mudrost i razboritost drugim narodima. Oni će čuti sve ove uredbe i reći: »Zaista je ovaj velik narod mudar i razborit.« Koji je drugi narod toliko velik da bi mu njegovi bogovi bili tako blizu kao što je nama naš BOG kad god ga zazovemo? I koji je drugi narod toliko velik da bi imao takve pravedne uredbe i zakone kao sav ovaj Zakon koji vam danas izlažem? Samo, pazi se i čuvaj da ne bi zaboravio ono što si svojim očima vidio, da ne bi to smetnuo s uma dok si živ. Uči o tome svoju djecu i unuke. Ne zaboravi dan kad si stajao pred svojim BOGOM na planini Horeb. Tada mi je rekao: »Okupi narod preda mnom, da čuje moje riječi. Tako će imati strahopoštovanja prema meni dokle god živi na zemlji i učit će tome svoju djecu.« Prišli ste i stali u podnožju planine koja je plamtjela vatrom do neba, prekrivenog crnim oblacima i tamom. Tada vam je BOG govorio iz vatre. Čuli ste zvuk govora, ali niste vidjeli nikakav lik, već ste samo čuli glas. On vam je objavio svoj savez. Zapovjedio vam je da vršite deset zapovijedi koje je napisao na dvije kamene ploče. U to mi je vrijeme BOG zapovjedio da vas poučavam i drugim uredbama i zakonima koje trebate izvršavati u zemlji u koju ćete prijeći preko rijeke Jordan i zaposjesti je. Onoga dana kad vam je BOG govorio iz vatre na planini Horeb, niste vidjeli nikakav lik. Zato se dobro čuvajte i pazite da se ne pokvarite i ne napravite si nekog idola. Ne pravite si lik ni u kojem obliku — bilo žene ili muškarca, bilo životinje na zemlji ili ptice koja leti zrakom, bilo stvorenja koje gmiže po tlu ili ribe koja pliva u vodi. Kad pogledaš u nebo i vidiš mnoštvo nebeskih tijela kao što su sunce, mjesec i zvijezde, neka te ne navedu da ih štuješ i da im služiš. Njih je Bog dao svim narodima pod nebom. Vas je BOG uzeo iz Egipta, kao iz užarene peći. Učinio je to da budete njegov narod, ono što ste danas. Zbog vas, BOG se razljutio na mene. Zakleo se da neću prijeći preko rijeke Jordan niti ući u dobru zemlju koju vam vaš BOG daje u nasljedstvo. Umrijet ću u ovoj zemlji i neću prijeći preko rijeke Jordan, ali vi ćete prijeći i zaposjesti onu dobru zemlju. Pazite da ne zaboravite savez koji je vaš BOG sklopio s vama. Pazite da ne izrađujete idole u obliku bilo čega što vam je vaš BOG zabranio. Jer, tvoj je BOG ljubomoran Bog i zato je kao vatra koja proždire sve oko sebe. Nakon što budete živjeli u onoj zemlji neko vrijeme, ondje će vam se roditi djeca i unuci. Pazite da se tada ne pokvarite i ne napravite nekog idola. Tako biste učinili ono što vaš BOG smatra zlim i izazvali njegov gnjev. Pozivam zemlju i nebo kao svjedoke: ako budete činili takvo zlo, brzo ćete nestati iz zemlje u koju ćete prijeći preko rijeke Jordan i zaposjesti je. Nećete dugo živjeti u njoj, nego ćete biti potpuno uništeni. BOG će vas raspršiti po narodima i samo će vas nekolicina preživjeti u narodima među koje će vas BOG otjerati. Ondje ćete služiti bogovima, koji su djelo ljudskih ruku, kipovima od drva i kamena koji ne mogu niti vidjeti, niti čuti, niti jesti, niti mirisati. No, ako ondje budeš tražio svoga BOGA, naći ćeš ga. Naći ćeš ga budeš li ga tražio svim svojim srcem i dušom. Nakon što zapadneš u nevolju i snađe te sve to, vratit ćeš se svome BOGU, i poslušati ga. Jer, tvoj je BOG milostiv Bog. Neće te ostaviti niti uništiti. Neće zaboraviti savez s tvojim precima koji je sklopio pod zakletvom. Raspitaj se o prijašnjim vremenima, koja su bila davno prije tebe, od dana kad je Bog stvorio čovjeka na zemlji. Raspitaj se od jednog kraja neba do drugoga: Je li se ikad dogodilo nešto ovako veliko? Je li se ikad čulo nešto slično? Je li ikad neki drugi narod čuo Božji glas kako mu govori iz vatre, kao što si ga ti čuo, i ostao živ? Je li ikad neki bog pokušao sebi uzeti jedan narod iz drugog naroda? Je li ikad bilo takvih kušnji, znamenja, čuda i ratova? Je li se netko pokazao toliko moćnim i silnim? Je li netko učinio takva velika i strašna djela kao što je vaš BOG učinio za vas u Egiptu pred vašim očima? Pokazano ti je to da bi znao da BOG jest Bog i da nema drugog osim njega. Oglasio ti se s neba da te pouči. Na zemlji ti je pokazao svoju veliku vatru, iz koje si čuo njegove riječi. Volio je tvoje pretke i zato je izabrao vas, njihove potomke. Izveo te iz Egipta svojom prisutnošću i velikom snagom. Istjerao je pred tobom narode veće i jače od tebe da bi te uveo u njihovu zemlju i predao ti je u nasljedstvo, kao što to i danas čini. Zato danas priznaj i primi k srcu da BOG jest Bog gore na nebu i dolje na zemlji, i da nema drugoga. Drži njegove uredbe i zapovijedi, koje ti danas dajem, da bude dobro tebi i tvojim potomcima, i da dugo živiš u zemlji koju ti tvoj BOG daje za sva vremena. Mojsije je izabrao tri grada istočno od rijeke Jordan kamo može pobjeći čovjek koji ubije nekoga bez namjere i mržnje. Počinitelj može pobjeći u jedan od tih gradova i spasiti si život. A ovo su ti gradovi: Beser na pustinjskoj visoravni za Rubenovo pleme, Ramot u Gileadu za Gadovo pleme i Golan u Bašanu za Manašeovo pleme. Ovo je Zakon koji je Mojsije izložio Izraelcima: propisi, uredbe i zakoni koje im je Mojsije dao nakon što su izašli iz Egipta. U to su vrijeme bili u dolini blizu Bet Peora, na istočnoj strani rijeke Jordan, u zemlji amorejskog kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu. Njega su Mojsije i Izraelci porazili kad su izašli iz Egipta. Zaposjeli su njegovu zemlju i zemlju bašanskoga kralja Oga. Bila su to dvojica amorejskih kraljeva koji su vladali istočno od rijeke Jordan. Ta zemlja prostire se od grada Aroera na rubu doline Arnon do planine Siona (to jest Hermona) i obuhvaća cijelu Jordansku dolinu istočno od rijeke Jordan sve do Mrtvog mora ispod obronaka planine Pisge. Mojsije je sazvao cijeli Izrael i rekao: Izraelci, poslušajte uredbe i zakone koje vam danas objavljujem. Naučite ih, držite ih i vršite ih. Naš je BOG sklopio s nama savez na planini Horeb. On taj savez nije sklopio s našim precima, nego s nama, sa svima nama koji smo danas ovdje živi. BOG je govorio s vama licem u lice iz vatre na planini. Stajao sam tada između BOGA i vas da bi vam objavio BOŽJU riječ jer ste se bojali vatre i niste se popeli na planinu. A on je rekao: »Ja sam tvoj BOG, koji te izveo iz Egipta, zemlje ropstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene. Ne pravi sebi idole u obliku bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili ispod, u vodi. Nemoj ih štovati niti im služiti jer sam ja, tvoj BOG, ljubomoran Bog. Kažnjavam one koji me mrze i njihove potomke do trećeg i četvrtog koljena, a pokazujem vjernost i ljubav do tisućitog koljena onima koji me vole i drže moje zapovijedi. Ne koristi ime svog BOGA za lažna obećanja jer BOG neće ostaviti nekažnjenog onoga tko tako zlorabi njegovo ime. Održavaj šabat kao poseban dan, kao što ti je zapovjedio tvoj BOG. Šest dana radi i obavljaj sve svoje poslove, ali sedmi dan je dan odmora u čast tvoga BOGA. Toga dana ne obavljaj nikakav posao, ni ti ni tvoji sinovi ni kćeri, ni tvoji robovi ni ropkinje, ni tvoji volovi ni magarci, ni sva tvoja stoka, ni stranci u tvojim naseljima. Tako će se tvoji robovi i ropkinje moći odmoriti kao i ti. Sjetite se da ste bili robovi u Egiptu i da vas je vaš BOG odande izveo svojom moći i silom. Zato vam je BOG zapovjedio da održavate šabat. Poštuj svog oca i majku, kao što ti je zapovjedio tvoj BOG, da dugo poživiš i da ti bude dobro u zemlji koju ti daje tvoj BOG. Ne počini ubojstvo. Ne počini preljub. Ne ukradi. Ne laži kada svjedočiš o bližnjemu. Ne žudi za ženom svoga bližnjega. Ne žudi za kućom svog bližnjega, ni za njegovim poljem, ni za njegovim robom ili ropkinjom, ni za njegovim volom ili magarcem, ni za bilo čim drugim što pripada tvom bližnjemu.« Zapovijedi su to koje je BOG glasno objavio čitavom vašem skupu ondje na planini. Govorio je iz vatre, oblaka i guste tame i više ništa nije dodao. Zatim ih je zapisao na dvije kamene ploče i predao meni. Kad ste bili čuli glas iz tame, dok je planina plamtjela u vatri, svi glavari i starješine vaših plemena došli su k meni. Rekli su: »Naš BOG pokazao nam je svoju slavu i veličanstvo. Čuli smo mu glas iz vatre. Danas smo vidjeli da čovjek može ostati živ iako Bog govori s njim. No zašto bismo se izlagali pogibelji? Ako nastavimo slušati glas našega BOGA, proždrijet će nas ta velika vatra i poginut ćemo. Ima li itko da je čuo glas živog Boga kako govori iz vatre, kao što smo mi čuli, i ostao živ? Zato, priđi i slušaj sve što ti kaže naš BOG. Zatim nam prenesi sve što ti reći naš BOG, a mi ćemo poslušati i izvršavati.« BOG je čuo kad ste sa mnom razgovarali pa mi je rekao: »Čuo sam što ti je ovaj narod rekao. Ispravno je sve što su rekli. Kad bi barem uvijek tako razmišljali, kad bi me uvijek poštovali i držali moje zapovijedi, tada bi njima i njihovoj djeci uvijek bilo dobro. Idi i reci im da se vrate u svoje šatore, a ti ostani sa mnom ovdje. Dat ću ti sve zapovijedi, uredbe i zakone kojima ćeš ih poučiti da ih izvršavaju u zemlji koju im dajem u posjed.« Stoga, pomno činite ono što vam je vaš BOG zapovjedio. Nipošto nemojte odstupati od toga. Činite točno ono što vam je zapovjedio vaš BOG. Tako ćete ostati na životu, bit će vam dobro i dugo ćete živjeti u zemlji koju zaposjednete. Ovo su zapovijedi, uredbe i zakoni za koje mi je vaš BOG zapovjedio da vas naučim, kako biste ih vršili u zemlji u koju budete ušli i zaposjeli je. Dok ste živi, ti i tvoji potomci imajte strahopoštovanja prema svome BOGU. Držite sve njegove uredbe i zapovijedi, koje vam dajem, da biste dugo živjeli. Zato slušajte, Izraelci, i pomno ih vršite, da vam bude dobro i da se silno namnožite u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što vam je obećao BOG vaših predaka. Izraele, poslušaj! BOG je naš Bog. BOG je jedini Bog. Voli svog BOGA svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom snagom. Primi k srcu zapovijedi koje ti danas dajem. Ponavljaj ih svojoj djeci. Govori o njima kad si kod kuće i kad si na putu, kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih sebi na ruku i nosi ih na čelu, kao podsjetnik. Ispiši ih na dovratnicima svoje kuće i na svojim vratima. Tvoj se BOG zakleo tvojim precima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će ti dati zemlju u koju te vodi. Ta zemlja ima velike i lijepe gradove, koje nisi ti izgradio, kuće prepune svakovrsnih dobarâ, kojima ih nisi ti napunio, bunare, koje nisi ti iskopao, vinograde i maslinike, koje nisi ti posadio. Kad se najedeš do sitosti, pazi da ne zaboraviš BOGA koji te izveo iz Egipta, zemlje ropstva. Imaj strahopoštovanja prema svome BOGU i samo njemu služi te se samo njegovim imenom zaklinji. Ne idi za drugim bogovima, bogovima naroda koji su oko tebe. Tvoj BOG, koji je s tobom, ljubomoran je Bog. Razljutit će se i izbrisati te sa zemlje. Ne iskušavaj svog BOGA, kao što si ga iskušavao kod Mase. Pomno vrši zapovijedi, propise i uredbe koje ti je dao tvoj BOG. Čini ono što je ispravno i dobro pred BOGOM, da ti bude dobro i da zaposjedneš dobru zemlju koju je BOG zakletvom obećao tvojim precima. BOG će pred tobom iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje, kao što je i obećao. U budućnosti tvoje će te dijete pitati: »Što znače propisi, uredbe i zakoni koje vam je naš BOG dao?« Tada mu odgovori: »Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je BOG svojom snagom izveo iz Egipta. BOG je na naše oči poslao velika i strašna znamenja i čuda na Egipat, na faraona i sve njegove ukućane. Izveo nas je odande da bi nas uveo u ovu zemlju i dao nam je, kao što se zakleo našim precima. BOG nam je zapovjedio da vršimo sve njegove uredbe i da imamo strahopoštovanja prema svome BOGU. Tako ćemo ostati na životu i uvijek će nam biti dobro, kao što je danas. Ako budemo pomno vršili sav zakon pred svojim BOGOM, baš kao što nam je zapovjedio, smatrat će da živimo ispravno.« Tvoj će te BOG dovesti u zemlju u koju ulaziš da bi je zaposjeo. Pred tobom će istjerati mnoge narode — Hetite, Girgašane, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce — sedam naroda većih i jačih od tebe. Kad ti ih tvoj BOG preda i kad ih poraziš, potpuno ih uništi. Nemoj sklapati savez s njima i nemoj imati milosti prema njima. Nemoj sklapati brakove s njima. Nemoj udavati svoje kćeri za njihove sinove, niti ženiti svoje sinove njihovim kćerima. Oni bi odvratili tvoju djecu od mene pa bi služila drugim bogovima. Tada bi se BOG razljutio na vas i brzo vas uništio. Ovako postupite s tim narodima: porušite im žrtvenike, razbijte njihove svete, kamene stupove, posjecite njihove drvene motke s likom božice Ašere i spalite njihove drvene idole. Jer, ti si narod koji je svet svome BOGU. Izabrao te od svih naroda na zemlji da budeš njegov narod, njegovo vlasništvo. Ne zato što ste bili brojniji od drugih naroda, nije vam zato BOG bio naklonjen i izabrao vas. Zapravo, bili ste najmanji od svih naroda. Bilo je to zato što vas je BOG volio i što je izvršio obećanje koje je dao vašim precima. BOG vas je svojom moći izveo i izbavio iz zemlje ropstva, od vlasti faraona, egipatskog kralja. Zato, znaj da je tvoj BOG pravi Bog. On je vjeran Bog, koji drži svoj savez ljubavi s tisućama naraštaja onih koji ga vole i drže njegove zapovijedi, a uništava one koji ga mrze. Neće oklijevati uzvratiti svakom pojedinom koji ga mrzi. Stoga, pomno izvršavaj zapovijedi, uredbe i zakone koje ti danas dajem. Ako se budeš pokoravao svim ovim zakonima i pomno ih vršio, tvoj će BOG držati svoj savez ljubavi s tobom, kao što se zakleo tvojim precima. Voljet će te, blagosloviti i umnožiti u zemlji za koju se zakleo tvojim precima da će ti je dati. Blagoslovit će te s puno djece, s plodnim poljima koja će ti donositi žito, mlado vino i ulje, i s prirastom krupne i sitne stoke. Bit ćeš najblagoslovljeniji od svih naroda. Kod tebe neće biti neplodnosti, ni kod ljudi ni kod stoke. BOG će od tebe ukloniti svaku bolest. Neće te zadesiti strašne bolesti, koje si iskusio u Egiptu, nego će ih poslati svima onima koji te mrze. Uništi sve narode koje ti preda tvoj BOG, bez imalo sažaljenja, i nemoj služiti njihovim bogovima jer bi se time ulovio u zamku. Možda ćeš pomisliti: »Ovi su narodi brojniji od mene. Kako ću ih istjerati?« Ne boj ih se! Samo se sjeti što je tvoj BOG učinio s faraonom i cijelim Egiptom. Svojim si očima vidio velike pošasti, znakove i čuda, moć i silu kojima te BOG izveo odande. Tvoj će BOG učiniti isto svim narodima kojih se sad bojiš. Štoviše, tvoj će BOG poslati pomor na njih sve dok ne budu uništeni i svi preživjeli koji se skrivaju. Ne strepi od njih! S tobom je tvoj BOG, koji je velik i strašan Bog. Malo-pomalo, tvoj će BOG ukloniti te narode pred tobom. Nećeš ih moći istrijebiti sve odjednom jer bi se tada oko tebe namnožile divlje životinje. BOG će ti ih predati i među njima raširiti veliku paniku sve dok ne budu uništeni. Predat će ti i njihove kraljeve, a ti ćeš im izbrisati lozu na zemlji. Nitko ti se neće moći suprotstaviti. Sve ćeš ih uništiti. Spali likove njihovih bogova. Nemoj žudjeti za srebrom i zlatom na njihovim kipovima. Nemoj ih uzimati za sebe, da te ne uvuku u zamku. Ti su kipovi odvratni tvome BOGU. Nemoj donositi te odvratne kipove u svoju kuću, da ne budeš uništen kao i oni. Neka ti budu ogavni i odbojni. Sigurno će biti uništeni. Da biste ušli u zemlju, koju je BOG obećao vašim precima i zaposjeli je, te da biste poživjeli i namnožili se, pomno izvršavajte čitav zakon koji vam dajem danas. Sjećaj se čitavog puta kojim te tvoj BOG vodio kroz pustinju ovih četrdeset godina, da bi te učinio poniznim i ispitao. Htio je doznati što ti je u srcu: hoćeš li držati njegove zapovijedi ili nećeš. Dopustio je da gladuješ da bi te učinio poniznim, a onda te nahranio manom, za koju niste znali ni ti ni tvoji preci. Htio te naučiti da čovjek ne živi samo od hrane nego i od svake riječi koja izlazi iz BOŽJIH usta. Odjeća ti se nije istrošila niti su ti noge natekle u ovih četrdeset godina. Stoga, primi k srcu: kao što otac stegom odgaja svog sina, tako i tvoj BOG stegom odgaja tebe. Drži zapovijedi svog BOGA, živi kako on želi i imaj strahopoštovanja prema njemu. Tvoj BOG uvodi te u dobru zemlju. Zemlja je to s vodama tekućicama, izvorima i podzemnim vodama koje izbijaju po dolinama i planinama. Zemlja je to pšenice, ječma, loze, smokava, šipka, maslinovog ulja i meda. Zemlja je to gdje ćeš jesti kruh u izobilju i gdje ti ništa neće nedostajati. Zemlja je to sa stijenama od željeza i planinama iz kojih ćeš vaditi bakar. Kad se najedeš i nasitiš, blagoslovi svog BOGA zbog dobre zemlje koju ti je dao. Pazi da ne zaboraviš svog BOGA; da ne zanemariš njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas dajem. Kad se najedeš i nasitiš, kad izgradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš, kad ti se namnoži krupna i sitna stoka, kad ti se nagomila srebro i zlato, kad ti se umnoži sve što imaš, nemoj se uzoholiti i zaboraviti svog BOGA, koji te izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva. On te je proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, onu žednu i bezvodnu zemlju otrovnih zmija i škorpiona. On ti je pustio vodu iz tvrde stijene. On te u pustinji hranio manom, za koju tvoji preci nisu znali. Iskušavao te da te učini poniznim, da bi ti na kraju dao svako dobro. Pazi da ne bi pomislio: »Svojom moći i snagom svojih ruku stekao sam ovo bogatstvo.« Sjećaj se svog BOGA. On je taj koji ti daje snagu za stjecanje bogatstva, da bi održao savez koji je zakletvom sklopio s tvojim precima, kao što ga održava i danas. Ako ipak zaboravite svog BOGA i krenete za drugim bogovima da biste ih štovali i služili im, ozbiljno vas danas upozoravam da ćete sigurno biti uništeni. Ako ne budete slušali svog BOGA, bit ćete uništeni kao narodi koje pred vama uništava BOG. Izraele, poslušaj! Danas ćeš prijeći preko rijeke Jordan. Oduzet ćeš posjed narodima koji su veći i jači od tebe, koji imaju velike i utvrđene gradove, sa zidinama do neba. Radi se o snažnim i visokim ljudima, Anakovim potomcima. Čuo si da se o njima govori: »Tko se može suprotstaviti divovima Anakovcima?« No znaj danas da tvoj BOG prelazi rijeku i ide pred tobom kao vatra koja proždire te će ih pred tobom poraziti i pokoriti. A ti ćeš im oduzeti posjed i brzo ih uništiti, kao što ti je obećao BOG. Nakon što ih tvoj BOG istjera pred tobom, nemoj pomisliti: »Zbog moje pravednosti, BOG me je uveo u ovu zemlju da je zaposjednem.« Ne, nego zbog pokvarenosti tih naroda BOG će ih istjerati pred tobom. Nećeš ti zaposjesti njihovu zemlju zbog svoje pravednosti ili ispravnosti. Ne, nego zbog pokvarenosti tih naroda, BOG će ih istjerati pred tobom da ispuni obećanje koje je zakletvom dao tvojim precima, Abrahamu, Izaku i Jakovu. Dakle, moraš znati da ti BOG ne daje ovu dobru zemlju u posjed radi tvoje pravednosti, jer ti si tvrdoglav narod. Sjećaj se i nemoj zaboraviti kako si u pustinji ljutio svog BOGA. Od dana kad ste otišli iz Egipta, pa sve dok niste stigli ovamo, stalno ste se bunili protiv BOGA. Na Horebu ste toliko razljutili BOGA da vas je htio uništiti. Popeo sam se na planinu da primim kamene ploče, ploče saveza koji je BOG sklopio s vama. Ostao sam na planini četrdeset dana i četrdeset noći, a da nisam niti jeo niti pio. Tada mi je BOG dao dvije kamene ploče pisane Božjim prstom. Na njima su bile sve zapovijedi koje vam je BOG rekao iz vatre na planini onoga dana kad ste se ondje okupili. Nakon što je prošlo četrdeset dana i četrdeset noći, BOG mi je dao one dvije kamene ploče, ploče saveza. Rekao mi je: »Brzo siđi dolje jer se iskvario narod koji si izveo iz Egipta. Brzo su skrenuli s puta koji sam im odredio. Napravili su si idola.« I još mi je BOG rekao: »Vidim da je taj narod zaista tvrdoglav! Daj da ih uništim i izbrišem njihovo ime pod nebom, a od tebe ću načiniti narod koji će biti jači i brojniji od njih.« No ja sam se okrenuo i sišao s planine, koja je još plamtjela vatrom, a u rukama su mi bile dvije ploče saveza. Tada sam vidio da ste sagriješili protiv svog BOGA. Napravili ste si idola u obliku teleta. Brzo ste skrenuli s puta koji vam je odredio BOG. Uzeo sam one dvije ploče, bacio ih iz ruku i razbio pred vašim očima. Zatim sam se bacio ničice pred BOGA, kao i prije. Četrdeset dana i četrdeset noći nisam niti jeo niti pio zbog svih grijeha koje ste bili počinili. Izazivali ste BOGA čineći ono što on smatra zlim. Bojao sam se da se BOG toliko razljutio da će vas uništiti. No BOG me ponovo čuo. BOG je i na Arona bio toliko ljut da ga je htio uništiti, ali sam se tada molio i za njega. Uzeo sam vaše grešno djelo — tele koje ste napravili — i spalio ga. Zatim sam ga smrvio i samljeo u prah pa sam taj prah bacio u potok koji teče s planine. Ljutili ste BOGA i u Taberi, Masi i Kibrot Hataavi. BOG vas je slao iz Kadeš Barnee: »Idite i zaposjednite zemlju koju vam dajem«. No pobunili ste se protiv BOŽJE zapovijedi. Niste mu vjerovali niti mu se pokoravali. Bunite se protiv BOGA otkad vas znam. A ja sam ležao ničice pred BOGOM četrdeset dana i četrdeset noći jer je rekao da će vas uništiti. Molio sam BOGA: »Gospodaru BOŽE, nemoj istrijebiti svoj narod, svoje vlasništvo. Oslobodio si ih svojom moći. Izveo si ih iz Egipta svojom silom. Sjeti se svojih slugu, Abrahama, Izaka i Jakova. Ne obaziri se na tvrdoglavost ovog naroda, na njegovu pokvarenost i grijeh. U suprotnom, Egipćani bi mogli reći: ‘Njihov ih BOG nije mogao uvesti u zemlju koju im je bio obećao. Mrzio ih je. Izveo ih je iz Egipta i doveo u pustinju da ih ubije.’ Oni su tvoj narod, tvoje vlasništvo, narod koji si izveo svojom moći i silom.« U to mi je vrijeme BOG rekao: »Iskleši dvije kamene ploče, kao što su bile one prve, pa se popni k meni na planinu. Također, napravi i drveni kovčeg. Na ploče ću napisati iste riječi koje su bile na onim prvim pločama, koje si razbio. Zatim ih stavi u kovčeg.« I ja sam napravio kovčeg od bagremovog drva i isklesao dvije kamene ploče poput prijašnjih. Zatim sam se popeo na planinu noseći ih u rukama. BOG je na te ploče napisao isto što i prije: deset zapovijedi, koje vam je bio objavio na planini, iz vatre, onog dana kad ste se ondje okupili. Potom mi je BOG predao ploče, a ja sam sišao s planine i stavio ih u kovčeg koji sam bio napravio. One su još ondje, kao što mi je BOG i zapovjedio. (Izraelci su od bunara, koji pripadaju Jaakanovim potomcima, otišli u Moseru. Ondje je umro Aron te je ondje i sahranjen. Njegov je sin Eleazar naslijedio Aronovu svećeničku službu. Odande su otišli u Gudgodu, a iz Gudgode u Jotbatu, zemlju s puno rijeka. U to je vrijeme BOG odvojio Levijevo pleme da nosi kovčeg BOŽJEG saveza, da stoji pred BOGOM i služi mu, te da blagoslivlja ljude u njegovo ime, kao što to čini i danas. Zbog toga Levijevom plemenu nije dodijeljeno nasljedstvo zemlje kao drugim plemenima. Njegovo je nasljedstvo BOG, kao što mu je tvoj BOG i obećao.) Na planini sam, kao i prvi put, ostao četrdeset dana i četrdeset noći. BOG me je opet čuo i odlučio da vas neće istrijebiti. »Spremi se«, rekao mi je BOG, »i povedi ovaj narod na put, da uđu i zaposjednu zemlju koju sam zakletvom obećao dati njihovim precima.« Dakle, Izraele, što tvoj BOG traži od tebe? Samo da imaš strahopoštovanja prema svome BOGU, da u potpunosti živiš kako on želi , da ga voliš i da služiš svome BOGU, svim svojim srcem i svom svojom dušom. BOG želi da se držiš njegovih zapovijedi i uredbi koje ti danas dajem za tvoje dobro. Tvome BOGU pripada nebo i najviša nebesa te zemlja i sve što je na njoj. No BOG je odlučio voljeti vaše pretke pa je između svih naroda izabrao vas, njihove potomke, a tako je i danas. Zato, promijenite svoja srca i prestanite biti tvrdoglavi. Jer, vaš BOG jest Bog nad bogovima i Gospodar nad gospodarima. On je Bog velik, silan i strašan. On nije pristran i ne prima mito. On staje u obranu siročadi i udovica, voli strance i daje im hranu i odjeću. I vi ih trebate voljeti jer ste i sami bili stranci u Egiptu. Imajte strahopoštovanja prema svome BOGU i samo njega štujte. Držite ga se čvrsto i u njegovo se ime zaklinjite. Njega hvalite. On je vaš Bog koji je za vas učinio ona velika i strašna djela što ste ih vidjeli svojim očima. Kad su vaši preci otišli u Egipat, bilo ih je samo sedamdeset, a vaš BOG učinio vas je brojnima poput zvijezda na nebu. Volite svog BOGA! Uvijek držite njegove naloge, uredbe, zakone i zapovijedi. Zapamtite danas da ste vi, a ne vaša djeca, vidjeli i iskusili BOŽJU stegu. Vidjeli ste njegovo veličanstvo, moć i snagu. Vidjeli ste znakove i djela koja je učinio u Egiptu, na faraonu, kralju Egipta, i po svoj njegovoj zemlji. Vidjeli ste što je učinio s egipatskom vojskom, konjima i bojnim kolima: preplavio ih je vodama Crvenog mora, dok su vas progonili, te ih uništio zauvijek. Vidjeli ste što je činio za vas u pustinji dok niste stigli do ovoga mjesta. Vidjeli ste što je učinio s Datanom i Abiramom, sinovima Rubenovca Eliaba, kad se zemlja otvorila usred Izraela i progutala ih, zajedno s njihovim ukućanima, šatorima, slugama i stokom. Svojim ste očima vidjeli sva ta velika djela koja je učinio BOG. Držite se čitavog zakona, koji vam danas dajem, da biste imali snage ući u zemlju preko rijeke Jordan i zaposjesti je te da biste dugo živjeli u zemlji koju je Bog zakletvom obećao vašim precima i njihovim potomcima. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. Zemlja koju ćete zaposjesti nije kao Egipat, odakle ste došli, jer tamo ste sijali sjeme i mukotrpno ga zalijevali, poput povrtnjaka. Zemlja koju ćete zaposjesti preko Jordana, zemlja je planina i dolina koje natapa kiša s neba. Zemlja je to o kojoj se brine tvoj BOG. Od početka do kraja godine, tvoj je BOG neprestano nadgleda. BOG vam kaže: »Pomno pazite na svaku zapovijed koju vam danas dajem. Volite svoga BOGA i služite mu svim svojim srcem i svom svojom dušom. Tada ću vam slati proljetnu i jesensku kišu na vašu zemlju u pravo vrijeme, a vi ćete sakupljati žitarice, mlado vino i ulje. Davat ću da na vašim poljima raste trava za vašu stoku — tako ćete jesti i biti siti. Pazite da ne budete zavedeni, da se ne biste okrenuli od mene pa počeli služiti i štovati druge bogove.« Tada bi se BOG razljutio na vas. Zatvorio bi nebo da ne pada kiša pa zemlja ne bi davala rod. Tako biste brzo izumrli u dobroj zemlji koju vam daje BOG. Pohranite ove moje riječi u svoje srce i dušu, privežite ih sebi na ruku i nosite ih na čelu kao podsjetnik. Učite o njima svoju djecu, govorite o njima kad ste kod kuće i na putu, kad liježete i kad ustajete. Ispišite ih na dovratnicima svoje kuće i na svojim vratima. Tako ćete vi i vaša djeca dugo živjeti u zemlji koju je BOG zakletvom obećao dati vašim precima. Živjet ćete ondje sve dok traje nebo nad zemljom. Pomno držite sav ovaj zakon koji vam dajem. Volite svog BOGA, u potpunosti živite kako on želi i čvrsto ga se držite. Tada će BOG pred vama istjerati sve ove narode, a vi ćete oduzeti posjed narodima koji su veći i jači od vas. Svako će mjesto na koje stupite nogom biti vaše. Vaš će se teritorij prostirati od pustinje do Libanona, i od rijeke Eufrata do Sredozemnog mora. Nitko vam se neće moći suprotstaviti. Vaš BOG proširit će strah i trepet od vas po cijeloj zemlji, kamo god budete išli, kao što vam je obećao. Evo, danas pred vas stavljam blagoslov i prokletstvo, da se odlučite. Blagoslov — ako budete vršili BOŽJE zapovijedi koje vam danas dajem. Prokletstvo — ako ne budete vršili BOŽJE zapovijedi, ako se okrenete od puta koji vam danas određujem, da biste išli za drugim bogovima koje niste poznavali. Kad te tvoj BOG uvede u zemlju, u koju ulaziš da je zaposjedneš, na planini Gerizim izreci blagoslove, a na planini Ebal prokletstva nad narodom. Planine se nalaze sa zapadne strane rijeke Jordan, blizu velikog hrasta Moreha, na području Kanaanaca koji žive u Jordanskoj dolini u okolici Gilgala. Prijeći ćete preko Jordana i ući u zemlju koju vam daje vaš BOG. A kad je zaposjednete i kad budete u njoj živjeli, pomno izvršavajte sve uredbe i zakone koje vam danas dajem. Ovo su uredbe i zakoni koje pomno izvršavajte dokle god živite u zemlji koju vam BOG vaših predaka daje u posjed. Potpuno uništite sva mjesta gdje narodi, koje ćete istjerati s posjeda, štuju svoje bogove. Ta se mjesta nalaze na visokim planinama, na brdima i pod zelenim drvećem. Porušite im žrtvenike, razbijte njihove svete stupove i spalite njihove motke s likom božice Ašere. Posjecite kipove njihovih bogova i uništite svaki spomen na njih. Nemojte svog BOGA štovati na njihov način. Tražite mjesto koje će vaš BOG izabrati među svim vašim plemenima, gdje će biti prisutan među vama. Tamo idite. Ondje ćete donositi svoje žrtve, svoje paljenice, svoje desetine i priloge, svoje zavjetne i dragovoljne žrtve, i prvine svoje krupne i sitne stoke. Ondje ćete vi i vaši ukućani zajedno jesti pred svojim BOGOM i veselit ćete se zbog svega čime vas je blagoslovio BOG. Nemojte tada postupati kao što to činite danas — kako svatko sâm misli da je ispravno. To je zato što još niste stigli do nasljedstva u kojem ćete počivati, koje vam daje BOG. Prijeći ćete preko rijeke Jordan i živjet ćete u zemlji koju vam vaš BOG daje u nasljedstvo. On će vam dati počinak od svih neprijatelja što vas okružuju, da biste živjeli u sigurnosti. Vaš će BOG izabrati mjesto gdje će među vama biti njegova prisutnost. Tada donosite sve što vam zapovijedam: svoje žrtve, svoje paljenice, svoje desetine i priloge, i sve ono što ste odlučili zavjetovati BOGU. I radujte se ondje pred svojim BOGOM, zajedno sa svojim sinovima i kćerima, svojim slugama i sluškinjama, i s Levitima iz svojih gradova, koji nemaju nasljedstva zemlje kao vi. Pazi da svoje žrtve paljenice ne prinosiš na bilo kojem mjestu, nego samo na onome koje BOG izabere u jednom od tvojih plemena. Ondje prinosi svoje žrtve paljenice i izvršavaj sve što ti zapovijedam. A svoje neprinesene životinje možeš klati kad god poželiš, u bilo kojem od svojih gradova. Možeš jesti meso koliko ti srce želi prema blagoslovu koji ti je dao tvoj BOG. Neka ga slobodno svi jedu, i nečisti i čisti, kao da je od gazele ili jelena. No nemojte jesti krv, izlijte je na zemlju, poput vode. U svome gradu nemoj jesti desetinu svoga žita, mladog vina i ulja, ni prvine svoje krupne i sitne stoke, ni bilo što od svojih zavjetnih i dragovoljnih žrtava, ni od priloga koji daješ Bogu. To smiješ jesti pred svojim BOGOM, na mjestu koje će izabrati BOG. Jedi zajedno sa svojim sinovima i kćerima, slugama i sluškinjama, i Levitima iz svoga grada. Veseli se pred svojim BOGOM zbog svega što si postigao svojim radom. Pazi da uvijek dijeliš hranu s Levitima, dokle god živiš u svojoj zemlji. Kad ti BOG proširi područje, kao što ti je obećao, a ti poželiš meso i kažeš: »Jede mi se meso«, možeš ga jesti kad god i koliko god ti srce želi. Ako mjesto, koje će tvoj BOG izabrati za svoje ime, bude predaleko od tebe, možeš klati životinje od svoje krupne i sitne stoke koju ti je BOG dao, kao što sam ti zapovjedio. I u svome gradu možeš jesti kad god i koliko god ti srce želi. Jedi ih kao što bi jeo gazelu ili jelena. Neka slobodno svi jedu, i nečisti i čisti. Samo pazi da ne jedeš krv jer je ona život i ne smiješ jesti život zajedno s mesom. Nemoj jesti krv, nego je izlij na zemlju, poput vode. Ne jedi je, da bude dobro i tebi i tvojim potomcima, jer ćeš činiti ono što je ispravno pred BOGOM. No svoje svete darove i zavjetne žrtve odnesi na mjesto koje će izabrati BOG. Svoje žrtve paljenice, i njihovo meso i krv, prinesi na žrtveniku svoga BOGA. Krv drugih žrtava izlij na žrtvenik svog BOGA. Njihovo meso smiješ jesti. Pomno se drži svih ovih propisa koje ti dajem, da uvijek bude dobro i tebi i tvojim potomcima, jer ćeš činiti ono što je dobro i ispravno pred svojim BOGOM. Tvoj će BOG pred tobom poraziti narode kojima ćeš oduzeti posjed. Istjerat ćeš ih i nastaniti se u njihovoj zemlji. Pazi da ne padneš u zamku nakon uništenja tih naroda, da ih ne bi imitirao i raspitivao se o njihovim bogovima. Nemoj reći: »Kako su oni štovali svoje bogove, tako ću i ja.« Nemoj to raditi svome BOGU. Oni u čast svojim bogovima čine svakakve gadosti, koje BOG mrzi. Čak i svoje sinove i kćeri spaljuju kao žrtvu svojim bogovima. Pomno izvršavajte sve što vam zapovijedam. Nemojte tome ništa dodavati niti oduzimati. Može se dogoditi da se među vama pojavi neki prorok, ili netko tko proriče pomoću snova, pa ti najavi neki znak ili čudo. Ako se taj znak ili čudo ostvari, a on ti kaže: »Hajde, idemo za drugim bogovima« (koje dosad nisi poznavao) »i služimo njima«, ne slušaj riječi tog proroka ili sanjaoca. To vas vaš BOG iskušava da bi saznao volite li svog BOGA svim svojim srcem i svom svojom dušom. Morate slijediti svog BOGA. Jedino prema njemu imajte strahopoštovanja. Njegove zapovijedi vršite, njega slušajte, njemu služite i čvrsto ga se držite. Taj prorok ili sanjalac neka se pogubi jer je pozivao na pobunu protiv BOGA koji vas je izveo iz Egipta i otkupio vas iz zemlje ropstva. On te je htio skrenuti s puta koji ti je odredio tvoj BOG. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! Netko blizak tebi — tvoj rođeni brat, tvoj sin ili kći, tvoja žena koju voliš, tvoj najbolji prijatelj — mogli bi te potajno nagovarati da krenete štovati druge bogove. Radi se o bogovima koje ni ti ni tvoji preci niste poznavali, bogovima naroda koji vas okružuju, bilo da žive blizu ili daleko, bilo na jednom kraju zemlje ili drugom. Nemoj pristati i ne slušaj ga! Ne sažalijevaj ga, ne iskazuj mu milost i ne štedi ga! Moraš ga ubiti! Ti prvi podigni ruku na njega da ga pogubiš, a onda sav ostali narod. Kamenuj ga do smrti jer te je pokušao odvratiti od tvog BOGA, koji te izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva. Tada će sav Izrael to čuti i uplašiti se te više nitko neće činiti takvo zlo. Tvoj BOG dao ti je gradove da živiš u njima. Možda ćeš čuti glasine o nekom gradu, da su se u njemu pojavile ništarije te odvratile stanovnike od tvog BOGA, nagovarajući ih da štuju druge bogove, koje niste poznavali. Raspitaj se o tome i provedi temeljitu istragu. Ako se optužba pokaže istinitom i utvrdi se da je počinjena takva gadost, mačem pobij stanovnike toga grada. Potpuno uništi grad, sve njegove stanovnike, pa čak i stoku. Sakupi svu imovinu nasred trga pa spali cijeli grad sa svom njegovom imovinom, kao žrtvu paljenicu svome BOGU. Grad neka zauvijek ostane u ruševinama. Ne smije se više nikad sagraditi. Ne uzimaj sebi ništa od onoga što je određeno za uništenje pa će BOG odustati od svoje srdžbe i smilovati ti se. U svojoj će te samilosti umnožiti kao što se zakleo tvojim precima. Tako će biti ako poslušaš svog BOGA, ako budeš držao sve njegove zapovijedi, koje ti danas dajem, i budeš činio ono što je ispravno pred tvojim BOGOM. Vi ste djeca svog BOGA. Kad ste u žalosti za pokojnikom, ne režite se po koži i ne brijte glavu . Ti si narod koji je svet svome BOGU. Od svih naroda na zemlji BOG je tebe izabrao da budeš njegov narod, njegovo dragocjeno vlasništvo. Nemoj jesti ništa odvratno. Ovo su životinje koje smijete jesti: govedo, ovca, koza, jelen, gazela, srna, divokoza, kozorog, antilopa i planinska ovca. Smijete jesti svaku životinju koja ima potpuno razdvojene papke i preživa . Neke životinje preživaju, ali nemaju razdvojene papke: to su deva, zec i kunić. Oni su za vas nečisti jer, iako preživaju, nemaju razdvojene papke. Neke životinje imaju razdvojene papke, ali ne preživaju — takva je svinja i zato je za vas nečista. Nemojte jesti njihovo meso i nemojte doticati njihovu strvinu. Od svih životinja, koje žive u vodi, smijete jesti svaku koja ima peraje i ljuske, ali one koje nemaju peraje i ljuske, ne smijete jesti jer su za vas nečiste. Dopušteno vam je jesti svaku čistu pticu, a ovo su ptice koje vam nije dopušteno jesti: orao, škanjac, strvinar, sokol, kobac, sve vrste jastreba, sve vrste gavrana, noj, sova, galeb, sve vrste sokola, ćuk, ušara, labud , svraka, pelikan, gnjurac, roda, sve vrste čaplji, pupavac i šišmiš. Svi insekti s krilima za vas su nečisti i ne smijete ih jesti, ali smijete jesti svaku pticu s krilima koja je čista. Nemojte jesti životinje koje same uginu. Njih možete dati strancima koji žive u vašim gradovima ili prodati strancima u prolazu. Oni ih smiju jesti. No vi ste narod koji je svet svome BOGU. Ne smijete kuhati kozlića u mlijeku njegove majke. Svake godine odvoji desetinu svih uroda svojih polja. Desetinu svoga žita, mladog vina i ulja te prvine svoje krupne i sitne stoke jedi pred svojim BOGOM, na mjestu koje će on izabrati za svoju prisutnost među vama. Tako ćeš naučiti uvijek poštivati svog BOGA. No može se dogoditi da ti je mjesto, koje je BOG izabrao za svoje ime, predaleko. Tada nećeš moći ondje odnijeti desetinu uroda kojim te tvoj BOG blagoslovio. U tom slučaju smiješ prodati svoju desetinu za novac. Zatim uzmi novac i idi na mjesto koje je tvoj BOG izabrao pa kupi što god želiš — goveda, ovce, vino, pivo, ili nešto drugo. Potom ti i tvoji ukućani jedite ondje pred svojim BOGOM i veselite se. Nemoj zanemariti Levite koji žive u tvome gradu jer nemaju nasljedstva zemlje kao ti. Na kraju svake treće godine donesi sve desetine uroda te godine i pohrani ih u svome gradu. To je za Levite, koji nemaju nasljedstva zemlje kao ti, te za strance, siročad i udovice, koji žive u tvom gradu. Tako ćeš im omogućiti da dođu i jedu dok se ne nasite. Zbog toga će te tvoj BOG blagosloviti u svemu što činiš. Na kraju svake sedme godine, dužnicima otpiši sve dugove. Ovako postupi: Svi koji su nekome posudili novac, neka otpišu dug svome bližnjemu. Neka ne potražuju isplatu od bližnjega ili sunarodnjaka jer je BOG proglasio otpis dugova. Od stranca smiješ potraživati isplatu, ali sunarodnjaku otpiši sve što ti duguje. Među vama neće biti siromašnih jer će te tvoj BOG obilno blagosloviti u zemlji koju ti daje u posjed kao nasljedstvo. Ako budeš poslušao svoga BOGA i pomno vršio sav zakon koji ti danas dajem, tvoj će te BOG blagosloviti kao što je obećao. Davat ćeš zajam mnogim narodima, a ni od koga ga nećeš uzimati. Vladat ćeš mnogim narodima, a ni jedan neće vladati nad tobom. Ako se nađe netko siromašan među tvojim sunarodnjacima, u bilo kojem gradu u zemlji koju ti daje tvoj BOG, ne budi tvrdog srca ni škrte ruke prema njemu. Budi široke ruke i spremno mu posudi koliko god treba. Pazi da ti se u glavi ne pojavi zla misao: »Blizu je sedma godina, kad se otpisuju dugovi, pa mi se neće vratiti posuđeni novac«. Pazi da ne zauzmeš neprijateljski stav prema potrebitom sunarodnjaku i ništa mu ne daš. On će se potužiti BOGU na tebe pa ćeš snositi krivnju. Daj mu radosno i bez sustezanja pa će te tvoj BOG blagosloviti u svakom poslu i u svemu što činiš. U zemlji će uvijek biti siromašnih pa ti zapovijedam da budeš široke ruke prema siromašnim i potrebitim sunarodnjacima koji žive u tvojoj zemlji. Ako ti se sunarodnjak, Hebrej ili Hebrejka, proda kao rob, neka ti služi šest godina, a sedme ga godine pusti na slobodu. A kad ga puštaš na slobodu, nemoj ga poslati praznih ruku. Obilato mu daj od svoje sitne stoke, žitarica i vina, daj mu onako kako je tebe blagoslovio tvoj BOG. Sjeti se da si bio rob u Egiptu i da te je tvoj BOG oslobodio. Zato ti ovo danas zapovijedam. Tvoj rob može reći: »Ne želim otići od tebe« jer je zavolio tebe i tvoje ukućane, i jer mu je kod tebe dobro. Tada mu prisloni uho uz vrata i šiljastim mu alatom probuši resicu pa će ti biti rob do kraja života. Jednako postupi i sa svojom ropkinjom. Neka ti ne bude teško pustiti roba na slobodu jer bi najamnog radnika platio dvostruko više. Tvoj će te BOG blagosloviti u svemu što budeš činio. Odvoji za svog BOGA svakoga prvorođenog mužjaka od svoje krupne i sitne stoke. Prvorođenog vola nemoj koristiti za rad i nemoj šišati vunu prvorođenog ovna. Svake godine pojedi njihovo meso pred svojim BOGOM, zajedno sa svojim ukućanima, na mjestu koje će on izabrati. Ako životinja ima bilo kakvu ozbiljnu manu, ako je hroma ili slijepa, nemoj je žrtvovati svome BOGU. U tom slučaju, pojedi je u svome gradu. Neka je svi slobodno jedu, i nečisti i čisti, kao da je gazela ili jelen. Samo nemoj jesti njezinu krv, nego je izlij na zemlju, poput vode. Pazi da u mjesecu Abibu slaviš Pashu u čast svoga BOGA. Jedne te noći u mjesecu Abibu tvoj BOG izveo iz Egipta. Kao pashalnu žrtvu svome BOGU, prinesi životinju od svoje sitne ili krupne stoke na mjestu koje će BOG izabrati za svoju prisutnost među vama. Nemoj je jesti s kruhom koji sadrži kvasac. Sedam dana jedi beskvasni kruh, kruh patnje, jer si patio u Egiptu. Sjećaj se kako si u žurbi otišao odande. Cijeli svoj život pamti dan kad si otišao iz Egipta. Na cijelome svom području, nigdje oko sebe, sedam dana nemoj držati kvasac. Od mesa žrtve, koju prineseš uvečer prvog dana, ništa ne smije ostati do jutra. Nemoj prinositi pashalnu žrtvu ni u jednome gradu koji ti daje tvoj BOG. Prinosi je isključivo na mjestu koje će on izabrati za svoju prisutnost među vama. Ondje prinosi pashalnu žrtvu, uvečer kad zalazi sunce, u isto doba dana kad si izašao iz Egipta. Ispeci je i pojedi na mjestu koje će izabrati tvoj BOG. Ujutro se vrati u šator. Šest dana jedi beskvasni kruh, a sedmoga dana održi svečani skup u čast svoga BOGA. Toga dana ne smijete ništa raditi. Odbroji sedam tjedana od dana kad srpom počneš žeti klasje. Tada ćeš slaviti Blagdan žetve u čast svoga BOGA. Prinesi dragovoljnu žrtvu u skladu s blagoslovom koji si primio od svog BOGA i proveseli se pred svojim BOGOM, na mjestu koje će on izabrati da bude prisutan među vama. Proveseli se ti, tvoji sinovi i kćeri, tvoje sluge i sluškinje, Leviti iz tvog grada, kao i stranci, siročad i udovice koji žive među vama. Sjeti se da si bio rob u Egiptu i pomno vrši ove odredbe. Nakon što odvojiš zrnje od klasja i prikupiš žitarice, i nakon što istisneš grožđe i napraviš vino, sedam dana slavi Blagdan skloništa. Proveseli se tijekom tog blagdana. Proveseli se ti, tvoji sinovi i kćeri, tvoje sluge i sluškinje, Leviti, stranci, siročad i udovice koji žive u tvome gradu. Sedam dana slavi ovaj blagdan u čast svoga BOGA, na mjestu koje će on izabrati. Tvoj će BOG blagosloviti sav tvoj urod i sve što činiš. I bit ćeš jako radostan. Tri puta godišnje svi muškarci iz tvog naroda moraju doći pred tvog BOGA, na mjestu koje će on izabrati. Bit će to na Blagdan beskvasnih kruhova, na Blagdan žetve i na Blagdan skloništa. Neka ne dolaze pred BOGA praznih ruku, nego neka svatko donese koliko može, u skladu s blagoslovom koji mu je dao tvoj BOG. U svakom gradu, koji ti daje tvoj BOG, postavi suce i nadglednike nad svakim plemenom. Oni moraju pravedno presuđivati narodu. Ne smiješ iskrivljavati pravdu. Ne smiješ biti pristran. Ne smiješ primati mito jer zasljepljuje oči mudrima i iskrivljuje slučajeve pravednika. Teži za pravdom i ni za čim drugim, da poživiš i zaposjedneš zemlju koju ti daje tvoj BOG. Kad napraviš žrtvenik svome BOGU, ne postavljaj pored njega drvene likove božice Ašere niti podiži svete stupove u čast lažnim bogovima. To tvoj BOG mrzi. Kad prinosiš žrtvu svome BOGU, ne smiješ žrtvovati vola ili ovcu s nekom tjelesnom manom — bilo kakvim ozbiljnim nedostatkom. Bilo bi to mrsko tvome BOGU. Možda se među vama, u nekom od gradova koje ti daje tvoj BOG, nađu muškarac ili žena koji čine ono što je zlo pred tvojim BOGOM pa krše njegov savez. Možda će, protivno mojoj zapovijedi, služiti i štovati druge bogove, kao što neki štuju sunce, mjesec ili zvijezde na nebu. Ako čuješ za to, onda pomno istraži slučaj. Ako se optužba pokaže istinitom, ako je zaista ta gadost učinjena u Izraelu, onda muškarca ili ženu, koji su počinili zločin, odvedi na gradska vrata i kamenuj ih do smrti. Smrtna kazna neka se izvrši na temelju svjedočenja dvojice ili trojice svjedoka. Osoba ne smije biti pogubljena na temelju svjedočenja samo jednog svjedoka. Svjedoci neka prvi bace kamenje da bi izvršili smrtnu kaznu, a zatim sav ostali narod. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. Može se dogoditi da sud u tvome gradu ne može donijeti presudu u nekom vrlo teškom slučaju. To može biti ubojstvo, rasprava između dvoje ljudi ili teška tjelesna povreda. Tada iznesi slučaj na posebnome mjestu koje će izabrati tvoj BOG. Savjetuj se sa svećenicima Levitima i sa sucem koji je tada u službi i oni će donijeti presudu. Postupi prema odluci koju će oni donijeti i na mjestu koje će izabrati BOG. Pomno učini sve onako kako te upute. U potpunosti postupi prema zakonu u koji će te uputiti i prema presudi koju će ti dati. Nimalo ne odstupaj od onoga što ti kažu. Tko se drzne ne poslušati svećenika ili suca, koji ondje obavlja službu pred tvojim BOGOM, neka se pogubi. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela. Sav će narod čuti za to i uplašiti se pa više neće biti drski. Ući ćeš u zemlju koju ti daje tvoj BOG, zaposjesti je i nastaniti se u njoj. Tada ćeš reći: »Hajde da nad sobom postavim kralja, kao što su učinili svi narodi oko mene«. Pazi da postaviš kralja kojeg izabere tvoj BOG. Neka to bude čovjek iz tvog naroda. Ne postavljaj nad sobom stranca, nekoga tko nije iz tvog naroda. Kralj si ne smije uzeti previše konja i ne smije slati narod natrag u Egipat u zamjenu za još konja. Jer, BOG vam je rekao da se više ne vraćate tim putem. Ne smije si uzeti previše žena, da mu se srce ne udalji od BOGA. Ne smije si nagomilavati previše srebra ni zlata. Čim kralj počne vladati, neka si prepiše ovaj zakon sa svitka koji čuvaju svećenici Leviti. Neka ga drži kod sebe i neka ga čita cijelog života. Tako će se naučiti strahopoštovanju prema svome BOGU i pomno vršiti sve što zapovijeda zakon. Kralj ne smije sebe smatrati boljim od svojih sunarodnjaka i ne smije nimalo odstupati od zakona. Tako će on i njegovi potomci dugo vladati nad svojim kraljevstvom u Izraelu. Svećenici Leviti, zapravo cijelo Levijevo pleme, neće primiti udio, odnosno nasljedstvo zemlje u Izraelu. Oni će primati dio žrtava koje se BOGU prinose vatrom, i to će biti njihovo nasljedstvo. Dakle, neće imati nasljedstva zemlje među svojim sunarodnjacima, nego je BOG njihovo nasljedstvo, kao što im je obećao. Kad ljudi žrtvuju vola ili ovcu, ovo će biti dio za svećenike: plećka, meso s glave i želudac. Također, davat ćete im prvine svog žita, mladog vina i ulja te prvu vunu svojih ovaca. To je zato što je BOG između svih plemena izabrao Levija i njegove potomke da zauvijek obavljaju službu u BOŽJE ime. Kad god poželi, Levit može doći iz bilo kojeg grada gdje živi, po cijelome Izraelu, na mjesto koje će BOG izabrati i obavljati službu u ime svog BOGA, kao i sva njegova braća Leviti koji ondje služe pred BOGOM. Neka prima istu količinu hrane kao i oni, čak i kada dobije novac od prodaje obiteljskog imetka. Kad uđeš u zemlju, koju ti daje tvoj BOG, ne smiješ oponašati gnjusna djela tamošnjih naroda. Nitko od vas ne smije spaliti svog sina ili kćer kao žrtvu paljenicu, baviti se pogađanjem budućnosti, tumačenjem znakova, gatanjem ni vračanjem. Nitko ne smije bacati uroke, baviti se magijom, prizivati duhove, ili tražiti savjet od mrtvih. Tko god čini nešto od toga, odvratan je BOGU. Upravo će zbog takvih gadosti tvoj BOG istjerati te narode pred tobom. Budi potpuno vjeran svome BOGU. Narodi kojima ćeš oduzeti posjed slušaju vračare i gatare, ali tebi BOG ne dopušta baviti se time. Tvoj će ti BOG od tvojih sunarodnjaka postaviti proroka kao što sam ja. Njega slušajte. Tako ste zatražili od svog BOGA na planini Horeb onoga dana kad ste se ondje okupili i rekli: »Ne daj da više slušamo glas svog BOGA niti da gledamo ovu veliku vatru, da ne poginemo.« BOG mi je rekao: »Dobro kažu. Podići ću im od njihovih sunarodnjaka proroka kao što si ti. Reći ću mu što da govori i on će im govoriti sve što zapovijedam. Ako netko ne posluša moje riječi, koje će prorok govoriti u moje ime, osobno ću ga pozvati na odgovornost. Ako se neki prorok drzne u moje ime govoriti ono što mu nisam zapovjedio, ili govoriti u ime drugih bogova, neka se pogubi.« Možda ćeš pomisliti: »Kako ćemo prepoznati poruku koja nije od Boga?« Ako se ono što prorok objavi u BOŽJE ime ne dogodi, ne pokaže se istinitim, tu poruku nije izgovorio BOG. Taj prorok drznuo se govoriti sam od sebe. Nemoj ga poštovati. Tvoj će BOG poraziti narode čiju ti zemlju daje, a ti ćeš ih istjerati i nastaniti se u njihovim gradovima i kućama. Tada odvoji za sebe tri grada koja se nalaze usred zemlje koju ti tvoj BOG daje da je zaposjedneš. Zemlju koju ti tvoj BOG daje u nasljedstvo podijeli u tri regije. Usred svake regije odaberi grad sklonište te napravi putove do svakoga od njih. Tko god počini ubojstvo, moći će pobjeći u jedan od tih gradova. Ovo je propis za onoga tko počini ubojstvo i pobjegne u jedan od ovih gradova da bi spasio svoj život. No vrijedi samo za onoga tko nenamjerno ubije drugoga, a da prethodno nisu bili posvađani. Na primjer, neki čovjek ode s drugim čovjekom u šumu sjeći drva. Zamahne sjekirom da obori stablo, a sječivo izleti s drške pa pogodi drugoga i ubije ga. Počinitelj može pobjeći u jedan od ovih gradova i spasiti svoj život. Kad bi put do grada bio predalek, krvni bi osvetnik u svome bijesu mogao stići i ubiti počinitelja, a on nije zaslužio smrt jer nije bio posvađan s pokojnikom. Zato ti zapovijedam da za sebe odvojiš tri grada. Tvoj je BOG voljan proširiti tvoje područje, kao što se zakleo tvojim precima, i dati ti svu onu zemlju koju im je obećao. Stoga, pomno vrši ove zakone koje ti danas dajem — voli svog BOGA i uvijek živi kako on želi . Potom, kad dobiješ više zemlje, odvoji još tri grada za skloništa i dodaj ih onim trima već postavljenim. Tako se neće prolijevati nedužna krv u tvojoj zemlji, koju ti tvoj BOG daje u nasljedstvo, niti ćeš snositi krivnju za njezino prolijevanje. No može se dogoditi da je čovjek u svađi s drugim pa vreba na njega, napadne ga i ubije, a onda pobjegne u jedan od gradova skloništa. Tada starješine njegova grada neka pošalju po njega, vrate ga iz grada skloništa i predaju krvnom osvetniku da ga pogubi. Nemoj ga sažalijevati. Iskorijeni krivnju zbog prolijevanja nedužne krvi iz Izraela. Tada će ti biti dobro. Ne smiješ pomicati susjedov kamen međaš koji označava granice između zemljišta. Njega su postavili tvoji prethodnici da označe tvoje nasljedstvo u zemlji koju ti tvoj BOG daje u posjed. Jedan svjedok nije dovoljan da se osudi čovjek koji je optužen za zločin ili prijestup. Svaka optužba mora se utvrditi na temelju svjedočenja dvojice ili trojice svjedoka. Može se pojaviti zlonamjeran svjedok koji nekoga lažno optužuje za zločin. U tome slučaju, neka obje strane odu pred BOGA i stanu pred svećenike i suce koji će tada biti u službi. Suci neka provedu temeljitu istragu. Ako se pokaže da je svjedok lažan i da je lažno svjedočio protiv drugoga, onda njemu učinite ono što je on htio učiniti drugome. Tako ćete iskorijeniti zlo iz svoje sredine. Ostali će to čuti i uplašiti se pa se takvo zlo više neće činiti među vama. Nemojte sažalijevati zločinca. Tražite život za život, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu. Kad kreneš u rat protiv svojih neprijatelja, pa vidiš konje i bojna kola te vojsku veću od svoje, nemoj ih se bojati. Tvoj BOG, koji te izveo iz Egipta, bit će s tobom. Prije nego što kreneš u bitku, neka dođe svećenik i obrati se vojsci. Neka kaže: »Izraelci, slušajte! Danas idete u bitku protiv svojih neprijatelja. Ne gubite srčanost i ne bojte se! Ne strahujte i ne drhtite pred njima! Jer, vaš BOG ide s vama. On će se boriti za vas protiv vaših neprijatelja i donijeti vam pobjedu.« A nadglednici neka kažu vojsci: »Je li netko sagradio novu kuću, a još je nije posvetio? Neka ide kući, da ne bi poginuo u borbi, pa da mu kuću posveti drugi. Je li netko posadio vinograd, a još nije obrao grožđe? Neka ide kući, da ne bi poginuo u borbi, pa da mu ne bi netko drugi obrao vinograd. Je li se netko zaručio, a još se nije oženio? Neka ide kući, da ne bi poginuo u borbi, pa da se netko drugi ne oženi njegovom zaručnicom.« Zatim neka nadglednici još kažu vojsci: »Ima li netko da je izgubio srčanost pa se boji? Neka ide kući, da se i drugi ne bi obeshrabrili.« Kad nadglednici završe svoj govor vojsci, neka postave zapovjednike koji će voditi vojsku. Kad ideš u napad na neki grad, prvo tamošnjim stanovnicima ponudi uvjete mira. Ako prihvate i predaju se, neka ti svi služe prisilnim radom. Ali, ako ne prihvaćaju mirnu predaju, nego žele borbu, opsjedni taj grad. Kad ti ga preda tvoj BOG, sve muškarce u njemu pobij mačem, a žene, djecu, stoku i sve drugo u gradu možeš uzeti kao plijen. Iskoristi plijen koji ti tvoj BOG daje od tvojih neprijatelja. Tako postupi sa svim gradovima koji su daleko od tebe, koji ne pripadaju okolnim narodima. No u gradovima onih naroda koje ti tvoj BOG daje u nasljedstvo, ništa što diše ne smiješ ostaviti na životu. Potpuno uništi Hetite, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce, kao što ti je zapovjedio tvoj BOG. Tako te oni neće moći naučiti svim onim gadostima koje čine za svoje bogove pa nećeš griješiti protiv svog BOGA. Kad povedeš rat protiv nekoga grada, može se dogoditi da opsada potraje. Nemoj sjekirom sjeći i uništavati okolna stabla jer možeš jesti njihove plodove. Stabla u polju nisu ljudi da bi ih morao uništiti, ali smiješ porušiti stabla koja ne daju plodove. Smiješ ih sasjeći i od njih napraviti opsadne naprave dok ne padne grad protiv kojeg ratuješ. U zemlji, koju ti tvoj BOG daje u posjed, može se naći ljudsko truplo u polju, a da se ne zna tko je počinio ubojstvo. Tada starješine i suci neka izmjere udaljenost od trupla do okolnih gradova. Zatim starješine grada, koji je najbliži truplu, neka uzmu junicu, koja još nije radila niti nosila jaram, i odvedu je u dolinu koja nije izorana ni zasijana i kojom teče potok. Ondje neka junici slome vrat. Potom neka dođu svećenici, Levijevi potomci. Njih je tvoj BOG izabrao da mu služe, da u BOŽJE ime izgovaraju blagoslove te da donose presude u svim sporovima i slučajevima nasilja. Starješine grada, koji je najbliži truplu ubijenoga, neka operu ruke nad junicom kojoj je slomljen vrat i neka izjave: »Mi nismo prolili ovu krv, niti smo vidjeli kako se to dogodilo. BOŽE, oprosti svome narodu Izraelu, kojega si oslobodio, i ukloni s njega krivnju za prolijevanje krvi nedužnoga.« Dobit ćete oproštenje za prolivenu krv i sa sebe ukloniti krivnju za prolijevanje krvi nedužnoga. I tako ćete učiniti ono što je ispravno pred BOGOM. Kad kreneš u rat protiv svojih neprijatelja, tvoj će ih BOG predati tebi pa ćeš ih zarobiti. Ako među zarobljenicima opaziš lijepu ženu, koja ti je privlačna, možeš se oženiti njome. Odvedi je svojoj kući pa neka obrije glavu, obreže nokte i baci odjeću koju je imala na sebi dok je bila zarobljena. Nakon što u tvojoj kući provede mjesec dana oplakujući svog oca i majku, možete postati muž i žena. Ako ne budeš zadovoljan njome, pusti je da ide kamo hoće. Ne smiješ je prodati niti s njom postupati kao s ropkinjom jer si imao spolne odnose s njom. Čovjek može imati dvije žene i jednu voljeti, a drugu ne. Može se dogoditi da mu obje rode sinove, a da prvorođeni sin bude od žene koju ne voli. Kad sinovima bude davao svoj imetak u nasljedstvo, ne smije dati pravo prvorodstva sinu žene koju voli, a koji nije prvorođeni sin. Ne smije uskratiti pravo provorodstva svome pravom prvorođencu. Sina žene koju ne voli mora priznati za prvorođenca tako što će mu dati dvostruki dio svega što ima. Taj je sin njegov prvi sin i njemu pripada pravo prvorodstva. Čovjek može imati tvrdoglavog i buntovnog sina, koji ne sluša oca i majku, i ne pokorava im se. Otac i majka neka ga odvedu kod gradskih vrata gdje se sastaju starješine. Neka kažu gradskim starješinama: »Naš je sin tvrdoglav i buntovan. Ne želi nas slušati. Rasipnik je i pijanac.« Neka ga onda svi muškarci iz njegova grada kamenuju do smrti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine, a to će čuti sav Izrael i steći strahopoštovanje. Čovjek može biti osuđen za zločin koji zaslužuje smrtnu kaznu i pogubljen vješanjem o stablo. Njegovo truplo ne smije ostati na stablu preko noći. Sahrani ga istog dana jer obješeni zločinac je pod Božjim prokletstvom. Tako nećeš onečistiti zemlju koju ti tvoj BOG daje u nasljedstvo. Ako vidiš zalutalog vola ili ovcu svog sunarodnjaka, ne pretvaraj se da ih ne vidiš, nego ih vrati vlasniku. Ako vlasnik ne živi blizu tebe, ili ako ga ne poznaješ, povedi životinju svojoj kući pa je zadrži kod sebe. Kad je vlasnik dođe tražiti, vrati mu je. Na isti način postupi ako nađeš sunarodnjakovog magarca, ili odjevni predmet, ili bilo što izgubljeno. Ne pretvaraj se da ih ne vidiš! Ako vidiš da je sunarodnjakov magarac ili vol pao na putu, ne pretvaraj se da ne vidiš, nego mu pomozi da ih podigne. Žena ne smije odijevati mušku odjeću, ni muškarac žensku jer tvom je BOGU odvratan tko to čini. Ako naiđeš na ptičje gnijezdo pokraj puta, bilo na stablu ili zemlji, a majka leži na mladima ili jajima, nemoj uzimati majku zajedno s mladima. Mlade smiješ uzeti, ali majku ostavi, da ti bude dobro i da dugo poživiš. Kad zidaš novu kuću, napravi ogradu oko krova , da ne snosiš odgovornost za smrt osobe koja bi mogla pasti s krova tvoje kuće. U svome vinogradu ne smiješ sijati žitarice između loze. U suprotnom ih ne smiješ koristiti za sebe, nego i grožđe i žitarice moraš odvojiti za Boga. Ne smiješ zajedno upregnuti vola i magarca da bi orao s njima. Ne smiješ nositi odjeću satkanu i vunom i lanom. Na ogrtaču koji nosiš napravi ukrasne rese na sva četiri ugla. Ako se čovjek oženi, ima spolni odnos sa ženom i ona mu se ne svidi, pa je okleveće i stavi na loš glas govoreći: »Oženio sam se ovom djevojkom, ali kad sam spavao s njom, nisam našao dokaz da je djevica«. Neka tada djevojčin otac i majka gradskim starješinama, koji se sastaju kod gradskih vrata, donesu dokaz da je bila djevica. Neka djevojčin otac kaže: »Udao sam svoju kćer za ovog čovjeka, ali mu se ona ne sviđa pa je kleveće govoreći: ‘Nisam našao dokaz da je tvoja kći djevica.’ No evo dokaza da je moja kći djevica.« Neka tada roditelji rašire plahtu pred gradskim starješinama. Starješine tada moraju kazniti onog čovjeka. Moraju mu naplatiti kaznu od sto srebrnjaka zato što je oklevetao izraelsku djevicu i dati ih ocu djevojke. Ona će i dalje biti njegova žena, a njemu nije dopušteno razvesti se od nje čitavog svoga života. No ako je optužba istinita i nema dokaza da je bila djevica, starješine je moraju dovesti na vrata očeve kuće, da bi je muškarci iz njezina grada kamenovali do smrti. Počinila je sramotno djelo u Izraelu jer je imala spolni odnos prije braka, dok je bila u očevom domu. Iskorijenite zlo iz svoje sredine! Ako se čovjek zatekne u spolnom odnosu s tuđom ženom, neka se oboje pogube. Iskorijenite zlo iz Izraela! Ako čovjek u nekom gradu sretne djevicu, koja je zaručena za drugog, i ima spolni odnos s njom, dovedite oboje na gradska vrata i kamenujte ih do smrti. Djevojka se mora pogubiti zato što je bila u gradu, a nije zvala u pomoć, a muškarac zato što je imao spolni odnos s tuđom ženom. Iskorijenite zlo iz svoje sredine! Ali, ako čovjek u polju sretne zaručenu djevojku i siluje ju, pogubite samo njega. Djevojci nemojte učiniti ništa jer nije počinila grijeh koji zaslužuje smrt. To je kao kad netko napadne i ubije svoga bližnjeg. Čovjek je zaručenu djevojku zatekao u polju i, premda je vikala, nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć. Čovjek pak sretne djevicu, koja nije zaručena, i siluje ju. Kad ih se otkrije, on mora ocu djevojke platiti pedeset srebrnjaka i oženiti djevojku jer je imao spolni odnos s njom. Nije mu dopušteno razvesti se od nje čitavog svoga života. Čovjek ne smije spavati sa ženom svog oca jer bi mu time nanio sramotu. Muškarac, kojem su genitalije zgnječene ili odsječene, ne smije doći na skup za štovanje BOGA. Muškarac rođen u nezakonitom braku, kao ni njegovi potomci do desetog koljena, ne smiju doći na skup za štovanje BOGA. Amonac ili Moabac, ni njihovi potomci do desetog koljena, ne smiju doći na skup za štovanje BOGA. Oni vam nisu dali kruha ni vode na vašem putovanju iz Egipta, i unajmili su Bileama, Beorovog sina, iz Petora u Mezopotamiji, da vas prokune. No tvoj BOG nije htio odgovoriti na Bileamovu molitvu, nego ti je prokletstvo pretvorio u blagoslov jer te tvoj BOG voli. Ne zalaži se za njihovo dobro ili napredak dok si živ. Nemoj prezirati Edomca jer ti je srodnik. Nemoj prezirati Egipćanina jer si živio kao stranac u njegovoj zemlji. Unuci Edomaca i Egipćana, koji žive s tobom, potomci u trećem koljenu, mogu doći na skup za štovanje BOGA. Kad kreneš u rat protiv neprijatelja i postaviš vojni tabor, čuvaj se svega što je nečisto. Ako se muškarac onečisti zbog noćnog izljeva, neka ode izvan tabora i ostane ondje. Predvečer se mora oprati pa se po zalasku sunca može vratiti u tabor. Odredi mjesto izvan tabora gdje ćete vršiti nuždu. Sa svojom opremom nosi i lopaticu, pa kad obaviš nuždu, iskopaj rupu i zatrpaj izmet. Jer, tvoj BOG ide s tvojim taborom da bi te zaštitio i predao ti neprijatelje. Zato, neka tabor bude svet. Bog ne smije vidjeti ništa nedolično da se ne bi okrenuo od tebe. Ako je rob pobjegao i došao kod tebe, nemoj ga predati njegovom gospodaru. Neka živi kod tebe, među tvojim narodom, gdje god želi, u bilo kojem tvome gradu. Ne smiješ ga ugnjetavati! Ni jedna Izraelka ni Izraelac ne smiju se prostituirati u hramu . U dom svoga BOGA ne smiješ donositi plaću muške ili ženske prostitutke, da bi je zavjetovao Bogu, jer je oboje odvratno tvome BOGU. Nemoj naplaćivati kamatu kad posuđuješ nešto svome sunarodnjaku, bio to novac, hrana ili nešto drugo. Strancu možeš naplatiti kamatu na zajam, ali ne i svome sunarodnjaku. Tada će te tvoj BOG blagosloviti u svemu što budeš činio u zemlji koju zaposjedneš. Ako se zavjetuješ svome BOGU, ne odgađaj ispuniti zavjet, jer će tvoj BOG to sigurno tražiti od tebe, pa ćeš snositi krivnju. Ali, ako se ne zavjetuješ, nećeš snositi krivnju. Pomno izvrši sve što si obećao jer si se svojim ustima dragovoljno zavjetovao svome BOGU. Ako uđeš u tuđi vinograd, možeš jesti grožđe koliko god želiš, dok se ne nasitiš, ali nemoj si nabirati u košaru. Ako uđeš u tuđe žito, možeš zrnje brati rukom, ali nemoj srpom pobirati tuđe žito. Čovjek se može oženiti ženom koja mu se kasnije ne svidi jer otkrije nešto nedolično kod nje. Može joj napisati i uručiti potvrdu o razvodu te je poslati iz svoje kuće. Kad ode iz njegove kuće, ona se može udati za drugog čovjeka. Može se dogoditi da se ne svidi ni drugom mužu pa joj on napiše i uruči potvrdu o razvodu i pošalje je iz svoje kuće. Ili se može dogoditi da drugi muž umre. U tom slučaju njezin prvi muž, koji se od nje razveo, ne može je ponovo uzeti za ženu jer je za njega postala nečista. Bilo bi to BOGU odvratno. Ne navlači krivnju na zemlju koju ti tvoj BOG daje u nasljedstvo! Ako se čovjek tek oženio, ne šaljite ga da služi vojnu ili drugu građansku obavezu. Neka godinu dana bude oslobođen takvih obaveza, da može biti kod kuće i usrećiti svoju ženu. Kad nekome daješ zajam, ne uzimaj njegov mlinski kamen — ni gornji ni donji — kao jamstvo za dug, jer bi time uzeo ono od čega čovjek živi. Ako netko otme svog sunarodnjaka Izraelca pa ga prisili na ropstvo ili proda, neka se otmičar pogubi. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! Čuvaj se pojave zaraznih kožnih bolesti. Pažljivo slijedi sve upute svećenika Levita, točno kako sam im zapovjedio. Sjeti se što je tvoj BOG učinio Mirjam na putovanju iz Egipta. Kad bližnjemu daš nešto u zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuću da bi uzeo jamstvo. Pričekaj vani, a čovjek, kojem daješ zajam, neka ti sam donese jamstvo. Ako je siromašan, a dao ti je svoj ogrtač kao jamstvo, nemoj ga zadržavati preko noći. Vrati mu ogrtač do zalaska sunca, da može u njemu spavati, pa će te on blagosloviti. BOG će ti to uzeti za dobro. Ne iskorištavaj siromašnog i potrebitog najamnog radnika, bio on Izraelac ili stranac koji živi u jednom od tvojih gradova. Isplati mu dnevnu plaću svakog dana prije zalaska sunca jer je siromašan i ovisi o njoj. U suprotnom, požalit će se BOGU na tebe pa ćeš snositi krivnju. Ne smijete pogubiti roditelje zbog zločina djece, ni djecu zbog zločina roditelja. Svaki zločinac mora biti pogubljen za svoj grijeh. Ne smiješ uskraćivati pravdu strancu ili siročetu. Nikad od udovice ne uzimaj njezinu odjeću kao jamstvo. Sjeti se da si bio rob u Egiptu i da te tvoj BOG odande oslobodio. Zato ti zapovijedam da tako činiš. Kad požanješ žetvu na svome polju pa zaboraviš koji snop, ne vraćaj se da bi ga pokupio. Ostavi to strancu, siročetu i udovici. Tako će te tvoj BOG blagosloviti u svemu što činiš. Kad otreseš svoju maslinu, ne pobiri što ostane na granama. Ostavi to strancu, siročetu i udovici. Kad obereš grožđe u svome vinogradu, ne vraćaj se po ostatke. Ostavi to strancu, siročetu i udovici. Sjeti se da si bio rob u Egiptu. Zato ti zapovijedam da tako činiš. Kad nastane spor između dvije osobe, neka ga iznesu pred sud. Suci će donijeti presudu: nedužnoga će proglasiti pravednim, a krivca krivim. Ako sudac presudi kaznu šibanjem, zapovjedit će krivcu da legne i primi kaznu u njegovoj prisutnosti. Primit će onoliko udaraca koliko njegov prijestup zaslužuje, ali ne više od četrdeset. Ne smiješ mu dati više od toga jer moraš poštovati njegov život. Ne zavezuj usta volu dok obrađuje žito , da može jesti. Ako braća žive zajedno, pa jedan od njih umre a da nije imao sina, neka se pokojnikova udovica ne preudaje izvan obitelji. Neka se brat njezinog muža oženi njome i spava s njom. Tako će izvršiti svoju dužnost prema njoj. Prvi sin kojeg rodi neka se vodi na ime pokojnog brata, da njegova loza ne bi nestala iz Izraela. Ako čovjek ne želi oženiti ženu svog brata, neka ona ode starješinama, koji se sastaju na gradskim vratima, i kaže: »Brat moga pokojnog muža odbija sačuvati lozu svog brata u Izraelu. Ne želi izvršiti svoju dužnost prema meni.« Tada će ga gradske starješine pozvati i razgovarati s njim. Ako on uporno govori: »Ne želim je oženiti«, neka mu bratova udovica priđe u prisutnosti starješina. Neka mu skine sandalu s jedne noge, pljune mu u lice i izjavi: »Ovako se radi čovjeku koji neće podići potomstvo svome bratu.« I njegova će obitelj u Izraelu biti poznata kao »obitelj izuvenoga«. Ako se dvojica potuku pa žena jednog od njih krene pomoći svome mužu i uhvati napadača za genitalije, odsjeci joj ruku. Nemoj imati sažaljenja prema njoj. Kad nešto prodaješ, nemoj koristiti utege koji su preteški ili prelagani. Nemoj u svojoj kući držati prevelike i premale mjere. Neka tvoji utezi i mjere budu točni i pošteni, da bi dugo poživio u zemlji koju ti daje tvoj BOG. Tvom je BOGU odvratan svatko tko postupa nepošteno. Sjeti se što su ti Amalečani učinili na putu iz Egipta. Nisu imali strahopoštovanja prema Bogu pa su te, kad si bio umoran i iscrpljen, presreli i pobili sve koji su bili zaostali na putu. Tvoj će ti BOG dati počinak od svih neprijatelja što te okružuju u zemlji koju ti daje kao nasljedstvo. No ne zaboravi uništiti Amalečane, da ih se više nitko ne sjeća. Uskoro ćeš ući u zemlju koju ti tvoj BOG daje u nasljedstvo pa ćeš je zaposjesti i nastaniti se ondje. Kad uzgojiš usjeve u zemlji, koju ti daje tvoj BOG, od svega što budeš uzgojio uzmi nešto prvih plodova i stavi ih u košaru. Zatim idi na mjesto koje će tvoj BOG izabrati za svoju prisutnost među vama. Ondje reci svećeniku koji će služiti u to vrijeme: »Danas izjavljujem tvome BOGU da sam došao u zemlju za koju se BOG zakleo našim precima da će nam je dati.« Svećenik će uzeti košaru od tebe i staviti je ispred žrtvenika tvoga BOGA. Tada izjavi pred svojim BOGOM: »Moj je predak bio lutalica Aramejac, koji je otišao u Egipat sa samo nekoliko ljudi. Boravio je ondje, a od njega je nastao velik, moćan i brojan narod. Ali Egipćani su loše postupali s nama, tlačili nas i prisiljavali na težak rad. Zato smo zavapili BOGU koji je Bog naših predaka. BOG je čuo naš vapaj i vidio našu nevolju, muku i potlačenost. BOG nas je izveo iz Egipta svojom moći i snagom, velikim i strašnim djelima, znamenjima i čudima. Doveo nas je na ovo mjesto i dao nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. Stoga, sad sam donio prvine plodova zemlje koju si mi ti, BOŽE, dao.« Stavi košaru pred svog BOGA i pokloni mu se. Zatim ti i tvoji ukućani, zajedno s Levitima i strancima koji žive s vama, uživajte u svim dobrima koja ti je dao tvoj BOG. Svaka treća godina je godina desetina. Tada moraš odvojiti desetine od svih svojih usjeva i dati ih Levitima, strancima, siročadi i udovicama u svome gradu. Tako će oni imati dovoljno hrane. Onda reci pred svojim BOGOM: »Iznio sam iz kuće sveti prilog i dao ga Levitima, strancima, siročadi i udovicama, baš kao što si zapovjedio. Nisam prekršio niti zaboravio nijednu od tvojih zapovijedi. Nisam jeo od svetog priloga dok sam žalovao za pokojnikom, nisam doticao prilog dok sam bio nečist, niti sam išta od toga prinosio za mrtve. Pokoravao sam se svome BOGU. Učinio sam sve što si mi zapovjedio. Pogledaj s neba, iz svog svetog prebivališta! Blagoslovi svoj narod Izrael i zemlju koju si nam dao, kao što si se zakleo našim precima — zemlju kojom teče med i mlijeko.« Tvoj BOG danas ti zapovijeda da vršiš ove uredbe i zakone. Pomno ih izvršavaj svim svojim srcem i svom svojom dušom. Danas si izjavio da je BOG tvoj Bog i da ćeš živjeti kako on kaže , držati se njegovih uredbi, zapovijedi i zakona te mu se pokoravati. A BOG je danas izjavio da si ti njegov narod, njegovo dragocjeno vlasništvo, kao što ti je i obećao, i da trebaš izvršavati sve njegove zapovijedi. Tada će te u hvali, slavi i časti izdići iznad svih naroda koje je stvorio i tada ćeš biti narod koji je svet svome BOGU, kao što je obećao. Mojsije i izraelske starješine zapovjedili su narodu: »Držite sav zakon koji vam danas dajem. Kad prijeđeš preko rijeke Jordan u zemlju koju ti daje tvoj BOG, uspravi veliko kamenje i okreči ga. Zatim na njemu napiši sve riječi ovog zakona. Nakon toga možeš ući u zemlju koju ti daje tvoj BOG. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao BOG tvojih predaka. Dakle, kad prijeđeš preko Jordana, postavi to kamenje na planini Ebal i ožbukaj ga, kao što ti danas zapovijedam. Ondje napravi žrtvenik svome BOGU od kamenja koje nećeš obraditi željeznim alatom. Napravi žrtvenik svome BOGU od neklesanog kamenja. Zatim na njemu prinesi žrtve paljenice svome BOGU. Prinesi ondje i žrtve slavljenice pa ih jedi i veseli se pred svojim BOGOM. A na onom kamenju čitko napiši sve riječi ovog zakona.« Tada su Mojsije i Leviti svećenici rekli cijelom Izraelu: »Izraele, stišaj se i slušaj! Danas si postao narod svog BOGA. Pokoravaj se svome BOGU i izvršavaj njegove zapovijedi i uredbe koje ti danas dajem.« Tog je istog dana Mojsije zapovjedio narodu: Kad prijeđete preko rijeke Jordan, ova će plemena stati na planinu Gerizim i blagosloviti narod: Šimun, Levi, Juda, Isakar, Josip i Benjamin. A ova će plemena stati na planinu Ebal i izreći prokletstva: Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Naftali. Neka Leviti jakim glasom objave cijelom izraelskome narodu: »Proklet bio tko napravi idola — lik ili kip od kamena, drva ili metala — i postavi ga u tajnosti. To je BOGU odvratno.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko ne poštuje svog oca ili majku.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko pomakne susjedov kamen međaš.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko slijepca navede na krivi put.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko uskrati pravdu strancu, siročetu ili udovici.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko ima spolni odnos sa ženom svog oca jer mu tako nanosi sramotu.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko ima spolni odnos s bilo kojom životinjom.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko ima spolni odnos sa svojom sestrom ili polusestrom.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko ima spolni odnos sa svojom punicom.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko u tajnosti ubije bližnjega.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko primi mito da ubije nedužnoga.« I sav narod neka kaže: »Amen!« »Proklet bio tko ne podržava ovaj zakon vršeći ga.« I sav narod neka kaže: »Amen!« Ako budeš potpuno poslušan svome BOGU, pomno vršeći sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem, tvoj će te BOG uzvisiti iznad svih naroda na zemlji. Ako se budeš pokoravao svome BOGU, na tebe će doći i pratiti te svi ovi blagoslovi: Bit ćeš blagoslovljen u gradu i blagoslovljen na polju. Bit ćeš blagoslovljen s djecom, s plodovima zemlje i s mladunčadi krupne i sitne stoke. Bit ćeš blagoslovljen s punim košarama i puno kruha. Bit ćeš blagoslovljen u svemu što radiš. BOG će učiniti da budu poraženi neprijatelji koji ustanu protiv tebe. Napast će te s jedne strane, a bježati pred tobom na sedam strana. BOG će poslati blagoslov na tvoja spremišta za žito i na sve što radiš. Tvoj će te BOG blagosloviti u zemlji koju ti daje. Ako se budeš držao zapovijedi svog BOGA i živio kako on kaže , BOG će te učvrstiti kao svoj sveti narod, kao što ti se zakleo. Svi narodi zemlje tada će vidjeti da si prozvan BOŽJIM narodom i bojat će te se. BOG će ti dati veliko izobilje — kroz porod djece, okot stoke i plodove zemlje — u zemlji za koju se tvojim precima zakleo da će ti je dati. BOG će ti otvoriti nebeske riznice da bi u pravo vrijeme dao kišu tvojoj zemlji i blagoslovio sve što radiš. Mnogim ćeš narodima davati zajam, ali ni od koga ga nećeš uzimati. BOG će te učiniti glavom, a ne repom. Ako budeš slušao zapovijedi svog BOGA, koje ti danas dajem, pomno ih vršeći, uvijek ćeš biti na vrhu, a nikad na dnu. Nimalo ne odstupaj od zapovijedi koje ti danas dajem. Ne smiješ ići za drugim bogovima da bi im služio. Ako ne budeš slušao svog BOGA, pomno vršeći sve njegove zapovijedi i uredbe koje ti danas dajem, snaći će te i pratiti sva ova prokletstva: Bit ćeš proklet u gradu i proklet na polju. Bit će prokleta tvoja košara i tvoj kruh. Bit će proklet tvoj porod, plodovi zemlje i mladunčad krupne i sitne stoke. Bit ćeš proklet u svemu što radiš. BOG će na tebe poslati nepogode, pomutnje i prijetnje u svemu što činiš. Tako će doći do tvoga potpunog i brzog uništenja zbog zlodjela koja si učinio kad si ga ostavio. BOG će na tebe slati pomor za pomorom dok te ne istrijebi iz zemlje u koju ulaziš da je zaposjedneš. BOG će te napadati sušicom, groznicom, upalom, žegom, sušom, ušima i plijesni, koje će te progoniti sve dok ne nestaneš. Nebo ti neće davati kišu pa će se zemlja osušiti i otvrdnuti. BOG će kišu iznad tvoje zemlje pretvarati u prašinu i pijesak koji će padati s neba sve dok ne budeš uništen. BOG će dopustiti da te poraze neprijatelji. Napast ćeš ih s jedne strane, a bježati pred njima na sedam strana. Sva će se kraljevstva na zemlji zgražati nad tobom. Tvoja će trupla biti hrana pticama i divljim zvijerima, a neće biti nikog da ih otjera. BOG će ti nanijeti čireve kakve su imali Egipćani. Kaznit će te tumorima, gnojnim ranama i svrabom, od kojih nećeš moći ozdraviti. BOG će te udarati ludilom, sljepilom i smetenošću. U pola bijelog dana kretat ćeš se kao slijepac, pipati kao po mraku. Nećeš imati uspjeha ni u čemu. Iz dana u dan bit ćeš ugnjetavan i pljačkan, bez ikoga da te spasi. Zaručit ćeš se sa ženom, ali drugi će s njom spavati. Izgradit ćeš kuću, ali nećeš u njoj stanovati. Posadit ćeš vinograd, ali nećeš jesti njegov rod. Pred tobom će klati tvog vola, ali ti nećeš jesti njegovo meso. Otet će ti magarca i neće ti ga vratiti. Tvoje će ovce davati tvojim neprijateljima, a neće biti nikog da ti pomogne. Tvoje će sinove i kćeri davati drugom narodu, pred tvojim očima. Oči će ti oslabjeti tražeći ih, i bit ćeš nemoćan da išta učiniš. Narod koji ne poznaješ pojest će sve plodove tvoje zemlje i sve oko čega si se trudio. Neprestano ćeš biti ugnjetavan i zlostavljan. Izludjet ćeš od prizora koje ćeš gledati. BOG će ti na koljena i noge nanijeti bolne čireve, koji se ne mogu izliječiti, te će se proširiti po tebi od tabana do tjemena. Tebe i kralja, kojeg ćeš postaviti nad sobom, BOG će otjerati među narod koji ni ti ni tvoji preci niste poznavali. Ondje ćeš služiti drugim bogovima, od drveta i kamena. Među svim narodima, kamo te BOG otjera, bit ćeš predmet zgražanja, pošalica i rugalica. Na polju ćeš sijati puno sjemena, ali žeti malo usjeva jer će ti ih skakavci proždirati. Sadit ćeš vinograde i obrađivati ih, ali nećeš piti vino niti brati grožđe jer će ih izjedati crvi. Imat ćeš maslinova stabla širom svoje zemlje, ali se uljem nećeš mazati jer će ti masline popadati i istrunuti. Rađat će ti se sinovi i kćeri, ali neće ostati tvoji jer će ih odvoditi u zatočeništvo. Rojevi će skakavaca pojesti sva stabla i usjeve u tvojoj zemlji. Stranci, koji žive s tobom, uzdizat će se iznad tebe sve više i više, a ti ćeš padati sve niže i niže. Oni će tebi davati zajam, a ne ti njima. Oni će biti glava, a ti ćeš biti rep. Snaći će te sva ova prokletstva. Gonit će te i stizati dok ne budeš uništen jer nisi slušao svog BOGA — nisi vršio zapovijedi ni uredbe koje ti je dao. Ova će prokletstva biti znak i osuda na tebi i tvojim potomcima zauvijek. Budući da nisi veselo i radosno služio svome BOGU, koji ti je dao izobilje u svemu, služit ćeš svojim neprijateljima koje će BOG poslati na tebe. Bit ćeš gladan, žedan i gol, i u svemu ćeš oskudijevati. On će ti na vrat navaliti željezni jaram dok te ne zatre. BOG će izdaleka, s krajeva zemlje, dovesti narod da se na tebe obruši kao orao. Narod je to čiji jezik nećeš razumjeti, narod mrgodnog izgleda, koji ne poštuje stare i nema milosti prema mladima. Proždirat će mladunčad tvoje stoke i plodove tvoje zemlje sve dok ne budeš uništen. Neće ti ostaviti ni žito, ni mlado vino, ni ulje, ni telad, ni janjad, dok te ne uništi. Opsjedat će sve tvoje gradove dok ne popadaju visoke, utvrđene zidine u koje se uzdaš. Opsjedat će te u svim gradovima širom zemlje koju ti daje tvoj BOG. U beznadnoj situaciji, pritisnut neprijateljem, jest ćeš svoju djecu, meso sinova i kćeri koje ti je dao tvoj BOG. Ni najnježniji ni najosjetljiviji čovjek u tvojoj sredini neće imati samilosti prema rođenome bratu, ni prema ženi koju voli, ni prema djeci koja mu preostanu. Čak ni njima neće dati meso svoje djece, koju će jesti, jer će mu jedino to preostati. Bit će to beznadna situacija u koju će te dovesti neprijatelj, opsjedajući sve tvoje gradove. Ni najnježnija ni najosjetljivija žena u tvojoj sredini — toliko osjetljiva i nježna da se ne usuđuje stopalima dotaknuti zemlju — neće imati samilosti prema mužu kojeg voli ni prema svome sinu ili kćeri. Neće im dati ni posteljicu od poroda, ni meso djece koju rodi, jer će ih u potaji jesti zbog oskudice. Bit će to beznadna situacija u koju će te dovesti neprijatelj, opsjedajući tvoje gradove. Ako ne budeš pomno vršio sve riječi zakona, koje su zapisane u ovoj knjizi, ako se ne budeš bojao slavnog i strašnog imena svog BOGA, BOG će na tebe i tvoje potomke slati strašne i dugotrajne nesreće i teške, dugotrajne bolesti. Puštat će na tebe sve egipatske boleštine kojih si se užasavao i one će se zadržavati na tebi. BOG će na tebe puštati i sve druge bolesti i nevolje, koje nisu zapisane u ovoj Knjizi zakona, dok ne budeš uništen. Premda ste brojni poput zvijezda na nebu, ostat će vas samo nekoliko jer se niste pokoravali svome BOGU. Kao što je BOGU bilo drago da vam dâ uspjeh i da vas umnoži, tako će mu biti drago da vas uništi i zatre. Bit ćete iskorijenjeni iz zemlje u koju ulazite da je zaposjednete. Tada će te BOG raspršiti po svim narodima, s kraja na kraj zemlje. Ondje ćeš služiti drugim bogovima, od drveta i kamena, koje ni ti ni tvoji preci niste poznavali. Među tim narodima nećeš naći mira ni odmorišta za sebe. BOG će ti ondje dati strašljivo srce, oči koje ne vide izlaza i tjeskobnu dušu. Živjet ćeš u stalnoj neizvjesnosti. Plašit ćeš se i danju i noću. Nikad nećeš biti siguran za svoj život. Ujutro ćeš govoriti: »Da je barem večer!«, a uvečer: »Da je barem jutro!« zbog užasa koji će te spopadati i zbog prizora koje ćeš gledati. BOG će te u lađama poslati natrag u Egipat, putem kojim sam ti rekao da više nikad ne ideš. Ondje ćete se sami nuditi na prodaju svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali vas neće kupovati. Ovo su riječi saveza, koji je BOG zapovjedio Mojsiju da sklopi s Izraelcima u zemlji Moab, uz savez koji je s njima bio sklopio na planini Horeb. Mojsije je sazvao sve Izraelce pa im rekao: Svojim ste očima vidjeli sve što je BOG u Egiptu učinio s faraonom, svim njegovim službenicima i cijelom njegovom zemljom. Svojim ste očima vidjeli velika iskušenja, znamenja i velika čuda. No BOG vam ni do danas nije dao da razumijete ono što su vaše oči vidjele i vaše uši čule. U četrdeset godina, koliko sam vas vodio kroz pustinju, nije se istrošila ni vaša odjeća ni vaše sandale. Niste jeli kruh ni pili vino ni pivo, nego vas je Bog hranio i pojio da biste spoznali da on jest vaš BOG. Kad ste stigli na ovo mjesto, Sihon, kralj Hešbona, i Og, kralj Bašana, krenuli su u bitku protiv nas, ali smo ih porazili. Zauzeli smo njihovu zemlju i dali je u nasljedstvo Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena. Stoga, pomno vršite riječi ovog saveza, da biste imali uspjeha u svemu što činite. Svi vi danas stojite pred svojim BOGOM — vaši plemenski glavari, starješine i nadglednici, i svi drugi muškarci u Izraelu, vaša djeca i vaše žene, i stranci u vašem taboru, koji vam sijeku drva i donose vodu. Stojite ovdje da biste stupili u savez sa svojim BOGOM, potvrđen zakletvom, i koji vaš BOG danas sklapa s vama. Time će potvrditi da ste njegov narod i da je on vaš Bog, kao što vam je obećao i kao što se zakleo vašim precima Abrahamu, Izaku i Jakovu. No on ne sklapa zakletvom ovaj savez samo s vama, koji danas stojite s nama, ovdje pred našim BOGOM, nego i s našim potomcima koji nisu ovdje. I sami znate kako smo živjeli u Egiptu i kako smo prošli kroz zemlje drugih naroda na putu ovamo. Vidjeli ste njihove ogavne idole od drva, kamena, srebra i zlata. Pazite da danas među vama nema ni muškarca, ni žene, ni obitelji, ni plemena čije se srce okreće od našeg BOGA, da bi služilo bogovima tih naroda. Bilo bi to poput korijena iz kojeg niče gorka i otrovna biljka. Možda netko sluša riječi ove zakletve pa se tješi misleći: »Bit će mi dobro iako i dalje radim po svome.« To bi svima donijelo propast! Takvome BOG neće oprostiti. BOG će se jako razljutiti na tog čovjeka. Sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi past će na njega, a BOG će izbrisati njegovo ime pod nebom. BOG će ga od svih Izraelovih plemena odvojiti za propast, u skladu sa svim prokletstvima saveza koja su zapisana u ovome svitku zakona. Sljedeći naraštaj vaše djece i stranci, koji dođu iz dalekih zemalja, vidjet će pošasti i boleštine koje je BOG pustio na zemlju. Cijela će zemlja biti spaljena pustoš sumpora i soli. Ništa neće biti zasijano, ništa neće nicati, ni travka neće rasti. Bit će to poput uništenja Sodome i Gomore, Adme i Seboima, koje je BOG uništio u velikoj srdžbi. Svi će narodi pitati: »Zašto je to BOG učinio ovoj zemlji? Što je uzrokovalo tako veliku srdžbu?« A odgovor će biti: »Ovaj je narod ostavio savez BOGA, Boga svojih predaka, savez koji je s njima sklopio kad ih je izveo iz Egipta. Otišli su i služili drugim bogovima. Štovali su bogove koje nisu poznavali, bogove koje nije odabrao za njih. Zato se BOG razljutio na ovu zemlju i nanio joj sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi. U ljutnji, srdžbi i gnjevu, BOG ih je iskorijenio iz njihove zemlje i protjerao u drugu zemlju, gdje su i danas.« Neke su stvari sakrivene i zna ih samo naš BOG. No ove su stvari zauvijek otkrivene za nas i našu djecu, da bismo vršili sve riječi ovog zakona. Snaći će te svi ovi blagoslovi i prokletstva koja sam stavio pred tebe. Prisjetit ćeš ih se dok budeš među narodima, kamo će te otjerati tvoj BOG. Tada ćete se ti i tvoja djeca vratiti svome BOGU. Pokorit ćete mu se svim svojim srcem i svom svojom dušom u skladu sa svime što ti danas zapovijedam. Tada će ti BOG promijeniti sudbinu i primiti te natrag jer te voli. Ponovo će te okupiti iz svih naroda u koje te je bio raspršio. Pa da si otjeran i na kraj svijeta, i odande bi te tvoj BOG sabrao i doveo natrag. Tvoj će te BOG dovesti u zemlju koja je pripadala tvojim precima i opet ćeš je zaposjesti. Učinit će te naprednijim i brojnijim od tvojih predaka. Tvoj će BOG promijeniti tvoje srce i srce tvojih potomaka da bi mogao voljeti svoga BOGA, svim svojim srcem i svom svojom dušom, i poživio. Tvoj će BOG staviti sva ova prokletstva na tvoje neprijatelje, koji te mrze i progone. Ponovo ćeš se pokoravati BOGU i izvršavati sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. Tada će te tvoj BOG učiniti izuzetno uspješnim u svemu što budeš radio. Dat će ti obilje djece, mladunčadi stoke i usjeva. BOG će se ponovo radovati što te čini naprednim, baš kao što se radovao dajući napredak tvojim precima. Tako će biti ako se pokoriš svome BOGU, ako vršiš njegove zapovijedi i uredbe zapisane u ovoj Knjizi zakona, te ako se okreneš svome BOGU svim svojim srcem i svom svojom dušom. Ova zapovijed, koju ti danas dajem, nije preteška, niti je izvan tvog domašaja. Nije na nebu, da bi rekao: »Tko će se popeti na nebo da nam je donese, da je čujemo i vršimo?« Nije ni preko mora, da bi rekao: »Tko će prijeći more da nam je donese, da je čujemo i vršimo?« Ne, riječ ti je sasvim blizu, u tvojim ustima i u tvom srcu, tako da je možeš vršiti. Evo, danas ti dajem izbor: život ili smrt, dobro ili zlo. Zapovijedam ti danas da voliš svog BOGA, da živiš kako on želi i da se držiš njegovih zapovijedi, uredbi i zakona. Tada ćeš živjeti i množiti se i tvoj će te BOG blagosloviti u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. Ali, ako se tvoje srce okrene i odbiješ poslušati, ako zastraniš i počneš štovati i služiti druge bogove, objavljujem ti danas da ćeš sigurno biti uništen. Nećeš dugo živjeti u zemlji u koju ulaziš preko rijeke Jordan da je zaposjedneš. Danas pozivam nebo i zemlju da budu svjedoci da sam pred vas stavio izbor između života i smrti, blagoslova i prokletstva. Izaberi život da biste ti i tvoji potomci živjeli. Voli svog BOGA i pokoravaj mu se. Drži se njega jer on je tvoj život. Dat će ti da dugo živiš u zemlji koju se zakleo dati tvojim precima Abrahamu, Izaku i Jakovu. Mojsije je nastavio govoriti cijelom Izraelu: »Sad imam sto dvadeset godina i više vas nisam u stanju voditi. A i BOG mi je rekao: ‘Ti nećeš prijeći preko rijeke Jordan.’ Tvoj će BOG prijeći na drugu stranu pred tobom. Uništit će pred tobom one narode, a ti ćeš zaposjesti njihovu zemlju. Jošua će te voditi kao što je BOG rekao. BOG će s njima učiniti isto što je učinio s amorejskim kraljevima Sihonom i Ogom i njihovom zemljom, koje je uništio. BOG će vam ih predati, a vi učinite s njima sve što sam vam zapovjedio. Budite jaki i hrabri! Nemojte ih se bojati niti strepiti od njih. Tvoj BOG ide s tobom, neće te iznevjeriti niti ostaviti.« Zatim je Mojsije pozvao Jošuu i pred cijelim mu Izraelom rekao: »Budi jak i hrabar! Ti ćeš ići s ovim narodom u zemlju koju je BOG obećao dati njegovim precima. Pomoći ćeš im da je zaposjednu. BOG će ići pred tobom i bit će s tobom. Neće te iznevjeriti, niti ostaviti. Nemoj se bojati ni obeshrabriti.« Mojsije je zapisao ovaj zakon i predao ga svećenicima, Levijevim potomcima, koji su nosili kovčeg BOŽJEG saveza, i svim izraelskim starješinama. Mojsije im je zatim dao zapovijed: »Na kraju svake sedme godine, u godini otpisa dugova, za vrijeme Blagdana skloništa, sav će se Izrael okupiti pred vašim BOGOM, na mjestu po njegovom izboru. Tada pročitajte ovaj Zakon pred cijelim Izraelom, da ga svi mogu čuti. Okupite narod — muškarce, žene, djecu i strance, koji žive u vašim gradovima. Tako će svi moći čuti zakon te steći strahopoštovanje prema vašem BOGU i pomno izvršavati sve stavke zakona. Tako će i njihova djeca, koja ga još ne znaju, moći čuti zakon. Na taj će način steći strahopoštovanje prema vašem BOGU, sve dok budete živjeli u zemlji koju ćete zaposjesti kad prijeđete rijeku Jordan.« BOG je rekao Mojsiju: »Evo, blizu je vrijeme tvoje smrti. Pozovi Jošuu pa dođite u Šator sastanka, da ga postavim u službu.« Mojsije i Jošua došli su u Šator sastanka, a BOG se pokazao u Šatoru, u stupu od oblaka, koji je stao iznad ulaza. BOG je rekao Mojsiju: »Ti ćeš uskoro umrijeti . Tada će se ovaj narod prostituirati s tuđim bogovima, bogovima zemlje u koju će ući. Ostavit će me i prekršiti savez koji sam sklopio s njima. Tada ću se razljutiti na njih i ostaviti ih. Sakrit ću se i povući svoju prisutnost od njih pa će biti uništeni. Snaći će ih mnoga zla i nevolje. Tada će se pitati: ‘Nisu li nas ove nevolje snašle zato što naš Bog nije s nama?’ A ja ću se tada zaista sakriti i povući svoju prisutnost od njih zbog svega zla koje su učinili kad su se okrenuli drugim bogovima. Sad zapišite sebi ovu pjesmu i neka je Izraelci nauče napamet. Neka je pjevaju, da mi ona bude svjedočanstvo protiv njih. Uvest ću ih u zemlju kojom teče med i mlijeko, koju sam zakletvom obećao njihovim precima. Oni će se do sita najesti i udebljati, a tada će se okrenuti i služiti drugim bogovima i mene će prezreti te prekršiti moj savez. Snaći će ih mnoga zla i nevolje. Tada će ova pjesma svjedočiti protiv njih jer je njihovi potomci neće zaboraviti. Znam ja čemu su skloni, čak i prije nego što ih uvedem u zemlju koju sam im obećao zakletvom.« Tog je dana Mojsije zapisao tu pjesmu i naučio Izraelce da je pjevaju. BOG je postavio Jošuu u službu te mu je rekao: »Budi jak i hrabar! Uvest ćeš Izraelce u zemlju koju sam im obećao zakletvom, a ja ću biti s tobom.« Mojsije je zapisao cijeli zakon u knjigu. Nakon što je završio, dao je zapovijed Levitima koji su nosili kovčeg BOŽJEG saveza: »Uzmite ovu Knjigu zakona i stavite je pokraj kovčega saveza svoga BOGA. Neka ondje stoji kao svjedok protiv vas. Dobro znam koliko ste buntovni i tvrdoglavi. Ako se bunite protiv BOGA dok sam ja još živ i dok sam s vama, koliko ćete se tek buniti nakon moje smrti! Okupite preda mnom sve starješine i službenike svojih plemena, da im pročitam sve ove stavke te da pozovem nebo i zemlju da svjedoče protiv njih. Jer, znam da ćete se nakon moje smrti iskvariti i skrenuti s puta kojim sam vam zapovjedio da idete. U budućnosti će vas snalaziti nevolja jer ćete činiti zlo pred BOGOM i svojim ga djelima izazivati na srdžbu.« Zatim je Mojsije cijeloj izraelskoj zajednici izgovorio sve stihove ove pjesme: Čujte, nebesa, a ja ću govoriti. Slušaj, zemljo, riječi mojih usta. Moje će učenje kapati kao kiša, moj govor padati kao rosa, poput kišice na nježno bilje, i pljuska na izniklu travu. Slavit ću BOŽJE ime, a vi veličajte našeg Boga! On je Stijena, djela su mu savršena i uvijek ispravno postupa. On je Bog vjeran i neprijevaran. Pravedan je i odan. A oni su ga iznevjerili i više mu nisu djeca, naraštaj izopačen i prijevaran. Zar tako uzvraćaš BOGU, narode ludi i nerazumni? Zar on nije tvoj Otac, tvoj Stvoritelj, koji te stvorio i postavio? Sjeti se davnih dana! Pogledaj naraštaje prošlosti. Pitaj svog oca i on će ti ispričati, svoje starješine, i oni će ti reći. Kad je Svevišnji narodima dijelio zemlju u nasljedstvo, kad je razmještao čovječanstvo, postavio je narodima međe prema broju bogova . A BOŽJI dio je njegov narod, Jakovljev narod njegovo nasljedstvo. Našao ih je u pustinjskoj zemlji, u vjetrovitoj i pustoj divljini. Obgrlio ih je i njegovao, čuvao ih kao zjenicu svog oka, poput orla što bdije nad svojim gnijezdom, nad orlićima svojim leprša, krila širi da ih uhvati i na sigurno ih nosi. BOG ih je sâm vodio, bez pomoći tuđeg boga. Dao im je vlast nad gorskim krajem i hranio ih poljskim plodovima. Davao im je meda među stijenama i ulja od maslina na kamenjaru, kravljeg sira i kozjeg mlijeka, janjećeg i jarećeg loja, najbolja goveda s Bašana. Imali su probranu pšenicu i fino vino od grožđanog soka. No Izrael se utovio i počeo se ritati. Dobro su se hranili, utovili i usalili. Ostavili su Boga, koji ih je stvorio, i odbacili Stijenu svog spasenja. Činili su ga ljubomornim štujući tuđe bogove, ljutili ga odvratnim djelima. Demonima su prinosili žrtve, a ne Bogu; bogovima koje nisu poznavali. To su bogovi koje ste tek upoznali, koje vaši preci nisu poštovali. Zanemarili ste Stijenu koja vas je stvorila, zaboravili Boga koji vas je rodio. BOG je to vidio i razljutio se, odbacio je svoje sinove i kćeri. »Okrenut ću se od njih«, rekao je, »i vidjet ću kako će skončati. Jer, oni su naraštaj izopačen, djeca koja nisu vjerna. Činili su me ljubomornim, štujući bogove koji to nisu, izazivali me svojim ništavnim idolima. Zato ću ja njih učiniti ljubomornima, narodom koji to nije, izazvati ih narodom nerazumnim. Jer, od moje srdžbe vatra se zapalila i gori do dubina Podzemlja . Proždrijet će zemlju i njezine usjeve i zapaliti temelje planina. Nesreću za nesrećom na njih ću svaliti. Svoje ću strijele na njih potrošiti. Umirat će od gladi, od groznice i užasnih bolesti. Poslat ću na njih zvijeri s očnjacima, zmije s otrovom što po prašini gmižu. Vani će ih zatirati mač, a unutra će vladati užas. Ginut će mladići i djevojke, dojenčad i sjedokosi starci. Mislio sam ih raspršiti i izbrisati spomen na njih među ljudima. Ali nisam htio da se neprijatelji rugaju, da njihovi protivnici ne shvate pogrešno, pa kažu: ‘Nije ih BOG uništio, nego smo ih mi pobijedili!’« Oni su narod bez pameti, nema u njima razboritosti. Da su mudri, razumjeli bi ovo, shvatili bi kako će završiti! Kako bi jedan neprijatelj progonio tisuću Izraelaca, ili dvojica deset tisuća u bijeg nagnala, da ih BOG nije predao, da ih njihova Stijena nije prodala? Ali stijena neprijatelja nije kao naša Stijena; čak i oni to priznaju. Neprijateljeva loza potječe od trsa Sodomina i iz vinograda Gomorina. Grožđe im je puno otrova, grozdovi puni gorčine. Vino im je kao otrov zmijski, kao gujin otrov smrtonosni. Bog kaže: »Zar nisam ovo čuvao zatvoreno u svojim spremištima? Osvetit ću im se za ono što su učinili. Jednog dana noga će im se okliznuti. Blizu je dan njihove nesreće, brzo im se propast primiče.« BOG će opravdati svoj narod i sažaliti se na svoje sluge kad vidi da im je iscrpljena snaga, da više nema ni roba ni slobodnjaka. Bog će reći: »Gdje su sad njihovi bogovi, stijena u kojoj su tražili sklonište, bogovi koji su jeli loj njihovih žrtava i pili vino njihovih prinosa? Neka oni ustanu da vam pomognu! Neka vas oni zaštite!« »Vidite sad da sam jedino ja Bog i da nema drugog boga uz mene. Ja usmrćujem i ja oživljavam, ja ranjavam i ja ozdravljam. Iz moje ruke nema izbavljenja. Dižem svoju ruku prema nebu i zaklinjem se: Tako mi moga vječnog života, naoštrit ću svoj blistavi mač i uzeti pravdu u svoje ruke, osvetit ću se svojim neprijateljima i uzvratiti onima koji me mrze. Strijele ću svoje napojiti krvlju, krvlju pobijenih i zarobljenih, i moj mač najest će se mesa, odsjeći ću glave neprijatelju.« Veselite se, narodi, s Božjim narodom, jer on će osvetiti krv svojih slugu. Osvetit će se svojim neprijateljima i očistiti svoju zemlju i narod. Tada je Mojsije došao s Jošuom, Nunovim sinom, i izgovorio narodu sve stihove ove pjesme. Kad je završio cijeli govor, čitavome Izraelu, rekao im je: »Primite k srcu sve što sam vam danas objavio kao svjedočanstvo. Prenesite to svojoj djeci, kao zapovijed, da bi pomno vršili sve zapovijedi ovoga zakona. Jer, ovo nisu tek prazne riječi, nego su one vaš život. Po njima ćete dugo živjeti u zemlji koju zaposjednete kad prijeđete rijeku Jordan.« Tog je istoga dana BOG rekao Mojsiju: »Popni se na planinu Nebo , u gorju Abarimu, u zemlji Moabu, preko puta Jerihona. Otamo pogledaj Kanaan, zemlju koju dajem u posjed Izraelcima. Umrijet ćeš na toj planini, na koju ćeš se popeti, kao što je tvoj brat Aron umro na planini Hor. To je zato što ste me obojica iznevjerila pred Izraelcima kod voda Meriba Kadeša u pustinji Cin; zato što me niste pokazali svetim pred Izraelcima. Možeš izdaleka vidjeti zemlju koju dajem Izraelcima, ali ti nećeš ući u nju.« Ovo je blagoslov kojim je Božji čovjek Mojsije blagoslovio Izraelce prije svoje smrti. Rekao je: »BOG je došao sa Sinaja, osvanuo kao zora sa Seira, zasjao kao sunce s Parana. Došao je s mnoštvima svetih; sa svojom vojskom uz sebe. On zaista voli svoj narod; u ruci mu svi njegovi sveti. Slijede njegove korake i primaju njegove upute, zakon koji nam je dao Mojsije, dragocjeni posjed Jakovljeve zajednice. BOG je postao kralj nad Izraelom kad su se okupili vođe Izraela zajedno sa svojim plemenima.« »Neka Ruben živi i neka ne izumre, ali neka njegovih ljudi bude malo.« Mojsije je rekao za Judu: »Čuj, BOŽE, vapaj Judin i dovedi ga njegovom narodu. Ojačaj ga i pomozi mu protiv njegovih neprijatelja.« Za Levija je Mojsije rekao: »Tvoj Tumim i Urim pripadaju Leviju koji ti je vjeran. Iskušao si ga kod Mase, s njim se prepirao kod voda Meribe. Više je pazio na tvoju riječ, nego na svog oca i majku. Više je pažnje posvetio tvom savezu, nego svojoj braći i djeci. On Jakova uči tvojim uredbama, Izraela tvom zakonu. On pred tobom prinosi kâd i žrtve paljenice na tvom žrtveniku. Blagoslovi ga napretkom, BOŽE, i neka ti je drago ono što čini. Zdrobi udove njegovih protivnika, one koji ga mrze, da više ne ustaju.« Za Benjamina je rekao: »BOŽJI ljubimac spokojno počiva. Svevišnji ga neprestano štiti, dok mu on u naručju prebiva.« Za Josipa je rekao: »Neka mu BOG blagoslovi zemlju rosom s neba odozgo, i vodama podzemnim odozdo, najboljim plodovima pod suncem, i obiljem uroda svakog mjeseca, najboljim rodom drevnih planina i obiljem s vječnih brda, najboljim darovima zemlje i naklonošću onoga koji se pojavio u gorućem grmu. Neka sve to dođe na Josipovo pleme jer je bio princ među svojom braćom. Moćan poput mladog bika, s rogovima poput divljeg bivola — njima će narode probadati i otjerati ih do krajeva zemlje. Jedan je rog Efrajimovo pleme s desecima tisuća, drugi Manašeovo pleme sa svojim tisućama.« Za Zebuluna je rekao: »Raduj se, Zebulune, u svojim putovanjima i ti, Isakare, u svojim šatorima. Na planinu svoju pozivat će narode, i ondje prinositi ispravne žrtve. Iz mora će crpiti bogatstvo, a iz pijeska skriveno blago.« Za Gada je rekao: »Blagoslovljen Bog koji širi područje Gadovo! Na njemu Gad živi kao lav sposoban napasti i rastrgati. Za sebe je najbolju zemlju izabrao; njemu je pripao vladarski dio, na skupu glavara naroda. On je izvršio pravdu BOŽJU i njegove odluke za Izrael.« Za Dana je rekao: »Dan je kao mladi lav u Bašanu, što skače na neprijatelja.« Za Naftalija je rekao: »Naftali je pun BOŽJE naklonosti i njegovih blagoslova. Neka zaposjedne područje južno do jezera.« Za Ašera je rekao: »Ašer je najblagoslovljeniji među sinovima. Neka bude miljenik svoje braće i neka si pere noge u maslinovom ulju. Zasuni tvojih vrata bit će od željeza i bronce, a snaga će ti trajati dok si živ.« »Nitko nije kao Bog Izraelov, koji na oblacima jaše u svom veličanstvu i kroz nebo vam dolazi u pomoć. Bog vječni vaše je sklonište, u svojim vas rukama nosi. Neprijatelja istjeruje pred vama, i govori vam: ‘Uništi ga!’ Tako će Izrael živjeti u sigurnosti, Jakovljevi potomci bit će u miru, u zemlji žita i mladog vina, gdje rosa kaplje s neba. Blago tebi, Izraele! Tko je kao ti, narod koji je BOG spasio? On je štit koji te brani i mač koji ti donosi pobjedu. Neprijatelji će te moliti za milost, a ti ćeš gaziti po njima.« Zatim se Mojsije s moapskih poljana popeo na planinu Nebo, na vrh Pisgu, nasuprot Jerihona. BOG mu je pokazao cijelu zemlju od Gileada do Dana, čitavu Naftalijevu, Efrajimovu i Manašeovu zemlju, svu Judinu zemlju sve do Sredozemnog mora , kraj Negev i cijelu dolinu, koja se proteže od Jerihona, grada palmi, do Soara. BOG mu je rekao: »Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu rekavši: ‘Dat ću je vašim potomcima.’ Dopustio sam ti da je vidiš svojim očima, ali nećeš prijeći onamo.« Zatim je BOŽJI sluga Mojsije umro ondje u Moabu, kao što je BOG i rekao. Bog ga je sahranio u zemlji Moabu, u dolini nasuprot Bet Peora, ali ni do danas nitko ne zna gdje mu je grob. Mojsije je imao sto dvadeset godina kad je umro, ali vid mu nije oslabio niti mu se iscrpjela snaga. Izraelci su trideset dana oplakivali Mojsija na Moapskim poljanama, a zatim je završilo vrijeme žalosti. Jošua, Nunov sin, bio je pun duha mudrosti jer je Mojsije na njega bio položio ruke. Izraelci su ga slušali i činili onako kako je BOG zapovjedio Mojsiju. Nikad više u Izraelu nije bilo proroka poput Mojsija, kojeg je BOG poznavao licem u lice. Nitko drugi nije učinio takva znamenja i čuda kao on, kad ga je BOG poslao u Egipat k faraonu, svim njegovim službenicima i cijeloj njegovoj zemlji. Nijedan drugi prorok nije učinio tako silna i zastrašujuća djela kakva je Mojsije učinio naočigled cijeloga Izraela. Mojsije je bio BOŽJI sluga, a Nunov sin Jošua bio mu je pomoćnik. Nakon što je umro Mojsije, BOG je rekao Jošui: »Moj je sluga Mojsije umro. Zato sada, zajedno s cijelim narodom, spremi se prijeći preko rijeke Jordan, u zemlju koju ću dati Izraelcima. Gdje god stanete nogom, bit će to vaša zemlja, baš kao što sam obećao Mojsiju. Vaše će se područje prostirati od pustinje na jugu do Libanona, kao i do velike rijeke Eufrat, preko cijele zemlje Hetita, sve do Sredozemnog mora na zapadu. Dok si živ, nitko ti se neće moći oduprijeti. Kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti i s tobom. Nikad te neću napustiti. Budi snažan i hrabar jer ćeš ti ovaj narod povesti u osvajanje zemlje koju sam obećao njegovim precima. Samo budi snažan i odvažan te izvršavaj sav Zakon koji ti je dao moj sluga Mojsije. Poštuj sve njegove odredbe pa ćeš u svemu biti uspješan. Neprekidno ponavljaj riječi Knjige zakona, razmišljaj o njima i danju i noću, da bi mogao izvršiti sve što je u njoj zapisano. Tada će ti biti dobro i bit ćeš uspješan. Zapamti, zapovjedio sam ti da budeš snažan i hrabar. Nemoj se bojati i nemoj strahovati jer će tvoj BOG biti s tobom kamo god budeš išao.« Jošua je zapovjedio vođama naroda: »Prođite taborom i recite svima da si pripreme hranu. Nakon tri dana prijeći ćete preko rijeke Jordan da biste osvojili zemlju koju vam daje vaš BOG.« No plemenima Rubena i Gada te polovini Manašeovog plemena je rekao: »Sjetite se što vam je BOŽJI sluga Mojsije rekao — vaš BOG daje vam ovu zemlju da u njoj živite. Vaše žene, djeca i stoka mogu ostati u zemlji koju vam je Mojsije dao s ove, istočne strane rijeke Jordan. Ali svi vaši ratnici moraju naoružani ići ispred svojih sunarodnjaka i pomoći im. I tako, sve dok im BOG ne preda zemlju, kao i vama, da u njoj mirno žive. Nakon toga možete se vratiti u svoju zemlju, koju vam je dao BOŽJI sluga Mojsije s ove, istočne strane rijeke Jordan.« Narod je odgovorio Jošui: »Učinit ćemo sve što si nam zapovjedio i ići ćemo kamo god nas pošalješ. Kao što smo u svemu slušali Mojsija, tako ćemo slušati i tebe. Samo neka tvoj BOG bude s tobom kao što je bio s Mojsijem. Tko god se pobuni protiv tvojih zapovijedi i ne posluša tvoje riječi, bit će pogubljen. Samo budi snažan i hrabar!« Jošua se s narodom utaborio kod Šitima. Odande je tajno, tako da nitko ne dozna, poslao dvojicu uhoda. Rekao im je: »Idite i izvidite zemlju, a posebno grad Jerihon.« Uhode su otišle u Jerihon i odlučile prenoćiti u kući prostitutke koja se zvala Rahaba. No netko je dojavio jerihonskom kralju: »Noćas su neki Izraelci došli ovamo izviđati zemlju.« Tada je jerihonski kralj poslao Rahabi svoje ljude s porukom: »Predaj nam ljude, koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću, jer su nas došli uhoditi.« Međutim, ona ih je sakrila, a kraljevim je ljudima rekla: »Njih su dvojica zaista došla k meni, ali ne znam odakle. Otišli su u suton, kad se zatvaraju gradska vrata, no ne znam na koju stranu. Ako požurite za njima, još ćete ih stići.« Rahaba im je tako rekla, a uhode je zapravo odvela na krov i sakrila pod stabljike lana koje je ondje rasprostrla. Tako su kraljevi ljudi krenuli u potjeru za uhodama prema gazovima gdje se prelazi rijeka Jordan. Čim je potjera izašla, gradska su se vrata zatvorila. Prije nego što su uhode otišle na spavanje, Rahaba se vratila na krov te im rekla: »Znam da vam je BOG dao ovu zemlju. Zato smo se uplašili i svi vas se stanovnici boje. Čuli smo da je BOG isušio vode Crvenog mora kako biste mogli izaći iz Egipta i da ste potpuno uništili dvojicu amorejskih kraljeva istočno od rijeke Jordan, Sihona i Oga. Zbog toga smo svi klonuli duhom i izgubili hrabrost — jer vaš BOG vlada i gore na nebu i dolje na zemlji. Stoga, sad mi se zakunite BOGOM da ćete poštedjeti moju obitelj, ovako kako sam ja poštedjela vas. Dajte mi i pouzdan znak da ćete sačuvati život mojim roditeljima, braći i sestrama i svima njihovima, i da ćete nas spasiti od smrti.« »Neka naši životi budu za vaše živote«, složili su se uhode. »Ne odaš li što radimo ovdje, dobro ćemo postupiti s tobom kad nam BOG da ovu zemlju.« Budući da je kuća u kojoj je živjela bila u gradskim zidinama, Rahaba ih je pomoću užeta mogla spustiti kroz prozor. Potom im je rekla: »Idite u brda da vas progonitelji ne pronađu. Pritajite se ondje tri dana dok se ne vrate, a zatim idite svojim putem.« Uhode su joj rekle: »Prisega koju smo ti dali neće nas obvezivati kad osvojimo ovu zemlju ako ne budeš vezala crvenu vrpcu za prozor kroz koji si nas spustila i ako ne dovedeš svoje roditelje, braću i svu obitelj u svoju kuću. Ako netko izađe iz tvoje kuće, sam će biti kriv za svoju smrt, a ne mi. No, bude li s tobom u kući, pa netko na njega podigne ruku, mi ćemo biti krivi za njegovu smrt. Ako odaš što radimo ovdje, naš dogovor ne vrijedi.« »Neka bude kako kažete«, odgovori ona. Zatim ih je ispratila i svezala crvenu vrpcu za prozor. Uhode su se tri dana skrivale u brdima. Potjera ih je uzalud tražila posvuda pa se vratila u grad neobavljenog posla, a uhode su se potom vratile u tabor. Spustili su se u Jordansku dolinu, prešli preko rijeke, došli k Jošui pa mu ispričali sve što im se dogodilo. Rekli su mu: »BOG nam je zaista predao cijelu tu zemlju. Svi njeni stanovnici strahuju od nas.« Rano sljedećeg jutra, Jošua i svi Izraelci krenuli su iz Šitima i stigli do rijeke Jordan, gdje su se prije prelaska ponovo utaborili. Nakon tri dana starješine su prošli kroz tabor i zapovjedili narodu: »Čim ugledate BOŽJI kovčeg saveza i svećenike Levite kako ga nose, krenite za njim. Budući da nikad prije niste išli tim putem, oni će vas voditi. No nemojte se približavati Kovčegu na manje od tisuću metara .« »Posvećujte se jer će sutra BOG za vas učiniti veliko čudo«, rekao je Jošua narodu, a svećenicima je naredio: »Podignite Kovčeg saveza i krenite ispred naroda.« I oni su ga podigli i krenuli pred narodom. BOG je tada rekao Jošui: »Od danas te počinjem uzdizati u velikog vođu pred očima cijeloga Izraela, da uvide da sam s tobom kao što sam bio s Mojsijem. Reci svećenicima koji nose Kovčeg saveza: ‘Kad dođete na obalu Jordana, zakoračite u rijeku i stanite.’« Jošua je potom rekao Izraelcima: »Dođite i poslušajte riječi svojeg BOGA! Po ovome ćete znati da je živi Bog zaista među vama i da će pred vama istjerati Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce. Kovčeg će se saveza Gospodara cijelog svijeta nositi ispred vas preko rijeke Jordan, a vi ćete izabrati dvanaestoricu ljudi iz Izraelovih plemena, po jednoga iz svakog plemena. Čim svećenici, koji nose Kovčeg BOGA, Gospodara cijeloga svijeta, stupe nogom u Jordan, njegove će se vode zaustaviti i stajati poput brane.« Narod je iz tabora krenuo preko rijeke Jordan, a pred njim su svećenici nosili Kovčeg saveza. Čim su došli do Jordana i stali u vodu — a bilo je doba žetve, kad se rijeka prelijeva preko obala — vode koje su dotjecale s izvora prestale su teći i skupile se, kao iza brane, sve do grada Adame blizu Sartana. Istovremeno, vode, koje su utjecale u Mrtvo more, sasvim su otekle. Tako je narod prešao rijeku nasuprot Jerihona. Svećenici, koji su nosili BOŽJI kovčeg saveza, stajali su usred rijeke Jordan sve dok sav izraelski narod nije prešao prijeko, po suhome tlu. Kad je čitav narod prešao preko Jordana, BOG je rekao Jošui: »Izaberite dvanaestoricu iz naroda, po jednoga iz svakog plemena, i zapovjedite im da svaki od njih izvadi kamen iz sredine Jordana, baš s mjesta na kojem stoje svećenici. Ponesite tih dvanaest kamenova sa sobom i odložite ih ondje gdje budete noćili.« Jošua je odredio dvanaestoricu, po jednoga iz svakog plemena, pa im je rekao: »Idite do sredine Jordana, pred Kovčeg svoga BOGA, i neka svaki od vas na rame podigne i ponese po jedan kamen. Oni će vam biti znak. Kad vas djeca budu pitala: ‘Što znači ovo kamenje?’, odgovorit ćete im: ‘Rijeka je Jordan prestala teći pred BOŽJIM kovčegom saveza. Kad je Kovčeg ušao u rijeku, vode su Jordana prestale teći.’ Neka ovo kamenje bude znak vječnog sjećanja za izraelski narod.« Izraelci su napravili točno kako im je Jošua bio zapovjedio. Uzeli su dvanaest kamenova iz sredine rijeke Jordan, po jedan za svako izraelsko pleme, kao što je BOG bio rekao Jošui, pa su ih prenijeli do prenoćišta i ondje položili. Drugih dvanaest kamenova — koji stoje tamo i danas — Jošua je postavio na sredinu Jordana, na mjesto gdje su stajali svećenici koji su nosili Kovčeg saveza. Svećenici, koji su nosili Kovčeg, stajali su nasred Jordana sve dok narod nije izvršio sve što je BOG zapovjedio Jošui — isto ono što mu je bio zapovjedio i Mojsije. Izraelci su žurno prelazili rijeku, a nakon što su svi prešli, došao je red i na svećenike s BOŽJIM kovčegom, koji su potom nastavili ići ispred naroda. Ljudi iz Rubenovog, Gadovog i polovine Manašeovog plemena, naoružani su prešli ispred drugih Izraelaca, kao što im je bio zapovjedio Mojsije. Četrdeset tisuća ljudi spremnih za borbu prešlo je pred Kovčegom da bi se borilo na Jerihonskim poljanama. Toga je dana BOG učinio Jošuu velikim vođom cijeloga Izraela, a Izraelci su ga počeli poštovati kao nekoć Mojsija. BOG je rekao Jošui: »Zapovjedi svećenicima, koji nose Kovčeg saveza, da izađu iz Jordana.« Jošua je zapovjedio svećenicima: »Izađite iz Jordana!« a oni su izašli iz rijeke noseći BOŽJI kovčeg saveza. Čim su nogom stupili na suho tlo, vode Jordana vratile su se na svoje mjesto i prelile preko obala kao i prije. Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvog mjeseca i utaborio se blizu Gilgala, istočno od Jerihona. Jošua je u Gilgalu postavio onih dvanaest kamenova, koje su izvadili iz Jordana, rekavši Izraelcima: »Kad vaša djeca budu pitala što znače ovi kamenovi, objasnite im: ‘Izrael je prešao preko rijeke Jordan po suhom tlu.’ Jer, vaš je BOG pred vama isušio Jordan sve dok ga niste prešli, baš kao što je bio učinio i s Crvenim morem, isušivši ga sve dok nismo prešli na drugu stranu. Učinio je to da bi svi narodi te zemlje znali koliko je BOG moćan i da biste zauvijek slušali i poštovali svog BOGA.« Kad su amorejski kraljevi zapadno od rijeke Jordan, kao i svi kanaanski kraljevi uz Sredozemno more, čuli da je BOG isušio rijeku Jordan ispred Izraelaca sve dok je nisu prešli, klonuli su duhom i obeshrabrili se. Tada je BOG rekao Jošui: »Napravi noževe od kamena kremena i ponovo obreži Izraelce.« Jošua je stoga načinio noževe od kremena i obrezao Izraelce na Brdu obrezanja . Učinio je to zato što su svi muškarci koji su bili izašli iz Egipta — svi oni sposobni za borbu — umrli tijekom puta kroz pustinju nakon izlaska iz Egipta. Sav narod koji je izašao bio je obrezan, no oni koji su se rodili u pustinji, nisu bili obrezani. Naime, Izraelci su četrdeset godina lutali pustinjom sve dok nisu umrli svi koji su bili sposobni za borbu. Budući da se nisu pokoravali BOGU, nije im dopustio da ugledaju zemlju koju je obećao njihovim precima, zemlju kojom teče med i mlijeko. Zbog toga su u nju ušli njihovi sinovi, a sad ih je Jošua obrezao jer to nisu činili na putu. Nakon što su bili obrezani, ostali su u taboru sve dok se nisu oporavili. Potom je BOG rekao Jošui: »Danas sam s vas uklonio sramotu egipatskog ropstva.« Zato se to mjesto naziva Gilgal sve do naših vremena. Četrnaestog dana toga mjeseca, dok su još bili utaboreni u Gilgalu, na Jerihonskim poljanama, Izraelci su proslavili Pashu . Dan nakon Pashe jeli su plodove one zemlje: beskvasni kruh i prženo zrnje, a dan nakon što su jeli plodove one zemlje, prestala je padati mana . Više je nije bilo za Izraelce, nego su se te godine hranili plodovima kanaanske zemlje. Jednom, kad je bio blizu Jerihona, Jošua pred sobom ugleda čovjeka s isukanim mačem u ruci. Prišao mu je i upitao ga: »Jesi li s nama ili s našim neprijateljima?« A on mu je odgovorio: »Ja nisam neprijatelj, ja sam zapovjednik BOŽJE vojske. Upravo sam došao k tebi.« Nato mu se Jošua naklonio do zemlje i upitao ga: »Što mi imaš reći, gospodaru?« »Izuj obuću s nogu«, odgovorio mu je zapovjednik BOŽJE vojske, »jer je mjesto na kojem stojiš sveto«. Jošua je tako i učinio. Jerihonska su gradska vrata bila čvrsto zatvorena i pod stražom jer su se građani bojali Izraelaca. Nitko nije smio ni izaći niti ući. BOG je rekao Jošui: »Evo, predajem ti Jerihon, pobijedit ćeš njegovog kralja i sve ratnike. Svaki dan sa svim vojnicima obiđi jednom oko grada, i tako šest dana zaredom. Neka pred Kovčegom idu sedmorica svećenika, svaki s trubom od ovnovog roga. Sedmog dana obiđite oko grada sedam puta dok svećenici budu snažno puhali u trube. Dok oni trube, neka vojnici poviču iz svega glasa. Tada će se srušiti gradske zidine, a borci će moći prodrijeti u grad.« Potom je Jošua pozvao svećenike i rekao im: »Ponesite BOŽJI kovčeg saveza i neka ispred njega sedmorica svećenika nose svaki po trubu od ovnovog roga.« A vojsci je rekao: »Naprijed! Obiđite oko grada. Neka naoružani ljudi idu ispred BOŽJEG kovčega.« Nakon što je Jošua dao zapovijed vojsci, sedmorica svećenika, koji su pred BOGOM nosili sedam truba od ovnovih rogova, krenuli su naprijed pušući u trube, a za njima je išao BOŽJI kovčeg saveza. Naoružani su ljudi išli ispred svećenika, koji su puhali u trube, a ostatak je naroda išao iza Kovčega. Jošua je zapovjedio vojsci da ne stvara buku: »Neka se ne čuje ni riječ sve do onog dana kad vam budem rekao da vičete. Tada ćete vikati.« Tako su prvi put s BOŽJIM kovčegom obišli oko grada, a zatim su se vratili u tabor i ondje prenoćili. Jošua je ustao rano ujutro, a svećenici su podigli BOŽJI kovčeg. Sedmorica svećenika, svaki s trubom od ovnovog roga, krenuli su naprijed, pušući u trube i hodajući ispred BOŽJEG kovčega. Ispred svih su stupali naoružani vojnici, dok je ostatak naroda išao iza BOŽJEG kovčega. Cijelo se vrijeme razlijegao zvuk truba. Drugog su dana opet obišli jednom oko grada i vratili se u tabor. Tako su radili ukupno šest dana. Sedmog su dana ustali u zoru i obišli oko grada isto kao i prije, ali sad su to učinili sedam puta zaredom. Dok su obilazili sedmi put, kad su svećenici zapuhali u trube, Jošua zapovjedi narodu: »Sad vičite! Jer BOG vam je predao grad! Neka grad i sve što je u njemu bude potpuno uništeno kao žrtveni prinos BOGU. Život poštedite samo prostitutki Rahabi i svima koji su s njom u kući jer je bila sakrila uhode koje smo poslali. No ne približavajte se onome što je određeno za uništenje, da ne poželite uzeti nešto od toga jer ćete tako izraelskom taboru donijeti propast i nevolju. Sve srebro i zlato, kao i predmete od bronce i željeza, odvojite za BOGA i stavite u njegovu riznicu.« Kad su se oglasile trube, vojska je pustila snažan bojni poklič i u tome su se trenu srušile zidine. Vojska se popela u grad, zauzela ga i obećala Bogu da će sve živo u njemu potpuno uništiti. Mačem su pobili muškarce i žene, mlado i staro, goveda, ovce i magarce. Jošua je rekao onoj dvojici uhoda koje su izviđale zemlju: »Idite u kuću one prostitutke pa izvedite nju i sve njezine, kao što ste joj se i zakleli.« Potom su uhode izvele Rahabu, njezine roditelje, braću i svu obitelj te ih smjestili izvan izraelskog tabora. Spalili su grad i sve u njemu, a srebro, zlato i predmete od bronce i željeza stavili u riznicu BOŽJEG doma. No Jošua je poštedio prostitutku Rahabu, njezinu obitelj i sve koji su bili s njom zato što je bila sakrila uhode koje je poslao u Jerihon. I danas ona živi u Izraelu. Tada je Jošua izrekao upozorenje: »Tko god obnovi Jerihon, neka je proklet pred BOGOM. Kad položi temelje grada, platit će životom najstarijeg sina. A kad postavi gradska vrata, platit će životom najmlađeg sina.« BOG je bio s Jošuom, a glas o njemu proširio se po cijeloj zemlji. Međutim, Izraelci su prekršili zapovijed o potpunom uništenju. Akan iz Judinog plemena — koji je bio Karmijev sin, Zabdijev unuk i Zerahov praunuk — uzeo je neke predmete određene za uništenje pa se BOG razljutio na Izraelce. Jošua je iz Jerihona poslao ljude u obližnji Aj , grad koji se nalazio blizu Bet Avena, istočno od Betela. Rekao im je da izvide to područje, a oni su ga poslušali i otišli onamo. Kad su se vratili, rekli su Jošui: »Na Aj ne mora ići čitava vojska, dovoljno je u napad poslati dvije ili tri tisuće. Budući da ondje ima malo stanovnika, ne treba umarati čitavu vojsku.« Tako je onamo otišlo tri tisuće ljudi, ali su se razbježali pred Ajanima. Naime, Ajani su ubili trideset i šest Izraelaca, progoneći ih od gradskih vrata sve do kamenoloma gdje su ih ubijali po padinama. Zbog toga su se Izraelci obeshrabrili i uplašili. Stoga su Jošua i izraelske starješine razderali svoju odjeću i bacili se na zemlju pred BOŽJIM kovčegom. Kako bi iskazali svoju žalost, posuli su se prašinom po glavi. Tako su ostali sve do večeri kad je Jošua počeo zapomagati: »BOŽE, gospodaru moj! Zašto si preveo ovaj narod preko rijeke Jordan? Zar zato da nas predaš u ruke Amorejcima, da nas unište? Da smo bar ostali s druge strane Jordana! Gospodaru, što da kažem sad kad je Izrael okrenuo leđa pred svojim neprijateljima? Kad Kanaanci i ostali stanovnici ove zemlje čuju za to, opkolit će nas i sve pobiti! Što ćeš učiniti da očuvaš svoje veliko ime?« BOG je nato rekao Jošui: »Ustani! Zašto ležiš na zemlji? Izrael je sagriješio. Prekršili su moj savez iako sam im zapovjedio da ga se pridržavaju. Uzeli su predmete, za koje sam zapovjedio da budu uništeni, i stavili ih među svoje stvari. I ne samo što su ih ukrali već su i slagali. Zato se Izraelci ne mogu suprotstaviti neprijateljima te bježe pred njima jer su i sami određeni za uništenje. Neću više biti s vama ako ne uništite sve ono za što sam zapovjedio da se uništi.« Potom je BOG naredio Jošui da ustane, očisti narod i kaže mu: »Očistite se za sutra jer Izraelov BOG kaže: ‘Izraele, netko od vas čuva ono što je određeno za uništenje. Dok to ne ukloniš, nećeš se moći suprotstaviti neprijateljima. Ujutro neka sva plemena stanu pred BOGA, a on će izdvojiti jedno pleme. Potom će to pleme stati pred BOGA, a on će izdvojiti jedan rod. Onda će taj rod stati pred BOGA, a on će iz njega izdvojiti jednu obitelj. Nakon toga pogledat će svakog čovjeka iz te obitelji. Onaj koji bude izdvojen, sačuvao je stvari za koje je bilo zapovjeđeno da se unište. Neka se potom na lomači spali on i sve što posjeduje jer je prekršio BOŽJI savez i nanio veliku sramotu Izraelu.’« Jošua je rano ujutro okupio čitav izraelski narod, a od svih njih BOG je izdvojio Judino pleme. Nakon što je BOGU doveo rod po rod Judinog plemena, bio je izdvojen Zerahov rod. Potom je BOGU doveo sve obitelji Zerahovog roda, od kojih je bila izdvojena Zabdijeva obitelj. Jošua je potom doveo Zabdijevu obitelj, čovjeka po čovjeka, a od njih je bio izdvojen Akan — Karmijev sin, Zabdijev unuk i Zerahov praunuk. Jošua je rekao Akanu: »Sine, daj slavu BOGU, izraelskom Bogu, i priznaj mu sve. Reci mi što si učinio, ništa ne skrivaj.« Akan je odgovorio: »Istina je! Ja sam taj koji je sagriješio protiv Izraelovog BOGA. Evo što sam učinio: Kad sam u Jerihonu među plijenom ugledao lijep babilonski ogrtač, dva kilograma srebra i zlatnu šipku od pola kilograma , poželio sam ih i uzeo. Evo, sve je zakopano u mome šatoru, a srebro je na dnu rupe.« Jošua je poslao ljude do njegovog šatora. Otrčali su tamo i sve pronašli, baš kako je rekao Akan. Sve su to uzeli iz šatora pa donijeli Jošui i svim Izraelcima te rasprostrli pred BOGOM. Tada je Jošua, zajedno sa svim Izraelcima, uzeo Akana, Zerahovog potomka, ono srebro, ogrtač i zlatnu šipku, njegove sinove i kćeri, njegova goveda, magarce i ovce, njegov šator i sve što je imao pa odveo u dolinu Akor. »Zašto si nas izložio uništenju?« upitao je Jošua. »Zbog toga će BOG danas uništiti tebe.« Potom su Izraelci Akana i njegovu obitelj kamenovali do smrti, a onda ih spalili na lomači. Na Akana su nabacali veliku gomilu kamenja koja ondje stoji i danas. Tada se BOG prestao ljutiti. To se mjesto naziva Dolina uništenja . BOG je rekao Jošui: »Nemoj se bojati niti obeshrabriti. Povedi sa sobom svu vojsku pa napadni Aj jer ti predajem kralja Aja, njegov narod, njegov grad i njegovu zemlju. S Ajem i njegovim kraljem postupi kao i s Jerihonom i njegovim kraljem, samo što sad možete uzeti njihove stvari i stoku. Prije svega, iza grada postavi zasjedu.« Nato je Jošua poveo vojsku na Aj. Izabrao je trideset tisuća najboljih ratnika i poslao ih noću, naredivši im: »Slušajte pomno! Sakrijte se iza grada, u neposrednoj blizini, i budite spremni, a ja ću dotad s vojskom prići gradu. Kad oni izađu na nas, kao i prošli put, počet ćemo bježati pa će oni krenuti za nama. Tako ćemo ih odvući od grada jer će misliti da bježimo kao i prvi put. Dok bježimo, izađite iz zasjede i zauzmite grad. Predat će vam ga vaš BOG. Kad zauzmete grad, zapalite ga. Učinite sve kako je rekao BOG. Eto, to su moje zapovijedi.« Potom ih je Jošua poslao da postave zasjedu, a oni su se smjestili zapadno od Aja, između Aja i Betela. Jošua je tu noć proveo s vojskom. Rano ujutro okupio je vojsku te s izraelskim starješinama krenuo prema Aju. Stigli su pred grad i utaborili se s njegove sjeverne strane, tako da je između njih i grada bila dolina. Jošua je izabrao pet tisuća ljudi i poslao ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada. Svi su bili spremni — i oni u taboru sjeverno od grada i zasjeda zapadno od grada. Noću je Jošua sišao u dolinu, a kad je kralj Aja to vidio, pokrenuo je vojsku rano ujutro te su pohitali iz grada prema Jordanskoj dolini, da započnu bitku s Izraelom. No kralj nije znao da mu je iza grada postavljena zasjeda. Jošua i svi Izraelci pustili su da ih vojska Aja potjera pa su pobjegli prema pustinji. Kralj je pozvao svu vojsku iz grada u potjeru i tako su, progoneći Jošuu, otišli daleko od grada. Ni u Aju ni u Betelu nije ostao nitko. Svi su krenuli u potjeru za Izraelcima, a grad su ostavili otvoren. Tada je BOG rekao Jošui: »Uperi svoje koplje prema Aju jer ću ti predati taj grad.« Jošua je uperio koplje prema Aju. Čim je ispružio ruku, ljudi iz zasjede skočili su na noge, potrčali, ušli u grad, zauzeli ga i odmah zapalili. Kad su se Ajani okrenuli, vidjeli su da se iz grada diže dim u nebo. No nisu mogli nikamo pobjeći jer su se Izraelci, koji su dotad bježali prema pustinji, okrenuli protiv njih. Čim su Jošua i Izraelci vidjeli da je zasjeda zauzela grad i da se iz njega diže dim, okrenuli su se i napali Ajane. Istodobno, oni iz grada krenuli su im ususret pa su se Ajani našli između Izraelaca, pritiješnjeni s obje strane. Izraelci su ih napadali sve dok nijedan nije ostao živ. Nitko nije pobjegao, jedino su kralja Aja ostavili na životu i doveli Jošui. Izraelci su Ajane progonili po poljima i pustinji, a nakon što su ih sve pogubili mačem, vratili su se u Aj i pobili sve u gradu. Toga su dana stradali svi stanovnici Aja, dvanaest tisuća muškaraca i žena. Ruku s uperenim kopljem Jošua nije spuštao sve dok svi stanovnici Aja nisu bili ubijeni. No stoku i sve stvari iz grada Izraelci su uzeli sebi, baš kao što je BOG zapovjedio Jošui. Tako je Jošua spalio Aj i zauvijek ga pretvorio u gomilu ruševina, a to je mjesto i danas pusto. Kralja Aja Jošua je objesio o drvo i ostavio ga visiti do večeri. Nakon što je sunce zašlo, zapovjedio je da truplo skinu sa stabla i bace pred gradska vrata. Preko njega su nabacali veliku gomilu kamenja koja ondje stoji i danas. Tada je Jošua na brdu Ebal podigao žrtvenik BOGU Izraela, u skladu s onim što je Izraelcima zapovjedio BOŽJI sluga Mojsije i kao što je zapisano u Mojsijevoj Knjizi zakona. Žrtvenik je bio od neklesanog kamena, nedirnutoga željeznim alatom, te su na njemu BOGU prinijeli žrtve paljenice i slavljenice. Ondje je, pred Izraelcima, Jošua dao uklesati u kamenje Zakon koji je zapisao Mojsije. Čitav Izrael i njegove starješine, glavari i suci, stranci i rođeni Izraelci, stajali su oko BOŽJEG kovčega saveza, okrenuti prema svećenicima koji su ga nosili. Polovina je naroda stajala ispred brda Gerizim, a polovina ispred brda Ebal. Tako je, naime, bio zapovjedio Mojsije, BOŽJI sluga, kad je naredio da se blagoslovi izraelski narod. Zatim je Jošua pročitao čitav Zakon — blagoslove i prokletstva — baš kao što je zapisano u Knjizi zakona. Pročitao je sve što je Mojsije bio zapovjedio. Slušala ga je čitava izraelska zajednica, uključujući žene i djecu, kao i strance koji su živjeli s njima. Za izraelske su pobjede doznali svi kraljevi zapadno od rijeke Jordan — kraljevi Hetita, Amorejaca, Kanaanaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Ti su narodi živjeli u gorju, nizinama i duž obale Sredozemnog mora pa sve do Libanona. Svi su se oni udružili da krenu u rat protiv Jošue i Izraela. Kad su stanovnici Gibeona čuli kako je Jošua osvojio Jerihon i Aj, poslužili su se lukavstvom. Na magarce su natovarili otrcane vreće i stare, poderane i zakrpane mjehove za vino. Obuli su iznošene i zakrpane sandale, odjenuli staru odjeću i ponijeli star, pljesnivi kruh. Kad su došli k Jošui u tabor u Gilgalu, rekli su njemu i Izraelcima: »Dolazimo iz daleke zemlje i htjeli bismo sklopiti savez mira s vama.« »A što ako živite blizu nas?« upitali su Izraelci Hivijce. »U tome slučaju, ne možemo s vama sklopiti savez.« »Tvoji smo sluge«, rekli su Jošui, a on ih je upitao: »Tko ste vi i odakle dolazite?« Odgovorili su: »Tvoji smo sluge, a došli smo iz vrlo daleke zemlje jer smo čuli za tvog BOGA. Čuli smo što je sve učinio u Egiptu i kako je postupio s dvojicom amorejskih kraljeva istočno od rijeke Jordan — Sihonom, kraljem Hešbona, i Ogom, kraljem Bašana, koji je vladao u Aštarotu. Zato su nam starješine i svi stanovnici naše zemlje rekli: ‘Uzmite zalihu hrane za put pa idite i sastanite se s njima. Recite im da smo njihovi sluge i zamolite ih da sklope savez s nama.’ Kruh nam je bio još topao kad smo od kuće krenuli, a sad je, evo, star i pljesniv. I ovi su mjehovi za vino bili novi kad smo ih napunili, a sad su se, evo, poderali. I odjeća i sandale su nam se od dugog puta istrošili.« Izraelci su nasjeli na podvalu i odlučili prihvatiti savez s Gibeoncima iako se oko toga nisu posavjetovali s BOGOM. Jošua je s njima sklopio savez kojim se obvezao da će ih pustiti da žive u miru, a vođe su izraelske zajednice potvrdili to prisegom. Međutim, tri dana nakon sklapanja saveza Izraelci su doznali da su im Gibeonci susjedi. Zato su otišli na put i treći dan stigli do njihovih gradova — Gibeona, Kefire, Beerota i Kirjat Jearima. Nisu ih napali jer su im se vođe zajednice zakleli Izraelovim BOGOM. Cijela je izraelska zajednica počela gunđati protiv poglavara, ali su oni odgovorili: »Zakleli smo im se Izraelovim BOGOM i sad ih ne smijemo dirati. Evo što ćemo učiniti: pustit ćemo ih da žive, da se zbog kršenja prisege Bog ne bi razljutio na nas. Zato ih pustite da žive, ali neka odsad budu drvosječe i vodonoše cijeloj zajednici.« Tako su odlučili vođe. Tada je Jošua pozvao Gibeonce i rekao im: »Zašto ste nas prevarili? Rekli ste da živite daleko od nas, a zapravo ste nam susjedi? Sad ste pod prokletstvom: nikad nećete prestati robovati kao drvosječe i vodonoše za kuću mog Boga.« Oni su mu odgovorili: »Uplašili smo se za svoje živote jer smo čuli da je vaš BOG zapovjedio svome slugi Mojsiju da vam dâ svu ovu zemlju i da pobije sve njezine stanovnike. Zbog toga smo tako postupili. Sad smo tvoji sluge. Učini s nama kako misliš da je dobro i pošteno.« Jošua ih je nato oslobodio iz ruku Izraelaca pa ih nisu ubili. Toga je dana odredio da budu drvosječe i vodonoše za Izraelce i za BOŽJI žrtvenik na mjestu koje će izabrati BOG. Oni su i danas robovi. Adoni Sedek, kralj Jeruzalema, čuo je da je Jošua zauzeo Aj i potpuno ga uništio, postupivši s Ajem i njihovim kraljem kao s Jerihonom i njihovim kraljem. Doznao je i da su susjedni Gibeonci sklopili mir s Izraelcima i da ovi borave blizu Jeruzalema. Zbog toga su se on i njegov narod jako uplašili jer je Gibeon bio velik grad, kao i bilo koji drugi kraljevski grad. Bio je veći od Aja, a svi su muškarci u njemu bili ratnici. Stoga, jeruzalemski je kralj Adoni Sedek poručio kralju Hohamu u Hebron, kralju Piramu u Jarmut, kralju Jafiji u Lakiš i kralju Debiru u Eglon: »Pomozite mi da napadnem Gibeon zbog toga što su sklopili mir s Jošuom i Izraelcima.« Tako se udružilo pet amorejskih kraljeva — kralj Jeruzalema, kralj Hebrona, kralj Jarmuta, kralj Lakiša i kralj Eglona. Krenuli su sa svojim vojskama, utaborili se pred Gibeonom i napali ga. Tada su Gibeonci poslali poruku Jošui u tabor u Gilgalu: »Ne ostavljaj svoje sluge na cjedilu. Dođi brzo i spasi nas! Pomozi nam! Svi su se amorejski kraljevi iz gorja udružili protiv nas.« Jošua je krenuo iz Gilgala sa svom svojom vojskom i najboljim ratnicima, a BOG mu je rekao: »Ne boj ih se! Dat ću ti pobjedu. Nitko od njih neće ti se moći suprotstaviti.« Jošua je do Gibeona putovao cijelu noć. Čim je stigao, krenuo je u napad. BOG je u kraljevskim vojskama izazvao metež, tako da su im Izraelci kod Gibeona nanijeli težak poraz. Potom su protivnike progonili duž puta koji vodi gore, do Bet Horona i ubijali ih sve do Azeke i Makede. Dok su kraljevski vojnici bježali pred Izraelcima putem od Bet Horona dolje, prema Azeki, BOG je s neba na njih bacao krupnu tuču. Više ih je poginulo od tuče nego što su ih Izraelci poubijali mačevima. Toga je dana BOG predao Amorejce Izraelcima, a Jošua je rekao BOGU pred svim Izraelcima: »Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad doline Ajalona.« I sunce je stalo, a mjesec se zaustavio, sve dok se narod nije osvetio svojim neprijateljima. Tako je zapisano u Knjizi pravednika : sunce se zaustavilo nasred neba i nije se spustilo gotovo cijeli dan. Ni prije ni poslije nije bilo takvog dana — kad je BOG poslušao čovjeka. Jer, BOG se borio za Izrael. Zatim se Jošua sa svim Izraelcima vratio u tabor u Gilgalu. Onih su petorica kraljeva u međuvremenu pobjegli i sakrili se u spilji kod Makede. Kad su to dojavili Jošui, rekao je: »Navalite veliko kamenje na ulaz spilje i postavite ljude da čuvaju stražu. Zatim krenite dalje. Progonite neprijatelje i napadajte ih odostraga. Ne dajte im da dođu do svojih gradova. Vaš BOG predao vam ih je u ruke.« Jošua i Izraelci izvršili su pokolj nad neprijateljem. Pobili su sve osim nekolicine koja je uspjela pobjeći u svoje gradove okružene visokim zidinama, a Jošuini su se ljudi živi i zdravi vratili u tabor kod Makede. I nitko se više u toj zemlji nije usudio reći ni riječ protiv Izraelaca. Jošua je rekao: »Otvorite ulaz u spilju i dovedite mi onu petoricu kraljeva.« Tako su izveli iz spilje petoricu kraljeva — kraljeve Jeruzalema, Hebrona, Jarmuta, Lakiša i Eglona. Kad su ih doveli Jošui, on je okupio sve Izraelce i rekao vojnim zapovjednicima: »Priđite i stanite nogama na vratove ovih kraljeva.« Zapovjednici su prišli i stali im na vratove. Jošua tada reče: »Ne bojte se i ne strahujte. Budite snažni i hrabri. Ovako će BOG učiniti svim neprijateljima protiv kojih se budete borili.« Zatim je ubio petoricu kraljeva, a potom ih objesio, svakog na zasebno stablo. Ostavio ih je da vise do navečer. Kad je sunce zašlo, Jošua zapovjedi da ih skinu sa stabala i bace u spilju u kojoj su se skrivali. Na ulaz spilje navaljali su veliko kamenje koje ondje stoji i danas. Toga je istog dana Jošua zauzeo Makedu i mačem pogubio sve stanovnike grada i njihovog kralja. Pobio je sve u gradu, ne ostavivši nikog na životu, a s kraljem Makede učinio je isto što i s kraljem Jerihona. Potom je sa svim Izraelcima otišao iz Makede do Libne i napao je. BOG je i taj grad i kralja predao Izraelcima. Jošua je mačem pogubio sve u gradu, ne ostavivši ni jednog preživjelog, a s kraljem je učinio isto što i s jerihonskim. Zatim su Jošua i svi Izraelci otišli iz Libne do Lakiša, utaborili se pred gradom i napali ga. BOG je Izraelu predao Lakiš te ga je Jošua drugog dana i zauzeo. Mačem je pogubio sve u gradu, kao i u Libni. Horam, kralj Gezera, došao je pomoći Lakišu, ali Jošua je porazio i njega i njegovu vojsku, ne ostavivši ni jednog preživjelog. Zatim su Jošua i svi Izraelci otišli iz Lakiša do Eglona. Utaborili su se pred gradom, napali ga i zauzeli istog dana, mačem pogubivši sve stanovnike. Potpuno su uništili sve u gradu, kao što su učinili i u Lakišu. Zatim je Jošua sa svim Izraelcima otišao iz Eglona u Hebron pa ga je napao. Zauzeli su grad i okolna sela, mačem pogubivši kralja i sve u njemu, ne ostavivši ni jednog preživjelog, kao ni u Eglonu. Jošua je potpuno uništio grad i sve u njemu kao žrtvu Bogu. Potom su se Jošua i svi Izraelci vratili do Debira i napali ga. Zauzeo je grad i okolna sela, a uhitio je i kralja te sve pogubio mačem. Pobio je sve, ne ostavivši ni jednog preživjelog. S Debirom i njihovim kraljem učinio je isto što i s Hebronom i njihovim kraljem, baš kao i s Libnom i njihovim kraljem. Tako je Jošua pokorio cijelo ono područje: središnje planine, južnu pustinju, nizinski kraj na zapadu i padine gorja, kao i sve njihove kraljeve, ne ostavivši ni jednog preživjelog. Potpuno je uništio sve što diše, baš kao što je bio zapovjedio Izraelov BOG. Pokorio je narode od Kadeš Barnee do Gaze te od Gošena do Gibeona. Jošua je porazio sve te kraljeve, a njihove je zemlje zauzeo u jednom pohodu zato što se Izraelov BOG borio za Izrael. Zatim su se Jošua i svi Izraelci vratili u tabor u Gilgalu. Kad je za sve to doznao Jabin, kralj Hasora, odlučio je sazvati vojske nekoliko kraljeva. Poslao je poruku kralju Jobabu u Madon te kraljevima Šimrona i Akšafa, kao i kraljevima u sjevernom gorju i pustinji južno od Galilejskog jezera. Pozvao je i kraljeve iz Šefela i Nafot Dora na zapadu, kao i iz Kanaana, od istoka do zapada. Jabin je pozvao i Amorejce, Hetite, Perižane i Jebusejce iz gorja, kao i Hivijce iz podnožja brda Hermon kod Mispe. Sve su se njihove vojske udružile. Vojnika je bilo kao pijeska na morskoj obali, a imali su i mnogo konja i bojnih kola. Svi su se ti kraljevi udružili u borbi protiv Izraela i zajedno utaborili kod rijeke Merom. No BOG je rekao Jošui: »Ne boj ih se. Sutra ću u ovo vrijeme Izraelcima dati pobjedu. Ti ćeš ih sve pobiti, osakatiti im konje i spaliti bojna kola.« Iznenadivši ih, Jošua je s čitavom svojom vojskom napao neprijateljske postrojbe kod rijeke Merom. BOG ih je predao Izraelcima koji su ih porazili. Progonili su neprijatelje sve do Velikog Sidona, do Misrefot Maima i doline Mispe na istoku, dok ih sve nisu pobili. Jošua je učinio onako kako je BOG rekao: osakatio im je konje i spalio bojna kola. Zatim se Jošua vratio i zauzeo Hasor koji je predvodio sva kraljevstva. Mačem je pogubio kralja i sve ljude u gradu. Potpuno su ih zatrli, ne poštedjevši nijednog čovjeka. K tomu, Jošua je i spalio Hasor. Zauzeo je sve te kraljevske gradove i mačem pogubio njihove kraljeve. Sve je u njima pobio, kao što je bio zapovjedio BOŽJI sluga Mojsije. No od svih tih gradova, podignutih na brežuljcima, Izrael nije spalio ni jedan osim Hasora, koji je spalio Jošua. Izraelci su uzeli za sebe sva dobra i stoku iz tih gradova, ali ljude nisu poštedjeli. Nikoga nisu ostavili na životu. Što je BOG bio zapovjedio svome slugi Mojsiju, to je on zapovjedio Jošui. Jošua ga je poslušao i izvršio sve što je BOG bio zapovjedio Mojsiju. Tako je Jošua zauzeo cijelu zemlju: gorje, čitave krajeve Negev, Gošen i Šefelu, Jordansku dolinu i izraelske planine — od brda Halak, što se uzdiže prema Seiru, do Baal Gada ispod brda Hermon u libanonskoj dolini. Porazio je, zarobio i pogubio sve tamošnje kraljeve. Jošua je dugo ratovao protiv svih tih kraljeva, a s Izraelcima je mir sklopio samo Gibeon u kojem su živjeli Hivijci. Svi su drugi gradovi bili osvojeni u ratu. BOG je učinio da budu tvrdog srca i da vode rat protiv Izraela. Stoga, Izrael ih je potpuno uništio, zatirući ih bez milosti, kao što je BOG bio zapovjedio Mojsiju. Jošua je istrijebio i Anakovce iz Gorja, Hebrona, Debira i Anaba, iz svih planina Jude i Izraela. Potpuno je uništio i njih i njihove gradove. Nitko od Anakovaca nije ostao u izraelskoj zemlji — tek njih nekoliko u Gazi, Gatu i Ašdodu. Tako je Jošua zauzeo cijelu zemlju, baš kao što je BOG bio rekao Mojsiju. Jošua ju je potom dao u nasljedstvo Izraelu, svakome plemenu određeni dio. Potom se zemlja odmorila od rata. Izraelci su najprije zauzeli zemlju s istočne strane rijeke Jordan. Njihovom je postala sva zemlja od klanca Arnon do brda Hermon, uključujući istočni dio Jordanske doline. Ovo su kraljevi koje su Izraelci pobijedili: Pobijedili su Sihona, kralja Amorejaca, koji je bio u Hešbonu i vladao zemljom od Aroera na rubu klanca Arnona do potoka Jaboka. Zemlja mu je sezala do sredine klanca, gdje je bila granica Amonaca. Vladao je i nad polovicom zemlje Gileada i nad istočnim dijelom Jordanske doline, od Galilejskog jezera do Mrtvog mora. Vlast mu se protezala i od Bet Ješimota do obronaka planine Pisge na jugu. Pobijedili su i Oga, kralja Bašana. On je bio jedan od zadnjih Refaimaca, a vladao je u Aštarotu i Edreju. Og je imao vlast nad planinom Hermon, gradom Salkom i cijelim Bašanom. Zemlja mu se protezala sve do zemlje Gešuraca i Maakadovaca. Og je vladao i nad drugom polovicom Gileada, sve do granice Hešbona, gdje je kralj bio Sihon. BOŽJI sluga Mojsije i Izraelci pobijedili su sve te kraljeve. Potom je Mojsije dao njihovu zemlju Rubenovom i Gadovom plemenu te polovini Manašeovog plemena. Jošua i Izraelci porazili su brojne kraljeve na zapadnoj strani rijeke Jordan. Ta se zemlja prostirala zapadno od Baal Gada u Libanonskoj dolini, sve do brda Halak, što se uzdiže nasuprot Seiru. Jošua ju je raspodijelio Izraelovim plemenima i svakome dao dio u nasljedstvo. Bio je to gorski kraj, zapadni obronci, Jordanska dolina, istočne planine, pustinja i Negev, zemlje koje su pripadale Hetitima, Amorejcima, Kanaancima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima. Ovo su kraljevi koje su pobijedili Izraelci: kraljevi Jerihona, Aja (blizu Betela), Jeruzalema, Hebrona, Jarmuta, Lakiša, Eglona, Gezera, Debira, Gedera, Horme, Arada, Libne, Adulama, Makede, Betela, Tapuaha, Hefera, Afeka, Šarona, Madona, Hasora, Šimron Merona, Akšafa, Taanaka, Megidoa, Kedeša, Jokneama na Karmelu, Dora na brdu Dor, Gojima u Gilgalu i Tirse. Ukupno je pobijeđen trideset i jedan kralj. Kad je Jošua ostario, BOG mu je rekao: »Iako si zašao u duboku starost, moraš osvojiti još dosta zemlje. Zauzmi područja Filistejaca i Gešuraca. Njihova zemlja počinje istočno od Egipta, od rijeke Šihor, a na sjeveru doseže do granice Ekrona koji pripada Kanaancima. Na tome su području i petorica filistejskih vladara, i to u Gazi, Ašdodu, Aškelonu, Gatu i Ekronu. Zauzmi i zemlju Avijaca, koji žive na jugu Kanaana, te Mearu koja pripada Sidoncima. Nakon toga otiđi čak do Afeka na amorejskoj granici. Osvoji i zemlju Giblijaca te cijeli Libanon istočno od Baal Gada pod brdom Hermon, sve do Lebo Hamata. Sidonci žive u gorju od Libanona do Misrefot Maima, ali ja ću ih istjerati pred Izraelcima. Ti samo vodi računa o tome da zemlju raspodijeliš Izraelu, kao što sam ti i zapovjedio. Podijeli zemlju između devet plemena i polovine Manašeovog plemena.« Druga polovina Manašeovog plemena, Rubenovci i Gadovci već su bili dobili zemlju koju im je dao BOŽJI sluga Mojsije, s istočne strane rijeke Jordan. Zemlja se prostirala od Aroera, koji je na rubu klanca Arnona, do grada što se nalazi usred klanca. Uključivala je i cijelu visoravan od Medebe do Dibona, kao i sve gradove Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu. Zemlja je sezala do granice Amonaca, a obuhvaćala je i grad Gilead. U njoj su živjeli još i Gešurci i Maakovci, a uključivala je čitavo brdo Hermon i cijeli Bašan, sve do Salke. Sadržavala je i čitavo kraljevstvo kralja Oga, koji je bio jedan od zadnjih Refaimaca, a nekad je stolovao u Aštarotu i Edreju. Mojsije ih je sve porazio i zauzeo njihovu zemlju. No Izraelci nisu istjerali Gešurce i Maakovce, tako da oni i danas žive s njima. Jedino Levijevom plemenu Mojsije nije dao nikakvu zemlju. Njima su dane sve životinje koje se pale na vatri kao žrtve izraelskome BOGU. BOG je obećao da će to biti njihovo nasljedstvo. Ovo je zemlja koju je Mojsije podijelio svim obiteljima Rubenovog plemena: Dobili su područje od Aroera, koji je na rubu klanca Arnona, do Medebe. Ono je uključivalo grad na sredini klanca i cijelu visoravan. Zemlja se protezala do Hešbona, a na visoravni su bili gradovi Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon, Jahas, Kedemot, Mefaat, Kirjataim, Sibma, Seret Šahar na brdu u dolini, Bet Peor i Bet Ješimot te obronci Pisge. Ta je zemlja obuhvaćala sve gradove na visoravni i cijelo kraljevstvo Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu. Mojsije je porazio njega i midjanske poglavare Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu koji su ondje živjeli i s njim se borili. Osim onih ubijenih u bitci, Izraelci su mačem pogubili i vrača Bileama, Beorovog sina. Granica je Rubenovaca bila obala rijeke Jordan. Ti gradovi, zajedno s okolnim selima, bili su nasljedstvo svih obitelji iz Rubenovog plemena. Ovo je zemlja koju je Mojsije podijelio svim obiteljima Gadovog plemena: Dobili su područje Jazera, sve gileadske gradove i pola zemlje Amonaca koja se prostirala sve do Aroera blizu Rabe. Imali su zemlju od Hešbona do Ramat Mispe i Betonima te od Mahanaima do granice Debira. Njihova je bila dolina Bet Haram te Bet Nimra, Sukot i Safon s preostalim dijelom kraljevstva hešbonskoga kralja Sihona. Zapadna im je granica bila rijeka Jordan, sve do Galilejskog mora. Ti su gradovi, zajedno s okolnim selima, bili nasljedstvo svih obitelji iz Gadovog plemena. Ovo je zemlja koju je Mojsije podijelio svim obiteljima polovine Manašeovog plemena, a koje su živjele na istoku: Njihovo je područje započinjalo od Mahanaima. Uključivalo je čitavo kraljevstvo bašanskoga kralja Oga i svih šezdeset Jairovih naselja u Bašanu. Ondje se još nalazila polovina Gileada, Aštarot i Edrej koji su bili Ogovi kraljevski gradovi. Sve je to pripalo obiteljima Makira, koji je bio Manašeov potomak. Tu je zemlju dobilo pola njegovih sinova. Tako je Mojsije podijelio zemlju dok je još bio na Moapskim poljanama, s druge strane rijeke Jordan, istočno od Jerihona. Levijevom plemenu Mojsije nije dao zemlju u nasljedstvo. Izraelov im je BOG obećao da će on sâm biti njihovo nasljedstvo. Ovo su područja koja su Izraelci dobili u Kanaanu. Dodijelili su im ih svećenik Eleazar, Jošua i glavari Izraelovih plemenskih obitelji. Njihovo je nasljedstvo podijeljeno kockom između devet plemena i polovine Manašeovog plemena, kao što je BOG bio zapovjedio preko Mojsija. Dva i pol plemena dobila su od Mojsija u nasljedstvo zemlju istočno od Jordana. Leviti nisu dobili zemlju kao ostala plemena. Od Josipovih su sinova nastala dva plemena: Manaše i Efrajim. Leviti nisu dobili ni jedan dio zemlje, već samo gradove u kojima će živjeti, s pašnjacima za svoju stoku i krda. Tako su Izraelci podijelili zemlju baš onako kako je BOG bio zapovjedio Mojsiju. Jošui su u Gilgal došli ljudi iz Judinog plemena, a među njima je bio i Kaleb, sin Kenižanina Jefunea. Kaleb je rekao Jošui: »Ti znaš što je BOG rekao Božjem čovjeku Mojsiju o tebi i meni u Kadeš Barnei. Imao sam četrdeset godina kad me BOŽJI sluga Mojsije poslao iz Kadeš Barnee da izvidim zemlju, a ja sam mu donio točan izvještaj. Moji suputnici utjerali su narodu strah u kosti, ali ja sam vjerno slušao BOGA, svojeg Boga. Zato mi je Mojsije toga dana obećao: ‘Budući da si vjerovao mojem BOGU, zemlja kojom si hodao bit će tvoja, a tvoji će je potomci dobiti zauvijek u nasljedstvo.’ Kao što je i obećao, BOG me održao u životu. Četrdeset i pet godina je prošlo otkad je to obećao Mojsiju, dok je još Izrael lutao po pustinji. I evo me tu: imam osamdeset i pet godina, a još sam snažan kao i onda kad me Mojsije poslao u izviđanje. Sposoban sam za borbu kao i tada. Zato mi sad daj gorski kraj o kojem je BOG govorio onoga dana. I sam si tada čuo da su ondje Anakovci i da su im gradovi veliki i utvrđeni. Ali, bude li BOG sa mnom, istjerat ću ih odande, kao što je i obećao.« Tada je Jošua blagoslovio Jefuneovog sina Kaleba i dao mu Hebron. Otad Hebron pripada Kalebu, sinu Kenižanina Jefunea, jer je vjerno slušao Izraelovog BOGA. Hebron se nekada zvao Kirjat Arba, po Arbi, najvećem od svih Anakovaca. Tada se zemlja odmorila od rata. Judinom je plemenu kockom pripao dio zemlje te bio razdijeljen svim njegovim obiteljima. Prostirao se do granice Edoma i pustinje Cin na krajnjem jugu. Njihova je južna granica počinjala kod zaljeva na južnom kraju Mrtvog mora. Potom je prolazila južno od Škorpionovog prijevoja, nastavljala se do pustinje Cin i zatim se penjala južno do Kadeš Barnee. Odatle se nastavljala do Hesrona, penjala do Adara, skretala do Karke i išla do Asmona. Zatim je izlazila na Egipatski potok i završavala na Sredozemnome moru. Bila je to Judina južna granica. Istočna je granica bila obala Mrtvog mora, sve do mjesta gdje se rijeka Jordan ulijevala u more. Sjeverna je granica počinjala kod ušća Jordana u Mrtvo more. Potom se penjala do Bet Hogle i nastavljala sjeverno od Bet Arabe, penjući se do kamena nazvanog prema Rubenovom sinu Bohanu. Odatle je granica išla dolinom Akora do Debira i skretala na sjever do Gilgala, koji je nasuprot prijevoja Adumim i južno od klanca. Granica je potom išla do voda En Šemeša i završavala kod En Rogela. Odatle se dolinom Ben Hinom penjala južnim obronkom Jebusejskoga grada, to jest Jeruzalema. Nastavljala se penjati do vrha planine zapadno od doline Hinom, na sjevernome kraju doline Refaim. S vrha planine granica je išla prema izvoru Neftoah, izlazila kod gradova na brdu Efron i spuštala se prema Baali (koju su zvali i Kirjat Jearim). Od Baale je skretala na zapad do brda Seir pa išla sjevernim obronkom brda Jearim (zvanog i Kesalon), spuštala se do Bet Šemeša i nastavljala do Timne. Odatle je granica išla do sjevernog obronka Ekrona i protezala se do Šikrone. Nastavljala se do brda Baala, izlazila kod Jebneela i završavala na moru. Zapadna je granica bila obala Sredozemnog mora. Bile su to granice Judinog naroda, gdje su živjele njegove obitelji. Jošua je Jefuneovom sinu Kalebu dao zemlju u Judi, kako je BOG bio zapovjedio. Kaleb je dobio Hebron, poznat i pod nazivom Kirjat Arba, jer je Arba bio Anakov predak. Kaleb je iz Hebrona istjerao trojicu Anakovih potomaka — Šešaja, Ahimana i Talmaja. Potom je odande napao stanovnike Debira, koji se prije zvao Kirjat Sefer. Kaleb je rekao: »Svoju kćer Aksu dat ću za ženu onome tko napadne Kirjat Sefer i zauzme ga.« Grad je zauzeo Otniel, sin Kalebovog brata Kenaza, pa mu je Kaleb dao svoju kćer Aksu za ženu. Pošto se udala za Otniela, rekla mu je da bi od njezinog oca trebali zatražiti polje. Aksa je otišla do oca, a kad je sjahala s magarca, Kaleb ju je upitao što želi. »Molim te da mi nešto daruješ«, odgovorila je ona. »Dao si mi suhu zemlju u Negevu. Molim te, daj mi zato i izvore vode.« Tako joj je Kaleb dao gornje i donje izvore. Ovo je područje Judinog plemena i nasljedstvo svih njegovih obitelji. Najjužniji gradovi Judinog plemena u Negevu, prema granici s Edomom, bili su: Kabseel, Eder, Jagur, Kina, Dimona, Adada, Kedeš, Hasor, Jitnan, Zif, Telem, Bealot, Hasor Hadata, Kirjat Hesron (to jest Hasor), Amam, Šema, Molada, Hasar Gada, Hešmon, Bet Pelet, Hasar Šual, Beer Šeba, Bizjotja, Baala, Ijim, Esem, Eltolad, Kesil, Horma, Siklag, Madmana, Sansana, Lebaot, Šilhim, Ajin i Rimon — ukupno dvadeset i devet gradova s okolnim selima. Judini gradovi u Šefelu bili su i ovi: Eštaol, Sora, Ašna, Zanoah, En Ganim, Tapuah, Enam, Jarmut, Adulam, Soko, Azeka, Šaaraim, Aditaim i Gedera (to jest Gederotaim) — ukupno četrnaest gradova s okolnim selima. Nadalje, dani su im i ovi gradovi: Senan, Hadaša, Migdal Gad, Dilean, Mispa, Jokteel, Lakiš, Boskat, Eglon, Kabon, Lahmas, Kitliš, Gederot, Bet Dagon, Naama i Makeda — šesnaest gradova s okolnim selima. Judini su gradovi bili i ovi: Libna, Eter, Ašan, Jiftah, Ašna, Nesib, Keila, Akzib i Mareša — devet gradova s okolnim selima. Judino je pleme dobilo i sljedeće gradove: Ekron s okolnim naseljima i selima; na području zapadno od Ekrona sve gradove i njihova okolna sela blizu Ašdoda. Dobili su i Ašdod te Gazu s okolnim naseljima i selima. Zemlja im se protezala sve do Egipatskog potoka i obale Sredozemnog mora. Judini su bili gradovi u gorju: Šamir, Jatir, Soko, Dana, Kirjat Sana (to jest Debir), Anab, Eštemo, Anim, Gošen, Holon i Gilo — ukupno jedanaest gradova s okolnim selima. U gorju su imali i ove gradove: Arab, Dumu, Ešan, Janum, Bet Tapuah, Afeku, Humtu, Kirjat Arbu (to jest Hebron) i Sior — ukupno devet gradova s okolnim selima. Gradovi u gorju još su bili: Maon, Karmel, Zif, Juta, Jezreel, Jokdeam, Zanoah, Kain, Gibea i Timna — ukupno deset gradova s okolnim selima. Nadalje, u gorju su imali i gradove: Halhul, Bet Sur, Gedor, Maarat, Bet Anot i Eltekon — ukupno šest gradova s okolnim selima. U gorju su imali još i Kirjat Baal (to jest, Kirjat Jearim) i Rabu — dva grada s okolnim selima. Judino je pleme imalo ove gradove u pustinji: Bet Arabu, Midin, Sekaku, Nibšan, Slani Grad i En Gedi — šest gradova s okolnim selima. No narod Jude nije uspio istjerati Jebusejce, koji su živjeli u Jeruzalemu, pa oni i danas žive s Judejcima u Jeruzalemu. Ovo je zemlja kockom dodijeljena Josipovim potomcima. Njihova je granica počinjala istočno od Jerihona, kod rijeke Jordan. Od Jerihona se kroz gorje penjala pustinjom do Betela (to jest Luza). Od Betela se nastavljala do Atarota koji je bio na području Arkijaca. Odatle se spuštala na zapad do područja Jafletovaca. Nastavljala je do Donjeg Bet Horona i Gezera, a završavala na Sredozemnome moru. Od Josipovih je potomaka nastalo Manašeovo i Efrajimovo pleme, a to je bilo njihovo nasljedstvo. Ovo je Efrajimovo područje, podijeljeno njegovim obiteljima: Istočna je granica njihovog područja išla od Atarot Adara na istoku do Gornjeg Bet Horona. Zapadna je granica počinjala kod Mikmetata i skretala na istok do Taanat Šila. S njegove istočne strane nastavljala se do Janoe i onda spuštala do Atarota i Naarate. Granica je potom doticala Jerihon i završavala na rijeci Jordan. Od Tapuaha se protezala na zapad duž potoka Kane i završavala na Sredozemnome moru. To je nasljedstvo Efrajimovog plemena, podijeljeno njegovim obiteljima. Efrajimovcima su pripali i mnogi gradovi zajedno s okolnim selima iako su bili na Manašeovom području. Međutim, Efrajimovci nisu uspjeli iz Gezera istjerati Kanaance, zbog čega oni i danas žive s njima. No Efrajimovci su ih pretvorili u svoje robove. Ovo je zemlja koja je kockom pripala Manašeovom plemenu. Manaše je bio Josipov prvorođeni sin, a Manašeov je prvorođeni sin bio Makir, vođa Gileada. Budući da je bio velik ratnik, njegovoj su obitelji pripali Gilead i Bašan. Svoj su dio zemlje dobile i ostale obitelji Manašeovog plemena — potomci Abiezera, Heleka, Asriela, Šekema, Hefera i Šemide. I oni su bili Josipovi sinovi, a njihove su obitelji dobile dio zemlje. Selofhad je bio Heferov sin, Makirov unuk i Manašeov praunuk. Selofhad nije imao sinove, nego samo kćeri, a zvale su se Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. Došle su pred svećenika Eleazara, Nunovog sina Jošuu i poglavare naroda te rekle: »BOG je zapovjedio Mojsiju da nam dâ zemlju kao i našim muškim rođacima.« Stoga, Eleazar je poslušao BOŽJU zapovijed i dodijelio im zemlju kao i njihovim stričevima. Tako je Manaše uz Gilead i Bašan dobio istočno od rijeke Jordan još deset dijelova zemlje. Bilo je to zato što su te žene iz Manašeovog plemena dobile zemlju baš kao i muškarci. Gilead je, pak, pripao ostalim Manašeovim potomcima. Manašeovo područje protezalo se između Ašera i Mikmetata, istočno od Šekema. Granica mu je išla južno do En Tapuaha. Grad Tapuah, koji se nalazio na Manašeovoj granici, pripadao je Efrajimovcima; Manašeu je pripadala samo zemlja oko Tapuaha. Zatim se granica spuštala na jug do potoka Kane. Iako je to područje bilo Manašeovo, gradovi koji su se ondje nalazili pripali su Efrajimovcima. Granica je Manašeovog područja išla potom sjevernom obalom potoka i završavala na Sredozemnome moru. Zemlja je na južnoj strani potoka pripadala Efrajimovcima, a na sjevernoj Manašeovcima. Manašeovo se područje na zapadu protezalo do Sredozemnog mora. Na sjeveru je graničilo s Ašerom, a na istoku s Isakarom. Manaše je na području Isakara i Ašera imao gradove Bet Šean i Jibleam zajedno s njihovim okolnim naseljima. Pripadnici Manašeovog plemena živjeli su i u gradovima Doru, En Doru, Tanaaki i Megidu, kao i u okolnim naseljima. Također, živjeli su i u tri Nafotova grada. No Manašeovci nisu uspjeli zauzeti sve te gradove pa su Kanaanci nastavili ondje živjeti. Nakon što su Izraelci ojačali, prisilili su Kanaance da rade za njih, ali nisu ih posve istjerali iz te zemlje. Josipovi su potomci upitali Jošuu: »Zašto si nam dodijelio samo jedan dio zemlje? Trebamo više jer nas je BOG obilno blagoslovio pa smo postali brojan narod!« Jošua im je odgovorio: »Ako ste toliko brojni da vam je Efrajimovo gorje pretijesno, idite gore u zemlju Perižana i Refaimaca. Ondje su šume koje možete iskrčiti i tamo se naseliti.« Josipovci su rekli: »Gorje nam nije dovoljno. Osim toga, Kanaanci iz doline imaju željezna bojna kola, a i nadziru Dolinu Jezreel, Bet Šean i sva okolna naselja.« Tada je Jošua rekao Josipovim potomcima, ljudima iz Efrajimovog i Manašeovog plemena: »Vi ste brojan i vrlo snažan narod. Nećete dobiti samo jedan dio zemlje, nego i šumovito gorje. Iskrčite ga i cijelo će biti vaše. Iako su Kanaanci snažni i imaju željezna bojna kola, uspjet ćete ih istjerati.« Cijela izraelska zajednica okupila se u Šilu te ondje postavila Šator sastanka. Iako su pokorili čitavu zemlju, još sedam Izraelovih plemena nije dobilo svoje područje. Zbog toga je Jošua rekao Izraelcima: »Dokle ćete oklijevati? Zašto ne zauzmete zemlju koju vam je dao BOG vaših predaka? Izaberite po trojicu iz svakog plemena, a ja ću ih poslati da izvide zemlju i opišu je. Kad se vrate k meni, podijelit ćete zemlju na sedam dijelova. Juda će ostati na svom području na jugu, a Josipova plemena na svome području na sjeveru. Kad popišete sedam dijelova zemlje, donesite mi popis ovamo. Bacit ću za vas kocku ovdje, pred našim BOGOM, da on odluči tko će dobiti koji dio. Leviti neće dobiti ništa od te zemlje jer je njihovo nasljedstvo u tome da služe BOGU kao svećenici. Gad, Ruben i pola Manašeovog plemena već su dobili svoje nasljedstvo s druge, istočne strane rijeke Jordan. Nju im je dao BOŽJI sluga Mojsije.« Izvidnice su se spremile otići i opisati zemlju. Jošua im je zapovjedio: »Prijeđite svu zemlju, opišite je i vratite se k meni. Tada ću ovdje u Šilu baciti pred BOGOM kocku da on raspodijeli zemlju.« Izvidnice su otišle i prešle cijelu zemlju. Opisale su je i napravile popis svih gradova, podijelivši ih u sedam skupina. Zatim su se vratili Jošui u tabor u Šilu. Jošua je ondje pred BOGOM bacio kocku i podijelio zemlju svim izraelskim plemenima. Benjaminovom plemenu, i svim njegovim obiteljima, prvima je kockom dodijeljeno njihovo područje. Nalazilo se između područja Josipovih plemena i Judinog plemena. Na sjeveru je njihova granica počinjala na rijeci Jordan i penjala se sjevernom padinom Jerihona. Kroz gorje se nastavljala na zapad i završavala u pustinji Bet Aven. Odatle je skretala prema južnoj padini Luza (to jest Betela) pa se spuštala do Atarot Adara koji se nalazi na brdu južno od Donjeg Bet Horona. Na brdu južno od Bet Horona granica je skretala na jug i išla zapadnim obroncima brda. Završavala je u Kirjat Baalu (to jest Kirjat Jearimu), gradu koji pripada Judinom plemenu. Bila je to zapadna granica. Južna je granica počinjala na rubu Kirjat Jearima i išla na zapad do izvora rijeke Neftoah. Zatim se spuštala do podnožja planine, koja je nasuprot doline Ben Hinom, na sjevernoj strani doline Refaim. Potom se spuštala dalje u dolinu Hinom i išla duž južne padine Jebusejskoga grada sve do En Rogela. Zatim je skretala na sjever i išla do En Šemeša te se nastavljala do Gelilota koji gleda na prijevoj Adumim. Potom se spuštala do kamena Rubenovog sina Bohana i odatle išla do sjevernog dijela Bet Arabe. Granica se spuštala u Jordansku dolinu i išla duž sjeverne padine Bet Hogle. Završavala je na sjevernoj obali Mrtvog mora, na ušću rijeke Jordan. Bila je to južna granica, a istočna je bila rijeka Jordan. Nasljedstvo je to Benjaminovog plemena i granice koje su ga okruživale. U jednom su dijelu Benjaminovog područja bili ovi gradovi: Jerihon, Bet Hogla, Emek Kesis, Bet Araba, Semaraim, Betel, Avim, Para, Ofra, Kefar Amona, Ofni i Gaba — ukupno dvanaest gradova s okolnim selima. U drugom su dijelu bili gradovi: Gibeon, Rama, Beerot, Mispa, Kefira, Mosa, Rekem, Jirpeel, Tarala, Sela, Elef, Jebusejski grad (to jest Jeruzalem), Gibeat i Kirjat — ukupno četrnaest gradova s okolnim selima. Bilo je to nasljedstvo obitelji Benjaminovog plemena. Šimunovo pleme, i sve njegove obitelji, bili su drugi po redu kojima je kockom dodijeljena zemlja. Njihovo područje nalazilo se unutar područja Judinog plemena, a dobili su: Beer Šebu (to jest Šebu), Moladu, Hasar Šual, Balu, Esem, Eltolad, Betul, Hormu, Siklag, Bet Markabot, Hasar Susu, Bet Lebaot i Šaruhen — ukupno trinaest gradova s okolnim selima. Šimunovo je pleme dobilo i Ajin, Rimon, Eter i Ašan — bila su to četiri grada s okolnim selima. Dobili su i sva sela oko gradova sve do Baalat Beera (to jest Rame u Negevu). Sve je to bilo nasljedstvo obitelji Šimunovog plemena. Ono je bilo oduzeto Judinom plemenu jer su dobili više zemlje nego što im je bilo potrebno. Zbog toga je Šimunovo pleme dobilo nasljedstvo unutar nasljedstva Judinog plemena. Zebulunovo je pleme bilo treće na koje je pala kocka. Njegove su obitelji živjele unutar granice nasljedstva koja se protezala sve do Sarida te se potom penjala na zapad do Marale i doticala Dabešet. Išla je duž potoka blizu Jokneama, a potom skretala na istok. Pružala se od Sarida do granice Kislot Tabora, išla do Dabrata i penjala se do Jafije. Odatle se nastavljala na istok do Git Hefera i Ita Kasina. Završavala je kod Rimona i išla do Nee. Kod Nee je skretala na sjever prema Hanatonu i završavala u dolini Jiftah El. Unutar Zebulunovih granica bili su Katat, Nahalal, Šimron, Jidala i Betlehem. Ukupno je ondje bilo dvanaest gradova s okolnim selima. Ti gradovi, zajedno s okolnim selima, nalaze se na nasljedstvu Zebulunovog plemena i svaka je njihova obitelj ondje dobila svoj dio. Isakarovo pleme i njegove obitelji bili su četvrti na koje je pala kocka. Na njihovom su području bili: Jezreel, Kesulot, Šunem, Hafraim, Šion, Anaharat, Rabit, Kišjon, Ebes, Remet, En Ganim, En Hada i Bet Pases. Granica im je doticala Tabor, Šahasimu i Bet Šemeš te završavala na rijeci Jordan. Sve u svemu, bilo je ondje šesnaest gradova s pripadajućim selima. Nasljedstvo je to Isakarovog plemena. Svaka je obitelj dobila svoj dio u toj zemlji i tim gradovima. Ašerovo pleme i njegove obitelji bili su peti na koje je pala kocka. Na njihovom su području bili: Helkat, Hali, Beten, Akšaf, Alamelek, Amad i Mišal. Njihova je zapadna granica doticala Karmel i Šihor Libnat, a zatim skretala na istok prema Bet Dagonu. Doticala je Zebulun i dolinu Jiftah El pa išla na sjever do Bet Emeka i Neiela. Zatim je išla dalje na sjever do Kabula, Abdona, Rehoba, Hamona i Kane. Protezala se do Velikog Sidona, gdje je skretala prema Rami i išla do utvrđenoga grada Tira. Ondje je skretala prema Hosi i završavala na Sredozemnome moru kod Akziba, Ume, Afeka i Rehoba. Sve u svemu, ondje su bila dvadeset i dva grada, svaki s pripadajućim selima. Ti gradovi i njihova sela sačinjavali su nasljedstvo Ašerovog plemena gdje su živjele sve njegove obitelji. Šesti je put kocka pala na Naftalijevo pleme i njegove obitelji. Njihova je granica išla od velikog stabla u Saananimu koji je blizu Helefa. Zatim je išla preko Adami Nekeba i Jabneela do Lakuma, završavajući na rijeci Jordan. Granica je potom skretala na zapad prema Aznot Taboru i izlazila kod Hukoka. Na jugu je doticala Zebulunovo područje, a na zapadu Ašerovo. Granica je išla do Jude, a istočno je bila rijeka Jordan. Ondje su bili i utvrđeni gradovi: Sidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret, Adama, Rama, Hasor, Kedeš, Edrej, En Hasor, Jiron, Migdal El, Horem, Bet Anat i Bet Šemeš. Sve u svemu bilo je devetnaest gradova s okolnim selima. Ti su gradovi s pripadajućim selima bili nasljedstvo Naftalijevog plemena, po njegovim obiteljima. Sedma je kocka pala na Danovo pleme i njegove obitelji. Na području njihovog nasljedstva bili su: Sora, Eštaol, Ir Šemeš, Šaalabin, Ajalon, Jitla, Elon, Timna, Ekron, Elteke, Gibeton, Baalat, Jehud, Bene Berak, Gat Rimon, Me Jarkon i Rakon te obala blizu Jope. No Danovo je pleme bilo preslabo da zauzme to područje pa su otišli do Laiša , napali ga i osvojili. Nakon što su ga zauzeli, sve su njegove stanovnike pogubili mačem. Ime su mu promijenili u Dan, prema svojem pretku, i ondje se nastanili. Svi ti gradovi, zajedno s okolnim selima, bili su nasljedstvo Danovog plemena. Sve su njegove obitelji ondje dobile svoj dio. Tako su glavari završili podjelu nasljedstva, odredivši granice za svako pleme. Potom su Izraelci dodijelili nasljedstvo i Jošui, Nunovom sinu, kao što je BOG bio zapovjedio. Dali su mu grad koji je tražio — Timnat Serah u Efrajimovom gorju. Jošua ga je obnovio i nastanio se u njemu. Nasljedstvo je to koje su svećenik Eleazar, Jošua i glavari Izraelovih plemenskih obitelji podijelili kockom u Šilu. Učinili su to pred BOGOM, na ulazu u Šator sastanka. Tako su završili podjelu zemlje. BOG je rekao Jošui: »Reci Izraelcima da izaberu gradove koji će biti skloništa, o čemu sam vam govorio preko Mojsija. Ako netko slučajno ubije nekoga, može pobjeći onamo da se zaštiti od krvne osvete . Kad netko slučajno počini ubojstvo i želi se skloniti u neki od tih gradova, neka najprije stane na gradska vrata. Ondje će gradskim glavarima reći što mu se dogodilo, a oni će ga pustiti u grad i pokazati mu gdje će stanovati. Ako ga rođaci ubijenoga progone iz krvne osvete, gradski glavari neće ga predati. Oni će ga zaštititi budući da bližnjega nije ubio iz mržnje nego slučajno. Neka optuženi za ubojstvo ostane u tom gradu sve dok ne bude izveden pred sud ili dok ne umre vrhovni svećenik. Tek se tada smije vratiti u svoju kuću i u grad iz kojeg je pobjegao.« Izraleci su za skloništa izabrali ove gradove: Kedeš u Naftalijevom gorju u Galileji, Šekem u Efrajimovom gorju i Kirjat Arbu (to jest Hebron) u Judinom gorju. Na istočnoj strani rijeke Jordan, istočno od Jerihona, izabrali su Beser, koji se nalazi u pustinji, na visoravni koja je pripadala Rubenovom plemenu. Osim toga, izabrali su i Ramot u Gileadu, koji je pripadao Gadovom plemenu, te Golan u Bašanu, koji je pripadao Manašeovom plemenu. Ti su gradovi bili odabrani da se u njih mogu skloniti Izraelci, ili stranci koji žive s njima, ako bi slučajno ubili nekoga. Onamo su mogli pobjeći da ih netko ne bi ubio iz krvne osvete prije negoli ih se izvede pred sud. Glavari levitskih obitelji došli su svećeniku Eleazaru, Jošui i glavarima drugih Izraelovih plemenskih obitelji. U Šilu, u Kanaanu, rekli su im sljedeće: »BOG je preko Mojsija zapovjedio da nam se daju gradovi u kojima ćemo živjeti, a također i pašnjaci za našu stoku.« Prema BOŽJOJ zapovijedi, Izraelci su Levitima dali sljedeće gradove zajedno s pašnjacima. Kocka je prvo pala na Kehatove obitelji koje su činili potomci svećenika Arona. Tim je Levitima bilo dodijeljeno trinaest gradova koji su dotad bili u posjedu Judinog, Šimunovog i Benjaminovog plemena. Ostalim je Kehatovim potomcima kockom dodijeljeno deset gradova od Efrajimovog i Danovog plemena te od polovine Manašeovoga. Geršonovim je potomcima kockom dodijeljeno trinaest gradova koji su dotad pripadali Isakarovom, Ašerovom i Naftalijevom plemenu te polovini Manašeovog plemena, koja je živjela u Bašanu. Merarijevi su potomci od Rubenovog, Gadovog i Zebulunovog plemena dobili dvanaest gradova. Tako su Izraelci Levitima kockom dodijelili gradove, zajedno s pripadajućim pašnjacima, kao što je BOG bio zapovjedio preko Mojsija. Ovo su imena gradova koje su dobili Aronovi potomci Kehatovci. Dobili su ih od Judinog i Šimunovog plemena jer je kocka prvo pala na njih. Dobili su Kirjat Arbu u Judinom gorju, s okolnim pašnjacima. Grad je bio nazvan po Arbi, pretku Anakovaca, a nazivali su ga i Hebron. No polja i sela oko grada ostala su u vlasništvu Kaleba, Jefuneovog sina. Potomci svećenika Arona dobili su Hebron (grad sklonište), Libnu, Jatir, Eštemou, Holon, Debir, Ajin, Jutu i Bet Šemeš, a uz gradove su dobili i okolne pašnjake. Ukupno su od ta dva plemena dobili devet gradova. Aronovi su potomci od Benjaminovog plemena dobili Gibeon, Gebu, Anatot i Almon. Dobili su četiri grada zajedno s pašnjacima. Tako su svećenici, Aronovi potomci, dobili ukupno trinaest gradova zajedno s pašnjacima. Ostalim su obiteljima Kehatovaca kockom bili dodijeljeni gradovi Efrajimovog plemena. U Efrajimovom su gorju dobili Šekem (grad sklonište), Gezer, Kibsaim i Bet Horon. Bila su to četiri grada zajedno s pašnjacima. Od Danovog su plemena dobili: Elteke, Gibeton, Ajalon i Gat Rimon — četiri grada zajedno s pašnjacima. Od polovine Manašeovog plemena dobili su Taanak i Gat Rimon — dva grada s pripadajućim pašnjacima. Tako su preostale obitelji Kehatovaca dobile još deset gradova zajedno s pašnjacima. Levitskim obiteljima Geršonovaca dani su ovi gradovi: Od istočne su polovine Manašeovog plemena dobili Golan u Bašanu (grad sklonište) i Aštarot — dva grada s pripadajućim pašnjacima. Od Isakarovog su plemena dobili Kišon, Dabrat, Jarmut i En Ganim — četiri grada s pripadajućim pašnjacima. Od Ašerovog su plemena dobili Mišal, Abdon, Helkat i Rehob — četiri grada s pripadajućim pašnjacima. Od Naftalijevog su plemena dobili Kedeš u Galileji (grad sklonište), Hamot Dor i Kartan — tri grada zajedno s pašnjacima. Geršonovcima je tako pripalo ukupno trinaest gradova s pašnjacima. Leviti su bili i obitelji Merarijevaca, a dobili su ove gradove: Od Zebulunovog su plemena dobili Jokneam, Kartu, Dimnu i Nahalal — četiri grada zajedno s pašnjacima. Od Rubenovog su plemena dobili Beser, Jahas, Kedemot i Mefaat — četiri grada s pašnjacima. Od Gadovog su plemena dobili Ramot u Gileadu (grad sklonište), Mahanaim, Hešbon i Jazer — četiri grada s pašnjacima. Obiteljima Merarijevaca, koje su također bile Leviti, tako je kockom bilo dodijeljeno ukupno dvanaest gradova. Na području, koje su držali Izraelci, bilo je ukupno četrdeset i osam levitskih gradova, a svaki je grad bio okružen i pašnjacima. Tako je BOG Izraelcima dao svu zemlju koju je obećao njihovim precima. Oni su je osvojili i nastanili se u njoj. BOG im je dao mir sa svih strana, baš kao što se bio zakleo njihovim precima. Nitko od njihovih neprijatelja nije im se mogao suprotstaviti, a BOG je dao da pobijede sve do jednoga. Nijedno obećanje, koje je BOG dao izraelskom narodu, nije ostalo neispunjeno — ispunio je baš svako. Jošua je sazvao Rubenovce, Gadovce i pola Manašeovog plemena. Rekao im je: »Poslušali ste sve što vam je bio zapovjedio BOŽJI sluga Mojsije. Pokoravali ste se i meni u svemu što sam vam zapovjedio. Sve do danas podržavali ste svoje sunarodnjake. Izvršili ste zadatke koje vam je povjerio vaš BOG. A sad je vaš BOG vama i vašim sunarodnjacima dao mir, kao što je i obećao. Vratite se svojim domovima, u zemlju koju vam je BOŽJI sluga Mojsije dao na istočnoj strani rijeke Jordan. No i ondje vrlo pažljivo izvršavajte zapovijedi i zakone koje vam je dao BOŽJI sluga Mojsije. Volite svog BOGA, živite u svemu kako on želi i držite se njegovih zapovijedi. Služite mu svim srcem i svom dušom.« Zatim ih je Jošua blagoslovio i oni su se vratili svojim domovima. Naime, jednoj polovini Manašeovog plemena Mojsije je dao zemlju u Bašanu, na istočnoj strani rijeke Jordan, a drugoj je polovini dao zemlju među njihovim sunarodnjacima, na zapadnoj strani rijeke Jordan. Tada im je rekao: »Stekli ste veliko bogatstvo: mnogo stoke, srebra, zlata, bronce, željeza i odjeće. Vratite se i sa sunarodnjacima podijelite plijen koji ste oduzeli neprijateljima.« Tako su se Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena u Šilu, u zemlji Kanaan, odvojili od ostalih Izraelaca. Krenuli su u Gilead, u vlastitu zemlju koju su zauzeli jer je tako BOG bio zapovjedio preko Mojsija. Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena stigli su u Gelilot, koji je u Kanaanu, blizu rijeke Jordan. Ondje su podigli veliki žrtvenik. Izgradili su ga blizu rijeke Jordan, i to na izraelskoj strani. Izraelci su doznali da su Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena podigli žrtvenik na granici Kanaana, u Gelilotu. Zbog toga se u Šilu okupila cijela izraelska zajednica i htjela krenuti protiv njih u rat. Izraelci su Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena poslali u Gilead Pinhasa, sina svećenika Eleazara. S njim su pošla i desetorica poglavara, po jedan iz svakoga izraelskog plemena. Svi su oni bili ugledni vođe u svojim plemenima. Kad su stigli u Gilead, rekli su Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena: »Cijela BOŽJA zajednica pita se kako ste mogli ovako iznevjeriti Izraelovog Boga. Kako ste se mogli okrenuti od BOGA, pobuniti se protiv njega i podići žrtvenik? Zar nam nije bilo dovoljno što smo sagriješili u Peoru? Od toga grijeha nismo se očistili ni do današnjeg dana iako je BOG zajednicu kaznio pomorom. Zar se okrećete od BOGA? Ako se vi danas pobunite protiv BOGA, sutra će se on razljutiti na cijelu izraelsku zajednicu. Ako je vaša zemlja nečista, prijeđite ovamo. Ovdje je BOŽJA zemlja i tu je njegov Sveti šator. Uzmite dio zemlje od nas. Samo se nemojte buniti protiv BOGA, podižući za sebe još jedan žrtvenik. Naime, mi već imamo žrtvenik našeg BOGA. Akan, Zerahov sin, bio je prekršio zapovijed o potpunom uništenju grada. Nije li se Bog tada razljutio na cijelu izraelsku zajednicu? Akan je tada poginuo zbog svoga grijeha, ali i drugi su poginuli s njim.« Tada su Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena odgovorili glavarima Izraelovih plemena: »BOG je iznad svih bogova! I ponovo kažemo da je BOG iznad svih bogova! BOG zna zašto smo to učinili pa neka sad to zna i Izrael! Ako je ovo bila pobuna i ako smo iznevjerili BOGA, nemojte nas poštedjeti. Ako smo postavili žrtvenik da se okrenemo od BOGA, da prinosimo žrtve paljenice, žitne prinose i žrtve slavljenice, neka nas kazni BOG. Naprotiv, učinili smo to iz straha da će vaši potomci reći našim potomcima: ‘Kakve vi veze imate s Izraelovim BOGOM? BOG je postavio rijeku Jordan kao granicu između nas i vas, Rubenovaca i Gadovaca! Vi ne možete štovati BOGA!’ Tako bi vaši potomci mogli navesti naše da prestanu štovati BOGA. Zato smo postavili ovaj žrtvenik. On ne služi za žrtve paljenice i klanice, nego kao svjedočanstvo za nas i vas i buduće naraštaje. Svojim ćemo žrtvama paljenicama, klanicama i slavljenicama služiti BOGU samo u njegovom svetištu. Tako vaši potomci neće sutra moći reći našima da oni ne mogu štovati BOGA. Ako nešto takvo kažete nama ili našim potomcima, odgovorit ćemo: ‘Pogledajte ovu presliku BOŽJEG žrtvenika koju su načinili naši preci. Ona ne služi za žrtve paljenice i klanice, nego za svjedočanstvo nama i vama.’ Ne pada nam na pamet buniti se protiv BOGA niti se okrenuti od njega podižući žrtvenik. Za žrtve paljenice, prinose žita i klanice postoji samo jedan žrtvenik našeg BOGA, a on stoji pred njegovim Svetim šatorom.« Kad su svećenik Pinhas i glavari izraelskih plemena čuli što su rekli Rubenovci, Gadovci i Manašeovci, bili su zadovoljni. Tada je Pinhas, sin svećenika Eleazara, rekao Rubenovcima, Gadovcima i Manašeovcima: »Sad znamo da je BOG s nama jer ga niste iznevjerili. Sačuvali ste Izraelce od njegove kazne.« Zatim su Pinhas, sin svećenika Eleazara, i vođe, otišli od Rubenovaca i Gadovaca. Iz Gileada su se vratili Izraelcima u Kanaan i o svemu ih izvijestili. Izraelci su bili zadovoljni onim što su čuli pa su blagoslivljali Boga. Više nisu spominjali rat protiv Rubenovaca i Gadovaca, niti uništenje zemlje u kojoj žive. A Rubenovci i Gadovci žrtvenik su nazvali ovako: »Svjedočanstvo svima nama da BOG jest Bog.« BOG je Izraelu dao mir od svih njegovih neprijatelja što su ga okruživali. Prošle su mnoge godine i Jošua je zašao u duboku starost. Sazvao je sve Izraelce, njihove starješine, poglavare, suce i nadglednike pa im je rekao: »Zašao sam u duboku starost. Sami ste vidjeli što je sve BOG učinio radi vas sa svim okolnim narodima. Vaš BOG borio se za vas. Vašim sam plemenima kockom podijelio nasljedstvo od rijeke Jordan do Sredozemnog mora na zapadu. Neke sam narode istrijebio, a neki su ostali. Njih će vaš BOG potisnuti pred vama i istjerati vama naočigled. Zauzet ćete njihovu zemlju, kao što vam je vaš BOG i obećao. Budite vrlo snažni, čvrsto se držite svega što je zapisano u knjizi Mojsijevog zakona. Izvršavajte sve, ni od čega ne odstupajući. Nemojte se miješati s narodima koji su ostali među vama. Ne molite se njihovim bogovima, ne zaklinjite se njima, ne služite im niti ih štujte. Čvrsto se držite svog BOGA, kao što ste to činili sve do danas. BOG je pred vama istjerao velike i moćne narode tako da vam se do današnjeg dana nitko nije mogao suprotstaviti. Jedan od vas može progoniti njih tisuću jer se vaš BOG bori za vas, kao što vam je obećao. Stoga, dobro pazite da volite svog BOGA. Nemojte se okrenuti od njega i povezati se s narodima koji su ovdje preostali s vama. Počnete li sklapati brakove i družiti se s njima, znajte da će vaš BOG prestati istjerivati te narode ispred vas. Oni će vam postati zamka, bič na leđima i trn u oku — sve dok ne nestanete iz ove dobre zemlje koju vam je dao vaš BOG. Uskoro ću umrijeti, kao što umire sve na zemlji. U svome umu i srcu znate da nijedno od obećanja vašeg BOGA nije ostalo neispunjeno. Sva je održao, nijedno nije ostalo neizvršeno. No, kao što se ostvarilo sve što vam je obećao vaš BOG, tako će on na vas dovesti i svako zlo kojim je zaprijetio, sve dok vas ne istrijebi iz ove dobre zemlje koju vam je dao. Ako pogazite savez, koji je BOG sklopio s vama, pa počnete služiti drugim bogovima i klanjati im se, BOG će se razljutiti na vas i brzo ćete nestati iz ove dobre zemlje koju vam je dao.« Jošua je u Šekemu okupio sva izraelska plemena. Sazvao je izraelske starješine, poglavare, suce i nadglednike pa su stali pred Boga. Jošua je rekao cijelom narodu: »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘U davna su vremena vaši preci živjeli s one strane rijeke Eufrat. Jedan je od njih bio Terah, otac Abrahama i Nahora. Tada su štovali druge bogove. No ja sam s one strane rijeke Eufrat uzeo vašeg pretka Abrahama. Proveo sam ga kroz čitav Kanaan i dao mu mnogo potomaka. Dao sam mu sina Izaka, a njemu sam dao sinove Jakova i Ezava. Ezavu sam u posjed dao Seirsko gorje, dok su Jakov i njegova djeca otišli u Egipat. Zatim sam u Egipat poslao Mojsija i Arona. Na Egipćane sam poslao razne pošasti, a vas sam izveo odande. Nakon što sam vaše pretke izveo iz Egipta, stigli ste do mora. Egipatski vojnici i bojna kola progonili su vaše pretke sve do Crvenog mora. Kad su zavapili BOGU, on je učinio da između vas i Egipćana nastane tama. Nad njima sam potom sklopio more i vi ste svojim očima vidjeli što sam učinio Egipćanima. Nakon toga dugo ste živjeli u pustinji. Odveo sam vas u zemlju Amorejaca koji su živjeli istočno od rijeke Jordan. Oni su se borili protiv vas, ali sam dao da ih pobijedite. Uništio sam ih, a vi ste zaposjeli njihovu zemlju. Tada se Balak, Siporov sin, kralj Moaba, spremao napasti Izrael. Poslao je po Bileama, Beorovog sina, da na vas baci prokletstvo. No ja nisam slušao Bileama pa vas je on blagoslivljao umjesto da vas prokune. Izbavio sam vas iz njegovih ruku. Zatim ste prešli preko rijeke Jordan i došli do Jerihona. Stanovnici Jerihona borili su se protiv vas, kao i Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci. Dao sam da ih sve pobijedite. Onu je dvojicu amorejskih kraljeva otjerao strah što sam ga poslao ispred vas, a ne vaš mač ili lûk. Dao sam vam zemlju na kojoj niste radili i gradove koje niste izgradili. Sad živite u njima i jedete plodove vinograda i maslinika koje niste posadili. Stoga, poštujte BOGA i služite mu iskreno i vjerno. Odbacite bogove koje su vaši preci štovali s one strane rijeke Eufrat i u Egiptu, i služite BOGU. No, ako vam se ne sviđa služiti BOGU, danas izaberite kome ćete služiti: bogovima kojima su služili vaši preci s one strane rijeke Eufrat ili bogovima Amorejaca, u čijoj zemlji živite. A što se tiče mene i moje obitelji, mi ćemo služiti BOGU.’« »Ne pada nam na pamet da ostavimo BOGA i služimo drugim bogovima!« odgovorio je narod. »Naš BOG izveo je nas i naše pretke iz Egipta, kuće ropstva. Nama naočigled učinio je velika čuda. Čuvao nas je cijelim putem i sačuvao od svih naroda pokraj kojih smo prolazili. BOG je ispred nas istjerao Amorejce i sve narode koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti BOGU jer je on naš Bog.« Tada je Jošua rekao narodu: »Vi niste u stanju služiti BOGU jer je on svet i ne dâ svom narodu da štuje druge bogove. Neće vam oprostiti vašu pobunu i grijehe. Ako napustite BOGA i služite tuđim bogovima, on će se okrenuti protiv vas. Bez obzira na to što je dotad bio dobar prema vama, na vas će dovesti nesreću i sve vas pobiti.« »Ne!« rekao je narod Jošui. »Služit ćemo BOGU!« Tada je Jošua rekao: »Svjedoci ste sami protiv sebe da ste izabrali BOGA da mu služite.« A narod odgovori: »Svjedoci smo.« »Zato sad maknite strane bogove koji su među vama«, rekao je Jošua, »i srcem se priklonite BOGU Izraela.« A narod je rekao Jošui: »Služit ćemo svome BOGU i bit ćemo mu poslušni.« Tog je dana Jošua sklopio savez s narodom. Ondje, u Šekemu, nabrojio mu je odredbe i zakone. Zatim je sve to zapisao u Knjigu Božjeg zakona. Potom je uzeo velik kamen i postavio ga pod hrast blizu BOŽJEGA svetog šatora. »Evo«, rekao je Jošua cijelom narodu, »ovaj će kamen biti svjedok jer je čuo sve što nam je BOG rekao. Bit će svjedok protiv vas ako budete nevjerni svome Bogu.« Zatim je Jošua rekao narodu da se raziđe pa se svatko vratio na svoje područje. BOŽJI sluga Jošua, Nunov sin, umro je nakon svih tih događaja. Imao je sto deset godina. Pokopali su ga na njegovoj zemlji, u Timnat Serahu, u Efrajimovom gorju, sjeverno od brda Gaaš. Izrael je služio BOGU sve dok je Jošua bio živ i dok su još bili živi glavari koji su znali što je sve BOG učinio za Izrael. Josipove kosti, koje su Izraelci donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu. Tu je zemlju Jakov bio kupio za stotinu srebrnjaka od Hamorovih sinova, a jedan od njih zvao se Šekem. To je ostalo područje Josipovih potomaka. Umro je i Aronov sin Eleazar. Pokopali su ga u Efrajimovom gorju, u Gibei, koja je bila dodijeljena njegovom sinu Pinhasu. Nakon Jošuine smrti, Izraelci su pitali BOGA: »Koje naše pleme treba krenuti prvo i boriti se protiv Kanaanaca?« BOG je odgovorio: »Neka ide Judino pleme. Njima ću dati ovu zemlju.« Judejci su zvali svoju braću iz Šimunovog plemena: »Pođite s nama, na područje koje nam je dodijeljeno. Borite se zajedno s nama protiv Kanaanaca. A kad se vi budete borili za svoju zemlju, mi ćemo vama pomagati.« Tako su ljudi iz Šimunovog plemena otišli s Judejcima. Judejci su napali, a BOG im je dao pobjedu nad Kanaancima i Perižanima. Pobili su deset tisuća ljudi kod grada Bezeka. U gradu su zatekli vladara Bezeka. Borili su se protiv njega i porazili Kanaanace i Perižane. Vladar Bezeka je pobjegao, ali krenuli su za njim u potjeru. Uhvatili su ga i odsjekli mu palčeve na rukama i nogama. Rekao je: »Sedamdeset kraljeva s odsječenim palčevima na rukama i nogama skupljalo je ostatke hrane pod mojim stolom. Bog mi je učinio ono što sam ja učinio njima.« Judejci su vladara Bezeka doveli u Jeruzalem, gdje je i umro. Judejci su napali Jeruzalem i zauzeli grad. Stanovnike su pobili mačevima, a grad zapalili. Poslije su se borili protiv Kanaanaca koji su živjeli u planinama, u pustinji Negev, te u dolinama prema zapadu. Napali su i Kanaanace u gradu Hebronu, koji se prije zvao Kirjat Arba. Porazili su Šešaja, Ahimana i Talmaja . Odatle su krenuli protiv stanovnika grada Debira, koji se prije zvao Kirjat Sefer. Kaleb je rekao: »Tko napadne i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.« To je učinio Otniel, sin Kalebovog mlađega brata Kenaza, a Kaleb mu je dao svoju kćer Aksu za ženu. Nakon što su se vjenčali, Aksa je nagovarala Otniela da traže od njezinog oca zemlju. Tako je jednom otišla k svome ocu. Dok je silazila s magarca, Kaleb ju je upitao: »Što želiš?« Odgovorila je: »Blagoslovi me. Dao si mi suhu zemlju u pustinji. Daruj mi i izvore vode.« Tako je Kaleb svojoj kćeri darovao gornje i donje izvore. Kenijevci, potomci Mojsijevog tasta, krenuli su s Judejcima iz Grada Palmi u judejsku pustinju. Nastanili su se među tamošnjim narodom u Negevu, blizu grada Arada. Judejci su sa svojom braćom iz Šimunovog plemena porazili Kanaanace koji su živjeli u Sefatu. Grad su potpuno uništili te se i danas zove Horma . Judejci su zauzeli i Gazu, Aškelon i Ekron, s okolnim područjima. BOG je bio s Judejcima pa su zauzeli planinska područja. Nisu uspjeli protjerati stanovnike iz ravnica jer su ovi imali željezna bojna kola. Područje Hebrona dodijeljeno je Kalebu, kao što je Mojsije bio obećao. Odatle je protjerao trojicu Anakovih sinova . Ljudi iz Benjaminovog plemena nisu uspjeli protjerati Jebusejce iz Jeruzalema. Jebusejci sve do danas žive ondje zajedno s ljudima iz Benjaminovog plemena. Ljudi iz Josipovog plemena napali su Betel, a BOG je bio uz njih. Poslali su uhode u Betel, grad koji se prije zvao Luz. Vidjeli su čovjeka kako izlazi iz grada i rekli mu: »Molim te, pokaži nam kako da uđemo u grad i nećemo ti nauditi.« Pokazao im je kako da uđu u grad. Pobili su mačem stanovnike grada, a toga čovjeka i cijelu njegovu obitelj pustili su da slobodno odu. On je otišao u zemlju Hetita i izgradio grad. Nazvao ga je Luz. Grad se i danas tako zove. Pripadnici plemena Manaše nisu uspjeli protjerati stanovnike iz gradova Bet Šean, Taanak, Dor, Ibleam i Megido, kao ni stanovnike koji su živjeli u okolnim selima. Kanaanci su odlučili ostati u zemlji. Kad su Izraelci ojačali, prisilili su Kanaance na robovski rad. No nisu ih mogli prisiliti da odu iz zemlje. Ljudi iz plemena Efrajim nisu uspjeli protjerati Kanaanace koji su živjeli u Gezeru. Ostali su ondje živjeti zajedno. Zebulunovi potomci nisu protjerali stanovnike Kitrona i Nahalola. Kanaanci su ostali živjeti s njima, ali su im postali robovi. Ašerovi potomci nisu protjerali stanovnike iz gradova Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. Ašerovci su tako živjeli među Kanaancima starosjediocima jer ih nisu uspjeli protjerati. Ljudi iz plemena Naftali nisu protjerali stanovnike gradova Bet Šemeša i Bet Anata. Živjeli su među Kanaancima, stanovnicima toga kraja. Stanovnike su Bet Šemeša i Bet Anata prisilili na ropstvo. Amorejci su potisnuli pripadnike plemena Dan u planine. Nisu im dopuštali silazak u nizinu. Amorejci su odbili napustiti područje planine Heres te gradove Ajalon i Šaalbim. Kasnije su Josipovi potomci ojačali i prisilili Amorejce na robovski rad. Područje Amorejaca pruža se između prijevoja Akrabim i mjesta Sela, pa gore u brda. BOŽJI je anđeo došao iz grada Gilgala u grad Bokim. Rekao je Izraelcima: »Izveo sam vas iz Egipta i doveo u zemlju koju sam pod zakletvom predao vašim precima. Obećao sam da nikad neću raskinuti svoj savez s vama. No vi zauzvrat niste smjeli ulaziti u savez sa stanovnicima ove zemlje, već ste trebali porušiti njihove žrtvenike. Niste poslušali što sam govorio. Što ste to učinili? Zato vam sad kažem da više neću prisiljavati Kanaance da napuste vašu zemlju. Oni će vam uvijek stvarati probleme, a njihovi lažni bogovi bit će vam zamka, da ih štujete.« Kad je BOŽJI anđeo izgovorio ove riječi pred svim Izraelcima, narod je glasno zaplakao. Zato su ono mjesto nazvali Bokim . Ondje su prinijeli žrtve BOGU. Jošua je otpustio narod. Izraelci su krenuli na svoju zemlju, da svatko od njih preuzme ostavštinu koja im je dodijeljena u nasljedstvo. Sve dok je Jošua bio živ, narod je štovao BOGA. Bilo je tako i nakon njegove smrti, sve dok su bili živi stari ljudi koji su svojim očima gledali sva velika djela koja je BOG učinio za Izrael. Jošua, Nunov sin i BOŽJI sluga, umro je u starosti od sto deset godina. Sahranili su ga na njegovoj zemlji u Timnat Heresu, u brdima Efrajima, sjeverno od planine Gaaš. Nakon što je cijeli taj naraštaj ljudi poumirao, uslijedio je novi koji nije poznavao BOGA i koji nije znao što je on sve učinio za Izrael. Izraelci su činili zlo pred BOGOM. Štovali su kanaanskog idola Baala. Zapostavili su BOGA svojih predaka, koji ih je izveo iz Egipta, i štovali bogove okolnih naroda. Klanjali su se pred njima i tako izazivali BOŽJI bijes. Zapostavili su BOGA i štovali Baala i Aštartu . BOG se razljutio na Izraelce. Prepustio ih je razbojnicima i dopustio je da ih pljačkaju. Predao ih je okolnim neprijateljima kojima se nisu mogli suprotstaviti. Kad god su kretali u bitku, BOG je bio protiv njih. Kao što ih je BOG bio upozorio, našli su se usred velikih nevolja. Tada je BOG među njima odabirao vođe koje su zvali sucima, a koji su ih spašavali od neprijatelja i otimačine. No narod nije slušao svoje suce. Prepuštali su se štovanju drugih bogova. Klanjali su im se i ubrzo zanemarili običaje svojih predaka. Njihovi su preci poštovali BOŽJE zapovijedi, no oni to nisu činili. Kad bi narodu postavio nekog od sudaca, BOG je bio uz njega. Sudac bi spasio narod od neprijatelja i mir bi potrajao sve dok je on bio živ. BOG se sažalio na patnje naroda koje su im nanosili njihovi tlačitelji i mučitelji. No kad bi sudac umro, narod se vraćao na staro i ponašao gore od svojih prethodnika. Slijedili su, služili i štovali druge bogove. U svojoj tvrdoglavosti, Izraelci nisu odustajali od svojih zlih postupaka. BOG se jako razljutio na Izrael. Rekao je: »Ovaj je narod prekršio savez koji sam bio zapovjedio njihovim precima. Ne slušaju me. Zato neću više tjerati druge narode pred Izraelcima. Bili su ovdje kad je Jošua umro, a ja ću im dopustiti i da ostanu. Poslužit će mi da provjeravam žive li Izraelci kako BOG hoće, kao što su to činili njihovi preci.« Tako je BOG ostavio u zemlji narode koje su Izraelci ondje zatekli. Nije ih odmah protjerao i nije ih prepustio Jošuinoj vojsci. BOG je ostavio druge narode u izraelskoj zemlji da bi pomoću njih iskušavao novi naraštaj Izraelaca koji nije ratovao pri osvajanju Kanaana. Htio je da nauče ratovati protiv naroda koji su ostali. U zemlji su ostala petorica filistejskih vladara, svi Kanaanci i Sidonci, te Hivijci koji su živjeli u libanonskom gorju, na području od planine Baal Hermon sve do Lebo Hamata. Ti su narodi poslužili Bogu za iskušavanje Izraelaca, kako bi se vidjelo poštuju li oni zapovijedi koje je BOG dao njihovim precima preko Mojsija. Tako su Izraelci živjeli među Kanaancima, Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima. Ženili su se njihovim kćerima, a svoje su kćeri udavali za njihove sinove. Također, počeli su štovati njihove bogove. Izraelci su činili zlo pred BOGOM. Zaboravili su svoga BOGA i štovali su lažne bogove Baala i Ašeru. Stoga, BOG se razljutio na Izraelce te je dopustio da ih pokori Kušan Rišataim, kralj Mezopotamije. Potom su Izraelci bili njegovi podanici osam godina. Izraelski je narod zavapio BOGU za pomoć, a on im je tada poslao čovjeka koji će ih spasiti. Bio je to Otniel, sin Kalebovog mlađega brata Kenaza. Na njemu je bio BOŽJI duh i on je postao narodni sudac u Izraelu. Krenuo je u rat, a BOG mu je omogućio da nadjača Kušana Rišataima, kralja Mezopotamije. U zemlji je vladao mir sljedećih četrdeset godina. Potom je Otniel, Kenazov sin, umro. Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM. BOG je tada ojačao moapskog kralja Eglona pa je on krenuo u rat protiv Izraelaca koji su činili zlo pred BOGOM. Udružio se s Amoncima i Amalečanima, napao je Izraelce i osvojio Grad Palmi . Izraelci su sljedećih osamnaest godina služili moapskome kralju Eglonu. Tada je narod Izraela ponovo zavapio BOGU u pomoć. BOG im je dao spasitelja. Bio je to Ehud, Gerin sin iz Benjaminovog plemena. Ehud je bio ljevoruk. Izraelci su ga poslali da odnese porez moapskome kralju Eglonu. Ehud je sebi napravio kratki dvosjekli mač i pripasao ga uz desno bedro, ispod odjeće. Donio je porez moapskome kralju Eglonu koji je bio jako debeo čovjek. Kad je predao porez, raspustio je ljude koji su ga pratili, ali se kod kamenih kipova blizu Gilgala okrenuo i vratio. Rekao je kralju da ima za njega tajnu poruku. Kralj je zatražio tišinu i svi su njegovi službenici napustili prostoriju. Kad su ostali sami u prozračnoj gornjoj sobi, Ehud je prišao kralju koji je sjedio. Rekao mu je: »Imam za tebe poruku od Boga«. Kralj je tada ustao sa svog prijestolja. Ehud je posegnuo svojom lijevom rukom i izvukao mač s desnog bedra. Zabio je oštricu kralju u trbuh. Salo je prekrilo oštricu i držak mača te Ehud nije uspio izvući mač. Iz kraljeve je utrobe potekao izmet. Ehud je potom izašao, zatvorio za sobom vrata i zaključao ih. Kad je otišao, došli su sluge i vidjeli zaključana vrata. Pomislili su: »Kralj sigurno obavlja veliku nuždu.« Čekali su dugo, ali kralj nije otvarao. Potražili su ključ i ušli. Vidjeli su kralja kako mrtav leži na podu. Dok su sluge čekali, Ehud je uspio pobjeći. Prošao je pored kamenih kipova i pobjegao u Seir. Kad je stigao onamo, zatrubio je u rog koji se čuo u cijelome Efrajimovom gorju. Sav je narod krenuo u nizinu, s Ehudom na čelu. Pozvao ih je: »Slijedite me! BOG vam je dao da nadjačate svoje neprijatelje Moapce.« Sišli su za njim i zauzeli gazove na rijeci Jordan prema Moabu. Nikomu nisu dopuštali prijelaz preko rijeke. Ubili su oko deset tisuća snažnih i hrabrih Moabaca. Nitko nije uspio pobjeći. Toga je dana Izrael zavladao Moabom. U zemlji je nakon toga vladao mir osamdeset godina. Nakon Ehuda drugi je čovjek spašavao Izrael. Bio je to Šamgar, Anatov sin, koji je šiljastim štapom za tjeranje volova pobio šesto Filistejaca. Nakon Ehudove smrti, Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM. Zato ih je BOG prepustio kanaanskom kralju Jabinu, koji je vladao u gradu Hasoru. Zapovjednik je njegove vojske bio čovjek po imenu Sisera, koji je živio u gradu Harošet Hagojim. Posjedovao je devetsto željeznih bojnih kola. Dvadeset je godina surovo tlačio izraelski narod pa su oni zavapili BOGU za pomoć. U to je vrijeme na čelu Izraela, kao sudac, bila proročica Debora, Lapidotova žena. Živjela je kod Deborine palme, između Rame i Betela u Efrajimovom gorju. Izraelci su dolazili k njoj, a ona je presuđivala u njihovim sporovima. Poslala je po Baraka, Abinoamovog sina, iz Kedeša u Naftalijevoj zemlji. Rekla mu je: »Izraelov ti BOG zapovijeda: ‘Okupi deset tisuća ljudi iz Naftalijevog i Zebulunovog plemena te ih povedi na planinu Tabor. Namamit ću Siseru, zapovjednika Jabinove vojske, na rijeku Kišon. Sukobit ćete se s njim, s njegovim bojnim kolima i vojskom, a ja ću vam osigurati pobjedu.’« Barak je nato rekao Debori: »Ići ću ako ti budeš išla sa mnom. Ako ti ne ideš, ne idem ni ja.« »Svakako idem s tobom«, rekla je Debora. »Ali, znaj, put kojim si krenuo neće te dovesti do slave. BOG će Siseru predati u ruke jednoj ženi.« Tako je Debora krenula s Barakom u Kedeš. Ondje je Barak okupio ljude iz Zebulunovog i Naftalijevog plemena. Deset je tisuća ljudi krenulo za njim, a išla je i Debora. A čovjek po imenu Heber, iz skupine Kenijevaca, potomaka Mojsijevog tasta Hobaba, živio je odvojeno od drugih Kenijevaca. Postavio je svoj šator pokraj hrasta u Saananimu, blizu grada Kedeša. Siseri je dojavljeno da je Barak, Abinoamov sin, otišao na planinu Tabor. Pozvao je svih svojih devetsto željeznih bojnih kola i cijelu vojsku iz Harošet Hagojima te su se okupili na rijeci Kišon. Debora je rekla Baraku: »Ustani! Danas će ti BOG pomoći da pobijediš Siseru. BOG ide ispred tebe.« Barak je sišao s planine Tabor, a pratilo ga je deset tisuća ljudi. BOG je zastrašio Siseru, bojna kola i vojnike pred Barakovom vojskom. Sisera je sišao sa svojih kola i pobjegao pješice. Barak je progonio bojna kola i vojsku sve do Harošet Hagojima. Cijela je Siserina vojska poginula od mača. Nitko nije preživio. Sisera je pješice pobjegao i sakrio se u šator kod Jaele, žene Kenijevca Hebera. Pošto je između Jabina i Kenijevaca vladao mir, Sisera je mislio kako je siguran kod Jaele. Jaela je izašla ususret Siseri. Rekla mu je: »Gospodaru, dođi u moj šator. Ne boj se!« Sisera je ušao u njezin šator, a ona ga je pokrila prekrivačem. Sisera je zamoli: »Molim te, daj mi malo vode. Žedan sam.« Ona je otvorila mijeh s mlijekom i dala mu da pije. Potom ga je ponovo pokrila. »Stani na ulaz u šator«, rekao je. »Ako tko dođe i pita ima li koga u šatoru, ti reci da nema nikoga«. No Heberova žena Jaela uzela je u ruke šatorski klin i čekić. Tiho se prikrala Siseri kad je duboko zaspao od iscrpljenosti. Stavila je klin na njegovu sljepoočnicu i udarila čekićem, tako da se klin zario u zemlju. Sisera je bio mrtav. Tada je naišao Barak u potjeri za Siserom. Jaela mu je izašla ususret. Pozvala ga je: »Uđi da ti pokažem čovjeka kojeg tražiš.« Ušao je u njezin šator i vidio Siseru kako leži mrtav, s klinom u sljepoočnici. Tog je dana Bog omogućio Izraelcima da nadjačaju kanaanskog kralja Jabina. Izraelci su se sve žešće borili protiv kanaanskoga kralja Jabina, sve dok ga nisu uništili. Debora i Barak, Abinoamov sin, toga su dana ispjevali ovu pjesmu: »Vođe su poveli Izrael, a narod ih je voljno pratio. Zato slavite BOGA! Čujte, kraljevi! Slušajte, vladari! BOGU ću pjevati, glazbom svojom BOGA proslaviti, Boga Izraelovog. O BOŽE, kad si izlazio iz Seira, kad si napuštao zemlju Edom, tlo se treslo i nebo otvorilo, oblaci su vodu izlijevali. Planine su drhtale pred BOGOM Sinaja, pred BOGOM Izraela. U danima Šamgara, Anatovog sina, i u danima Jaele, opustjeli su glavni putovi. Išlo se zaobilaznim stazama. U izraelskim je selima život zamro, dok nije ustala Debora, ustala, kao majka Izraela. Dok je rat vrebao na vratima grada, Bog je izabrao nove vođe naroda. Kod četrdeset tisuća vojnika Izraela nije se moglo naći ni štita ni koplja. Moje je srce uz vođe Izraela, koji dobrovoljno idu u rat. Zato slavite BOGA! Pričajte svima, vi, bogati, koji jašete na bijelim magarcima, vi, imućni, koji sjedite na sedlenim prostirkama, i vi, siromašni, koji hodate pored puta. Kod kuće, na pojilištima za stoku, strijelci nam pričaju ratne priče. Govore nam kako je BOG dao pobjedu ratnicima Izraela. I tada je BOŽJI narod sišao na gradska vrata. Probudi, probudi se, Debora! Probudi, probudi se i pjesmu zapjevaj! Ustani, Barače! Zarobi svoje neprijatelje, Abinoamov sine. Stupali su oni koji su preostali, stupali su protiv moćnika. BOŽJI narod stupao je za mene stupao protiv moćnih ratnika. Ljudi Efrajima došli su iz amalečkoga gorja. Pratili su te, Benjamine, pratili braću svoju. Iz Makira došli su zapovjednici, iz Zebuluna starješine. Isakarove vođe pratile su Deboru. Narod Isakara, vjeran Baraku, pratio ga je u dolinu. No narod Rubena dugo se premišljao, odlučili su da ne izlaze u borbu. Zašto ste ostali pored svojih torova i slušali frule pastira među stadima? Rubenovi ljudi dugo su razmišljali, no ipak su kod kuće ostali. Gilead je ostao s onu stranu Jordana. No zašto je Dan ostao pored svojih brodova? Ašer je sjedio na obali mora, mirno ostao u svojim uvalama. No Zebulunov narod prkosi smrti, i Naftali se bori na visoravnima. Došli su kraljevi i borili se, borbu su vodili kraljevi Kanaana, u Tanaku, kraj megidskih voda, no nisu izborili srebro za plijen. Zvijezde su se s neba borile, svojim su putanjama kružile protiv Sisere. Otplavila ih je rijeka Kišon, pradavna rijeka Kišon. Stupaj hrabro, dušo moja! Topot konja odjekuje, jure moćni konji Siserini. ‘Proklinjite grad Meroz!’ rekao je BOŽJI anđeo. ‘Proklinjite građane njegove, jer nisu pritekli BOGU u pomoć.’ Nisu pomogli BOGU protiv moćnih neprijatelja. Čast među svim ženama neka pripadne Jaeli, ženi Kenijevca Hebera, čast među svim ženama što žive u šatorima. Tražio je vode, ona mu je mlijeko dala, donijela vrhnje u zdjeli dostojnoj kralja. U ruku je uzela šatorski klin, a u drugu kovački čekić. Udarila je Siseru, glavu mu rasula, sljepoočnice probola i smrskala. Srušio se, pao je, do nogu joj ležao. Do nogu joj se srušio, gdje je pao, tu je mrtav ležao. Kroz prozor gleda Siserina majka plače i gleda kroz grilje: ‘Zašto ga tako dugo nema? Što to priječi tutanj kola njegovih?’ Najmudrije dvorkinje hrabre je, a ona u sebi ponavlja: ‘Možda su našli plijen, pa ga sad dijele, svatko uzima djevojku ili dvije, te bojanu odoru za Siseru, bojanu odoru, bogato vezenu, i dvije bojane vezene marame, da pobjednikov vrat ukrase.’ Neka tako poginu svi neprijatelji tvoji, BOŽE! A oni koji te ljube, neka blistaju sjajem sunca što izlazi u zoru.« U zemlji je potom četrdeset godina vladao mir. Izraelski je narod činio zlo pred BOGOM pa ih je BOG predao Midjancima na sedam godina. Midjanci su tlačili Izraelce, a oni su sebi gradili skloništa u planinama. Sklanjali su hranu u pećine i na teško dostupna mjesta. Jer, kad bi Izraelci sijali usjeve, napadali su ih Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka. Podizali su svoje tabore i uništavali usjeve Izraelaca na područjima koja su se protezala sve do grada Gaze. Uništili bi im sve zalihe hrane. Nisu im ostavili ni jednu ovcu, govedo niti magarca. Dolazili su sa svojom stokom i šatorima, poput rojeva skakavaca. Ljudi i deva bilo je toliko da ih se nije moglo prebrojati. Upadali su u zemlju i činili štetu. Upadi Midjanaca jako su osiromašili Izrael pa su Izraelci zavapili BOGU za pomoć. Kad su Izraelci zbog Midjanaca zavapili BOGU tražeći pomoć, BOG im je poslao proroka koji je rekao: »Izraelov BOG vam poručuje: ‘Izveo sam vas iz Egipta, oslobodio ropstva. Oslobodio sam vas od vlasti Egipćana i svih drugih koji su vas ugnjetavali. Protjerao sam narode ispred vas i dao vam njihovu zemlju. Rekao sam vam da sam ja vaš BOG. Rekao sam vam da ne smijete štovati bogove Amorejaca, u čijoj zemlji živite. Ali niste me slušali.’« Anđeo je BOŽJI došao i sjeo pod hrast u Ofri, na zemlji koja je pripadala Joašu iz Abiezerovog roda. Ondje je njegov sin Gideon čistio pšenicu od pljeve u preši za vino, kako bi je sakrio od Midjanaca. Anđeo BOŽJI ukazao se Gideonu i rekao mu: »BOG je s tobom, hrabri junače.« No Gideon je odgovorio: »Ispričavam se, gospodine, ali ako je BOG s nama, zašto nas je onda ovo snašlo? I gdje su sva ona njegova čudesna djela na koja nas podsjećaju naši očevi? BOG nas je izveo iz Egipta, ali nas je sad napustio i predao Midjancima da nas pokore.« BOG se okrenuo prema njemu i rekao: »Kreni i svojom snagom spasi Izrael od Midjanaca. Ja te šaljem.« »Oprosti, Gospodaru«, odgovorio je Gideon, »ali kako ja mogu spasiti Izrael? Moj je rod najslabiji u Manašeovom plemenu, a ja sam u svojoj obitelji potpuno beznačajan.« »Ja ću biti s tobom«, odgovorio je BOG. »Porazit ćeš Midjance kao da su samo jedan čovjek.« »Ako sam stekao tvoju naklonost«, rekao je tada Gideon, »daj mi znak, da bih bio siguran da zaista BOG govori sa mnom. Molim te, nemoj otići odavde dok se ne vratim i ne donesem ti dar.« A Gospodar je odgovorio: »Ostat ću dok se ne vratiš.« Gideon je ušao u kuću. Skuhao je meso kozlića i od deset kilograma brašna umijesio beskvasne pogače. Meso je stavio u košaru, a juhu u lonac. Iznio je hranu i poslužio gosta pod hrastom. Božji mu je anđeo rekao da uzme meso i beskvasne pogače, stavi ih na stijenu i prelije juhom. Gideon je tako učinio. Tada je BOŽJI anđeo ispružio ruku i vrhom svoga štapa dotaknuo meso i pogače. Iz stijene je planula vatra i spalila hranu, a BOŽJI je anđeo nestao. Gideon je tada znao da je sreo BOŽJEG anđela. Uzviknuo je: »O moj BOŽE! Vidio sam BOŽJEG anđela, licem u lice!« A BOG je rekao: »Umiri se! Ne boj se! Nećeš umrijeti.« Gideon je ondje podigao žrtvenik BOGU i nazvao ga »BOG je mir«. Žrtvenik i danas stoji u Ofri, na zemlji koja pripada Abiezerovom klanu. Iste je noći BOG rekao Gideonu: »Iz krda svog oca uzmi jednog bika, onoga od sedam godina starosti. Poruši žrtvenik koji je tvoj otac podigao bogu Baalu i pored njega posjeci kip božice Ašere. Na toj uzvisini zatim napravi i uredi žrtvenik svome BOGU. Potom uzmi bika i prinesi ga kao žrtvu paljenicu. Spali ga na drvima od slomljenoga kipa božice Ašere.« Gideon je pozvao desetoricu svojih slugu i učinio kako mu je rekao BOG. No zbog straha od svoje obitelji i ljudi iz grada, nije to učinio danju, već noću. Kad su ljudi iz grada ustali sutradan rano ujutro, vidjeli su razrušen Baalov žrtvenik i pored njega sasječen kip božice Ašere. Vidjeli su i bika prinesenog na novom žrtveniku. »Tko li je to učinio?« pitali su jedan drugoga. Nakon raspitivanja i istrage, doznali su da je to učinio Gideon, Joašev sin. Rekli su Joašu: »Dovedi sina jer mora umrijeti. Srušio je Baalov žrtvenik i posjekao kip božice Ašere.« No Joaš je svima odgovorio: »Zar ćete se zauzeti za Baala? Zar ćete njega braniti? Jer, tko god ga bude branio, do jutra će umrijeti. Ako je Baal bog, neka se sâm brani kad netko sruši njegov žrtvenik.« Toga su dana Gideona prozvali Jerubaal jer je porušio Baalov žrtvenik. Svi Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka okupili su se, prešli rijeku Jordan i utaborili se u dolini grada Jezreela. BOŽJI je duh obuzeo Gideona. Zatrubio je u rog i sazvao pripadnike Abiezerovog klana da ga slijede. I cijelome Manašeovom plemenu poslao je glasnike, pozivajući narod da ga slijedi. Poslao je također glasnike u Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo pleme. Oni su mu krenuli ususret. Tada je Gideon rekao Bogu: »Ako je tvoja namjera da uz moju pomoć oslobodiš Izrael, potvrdi mi to. Ostavit ću ovčju vunu na gumnu . Ako ujutro nađem da je rosa pala samo na vunu, a svuda uokolo zemlja ostane suha, znat ću da ćeš uz moju pomoć osloboditi Izrael, kao što si rekao.« Tako je i bilo. Gideon je ustao sutradan rano ujutro, stisnuo vunu i iscijedio iz nje rosu koje je bilo dovoljno da se jedna zdjela napuni vodom. Tada je Gideon rekao Bogu: »Nemoj se ljutiti na mene. Dopusti da još jednom provjerim. Molim te, neka ovaj put vuna ostane suha, a rosa neka padne svuda uokolo po zemlji.« Bog je i te noći učinio što je Gideon tražio. Vuna je ostala suha, a rosa je pala svuda uokolo po zemlji. Sutradan rano ujutro, Jerubaal, odnosno Gideon, sa svim svojim ljudima utaborio se na izvoru Harod. Tabor je Midjanaca bio prema sjeveru, u dolini ispod brda Moreh. BOG je rekao Gideonu: »Pomoći ću vam da pobijedite Midjance. No previše vas je. Ne želim da me Izraelci zanemare i pomisle da su sami zaslužni za ovu pobjedu. Zato objavi da svatko koga je strah može otići s planine Gilead i vratiti se kući.« Tako je dvadeset i dvije tisuće ljudi napustilo Gideona i vratilo se kući. Ostalo ih je deset tisuća. BOG je tada rekao Gideonu: »Još uvijek vas je previše. Povedi ljude dolje na vodu, a ja ću ih probrati. Za koga ti kažem da ide s tobom, neka ide. Ali za koga kažem da ne treba ići, taj neka ne ide.« Gideon je poveo ljude dolje na vodu. Bog mu je rekao da ih promatra dok piju. Tražio je da ih razdvoji na dvije skupine: na one koji piju vodu iz dlana, lapćući jezikom kao psi, te na druge, koji kleknu i sagnu se do vode da bi pili. Samo je tristo ljudi laptalo vodu, prinoseći je rukom ustima. Svi ostali kleknuli su i sagnuli se da bi pili. BOG je rekao Gideonu: »Tristo ljudi, koji su laptali vodu, izborit će pobjedu nad Midjancima. Svi ostali neka idu kući.« Tako je Gideon poslao sve ostale Izraelce kući. Zadržao je samo tristo ljudi, koji su preuzeli zalihe hrane i trube onih koji su otišli. A tabor Midjanaca bio je u dolini ispod Gideonovog tabora. Iste je noći BOG rekao Gideonu: »Ustani i napadni tabor Midjanaca. Osigurat ću ti pobjedu. Ako se bojiš krenuti u napad, idi do neprijateljskog tabora sa svojim slugom Purom i poslušaj što ljudi govore. Ohrabrit ćeš se i odlučiti za napad na tabor.« Gideon i njegov sluga Pura sišli su do ruba midjanskog tabora. Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka ležali su u dolini, brojni poput skakavaca. Imali su neizmjerno mnoštvo deva. Bilo ih je kao pijeska na morskoj obali. Gideon je prišao i čuo kako jedan čovjek prepričava svoj san drugome. Govorio je: »Sanjao sam da se okrugli ječmeni kruh dokotrljao u midjanski tabor. Udario je u šator koji se srušio, prevrnuo i ostao tako ležati.« Drug mu je odgovorio: »To nije ništa drugo nego mač Izraelca Gideona, Joaševog sina. Bog mu je dao pobjedu nad Midjancima i cijelom vojskom.« Kad je Gideon čuo ovaj san i njegovo tumačenje, poklonio se BOGU. Potom se vratio u izraelski tabor. Povikao je: »Ustanite! BOG nam daje pobjedu nad Midjancima i njihovom vojskom!« Podijelio je tristo ljudi u tri skupine. Svakom je čovjeku dao u ruke trubu i veliki ćup. U svakom je ćupu bila tinjajuća baklja. Rekao im je: »Pratite me do ruba neprijateljskog tabora. Kad stignemo tamo, radite isto što i ja. Okružite cijeli tabor. Kad zatrubim u rog, neka i svi drugi trube i viču: ‘Za BOGA i za Gideona!’« Gideon je sa svojom skupinom od stotinu ljudi došao do ruba tabora, usred noći, baš nakon smjene straže. Zatrubili su u rogove i počeli razbijati ćupove koje su držali u rukama. Tada je svih tristo ljudi zatrubilo u rogove i razbijalo ćupove. Svaki je sad u lijevoj ruci držao plamteću baklju, a u desnoj rog. Vikali su: »Mač za BOGA i za Gideona!« Gideonovi su se ljudi rasporedili svuda oko neprijateljskog tabora. A unutar tabora, midjanski vojnici počeli su vikati, pokušavajući pobjeći. Kad se oglasilo tristo truba od rogova, BOG je potaknuo Midjance da počnu jedan drugoga ubijati mačevima. Bježali su u grad Bet Šitu, koji je na putu prema gradu Serari, sve do granice grada Abel Mehola, koji je blizu grada Tabata. Izraelcima iz Naftalijevog, Ašerovog i cijelog Manašeovog plemena bilo je naređeno da progone Midjance. Gideon je po Efrajimovom gorju razaslao glasnike koji su govorili: »Siđite i borite se protiv Midjanaca. Zauzmite sve vode do Bet Bare i rijeku Jordan.« Odazvali su se svi ljudi iz Efrajimovog plemena. Zauzeli su vode do Bet Bare i rijeku Jordan. Zarobili su dva midjanska zapovjednika, Oreba i Zeeba. Oreba su ubili kod Orebove stijene, a Zeeba usmrtili kod Zeebove vinske preše. Potom su nastavili progoniti Midjance. Glave Oreba i Zeeba donijeli su Gideonu preko rijeke Jordan. Efrajimovci su se jako ljutili na Gideona. Rekli su mu: »Zašto si se tako ponio prema nama? Zašto nas nisi zvao kad si išao u borbu protiv Midjanaca?« Odgovorio im je: »Vi ste učinili više od mene. Znate da berači iz Efrajimovog plemena ostave u vinogradu više grožđa za sirotinju nego što ga ukupno ubere Abiezerova obitelj. I sad imate bolji ulov. Bog vam je predao midjanske zapovjednike Oreba i Zeeba. Kako bi se moj uspjeh mogao usporediti s vašim?« Kad su Efrajimovci čuli Gideonov odgovor, nisu se više ljutili na njega. Gideon je sa svojih tristo ljudi došao do rijeke Jordan i prešao na drugu stranu. Bili su iscrpljeni. Molio je ljude iz grada Sukota: »Molim vas, dajte kruha mojim ljudima. Iscrpljeni su, a još uvijek smo u potjeri za midjanskim kraljevima Zebahom i Salmunom.« No glavari su Sukota odgovorili: »Nisi zarobio Zebaha i Salmunu. Zašto bismo onda tvojoj vojsci davali kruh?« A Gideon im je rekao: »Kad je tako, znajte, kad mi BOG preda Zebaha i Salmunu, doći ću i išibati vas pustinjskim trnjem i dračem.« Odatle su Gideon i njegovi ljudi otišli u grad Penuel. I ondje su tražili isto, no dobili su jednaki odgovor kao u Sukotu. Rekao je Penuelcima: »Kad se vratim kao pobjednik, srušit ću vam ovu kulu.« Zebah i Salmuna bili su s vojskom u Karkoru. Oko petnaest je tisuća ljudi preostalo od vojske istočnih naroda. Poginulo je, dakle, sto dvadeset tisuća ljudi. Gideon je krenuo karavanskim putem, istočno od Nobaha i Jogbohe, te neočekivano napao neprijateljski tabor. Zebah i Salmuna su pobjegli. Krenuo je u potjeru za dvojicom midjanskih kraljeva i zarobio ih. Cijela je njihova vojska bila u panici. Tada se Gideon, Joašev sin, vratio iz bitke putem koji je vodio preko prijevoja Hares. Uhvatio je jednog mladića iz Sukota. Ispitivao ga je, a on mu je dao popis s imenima sedamdeset i sedmorice glavara i starješina grada Sukota. Otišao je u Sukot i rekao ljudima: »Ovo su Zebah i Salmuna zbog kojih ste me vrijeđali i govorili: ‘Nisi zarobio Zebaha i Salmunu pa tvojoj vojsci ne damo kruha.’« Potom je starješine Sukota išibao pustinjskim trnjem i dračem. Također, porušio je kulu u Penuelu i poubijao ljude koji su ondje živjeli. Upitao je Zebaha i Salmunu: »Kakvi su bili ljudi koje ste poubijali na planini Tabor?« »Izgledali su kao ti«, odgovorili su. »Svaki od njih izgledao je kao kraljev sin.« »To su bila moja braća, sinovi moje majke«, rekao je Gideon. »Zaklinjem se BOGOM, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio.« Tada se Gideon obratio Jeteru, svome prvorođenom sinu, i rekao mu: »Pobij ove kraljeve!« No Jeter je bio samo uplašeni mladić i nije podigao mač. A Zebah i Salmuna rekli su: »Ti nas ubij! To je posao za muškarca.« I tako je Gideon ubio Zebaha i Salmunu. Njihove su deve nosile oko vrata nakit u obliku polumjeseca, a Gideon je i to prisvojio. Izraelci su rekli Gideonu: »Vladaj nad nama jer si nas oslobodio Midjanaca. Nakon tebe neka vladaju tvoj sin i tvoj unuk.« A on je odgovorio: »Ja neću vladati nad vama, kao ni moj sin. Vladat će BOG.« Neki od ljudi, koje su Izraelci pobijedili, bili su Išmaelci koji su nosili zlatne naušnice. Gideon je zato rekao Izraelcima: »Tražim od vas da mi svatko od svoga ratnog plijena dâ po jednu zlatnu naušnicu.« »Rado ćemo ti dati što tražiš«, odgovorili su. Prostrli su ogrtač i svaki od njih ubacio je po jednu naušnicu od svog plijena. Ukupna težina zlatnih naušnica, koje je Gideon zatražio, bila je gotovo dvadeset kilograma . Njegov je plijen podrazumijevao još i nakit, privjeske, grimizne odore midjanskih kraljeva te vratne ogrlice kraljevskih deva. Gideon je od toga dao napraviti zlatni prsluk . Postavio ga je u svome rodnom gradu Ofri. Cijeli Izrael odao se štovanju prsluka, koji je postao zamka grijeha za Gideona i njegovu obitelj. Tako su Izraelci pokorili Midjance, koji im poslije više nisu stvarali probleme. U zemlji je bio mir tijekom četrdeset godina, sve dok je Gideon bio živ. Gideon , Joašev sin, vratio se svojoj kući i ondje živio. Imao je mnogo žena pa mu se rodilo sedamdeset sinova. Sina mu je rodila i njegova žena ropkinja , koja je živjela u Šekemu, a nazvao ga je Abimelek. Gideon, Joašev sin, umro je u dubokoj starosti. Sahranjen je u grobnici svog oca Joaša u gradu Ofri, koji pripada Abiezerovoj obitelji. Čim je Gideon umro, Izraelci su ponovo počeli štovati baale. Postavili su Baal Berita sebi za boga. Više se nisu sjećali svog BOGA, koji ih je oslobodio svih njihovih okolnih neprijatelja. I nisu poštovali obitelj Jerubaala, odnosno Gideona, iako je toliko dobroga učinio za Izrael. Abimelek, Gideonov sin, otišao je u grad Šekem gdje su živjeli njegovi ujaci. Cijeloj je majčinoj obitelji rekao: »Pitajte stanovnike Šekema, misle li oni da je za njih bolje da njima vlada sedamdesetorica Jerubaalovih sinova ili samo jedan. Također, ne zaboravite da sam vaš rođak .« Abimelekovi su ujaci razgovarali sa stanovnicima Šekema, a oni su mu se priklonili jer su mislili: »On nam je brat.« Dali su mu sedamdeset srebrnjaka iz Baal Beritovog hrama. Abimelek je tim novcem unajmio nekoliko bezvrijednih, nepromišljenih ljudi, a oni su ga slijedili. Otišao je u kuću svog oca u Ofri i poubijao svoju braću, Jerubaalove sinove. Sedamdesetoricu ljudi poubijao je redom na jednom kamenu. Preživio je samo Jotam, najmlađi Jerubaalov sin, koji se uspio sakriti i pobjeći. Zatim su se svi stanovnici Šekema i Bet Mila okupili pod velikim hrastom pored stupa u Šekemu i proglasili Abimeleka kraljem. Kad su to javili Jotamu, on se popeo na vrh planine Gerizim. Dovikivao je: »Slušajte me, građani Šekema, slušajte, da bi vas slušao Bog! Jednom je drveće odlučilo sebi postaviti kralja. Rekli su maslini: ‘Budi nam kralj.’ No maslina je odgovorila: ‘Zar da prestanem davati svoje ulje kojim se iskazuje čast bogovima i ljudima, samo zato da bih vladala drvećem?’ Drveće se tada obratilo smokvi: ‘Dođi i budi nam kralj.’ No smokva im je odgovorila: ‘Zar da prestanem donositi svoj sladak i dobar plod, samo zato da bih vladala drvećem?’ Tada se drveće obratilo vinovoj lozi: ‘Dođi i budi nam kralj.’ Ali loza je odgovorila: ‘Zar da prestanem davati svoje vino, koje veseli bogove i ljude, samo zato da bih vladala drvećem?’ Na kraju, sve se drveće obratilo trnovitom glogu: ‘Dođi i budi nam kralj.’ A glog je ovako odgovorio drveću: ‘Ako me zaista želite za svog kralja, dođite i sklonite se u moju sjenu. Ako me ne želite, iz gloga će suknuti plamen i spaliti libanonske cedrove.’ Jeste li, dakle, postupili vjerno i pošteno kad ste Abimeleka proglasili kraljem? Jeste li dobro postupili prema Jerubaalovoj obitelji, poštujući ono što je on za vas učinio? Moj otac borio se za vas, izlagao vlastiti život da bi vas oslobodio Midjanaca. A vi ste danas ustali protiv obitelji moga oca i ubili njegovih sedamdesetoricu sinova na jednom kamenu. Za kralja stanovnicima Šekema proglasili ste Abimeleka, sina njegove sluškinje, samo zato što vam je rođak. Ako ste, dakle, danas postupili vjerno i pošteno prema Jerubaalu i njegovoj obitelji, onda se radujte s Abimelekom i neka se on raduje s vama. Ali, ako niste, neka sukne plamen iz Abimeleka i spali stanovnike Šekema i Bet Mila. I neka sukne plamen iz stanovnika Šekema i Bet Mila te spali Abimeleka.« Jotam je zatim pobjegao. Sklonio se u Beeru, gdje se i nastanio, daleko od svog brata Abimeleka. Abimelek je vladao Izraelom tri godine. No Bog je napravio razdor između Abimeleka i stanovnika Šekema, koji su počeli smišljati kako da mu nanesu zlo. Krvavi zločin počinjen nad sedamdesetoricom Jerubaalovih sinova trebao je biti osvećen na njihovom bratu Abimeleku, koji je braću poubijao, te na stanovnicima Šekema, koji su ga u tome podržali. Želeći napakostiti Abimeleku, stanovnici su Šekema postavljali zasjede po planinskim vrletima i pljačkali svakoga tko je onuda prolazio. To je dojavljeno Abimeleku. Gaal, Ebedov sin, doselio se u Šekem sa svojom braćom. Stanovnici Šekema pouzdali su se u njega. Jednoga su dana otišli u svoje vinograde i brali grožđe. Iscijedili su ga da bi napravili vino. Potom su slavili u hramu svog boga. Jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. Gaal, Ebedov sin, rekao je: »Tko je uopće Abimelek i zašto bi mu stanovnici Šekema trebali služiti? On je Jerubaalov sin. Dakle, ne trebamo se pokoravati njemu niti njegovom zamjeniku Zebulu. Trebamo služiti ljudima iz obitelji Hamora, Šekemovog pretka. Ako me imenujete ratnim zapovjednikom i slijedite u bitku, otjerat ću Abimeleka. Pozvat ću ga da skupi vojsku i krene u bitku.« Kad je Zebul, upravitelj grada, čuo što govori Gaal, Ebedov sin, silno se razljutio. Tajno je poslao glasnike Abimeleku s porukom: »U grad su došli Gaal, Ebedov sin, i njegova braća. Podižu bunu protiv tebe. Zato, dođi noću sa svojim ljudima. Sakrij se u poljima izvan grada i čekaj. Ujutro, čim grane sunce, napadnite grad. Gaal će sa svojim ljudima izaći iz grada u borbu, a ti tada učini što možeš.« Abimelek i svi njegovi ljudi krenuli su noću prema Šekemu. Sakrili su se u polju ispred grada, podijeljeni u četiri skupine. Gaal, Ebedov sin, izašao je i stajao na vratima grada. Tada su se Abimelek i njegovi ljudi digli iz zasjede. Kad ih je ugledao, Gaal je rekao Zebulu: »Gledaj! Ljudi dolaze s planine!« A Zebul je odgovorio: »To ti se planinske sjene pričinjaju kao ljudi.« No Gaal je ponovo pokazivao: »Pogledaj, ljudi dolaze iz smjera Središta zemlje! Druga skupina dolazi od Čarobnjakovog drveta!« Tada mu je Zebul rekao: »Gdje su ti sad tvoja brbljava usta kojima si govorio: ‘Tko je Abimelek da bi mu trebali služiti?’ To su ljudi o kojima si govorio s prijezirom. Sad izađi i bori se s njima!« I tako je Gaal krenuo u bitku, predvodeći stanovnike Šekema protiv Abimeleka. Abimelek ih je progonio, a oni su bježali. Mnogi su poginuli pred samim vratima grada. Abimelek je ostao u Arumi, a Zebul je protjerao Gaala i njegovu braću iz Šekema. Sutradan je Abimeleku dojavljeno da stanovnici Šekema izlaze na polja. Poveo je svoje ljude. Podijelio ih je u tri skupine i postavio zasjedu na poljima. Kad je vidio ljude kako dolaze iz grada, krenuo je u napad. On i njegova skupina jurišali su na ulaz u grad. Druge su dvije skupine napadale i ubijale ljude u polju. Cijeloga je dana Abimelek napadao grad. Zauzeo ga je i poubijao ljude, a potom ga potpuno razorio i bacio sol po ruševinama. Kad su ljudi iz Kule Šekemske čuli što se dogodilo u Šekemu, sklonili su se u najsigurnijem dijelu hrama boga El Berita . Abimeleku je dojavljeno da su se ondje okupili vođe Kule Šekemske, a on se sa svim svojim ljudima popeo na planinu Salmon. Ondje je uzeo sjekiru, nasjekao granja i podigao ga na ramena. Rekao je svojim ljudima: »Brzo! Radite isto što i ja!« Svaki je čovjek nasjekao granja i krenuo za Abimelekom. Naslagali su granje ispred najsigurnijeg dijela hrama i potpalili vatru. Svi su ljudi iz Kule Šekemske izgorjeli, oko tisuću muškaraca i žena. Potom je Abimelek otišao u Tebes, postavio opsadu oko grada i zauzeo ga. U središtu je grada bila dobro utvrđena kula. Svi muškarci i žene, svi vođe naroda u gradu, zatvorili su se u kulu i zaključali vrata za sobom. Potom su se popeli na vrh kule. Abimelek se s ljudima probio do kule. Prišao je vratima kako bi podmetnuo požar. No jedna je žena bacila na njega mlinski kamen s vrha kule. Pao mu je na glavu i razbio mu lubanju. On je brzo doviknuo svome mladom štitonoši: »Uzmi mač i ubij me, da se o meni ne bi govorilo kako me ubila žena.« Njegov ga je štitonoša probio mačem te je Abimelek umro. Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, vratili su se u svoje kuće. Tako se Bog osvetio Abimeleku za zločin koji je počinio protiv svog oca, kad je pobio sedamdesetoricu svoje braće. Također, osvetio se i stanovnicima Šekema za sve zlo koje su učinili. Stigla ih je kletva Jotama, Jerubaalovog sina. Nakon Abimeleka, na mjesto suca došao je Tola iz Isakarovog plemena, Puin sin i Dodov unuk. Živio je u Šamiru, u Efrajimovom gorju. Bio je sudac u Izraelu dvadeset i tri godine. Kad je umro, sahranili su ga u Šamiru. Nakon Tole, na mjesto suca došao je Jair, iz područja Gileada. Bio je sudac u Izraelu dvadeset i dvije godine. Imao je tridesetoricu sinova, koji su jahali na trideset magaraca i bili upravitelji trideset gradova u Gileadu. Te gradove i danas nazivaju Jairova naselja . Kada je Jair umro, sahranili su ga u Kamonu. Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM. Štovali su Baala i Aštartu , bogove Arama, bogove Sidona, bogove Moaba, bogove Amonaca i bogove Filistejaca. Zapostavili su BOGA i nisu mu služili. BOG se razljutio na Izraelce i dopustio da ih pokore narodi Filisteje i Amona. Te su godine Filistejci i Amonci porazili i podjarmili Izraelce. Osamnaest su godina ugnjetavali sve Izraelce koji su živjeli istočno od rijeke Jordan, na području Gileada, gdje su živjeli Amorejci. Amonci su prešli rijeku Jordan s namjerom da ratuju protiv Judinog, Benjaminovog i Efrajimovog plemena pa se Izrael našao u velikoj nevolji. Izraelci su zavapili BOGU. Govorili su mu: »Griješili smo protiv tebe. Napustili smo svoga Boga i štovali baale.« BOG im je odgovorio: »Nisam li vas već oslobodio Egipćana, Amorejaca, Amonaca i Filistejaca? Također, i od Sidonaca, Amalečana i Maonaca. Kad su vas ugnjetavali, zavapili ste meni za pomoć, a ja sam vas oslobodio. Ipak, poslije ste me zapostavili i služili drugim bogovima. Zato vas više neću oslobađati. Idite i plačite pred drugim bogovima koje ste si sami odabrali. Neka vas oni spašavaju kad vas snađe nevolja.« No Izraelci su rekli BOGU: »Griješili smo. Čini s nama što hoćeš, samo nas danas još jednom spasi.« Uklonili su od sebe strane bogove i štovali BOGA, a on više nije mogao trpjeti patnju Izraela. Vojska Amonaca okupila se za rat i utaborila u Gileadu, dok su se Izraelci okupili u taboru u Mispi. Vođe naroda, koji su živjeli na području Gileada, dogovorili su se: »Onaj tko povede bitku protiv Amonaca, neka bude glavar svih koji žive u Gileadu.« Jeftah iz Gileada bio je veliki ratnik, ali je bio sin prostitutke. Otac mu se zvao Gilead. Gileadova je prava žena također rodila nekoliko sinova. Kad su oni odrasli, otjerali su Jeftaha. Rekli su mu: »Nemaš pravo na nasljedstvo u našoj obitelji. Ti si sin druge žene.« Jeftah je pobjegao od svoje braće i nastanio se u zemlji Tob, a oko njega su se okupili odmetnici i slijedili ga. Poslije nekog vremena Amonci su zaratili s Izraelom. Kad je rat počeo, starješine iz Gileada otišli su po Jeftaha u zemlju Tob. Rekli su mu: »Dođi i budi nam vođa, da se možemo suprotstaviti Amoncima.« A Jeftah je odgovorio starješinama iz Gileada: »Zar me niste prije mrzili i protjerali iz kuće mog oca? Zašto onda sad, kad ste u nevolji, dolazite k meni?« Starješine Gileada su mu odgovorili: »Upravo zato sad dolazimo k tebi. Vrati se s nama i povedi nas u rat protiv Amonaca. Budi nam vođa i glavar svih stanovnika Gileada.« Jeftah ih je tada upitao: »Ako me povedete natrag, da ratujem protiv Amonaca, a BOG mi omogući pobjedu, hoću li stvarno biti vaš vođa?« »BOG nam je svjedok«, odgovorili su starješine Gileada, »sigurno će biti tako kako si rekao.« Jeftah je otišao sa starješinama Gileada. Narod ga je proglasio vođom i glavnim zapovjednikom. Sve što je rekao, Jeftah je ponovio pred BOGOM u Mispi. Potom je Jeftah preko glasnika poručio amonskom kralju: »Što imaš protiv nas da ideš u rat s mojom zemljom?« Amonski je kralj poručio Jeftahu preko glasnika: »Kad su Izraelci dolazili iz Egipta, oteli su moju zemlju, područje od rijeke Arnon do rijeke Jabok, pa sve do rijeke Jordan. Tražim da mi sad to mirno vratiš.« Jeftah je tada ponovo poslao glasnike kralju Amonaca. Poručio je: »Ovako kaže Jeftah: ‘Izrael nije oteo zemlju Moapcima i Amoncima. Kad su Izraelci dolazili iz Egipta, prešli su pustinju i Crveno more te stigli u Kadeš. Poslali su glasnike kralju Edoma. Molili su ga da im dopusti prolaz kroz njegovu zemlju, ali on im to nije dopustio. Zatim su poslali glasnike kralju Moaba, ali ni on ih nije htio propustiti. Izraelci su zato ostali u Kadešu. Zatim su putovali kroz pustinju i zaobilazili Edom i Moab. Stigli su na istočnu granicu Moaba i utaborili se na drugoj obali rijeke Arnon. Nisu ulazili na područje Moaba zato što tok rijeke Arnon prolazi granicom. Izraelci su tada poslali glasnike Sihonu, kralju Amorejaca koji je vladao u gradu Hešbonu. Molili su da ih propusti kroz svoju zemlju, na putu do njihove. No Sihon im nije vjerovao i nije ih pustio da prijeđu preko njegovog područja. Okupio je cijelu svoju vojsku, utaborio se u Jahasu i zaratio protiv Izraela. Ali Izraelov je BOG omogućio Izraelcima da poraze Sihona i njegovu vojsku. Oni su tada zaposjeli cijelu zemlju u kojoj su živjeli Amorejci. Zauzeli su cijelo njihovo područje, od rijeke Arnon do rijeke Jabok, te od pustinje do rijeke Jordan. Izraelov je BOG oduzeo tada zemlju Amorejcima i predao je svome narodu Izraelu. Misliš li da je sad ti možeš ponovo zauzeti? Zar ne posjeduješ ono što ti je dao tvoj bog Kemoš? Tako i mi posjedujemo sve ono što nam je dao naš BOG. Zar si ti bolji od Balaka, Siporovog sina , kralja Moaba? Je li se on ikad sporio s Izraelom ili ratovao protiv njega? Već tristo godina Izraelci žive u Hešbonu i okolnim naseljima, Aroeru i okolici, u svim gradovima duž obala rijeke Arnon. Zašto sve to vrijeme niste pokušali vratiti ta područja pod svoju vlast? Izraelci ti nisu učinili ništa nažao, a ti ipak krećeš u rat protiv njih. BOG je jedini pravi sudac. Neka on danas presudi između Izraelaca i Amonaca.’« No amonski je kralj zanemario poruku koju je bio poslao Jeftah. Tada je BOŽJI duh obuzeo Jeftaha. Prošao je kroz Gilead i Manašeovu zemlju te se uputio u Mispu, u Gileadu. Odatle je krenuo na Amonce. Zakleo se BOGU: »Ako mi daš pobjedu nad Amoncima, prvo što izađe iz moje kuće kad se budem vraćao kao pobjednik, neka pripadne BOGU. Prinijet ću to kao žrtvu paljenicu.« Tako je Jeftah otišao u rat protiv Amonaca i BOG mu je dao pobjedu. Porazio ih je na području od grada Aroera do okolice grada Minita. Zauzeo je dvadeset gradova. Borio se protiv Amonaca i za grad Abel Keramim. Izraelci su porazili i pokorili Amonce. Potom je Jeftah otišao kući u Mispu. Njegova mu je kći izašla ususret. Plesala je uz ritam tamburina. Bila je njegovo jedino dijete. Jeftah nije imao drugih kćeri ni sinova. Kad ju je ugledao, razderao je svoju odjeću. Rekao je: »Jao, kćeri moja! Uništila si me. Uvalila si me u nevolju. Dao sam BOGU obećanje i ne mogu ga poništiti.« »Oče moj«, odgovorila je ona, »ako si dao obećanje BOGU, postupi sa mnom kao što si obećao. Trebao bi održati svoje obećanje zato što se BOG osvetio tvojim neprijateljima Amoncima.« Zatim je rekla svome ocu: »Imam samo jednu želju. Pusti me da odem na dva mjeseca u planine, da budem sa svojim prijateljicama i oplakujem to što se nikad neću udati i imati djecu.« »Idi«, rekao je. Poslao ju je da ode na dva mjeseca. Ona je otišla u planine s prijateljicama. Plakale su jer se ona nikad neće udati niti imati djecu. Kad su prošla dva mjeseca, vratila se svome ocu. On je postupio u skladu sa svojom zakletvom. Bila je djevica. Poslije je u Izraelu postao običaj da mlade Izraelke svake godine odlaze na četiri dana negdje u prirodu i oplakuju kćer Jeftaha iz Gileada. Efrajimovci su se okupili i prešli rijeku Jordan. Došli su u grad Safon i rekli Jeftahu: »Zašto si nas prevario i otišao u rat protiv Amonaca, a nas nisi zvao sa sobom? Spalit ćemo ti kuću i tebe u njoj.« Jeftah je odgovorio: »Ja i moji ljudi imali smo veliki sukob s Amoncima. Kad sam vas zvao, niste došli u pomoć. Kako sam vidio da na vas ne mogu računati, odlučio sam sâm krenuti protiv Amonaca, a BOG mi je dao pobjedu. Zašto ste me danas došli napadati?« Tada je Jeftah okupio sve ljude iz Gileada i zaratio protiv Efrajimovaca jer su ih oni vrijeđali. Govorili su im: »Vi iz Gileada otpadnici ste iz plemena Efrajim. Ni Manašeovo pleme vas ne prihvaća.« No Gileađani su porazili Efrajimovce. Zauzeli su plićake na kojima su ljudi prelazili rijeku Jordan. Ti su putevi vodili prema Efrajimovom području. Kad god bi naišao neki prebjeg iz Efrajima i tražio da ga propuste, Gileađani bi ga pitali: »Jesi li Efrajimovac?« Ako bi odgovorio: »Nisam«, rekli bi: »Dobro, onda reci ‘šibolet’ .« A on bi rekao »sibolet« jer tako govore Efrajimovci. Gileđani su po tome znali da je Efrajimovac pa bi ga uhvatili i ubili ondje na prijelazu rijeke Jordan. Tako je ubijeno četrdeset i dvije tisuće Efrajimovaca. Gileađanin Jeftah bio je sudac u Izraelu šest godina. Zatim je umro. Pokopan je u svome gradu u Gileadu. Nakon Jeftaha, sudac u Izraelu bio je Ibsan iz Betlehema. Imao je tridesetoricu sinova i trideset kćeri. Kćeri je poudavao za ljude koji nisu bili iz njegovog klana. I sinovima je doveo žene izvana. Ibsan je bio sudac u Izraelu sedam godina. Potom je umro. Pokopan je u gradu Betlehemu. Nakon Ibsana, sudac u Izraelu bio je Elon iz plemena Zebulun. Sudio je deset godina. Zatim je umro. Pokopan je u gradu Ajalonu, u zemlji koja pripada plemenu Zebulun. Nakon Elona, sudac u Izraelu bio je Abdon, Hilelov sin iz grada Piratona. Imao je četrdesetoricu sinova i tridesetoricu unuka koji su jahali na sedamdeset magaraca . Sudio je u Izraelu osam godina. Zatim je Abdon, Hilelov sin iz Piratona, umro. Pokopan je u gradu Piratonu na području plemena Efrajim, u planinskoj zemlji gdje žive Amalečani. Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM pa ih je BOG prepustio vladavini Filistejaca na četrdeset godina. Bio je jedan čovjek iz grada Sore, po imenu Manoah, iz Danovog plemena. Imao je ženu koja nije mogla zatrudnjeti pa nisu imali djece. BOŽJI anđeo ukazao se toj ženi. Rekao je: »Dosad nisi mogla imati djece, ali sad ćeš zatrudnjeti i roditi sina. Zato pazi da više ne piješ vino ni neko drugo opojno piće niti da jedeš išta nečisto jer ćeš zatrudnjeti i roditi sina. Nemoj mu nikad šišati kosu pošto će već od majčine utrobe biti Božji Nazirej . On će početi spašavati Izrael od vladavine Filistejaca.« Tada je žena otišla svome mužu. Rekla mu je: »K meni je došao Božji čovjek. Izgledao je prekrasno, poput Božjeg anđela. Nisam ga pitala odakle dolazi, a on mi nije rekao svoje ime. No rekao mi je da ću zatrudnjeti i roditi sina. Rekao mi je da ne smijem piti vino ni druga opojna pića te da ne smijem jesti ništa nečisto. Jer, dječak će biti Božji Nazirej, od začeća do smrti.« Manoah se tada pomolio BOGU i rekao: »O Bože, molim te neka Božji čovjek kojeg si nam jednom poslao, dođe ponovo i pouči nas što trebamo činiti s dječakom koji će se roditi.« Bog je čuo Manoahovu molitvu. BOŽJI je anđeo opet došao k ženi. Bila je u polju, a njezin muž Manoah nije bio s njom. Žena je brzo otrčala k mužu. Rekla mu je: »Pojavio se onaj isti čovjek koji mi je došao neki dan!« Manoah je otišao za svojom ženom. Došao je do onog čovjeka i upitao ga: »Jesi li ti onaj čovjek koji je već prije razgovarao s mojom ženom?« »Jesam«, odgovorio je. Manoah ga je dalje pitao: »Kad se ostvare tvoje riječi i kad se dječak rodi, kako on treba živjeti i što treba činiti?« BOŽJI je anđeo odgovorio Manoahu: »Neka se tvoja žena pridržava svega što sam joj rekao. Neka ne jede ništa što dolazi od vinove loze. Neka ne pije vino niti bilo koje drugo opojno piće. Neka ne jede ništa nečisto. Mora se strogo pridržavati svega što sam joj zapovjedio.« Tada je Manoah rekao BOŽJEM anđelu: »Dopusti nam da te malo zadržimo i da ti pripremimo kozlića za jelo.« »Ako i ostanem«, odgovorio je BOŽJI anđeo Menoahu, »neću jesti vašu hranu. Ali, ako želite, možete pripremiti žrtvu paljenicu i prinijeti je BOGU.« Manoah, naime, još nije znao da je to zaista BOŽJI anđeo. Tada je Manoah upitao BOŽJEG anđela: »Kako ti je ime? Želimo znati, da bismo ti mogli odati počast kad se tvoje riječi ispune?« »Zašto me pitaš za ime«, rekao je BOŽJI anđeo, »kad ga ne možeš razumjeti.« I tako je Manoah uzeo kozlića i žitnu žrtvu. Na jednoj je stijeni prinio žrtvu BOGU, žrtvu Onome koji čini čuda. Manoah i njegova žena gledali su što se događa. Plamen se počeo dizati sa žrtvenika prema nebu, a BOŽJI se anđeo uzdigao u plamenu na nebo. Kad su Manoah i njegova žena to vidjeli, poklonili su se licem do zemlje. BOŽJI se anđeo nije više ukazao Manoahu i njegovoj ženi, ali je Manoah tada shvatio da je to bio anđeo kojega je poslao BOG. Rekao je svojoj ženi: »Sigurno ćemo umrijeti jer smo vidjeli Boga.« No žena ga je umirivala: »Da nas je BOG želio ubiti, ne bi prihvatio našu žrtvu paljenicu ni žitnu žrtvu, niti bi nam sve to pokazao i rekao.« Žena je rodila dječaka i dala mu ime Samson. Dječak je rastao i BOG ga je blagoslovio. A BOŽJI je duh počeo djelovati u njemu kad je bio u gradu Mahane Dan, koji se nalazi između gradova Sora i Eštaol. Samson je sišao u grad Timnu. Ondje je vidio jednu ženu Filistejku. Kad se vratio, rekao je svome ocu i majci: »U Timni sam vidio jednu Filistejku. Dovedite je da mi bude žena.« No otac i majka su mu rekli: »Zar ne možeš izabrati djevojku iz svog roda ili iz čitavoga našeg naroda? Zašto baš moraš tražiti ženu iz naroda Filistejaca?« No Samson je rekao svome ocu: »Dovedite mi nju. Ona mi se sviđa.« Samsonovi otac i majka nisu znali da je BOG želio da se tako dogodi. On je tražio priliku za sukob s Filistejcima koji su u to vrijeme vladali Izraelcima. Tako je Samson otišao s ocem i majkom u grad Timnu. Došli su do vinograda pored Timne i Samson je nastavio sam dalje. Odjednom je pred njega iskočio mladi lav i zarikao. Tada je BOŽJI duh snažno obuzeo Samsona. Golim je rukama raskomadao lava, kao da je kozlić. No svojim roditeljima nije rekao što je učinio. Sišao je potom u grad i razgovarao s onom ženom. Jako mu se sviđala. Poslije nekoliko dana vratio se po ženu. Skrenuo je s puta da pogleda lešinu onog lava, a u lešini je bio roj pčela i med. Rukama je zahvatio med i nastavio put, sladeći se. Kad je došao do svog oca i majke, dao im je med pa su i oni jeli. No nije im rekao da je med iz lavlje lešine. Njegov je otac otišao u grad po onu ženu, a Samson je priredio gozbu. Bio je, naime, običaj da mladoženja priredi gozbu. A Filistejci su poslali tridesetoricu ljudi, da budu uz Samsona. Samson je rekao tim ljudima: »Imam jednu zagonetku za vas. Ako je uspijete riješiti tijekom sedam dana gozbe, dat ću vam trideset lanenih košulja i trideset svečanih odora. No, ako je ne uspijete riješiti, onda ćete vi meni dati trideset lanenih košulja i trideset svečanih odora.« »Reci nam zagonetku«, rekli su oni. »Da čujemo.« I on im je rekao: »Iz žderača, izašlo je jelo, iz žestokoga, izašlo je slatko.« Prošla su tri dana, a oni nisu mogli riješiti zagonetku. Četvrtog su dana rekli Samsonovoj ženi: »Izvuci od muža rješenje zagonetke pa nam je reci. Ako to ne učiniš, zapalit ćemo i tebe i kuću tvog oca. Zar ste nas pozvali da nas osiromašite?« Samsonova je žena plakala pred mužem. Govorila mu je: »Ti me mrziš! Ne voliš me! Mojim si sunarodnjacima dao zagonetku, a meni nisi rekao rješenje.« »Rješenje nisam rekao ni svome ocu ni majci«, odgovorio je on. »Zašto bih rekao tebi?« Plakala je pred njim do sedmog dana, do kraja gozbe. Silno je navaljivala. Sedmog joj je dana rekao rješenje zagonetke, a ona ga je otkrila svojim sunarodnjacima. Sedmog dana, prije nego što je sunce zašlo, ljudi iz onoga grada rekli su Samsonu: »Ima li što slađe od meda? Ima li tko žešći od lava?« A on im je odgovorio: »Da niste s mojom junicom orali, moju zagonetku ne biste riješili.« Tada se na Samsona spustio BOŽJI duh. Otišao je u grad Aškelon i ondje ubio tridesetoricu Filistejaca. Uzeo je njihovu odjeću i dao je onima koji su riješili zagonetku. Bijesan, vratio se u kuću svog oca, a njegovu su ženu dali jednome od pratilaca, koji mu je na svadbi bio kum. Nakon nekog vremena, u vrijeme kad se žanje žito, Samson je otišao posjetiti svoju ženu. Uzeo je kozlića kao poklon. Rekao je: »Idem u sobu kod svoje žene«. No njezin mu otac nije dopustio da uđe. Rekao je: »Mislio sam da si je zamrzio pa sam je dao tvome svadbenom kumu za ženu. Njezina je mlađa sestra još ljepša. Molim te, uzmi nju za ženu.« A Samson je rekao: »Sad imam dobar razlog da Filistejcima nanesem zlo, a da me nitko ne okrivljuje.« Otišao je i uhvatio tristo lisica. Svezao je lisice repovima u parove i na svaki par repova privezao baklju. Zapalio je baklje i pustio lisice u filistejska žitna polja. Izgorjelo je i žito u snopovima i ono nepožnjeveno. Požar je također spalio vinograde i maslinike. Filistejci su pitali: »Tko je ovo učinio?« Odgovorili su im: »Samson, zet čovjeka iz Timne, koji je Samsonovu ženu dao njegovome svadbenom kumu.« Tada su Filistejci otišli i spalili Samsonovu ženu i njezinog oca. Samson im je rekao: »Zbog ovog što ste učinili, zaklinjem se da neću stati dok vam se ne osvetim.« Napao ih je i mnoge poubijao. Potom se nastanio u jednoj pećini, na Etamskoj stijeni. A filistejska je vojska došla u Judinu zemlju i utaborila se. Raširili su se do mjesta zvanog Lehi. Judejci su ih pitali: »Zašto ste krenuli u rat protiv nas?« »Došli smo po Samsona«, odgovorili su oni. »Želimo ga zarobiti. Učinit ćemo mu isto što je on učinio nama.« Tada je tri tisuće Judejaca otišlo do pećine na Etamskoj stijeni. Rekli su Samsonu: »Zar ti ne znaš da Filistejci vladaju nama? Što si nam to učinio?« »Učinio sam im samo ono što su oni učinili meni«, odgovorio je Samson. Rekli su mu: »Došli smo ovamo da te vežemo i predamo Filistejcima.« A Samson im je nato rekao: »Zakunite se da mi nećete nauditi.« »Nećemo«, odgovorili su oni. »Mi ćemo te samo vezati i predati njima. Nećemo te ubiti.« Vezali su ga dvama novim konopima i doveli s Etamske stijene. Kad su stigli do mjesta Lehi, Filistejci su im vičući potrčali ususret. Tada je Samsona snažno obuzeo BOŽJI duh, a konopi na njegovim rukama postali su poput niti koje izgaraju u plamenu. Raspali su se i otpali mu s ruku. Pronašao je čeljust uginulog magarca, zgrabio je rukom i njome pobio tisuću ljudi. Potom je rekao: »Magarećom čeljusti gomile sam naslagao, magarećom čeljusti tisuću ljudi pobio.« Kad je to izgovorio, bacio je čeljust. Zato se to mjesto zove Ramat Lehi . Samson je bio jako žedan. Zavapio je BOGU i rekao: »Dao si svome slugi da svojim rukama izbori ovu veliku pobjedu. Trebam li sad umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?« Tada je Bog, tu kod mjesta Lehi, rastvorio pukotinu u zemlji iz koje je izvirala voda i Samson je pio. Povratila mu se snaga pa je živnuo. Zato se taj izvor zove En Hakore . I danas je ondje, pokraj mjesta Lehi. Samson je dvadeset godina bio sudac u Izraelu, u vrijeme vladavine Filistejca. Jednom je Samson otišao u grad Gazu. Ondje je vidio prostitutku i odlučio provesti noć s njom. Stanovnicima je Gaze bilo dojavljeno: »Samson je došao u grad!« Tada su opkolili grad i cijelu noć čekali u zasjedi na gradskim vratima. Tijekom noći nisu poduzimali ništa. U zoru su planirali napasti Samsona. No on je ležao samo do ponoći. U ponoć je ustao, primio gradska vrata i izvalio ih zajedno s držačima i metalnim šipkama. Stavio ih je na ramena i odnio na vrh jednog brda, na putu prema gradu Hebronu. Nakon ovih događaja, zaljubio se u ženu iz doline Sorek. Zvala se Delila. Filistejski su vladari došli k njoj i rekli: »Nagovori ga da ti otkrije u čemu je tajna njegove snage. Saznaj kako ga možemo svladati i svezati. Tako ćemo ga pokoriti. Ako to učiniš, svaki od nas dat će ti tisuću i sto srebrnjaka .« Delila je pitala Samsona: »Molim te, reci mi u čemu je tajna tvoje snage? Kako bi te netko mogao svezati i onesposobiti?« Samson joj je odgovorio: »Kad bi me netko svezao sedmerim novim tetivama za lûk , bio bih nemoćan kao bilo koji drugi čovjek.« Tada su filistejski vladari donijeli sedam novih tetiva za lûk, koje se još nisu osušile. Delila je njima svezala Samsona. Dok su u drugoj sobi ljudi čekali u zasjedi, povikala je: »Samsone, dolaze Filistejci!« No on je raskinuo tetive, kao da su niti koje izgaraju u plamenu. Tajna njegove snage nije bila otkrivena. Delila je tada rekla Samsonu: »Prevario si me. Lagao si. A sad mi, molim te, reci kako te netko može svezati.« »Kad bi me vezali novim konopima koji još nisu korišteni«, rekao je on, »postao bih slab kao bilo koji drugi čovjek.« Delila je uzela nove konope i svezala ga. Dok su u drugoj sobi ljudi čekali u zasjedi, povikala je: »Samsone, dolaze Filistejci!« Ali on je pokidao konope sa svojih ruku kao da su konci. Delila je rekla Samsonu: »Dosad si me varao i govorio mi laži. A sad mi reci kako te netko može svezati.« »Kad bi sedam pletenica moje kose utkala u spravu za tkanje«, rekao joj je, »postao bih slab kao bilo koji drugi čovjek.« Dok je Samson spavao, Delila je sedam pletenica njegove kose utkala u spravu za tkanje. Viknula je: »Samsone, dolaze Filistejci!« No on se probudio i oslobodio kosu iz sprave za tkanje. Delila mu je tada rekla: »Kako možeš reći da me voliš, kad mi nisi otvorio svoje srce? Tri puta si me prevario, a još uvijek mi nisi rekao u čemu je tajna tvoje velike snage.« Dosađivala je i nagovarala ga iz dana u dan. A onda mu je bilo svega dosta jer se osjećao izmoren do smrti. Povjerio joj se: »Britva nikad nije dotakla moju kosu. Posvećen sam Bogu još od majčine utrobe. Kad bi me netko ošišao na ćelavo, snaga bi me napustila. Postao bih slab poput svakog drugoga čovjeka.« Shvativši da joj se iskreno povjerio, Delila je poručila filistejskim vladarima: »Dođite još jedanput. Otkrio mi je svoju tajnu.« Tada su filistejski vladari došli i donijeli joj ranije ugovoreni novac. Uspavala je Samsona na svom krilu i pozvala jednog čovjeka da mu s glave odreže sedam pletenica. Tako je Samson onemoćao i napustila ga je snaga. Ona je povikala: »Samsone, dolaze Filistejci!« On se probudio. Pomislio je da će se izvući kao i mnogo puta prije. No nije znao da ga je napustio BOG. Filistejci su ga uhvatili, iskopali mu oči i odveli u grad Gazu. Okovali su ga brončanim lancima i dali mu da u zatvoru gura mlinski kamen i melje žito. No kosa je na njegovoj glavi počela ponovo rasti. Filistejski su se vladari okupili da bi prinijeli veliku žrtvu svome bogu Dagonu i proveselili se. Govorili su: »Naš nam je bog predao našega neprijatelja Samsona.« Kad je narod vidio Samsona, slavili su svog boga. Govorili su: »Naš nam je bog predao našeg neprijatelja koji nam je opustošio zemlju i pobio mnogo ljudi.« Zavladalo je dobro raspoloženje pa su povikali: »Pozovite Samsona! Neka nas zabavlja!« Iz zatvora su doveli vezanog Samsona, a on je pred njima morao plesati. Zatim su ga postavili između stupova Dagonovog hrama. Mladiću, koji ga je vodio za ruku, Samson je rekao: »Daj mi da opipam stupove na kojima stoji hram. Želim se na njih nasloniti.« Hram je bio pun muškaraca i žena. Svi su filistejski vladari bili ondje. Na krovu hrama bilo je oko tri tisuće muškaraca i žena koji su se ondje izrugivali Samsonu. Samson je zavapio BOGU za pomoć: »Gospodaru BOŽE, sjeti me se. Molim te, daj mi snage još samo ovaj put. O Bože, daj mi da se osvetim Filistejcima za svoje oči.« Samson se oslonio o dva središnja stupa na kojima je stajao hram. Desnom se rukom odupro o jedan, a lijevom o drugi stup. Povikao je: »Daj mi da umrem s Filistejcima!« Gurnuo je stupove svom snagom i hram se srušio na vladare i sav okupljeni narod. Tako je Samson više ljudi ubio umirući nego za svoga života. Njegova su braća i cijela njegova obitelj došli preuzeti tijelo. Odnijeli su ga i pokopali u grobnici njegovog oca Manoaha, koja je između gradova Sore i Eštaola. Samson je bio sudac u Izraelu dvadeset godina. U Efrajimovom je gorju živio čovjek po imenu Mika. Rekao je svojoj majci: »Sjećaš li se onih tisuću i sto srebrnjaka koji su ti bili ukradeni? Čuo sam te kad si izrekla kletvu zbog njih. Ti su srebrnjaci kod mene. Ja sam ih uzeo.« Njegova je majka uzvratila: »BOG te blagoslovio, sine moj!« Mika je vratio majci srebrnjake, a ona je rekla: »Ovo srebro posvećujem BOGU. Dat ću ga svome sinu za izradu kipa od lijevanog srebra. Zato ga sada, sine, predajem tebi.« Tako je Mika vratio srebrnjake majci, a ona je uzela dvjesto srebrnjaka. Dala ih je srebrnaru koji je od njih izlio srebrni kip. Kip je stajao u Mikinoj kući. Mika je imao svetište za štovanje idola. Napravio je svećenički prsluk i kućne idole. Jednog je od svojih sinova postavio za svećenika. U to vrijeme Izrael nije imao kralja pa je svatko činio što je sâm mislio da je ispravno. Jedan mladić, Levit iz grada Betlehema u Judi, koji je živio među ljudima iz Judinog plemena, napustio je Betlehem u potrazi za mjestom gdje bi se nastanio. Put ga je naveo u Efrajimovo gorje i u Mikinu kuću. Mika ga je upitao: »Odakle dolaziš?« »Ja sam Levit iz Betlehema u Judi«, odgovorio je mladić. »Tražim mjesto gdje bih se mogao nastaniti.« »Ostani kod mene«, rekao mu je Mika. »Budi mi kao otac i svećenik. Dat ću ti deset srebrnjaka godišnje, odijelo i hranu.« Levit je pristao. Složio se da ostane živjeti kod Mike. Bio mu je poput sina. Mika je postavio Levita za svećenika. Mladić je tako postao svećenik i živio je u njegovoj kući. Tada je Mika rekao: »Sad znam da će BOG biti dobar prema meni jer imam Levita za svećenika.« U ono vrijeme Izrael nije imao kralja. Ljudi iz plemena Dan tražili su zemlju koju bi naselili. Naime, još im nije bila dodijeljena zemlja kao ostalim izraelskim plemenima. Danovi su potomci iz cijeloga svog plemena odabrali petoricu sposobnih ratnika iz Sore i Eštaola pa su ih poslali u izviđanje i istraživanje zemlje. Rekli su im: »Idite i istražite zemlju!« Oni su otišli u Efrajimovo gorje. Došli su do Mikine kuće i ondje prenoćili. Kad su bili blizu Mikine kuće, prepoznali su glas mladoga Levita. Svratili su i pitali ga: »Tko te doveo ovamo? Što radiš ovdje? Zašto si tu?« Levit im je ispričao kako je Mika s njim postupio. Rekao je: »Mika me unajmio i postao sam njegov svećenik«. Tada su mu rekli: »Molimo te, pitaj Boga za nas. Želimo znati hoće li naš pothvat biti uspješan«. »Idite u miru«, odgovorio je svećenik. »BOG pazi na vaš pothvat.« Mala je skupina od petorice ljudi nastavila svoj put. Stigli su u grad Laiš. Ljudi su ondje živjeli u sigurnosti, pod vladavinom Sidonaca. U gradu je bilo mirno i tiho te su imali svega i uživali u blagostanju. Živjeli su daleko od Sidonaca i nisu imali nikakve obveze prema drugim narodima. Kad su se petorica izviđača vratila u Soru i Eštaol, njihova su ih braća pitala o zemlji u kojoj su bili. Odgovorili su: »Spremite se i krenimo na njih. Vidjeli smo zemlju. Veoma je dobra. Što čekate? Nemojte oklijevati! Krenimo i zaposjednimo zemlju! Ondje je narod koji ne očekuje napad. Zemlja je velika i ni u čemu ne oskudijeva. Bog nam je predaje.« Šesto naoružanih ljudi iz plemena Dan krenulo je iz Sore i Eštaola. Utaborili su se pored grada Kirjat Jearima u Judi. Zato se to mjesto, zapadno od Kirjat Jearima, i danas zove Mahane Dan . Odatle su nastavili dalje u Efrajimovo gorje i stigli do Mikine kuće. Petorica, koja su ranije išla u izviđanje zemlje oko grada Laiša, rekla su svojoj braći: »Znate li da u jednoj od ovih kuća postoji svećenički prsluk, kućni idoli, rezbareni kip i kip od srebra? Zato sad razmislite što ćete učiniti.« Skrenuli su s puta i došli do Mikine kuće, u kojoj je živio mladi Levit. Pozdravili su mladića. Šesto naoružanih Danovaca stajalo je pred ulazom u kuću. Ona petorica, koja su ranije izviđala zemlju, ušla su u kuću i uzela rezbareni kip, svećenički prsluk, kućne bogove i srebrni kip. Svećenik je stajao pored ulaza, okružen sa šesto naoružanih ljudi. Kad su ljudi ušli u Mikinu kuću i počeli uzimati stvari, svećenik ih je pitao: »Što to radite?« »Tiho!« rekli su mu. »Rukom pokrij usta i dođi s nama. Budi nam otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenik u kući jednog čovjeka nego biti svećenik cijeloga izraelskog plemena u kojem je mnogo obitelji?« To se svidjelo svećeniku. Uzeo je prsluk, kućne bogove i rezbareni kip te pošao s ljudima iz Danovog plemena. Krenuli su dalje svojim putem. Naprijed su bila djeca, životinje i stvari. Kad su već odmaknuli od Mikine kuće, okupili su se ljudi iz Mikinog susjedstva i sustigli Danovce. Vikali su za njima. Danovci su se okrenuli i pitali Miku: »Što je tebi? Zašto vičete na nas?« »Uzeli ste moje svete predmete, koje sam napravio, i mog svećenika«, odgovorio je on. »Što mi je još ostalo? Kako me uopće možete pitati što mi je?« Danovci su mu tada rekli: »Ne podiži svoj glas. Među nama ima naglih ljudi koji bi te mogli napasti, a ti i tvoja obitelj izgubili biste život.« Danovci su krenuli dalje svojim putem. Mika je uvidio da su prejaki za njega pa se okrenuo i vratio kući. A Danovci su došli u Laiš, noseći predmete koje je Mika napravio i vodeći njegovog svećenika. Ondje su zatekli stanovnike u miru i sigurnosti, koji nisu očekivali napad. Pobili su ih mačevima i spalili grad. Stanovnicima grada nitko nije došao u pomoć jer su bili predaleko od grada Sidona i nisu imali saveznika. Bilo je to u dolini koja pripada gradu Bet Rehob. Danovci su obnovili grad i ondje se nastanili. Grad su nazvali Dan, po svome pretku Danu koji je bio Izraelov sin. No, izvorno, grad se zvao Laiš. Danovci su sebi postavili kip i štovali ga. Jonatan, Geršomov sin i Mojsijev potomak, i njegovi sinovi bili su svećenici Danovog plemena sve do vremena kad je narod bio odveden u ropstvo. Danovci su sebi postavili idola kojeg je napravio Mika. Taj je kip stajao u Šilu sve dok je ondje bio Božji dom. U vrijeme kad Izrael još nije imao kralja, jedan je Levit živio u udaljenome dijelu Efrajimovoga gorja. Uzeo je sebi ženu ropkinju iz Betlehema u Judi. No bila mu je nevjerna pa je otišla. Vratila se u kuću svog oca u Betlehemu u Judi i živjela ondje četiri mjeseca. Tada je njezin muž krenuo po nju s namjerom da je nagovori na povratak. Poveo je sa sobom slugu i dva magarca. Kad je došao do kuće njezinog oca, djevojčin ga je otac vidio i radosno mu izišao ususret. Nagovorio ga je da ostane kod njega pa je ovaj ostao tri dana. Jeli su, pili i noćili. Četvrtoga su dana ustali rano ujutro. Levit se spremao za polazak. No djevojčin je otac rekao svome zetu: »Prvo nešto pojedi. Poslije možeš ići.« Njih su dvojica sjela zajedno te su jeli i pili. Tada je djevojčin otac rekao: »Molim te, ostani još noćas i uživaj.« Levit je već bio spreman za polazak, ali njegov ga je domaćin nagovorio da ostane još jednu noć. Petog je dana ustao rano ujutro, spreman krenuti na put. No djevojčin je otac opet zamolio: »Pojedi nešto i ostani do poslijepodne.« Tako su njih dvojica ponovo sjela zajedno i jela. Levit je sad bio spreman krenuti, zajedno sa svojom ženom ropkinjom i slugom. No djevojčin je otac rekao: »Molim te, ostani još ovu noć. Dan je na izmaku. Prespavaj ovdje i uživaj. Sutra rano ujutro ustani i kreni na put kući.« No Levit nije htio ostati još jednu noć. Spremio se i krenuo. Sa sobom je vodio dva osedlana magarca i ženu ropkinju. Stigli su do grada Jebusa (to jest, Jeruzalema). Kad su bili blizu Jebusa, dan se već primicao kraju. Sluga je rekao svom gospodaru: »Molim te, skrenimo u grad Jebusejaca i prenoćimo ovdje.« »Ne«, odgovorio je njegov gospodar Levit, »nećemo ulaziti u strani grad koji ne pripada Izraelcima. Produžit ćemo do grada Gibee .« Rekao je slugi: »Hajdemo na neko drugo mjesto. Prenoćit ćemo u Gibei ili Rami.« Produžili su dalje, a sunce je već bilo zašlo kad su stigli do Gibee u zemlji Benjaminovog plemena. Skrenuli su u grad da nađu prenoćište. Došli su na gradski trg i sjeli, ali nitko ih nije htio pustiti u kuću preko noći. Tada je naišao neki starac, koji se uvečer vraćao s rada na polju. Bio je iz Efrajimovoga gorja, ali živio je ovdje u Gibei koja je pripadala Benjaminovcima. Starac je ugledao putnika na gradskom trgu pa ga je upitao: »Kamo ideš? Odakle dolaziš?« »Putujemo iz Betlehema u Judi«, odgovorio je Levit. »Idemo u udaljeni dio Efrajimovoga gorja, gdje je moj dom. Bio sam u Betlehemu u Judi, a sad se vraćam kući . No nitko me ne želi primiti u svoju kuću. Imam sa sobom slame i sijena za magarce te kruha i vina za sebe, za djevojku i za slugu. Ništa nam ne treba.« A starac mu je tada rekao: »Mir s tobom. Dođi u moju kuću. Dat ću vam sve što je potrebno, samo nemojte ostati preko noći na trgu.« Starac ih je odveo u svoju kuću, nahranio je magarce, oprali su noge pa su jeli i pili. Dok su uživali u gostoprimstvu svog domaćina, gradski su zločinci opkolili kuću i zalupali na vrata. Dovikivali su starcu, gospodaru kuće: »Dovedi nam čovjeka koji je odsjeo u tvojoj kući. Želimo seks s njim!« Starac, glava kuće, izašao je pred njih i rekao: »Ne, braćo moja, nemojte činiti zlo! Taj je čovjek gost u mojoj kući. Nemojte činiti takvu gadost! Tu su moja kći djevica i čovjekova žena ropkinja. Evo, sad ću ih dovesti pa činite s njima što želite. No nemojte učiniti takvu gadost s ovim čovjekom.« No ti ljudi nisu htjeli slušati starca pa je Levit zgrabio svoju ženu ropkinju i izgurao je k njima van na ulicu. Silovali su je i zlostavljali cijelu noć, sve do jutra. Kad je počelo svitati, pustili su je. Ujutro je žena došla i pala pred vrata kuće, gdje je odsjeo njezin gospodar. Ležala je ondje dok se nije razdanilo. Levit je ujutro ustao i otvorio vrata kuće, spreman nastaviti put. No ondje, na ulazu u kuću, ležala je njegova žena ropkinja s rukama na kućnom pragu. Rekao je: »Ustani, idemo dalje«. No odgovora nije bilo. Levit je stavio njezino tijelo na magarca i otišao svojoj kući. Kad je došao kući, uzeo je nož i isjekao joj tijelo na dvanaest komada. Zatim ih je razaslao u sve dijelove Izraela. Svatko tko je to vidio, rekao je: »Takvo nešto nije se dogodilo od dana kad su Izraelci izašli iz Egipta pa sve do danas. Treba o tome razmisliti, vijećati i izreći presudu.« Skupila se cijela zajednica izraelskog naroda. Ljudi su došli iz svih područja Izraela, od Dana do Beer Šebe i iz zemlje Gilead . Udružili su se pred BOGOM u Mispi. Vođe cijeloga naroda, svih Izraelovih plemena, zauzeli su svoja mjesta na saboru Božjeg naroda. Bilo je četiristo tisuća ljudi naoružanih mačevima. Benjaminovci su čuli da se Izraelci okupljaju u Mispi. Izraelci su rekli: »Želimo čuti kako se dogodio ovaj strašni zločin.« Levit, muž ubijene žene, odgovorio je: »Došao sam sa svojom ženom ropkinjom u grad Gibeu u Benjaminovoj zemlji. Ondje smo prenoćili. Tijekom noći došli su građani Gibee i opkolili kuću u kojoj sam odsjeo. Htjeli su me ubiti. Silovali su moju ženu ropkinju i ona je umrla. Uzeo sam njezino tijelo i isjekao ga. Komade tijela razaslao sam u sve krajeve Izraela jer je ovaj strašan zločin počinjen u Izraelu. Govorite sad, Izraelci! Donesite odluku što trebamo učiniti.« Cijeli je narod složno ustao i rekao: »Nitko od nas neće otići u svoj šator. Nitko se neće vratiti svojoj kući. Ovako ćemo učiniti s Gibeom. Bacit ćemo kocku i odabrati ljude. Iz svakoga izraelskog plemena uzet ćemo desetoricu iz svake postrojbe od sto, sto ljudi iz svake postrojbe od tisuću te tisuću ljudi iz svake postrojbe od deset tisuća. Oni će biti zaduženi za nabavu hrane za vojsku, a vojska će kazniti građane Gibee u Benjaminovoj zemlji za zločin koji su počinili u Izraelu.« Svi su se Izraelci okupili u Gibei, složni u namjeri da kazne građane Gibee. Izraelska su plemena poslala glasnike širom Benjaminovog plemena. Pitali su: »Kakav se to zločin dogodio među vama? Izručite nam te propalice iz Gibee. Pogubit ćemo ih i ukloniti zlo iz Izraela.« No Benjaminovci nisu htjeli poslušati svoju braću Izraelce, nego su iz svih gradova došli u Gibeu, spremni za borbu protiv Izraelaca. Tog se dana iz gradova Benjaminovaca okupilo dvadeset i šest tisuća ljudi naoružanih mačevima. Od stanovnika Gibee postrojilo se sedamsto najboljih ratnika. Među cijelom je vojskom bilo sedamsto najboljih ljevorukih ratnika, od kojih je svaki mogao kamenom iz praćke pogoditi muhu . A sva izraelska plemena, osim Benjaminovaca, okupila su četiristo tisuća vrsnih ratnika naoružanih mačevima. Izraelci su otišli u Betel. Ondje su uputili pitanje Bogu: »Tko od nas treba prvi krenuti u bitku protiv Benjaminovaca?« BOG je odgovorio: »Neka prvo ide Judino pleme.« Sljedećeg su jutra Izraelci ustali i utaborili se pored Gibee. Krenuli su u bitku protiv Benjaminovaca, rasporedivši se ispred grada. Benjaminovci su izašli iz grada. Tog je dana na bojnom polju palo dvadeset i dvije tisuće Izraelaca. Izraelci su ipak skupili hrabrost i još jednom se rasporedili za bitku, na istome mjestu kao i prvog dana. Otišli su k BOGU i plakali pred njim do večeri. Pitali su BOGA: »Trebamo li opet krenuti u bitku protiv naše braće Benjaminovaca?« A BOG je odgovorio: »Krenite na njih.« I tako su se Izraelci i drugi dan sukobili s Benjaminovcima, a oni su i drugi dan izišli iz Gibee, spremni za bitku. Pobili su osamnaest tisuća Izraelaca, sve samih vrsnih ratnika vičnih maču. Tada su se svi Izraelci, cijela vojska, okupili u Betelu. Sjedili su i plakali pred BOGOM. Postili su cijeli taj dan do večeri i prinosili BOGU žrtve paljenice i slavljenice. Izraelci su ponovo uputili pitanje BOGU. (U to se vrijeme Božji kovčeg saveza nalazio u Betelu. Opsluživao ga je Pinhas, Eleazarov sin i Aronov unuk.) Izraelci su pitali: »Trebamo li ponovo poći u bitku protiv naše braće Benjaminovaca ili da odustanemo?« BOG je odgovorio: »Idite! Sutra ću vam dati pobjedu.« Izraelci su postavili ljude u zasjedu svuda oko Gibee. Krenuli su i treći dan protiv Benjaminovaca. Kao i prije, rasporedili su se ispred grada. Benjaminovci su izašli u napad. Povlačeći se, Izraelci su ih mamili dalje od grada. Kao i prije, vojska Benjaminovaca počela je nanositi gubitke izraelskoj vojsci. Na otvorenom polju, na putovima za Betel i za Gibeu, ubijeno je tridesetak Izraelaca. Dok su Benjaminovci mislili da pobjeđuju kao i prije, Izraelci su se naizgled povlačili. Tako su ih pokušavali namamiti dalje od grada, na otvoreni prostor. Svi su Izraelci napustili svoje položaje i rasporedili se kod mjesta zvanog Baal Tamar. Tada su, skriveni u zasjedi zapadno od Gibee, krenuli u napad. Deset je tisuća najboljih izraelskih ratnika napalo grad. Bitka je bila teška. Benjaminovci nisu slutili da ih čeka propast. BOG je porazio Benjaminovce pred Izraelcima. Izraelci su tog dana pobili dvadeset i pet tisuća i sto ratnika iz Benjaminovog plemena. Tada su Benjaminovci shvatili da su poraženi. Izraelci su se povlačili pred Benjaminovcima, pouzdavajući se u zasjedu koju su postavili pored Gibee. Vojnici su iz zasjede krenuli u napad na Gibeu. Upali su u grad i mačevima pobili sve stanovnike. S ljudima, koji su ostali u zasjedi pored grada, bio je dogovoren znak. Izraelska je vojska čekala da ugleda veliki oblak dima koji se diže iz grada. Na taj znak Izraelci su trebali krenuti u bitku. Benjaminovci su počeli nanositi gubitke izraelskoj vojsci. Pobili su tridesetak ljudi, misleći da pobjeđuju kao i u prvoj bitci. Tada se iz grada počeo dizati veliki oblak dima. Benjaminovci su se osvrnuli i vidjeli da je cijeli grad u plamenu. Zatim su Izraelci krenuli u napad. Benjaminovce je obuzeo užas. Znali su da ih čeka propast. Bježali su pred Izraelcima u pustinju. No našli su se usred bitke, među ubojitom vojskom iz izraelskih gradova. Izraelci su opkolili Benjaminovce. Bespoštedno su ih progonili. Istočno od Gibee, konačno su ih i porazili. Poginulo je osamnaest tisuća vrsnih ratnika iz Benjaminovog plemena. Benjaminovci su se tada okrenuli i pobjegli prema pustinji, do mjesta zvanog Rimonska stijena. No Izraelci su duž putova pobili pet tisuća Benjaminovih vojnika. I dalje su ih progonili, sve do mjesta zvanog Gidom. Tu su Izraelci pobili još dvije tisuće ljudi. Tog je dana poginulo ukupno dvadeset i pet tisuća Benjaminovih hrabrih ratnika. Šesto je ljudi uspjelo pobjeći u pustinju. Sklonili su se kod Rimonske stijene i ostali ondje četiri mjeseca. Izraelci su se zatim vratili u Benjaminovu zemlju. Po svim su gradovima mačevima poubijali i ljude i životinje. Uništili su sve što su našli i spalili svaki grad u koji su ušli. Kad su Izraelci bili u gradu Mispi, zakleli su se: »Nitko od nas neće udati svoju kćer za Benjaminovca.« Nakon toga su otišli u Betel. Sjedili su ondje pred Bogom do večeri, glasno naričući i gorko plačući. »O, BOŽE Izraelov«, govorili su, »zašto se nešto ovako strašno moralo dogoditi? Zašto je jedno čitavo izraelsko pleme trebalo nestati?« Sutradan su rano ujutro ljudi ustali i ondje napravili žrtvenik. Na njemu su prinijeli žrtve paljenice i slavljenice. Potom su Izraelci pitali: »Koje Izraelovo pleme nije došlo na skup pred BOGOM?« Bili su se, naime, čvrsto zakleli da će svatko tko ne dođe na skup u Mispu biti pogubljen. No Izraelcima je bilo žao njihove braće Benjaminovaca. »Danas je jedno pleme odsječeno od Izraela«, rekli su. »Zakleli smo se BOGOM da nećemo davati svoje kćeri Benjaminovcima za žene. Kako ćemo onda pronaći žene za preostale Benjaminovce?« Pitali su se: »Koje Izraelovo pleme nije došlo pred BOGA u Mispu?« Pokazalo se da na skup plemena nije došao nitko iz grada Jabeš u Gileadu. Kad se vršilo prebrojavanje, vidjelo se da nema ni jednog stanovnika odande. Zato je zajednica poslala onamo dvanaest tisuća najhrabrijih ratnika. Bilo im je zapovjeđeno: »Idite u Jabeš u Gileadu i pobijte mačevima stanovnike grada, uključujući žene i djecu. Ubijte svakog muškarca i svaku ženu koja je spavala s muškarcem, a djevice ostavite na životu.« Među stanovnicima Jabeša u Gileadu pronašli su četiristo mladih žena koje nisu spavale s muškarcem. Doveli su ih u tabor kod grada Šila, u zemlji Kanaan. Tada je cijela zajednica poručila Benjaminovcima, koji su bili na Rimonskoj stijeni, da proglašavaju mir s njima. Benjaminovci su se tada vratili. Izraelci su im predali žene kojima je pošteđen život u pokolju u Jabešu u Gileadu. No nije ih bilo dovoljno za sve. Izraelcima je bilo žao Benjaminovog plemena jer ih je BOG odcijepio od drugih izraelskih plemena. Starješine zajednice su se pitali: »Žene iz Benjaminovog plemena pobijene su. Gdje da nađemo žene za preostale Benjaminovce? Preživjelim Benjaminovcima treba osigurati nasljednike da pleme ne bi izumrlo. Svoje im kćeri ne možemo i dati za žene jer smo se zakleli: ‘Proklet bio onaj tko Benjaminovcu dâ ženu.’ No svake godine u Šilu održava se svetkovina u čast BOGU. Taj grad nalazi se sjeverno od grada Betela, istočno od puta koji vodi iz Betela u Šekem, te južno od grada Lebone.« Zato su zapovjedili Benjaminovcima: »Idite i sakrijte se u vinogradima. Odande gledajte kad će djevojke iz Šila izaći na ples. Iskočite iz vinograda i svatko neka sebi ugrabi ženu od djevojaka iz Šila. Zatim se s njima vratite u Benjaminovu zemlju. Kad njihovi očevi ili braća dođu kod nas žaliti se, reći ćemo im: ‘Budite ljubazni i ostavite im djevojke za žene. Tijekom rata nismo uspjeli za svakog od njih pribaviti ženu. Vi niste krivi za kršenje zakletve jer svoje kćeri niste dali svojevoljno.’« Benjaminovci su učinili kako im je rečeno. Svaki je sebi ugrabio jednu od djevojaka koje su plesale. Potom su se vratili u svoju zemlju, obnovili gradove i nastanili se ondje. Tada su se Izraelci razišli. Svaki se čovjek vratio u svoje pleme, u svoj rod, na svoju zemlju. U to vrijeme nije bilo kralja u Izraelu pa je svatko činio što je mislio da je ispravno. U vrijeme vladavine sudaca nastala je glad u zemlji Judi. Neki je čovjek iz Betlehema u Judi odselio sa ženom i obojicom sinova u zemlju Moab, kao stranac. Zvao se Elimelek, njegova žena Naomi, a sinovi Mahlon i Kilion. Bili su Efraćani iz Betlehema u Judi. Otišli su u zemlju Moab i ondje se nastanili. Naomin je muž Elimelek umro, a ona je ostala sama sa sinovima koji su oženili Moapke — Kilion Orpu, a Mahlon Rutu. Nakon što su ondje živjeli deset godina, umrli su i Mahlon i Kilion. Tako je Naomi ostala i bez muža i bez sinova. Naomi je u Moabu čula da je BOG priskočio u pomoć svome narodu i dao im hrane. Pripremila se za povratak sa svojim snahama. Napustila je mjesto u kojem je živjela i krenula s njima prema zemlji Judi. Rekla je snahama: »Vratite se kući svojim majkama! Neka vam BOG bude dobar, kao što ste vi bile dobre meni i mojim pokojnim sinovima. Dao vam BOG da se obje skrasite, svaka u domu svoga novog muža.« Zatim ih poljubi za rastanak i sve glasno zaplaču. No one joj odvrate: »Ne, ići ćemo s tobom tvome narodu.« Naomi ih je uvjeravala: »Vratite se, kćeri moje. Zašto biste išle sa mnom? Zar ću roditi još sinova koji bi vam mogli biti muževi? Idite, vratite se, kćeri moje. Prestara sam za udaju. Čak i kad bi to bilo moguće, kad bih već noćas bila s mužem i kad bih rodila sinove, zar biste ih čekale da odrastu i tako dugo se odrekle udaje? Ne, kćeri moje. Teško mi je, teže nego vama, jer se BOG okrenuo protiv mene.« Nato su ponovo glasno zaplakale. Zatim je Orpa poljubila svekrvu, oprostila se i otišla, a Ruta je ostala s njom. Naomi joj je rekla: »Gle, Orpa se vraća svom narodu i svojim bogovima. Vrati se i ti s njom!« Ali Ruta odgovori: »Ne nagovaraj me da te ostavim i da odem od tebe. Kamo ti ideš, ići ću i ja, gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja. Tvoj narod bit će moj narod, a tvoj Bog bit će moj Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i tamo će me sahraniti. Neka me stigne BOŽJA kazna ako me išta osim smrti rastavi od tebe.« Kad je Naomi uvidjela da je Ruta čvrsto odlučila poći s njom, prestala ju je odgovarati. Tako su išle zajedno sve do Betlehema. Kad su stigle, čitav se grad uskomešao zbog njih. Žene su govorile: »Zar je to stvarno Naomi?« A ona im reče: »Znate da moje ime znači Sretnica, ali zovite me Ogorčena jer mi je Svemoćni zagorčao život. Imala sam sve kad sam otišla, a sad me BOG vratio bez ičega. Zašto da me zovete sretnim imenom kad me svemoćni BOG odlučio kazniti i donio mi nesreću?« Tako se Naomi vratila iz zemlje Moab sa svojom snahom, Moapkom Rutom. Stigle su u Betlehem upravo kad je počinjala žetva ječma. Naomi je imala rođaka s muževe strane, Boaza, bogatog i utjecajnog čovjeka iz Elimelekove obitelji. Ruta upita Naomi: »Mogu li ići u polja i sakupljati ostatke klasja iza onoga tko mi dopusti?« Naomi joj odgovori: »Možeš, kćeri.« Tako je Ruta otišla u polja i sakupljala ostatke za žeteocima . Došla je tako i do polja koje je pripadalo Boazu, Elimelekovom rođaku. Boaz je stigao iz Betlehema i pozdravio žeteoce: »Neka je BOG s vama!« »Neka te BOG blagoslovi!« odzdravili su mu. Boaz upita mladića koji je nadgledao žeteoce: »Čija je ona mlada žena?« »To je mlada Moapka koja se vratila s Naomi«, odgovori nadzornik. »Pitala me smije li sakupljati ostatke nakon žetelaca. Došla je rano jutros i radila sve dosad — samo se nakratko odmorila pod sjenicom.« Tada Boaz reče Ruti: »Slušaj, mila. Ne moraš ići na druga polja. Ostani ovdje na mom polju i sakupljaj ostatke. Drži se mojih sluškinja. Gledaj na kojem će polju sluge žeti pa idi za sluškinjama koje vežu snopove. Slugama sam naredio da te puste na miru, a kad ožedniš, posluži se iz posude i pij vodu što su je sluge zahvatili.« Ona mu se pokloni do zemlje i kaže: »Zašto si tako dobar prema meni? Pomažeš mi iako sam strankinja! Kako to da uopće razgovaraš sa mnom?« A Boaz joj odgovori: »Čuo sam sve što si učinila za svekrvu nakon smrti muža — kako si otišla od oca i majke, iz svog zavičaja, i došla živjeti s narodom koji nisi poznavala. Neka ti BOG uzvrati za ono što si učinila. Neka te bogato nagradi Izraelov BOG jer si došla tražiti njegovu zaštitu.« »Daj da i dalje uživam tvoju naklonost, gospodaru«, reče Ruta. »Utješio si me i ljubazno razgovarao sa mnom, svojom sluškinjom, iako nemam pravo na to kao tvoje druge sluškinje.« Kad je bilo vrijeme ručka, Boaz joj je rekao: »Dođi i jedi s nama. Posluži se kruhom i umakom od vinskog octa.« Sjela je pokraj žetelaca, a on ju je ponudio prženim zrnjem. Jela je koliko je htjela i sačuvala ostatak. Kad je nastavila sakupljati ostatke, Boaz zapovjedi slugama: »Pustite je da sakuplja čak i među snopovima. Ne sprečavajte je! Dok žanjete, namjerno ispuštajte klasje iz snopova i neka slobodno sakuplja. Ne prigovarajte joj!« Sakupljala je klasje sve do večeri, a zatim odvojila zrnje i nakupila punu košaru ječma. Ponijela je ječam sa sobom u grad i pokazala svekrvi koliko je skupila. Izvadila je ostatak ručka i dala Naomi. »Gdje si toliko sakupila?« upita je svekrva. »Gdje si danas radila? Blagoslovljen onaj koji je bio tako dobar prema tebi!« Tada je ispričala svekrvi kako je radila u polju koje pripada čovjeku po imenu Boaz. »Blagoslovio ga BOG koji je uvijek vjeran i dobar, živima i mrtvima !« usklikne Naomi i doda: »Taj nam je čovjek blizak rod, jedan od naših skrbnika .« Ruta nadoda: »Boaz me pozvao da nastavim sakupljati klasje. Rekao je da ostanem uz njegove radnike do kraja žetve.« Naomi je rekla svojoj snahi Ruti: »Kćeri, dobro je da budeš s njegovim sluškinjama, da ti se na drugom polju ne bi dogodilo kakvo zlo.« Tako se Ruta držala Boazovih sluškinja i sakupljala klasje sve do kraja žetve ječma, a kasnije i žetve pšenice. A živjela je kod svoje svekrve. Nešto kasnije, Rutina svekrva Naomi rekla joj je: »Kćeri moja, moram ti naći dom u kojem ćeš biti zbrinuta. Kao što znaš, Boaz, s čijim si sluškinjama radila, naš je rođak. Poslušaj me: on će noćas raditi na gumnu . Okupaj se i namiriši, lijepo se obuci i idi do gumna, ali ne prilazi mu dok se ne najede i napije. Pogledaj gdje će leći pa mu otkrij noge i legni mu do nogu , a on će ti reći što da učiniš.« Ruta odgovori: »Učinit ću sve što si mi rekla.« Ona ode do gumna i učini sve kako ju je svekrva uputila. Boaz je jeo i pio te dobro raspoložen legao pokraj hrpe ječma i zaspao. Ruta je tiho prišla, otkrila mu noge i legla. Usred noći Boaz se trgnuo i iznenađen pogledao, a ono — žena pokraj njegovih nogu! »Tko si ti?« upita on. »Ruta. Tebi pripadam«, odgovori mu. »Primi me k sebi jer si moj rođak i skrbnik.« »BOG te blagoslovio, mila« odgovori on. »Ovo što si sad učinila za svoju obitelj još je više od onoga prije. Mogla si tražiti mladog muža, siromašnog ili bogatog, ali nisi. A sad, mila, ništa se ne brini! Učinit ću za tebe sve što tražiš jer svi u našem gradu znaju da si poštena žena. Istina je da sam ti rođak i da sam te dužan zbrinuti, ali postoji čovjek koji ti je bliži rod od mene. Ostani ovdje do jutra pa ćemo onda vidjeti — ako te on primi pod svoje okrilje, neka bude tako. No, ako te on ne primi, zaklinjem se BOGU, ja ću te primiti. Spavaj ovdje do jutra.« Tako je ona ostala spavati pokraj njega. Smatrao je kako ne bi bilo dobro da se pročuje da je žena došla na gumno pa je ustala dok je još bio mrak. Tada joj je Boaz rekao: »Primi svoj ogrtač rukama i rastvori ga.« Kad je rastvorila ogrtač, nasuo je u njega šest mjera ječma i natovario joj na leđa. Zatim se vratio u grad. Ruta se vratila k svekrvi, a ona je upita: »Kako je bilo, kćeri?« I Ruta joj ispriča sve što je Boaz učinio za nju pa doda: »Dao mi je i sav ovaj ječam i rekao: ‘Ne možeš se vratiti svekrvi praznih ruku.’« Naomi je rekla: »Strpi se, kćeri, dok ne doznaš što će biti. On se neće smiriti dok sve ne obavi. Još danas će se pobrinuti za to.« Toga je dana Boaz otišao na mjesto za vijećanje kod gradskih vrata i sjeo ondje. Kad je naišao onaj rođak i skrbnik kojeg je spominjao, Boaz mu je rekao: »Prijatelju, dođi ovamo i sjedni.« I on dođe i sjedne. Zatim Boaz zatraži desetoricu gradskih starješina da i oni sjednu s njima. Kad su svi sjeli, on reče skrbniku: »Naomi se vratila iz Moaba i prodaje komad zemlje koji je pripadao našem rođaku Elimeleku. Smatrao sam da te trebam obavijestiti o tome i predložiti da ga ti kupiš pred ljudima koji ovdje sjede i pred starješinama moga naroda. Ako ga namjeravaš otkupiti, otkupi ga. A ako ne, reci mi da znam jer ja imam pravo otkupa nakon tebe.« On odgovori: »Otkupit ću ga.« No Boaz nastavi: »Onog dana kad kupiš zemlju od Naomi, moraš uzeti i udovicu njenog pokojnog sina, Moapku Rutu, za ženu. Tako će se očuvati pokojnikova loza i zemlja kao vlasništvo njegove obitelji.« Nato skrbnik odgovori: »U tom slučaju ne mogu kupiti zemlju jer ne želim umanjiti nasljedstvo svoje obitelji. Kupi je ti jer ja ne mogu.« U to su se vrijeme u Izraelu otkup i prijenos imovine potvrđivali tako što bi jedna osoba izula sandalu i dala je drugoj. Tako su Izraelci ovjeravali da je postignut dogovor. Zato je skrbnik rekao Boazu: »Ti kupi zemlju« pa je izuo sandalu i dao je Boazu . Tada je Boaz rekao starješinama i svima okupljenima: »Vi ste danas svjedoci da kupujem od Naomi sve što je bilo Elimelekovo, Kilionovo i Mahlonovo. Također, uzimam sebi za ženu Moapku Rutu, Mahlonovu udovicu, da sačuvam pokojnikovo vlasništvo u njegovoj obitelji i da ga se uvijek sjećaju ljudi iz njegove obitelji i zavičaja. Vi ste danas tome svjedoci.« A starješine i svi koji su bili kod gradskih vrata potvrde: »Svjedoci smo. Dao BOG da žena, koja ulazi u tvoj dom, bude kao Rahela i Lea koje su podigle obitelj Izraelu, a ti da budeš ugledan u Efrati i slavan u Betlehemu. Neka ti BOG dâ mnogo djece s Rutom, da ti dom bude velik kao Peresov, kojeg je Tamara rodila Judi.« Tako je Boaz uzeo Rutu u svoj dom i ona mu je postala ženom. Spavao je s njom i BOG joj je dao da zatrudni pa je rodila sina. Žene su rekle Naomi: »Hvala BOGU, koji ti je danas dao ovo dijete za skrbnika. Neka postane slavan u Izraelu! On će ti pružiti novi život i brinuti se o tebi u tvojoj starosti. A rodila ti ga je snaha koja te voli i koja ti vrijedi više od sedmorice sinova.« Naomi je uzela dijete i stavila ga u krilo. Ona se dalje brinula o njemu. Ime su djetetu dale susjede. »Naomi opet ima sina«, rekle su i dale mu ime Obed . On je kasnije bio otac Jišaja, Davidovog oca. A ovo je Peresova loza: Peresu se rodio sin Hesron, Hesronu Ram , Ramu Aminadab, Aminadabu Nahšon, Nahšonu Salmon, Salmonu Boaz, Boazu Obed, Obedu Jišaj, a Jišaju David. U Efrajimovom gorju, u Rami, živio je neki čovjek iz Efrajimovog plemena, a zvao se Elkana. Bio je Jerohamov sin, Elihuov unuk, Tohuov praunuk i Sufov prapraunuk. Elkana je imao dvije žene, Anu i Peninu. Penina je imala djece, dok Ana nije mogla imati djece. Svake je godine Elkana sa ženama išao iz svoga grada u Šilo, pokloniti se BOGU Svevladaru i prinijeti žrtvu. Ondje su Hofni i Pinhas, sinovi vrhovnog svećenika Elija, služili kao BOŽJI svećenici. Kad god bi Elkana prinosio žrtvu, davao je dio mesa svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima. Ani bi davao dvostruki dio, jer ju je volio, unatoč tomu što joj BOG nije dao djecu . Kako Ani BOG nije dao djecu, njezina ju je suparnica Penina stalno izazivala u namjeri da je uzruja. Tako je to bilo iz godine u godinu. Kad god bi odlazili u BOŽJE svetište u Šilu, Penina bi toliko izazivala Anu da ona od jada i žalosti nije mogla niti jesti. Elkana bi tada pitao Anu: »Zašto plačeš i ne jedeš? Zašto si potištena? Zar ti ja ne značim više od desetorice sinova?« Jednom, nakon što su jeli i pili, Ana je ustala i otišla u svetište pred BOGA. A svećenik Eli sjedio je na svojoj stolici pokraj ulaza u BOŽJE svetište. Sva očajna, gorko je zaplakala, pa se pomolila BOGU. Zavjetovala se ovim riječima: »BOŽE Svevladaru, pogledaj me koliko sam jadna. Tvoja sam sluškinja. Nemoj me zaboraviti. Ako dobijem muško dijete, posvetit ću ga tebi, da ti služi do smrti, a ni britva mu neće prijeći preko glave.« Kako se Ana dugo molila, Eli je promatrao njezina usta. Molila je u sebi — micale su joj se usne, a glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je rekao: »Dokle ćeš se opijati ženo? Ostavi se vina.« »Nije, gospodaru, to što misliš«, odgovorila mu je Ana, »nego sam očajna. Nisam pila ni vino ni pivo. Izlijevala sam svoje srce pred BOGOM. Nemoj misliti da sam poročna. Molila sam ovdje zbog svoje velike muke i žalosti.« Nato joj je Eli odgovorio: »Idi u miru i neka ti Izraelov Bog ispuni molbu koju si mu uputila.« Ana je dodala: »Nadam se da ćeš biti zadovoljan svojom sluškinjom.« Nakon toga je otišla svojim putem pa je onda i nešto pojela. Više nije imala tužan izraz lica. Sutradan su svi poranili, poklonili se BOGU i vratili kući u Ramu. Elkana je spavao s Anom, a BOG je se sjetio. Tako je ona zatrudnjela pa je došlo i vrijeme da rodi. Rodila je sina i dala mu ime Samuel . Rekla je: »Tražila sam ga od BOGA.« Kad je Elkana ponovo išao s obitelji prinijeti godišnju žrtvu BOGU i tako izvršiti zavjete, Ana nije išla s njima. Rekla je mužu: »Čim dječaka prestanem dojiti, dovest ću ga pred BOGA jer će ondje ostati cijeli svoj život .« Nato je Elkana rekao: »Učini kako misliš da je najbolje. Ostani kod kuće dok ne prestaneš dojiti. Neka ti BOG pomogne da ispuniš obećanje.« Ana je ostala kod kuće dojiti i čuvati svog sina dok ga više nije trebalo dojiti. Kad je prestala dojiti, povela ga je, još onako maloga, u BOŽJE svetište u Šilu. Povela je i junca starog tri godine, nešto brašna i mijeh vina. Kad su zaklali i žrtvovali junca, dječaka su doveli Eliju. Ana mu je tada rekla: »Gospodaru moj! Kunem ti se, ja sam ona žena koja je stajala ovdje pokraj tebe i molila se BOGU. Molila sam tada za ovo dijete, a BOG mi je ispunio molbu koju sam mu uputila. Zato ga sad dajem BOGU — neka mu služi cijeli svoj život.« Tada se i Elkana poklonio pred BOGOM. Potom je Ana izmolila ovu molitvu: »U BOGU se moje srce raduje. Zbog BOGA moja snaga raste. Izrugujem se neprijateljima, veselim se zbog pobjede. Tko je svet kao BOG! Nitko nije kao ti! Nema Stijene kao što je naš Bog! Ne pričajte više oholo, ne govorite bahato. BOG je Bog koji sve zna, on ljudska djela odmjerava. Ratniku će lûk slomiti, ali slabe će ojačati. Siti se sada muče za kruh, a gladni su namireni. Nerotkinja je sedmero rodila, a majka je mnogih usamljena. BOG ubija ali daje i život, u grob obara ali iz njega i diže. BOG siromaštvo i bogatstvo daje, ponizuje ali i uzvisuje. Ponižene će podići iz prašine a siromašne iz pepela. Posjest će ih uz ugledne, odrediti im počasna mjesta. Temelje zemlje BOG je postavio, na njima je svijet učvrstio. On pazi na korake svojih vjernih, a zli ljudi nestat će u tami, jer svojom snagom ne mogu pobijediti. BOG će svoje protivnike razbiti, na njih će s nebesa zagrmjeti. BOG sudi sve krajeve zemlje. Svom kralju dat će snagu i moć svome izabraniku .« Elkana i obitelj vratili su se kući u Ramu, a dječak Samuel ostao je služiti BOGU pod nadzorom svećenika Elija. Elijevi su sinovi, također svećenici, bili nečasni ljudi i nisu marili za BOGA. Nisu marili ni za svećeničke dužnosti prema narodu. Kad bi netko prinosio žrtvu, još dok se žrtveno meso kuhalo, svećenikov bi sluga dolazio s vilicom u ruci i zabadao u kotao ili lonac. Što god bi se nabolo na vilicu, svećenik je uzimao za sebe. Tako su se ponašali prema svim Izraelcima koji su dolazili u Šilo. Čak i prije nego što je žrtveno meso bilo kuhano, svećenikov je sluga dolazio i nalagao ljudima koji su prinosili žrtve: »Dajte svećeniku meso da ga ispeče. On neće prihvatiti kuhano meso, nego samo sirovo.« Ako bi netko rekao: »Neka se prvo skuha žrtveno meso, a onda uzmi što god hoćeš«, sluga je odgovarao: »Ne! Daj ga odmah! Ako nećeš, uzet ću ti silom!« Grijeh je ovih mladića bio vrlo velik pred BOGOM jer su se s prijezirom odnosili prema žrtvi koja se prinosila BOGU. Mladi je Samuel služio BOGU. Bio je odjeven u lanenu odjeću. Svake bi mu godine njegova majka sašila novi mali ogrtač. Kad bi s mužem dolazila prinijeti godišnju žrtvu, donijela bi mu ogrtač. Eli bi tada ovako blagoslivljao i Elkanu i njegovu ženu: »Neka ti BOG dâ još djece od ove žene, da ti nadoknade ovo dijete koje je izmolila i predala BOGU.« Nakon toga svi bi se vraćali kući. BOG se ponovo prisjetio Ane pa je zatrudnjela i rodila još trojicu sinova i dvije kćeri. A Samuel je rastao i služio u svetištu pred BOGOM. Eli je već bio star čovjek. Čuo je od naroda što njegovi sinovi rade Izraelu. Čuo je i da spavaju sa ženama koje su služile kod ulaza u Šator sastanka. Zato je rekao sinovima: »Zašto se tako ponašate? Od naroda slušam o vašim zlim djelima. Nemojte tako, sinovi moji! Nije dobro to što čujem da govori BOŽJI narod. Ako čovjek sagriješi protiv čovjeka, Bog će se zauzeti za njega. No kad čovjek sagriješi protiv BOGA, tko će se zauzeti za njega?« Ali oni nisu poslušali svog oca. BOG ih je zato odlučio pogubiti. Sve je to vrijeme Samuel rastao i stjecao BOŽJU naklonost, ali i naklonost naroda. Jednom je neki Božji čovjek došao Eliju pa mu rekao: »BOG ti kaže: ‘Nisam li se ja objavio obitelji tvog pretka Arona dok su još bili u Egiptu i robovali faraonu? Od svih izraelskih plemena, odabrao sam tvog pretka da mi bude svećenik, da prinosi žrtve na mom žrtveniku, da prinosi kâd i da nosi svećenički prsluk. I dao sam obitelji tvog pretka meso od žrtava koje prinosi izraelski narod. Zašto onda ne poštuješ moje žrtve i moje darove, kao što sam zapovjedio? Zašto svojim sinovima ukazuješ veću čast nego meni? Debljate se od najboljih komada svake žrtve koju mi prinosi narod.’ Zato Izraelov BOG kaže: ‘Obećao sam da će tvoja obitelj, kao i obitelj tvog pretka, uvijek biti u mojoj službi.’ No sad BOG kaže: ‘Daleko od toga! Dat ću čast onima koji mene časte, a prezreti one koji mene preziru. Došlo je vrijeme da uništim tvoju snagu i snagu tvoje obitelji. U tvojoj obitelji nitko više neće doživjeti starost. Teško će ti biti gledati jer će čitavom Izraelu opet biti dobro, a u tvojoj obitelji nitko više neće doživjeti starost. Poštedjet ću samo jednoga od tvojih da mi služi kod žrtvenika. No on će plakati i tugovati. Svi će potomci tvoga doma umrijeti od mača. Ono što će zadesiti tvojih dvojicu sinova, Hofnija i Pinhasa, neka ti bude znak. Obojica će umrijeti istog dana, a ja ću sebi podići vjernog svećenika koji će činiti ono što mi je po volji. Ojačat ću njegovu obitelj i oni će zauvijek služiti pred mojim kraljem. Svi preostali iz tvoje obitelji dolazit će k njemu prositi novčić ili koricu kruha. Tada će govoriti: »Daj mi neku svećeničku službu, da imam komad kruha za pojesti.«’« Mali je Samuel služio BOGU pod Elijevim nadzorom. U to je vrijeme BOG rijetko govorio ljudima i rijetko davao vizije. Jedne je noći Eli odmarao na svome ležaju. Već je bio i slabog vida pa Božja svjetiljka u svetištu još nije bila ugašena. A Samuel je spavao u BOŽJEM svetištu, gdje se nalazio i Božji kovčeg. BOG ga je tada zazvao: »Samuele! Samuele!«, a on je rekao: »Evo me!« pa otrčao do Elija: »Evo me! Zvao si me.« Ali Eli mu je odgovorio: »Nisam te ja zvao. Vrati se u krevet.« Samuel se vratio i legao. No BOG ga je ponovo zazvao: »Samuele!« pa je on opet ustao i otišao do Elija: »Evo me! Zvao si me.« No Eli je opet rekao: »Nisam te ja zvao, sinko. Vrati se u krevet.« U to vrijeme Samuel još nije poznavao BOGA, ni njegov govor. BOG je zazvao Samuela i treći put, a on je ustao i opet otišao do Elija: »Evo me! Zvao si me.« Eli je tada shvatio da BOG zove dječaka. Tada mu je rekao: »Idi sad u krevet. Ako te ponovo pozove, reci: ‘Govori, BOŽE. Tvoj sluga te sluša.’« Samuel je otišao i legao u krevet. BOG je došao i stao ondje pa ga pozvao kao i prije: »Samuele! Samuele!« Samuel je tada odgovorio: »Govori, tvoj sluga te sluša.« BOG je tada rekao Samuelu: »Vidi, učinit ću u Izraelu nešto da će svakom tko za to čuje zujati u ušima. Učinit ću sve što sam već navijestio protiv Elija i njegove obitelji, od početka do kraja. Rekao sam Eliju da ću njegovu obitelj kazniti zauvijek za sve njihove grijehe. Znao je da njegovi sinovi hule na mene, a nije ih obuzdao. Zato sam se zakleo Elijevoj obitelji da se grijesi njegove obitelji neće moći okajati nikakvom žrtvom ni prinosom«. Samuel je bio u krevetu do jutra, a onda je otvorio vrata BOŽJEG doma. Bojao se Eliju ispričati o svojoj viziji. No Eli ga je pozvao: »Samuele, sine!« a on je odvratio: »Evo me!« »Što ti je Bog rekao?« pitao je Eli. »Nemoj mi ništa tajiti. Neka te Bog kazni ako mi zatajiš nešto od onoga što ti je rekao.« Samuel mu je tada sve ispričao. Ništa mu nije zatajio. Nato je Eli rekao: »On je BOG. Neka učini kako misli da je najbolje.« BOG je bio sa Samuelom dok je rastao. Pazio je da se ostvari sve što je Samuel rekao. Sav je Izrael, od Dana do Beer Šebe, uvidio da je Samuel pravi BOŽJI prorok. BOG se i dalje ukazivao u Šilu, objavljivao se Samuelu i govorio mu. Sve što je Samuel govorio pročulo se po cijelome Izraelu. Kad su Izraelci krenuli u rat protiv Filistejaca, utaborili su se kod Eben Ezera, a Filistejci kod Afeka. Filistejci su se svrstali u bojne redove prema Izraelcima. Povela se žestoka bitka. Filistejci su tada porazili Izraelce i pobili četiri tisuće ljudi. Kad se preostala izraelska vojska vratila u tabor, njihovi su ih starješine pitali: »Zašto je BOG dopustio da nas Filistejci danas poraze? Idemo vratiti Kovčeg saveza iz Šila, da bude uz nas i da nas spasi od neprijatelja.« Vojska je poslala ljude u Šilo i oni su donijeli Kovčeg saveza BOGA Svevladara, koji sjedi na prijestolju među krilatim bićima, na poklopcu Kovčega. Dvojica su Elijevih sinova, Hofni i Pinhas, pratila Kovčeg saveza. Kad je kovčeg BOŽJEGA saveza stigao u tabor, svi su se Izraelci počeli toliko glasno veseliti da se potreslo tlo. Kako su i Filistejci čuli svu tu viku, zapitali su se: »Kakva je to vika u izraelskom taboru?« A kad su doznali da je to kovčeg BOŽJEGA saveza stigao u tabor, uplašili su se i pomislili: »Bogovi su stigli u njihov tabor! Jao, nama! Ovog dosad nije bilo! Jao, nama! Tko će nas spasiti od tih moćnih bogova? To su bogovi koji su napali Egipćane svakakvim pošastima! Budite hrabri, Filistejci! Budite pravi muškarci! Inače će vas Izraelci porobiti kao što ste vi njih! Budite muškarci i borite se!« Filistejci su napali Izraelce i ponovo ih porazili. Izraelci su se razbježali svaki svojoj kući. Bio je to velik pokolj, trideset tisuća izraelskih pješaka palo je u tom boju. Oteli su Božji kovčeg, a Hofni i Pinhas, dvojica Elijevih sinova, poginuli su. Jedan je Izraelac iz Benjaminovog plemena pobjegao s bojišta u Šilo, razderane odjeće i glave posute prašinom. Baš kad je dolazio, svećenik Eli sjedio je kraj puta na svome stolcu i promatrao u iščekivanju. Strepio je zbog Božjeg kovčega. Kad je taj čovjek ušao u grad i ispričao što se sve dogodilo, cijeli je grad zakukao. Eli je čuo viku pa je upitao: »Kakva je to graja?« A taj čovjek dotrči do Elija i sve mu ispriča. Eli je tada imao devedeset i osam godina. Vid mu je bio toliko slab da je jedva vidio. Čovjek mu je rekao: »Stižem s bojišta. Danas sam pobjegao odande.« Eli ga upita: »Kako je bilo, sinko?« »Izrael se razbježao i pobjegao pred Filistejcima. Preostala je vojska pretrpjela težak poraz. Obojica su tvojih sinova mrtva, a Božji je kovčeg otet.« Kad je ovaj spomenuo Božji kovčeg, Eli, star i težak, pao je unatrag sa stolca, pokraj vrata, slomio vrat i umro. Eli je četrdeset godina bio sudac u Izraelu. A Elijeva snaha, Pinhasova žena, bila je trudna i pred porođajem. Kad je čula da su oteli Božji kovčeg i da su joj svekar i muž mrtvi, zgrčila se od trudova i počela rađati. Izmučili su je jaki bolovi. Dok je umirala, tješile su je žene koje su joj pomagale: »Ne boj se, rodila si sina!« No ona nije odgovarala, niti je pokazala da joj je stalo. Djetetu je dala ime Ikabod , što znači: »Slava je otišla iz Izraela«, a mislila je na oteti Božji kovčeg i smrt svog svekra i muža. »Slava je otišla iz Izraela«, rekla je, »jer je otet Božji kovčeg.« Kad su Filistejci oteli Božji kovčeg, prenijeli su ga iz Eben Ezera u Ašdod. Postavili su ga u hram boga Dagona i stavili pored Dagonovog kipa. Sutradan, kad su stanovnici Ašdoda ustali, a ono — Dagon leži licem na zemlji pred Božjim kovčegom! Podigli su ga i vratili na njegovo mjesto. Kad su ustali sljedećeg jutra, vidjeli su da je Dagon opet pao licem na zemlju pred Božjim kovčegom. Glava i ruke kipa bile su odlomljene i ležale su na pragu hrama. Ostao mu je samo trup. Zato do današnjeg dana Dagonovi svećenici ne staju nogom na prag kad ulaze u Dagonov hram u Ašdodu. BOG je potom i žestoko kaznio stanovnike Ašdoda i okolice. Učinio je da im rastu tumori i da štakori prekriju njihova polja pa se velik strah uvukao u narod. Kad su stanovnici Ašdoda vidjeli što se sve događa, rekli su: »Kovčeg izraelskog Boga ne smije više ostati kod nas. On kažnjava i nas i našeg boga Dagona.« Narod je sazvao filistejske vladare da ih pita: »Što da činimo s kovčegom izraelskog Boga?« Odgovorili su: »Neka se kovčeg izraelskog boga premjesti u Gat.« I tako su premjestili kovčeg izraelskog Boga. No, čim su to učinili, BOG je kaznio i taj grad. To je i ondje izazvalo velik strah jer su i njihovim stanovnicima, od najmlađeg do najstarijeg, izrastali tumori. Zatim su Božji kovčeg poslali u Ekron. Ali, kad je Božji kovčeg stigao u Ekron, Ekronci su se pobunili i rekli: »Donijeli su nam kovčeg izraelskog Boga da unište i nas i naš narod!« Ekronci su sazvali filistejske vladare i rekli im: »Nosite odavde kovčeg izraelskog Boga! Neka se vrati na svoje mjesto prije nego što uništi i nas i naš narod!« Smrtni je strah obuzeo cijeli grad budući da ih je Bog žestoko kažnjavao. Kod onih koji nisu umrli, izrasli su tumori, a zapomaganje iz grada čulo se do neba. BOŽJI je kovčeg bio sedam mjeseci u filistejskoj zemlji, a onda su Filistejci sazvali svećenike i vračare pa ih pitali: »Što da učinimo s BOŽJIM kovčegom? Recite nam kako da ga vratimo na njegovo mjesto?« Odgovorili su im: »Kad vraćate kovčeg izraelskog Boga, ne vraćajte ga bez ičega. Uz njega pošaljite i žrtveni dar za oproštenje. Tek tada ćete ozdraviti i znati zašto vas je njihov Bog kažnjavao.« Oni su nato pitali: »A kakav žrtveni dar da pošaljemo?« Odgovorili su im: »Budući da postoji petorica filistejskih vladara, pošaljite pet zlatnih tumora i pet zlatnih štakora jer je ista pošast pogodila i vas i vaše vladare. Napravite likove tumora i likove štakora, koji haraju zemljom, pa dajte čast izraelskom Bogu. Možda će tada prestati kažnjavati i vas, i vaše bogove i vašu zemlju. Nemojte biti tvrdoglavi kao što su to bili Egipćani i faraon. Kad ih je kaznio, nisu li pustili Izraelce? Napravite nova kola, upregnite dvije krave, koje su se otelile ali još nisu nosile jaram. Krave upregnite, a njihovu telad vratite u staju. Stavite zatim BOŽJI kovčeg na kola, a uz njega sanduk sa zlatnim predmetima koje dajete kao žrtveni dar za oproštenje. Sve to pošaljite na put. Ali, držite kola na oku. Ako krenu prema svojoj zemlji, putem Bet Šemeša, znači da nam je BOG prouzročio ovu veliku nevolju. Ako ne krenu onamo, znat ćemo da nas nije on kaznio, nego nam se ovo događa slučajno.« Tako su i učinili. Uzeli su dvije krave, koje su se tek otelile, upregnuli ih u kola, a njihovu telad zatvorili u staju. Na kola su stavili BOŽJI kovčeg i uz njega sanduk sa zlatnim likovima štakora i tumora. Krave su krenule ravno putem Bet Šemeša. Držale su se tog puta, nimalo ne skrećući, i stalno su mukale. Filistejski su vladari išli za njima sve do granice Bet Šemeša. Stanovnici su Bet Šemeša upravo tada bili u polju i želi pšenicu. Kad su ugledali Kovčeg, obradovali su se i krenuli mu ususret. A kola su stigla u polje Jošue iz Bet Šemeša i stala pored velikog kamena. Stanovnici su tada rascijepali kola, a krave prinijeli BOGU kao žrtvu paljenicu. Leviti su skinuli BOŽJI kovčeg s kola, kao i sanduk koji je bio pored njega. Sve su to stavili na onaj veliki kamen. Toga su dana stanovnici Bet Šemeša prinosili BOGU žrtve paljenice. Petorica filistejskih vladara promatrali su što se ondje događalo pa su se istog dana vratili u Ekron. Pet zlatnih tumora, koje su Filistejci poslali kao žrtveni dar za oproštenje, bili su za filistejske gradove: Ašdod, Gazu, Aškelon, Gat i Ekron. Zlatnih je štakora bilo koliko i svih filistejskih utvrđenih gradova s okolnim selima, koji su pripadali petorici vladara. A onaj veliki kamen, na koji su položili BOŽJI kovčeg, i danas stoji kao spomen na te događaje na polju Jošue iz Bet Šemeša. No BOG je ubio sedamdesetero stanovnika, jednu petinu grada Bet Šemeša, jer su gledali unutar BOŽJEG kovčega, a nisu bili svećenici . Narod je tugovao zbog toga što ih je BOG tako teško kaznio. Nakon toga, stanovnici su se Bet Šemeša pitali: »Tko može biti pred tako svetim BOGOM? I komu sad poslati ovaj Kovčeg?« Potom su stanovnicima Kirjat Jearima poslali poruku: »Filistejci su vratili BOŽJI kovčeg. Dođite i odnesite ga k sebi.« Ljudi iz Kirjat Jearima došli su u Bet Šemeš i uzeli BOŽJI kovčeg pa ga odnijeli u Abinadabovu kuću koja je bila na brdu. Njegovog su sina Eleazara posvetili da bi mogao čuvati BOŽJI kovčeg. Kovčeg je dvadeset godina bio u Kirjat Jearimu, a za to je vrijeme sav izraelski narod tugovao i čeznuo za BOGOM. Samuel je govorio Izraelcima: »Ako se zaista svim srcem vraćate BOGU, uklonite sve idole stranih bogova i božice Aštarte. Dajte svoja srca BOGU i samo njemu služite pa će vas on spasiti od Filistejaca«. Izraelci su tada uklonili kipove Baala i Aštarte pa su služili samo BOGU. Nakon toga, Samuel je rekao: »Okupite sav Izrael u Mispi, a ja ću se pomoliti BOGU za vas.« Narod se okupio u Mispi pa su izlijevali vodu pred BOGOM. Na taj su način započeli post koji je trajao cijeli dan. Govorili su: »Sagriješili smo protiv BOGA.« Samuel je tada u Mispi sudio u sporovima među Izraelcima. Kad su Filistejci čuli da se Izraelci okupljaju u Mispi, njihovi su ih vladari počeli pripremati za rat protiv Izraelaca. Čuvši to, Izraelci su se uplašili. Rekli su Samuelu: »Nemoj prestati moliti našeg BOGA za nas. Moli ga da nas spasi od Filistejaca!« Tada je Samuel uzeo janje, koje je još sisalo, i žrtvovao ga BOGU kao žrtvu paljenicu. Zatim se pomolio BOGU za Izraelce. I BOG mu je odgovorio na molitvu. Dok je Samuel još prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su se već primicali Izraelcima da ih napadnu. No tada je BOG strašno zagrmio na Filistejce, a njih je obuzeo strah. Izraelci su ih tada porazili. Izašli su iz Mispe i potjerali ih sve do Bet Kara. Samuel je nakon bitke uzeo kamen i postavio ga između Mispe i Šena. Nazvao ga je Eben Ezer , rekavši: »Dovde nam je BOG pomogao.« Poraženi Filistejci više nisu napadali izraelsko područje. BOG ih je u tome sprečavao sve dok je Samuel bio živ. Gradovi između Ekrona i Gata, koje su oteli Filistejci, vraćeni su Izraelu, a i područja oko tih gradova bila su oslobođena. Mir je također vladao i između Izraela i Amorejaca. Samuel je cijeli svoj život bio sudac u Izraelu. Iz godine u godinu obilazio je zemlju. Išao je u Betel, Gilgal i Mispu. U svim je tim mjestima sudio u sporovima među Izraelcima. Zatim bi se vraćao kući u Ramu, gdje je također sudio u sporovima. Ondje je BOGU napravio žrtvenik. Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu. Njegov se prvorođeni sin zvao Joel, a drugi Abija. Obojica su sudila u Beer Šebi. No sinovi nisu bili poput oca: bili su nepošteni, uzimali su mito i izvrtali pravdu. Zbog svega toga, Izraelske su se starješine okupili kod Samuela u Rami. Rekli su mu: »Ostario si, a tvoji sinovi nisu kao ti. Postavi nam zato kralja da nas vodi, onako kako to imaju svi drugi narodi.« Samuelu se nije svidjelo to što su tražili: »Daj nam kralja da nas vodi«. Stoga je otišao pomoliti se BOGU. Nato mu je BOG rekao: »Poslušaj sve što ti narod kaže. Nisu oni odbacili tebe, nego su odbacili mene kao svoga kralja. Isto su tako činili kad sam ih izveo iz Egipta pa sve do današnjeg dana. Ostavljali su me i služili drugim bogovima. Tako sad rade i tebi. Poslušaj ih, ali ih ozbiljno upozori. Objasni im što će sve raditi kralj koji će njima vladati.« Samuel je sve to prenio narodu koji je od njega tražio kralja. Ali im je i rekao: »Evo kako će postupati kralj koji će vladati vama: uzimat će vaše sinove da mu opslužuju bojna kola i konje te da trče pred njim kao zaštita. Neke će od njih postavljati za zapovjednike nad jedinicama od tisuću vojnika, a neke nad pedeset vojnika. Druge će određivati da mu obrađuju zemlju i žanju žetve. Neke će opet zaduživati da mu izrađuju ratno oružje i opremu za bojna kola. Uzimat će vaše kćeri da mu pripremaju mirise, da mu kuhaju i peku. Uzimat će vaša najbolja polja, vinograde i maslinike pa ih poklanjati svojim službenicima. Uzimat će desetinu vašeg žita i grožđa pa ih darovati svojim službenicima. Uzimat će vaše sluge i sluškinje, i vaša najbolja goveda i magarce da mu služe. Uzimat će i desetinu vaše sitne stoke. Zapravo, postat ćete njegovi robovi. I onda ćete vapiti zbog kralja kojeg ste sebi izabrali, ali BOG vam tada neće odgovoriti.« Narod nije htio poslušati Samuela, nego su govorili: »Ne! Mi hoćemo kralja da nama vlada! Tako ćemo biti kao i svi drugi narodi. Kralj će nam biti sudac i vođa, i vodit će naše ratove.« Nakon što je Samuel saslušao sve što je narod tražio, prenio je to BOGU. BOG je uputio Samuela: »Poslušaj ih i postavi im kralja.« Tada je Samuel rekao Izraelcima: »Dobit ćete kralja. Vratite se sad kući.« U to je vrijeme živio jedan vrlo ugledan čovjek iz Benjaminovog plemena. Zvao se Kiš. Bio je Abielov sin. Preci su mu bili Abiel, Seror, Bekorat i Afijah. Imao je sina, lijepog mladića koji se zvao Šaul. U cijelom Izraelu nije bilo ljepšega od njega. Bio je za glavu viši od svih. Jednom su se izgubile magarice Šaulovog oca. Kiš je rekao Šaulu: »Povedi sa sobom jednog od slugu i idi u potragu za magaricama.« Šaul je prošao kroz Efrajimovo gorje i kroz područje Šališa, ali ih nije našao. Prošao je i kroz područje Šaalima. Ni tamo nije pronašao magarice. Zatim je išao kroz područje Benjaminovog plemena, ali ni ondje ih nije pronašao. Kad su stigli na područje grada Sufa, Šaul je rekao slugi koji je bio s njim: »Hajde da se vratimo jer će se moj otac početi brinuti za nas umjesto za magarice.« No sluga mu je odgovorio: »U ovom gradu ima jedan Božji čovjek, koji je vrlo poštovan. Sve što kaže, ostvaruje se. Hajdemo do njega, možda će nam reći kojim putem trebamo ići.« Šaul je pitao slugu: »Ako idemo k Božjem čovjeku, što da mu odnesemo? U vrećama više nemamo hrane, a nemamo ni dar koji bismo mu dali. Što uopće imamo?« Sluga je odgovorio: »Ja imam nešto malo novca . Dat ću ga Božjem čovjeku, a on će nam reći kojim putem trebamo ići.« (Nekad se u Izraelu proroka nazivalo »vidjelac«. Ako se htjelo tražiti savjet od Boga, govorilo se: »Idemo k vidiocu«.) »Dobro govoriš«, rekao je Šaul slugi. »Hajdemo!« Krenuli su u grad u kojem je bio Božji čovjek. Dok su se penjali prema gradu, sreli su djevojke koje su išle po vodu. Pitali su ih: »Je li vidjelac u gradu?« »Tu je«, odgovorile su. »Malo ispred vas. Samo požurite. Baš je danas došao jer narod prinosi žrtvu u svetištu. Čim uđete u grad, naći ćete ga prije nego što krene gore, prema svetištu, na obrok. Okupljeni uzvanici neće početi jesti prije nego što on dođe i blagoslovi žrtvu. Idite sad! Ubrzo ćete naići na njega.« Tako su oni nastavili putem, gore u grad. Baš kad su ulazili u grad, ugledali su Samuela kako ide prema njima na putu za svetište. A dan prije nego što je Šaul došao, BOG mu je objavio: »Sutra u ovo vrijeme poslat ću ti jednog čovjeka iz zemlje Benjaminovog plemena. Pomazat ćeš ga za vladara nad mojim narodom Izraelom. On će ih osloboditi od Filistejaca. Jer, vidio sam nevolju svog naroda i čuo sam njegove vapaje.« Kad je Samuel ugledao Šaula, BOG mu je rekao: »To je čovjek o kojem sam ti govorio. On će vladati mojim narodom.« Šaul je pristupio Samuelu na vratima grada i zatražio: »Molim te, reci mi gdje je vidiočeva kuća.« »Ja sam vidjelac«, odgovorio je Samuel. »Idi ispred mene u svetište. Danas ćeš ručati sa mnom. A ujutro, prije nego što te pustim da odeš, odgovorit ću na sva tvoja pitanja. I ne brini se više za magarice koje su se izgubile prije tri dana. Pronađene su. Uostalom, koga traži cijeli Izrael? To si ti i cijela tvoja obitelj.« A Šaul je odgovorio: »Ali ja sam Benjaminovac, pripadnik najmanjega izraelskog plemena. Moja je obitelj najmanja među svim obiteljima u Benjaminovom plemenu. Zašto mi onda tako govoriš?« Samuel je uveo Šaula i njegovog slugu u prostor za jelo. Posjeo ih je na čelo stola, za kojim se već bilo okupilo tridesetak uzvanika. Samuel se obratio kuharu: »Donesi onaj komad mesa za koji sam ti rekao da ga sačuvaš.« Kuhar je poslužio but pred Šaula. Samuel je rekao: »Evo, pred tobom je ono što smo čuvali baš za ovu posebnu priliku zajedničkog obroka. Uzmi!« Tako je Šaul toga dana jeo sa Samuelom. Poslije su sišli iz svetišta u grad. Za Šaula su pripremili ležaj na krovu kuće pa je legao i zaspao. Ustali su rano u zoru. Samuel je doviknuo Šaulu na krov: »Ustani! Ispratit ću te na put.« Šaul je ustao pa su on i Samuel zajedno izašli. Kad su došli do kraja grada, Samuel je rekao Šaulu: »Reci svome slugi da ide naprijed, a ti zastani ovdje na trenutak, da ti predam poruku od Boga.« I tako je sluga otišao naprijed. Tada je Samuel izvadio bočicu i izlio ulje na Šaulovu glavu. Poljubio ga je i rekao: »BOG te pomazao za vladara nad svojim narodom Izraelom. Vladat ćeš BOŽJIM narodom i osloboditi ga od svih okolnih neprijatelja. Znak da te BOG zaista postavio, da upravljaš nad onim što je njegovo, bit će sljedeći događaji. Kad se danas raziđemo, srest ćeš dvojicu ljudi blizu Rahelinoga groba u Selsahu na Benjaminovom području. Oni će ti reći da su magarice za kojima si krenuo u potragu pronađene te da se tvoj otac više ne brine za njih. No sad je zabrinut za tebe i pita se: ‘Što ću sa svojim sinom?’ Nastavit ćeš svoj put i stići do velikog hrasta na mjestu zvanome Tabor. Ondje ćeš sresti trojicu ljudi koji hodočaste k Bogu, gore, u Betel. Jedan će od njih nositi tri kozlića, drugi tri kruha, a treći mijeh vina. Oni će te pozdraviti i ponuditi dva kruha, koja ćeš prihvatiti. Nakon toga ćeš doći u Gibeat Elohim , gdje je smještena postrojba Filistejaca. Dok se budeš približavao gradu, srest ćeš skupinu proroka kako silaze iz svetišta. Bit će u proročkom zanosu , a pred njima će svirati harfe, tamburine, citre i frule. Tada će te snažno obuzeti BOŽJI duh. Past ćeš s njima u proročki zanos i preobraziti se u sasvim drugog čovjeka. Nakon što se izredaju svi ovi događaji, čini sve što misliš da treba jer je Bog s tobom. Idi prije mene dolje, u Gilgal. Ja ću doći i prinijeti žrtve paljenice i slavljenice. Moraš čekati sedam dana, sve dok ne dođem i kažem ti što trebaš činiti.« Čim se Šaul okrenuo da ode od Samuela, Bog je promijenio njegovo srce. Svi su se najavljeni događaji dogodili istog dana. Kad su Šaul i njegov sluga stigli u Gibeu, susreli su skupinu proroka. Tada je Božji duh snažno obuzeo Šaula i on je s njima pao u proročki zanos. Svi, koji su ga poznavali otprije, vidjeli su ga među prorocima u proročkom zanosu. Ljudi su pitali jedan drugoga: »Što se to dogodilo s Kišovim sinom? Zar je i Šaul jedan od proroka?« A jedan od tamošnjih ljudi je rekao: »Izgleda kao da im je on vođa .« Tako je nastala izreka: »Zar je i Šaul jedan od proroka?« Kad ga je prošao zanos, Šaul je otišao u svetište. Šaulov je stric upitao Šaula i njegovog slugu: »Gdje ste bili?« »Tražili smo magarice«, odgovorio je Šaul. »Kad smo vidjeli da ih ne možemo naći, otišli smo k Samuelu.« »Molim te, reci mi što ti je Samuel govorio«, tražio je Šaulov stric. A Šaul je rekao svome stricu: »Samo nam je rekao da su magarice pronađene.« No nije mu rekao ništa o onome što je Samuel govorio o kraljevanju. Samuel je pozvao narod na skup pred BOGOM u Mispi. Rekao je Izraelcima: »Izraelov BOG kaže: ‘Izveo sam Izrael iz Egipta i oslobodio vas vlasti Egipćana. Oslobodio sam vas i od svih drugih kraljevstava koja su vas ugnjetavala. No vi ste danas odbacili svog Boga, koji vas oslobađa svih vaših nevolja i problema. Rekli ste da vam postavim kralja za vladara. Zato se sad poredajte pred BOGOM prema plemenima i rodovima.’« Tada je Samuel pozvao da pristupe sva izraelska plemena, a odabir je pao na Benjaminovo pleme. Potom je pozvao da pristupi svaki rod iz Benjaminovog plemena. Odabir je pao na Matrijev rod. Naposljetku, zvao je da pristupi svaki čovjek iz Matrijevog roda, a odabir je pao na Šaula, Kišovog sina. Tražili su ga, ali nisu ga mogli pronaći. Ponovo su pitali BOGA: »Je li taj čovjek uopće došao?« BOG je odgovorio: »Eno, sakrio se iza opreme.« Otrčali su i izveli ga odande. Kad je stao među ljude, za glavu je bio viši od svih. Samuel se obratio čitavom skupu: »Pogledajte čovjeka kojeg je izabrao BOG! Nitko mu nije ravan u cijelom narodu.« Svi su uzvikivali: »Živio kralj!« Tada je Samuel objasnio ljudima prava i dužnosti kralja. Zapisao ih je, a zapis položio pred BOGA. Potom je svima rekao da idu kući. I Šaul je otišao kući u Gibeu. Pratili su ga ratnici koje je Bog na to potaknuo. No neke su ništarije govorile: »Kako nas ovaj čovjek može spasiti?« Javno su ga prezreli i nisu mu iskazali čast darovima. No Šaul je ostao miran. Nahaš , kralj Amona, zlostavljao je plemena Gad i Ruben. Svim je muškarcima iskopao desno oko. Nije dopuštao da im itko pomogne. Tako je iskopao desno oko svakome Izraelcu koji je živio na području istočno od rijeke Jordan. No njih je sedam tisuća uspjelo pobjeći Amoncima. Došli su u gradić Jabeš na području Gilead. Mjesec dana kasnije Amonac Nahaš došao je u Jabeš u Gileadu. Njegova je vojska okružila grad. Svi su Jabešani ponudili Nahašu: »Sklopi s nama savez. Bit ćemo ti podanici.« No Amonac Nahaš je odgovorio Jabešanima: »Sklopit ću s vama savez samo pod uvjetom da svakome od vas iskopam desno oko. Tako ću osramotiti cijeli Izrael.« »Daj nam sedam dana da pošaljemo glasnike po cijelom Izraelu«, tražili su Nahaša starješine Jabeša. »Ako nam nitko ne dođe u pomoć, predat ćemo ti se.« Glasnici su stigli u Gibeu, gdje je živio Šaul. Prenijeli su narodu što se događa u Jabešu. Svi su glasno zaplakali, a Šaul je upravo vodio volove s polja. Pitao je: »Što je narodu? Zašto plaču?« Ispričali su mu vijesti iz Jabeša. Kad je Šaul to čuo, snažno ga je obuzeo BOŽJI duh. Razbjesnio se. Uzeo je par volova i isjekao ih na komade. Razaslao je komade po glasnicima u sve krajeve Izraela, s porukom: »Dođite i slijedite Šaula i Samuela. Oni koji ne dođu i ne pomognu, doživjet će isto što i ovi volovi.« Strah od BOGA obuzeo je narod i svi su krenuli kao jedan. Šaul ih je okupio u Bezeku. Okupilo se tristo tisuća Izraelaca i trideset tisuća Judejaca. Rekli su glasnicima iz Jabeša: »Poručite Jabešanima da će biti oslobođeni sutra do podneva.« Stanovnicima Jabeša bilo je drago kad su se glasnici vratili i prenijeli takvu poruku. Zato su rekli Amoncima: »Sutra ćemo vam se predati pa činite s nama što želite.« Te je noći Šaul podijelio vojsku u tri postrojbe. Provalili su u neprijateljski tabor u vrijeme jutarnje straže . Ubijali su Amonce sve do podneva. Preživjeli su se raspršili svaki na svoju stranu. Ni dvojica nisu ostala zajedno. Tada je narod rekao Samuelu: »Tko je ono govorio da Šaul ne može vladati nama? Dovedite te ljude, da ih pogubimo.« No Šaul je rekao: »Danas nitko neće biti pogubljen jer je na današnji dan BOG spasio Izrael.« Samuel je rekao narodu: »Idemo u Gilgal. Ondje ćemo potvrditi Šaula za kralja.« Tako je cijeli narod krenuo u Gilgal, gdje su pred BOGOM potvrdili Šaula za kralja. Prinijeli su BOGU žrtve slavljenice, a Šaul i svi Izraelci održali su veliku proslavu. Samuel je rekao cijelom Izraelu: »Poslušao sam vas i učinio sve što ste tražili. Postavio sam vam kralja. Sad imate kralja da vas vodi. Ja sam već star i sijed, no moji su sinovi s vama. Vodio sam vas od svoje mladosti pa sve do danas. Evo me! Recite pred BOGOM i pred njegovim pomazanikom ako imate išta protiv mene. Jesam li ikome uzeo vola ili magarca? Jesam li ikoga prevario ili na išta prisiljavao? Jesam li od ikoga uzeo novac da zažmirim na nepravdu? Recite ako sam išta od toga učinio. Nadoknadit ću štetu.« A narod je odgovorio: »Nisi nas varao, niti ugnjetavao, niti si od ikoga išta uzeo.« »BOG mi je svjedok pred vama, a svjedok je danas i njegov pomazanik«, rekao je Samuel. »Niste mi pronašli nikakvu krivnju.« Narod je potvrdio: »Bog je svjedok.« A Samuel je tada rekao narodu: »BOG je taj koji je izabrao Mojsija i Arona. On je vaše pretke izveo iz Egipta. Stoga, pristupite sad da vas pred BOGOM podsjetim na sva velika djela koja je BOG učinio za vas i vaše pretke. Jakov je otišao u Egipat. Kasnije su Egipćani zagorčavali život njegovim potomcima te su oni zavapili BOGU za pomoć. BOG je poslao Mojsija i Arona koji su ih izveli iz Egipta i doveli u ovu zemlju. No narod je zanemario svog BOGA pa ih je on tada prepustio Siseri, zapovjedniku vojske u gradu Hasoru. Prepustio ih je također Filistejcima i kralju Moaba. Svi su oni ratovali protiv vaših predaka koji su ipak zavapili BOGU za pomoć. Govorili su: ‘Griješili smo. Zanemarili smo BOGA. Štovali smo lažne bogove, Baala i Aštartu. Ali, spasi nas sad od naših neprijatelja, a mi ćemo štovati samo tebe.’ Tada je BOG poslao Gideona , Baraka , Jeftaha i konačno Samuela. Oslobađao vas je od vaših okolnih neprijatelja pa ste živjeli u miru i sigurnosti. No kad ste vidjeli da vas napada amonski kralj Nahaš, rekli ste mi da bi vama trebao vladati kralj iako je vaš kralj BOG. Sad imate kralja kojeg ste tražili i izabrali. BOG vam je, dakle, postavio kralja. Ako budete imali strahopoštovanja prema BOGU, ako mu budete služili i pokoravali mu se, ako budete vršili BOŽJE zapovijedi te vi i vaš kralj budete dosljedno slijedili svoga BOGA, bit će vam dobro. No ako ne budete slušali BOGA te se budete bunili protiv BOŽJIH zapovijedi, on će biti protiv vas i protiv vašega kralja. Samo stojte mirno i gledajte veliko djelo koje će BOG izvesti pred vama. Danas je, naime, žetva pšenice . Prizvat ću BOGA da pošalje gromove i kišu. Tada ćete shvatiti koliko ste pogriješili pred BOGOM kad ste tražili kralja.« Samuel je zazvao BOGA, a BOG je toga istog dana poslao grmljavinu i kišu. Cijeli je narod obuzeo strah od BOGA i Samuela. Svi su govorili Samuelu: »Moli za svoje sluge. Moli svog BOGA da ne poginemo. Svojim starim grijesima dodali smo još jedno zlo kad smo tražili kralja.« No Samuel je hrabrio narod: »Ne bojte se! Iako ste pogriješili, i dalje slijedite BOGA. Služite BOGU svim svojim srcem. Nemojte štovati beskorisne idole. Oni vam ne mogu ništa dati, niti vas spasiti. Ništavni su. Zbog svoje časti , BOG neće odbaciti svoj narod. BOG je odlučio da vas učini svojim narodom. A što se mene tiče, neću sagriješiti protiv BOGA — neću prestati moliti za vas. I učit ću vas što je dobro i ispravno. Imajte strahopoštovanja prema BOGU i vjerno mu služite svim svojim srcem. Sjetite se kakva je velika djela učinio za vas. No ako i dalje budete činili zlo, bit ćete kao metlom pometeni, i vi i vaš kralj.« Šaul je imao trideset godina kad je postao kralj. Nad Izraelom je vladao četrdeset i dvije godine. Šaul je unovačio tri tisuće Izraelaca. Njih dvije tisuće bilo je s njim u Mikmašu u Betelskom gorju, a preostalih je tisuću ostalo je s Jonatanom u Gibei u zemlji Benjaminovog plemena. Ostale je ljude poslao da se vrate svojim kućama. Jonatan je napao postrojbu Filistejaca u Gebi. Među Filistejcima proširila se vijest o pobuni. Šaul je htio da Hebreji čuju što se dogodilo te je zapovjedio da se po čitavoj zemlji trubi u rogove. Cijeli je Izrael čuo da je Šaul ubio filistejskog zapovjednika i da su se tako Izraelci strašno zamjerili Filistejcima. Ljudi su bili pozvani da se pridruže Šaulu u Gilgalu. Filistejci su se okupili za rat s Izraelcima. Bilo je tri tisuće bojnih kola i šest tisuća konjanika, a pješadije je bilo kao pijeska na morskoj obali. Utaborili su se u Mikmašu, istočno od Bet Avena. Izraelci su tada shvatili da su u nevolji. Bili su pritiješnjeni sa svih strana. Ljudi su se sakrili po spiljama i kamenim procjepima, među stijenama, u rupama i spremištima za vodu. Neki su Hebreji čak prešli preko rijeke Jordan u zemlju Gad i Gilead. Šaul je ostao u Gilgalu, a cijela je njegova vojska drhtala od straha. Čekao je sedam dana, kako mu je bio odredio Samuel. No Samuel nije došao u Gilgal, a vojska se počela razilaziti. Zato je Šaul rekao: »Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve slavljenice.« Izvršio je obred prinošenja žrtve paljenice. Čim je završio s obredom, eto Samuela. Šaul je izišao pred njega da ga pozdravi. Samuel ga je upitao: »Što si to učinio?« »Vojska mi se počela razilaziti«, odgovorio je Šaul. »Ti nisi došao u dogovoreno vrijeme, a Filistejci su se okupili u Mikmašu. Pomislio sam da će me Filistejci napasti u Gilgalu, dok ja još nisam zamolio BOGA za naklonost. Bio sam prisiljen prinijeti žrtvu paljenicu.« »Napravio si glupost!« rekao je Samuel Šaulu. »Prekršio si zapovijed koju ti je dao BOG. Da si poštovao njegovu zapovijed, BOG bi zauvijek učvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom. No ovako se tvoje kraljevstvo neće održati. BOG je našao čovjeka koji mu je po volji . Njega je postavio za vladara nad svojim narodom jer ti nisi poštovao ono što ti je zapovjedio BOG.« Samuel je napustio Gilgal i otišao svojim putem, a Šaul se s vojskom uputio u Gibeu, u zemlju Benjaminovog plemena. Prebrojao je svoje postrojbe. Bilo je šestotinjak ljudi. Šaul, njegov sin Jonatan i vojnici, koji su bili s njima, uputili su se u Gebu u zemlji Benjaminovog plemena, dok su Filistejci podigli tabor u Mikmašu. Filistejci su se podijelili u tri navalne skupine. Jedni su krenuli na sjever prema Ofri, u kraj Šual, drugi su se uputili na jugoistok prema Bet Horonu, dok je treća skupina krenula na istok prema graničnom pojasu što se proteže nad dolinom Seboim i dalje prema pustinji. U cijelome Izraelu nije se tada mogao pronaći ni jedan kovač. Tako su, naime, Filistejci onemogućili Hebreje da izrađuju mačeve i koplja. Ako je trebalo naoštriti plugove, motike, sjekire ili srpove, Izraelci su morali ići dolje k Filistejcima. Cijena od čak osam grama srebra naplaćivala se za oštrenje pluga i motike, a četiri grama srebra koštalo je brušenje vila, sjekire i špice štapa za tjeranje volova. Stoga, na dan bitke nitko od vojnika, koji su bili uz Šaula i Jonatana, nije bio naoružan ni mačem ni kopljem. Samo su Šaul i njegov sin Jonatan imali takvo oružje. Odred Filistejaca nadzirao je prolaz Mikmaš. Toga je dana Šaulov sin Jonatan rekao svome mladom štitonoši: »Hajdemo u filistejski tabor, s druge strane doline.« No o tome nije obavijestio svog oca. Šaul je sjedio u sjeni jednog stabla šipka u Migronu, nadomak Gibee. S njim je bilo šestotinjak vojnika. Bio je tu i Ahija, koji je nosio svećenički prsluk. Ahija je bio Ahitubov sin. Ahitub i Ikabod bili su braća, Pinhasovi sinovi i Elijevi unuci, a Eli je bio BOŽJI svećenik u Šilu. Nitko nije primijetio da je Jonatan otišao. S obje strane prijevoja, kojim je Jonatan trebao proći na putu do filistejskog tabora, uzdizale su se klisure. Klisura s jedne strane nosila je ime Boses , a s druge Sene . Klisura bliže Mikmašu bila je okrenuta prema sjeveru, a ona bliže Gibei prema jugu. Jonatan je rekao svome mladom štitonoši: »Idemo u tabor onih neobrezanih . Možda će nam BOG pomoći jer BOGA ništa ne može spriječiti da donese pobjedu, bilo nas malo ili mnogo.« A štitonoša je odgovorio: »Učini kako misliš da je najbolje. Uz tebe sam.« Nato će Jonatan: »Prijeći ćemo k njima i pustiti ih da nas vide. Ako nam kažu da ih pričekamo dok oni dođu k nama, ostat ćemo gdje jesmo i nećemo se penjati do njih. Ali, ako nas pozovu da mi dođemo gore k njima, popet ćemo se. To će biti znak da nam BOG daje pobjedu.« Tako su se njih dvojica otkrila Filistejcima. »Gledajte!« povikali su filistejski stražari. »Hebreji izlaze iz svojih skloništa.« Filistejci su dovikivali Jonatanu i njegovom štitonoši: »Dođite gore! Pokazat ćemo mi vama.« A Jonatan je tada rekao svom štitonoši: »Penji se za mnom. BOG ih predaje Izraelcima.« Jonatan se penjao rukama i nogama. Štitonoša je išao za njim. Jonatan je obarao Filistejce, a njegov ih štitonoša potom dokrajčivao. U prvome su naletu pobili dvadesetak ljudi na površini od pola dana oranja . Panika je uhvatila sve Filistejce, u taboru i izvan njega. I postrojbe i prvoborci tresli su se od straha. Zemlja se potresla i zavladala je velika panika. Šaulovi su izviđači u Gibei, u zemlji Benjaminovog plemena, uočili metež i strku među filistejskim vojnicima. Nato je Šaul rekao svojim vojnicima: »Prebrojite se i utvrdite tko nedostaje.« Prilikom postrojavanja vidjelo se da nema Jonatana i njegovog štitonoše. Tada je Šaul rekao Ahiji: »Donesi Božji kovčeg!« (U to je vrijeme Božji kovčeg bio među Izraelcima). Dok je Šaul razgovarao sa svećenikom Ahijom, metež u filistejskom taboru se pojačavao. Šaulovo je nestrpljenje raslo. Tada je rekao svećeniku: »Stani!« Okupio je cijelu svoju vojsku i krenuo u bitku. Zatekli su Filistejce kako u potpunoj zbrci podižu mačeve jedan na drugoga. A Hebreji, koji su do tada bili uz Filistejce u njihovom taboru, sad su se priklonili Izraelcima koji su bili uz Šaula i Jonatana. Svi Izraelci, koji su se bili posakrivali u Efrajimovom gorju, čuli su da filistejski vojnici bježe. I oni su se sad uključili u bitku i potjeru za Filistejcima. Tako je BOG toga dana spasio Izraelce. Bitka se proširila sve do iza Bet Avena. Cijela je Šaulova vojska tada brojala oko deset tisuća ljudi. Bitka je zahvatila svaki grad u području Efrajimovoga gorja. Izraelci su toga dana bili umorni i gladni jer ih je Šaul obvezao kletvom: »Proklet bio tko uzme jelo prije večeri, dok ne porazim svoje neprijatelje!« Nitko od vojske nije ništa jeo taj dan. Sva je vojska došla u šumu, a na zemlji je bilo puno pčelinjeg saća. Med je curio posvuda, ali nitko se nije usudio jesti. Bojali su se Šaulove kletve. No Jonatan nije čuo da je njegov otac obvezao vojsku kletvom. U ruci je držao štap. Pružio ga je i umočio u saće. Okusio je med i lice mu se ozarilo. Tada mu je jedan od vojnika rekao: »Tvoj je otac obvezao vojnike kletvom. Rekao je: ‘Proklet bio tko danas uzme nešto za jelo!’ To je razlog što su ljudi tako iznemogli.« Jonatan je primijetio: »Moj je otac prouzročio mnogo nevolje u zemlji. Pogledaj kako mi se lice ozarilo, a samo sam okusio tog meda. Da su barem ljudi danas smjeli jesti od neprijateljskog plijena. Mogli smo poubijati još više Filistejaca.« Toga su dana Izraelci ubijali Filistejce od Mikmaša do Ajalona. Ljudi su bili iscrpljeni i gladni. Vojska se bacila na plijen. Uzeli su ovce, goveda i telad. Klali su ih ondje na zemlji i jeli zajedno s krvlju. Šaulu su dojavili: »Ljudi čine grijeh protiv BOGA. Jedu meso s krvlju.« »Zgriješili ste«, rekao je on. »Odmah pred mene dokotrljajte veliki kamen!« Tada je Šaul ponovo zapovjedio: »Idite među ljude. Recite im neka svatko donese svoje govedo ili ovcu. Ovdje će ih klati i jesti, da ne bi griješili protiv BOGA, uzimajući meso u kojem je još krv.« Te je noći svatko doveo svoje govedo i ondje ga zaklao. Tako je Šaul napravio žrtvenik BOGU. Bio je to prvi žrtvenik koji je načinio za BOGA. Šaul je rekao: »Idemo noćas dolje za Filistejcima, u borbu i otimačinu do zore. Nikog nećemo ostaviti na životu.« Odgovorili su mu: »Učini kako misliš da je najbolje.« No svećenik je predložio: »Prvo pitajmo Boga.« Šaul je postavio pitanje Bogu: »Trebam li poći dolje za Filistejcima? Hoćeš li nam dati da ih porazimo?« No Bog mu toga dana nije dao odgovor. Zato je Šaul rekao: »Neka pristupe svi zapovjednici. Treba utvrditi kakav je grijeh danas počinjen. Zaklinjem se BOGOM, koji spašava Izrael, čak i ako je zgriješio moj vlastiti sin Jonatan, umrijet će.« No nitko od vojske nije rekao ni riječ. Tada je Šaul rekao svim Izraelcima: »Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ćemo na drugu.« »Učini kako misliš da je najbolje«, odgovorili su vojnici. Šaul se zatim ovako pomolio Izraelovom BOGU: »Zašto mi danas nisi dao odgovor? O BOŽE Izraelov, ako je krivnja na meni ili na mom sinu Jonatanu, daj Urim. No ako je krivnja na drugim Izraelcima, daj Tumim.« Ždrijeb je pao na Jonatana i Šaula. Svi su ostali bili slobodni od optužbe. Nato je Šaul rekao: »Neka ždrijeb odluči između mene i mog sina Jonatana.« Ždrijeb je pao na Jonatana. »Reci mi što si učinio«, rekao je Šaul Jonatanu. »Pojeo sam malo meda s vrha svog štapa«, odgovorio je Jonatan. »Zar bih zbog toga morao umrijeti?« »Uz kletvu sam se zarekao«, reče Šaul, »‘Neka me stigne Božja kazna ako ne bude tako.’ Zato moraš umrijeti, Jonatane!« No vojnici su rekli Šaulu: »Zar da umre Jonatan koji je izborio ovu veliku pobjedu za Izrael? Nikad! Tako nam živog BOGA, ni dlaka mu neće pasti s glave! Jer, danas je Bog bio uz njega.« Tako je vojska sačuvala Jonatana od smrti. Šaul je tada prestao progoniti Filistejce, a oni su se povukli u svoju zemlju. Kad je Šaul preuzeo kraljevsku vlast nad Izraelom, ratovao je protiv svih okolnih neprijatelja: protiv Moabaca i Amonaca, protiv Edoma i kralja Sobe, i protiv Filistejaca. Kamo god je krenuo, donio je pobjedu. Hrabro se borio i porazio Amalečane. Oslobodio je Izraelce svih koji su ih pljačkali. Šaulovi sinovi bili su Jonatan, Jišvi i Malki Šua. Njegova starija kći zvala se Meraba, a mlađa Mikala. Žena mu se zvala Ahinoama, a bila je Ahimaasova kći. Glavni zapovjednik njegove vojske zvao se Abner. Bio je sin Nera, Šaulovog strica. Šaulov otac Kiš i Abnerov otac Ner bili su Abielovi sinovi. Tijekom cijele Šaulove vladavine vodio se težak rat s Filistejcima. Kad god bi Šaul zapazio nekog snažnoga ili hrabrog čovjeka, uzimao bi ga u svoju službu. Samuel je rekao Šaulu: »BOG me poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Zato sad slušaj što ti poručuje BOG. Ovako govori BOG Svevladar: ‘Vidio sam što su činili Amalečani kad su presretali Izraelce na putu iz Egipta. Stoga, sad kreni i napadni ih! Uništi sve što imaju. Ne štedi ih! Pobij svakog čovjeka i ženu, dijete i dojenče, vola i ovcu, devu i magarca.’« Šaul je sazvao i postrojio vojsku u Telaimu. Bilo je dvjesto tisuća vojnika pješadije i deset tisuća ostalih vojnika, uključujući Judejce. Uputio se prema gradu Amalečana i postavio zasjedu u dolini. Šaul je poručio Kenijevcima: »Idite! Napustite Amalečane da vas ne uništim zajedno s njima jer ste iskazali naklonost Izraelcima kad su došli iz Egipta.« Tako su se Kenijevci odvojili od Amalečana. Šaul je porazio sve Amalečane od Havile do Šura, do same granice s Egiptom. Amalečkog je kralja Agaga zarobio živog, a sav je narod pobio mačem. Šaul i vojnici ostavili su Agaga na životu. Poštedjeli su i najbolje ovce, goveda i janjce. Sve što je vrijedilo, nisu željeli uništiti. Uništili su samo ono što je bilo bez ikakve vrijednosti. Tada je BOG progovorio Samuelu: »Žao mi je što sam Šaula postavio za kralja. On me više ne slijedi i ne provodi ono što mu kažem.« Samuel je bio ljut. Cijelu je noć vapio BOGU. Rano ujutro Samuel je ustao i uputio se k Šaulu. No rečeno mu je: »Šaul je otišao u Karmel. Ondje je podigao spomenik sebi u čast. Potom je krenuo dalje u Gilgal.« Samuel je otišao k Šaulu koji je baš bio prinosio dio plijena uzetog od Amalečana kao žrtvu Bogu. Šaul je pozdravio Samuela: »BOG te blagoslovio! Izvršio sam ono što mi je zapovjedio BOG.« A Samuel je rekao: »Kakav je to onda zvuk? Zašto čujem blejanje ovaca i mukanje goveda?« »Vojnici su ih dotjerali od Amalečana«, odvratio je Šaul. »Poštedjeli su najbolje ovce i goveda. Prinijet će ih kao žrtvu tvom BOGU. Sve smo ostalo potpuno uništili.« »Stani!« rekao je tada Samuel Šaulu. »Reći ću ti što mi je noćas govorio BOG.« A Šaul će: »Reci.« »Kad si još o sebi mislio da si potpuno nevažan«, rekao je Samuel, »postao si poglavar izraelskih plemena. BOG te postavio za kralja nad Izraelom. Sad te BOG poslao na zadatak. Rekao ti je: ‘Idi i potpuno uništi zle Amalečane. Bori se protiv njih sve dok ih ne dokrajčiš.’ Zašto onda nisi poslušao BOGA? Postupio si krivo pred BOGOM samo zato što si htio zadržati plijen.« A Šaul je odgovorio Samuelu: »Ali ja jesam poslušao BOGA! Otišao sam ondje gdje me poslao BOG. Zarobio sam kralja Agaga i pobio sve Amalečane. Vojnici su uzeli plijen. Od onoga što je trebalo biti uništeno odvojili su najbolje ovce i goveda, da u Gilgalu prinesu žrtvu tvome BOGU.« No Samuel je nato rekao: »Što je BOGU draže: klane i paljene žrtve ili poslušnost? Bolje je poslušati nego prinositi žrtve, pokornost vrijedi više od ovnovog loja. Neposluh je grijeh kao i vračanje, tvrdoglavost je zla kao i štovanje idola. Odbacio si BOŽJU riječ, a on sad odbacuje tebe kao kralja.« Šaul je tada priznao Samuelu: »Pogriješio sam. Prekršio sam BOŽJU zapovijed i tvoje upute. Bojao sam se ljudi i poslušao ih. Molim te, oprosti mi ovaj grijeh. Vrati se sa mnom, da se mogu pokloniti pred BOGOM.« No Samuel je odgovorio Šaulu: »Neću se s tobom vraćati. Ti si odbacio BOŽJU riječ, a sad BOG odbacuje tebe kao kralja nad Izraelom.« Kad se Samuel okrenuo da ode, Šaul je zgrabio rub njegovog ogrtača i otkinuo komad tkanine. »BOG je danas od tebe otkinuo izraelsko kraljevstvo«, rekao mu je Samuel. »Predat će ga jednom od tvojih bližnjih, koji je bolji od tebe. Bog Izraela, koji živi zauvijek, ne laže i ne predomišlja se. On nije čovjek, da bi se predomislio.« »Zgriješio sam«, odgovorio je Šaul. »Ali, molim te, iskaži mi čast pred starješinama naroda i pred Izraelcima. Vrati se sa mnom, a ja ću se pokloniti pred tvojim BOGOM.« Tako se Samuel vratio prateći Šaula, a Šaul je iskazao štovanje BOGU. Potom je Samuel rekao: »Dovedite mi Agaga, kralja Amalečana.« Agag je stupio pred Samuela. Bio je vezan lancima. Mislio je: »Zaobišla me gorka smrt.« Samuel mu je rekao: »Kao što je tvoj mač ostavljao majke bez djece, tako će tvoja majka ostati bez svog djeteta.« Sasjekao je Agaga na komade pred BOGOM u Gilgalu. Potom je Samuel otišao u Ramu, a Šaul se vratio kući u Gibeu, koja se naziva Gibea Šaulova. Sve do svoje smrti Samuel više nije vidio Šaula. Tugovao je zbog njega. A BOGU je bilo žao što je Šaula postavio za kralja Izraela. BOG je rekao Samuelu: »Dokle ćeš tugovati za Šaulom? Odbacio sam ga kao kralja Izraela. Napuni sad svoj rog uljem i kreni na put. Šaljem te kod Jišaja u Betlehem. Jednog od njegovih sinova izabrao sam sebi za kralja.« »Kako da idem?« pitao je Samuel. »Ako Šaul sazna za to, ubit će me.« »Uzmi sa sobom junicu i reci da si došao prinijeti žrtvu BOGU«, odgovorio je BOG. »Pozovi Jišaja na prinošenje žrtve. Pokazat ću ti što trebaš činiti. Pomazat ćeš onoga kojeg ti pokažem.« Samuel je postupio kako mu je odredio BOG. Otišao je u Betlehem. Starješine grada drhtali su od straha pri susretu s njim. Pitali su ga: »Dolaziš li u miru?« »Dolazim u miru«, odgovorio je Samuel. »Došao sam prinijeti žrtvu BOGU. Očistite se i pridružite mi se na prinošenju žrtve.« Samuel je posvetio Jišaja i njegove sinove. Potom ih je pozvao da se pridruže obredu žrtvovanja. Kad su stigli, Samuel je uočio Eliaba. Pomislio je: »Sigurno je on taj kojeg je odabrao BOG.« No BOG je rekao Samuelu: »Ne gledaj na izgled niti na visinu njegovog stasa. Nije on taj. BOG ne gleda kao čovjek. Čovjek gleda vanjštinu, a BOG gleda u srce.« Jišaj je tada pozvao Abinadaba i doveo ga pred Samuela. No Samuel je rekao: »Ni on nije taj kojeg je BOG odabrao.« Tada je Jišaj izveo Šamu, no Samuel je rekao: »BOG nije odabrao ni njega.« Jišaj je tako pred Samuela izveo sedmoricu svojih sinova, no Samuel mu je rekao: »BOG nije odabrao ni jednoga od njih.« Zatim je Samuel upitao Jišaja: »Jesu li ovo svi tvoji sinovi?« »Imam još najmlađeg«, odgovorio je Jišaj, »ali on čuva ovce.« A Samuel je nato odgovorio: »Pošalji po njega. Nećemo sjedati za stol dok ne dođe.« Poslali su po najmlađega i doveli ga. Imao je lijepe oči. Izgledao je zdravo i lijepo. BOG je progovorio Samuelu: »Ustani i pomaži ga! To je on.« Samuel je uzeo rog s uljem i pomazao Davida pred njegovom braćom. Davida je snažno obuzeo BOŽJI duh i od tada je uvijek bio na njemu. A Samuel se vratio u Ramu. BOŽJI je duh napustio Šaula. Sad ga je mučio zao duh, poslan od BOGA. Sluge su govorili Šaulu: »Muči vas zao duh, poslan od Boga. Gospodaru, dajte zapovijed svojim slugama da nađemo nekoga tko dobro svira harfu. Ako vas napadne zao duh poslan od Boga, čovjek će zasvirati i bit će vam bolje.« Tako je Šaul poslao sluge: »Nađite nekoga tko dobro svira i dovedite ga k meni.« Jedan od slugu je rekao: »Vidio sam jednog od Jišajevih sinova, iz Betlehema, da dobro svira. Hrabar je ratnik, pametno govori i lijepo izgleda. A i BOG je s njim.« Tako je Šaul poslao glasnike k Jišaju, s porukom: »Pošalji mi Davida, tvoga sina koji čuva ovce.« Jišaj je uzeo magarca i natovario na njega kruh, mijeh vina i jednog kozlića. Poslao je svog sina Davida s darovima k Šaulu. David je otišao i stupio u njegovu službu. Šaul ga je jako zavolio pa je David postao njegov štitonoša. Šaul je poručio Jišaju: »Pusti da David ostane kod mene u službi. Jako sam zadovoljan s njim.« Kad god je zao duh poslan od Boga obuzeo Šaula, David bi zasvirao harfu. Šaul bi tada osjetio olakšanje. Bilo mu je bolje, a zao bi ga duh napustio. Filistejci su okupili svoje ratne postrojbe kod Soka, na području Jude. Utaborili su se pored Efes Damima, između Soka i Azeke, a Šaul i Izraelci skupili su se i utaborili u dolini Ela. Postrojili su se, spremni za bitku s Filistejcima. Filistejci su bili na jednom brdu, a Izraelci na drugome, nasuprot njima. Dijelila ih je dolina. Iz filistejskog je tabora istupio ratnik po imenu Golijat. Bio je iz Gata, visok preko tri metra . Imao je na glavi brončanu kacigu. Bio je obučen u pločasti oklop od bronce, težak pedeset kilograma . Na nogama je imao brončane štitnike, a na leđima mu je visjelo kratko, brončano koplje. Držak je njegovog koplja bio dugačak kao tkalačko vratilo, a šiljak na vrhu težak šest kilograma . Pred njim je hodao njegov štitonoša. Stao je i povikao prema izraelskim jedinicama: »Zašto ste se postrojili za bitku? Ja sam Filistejac, a vi ste Šaulovi ljudi. Odaberite, dakle, jednog od vas pa neka se dođe boriti sa mnom. Ako me nadjača i ubije, bit ćemo vaši robovi. Ali, ako ja ubijem njega, vi ćete postati naši robovi i služiti nam.« Filistejac je rekao: »Danas izazivam izraelsku vojsku! Pošaljite mi čovjeka da se bori sa mnom.« Kad su Šaul i Izraelci čuli što govori Filistejac, bili su obeshrabreni i jako uplašeni. David je bio sin Jišaja, Efratovca iz Betlehema u Judi. Jišaj je imao osmoricu sinova. U Šaulovo vrijeme, bio je već jako star. Trojica najstarijih Jišajevih sinova otišla su sa Šaulom u rat. Prvorođeni je sin bio Eliab, drugi Abinadab, a treći Šama. David je bio najmlađi sin. Trojica najstarijih sinova bili su u Šaulovoj vojsci, a David je povremeno odlazio od Šaula i brinuo se za očeve ovce u Betlehemu. Četrdeset dana, svakog jutra i večeri, Filistejac je izlazio pred Izraelce i izazivao ih. Jišaj je rekao svome sinu Davidu: »Uzmi za svoju braću ovu košaru prženog žita i ovih deset kruhova. Odnesi im to brzo u vojni tabor. Uzmi i ovih deset sireva za zapovjednika njihove postrojbe. Vidi kako su ti braća. Donesi mi od njih nešto po čemu ću znati da su dobro. Oni su sa Šaulom i svim ostalim Izraelcima u dolini Ela. Bore se protiv Filistejaca.« David je ustao rano ujutro. Ostavio je ovce na brigu drugom pastiru. Natovario je hranu i krenuo, kao što mu je Jišaj bio naredio. Stigao je u tabor baš kad je vojska izlazila na borbene položaje uz ratni poklič. Izraelci i Filistejci rasporedili su se u bojne redove, jedni nasuprot drugih. David je ostavio onu hranu čuvaru zaliha i otrčao do bojnih redova pozdraviti braću. Dok je s njima razgovarao, ratnik Golijat, Filistejac iz Gata, izašao je iz bojnih redova i viknuo isto što i prije, pa ga je čuo i David. Kad su Izraelci ugledali Golijata, pobjegli su pred njim u silnom strahu. Govorili su: »Jeste li vidjeli tog čovjeka? On radi ruglo od Izraela. Kralj će dati veliko bogatstvo onome tko ga ubije. I još će mu dati svoju kćer za ženu. I još će njegovu obitelj osloboditi plaćanja poreza u Izraelu.« David je upitao ljude koji su stajali blizu njega: »Što će dobiti onaj tko ubije Filistejca i skine ovu sramotu s Izraela? Tko je taj neobrezani Filistejac da se ruga vojsci živoga Boga?« Izraelski su vojnici rekli Davidu za nagradu koja će pripasti onome tko ubije Golijata. Kad je Eliab, Davidov najstariji brat, čuo da on razgovara s vojnicima, razljutio se na Davida i upitao ga: »Zašto si došao ovdje i kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Poznata mi je tvoja uobraženost i tvoje zle nakane. Došao si samo da bi gledao bitku.« »Što sam sad učinio?« upitao je David. »Zar ne smijem niti razgovarati?« Zatim se okrenuo nekom drugome i raspitivao se kao i prije, a vojnici su mu odgovarali kao i prije. Kad se pročulo što David govori i kad su to prenijeli Šaulu, on je poslao po njega. David je rekao Šaulu: »Neka nitko ne bude obeshrabren zbog tog Filistejca. Ja ću se boriti s njim.« Šaul je odgovorio: »Nisi ti u stanju boriti se protiv tog Filistejca. Ti si još dječak, a on je ratnik od svoje mladosti.« No David je rekao Šaulu: »Ja, tvoj sluga, čuvam ovce svog oca. Kad lav ili medvjed dođe i odnese neku ovcu iz stada, ja potrčim za njim, udarim ga i istrgnem mu ovcu iz ralja. A ako nasrne na mene, uhvatim ga za grivu, udarim i ubijem. Ubio sam već i lava i medvjeda. Ovaj neobrezani Filistejac proći će kao jedan od njih jer se rugao vojskama živoga Boga. BOG, koji me izbavio iz lavljih i medvjeđih šapa, izbavit će me iz šaka ovog Filistejca.« Nato je Šaul rekao Davidu: »Idi i neka BOG bude s tobom.« Šaul je zatim odjenuo Davida u svoju bojnu opremu. Na glavu mu je stavio brončanu kacigu, a na tijelo oklop. David je pripasao mač za oklop i pokušao se kretati, ali nije bio navikao na takvu opremu. »Ne mogu se u tome kretati«, rekao je Šaulu, »jer nisam navikao.« I sve je skinuo. Zatim je uzeo u ruku svoj štap, izabrao pet oblih kamenova iz potoka, stavio ih u svoju pastirsku torbu pa s praćkom u ruci krenuo prema Filistejcu. Filistejac se primicao sve bliže Davidu, a njegov je štitonoša išao pred njim. Kad je Filistejac bolje pogledao Davida, prezreo ga je. Vidio je da je on još samo dječak, rumen i ljepuškast. »Zar sam ja pas«, rekao je on Davidu, »kad na mene ideš štapom?« Zatim je prokleo Davida zazivajući svoje bogove. Rekao je: »Samo dođi. Dat ću tvoje meso pticama i zvijerima.« No David je rekao Filistejcu: »Ti na mene ideš mačem, kopljem i sulicom , a ja na tebe idem u ime BOGA Svevladara, Boga Izraelovih vojski, kojeg si vrijeđao. Danas će te BOG predati meni, a ja ću te oboriti i odrubiti ti glavu. Danas ću leševe filistejskih vojnika dati pticama i zvijerima pa će sva zemlja znati da u Izraelu postoji Bog. I svi ovdje okupljeni znat će da BOG ne spašava mačem ili kopljem. Jer, bitka je BOŽJA i on će vas predati u naše ruke.« Dok se Filistejac primicao da ga napadne, David brzo potrča prema bojištu da napadne njega. Posegnu rukom u torbu, izvadi jedan kamen pa ga odapne iz praćke i pogodi Filistejca u čelo. Kamen mu se zari u čelo i on padne na zemlju, licem prema dolje. Tako je David praćkom i kamenom svladao Filistejca — bez mača u ruci oborio ga je i ubio. David je dotrčao do Filistejca, nadnio se nad njega, izvukao mu mač iz korica pa ga dokrajčio odrubivši mu glavu. Kad su Filistejci vidjeli da je njihov junak mrtav, pobjegli su. Vojnici Izraela i Jude pojurili su naprijed uz bojni poklič. Progonili su Filistejce sve do Gata i do gradskih vrata Ekrona. Tijela Filistejaca ležala su duž puta koji vodi u Šaaraim, sve do Gata i Ekrona. Nakon potjere za Filistejcima, Izraelci su se vratili u njihov tabor i opljačkali ga. David je uzeo Filistejčevu glavu i odnio je u Jeruzalem, a Golijatovo je bojno oružje zadržao za sebe. Kad je Šaul vidio Davida kako ide na Filistejca, upitao je Abnera, glavnog zapovjednika vojske: »Abnere, čiji sin je taj mladić?« Abner je odgovorio: »Kunem ti se kralju da ne znam.« A kralj je rekao: »Raspitaj se čiji je sin taj mladić.« Tek što se David vratio nakon što je ubio Filistejca, Abner ga je odveo pred Šaula. U ruci je još uvijek držao Filistejčevu glavu. »Čiji si ti sin, mladiću?« upitao ga je Šaul. A David je odgovorio: »Ja sam sin tvog sluge Jišaja iz Betlehema.« Nakon Davidovog razgovora sa Šaulom, Jonatan je osjetio snažnu povezanost s Davidom . Zavolio ga je kao samoga sebe. Od toga je dana Šaul držao Davida pokraj sebe i nije ga puštao da se vrati u očevu kuću. A Jonatan je sklopio savez s Davidom jer ga je volio kao samoga sebe. Skinuo je cijelu svoju ratnu opremu i dao je Davidu, dao mu je svoj oklop, mač, lûk i pojas. Šaul je svuda slao Davida, a on je uspješno izvršavao svaki zadatak. Stoga mu je dao da zapovijeda vojskom. Sav je narod volio Davida, čak i Šaulove sluge. Kad su se vojnici vraćali kući iz bitke s Filistejcima, u svim su ih izraelskim gradovima dočekivale žene. Radosno su pjevale i plesale, uz svirku tamburina i lira. Slavile su i pjevale: »Šaul je pobio na tisuće, a David na desetke tisuća.« Šaulu se nije svidjela pjesma i jako se razljutio. »Davidu su pripisale desetke tisuća«, mislio je, »a meni samo tisuće. Još malo pa će mu dati i kraljevstvo!« Od toga je dana Šaul sumnjičavo promatrao Davida. Sljedećeg je dana Šaula obuzeo zao duh poslan od Boga. Šaul je ludovao po kući, a David je kao i obično svirao harfu. Šaul je u ruci držao koplje. Bacio je koplje dva puta, misleći: »Pribit ću Davida za zid.« No David se oba puta izmaknuo. BOG je napustio Šaula, a bio je uz Davida. Zato se Šaul bojao Davida. Udaljio ga je od sebe. Postavio ga je za zapovjednika nad postrojbom od tisuću vojnika pa je David odlazio i vraćao se sa svojim ljudima iz ratnih pohoda. U svemu je bio uspješan jer je BOG bio uz njega. Šaul je vidio njegov uspjeh i sve je više strahovao od njega. No cijeli Izrael i Juda voljeli su Davida jer ih je vodio u ratnim pohodima. Tada je Šaul rekao Davidu: »Dat ću ti svoju stariju kćer Merabu za ženu. Bit ćeš mi poput sina. Iskaži se kao hrabar ratnik i vodi BOŽJE bitke.« No u sebi je mislio: »Ne trebam ja dići ruku na njega. Neka to učine Filistejci.« A David je odgovorio Šaulu: »Tko sam ja? Što predstavlja moja obitelj i rod moga oca u Izraelu, da bih postao kraljev zet?« Međutim, kad je došlo vrijeme da se Šaulova kći Meraba uda za Davida, Šaul ju je ipak dao za ženu Adrielu iz Mehole. No Davida je voljela Šaulova kći Mikala. Ljudi su to rekli Šaulu, a njemu je bilo drago. »Dat ću mu Mikalu za ženu«, mislio je Šaul. »Upotrijebit ću je kao zamku za njega, a onda će ga Filistejci ubiti«. Tako je Šaul drugi put rekao Davidu: »Postani moj zet.« Zapovjedio je svojim slugama: »Razgovarajte nasamo s Davidom. Recite mu da je drag kralju i svim njegovim službenicima te da bi sada trebao postati kraljevim zetom.« Tako su Šaulovi sluge razgovarali s Davidom. No on je odgovarao: »Zar mislite da je mala stvar postati kraljevim zetom? Ta ja sam samo neugledni siromah.« Sluge su prenijeli Šaulu sve što je David govorio. No Šaul je tada rekao: »Recite Davidu da kralj ne traži ništa za svoju kćer osim sto filistejskih kožica . Kralj se želi osvetiti svojim neprijateljima.« Šaul se, naime, nadao da će Filistejci ubiti Davida. Sluge su Davidu prenijeli kraljeve riječi. Bilo mu je drago što će postati kraljev zet. I prije zadanog roka David je sa svojim ljudima krenuo u borbu. Ubio je dvjesto Filistejaca i donio njihove kožice kralju, kako bi mogao postati kraljevim zetom. Šaul mu je dao svoju kćer Mikalu za ženu. Šaul je sad znao da je BOG uz Davida. Uvidio je i to da ga njegova kći Mikala voli. No bojao ga se još više. Stalno je bio protiv njega. Filistejski su zapovjednici nastavili ratovati protiv Izraelaca, ali ih je David svaki put pobijedio. Bio je uspješniji od svih Šaulovih zapovjednika. I tako je postao slavan. Šaul je rekao svome sinu Jonatanu i svim svojim službenicima da moraju ubiti Davida. No Šaulov je sin Jonatan jako volio Davida. Upozorio ga je: »Moj otac Šaul traži priliku da te ubije. Budi na oprezu sutra ujutro. Nađi neko skrovište u polju i sakrij se. Doći ću sa svojim ocem u to polje i razgovarati s njim o tebi. Reći ću ti što sam doznao.« Jonatan je hvalio Davida svome ocu Šaulu. Rekao mu je: »Kralju, nemoj učiniti svome slugi Davidu ništa nažao. On nije griješio protiv tebe, a ono što je činio, bilo ti je od velike koristi. Riskirao je svoj život kad je ubio Filistejca. BOG je cijelome Izraelu donio veliku pobjedu, a ti si gledao i radovao se. Zašto bi onda prolijevao krv nedužnog čovjeka? Nemaš razloga ubiti Davida.« Šaul je slušao Jonatana i ovako se zakleo: »Zaklinjem se BOGOM, neću ga dati ubiti.« Poslije je Jonatan pozvao Davida i sve mu ispričao. Odveo ga je k Šaulu pa je David bio uz Šaula kao i prije. Ponovo je izbio rat s Filistejcima pa je David krenuo u borbu protiv njih. Nanio im je težak poraz i oni su se razbježali pred njim. Jednom je David svirao liru u Šaulovoj kući. Šaul je ondje sjedio s kopljem u ruci. Tada ga je obuzeo zao duh, poslan od BOGA. Bacio je koplje na Davida i pokušao ga pribiti za zid. No David se izmaknuo pa se koplje zarilo u zid. Te je noći David pobjegao. Šaul je poslao glasnike da noću motre na Davidovu kuću i da ga ujutro ubiju. No Davidova je žena Mikala upozorila Davida: »Ako noćas ne pobjegneš, sutra ćeš biti mrtav.« Mikala je spustila Davida kroz prozor pa je pobjegao i spasio se. Potom je uzela kućnog idola i položila ga na krevet. Stavila mu je kozju dlaku na glavu i pokrila ga odjećom. Šaul je poslao glasnike da uhvate Davida. No Mikala im je rekla da je bolestan. Šaul ih je tada vratio po Davida, rekavši im: »Donesite mi ga skupa s krevetom, da ga sam ubijem.« No kad su se glasnici vratili, našli su na krevetu samo kućnog idola s kozjom dlakom na glavi. »Zašto si me ovako prevarila?« pitao je Šaul Mikalu. »Pustila si mog neprijatelja da pobjegne!« A Mikala mu je odgovorila: »Prijetio je da će me ubiti ako mu ne pomognem da pobjegne.« David je pobjegao i sklonio se kod Samuela u Ramu. Ispričao je sve što mu je učinio Šaul. Tada su David i Samuel otišli u naselje gdje su živjeli proroci. Ondje su se zadržali neko vrijeme. Šaulu je dojavljeno da je David u Rami, u naselju među prorocima. Poslao je svoje ljude da ga uhvate. No kad su vidjeli proroke kako prorokuju , sa Samuelom na čelu, i njih je obuzeo Božji Duh. To je dojavljeno Šaulu, koji je poslao sljedeću skupinu glasnika. No i oni su ondje počeli prorokovati. Šaul je nato poslao glasnike i treći put, ali i njih je obuzeo Božji Duh. Tada je sâm krenuo u Ramu. Stigao je do velikog bunara u Sekuu pa se krenuo raspitivati gdje su Samuel i David. Rečeno mu je da su u naselju gdje žive proroci, u Rami. Krenuo je tamo, ali ga je obuzeo Božji Duh. Cijelim je putem prorokovao. Ondje se skinuo i ležao gol, cijeli taj dan i noć. Tako je čak i Šaul prorokovao pred Samuelom. Zato se i govori: »Zar je i Šaul jedan od proroka?« David je potom pobjegao iz naselja proroka u Rami. Otišao je k Jonatanu i pitao ga: »Što sam učinio? Što sam skrivio? U čemu sam sagriješio protiv tvog oca da me želi ubiti?« »Nije tako! Nećeš umrijeti!« odgovorio je Jonatan. »Moj otac ne poduzima ništa, bilo to važno ili nevažno, a da mi ne kaže. Zašto bi to skrivao od mene? Nisi u pravu.« No David mu je rekao: »Tvoj otac dobro zna da uživam tvoju naklonost. Ne želi da ti saznaš, da se ne bi žalostio. Zaklinjem se i BOGU i tebi, na korak sam od smrti.« Tada je Jonatan rekao Davidu: »Učinit ću za tebe sve što tražiš.« »Evo, sutra je svetkovina mladoga mjeseca «, odgovorio mu je David. »Od mene se svakako očekuje da jedem s kraljem. No ti me pusti da se sakrijem u polju do prekosutra uvečer. Ako tvoj otac primijeti da me nema, reci mu da sam te molio da me pustiš kući u rodni Betlehem, gdje moja cijela obitelj prinosi godišnju žrtvu. Ako kaže: ‘Dobro’, onda sam siguran. Ali, ako se razljuti, budi siguran da mi želi zlo. Stoga, budi dobar prema meni, svome slugi. Vezani smo BOŽJIM savezom. Ako sam kriv, ubij me sam! Zašto bi me predao svome ocu?« »Daleko od toga!« odgovorio je Jonatan. »Pa zar ti ne bih rekao kad bih saznao da ti moj otac želi zlo?« Tada je David pitao Jonatana: »Tko će mi dojaviti ako se pokaže da mi tvoj otac zaista želi zlo?« »Hajde«, odgovorio je Jonatan, »idemo u polje.« Zajedno su izašli u polje. Jonatan je rekao Davidu: »Zaklinjem se BOGU Izraela! Obećavam da ću do prekosutra uvečer saznati što moj otac misli o tebi. Ako misli dobro, poslat ću ti poruku. No ako ti moj otac želi zlo, neka me BOG kazni ako ti to odmah ne dojavim. Pustit ću te da mirno odeš. Neka je BOG uz tebe, kao što je bio uz mog oca. Dok god sam živ, iskazuj mi BOŽJU ljubav i vjernost. A ako umrem, nemoj uskratiti svoju ljubav i vjernost mojoj obitelji, čak i onda kad BOG ukloni sve tvoje neprijatelje sa zemlje.« Jonatan je tako sklopio savez s Davidovom i svojom obitelji i pred BOGOM ga pozvao na odgovornost držanja saveza. Jonatan je još jednom rekao Davidu da ga zaklinje svojom ljubavi jer ga je volio kao samoga sebe. Potom mu je još rekao: »Sutra je svetkovina mladog mjeseca. Svi će primijetiti da te nema jer će tvoje mjesto biti prazno. Uvečer, na treći dan svetkovine, bit će očito da te nema. Idi na mjesto gdje si se već prije skrivao. Čekaj me ondje gdje je hrpa kamenja. Odapet ću tri strijele u tvom smjeru, kao da gađam metu. Reći ću svome slugi da ide tražiti strijele. Ako mu kažem: ‘Strijele su bliže ovamo. Vrati se i donesi ih.’ Možeš izaći iz skrovišta. Zaklinjem se BOGOM, to će značiti da nisi u opasnosti. Ali ako slugi kažem: ‘Strijele su tamo dalje. Idi i donesi ih’, moraš otići jer te BOG šalje odavde. Uvijek se sjećaj našeg saveza, BOG nam je svjedok zauvijek.« Tako se David sakrio u polju. Kad je došlo vrijeme svetkovine mladoga mjeseca, kralj je sjeo za stol da jede. Kao i uvijek, zauzeo je svoje mjesto pored zida, nasuprot Jonatanu. Abner je sjedio pored Šaula, dok je Davidovo mjesto ostalo prazno. Toga dana Šaul nije rekao ništa. Mislio je: »Nešto mu se dogodilo. Vjerojatno je nečist .« No sutradan, na drugi dan mladog mjeseca, Davidovo je mjesto opet bilo prazno. Tada je Šaul upitao svog sina Jonatana: »Zašto Jišajev sin nije ni jučer ni danas došao na gozbu povodom svetkovine mladog mjeseca?« A Jonatan je odgovorio Šaulu: »David je molio dopuštenje da ode u Betlehem. Rekao mi je: ‘Pusti me da idem. Moja obitelj prinosi žrtvu u gradu, a brat mi je zapovjedio da dođem. Ako sam stekao tvoju naklonost, pusti me da idem i vidim svoju braću.’ Zato nije za kraljevim stolom.« Tada se Šaul razbjesnio na Jonatana i rekao mu: »Ti, sine izopačene i buntovne žene! Misliš da ne znam da si stao na stranu Jišajevog sina, na sramotu sebi i svojoj majci! Sve dok je Jišajev sin živ, nećeš biti kralj nad ovim kraljevstvom. Stoga, sad pošalji po njega i dovedi ga jer mora umrijeti.« »Zašto bi morao umrijeti? Što je učinio?« pitao je Jonatan svog oca Šaula. No Šaul je na njega bacio koplje da ga ubije. Sad je Jonatan shvatio da je njegov otac zaista odlučio ubiti Davida. Jonatan je ustao od stola. Bio je ljut na oca i odbio je jesti na drugi dan svetkovine jer ga je otac ponizio i jer je htio ubiti Davida. Sutradan ujutro Jonatan je otišao u polje na dogovoreni susret s Davidom. Poveo je sa sobom mladoga slugu. »Trči«, rekao je mladiću. »Pronađi strijele koje odapinjem.« Mladić je trčao, a Jonatan je preko njega odapinjao strijele. Mladić je dotrčao do mjesta gdje je pala strijela, no Jonatan je vikao: »Strijela je tamo, dalje od tebe!« Vikao je za mladićem: »Požuri! Idi brzo! Ne zaustavljaj se!« Mladić je pokupio strijele i vratio ih svome gospodaru. Nije ništa primijetio. Samo su Jonatan i David znali što se zapravo događa. Jonatan je predao mladiću svoje oružje i rekao mu da se vrati u grad. Kad je mladić otišao, David je izišao iz svog skrovišta. Tri puta duboko se poklonio pred Jonatanom, licem do zemlje. Potom su se izljubili i zaplakali zajedno. David je bio jako tužan. Tada mu je Jonatan rekao: »Idi u miru. Zakleli smo se jedan drugome u BOŽJE ime na vječno prijateljstvo. BOG je svjedok između nas i između naših potomaka zauvijek!« David je ustao i otišao, a Jonatan se vratio u grad. David je došao u Nob k svećeniku Ahimeleku . Ahimelek je drhtao od straha pri susretu s Davidom. Pitao ga je: »Zašto si sam? Zar nitko nije došao s tobom?« David mu je odgovorio: »Kralj mi je povjerio poseban zadatak. Rekao je da nikome ne govorim što mi je zapovjedio i kamo me poslao, a sa svojim sam ljudima dogovorio gdje ćemo se naći. Nego, što imaš za jelo? Daj mi pet kruhova ili što već nađeš.« No svećenik je odgovorio Davidu: »Nemam običnog kruha. Imam samo posvećeni kruh. Možete ga jesti samo ako su se tvoji ljudi suzdržali od spolnih odnosa sa ženama.« »Suzdržavamo se od žena kad idemo na ratni pohod«, rekao mu je David. »Tijela mojih ljudi su čista, čak i tijekom običnih pohoda, a posebno danas.« Tako mu je svećenik dao sveti kruh. Nije naime bilo drugog kruha osim onoga koji se stavlja pred BOGA i svakog dana zamjenjuje svježim. A Edomac Doeg, predvodnik čuvara Šaulove stoke i Šaulov službenik, zadržao se toga dana ondje pred BOGOM. David je upitao Ahimeleka: »Imaš li ovdje neko koplje ili mač? Nisam ponio svoj mač ni bilo koje drugo oružje jer je kraljev nalog bio hitan.« »Ovdje je mač Filistejca Golijata kojeg si ubio u dolini Ela«, odgovorio je svećenik. »Umotan je u platno i položen pored svećeničkog prsluka. Ako želiš, uzmi ga jer je to sve što ovdje ima od oružja.« A David će nato: »Nema boljeg mača od Golijatovog. Daj mi ga!« David je toga dana pobjegao od Šaula. Otišao je kod Akiša, kralja Gata. Akišovi su službenici govorili svome kralju: »Zar to nije David, kralj izraelske zemlje? Zar to nije onaj o kome narod pjeva dok pleše: ‘Šaul je pobio tisuće, a David na desetke tisuća’?« David je dobro promislio o ovim riječima. Veoma se uplašio Akiša, kralja Gata pa se pred njim i njegovim službenicima pretvarao da je lud. Šarao je po gradskim vratima i puštao da mu slina curi niz bradu. Akiš je rekao svojim službenicima: »Vidite da je čovjek lud! Zašto ste ga doveli? Imam dovoljno luđaka. Ne dovodite mi još i ovoga da luduje preda mnom. Zar ćete mi ga i u kuću pustiti?« David je napustio Gat i pobjegao u pećinu blizu grada Adulama. Kad su to čula njegova braća i cijela njegova obitelj, otišli su ondje k njemu. Mnogi su mu se pridružili. Svi koji su bili u nevolji, u dugovima ili nezadovoljni životom, okupili su se oko njega. Postao je vođa skupine od oko četiristo ljudi. David je odande otišao u grad Mispu, na području Moaba. Rekao je moapskome kralju: »Molim te, dopusti da se moj otac i majka sklone kod tebe dok ne saznam što Bog namjerava sa mnom.« Ostavio je roditelje pod zaštitom moapskog kralja i oni su ostali ondje sve vrijeme dok je David bio u skrovištu. No prorok Gad je rekao Davidu: »Nemoj se više skrivati. Idi u Judinu zemlju.« Tako je David krenuo na put i došao u šumu Heret. Šaul je čuo da su David i njegovi ljudi otkriveni. Sjedio je s kopljem u ruci pod stablom tamariska, na mjestu gdje su se štovali drugi bogovi u Gibei. Bio je okružen svim svojim službenicima. Rekao im je: »Poslušajte me, Benjaminovci! Hoće li vam Jišajev sin svima dati polja i vinograde? Hoće li vam dati da zapovijedate postrojbama od tisuću i od sto ljudi? Svi ste se urotili protiv mene. Nitko mi od vas nije rekao da je moj sin sklopio savez s Jišajevim sinom. Nitko od vas nije se brinuo za mene i rekao mi da moj sin potiče jednog od mojih slugu protiv mene. Danas me taj čovjek vreba iz zasjede.« Tada je od Šaulovih službenika istupio Edomac Doeg: »Vidio sam Jišajevog sina u Nobu. Bio je kod Ahimeleka, Ahitubovog sina. Ahimelek je za Davida pitao BOGA savjet, opskrbio ga hranom i predao mu mač Filistejca Golijata.« Tada je kralj poslao po svećenika Ahimeleka, Ahitubovog sina. Pozvao je i sve svećenike koji su pripadali njegovoj obitelji u Nobu pa su svi došli pred kralja. Šaul je rekao: »Slušaj, ti, sine Ahitubov!« »Slušam gospodaru!« odgovorio je on. »Zašto si se urotio protiv mene s Jišajevim sinom?« rekao mu je Šaul. »Dao si mu kruh i mač. Pitao si BOGA savjet u njegovo ime, a on se pobunio protiv mene. I danas me čeka u zasjedi.« Ahimelek je nato odgovorio kralju: »Tko je od svih tvojih službenika vjeran kao David? Ta on je kraljev zet, zapovjednik tvoje tjelesne straže, visoko poštovan u tvojoj kući. Pa nije mi ovo prvi put da se molim BOGU za Davida! Nemoj kriviti mene ili nekog iz moje obitelji. Mi smo tvoji sluge i ne znamo što se događa.« No kralj će: »Moraš umrijeti, Ahimeleče! Ti i cijela tvoja obitelj.« Zapovjedio je stražarima oko sebe: »Pobijte BOŽJE svećenike jer su stali na Davidovu stranu! Znali su da je u bijegu, a nisu mi ništa dojavili.« No kraljevi stražari nisu željeli dići ruku na BOŽJE svećenike. Tada je kralj rekao Doegu: »Ti ih ubij!« Edomac Doeg krenuo je ubijati svećenike. Toga je dana pobio osamdeset petoricu muškaraca koji su nosili svećenički prsluk . Pobio je sve živo u Nobu, svećeničkom gradu. Mačem je pogubio muškarce i žene, djecu i dojenčad, volove, magarce i ovce. No Abjatar, jedan od Ahimelekovih sinova, uspio je pobjeći. Sklonio se kod Davida. Ispričao je Davidu kako je Šaul dao poubijati BOŽJE svećenike. Tada je David rekao Abjataru: »Onog dana kad sam ondje ugledao Edomca Doega, znao sam da će sve prenijeti Šaulu. Odgovoran sam za smrt cijele tvoje obitelji. Ostani sa mnom i ne boj se. Čovjek koji ti želi oduzeti život, želi ga oduzeti i meni. Sa mnom ćeš biti na sigurnom.« Ljudi su dojavili Davidu: »Filistejci su napali Keilu i otimaju žito na gumnima .« Zato je David pitao BOGA: »Trebam li krenuti u napad na Filistejce?« BOG mu je odgovorio: »Kreni! Napadni Filistejce i oslobodi Keilu.« No ljudi su govorili Davidu: »Naši su ljudi u strahu, čak i ovdje u Judi. Što će tek biti ako krenemo u Keilu protiv vojske Filistejaca spremnih na borbu.« David je ponovo pitao BOGA, a BOG mu je odgovorio: »Kreni dolje u Keilu! Pomoći ću ti da nadjačaš Filistejce.« David je sa svojim ljudima otišao u Keilu i napao Filistejce. Oduzeo im je stoku i nanio težak poraz. Tako je David oslobodio stanovnike Keile. Abjatar, Ahimelekov sin, pobjegao je kod Davida i ostao s njim u Keili, a sa sobom je donio i svećenički prsluk. Šaulu su dojavili da je David u Keili. Šaul je rekao: »Bog mi ga predaje. Zarobio je samog sebe kad je ušao u grad okružen zidinama, s vratima i željeznim zasunima.« Šaul je cijelu svoju vojsku pozvao u borbu. Namjeravao je krenuti na Keilu te opkoliti Davida i njegove ljude. David je doznao za Šaulov plan. Stoga je rekao svećeniku Abjataru: »Donesi svećenički prsluk!« Molio je: »O BOŽE Izraelov! Tvoj je sluga čuo da Šaul namjerava doći u Keilu i zbog mene uništiti grad. Hoće li me građani Keile predati njemu? Hoće li Šaul doći, kao što je čuo tvoj sluga? O BOŽE Izraelov, molim te reci svome slugi.« BOG mu je odgovorio: »Šaul će doći.« David je ponovo pitao: »Hoće li građani Keile predati mene i moje ljude Šaulu?« A BOG je odgovorio: »Hoće.« Tada su David i njegovi ljudi, njih šestotinjak, napustili grad Keilu. U stalnom pokretu, išli su od jednog mjesta do drugog. Kad je Šaulu dojavljeno da je David pobjegao iz Keile, odustao je od pohoda. David je boravio u pustinjskim skrovištima i planinama pustinje Zif. Šaul ga je tražio danima, ali Bog mu nije prepuštao Davida. David je bio u Horeši, u pustinji Zif. Znao je da ga Šaul traži kako bi ga ubio. No Šaulov sin Jonatan otišao je k Davidu u Horešu i osnažio njegovu vjeru u Boga. »Ne boj se!« rekao mu je. »Moj otac Šaul neće ti uspjeti nauditi. Bit ćeš kralj Izraela, a ja ću biti odmah do tebe. To zna čak i moj otac Šaul.« Obojica su se zaklela pred BOGOM. David je ostao u Horeši, a Jonatan se vratio kući. Neki ljudi iz Zifa otišli su k Šaulu u Gibeu. Rekli su mu: »David se skriva u našem kraju, u skrovištima Horeše, na brdu Hakila, južno od Ješimona. Zato, kralju, siđi k nama kad god zaželiš. Mi ćemo ti ga predati.« »Neka vas BOG blagoslovi«, odgovorio je Šaul, »zbog vaše brige za mene. Idite i saznajte još o Davidu. Otkrijte gdje se kreće i tko ga je vidio. Kažu da je veoma lukav i spretan. Otkrijte sva njegova skrovišta. Vratite se k meni s pouzdanim informacijama. Tada ću poći s vama. Ako je David u tome kraju, naći ću ga makar ga tražio po svim rodovima u Judi.« Tako su se ljudi vratili u Zif prije Šaula. David i njegovi pristaše tada su bili u pustinji Maon, u Arabi, južno od Ješimona. Šaul i njegovi ljudi krenuli su za njim u potragu, no Davidu su to dojavili. Sklonio se na stijenu u pustinji Maon. Dočuvši to, Šaul se uputio za Davidom. On se kretao jednom stranom planine, a David i njegovi ljudi drugom stranom, nastojeći pobjeći. No Šaul i njegovi ljudi stezali su obruč oko Davida. Tada je k Šaulu stigao glasnik: »Dođi brzo! Filistejci napadaju zemlju.« Šaul je zaustavio potragu za Davidom i krenuo na Filistejce. Zato ljudi to mjesto nazivaju Stijena razlaza . David je otišao iz tog kraja. Nastavio se skrivati u području En Gedija. Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, dojavili su mu: »David je u pustinji blizu En Gedija.« Tada je Šaul odabrao tri tisuće ljudi iz cijelog Izraela i krenuo u potragu za Davidom i njegovim ljudima. Tražili su ih kod Stijena divokoza. Uz put su naišli na ovčje torove. Tu je bila i jedna pećina gdje su se u dnu sakrili David i njegovi ljudi. Šaul je ušao da obavi nuždu. Ljudi su rekli Davidu: »Ovo je dan na koji je BOG mislio kad ti je rekao: ‘Predat ću ti tvog neprijatelja, a ti čini s njim što želiš.’« David se prikrao i odsjekao komadić Šaulovog ogrtača. No poslije ga je zbog toga mučila savjest. Rekao je svojim ljudima: »Ne dao BOG da tako nešto učinim svom gospodaru, BOŽJEM pomazaniku. Neću dići ruku na njega jer je on BOŽJI pomazanik .« Tim je riječima David obuzdao svoje ljude. Nije im dopustio da napadnu Šaula koji je izašao iz pećine i otišao svojim putem. Tada je David izašao iz pećine i doviknuo Šaulu: »Moj gospodaru kralju!« Kad se Šaul okrenuo, David se duboko poklonio licem do zemlje. Rekao mu je: »Zašto slušaš kad ljudi govore da ti David želi zlo? Danas si se svojim očima mogao uvjeriti da te BOG u ovoj pećini predao meni. Neki su me nagovarali da te ubijem, ali poštedio sam te. Ne želim dići ruku na svoga gospodara, BOŽJEG pomazanika. Oče moj, pogledaj ovaj komadić tvog ogrtača u mojoj ruci! Odsjekao sam ga, a nisam te ubio. Shvati da nisam griješio i da ti ne želim zlo. Nisam ti učinio ništa nažao, a ti me ipak progoniš i želiš mi oduzeti život. Neka BOG presudi između nas dvojice. Neka te BOG kazni za zlo koje si mi učinio, ali ja neću činiti ništa protiv tebe. Stara izreka kaže: ‘Od zlih ljudi dolaze zla djela.’ Zato neću dići ruku na tebe. Na koga je to krenuo kralj Izraela? Koga to progoniš? Mrtvog psa! Običnu buhu! Neka BOG presudi među nama. Neka razmotri moj slučaj, neka me opravda i spasi od tebe.« Kad je David ovo izrekao, Šaul je pitao: »Je li to tvoj glas, moj sine Davide?« Potom je glasno zaplakao. »Pravedniji si od mene«, rekao je. »Dobrim si mi uzvratio za zlo koje sam ti nanio. Danas si pokazao da se dobro ophodiš sa mnom. Nisi me ubio iako me BOG prepustio tebi u ruke. Kad tko nađe svog neprijatelja, ne pušta ga da ode. Neka te BOG nagradi za dobro koje si mi danas učinio. Sad sam siguran da ćeš biti kralj i da će izraelsko kraljevstvo biti jako pod tvojom vlasti. Zato mi se zakuni BOGOM da nećeš poubijati moje potomke, niti izbrisati moje ime iz obitelji moga oca.« David se zakleo Šaulu. Tada se Šaul vratio kući, a David i njegovi ljudi vratili su se u svoje planinsko skrovište. Samuel je umro. Cijeli se Izrael okupio i tugovao za njim. Sahranili su ga u njegovom rodnome gradu Rami. David se u međuvremenu uputio u pustinju Paran . U gradu Maonu živio je jedan veoma bogat čovjek. Imao je posjed u Karmelu s tri tisuće ovaca i tisuću koza. Otišao je ondje da bi šišao ovce. Zvao se Nabal i bio je iz Kalebove obitelji. Imao je pametnu i lijepu ženu po imenu Abigajla, ali on je bio grub i zao. David je u pustinji čuo da se kod Nabala šišaju ovce. Poslao je desetoricu mladića i rekao im: »Idite gore u Karmel k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. Recite mu: ‘Želim ti sve najbolje , tebi i tvojim ukućanima, i svemu što je tvoje. Čujem da šišate ovce. Tvoji su pastiri boravili neko vrijeme u našoj blizini, ali nismo im učinili ništa nažao. Sve vrijeme dok su bili u Karmelu, ništa im nije nedostajalo. Pitaj svoje sluge i oni će ti to potvrditi. Stoga, budi dobar prema mojim mladićima jer dolazimo k tebi u vrijeme obilja. Molim te, daj nam što možeš jer i mi smo tvoji sluge.’« Davidovi su mladići stigli kod Nabala i prenijeli mu Davidovu poruku. Potom su čekali. »Tko je uopće taj David?« odgovorio je Nabal Davidovim slugama. »Tko je taj Jišajev sin? Mnogo je slugu koji bježe od svojih gospodara ovih dana. Zar da svoj kruh, vodu i meso, pripremljeno za radnike koji šišaju ovce, dam ljudima koji dolaze tko zna odakle?« Davidovi su se mladići vratili i sve ispričali Davidu. David im je rekao: »Neka svatko uzme svoj mač!« David i njegovi ljudi opasali su svoje mačeve. Njih oko četiristo krenulo je s Davidom, dok je dvjestotinjak ljudi ostalo čuvati stvari. Jedan od slugu rekao je Nabalovoj ženi Abigajli: »David je poslao glasnike iz pustinje da pozdrave našega gospodara, ali on ih je grubo otjerao. Ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama. Nisu nam učinili ništa nažao. Cijelo vrijeme, dok smo boravili vani, blizu njih, ništa nam nije nestalo. Noću i danju bili su nam poput zaštitnog zida, cijelo vrijeme dok smo blizu njih napasali stada. Sad razmisli i vidi što možeš učiniti jer nevolja prijeti našem gospodaru i cijelom njegovome kućanstvu, a on je takva sirovina da mu se ništa ne može reći.« Abigajla je brzo skupila dvjesto kruhova, dva mijeha vina, pet već pripremljenih ovaca, košaru prženog žita, sto šaka suhoga grožđa i dvjesto gruda sušenih smokava. Sve je natovarila na magarce. Rekla je svojim slugama: »Idite naprijed! Ja ću za vama.« No svome mužu Nabalu nije rekla ništa o tome. Jašući na magarcu, silazila je planinskim putem, kad joj je ususret došao David sa svojim ljudima. David je baš razmišljao: »Uzalud sam u pustinji čuvao imovinu tog čovjeka da mu se ništa ne izgubi. A on mi za dobro vraća zlim. Neka me stigne BOŽJA kazna ako do jutra ne pobijem sve muškarce na njegovom imanju!« Kad je Abigajla ugledala Davida, brzo je sišla s magarca i duboko se pred njim poklonila, licem do zemlje. Pred njegovim je nogama rekla: »Moj gospodaru, za sve sam ja kriva. Molim te, dopusti da ti objasnim. Saslušaj svoju sluškinju. Neka moj gospodar ne obraća pažnju na onu sirovinu Nabala. On je baš kakvo mu je ime — glupan, i glupost ga prati. No ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela mladiće koje si poslao. BOG te je odvratio od prolijevanja krvi i osvećivanja vlastitom rukom. Zaklinjem se i BOGU i tebi, želim da tvojim neprijateljima i svima koji ti žele zlo bude kao Nabalu. I neka se ovaj poklon, koji je tvoja sluškinja donijela svome gospodaru, dâ tvojim mladićima. Molim te, oprosti svojoj sluškinji! BOG će sigurno učvrstiti vlast moga gospodara i njegovih potomaka jer ti vodiš BOŽJE bitke. Želim ti da ne skriviš nikakvo zlo, sve dok si živ. Ako te budu progonili i pokušavali ubiti, život moga gospodara bit će siguran u tvome BOGU, a životi tvojih neprijatelja bit će odbačeni poput kamena iz praćke. Kad BOG učini za moga gospodara sve ono dobro što ti je obećao i kad te postavi za vladara Izraela, nećeš imati na savjesti teret krvoprolića i osvete. Kad BOG blagoslovi moga gospodara, neka se on tada sjeti svoje sluškinje.« David joj je odgovorio: »Blagoslovljen neka je Izraelov BOG koji te danas poslao meni ususret! Neka si blagoslovljena zbog svoga zdravog razuma. I neka si blagoslovljena što si me danas odvratila od krvoprolića i osvete. Zaklinjem se Izraelovim BOGOM, koji me spriječio da ti nanesem zlo, da se nisi požurila i došla do mene, ni jedan muškarac kod Nabala ne bi do jutra ostao živ.« Zatim je David primio darove koje je donijela. Rekao joj je: »Idi kući u miru. Poslušao sam te i ispunio ti želju.« Kad se Abigajla vratila k Nabalu, on je u kući imao gozbu poput kraljevske. Bio je dobro raspoložen i dobrano pijan pa mu do zore nije ništa govorila. Ujutro se Nabal otrijeznio, a ona mu je sve ispričala. Izdalo ga je srce i ukočio se kao kamen. Desetak dana kasnije, BOG ga je dokrajčio i Nabal je umro. Kad je David čuo da je Nabal umro, rekao je: »Neka je blagoslovljen BOG jer je osvetio uvredu koju sam pretrpio od Nabala. Bog je svoga slugu odvratio od zla, a Nabalovu krivnju svalio na njega samog.« Potom je David poslao poruku za Abigajlu. Tražio ju je da postane njegova žena. Davidovi su sluge otišli u Karmel i rekli Abigajli: »David nas je poslao k tebi da te dovedemo, da mu postaneš žena.« Ona se duboko poklonila i rekla: »Tvoja ti je sluškinja spremna služiti i prati noge slugama svoga gospodara.« Abigajla je brzo uzjahala magarca. U pratnji svojih pet sluškinja krenula je s Davidovim glasnicima. Postala mu je žena. David je također oženio i Ahinoamu iz Jezreela. Imao je, dakle, dvije žene. Šaul je svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Laiševom sinu Paltiju iz Galima. Neki stanovnici Zifa došli su k Šaulu u Gibeu i rekli: »David se skriva na brdu Hakila nasuprot Ješimonu.« Šaul je tada krenuo dolje u pustinju Zif s tri tisuće najboljih izraelskih vojnika. Tražili su Davida. Utaborio se pored puta koji vodi na brdo Hakila, nasuprot Ješimona. David je bio u pustinji i shvatio da Šaul dolazi za njim. Poslao je izvidnicu koja mu je to i potvrdila. Potom je otišao do mjesta gdje je bio Šaulov tabor. Vidio je gdje se nalaze šatori Šaula i Abnera, Nerovog sina, glavnog zapovjednika njegove vojske. Šaul je spavao usred tabora, okružen vojskom. David je pitao Hetita Ahimeleka i Abišaja, Serujinog sina i Joabovog brata: »Tko će ići sa mnom dolje u Šaulov tabor?« »Ja ću ići s tobom«, odgovorio je Abišaj. Tako su David i Abišaj noću otišli u vojni tabor. Šaul je spavao usred tabora. Koplje mu je bilo zabodeno u zemlju, njemu do uzglavlja. Abner i vojnici ležali su oko njega. Abišaj je rekao Davidu: »Danas ti je Bog predao tvog neprijatelja. Zato, molim te, pusti me sad da ga pribijem za zemlju jednim udarcem njegovog koplja. Drugi udarac neće ni trebati.« No David je rekao Abišaju: »Nemoj ga ubiti! Tko može nekažnjeno dići ruku na BOŽJEG pomazanika? Zaklinjem se BOGOM, sâm će BOG dokrajčiti Šaula — bilo prirodnom smrću ili pogibijom u borbi. BOŽE sačuvaj da dignem ruku na BOŽJEG pomazanika. Nego, uzmi sad koplje i vrč s vodom pored njegovog uzglavlja pa idemo.« Tako je David uzeo koplje i vrč s vodom pokraj Šaulovog uzglavlja pa su on i Abišaj napustili tabor. Nitko ih nije vidio. Nitko nije o tome ništa znao, niti se itko probudio. Svi su utonuli u dubok san koji je BOG pustio na njih. Tada je David prešao na drugu stranu i popeo se na vrh brda, koje je bilo na sigurnoj udaljenosti od Šaulovog tabora. Viknuo je vojsci i Abneru, Nerovom sinu: »Abnere, odazovi se!« Abner je odgovorio: »Tko si ti i zašto uznemiruješ kralja?« A David je rekao: »Zar nisi muško? Tko ti je ravan u Izraelu? Zašto nisi čuvao svoga gospodara kralja? Jer, netko je došao u tabor ubiti kralja, tvoga gospodara. Ne valja ti to što radiš. Zaklinjem se BOGOM, ti i tvoji ljudi zaslužili ste smrt jer niste čuvali svoga gospodara, BOŽJEG pomazanika. Pogledaj gdje je kraljevo koplje i vrč s vodom koji mu je bio do uzglavlja?« Šaul je prepoznao Davidov glas. Rekao je: »Je li to tvoj glas Davide, sine moj?« A David je odgovorio: »To je moj glas, moj gospodaru kralju.« Dodao je: »Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam učinio? Što sam skrivio? Neka sad moj gospodar kralj posluša svog slugu. Ako te BOG potaknuo protiv mene, neka ga umilostivi miris žrtve. Ali, ako su to učinili ljudi, neka su prokleti pred BOGOM! Jer, protjerali su me iz zemlje koju mi je BOG dao i rekli mi da idem služiti drugim bogovima. Ne daj da moja krv padne na zemlju daleko od BOŽJE prisutnosti. Kralj Izraela kao da je došao tražiti jednu običnu buhu ili loviti jarebicu u planinama.« Nato je Šaul rekao: »Pogriješio sam! Vrati se Davide, sine moj. Neću ti više nauditi jer ti je danas moj život bio dragocjen. Zaista sam se ponio kao bezumnik. Jako sam pogriješio.« »Evo kraljevog koplja«, odgovorio je David. »Neka jedan od tvojih ljudi dođe ovamo i uzme ga. BOG nagrađuje svakog za njegovu pravednost i vjernost. Iako te BOG danas predao meni, nisam htio dići ruku na BOŽJEG pomazanika. Kao što je tvoj život danas bio dragocjen meni, neka tako moj život bude dragocjen BOGU i neka me izbavi iz svih nevolja.« Tada je Šaul rekao Davidu: »Blagoslovljen si Davide, sine moj! Siguran sam da ćeš biti uspješan i činiti velika djela.« David je potom otišao svojim putem, a Šaul se vratio kući. No David je razmišljao: »Šaul će me ipak jednog dana ubiti. Bilo bi najbolje da pobjegnem u zemlju Filistejaca. Šaul će me tada prestati tražiti posvuda po Izraelu, a ja ću se izvući.« Tako je David sa šestotinjak ljudi prešao kod Akiša, Maokovog sina, koji je bio kralj u Gatu . David i njegovi ljudi nastanili su se sa svojim obiteljima kod Akiša u gradu Gatu. David se doselio sa svoje dvije žene, Ahinoamom iz Jezreela i Nabalovom udovicom Abigajlom iz Karmela. Šaulu je dojavljeno da je David pobjegao u Gat pa ga je prestao tražiti. David je ubrzo potom rekao Akišu: »Ako sam stekao tvoju naklonost, daj mi mjesto u nekom od tvojih gradova gdje bih se mogao nastaniti. Zašto bi tvoj sluga živio s tobom u kraljevskom gradu?« Tako mu je toga dana Akiš dodijelio Siklag, koji od tada pripada kraljevima Jude. David je u zemlji Filistejaca boravio godinu dana i četiri mjeseca. David i njegovi ljudi odlazili su u napadačke pohode protiv Gešuraca, Girzijaca i Amalečana, koji su od davnina nastanjivali područje od Šura pa sve do Egipta. David bi napadao i ubijao sve muškarce i žene. Uzimao bi ovce, goveda, magarce, deve i odjeću. Vraćao se Akišu s plijenom. Kad bi ga Akiš pitao gdje je tih dana bio u pohodu, David bi odgovorio: »Bili smo u južnom dijelu Jude«, ili »na jugu gdje žive Jerahmeelci«, ili »u pustinji gdje žive Kenijevci.« David nije ostavljao na životu ni muškarce ni žene, da netko od njih ne bi došao u Gat i odao Akišu što on i njegovi ljudi doista čine. Tako je radio cijelo vrijeme dok je živio u zemlji Filistejaca. Akiš je vjerovao Davidu. Mislio je: »Njegov narod Izrael jako ga je zamrzio. Uvijek će mi služiti.« U to su vrijeme Filistejci okupili vojsku za rat protiv Izraela. Akiš je rekao Davidu: »Moraš znati da ćete ti i tvoji ljudi ići sa mnom i s mojom vojskom.« David mu je odgovorio: »Sad ćeš se i sam uvjeriti što sve može tvoj sluga.« »Dobro«, odgovorio je Akiš, »postavit ću te za svoga stalnog osobnog čuvara.« Samuel je umro i cijeli je Izrael tugovao za njim. Sahranili su ga u njegovoj rodnoj Rami. Šaul je potom protjerao iz zemlje sve prizivače duhova i vračare. Filistejci su se okupili za rat i postavili tabor u Šunemu, a Šaul je okupio sve Izraelce u taboru u Gilboi. Uplašio se kad je vidio filistejsku vojsku. Jeza mu je obuzela srce. Pitao je BOGA za savjet, ali BOG mu nije odgovarao. Nije uspio dobiti odgovor ni kroz snove, ni od svećenika , ni preko proroka. Zato je rekao svojim službenicima: »Nađite mi neku ženu koja priziva duhove, da preko nje doznam što će biti.« »Ima jedna u En Doru«, rekli su mu. Te se noći Šaul prerušio, odjenuvši drugu odjeću. Otišao je k toj ženi, praćen dvojicom svojih ljudi. »Prizovi mi duha da saznam što će se dogoditi«, rekao je. »Pozovi duh osobe čije ime ću ti reći.« No ona će njemu: »Sigurno znaš što je Šaul učinio. Protjerao je iz zemlje prizivače duhova i vračare. Postavljaš li ti to meni zamku da me ubiješ?« Šaul joj se zakleo BOGOM: »Zaklinjem se BOGOM, za ovo nećeš biti kažnjena.« Tada ga je žena pitala: »Koga da ti prizovem?« »Prizovi mi Samuela«, rekao je. Kad je žena ugledala Samuela, vrisnula je. Rekla je Šaulu: »Zašto si me prevario? Pa ti si Šaul!« A kralj joj je rekao: »Ne boj se! Reci, što vidiš?« »Vidim duha kako izlazi iz zemlje«, rekla je žena. »Kako izgleda?« upitao ju je. »Dolazi starac zaogrnut plaštem«, odgovorila je ona. Šaul je znao da je to Samuel. Poklonio se licem do zemlje. Tada je Samuel pitao Šaula: »Zašto si me uznemirio i prizvao gore?« »U velikoj sam nevolji«, odgovorio je Šaul. »Filistejci ratuju protiv mene, a Bog me napustio. Više mi ne odgovara ni preko proroka, ni kroz snove. Zato sam pozvao tebe, da mi kažeš što da radim.« Samuel je rekao: »BOG te napustio i postao tvoj neprijatelj. Zašto me onda pitaš za savjet? BOG je učinio ono što je već najavio preko mene. BOG ti je oduzeo kraljevstvo i predao ga Davidu, jednom od tvojih bližnjih. Nisi poslušao BOGA i nisi izvršio njegovu osvetu na Amalečanima. Zato ti BOG danas ovo čini. BOG će Izrael i tebe predati Filistejcima. Već ćete sutra ti i tvoji sinovi biti sa mnom, a izraelsku će vojsku BOG prepustiti Filistejcima.« Tada je Šaul, obuzet strahom zbog Samuelovih riječi, pao i pružio se po zemlji. Snaga ga je ostavila. Ništa nije jeo cijeli taj dan i noć. Žena je prišla Šaulu. Kad je vidjela koliko je potresen, rekla je: »Tvoja te sluškinja poslušala. Stavila sam život na kocku i učinila što si mi rekao. Zato ti sad poslušaj mene. Dopusti da ti poslužim nešto hrane. Jedi i povrati snagu, a onda idi dalje svojim putem.« Odbio je rekavši: »Neću jesti.« No njegovi ljudi i žena ipak su ga uspjeli nagovoriti. Poslušao ih je. Ustao je sa zemlje i sjeo na ležaj. Žena je imala utovljeno tele koje je smjesta zaklala. Uzela je brašna, zamijesila ga i ispekla beskvasni kruh. Poslužila je hranu pred Šaula i njegove sluge pa su jeli. A kad je pala noć, digli su se i otišli. Filistejci su okupili cijelu svoju vojsku u taboru u Afeku, dok su Izraelci postavili tabor kod izvora u Jezreelu. Filistejski su vladari marširali na čelu svojih postrojbi od po sto i tisuću vojnika. David i njegovi ljudi išli su na začelju s Akišem. Filistejski su vojni zapovjednici pitali: »Što će ovi Hebreji ovdje?« Akiš im je odgovorio: »To je David, bivši sluga izraelskog kralja Šaula. Već više od godinu dana je kod mene. Otkad je prebjegao pa sve do danas, nisam vidio da je učinio išta krivo.« No filistejski su zapovjednici bili ljuti na kralja. Rekli su mu: »Vrati ga! Neka se vrati u grad koji si mu odredio. Ne može s nama u bitku. Okrenuo bi se protiv nas, ubijajući naše vojnike za naklonost svoga gospodara. Zar to nije onaj isti David o kojem su plešući pjevali: ‘Šaul je pobio tisuće, a David na desetke tisuća’?« I tako je Akiš pozvao Davida i rekao mu: »Zaklinjem se BOGOM, bio si mi vjeran. Bilo bi mi drago da služiš u mojoj vojsci. Otkako si došao k meni pa sve do danas, nisam vidio da si učinio išta krivo. No filistejski vladari se ne slažu. Zato se sad mirno vrati. Nemoj činiti ništa što bi ih moglo naljutiti.« »Ali što sam učinio?« pitao ga je David. »Je li tvoj sluga išta loše učinio od dana kad sam došao kod tebe pa sve do danas? Zašto ne mogu ići i boriti se protiv neprijatelja svoga gospodara kralja?« Akiš je odgovorio Davidu: »U mojim si očima bez mane, kao Božji anđeo. No filistejski su zapovjednici rekli da ne možeš s nama u bitku. Zato ustani rano ujutro i već u zoru kreni natrag sa svojim ljudima, slugama tvoga gospodara.« Tako su David i njegovi ljudi ustali rano ujutro i vratili se u zemlju Filistejaca, a Filistejci su se uputili gore u Jezreel. Treći su dan David i njegovi ljudi stigli do Siklaga. Amalečani su u pljačkaškom pohodu upali u područje Negeva i napali Siklag. Spalili su grad. Zarobili su žene, kao i sve stare i mlade koje su ondje zatekli. Nisu ih ubili, nego uzeli kao zarobljenike i otišli svojim putem. Kad su David i njegovi ljudi došli u grad, vidjeli su da je spaljen, a njihove žene i djeca odvedeni u zarobljeništvo. Glasno su naricali i plakali do iznemoglosti. Odvedene su bile i obje Davidove žene, Ahinoama iz Jezreela i Abigajla iz Karmela, Nabalova udovica. David je bio veoma nesretan. Ljudi su govorili da će ga kamenovati, ogorčeni zbog gubitka svojih sinova i kćeri. No David je našao snagu u svome BOGU. Rekao je svećeniku Abjataru, Ahimelekovom sinu: »Donesi mi svećenički prsluk.« Abjatar je donio svećenički prsluk, a David je pitao BOGA: »Trebam li krenuti u potjeru za napadačima? Hoću li ih sustići?« »Kreni«, dobio je odgovor. »Sigurno ćeš ih stići i osloboditi zarobljenike.« David je krenuo sa šesto ljudi i stigao do klanca potoka Besor. Neki su tu zaostali. Dvjesto je ljudi bilo previše iscrpljeno za prijelaz preko Besora. David je s preostalih četiristo nastavio potjeru. Na putu su našli nekog Egipćanina i doveli ga k Davidu. Dali su mu kruha i vode te je jeo i pio. Prije toga, tri dana i noći nije jeo niti pio. Ponudili su mu i grudu smokava, kao i dvije šake suhoga grožđa. Najeo se i povratio snagu. David ga je upitao: »Čiji si i odakle dolaziš?« »Ja sam Egipćanin, rob jednog Amalečanina«, odgovorio je. »Prije tri sam se dana razbolio i gospodar me ostavio. Bili smo u napadačkom pohodu u području Negeva, gdje žive Kerećani . Bili smo i u Judi, i u području Negeva, gdje žive ljudi iz Kalebovog roda. Spalili smo grad Siklag.« David je pitao: »Možeš li me odvesti do svojih ljudi?« Čovjek mu je odgovorio: »Odvest ću te do njih ako mi se zakuneš Bogom da me nećeš ubiti niti predati mome gospodaru.« Zatim je odveo Davida do Amalečana. Ležali su svuda uokolo, jeli i pili. Slavili su zbog velikog plijena koji su oteli u zemlji Filistejaca i u Judi. David ih je napao. Ubijao ih je od sumraka do večeri sljedećeg dana. Nitko nije uspio pobjeći osim četiristo mladića koji su pobjegli na devama. David je oslobodio sve koje su Amalečani bili oteli. Oslobodio je i svoje dvije žene. Ništa nije nestalo. Svi mladi i stari, svi sinovi i kćeri, sva imovina i sve što je bilo zaplijenjeno, David je uspio vratiti. Uzeo je sva stada sitne i krupne stoke. Ljudi su tjerali stoku naprijed i govorili: »Ovo je Davidov plijen.« Tada je David stigao do potoka Besor, gdje je ostavio onih dvjesto ljudi koji su bili previše iscrpljeni da bi ga pratili. Oni su izašli ususret Davidu i ljudima koji su bili s njim. Kad im se približio, pozdravio ih je. Među ljudima, koji su otišli s Davidom na Amalečane, našlo se pokvarenih i nevaljalih koji su govorili: »Nisu išli s nama. Nećemo s njima dijeliti plijen. Neka svaki od njih uzme svoju ženu i djecu pa neka idu.« No David je rekao: »Nemojte tako, braćo moja! Mislite na ono što nam je BOG dao. Omogućio nam je da porazimo neprijatelje koji su nas napali. Nitko vas neće poslušati. Onaj tko ostaje čuvati stvari treba dobiti jednak dio kao i onaj tko ide u borbu. Neka se svima dijeli jednako.« Od tada pa nadalje odredio je da to bude pravilo i zakon u Izraelu. Isto vrijedi i danas. Kad je David stigao u Siklag, dio je plijena poslao svojim prijateljima, judejskim starješinama. Poručio im je: »Ovo je dar za vas, dio plijena koji je otet od BOŽJIH neprijatelja.« Darove je poslao starješinama u Betel, Ramot u Negevu, Jatir, Aroer, Sifmot, Eštemou, Rakal, u gradove Jerahmeeličana i Kenijevaca, u Hormu, Bor Ašan, Atak i Hebron, kao i starješinama u svim drugim mjestima kojima su bili prolazili David i njegovi ljudi. Filistejci su poveli bitku protiv Izraela. Izraelci su bježali pred njima i mnogo ih je poginulo na planini Gilboa. Filistejci su pritisnuli Šaula i njegove sinove. Ubili su mu sinove Jonatana, Abinadaba i Malki Šuu. Bitka se zaoštrila oko Šaula. Sustigli su ga strijelci i teško ga ranili. Tada je Šaul rekao svome štitonoši: »Izvuci svoj mač i probodi me. Inače će doći ovi neobrezani , probosti me i zlostavljati.« No štitonoša je bio užasnut i nije to htio učiniti. Zato je Šaul uzeo svoj mač i bacio se na njega. Kad je štitonoša vidio da je Šaul mrtav, i on se bacio na svoj mač te umro. Tako su istoga dana zajedno poginuli Šaul, njegova trojica sinova, štitonoša i svi Šaulovi vojnici. Izraelci, koji su živjeli s druge strane doline i preko rijeke Jordan, vidjeli su da se izraelska vojska razbježala i da su poginuli Šaul i njegovi sinovi. Napustili su tada svoje gradove i pobjegli, a Filistejci su došli i nastanili se ondje. Kad su sljedećeg dana Filistejci došli opljačkati poginule, našli su Šaula i njegovu trojicu sinova mrtve na planini Gilboa. Odsjekli su Šaulovu glavu i skinuli mu bojnu opremu. Poslali su glasnike po cijeloj filistejskoj zemlji da objave vijesti u hramovima svojih lažnih bogova i među narodom. Šaulovu su bojnu opremu stavili u hram božice Aštarte, a njegovo tijelo vezali na zidine Bet Šana. Kad su stanovnici Jabeša u Gileadu čuli što su Filistejci učinili sa Šaulom, najhrabriji među njima uputili su se u Bet Šan. Putovali su cijelu noć. Skinuli su Šaulovo tijelo i tijela njegovih sinova sa zidina. Vratili su se u Jabeš i ondje ih spalili. Njihove su kosti pokopali ispod jednoga velikog stabla tamariska u Jabešu. Zatim su postili sedam dana. Nakon Šaulove smrti, David se vratio u Siklag. Bilo je to nakon pobjede nad Amalečanima. Tu se zadržao dva dana. Treći je dan stigao jedan čovjek iz Šaulovog tabora, razderane odjeće i glave posute prašinom. Kad je došao do Davida, poklonio se pred njim do zemlje. »Odakle dolaziš?« upitao je David. Čovjek je odgovorio: »Pobjegao sam iz izraelskog tabora.« »Što se dogodilo? Pričaj!« »Izraelska vojska povukla se iz borbe«, odgovorio je čovjek. »Poginulo je mnogo ljudi. Šaul i njegov sin Jonatan su mrtvi.« David je upitao mladića: »Kako znaš da su Šaul i Jonatan mrtvi?« »Zatekao sam se na planini Gilboa«, odgovorio je mladić. »Naišao sam na Šaula. Oslanjao se na koplje, dok su mu se brzo približavala neprijateljska bojna kola i konji. Osvrnuo se i ugledao me. Pozvao me i spremno sam se odazvao. Pitao me tko sam, a ja sam mu rekao da sam Amalečanin. Tada mi je rekao: ‘Ubij me! U smrtnim sam mukama, jedva sam još živ.’ Znao sam da onako ranjen neće preživjeti. Ubio sam ga, skinuo mu krunu s glave i narukvicu koju je imao na ruci te ih donio tebi, gospodaru.« Kad je to čuo, David je, silno tužan, razderao svoju odjeću. Svi ljudi oko njega učinili su isto. Pjevali su tužaljke, glasno plakali i postili sve do večeri. Oplakivali su Šaula i Jonatana, a i mnogo ratnika iz BOŽJEG naroda Izraela, koji su bili poginuli u borbi. David je upitao mladića koji mu je donio loše vijesti: »Odakle si?« »Sin sam jednog stranca, Amalečanina«, odgovorio je on. »Kako si se usudio dići ruku na kralja, BOŽJEG pomazanika ?« upitao je David. Pozvao je jednog od svojih slugu i zapovjedio: »Pogubi ga!« Sluga je tada ubio glasnika. Dok je mladić umirao, David mu je dobacio: »Sam si kriv za svoju smrt. Presudio si sebi rekavši: ‘Ubio sam BOŽJEG pomazanika.’« David je ispjevao tužaljku o kralju Šaulu i njegovom sinu Jonatanu. Zapovjedio je narodu Jude da je nauče i pjevaju. Pjesma se zove »Oružje« i zapisana je u Knjizi junaka pravednika : »Izraelski kralj i princ, leže mrtvi u gorju. O, kako su u borbi pali junaci! Neka nitko u Gatu o tome ništa ne zna, neka se ne priča na ulicama Aškelona . Jer, veselit će se Filistejke, radovati strankinje . Neka planine Gilboe ne dobivaju više rosu ni kišu. Neka im polja ne donose plod. Jer, ondje trunu štitovi junaka. Šaulov štit ostao je nenauljen , ali je u ratničku krv umočen. Jonatanova strijela našla je protivnika, a Šaul je mačem sasjekao neprijatelja. Šaul i Jonatan uvijek su bili svake ljubavi i divljenja vrijedni. Čak i u smrti ostali su nerazdvojni, brži od orlova, od lavova snažniji. Plačite za Šaulom, kćeri Izraela, jer on vas je u raskoš oblačio, zlatnim ukrasima kitio. O, kako padaju junaci u borbi! U gorju Jonatan mrtav leži. Tuga me razdire, Jonatane prijatelju, jer silno sam te volio. Ljubav mi je tvoja bila posebna, vjernija od ljubavi žene za muža. Junaci su pali u borbi, izgubljeno je njihovo oružje!« Nakon što je završilo tugovanje za Šaulom i Jonatanom, David je upitao BOGA: »Trebam li ići u neki Judin grad?« BOG je rekao: »Idi!« David upita: »Kamo?« »U Hebron«, odgovorio je BOG. Tako je David otišao u Hebron, a s njim i njegove dvije žene, Ahinoama iz Jezreela i Abigajla iz Karmela, Nabalova udovica. Pratili su ga njegovi ljudi sa svojim obiteljima. Svi su se nastanili u Hebronu i okolici. Judejci su u Hebronu postavili Davida za kralja nad Judinim plemenom. Kad je David od njih čuo kako su stanovnici Jabeša u Gileadu pokopali Šaula, poslao je onamo glasnike s porukom: »Neka vas BOG blagoslovi jer ste kralju Šaulu iskazali vjernost i ljubav te ga dostojno pokopali. Neka vam BOG iskaže svu svoju vjernu ljubav, a i ja ću vam dobrim uzvratiti. Sad budite snažni i hrabri! Vaš je gospodar Šaul mrtav. Judino je pleme mene odabralo za kralja.« U međuvremenu, Abner, Nerov sin, zapovjednik Šaulove vojske, sklonio je Šaulovog sina Išbošeta u Mahanaim. Postavio ga je za kralja Gileada, Ašera, Jezreela, Efrajima, Benjamina i cijelog Izraela. Išbošet je imao četrdeset godina kad je zavladao Izraelom. Vladao je dvije godine, dok je Judino pleme podržalo Davida za svog kralja. David je vladao Judom u Hebronu sedam i pol godina. Abner, Nerov sin, poveo je Išbošetove ljude iz Mahanaima u grad Gibeon. Ususret njima krenuo je Joab, Serujin sin , s Davidovim ljudima. Susreli su se kod velikoga gradskog spremnika za vodu u Gibeonu i utaborili na suprotnim stranama. Abner je predložio Joabu: »Neka se momci koje odaberemo bore pred nama prsa o prsa.« »Neka se bore«, odgovorio je Joab. Odredili su jednak broj boraca — dvanaestoricu iz Benjaminovog plemena, koji će se boriti za Šaulovog sina Išbošeta, i dvanaestoricu za Davida. Svaki je borac dohvatio svog protivnika za glavu i zarinuo mu mač. Svi su popadali zajedno. Zato se to mjesto u Gibeonu zove Polje mačeva. Tada je započela žestoka bitka u kojoj su Davidovi ljudi porazili Abnera i Izraelce. Na Davidovoj su se strani borila sva trojica Serujinih sinova: Joab, Abišaj i Asahel. Asahel je bio brz kao srna u polju. Krenuo je u potjeru za Abnerom, trčeći ravno za njim. Abner se osvrnuo: »Jesi li to ti, Asahele?« »Jesam«, odgovorio mu je njegov progonitelj. Tada mu je Abner rekao: »Odustani! Uhvati nekoga mladog vojnika i uzmi njegove stvari.« Ali Asahel nije prestajao progoniti Abnera. Abner je ponovio upozorenje: »Prestani me progoniti! Što ako te ubijem? Kako ću poslije tvom bratu Joabu pogledati u oči?« No Asahel nije odustajao. Abner mu je zarinuo stražnji kraj svog koplja u trbuh. Koplje ga je probilo i izašlo mu kroz leđa. Asahel je pao i ostao na mjestu mrtav. Tko god je naišao, zastao bi na mjestu gdje je poginuo Asahel. Joab i Abišaj nastavili su potjeru za Abnerom. U suton, stigli su do brda Ame, koje je blizu Gije, na putu prema gibeonskoj pustinji. Tu su se Benjaminovci okupili oko Abnera i zauzeli položaj na vrhu jednog brda. Abner je doviknuo Joabu: »Moramo li stalno padati od mača? Ne vidiš li da će sve nesretno završiti? Kad ćeš zaustaviti ovu suludu potjeru za vlastitom braćom?« »Zaklinjem se pred Bogom«, odgovorio je Joab, »da nisi ovo rekao, moji bi ljudi nastavili potjeru do jutra.« Zatim je Joab zatrubio u rog i cijela se njegova vojska zaustavila. Prestali su progoniti Izraelce. Abner i njegovi ljudi povlačili su se kroz Jordansku dolinu cijelu noć. Prešli su rijeku Jordan i nakon pola dana hoda stigli u Mahanaim. Joab je zaustavio potjeru i okupio svoju vojsku. Osim Asahela, nedostajalo je još devetnaest ljudi. A s druge strane, Davidovi su sluge ubili tristo šezdeset Abnerovih Benjaminovaca. Asahela su pokopali u grobnicu njegovog oca u Betlehemu. Potom su Joab i njegovi vojnici hodali cijelu noć te su u zoru stigli u Hebron. Rat između pristaša Šaulove i Davidove obitelji trajao je dugo. David je sve više jačao, a Šaulova je obitelj postajala sve slabija. Davidu su se u Hebronu rodili sinovi: prvorođenac Amnon, sin Ahinoame iz Jezreela, drugi Kileab, sin Abigajle, Nabalove udovice iz Karmela, treći Abšalom, sin Maake, kćeri gešurskoga kralja Talmaja, četvrti Adonija, Hagitin sin, peti Šefatija, Abitalin sin, i šesti Jitream, sin Davidove žene Egle. Svi su se oni Davidu rodili u Hebronu. Tijekom rata između Šaulovih i Davidovih pristaša, Abner je postajao sve utjecajniji u skupini pristaša Šaulove kraljevske obitelji. Šaul je imao ženu ropkinju , Rispu, Ajinu kći. Jednom je prilikom Išbošet upitao Abnera: »Zašto si spavao sa ženom ropkinjom moga oca?« Abner se razbjesnio i odgovorio mu: »Zar sam ja potpuno bezvrijedan? Danas sam dokazao odanost obitelji tvoga oca Šaula i njegovim pristašama. Nisam te prepustio Davidu, a ti me ipak optužuješ da sam zgriješio s ovom ženom! A sad, neka me BOG kazni ako ne pomognem da se ispuni Njegovo obećanje Davidu: Šaulovoj ću obitelji oduzeti kraljevstvo i predati ga Davidu, koji će vladati Izraelom i Judom, od Dana do Beer Šebe! « Išbošet nije više od straha rekao ni riječ. Tada je Abner poslao Davidu glasnike s porukom: »Tko će vladati ovom zemljom? Sklopimo savez i ja ću ti pomoći da zavladaš cijelim Izraelom.« »Dobro«, rekao je David. »Sklopit ću savez s tobom. No uz jedan uvjet — dovedi mi Šaulovu kćer Mikalu.« David je poslao poruku Išbošetu: »Vrati mi moju ženu Mikalu, na koju sam stekao pravo kad sam Šaulu donio sto kožica ubijenih Filistejaca.« Išbošet je odmah poslao ljude da Mikalu oduzmu Paltielu, Laiševom sinu. No Mikalin je muž išao za njom sve do Bahurima, plačući cijelim putem. Ondje mu je Abner rekao: »Vrati se kući!« I on se vratio sâm. Abner je poslao poruku starješinama Izraela: »Već duže vrijeme želite proglasiti Davida svojim kraljem. Učinite to sada jer je BOG obećao o Davidu: ‘Pomoću svog sluge Davida spasit ću narod Izrael od Filistejaca i svih drugih neprijatelja.’« S Benjaminovcima je Abner o Davidu razgovarao zasebno. Potom je otišao u Hebron i prenio Davidu želje cijelog Izraela i Benjaminovog plemena. Abner je stigao u Hebron s dvadesetoricom ljudi, a David je za sve njih priredio gozbu. Rekao mu je: »Pusti me da odmah krenem i okupim sav Izrael za tebe, svoga gospodara i kralja, da s tobom sklope savez, pa ćeš vladati cijelim Izraelom kao što si želio.« David je pustio Abnera da mirno ode. Joab se iz pohoda vraćao s nekoliko Davidovih vojnika. Donijeli su bogat ratni plijen. Abner tada više nije bio s Davidom u Hebronu pošto ga je ovaj pustio da ode u miru. Joab i njegovi ljudi stigli su u Hebron. Joabu su rekli: »Abner, Nerov sin, bio je kod kralja i on ga je pustio da ode.« Tada je Joab otišao kralju i rekao: »Što si to učinio? Abner je bio kod tebe i ti si ga pustio! Zašto? Zar ne znaš da je Abner, Nerov sin, bio ovdje samo da te prevari, da sazna kud se krećeš i što radiš?« Joab je potom otišao od Davida i poslao glasnike za Abnerom. Sustigli su ga kod bunara Sire. David o tome nije ništa znao. Kad je Abner vraćen u Hebron, Joab ga je odveo na stranu, kao da želi s njim nasamo razgovarati. Usmrtio ga je ubodom noža u trbuh te mu se osvetio za smrt svog brata Asahela. Kad je David to saznao, rekao je: »Ja i moje kraljevstvo nismo krivi pred BOGOM za smrt Abnera, Nerovog sina. Neka Joab i njegova obitelj snose odgovornost i prokletstvo! Neka u Joabovoj obitelji uvijek netko boluje od spolne ili kožne bolesti, neka obavljaju ponižavajuće poslove, ginu u ratu i gladuju.« A braća Joab i Abišaj ubili su Abnera kako bi osvetili smrt svog brata Asahela u bitci kod Gibeona. David je rekao Joabu i svim njegovim ljudima: »Razderite na sebi odjeću, obucite tkanine za žalovanje i oplakujte Abnera.« I kralj im se pridružio. Abnera su sahranili u Hebronu, a kralj David i cijela pratnja glasno su plakali na grobu. Kralj je tužno pjevao: »Abnere, zašto te snašla smrt kao da si bezvrijedni lopov? Ruke ti nisu bile vezane, niti noge okovane lancima. Ubili su te bezvrijedni zločinci.« I svi su s Davidom tugovali za Abnerom. Toga su dana nagovarali Davida da nešto pojede, ali on se zakleo: »Neka me stigne BOŽJA kazna ako okusim kruh ili bilo što drugo prije negoli zađe sunce.« Svi su vidjeli što se dogodilo i odobravali mu. Ljudi su odobravali sve što je David činio. Cijeli je narod Jude i Izraela shvatio da kralj nije sudjelovao u ubojstvu Nerovog sina Abnera. David je rekao svojim vojnicima: »Razumijete li da je danas u Izraelu ubijen jedan plemenit i velik čovjek? Iako sam danas posvećen za kralja, još uvijek sam blag, a Serujini sinovi okrutni. Neka ih BOG kazni kao što zaslužuju!« Kad je Šaulov sin Išbošet čuo kako je Abner poginuo u Hebronu, potpuno je klonuo od straha. I on i njegovi ljudi jako su se bojali. Među njima su bili Baana i Rekab, vođe pljačkaških skupina. Oni su bili sinovi Rimona iz Beerota, od Benjaminovog plemena. Beerot se nalazio na području Benjaminovog plemena, ali njegovi su stanovnici pobjegli u gradić Gitaim, gdje i danas žive kao došljaci. Šaulov je sin Jonatan imao sina Mefibošeta koji je trajno hramao na obje noge. Kad mu je bilo pet godina, u njegov su dom stigle vijesti o smrti Šaula i Jonatana. U žurbi i bijegu ispao je dadilji iz naručja te su mu ozlijeđene obje noge. Rekab i Baana, sinovi Rimona iz Beerota, krenuli su k Išbošetovoj kući i stigli tamo u podne, po najvećoj žegi. Išbošet se odmarao. Ušli su u kuću, pretvarajući se da idu po pšenicu. Išbošet je ležao na svome krevetu u spavaćoj sobi. Ušli su k njemu, izboli ga nožem i ubili. Potom su mu odsjekli glavu i ponijeli sa sobom. Cijelu su noć pješačili kroz Jordansku dolinu. Išbošetovu su glavu donijeli kralju Davidu u Hebron. Rekli su mu: »Ovo je glava unuka tvog neprijatelja Šaula koji ti je htio oduzeti život. Danas se BOG osvetio njemu i njegovoj obitelji za tebe — našega gospodara i kralja.« No David je odgovorio Rekabu i Baani, sinovima Rimona iz Beerota: »Zaklinjem se BOGOM koji me spašava od svih nevolja! Kad mi je jedan čovjek u Siklagu dojavio da je Šaul mrtav, misleći da mi donosi radosnu vijest, uhvatio sam ga i pogubio. Tako sam ga nagradio za tu vijest! Kako li ću tek postupiti s vama koji ste ubili nedužnog čovjeka u njegovoj kući! Odgovarat ćete za njegov život i uklonit ću vas sa zemlje.« Zatim je David zapovjedio svojim mladim slugama da ih ubiju. I još su im odsjekli šake i stopala, a tijela im javno izložili pokraj gradskog spremnika za vodu u Hebronu. A Išbošetovu su glavu pokopali u Abnerov grob u Hebronu. Sva su se izraelska plemena okupila kod Davida u Hebronu. Rekli su: »Mi smo istog porijekla kao ti. I dok je Šaul bio kralj, ti si predvodio Izrael u vojnim pohodima. BOG ti je rekao: ‘Bit ćeš pastir i vladar mome narodu Izraelu.’« Svi su izraelski starješine došli kralju Davidu u Hebron i on je pred BOGOM sklopio s njima savez, a oni su ga pomazali za kralja Izraela. David je imao trideset godina kad je postao kralj te je kraljevao još četrdeset godina. Nad Judom u Hebronu vladao je sedam i pol godina, a u Jeruzalemu, nad cijelim Izraelom i Judom, trideset i tri godine. Kralj i njegovi ljudi krenuli su na Jeruzalem, u napad na Jebusejce koji su ondje živjeli. Jebusejci su poručili Davidu: »Nećeš ući u ovaj grad, čak i da ga brane samo slijepi i hromi!« Bili su uvjereni da će Davidu biti nemoguće osvojiti dobro utvrđeni grad. No on je ipak uspio osvojiti tvrđavu Sion koja je postala Davidov grad. Toga je dana rekao svojim ljudima: »Tko se od vas želi sukobiti s Jebusejcima, neka se provuče sa mnom kanalima za vodu do mojih slijepih i hromih neprijatelja.« Zato se i kaže: »Slijepi i hromi neka ne ulaze u kraljev dom.« David se nastanio u osvojenoj tvrđavi i nazvao je Davidov grad. Gradio je posvuda uokolo tvrđave, od okolnih terasa prema središtu. Postajao je sve moćniji jer je BOG Svevladar bio uz njega. Hiram, kralj grada Tira, poslao je Davidu glasnike, a s njima i cedrova debla, tesare i klesare da mu sagrade palaču. Tada je David shvatio da ga je BOG učvrstio kao kralja Izraela i ojačao njegovo kraljevstvo radi svoga naroda Izraela. Nakon što se preselio iz Hebrona, David je u Jeruzalemu imao još žena i žena ropkinja pa mu se rodilo još sinova i kćeri. Ovo su imena Davidovih sinova koji su se rodili u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, Ibhar, Elišua, Nefeg, Jafija, Elišama, Elijada i Elifelet. Kad su Filistejci čuli da je David postao kralj Izraela, krenuli su vojskom na njega. David se na vrijeme sklonio u tvrđavu, a Filistejci su se utaborili u Dolini sjena. David je pitao BOGA: »Da krenem u napad na Filistejce? Hoćeš li mi dati pobjedu?« A BOG mu je odgovorio: »Napadni! Sigurno ćeš ih pobijediti.« David je otišao u Baal Perasim i porazio Filistejce. Rekao je: »BOG je probio moje neprijatelje kao silovita vodena bujica.« Zato se to mjesto zove Baal Perasim, što znači »Gospodar probija«. Filistejci su ondje ostavili kipove svojih bogova, a Davidovi su ih ljudi pokupili i odnijeli. Potom su se Filistejci i drugi put utaborili u Dolini sjena. David je ponovo tražio BOGA za vodstvo. BOG mu je odgovorio: »Ne idi ravno na njih, nego im dođi iza leđa i napadni ih kod balzamovog drveća. Čim čuješ topot koraka u krošnjama balzamovog drveća, kreni u napad. To je znak da BOG pred tobom kreće u napad na filistejsku vojsku.« David je učinio kako mu je zapovjedio BOG. Progonio je i ubijao Filistejce od Gebe do Gezera. David je ponovo okupio najbolje ratnike u Izraelu, trideset tisuća muškaraca. Otišli su u Baalu u Judi da odande donesu Božji kovčeg . Ljudi su tamo odlazili zazivati ime BOGA Svevladara koji sjedi na prijestolju među kipovima krilatih bića na kovčegu. Iznijeli su Božji kovčeg iz Abinadabove kuće na brdu i stavili na nova kola koja su vodili Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi. Ahjo je hodao ispred kola. David i čitav izraelski narod slavili su i plesali pred BOGOM iz sve snage. Pjevali su i svirali razna glazbala: citre, harfe, bubnjeve, udaraljke i činele. Međutim, kad su stigli do Nakonovoga gumna , volovi su posrnuli, a Uza je rukom uhvatio Božji kovčeg da ne padne. BOG se razbjesnio na Uzu i usmrtio ga. Tako je Uza poginuo ondje pokraj Božjeg kovčega. David je bio nesretan što je BOG u srdžbi ubio Uzu. To mjesto i danas se zove Peres Uza . Toga se dana David uplašio BOGA. Rekao je: »Kako bih ja mogao donijeti Božji kovčeg k sebi?« Odlučio je ne prenositi Kovčeg u Davidov grad Jeruzalem, nego ga je sklonio u kuću Obed Edoma iz Gata . BOŽJI je kovčeg ostao tri mjeseca u Obed Edomovoj kući. BOG je blagoslovio njega i sve njegove ukućane. Poslije su Davidu rekli: »BOG je zbog svoga Kovčega blagoslovio Obed Edomovu obitelj i svu njegovu imovinu.« Zato je David uz veliko slavlje prenio Božji kovčeg iz Obed Edomove kuće u Jeruzalem. Kad god bi prešli šest koraka s Božjim kovčegom, David je zaustavljao povorku te žrtvovao vola i utovljeno tele. Na sebi je imao samo svećeničku lanenu odjeću i plesao je pred BOGOM. David i svi Izraelci bili su uzbuđeni. Nosili su BOŽJI kovčeg, radosno klicali i trubili u rogove. Mikala, Šaulova kći, gledala je s prozora palače kako Božji kovčeg ulazi u grad. Prezirala je kralja Davida koji je skakao i plesao pred BOGOM. Donijeli su BOŽJI kovčeg i postavili ga u šator koji je za njega pripremio David. Zatim je kralj BOGU prinosio žrtve paljenice i slavljenice . Nakon što je završio s prinošenjem žrtava, blagoslovio je narod u ime BOGA Svevladara. Svakom je muškarcu i ženi u okupljenom mnoštvu Izraelaca dao po jedan kruh, kolač od datulja i kolač od suhoga grožđa. Poslije se narod razišao kućama. Kad se David vratio kući da blagoslovi ukućane, ususret mu je izašla Mikala, Šaulova kći. Rekla je: »Baš je dostojanstven danas bio kralj Izraela, dok se kao besramni prostak razodjenuo pred sluškinjama!« No David odgovori: »Plesao sam pred BOGOM koji je izabrao mene umjesto tvog oca ili nekog drugoga iz tvoje obitelji. Postavio me za vladara svoga naroda. Zato ću i dalje pred njim plesati. Spreman sam se još i više poniziti. Možda me ti nećeš cijeniti, ali poštovat će me sluškinje koje spominješ.« Mikala, Šaulova kći, nikad nije imala djece. Kad se kralj nastanio u svojoj palači i kad mu je BOG dao da se odmori od svih neprijatelja koji su ga okruživali, rekao je proroku Natanu: »Ja živim u palači od cedrovine, a Božji je kovčeg još uvijek u šatoru.« Natan je odgovorio kralju: »Učini što si naumio. BOG je uz tebe.« No već iste je noći BOG govorio Natanu: »Idi k mojem slugi Davidu i reci mu da BOG kaže: ‘Ti mi nećeš sagraditi kuću u kojoj ću stanovati. Nisam boravio u kući otkad sam Izraelce izveo iz Egipta pa sve do danas. Selio sam se naokolo i boravio u šatoru. Svuda sam išao s Izraelcima. Zapovjedio sam plemenskim glavarima da se brinu za moj narod Izrael. No nikada ih nisam tražio da mi sagrade kuću od cedrovine.’« »Zato, reci mojem slugi Davidu da mu BOG Svevladar poručuje: ‘Ja sam te doveo s pašnjaka, gdje si pazio na stada, da vladaš mojim narodom Izraelom. Bio sam s tobom kamo god si išao. Pred tobom sam porazio sve tvoje neprijatelje. A sad ću te učiniti slavnim poput najvećih velikana na zemlji. Odredio sam mjesto za svoj narod Izrael i utemeljio ga. Zato imaju dom u kojem ih više nitko neće uznemiravati. Zlikovci ih više neće ugnjetavati kao prije, u vrijeme kad sam postavio suce svome narodu. Dat ću ti da se odmoriš od svih neprijatelja. Ja, BOG, obećavam ti da ću učvrstiti tvoj dom. Doći će vrijeme da umreš i pridružiš se svojim precima. Tada ću ti podići nasljednika — tvog potomka — i učvrstit ću njegovo kraljevstvo. On će izgraditi dom mojem imenu, a ja ću zauvijek utvrditi prijestolje njegovog kraljevstva. Bit ću mu otac, a on će mi biti sin. Kad pogriješi protiv mene, dat ću da ga drugi kažnjavaju. No svoju ljubav i vjernost neću mu uskratiti, kao što sam to učinio Šaulu kojega sam uklonio pred tobom. Tvoja obitelj i tvoje kraljevstvo održat će se zauvijek. Tvoje će prijestolje stajati čvrsto za sva vremena.’« Natan je prenio Davidu sve te riječi i sve što je vidio. Tada je kralj David ušao u Sveti šator, sjeo pred BOGA i rekao: »Gospodaru BOŽE, tko smo ja i moja obitelj da si toliko učinio za nas? I kao da to nije dovoljno, Gospodaru BOŽE, nego još govoriš o budućnosti vladarske obitelji svoga sluge. Zar tako inače postupaš s ljudima, Gospodaru BOŽE? Što bih još mogao tražiti od tebe, kad me ti, Gospodaru BOŽE, tako dobro poznaješ? Učinio si veličanstvena djela jer si tako obećao i jer si tako htio. Odlučio si sve to pokazati svome slugi. Doista si velik, BOŽE! Nitko nije kao ti i nema drugog boga osim tebe. Sve smo to čuli vlastitim ušima. I nema naroda na zemlji kao što je tvoj narod Izrael. Oslobodio si ih ropstva i izveo iz Egipta. Učinio si ih svojim narodom. Pokazao si se velikim i učinio si čudesna djela. Pred svojim si narodom istjerao druge narode i njihove bogove. Izrael si učinio zauvijek svojim narodom. Ti si, BOŽE, postao njihov Bog. A sada, BOŽE, zauvijek potvrdi obećanje koje si dao meni i mojoj obitelji. Učini kako si obećao i uvijek će se tvoje ime veličati. Govorit će se: ‘BOG Svevladar je Bog koji vlada Izraelom!’ Vladarska obitelj tvoga sluge Davida učvrstit će se pred tobom. BOŽE Svevladaru, Bože Izraela, otkrio si svome slugi da ćeš mu podići vladarsku obitelj. Zato ti se i usuđujem ovako moliti. Da, Gospodaru BOŽE, ti si pravi Bog! Tvoje su riječi pouzdane. Toliko si mi dobra obećao. Sad te molim, blagoslovi moju obitelj da zauvijek ostane pred tobom. Ti si tako, Gospodaru BOŽE, obećao. S tvojim će blagoslovom moja obitelj zauvijek biti blagoslovljena.« Poslije je David porazio Filistejce i preuzeo vlast nad velikim područjem oko Gata . Porazio je i Moapce. Mjerio ih je užetom i rasporedio u tri jednaka reda. Poubijao je ljude u prva dva reda, a treću je skupinu ostavio na životu. Preživjeli su Moapci postali Davidovi podanici i plaćali mu danak. David je krenuo preuzeti vlast nad područjem uz rijeku Eufrat. Tamo je porazio Rehobovog sina Hadadezera, kralja Sobe. Pritom je zarobio tisuću sedamsto konjanika i dvadeset tisuća pješaka. Većinu je konja osakatio, osim onih koji su vukli stotinu bojnih kola. David je pobio i dvadeset dvije tisuće Aramejaca koji su iz Damaska došli u pomoć Hadadezeru, kralju Sobe. Zatim je svoje vojne postrojbe postavio u Damask u Aramu. Aramejci su postali njegovi podanici i plaćali mu danak. BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu. David je uzeo zlatne štitove Hadadezerovih vojnika i donio ih u Jeruzalem. Iz Hadadezerovih gradova Tebaha i Berotaja uzeo je mnogo bronce. Kad je Toi, kralj Hamata, čuo da je David porazio cijelu Hadadezerovu vojsku, poslao je kralju Davidu svojeg sina Jorama da ga pozdravi i čestita mu na pobjedi protiv Hadadezera. Naime, Hadadezer je često ratovao s Toijem. Joram je sa sobom donio predmete od srebra, zlata i bronce. Kralj David ih je uzeo i posvetio BOGU. Tako je činio sa srebrom i zlatom svih naroda koje je pokorio, poput Edomaca , Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana. BOGU je posvetio i sav plijen oduzet Rehobovom sinu Hadadezeru, kralju Sobe. David se proslavio na povratku pobivši i osamnaest tisuća Edomaca u Dolini soli. Zatim je širom Edoma postavio vojne postrojbe, a svi su mu Edomci postali podanici. BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu. David je vladao cijelim Izraelom i prema svima je postupao pravedno. Joab, Serujin sin, bio je glavni zapovjednik vojske. Jošafat, Ahiludov sin, bio je povjesničar. Svećenici su bili Sadok, Ahitubov sin, i Ahimelek, Abjatarov sin. Seraja je bio državni pisar. Benaja, Jojadin sin, bio je zapovjednik Kerećanima i Pelećanima . Davidovi su sinovi bili kraljevi savjetnici . Jednom je David upitao: »Je li ostao itko od Šaulove obitelji? Želim se pobrinuti za tu osobu, radi Jonatana.« Među članovima Šaulove obitelji našao se sluga po imenu Siba. Pozvali su ga k Davidu. Kralj ga upita: »Jesi li ti Siba?« »Jesam, tebi na usluzi«, odgovori on. »Postoji li još netko od Šaulove obitelji?« rekao je kralj, »Želim pokazati Božju dobrotu toj osobi.« Siba odgovori: »Ostao je još samo hromi Jonatanov sin.« »A gdje je on?« upita kralj. »U kući Makira, Amielovog sina, u Lo Debaru«, odgovori Siba. Tada kralj David zapovjedi da Jonatanovog sina dovedu iz Lo Debara, iz kuće Amielovog sina Makira. Kad je Mefibošet, Jonatanov sin i Šaulov unuk, stao pred Davida, poklonio mu se do zemlje. David je rekao: »Mefibošete!« »Tvoj sam sluga«, odgovori on. »Ne boj se«, reče mu David, »bit ću milostiv prema tebi radi tvoga oca Jonatana. Vratit ću ti svu zemlju koja je pripadala tvome djedu Šaulu i uvijek ćeš moći jesti za mojim stolom.« Mefibošet se poklonio i rekao: »Ne vrijedim više od crknutog psa, a ti si ipak ljubazan prema meni.« Tada je kralj pozvao Sibu, slugu Šaulove obitelji. Rekao mu je: »Dao sam unuku tvoga gospodara sve što je pripadalo njegovoj obitelj. Ti, tvoji sinovi i sluge obrađivat ćete njegovu zemlju, sakupljati urod i hraniti ga. Mefibošet će uvijek imati mjesto za mojim stolom. « Siba je imao petnaestoricu sinova i dvadesetoricu slugu. A Siba je rekao kralju: »Gospodaru, učinit ću sve što zapovijedaš.« Tako je Mefibošet jeo za Davidovim stolom, kao bilo koji od kraljevih sinova. Mefibošet je imao sinčića Miku i svi su Sibini ljudi bili njegovi sluge. Živio je u Jeruzalemu. Hramao je na obje noge i svakog je dana jeo za kraljevim stolom. Nakon nekog vremena umro je kralj Amonaca. Njegov je sin Hanun postao sljedeći kralj. David pomisli: »Nahaš mi je bio odan i zato ću iskazati odanost njegovom sinu Hanunu.« David je poslao glasnike da Hanunu izraze sućut zbog smrti oca. Tako su Davidovi glasnici stigli u zemlju Amonaca. No vođe Amonaca rekli su Hanunu: »Misliš li da David odaje počast tvome ocu zato što ti njegovi ljudi izražavaju sućut? Poslao ih je ovdje kao uhode, da istraže grad, kako bi ga poslije osvojili.« Zato je Hanun zarobio Davidove glasnike, svakom od njih obrijao pola brade i skratio im odjeću napola, do stražnjice. Zatim ih je poslao natrag. Kad su Davidu javili kako su njegovi ljudi osramoćeni, poslao im je glasnike ususret i poručio: »Ostanite u Jerihonu dok vam ne narastu brade i onda se vratite.« Kad su Amonci shvatili koliko su uvrijedili Davida, unajmili su dvadeset tisuća aramejskih pješaka iz Bet Rehoba i Sobe, od kralja Maake tisuću vojnika te dvanaest tisuća vojnika iz Toba. Kad je David to čuo, poslao je na njih Joaba s cijelom vojskom. Amonci su izašli pred vrata svoga grada i postrojili se u bojne redove. Aramejci iz Sobe i Rehoba, Tobanci i Maakini vojnici stajali su zasebno na obližnjim poljima. Kad je Joab vidio da se neprijateljski bojni redovi prostiru sprijeda i straga, izabrao je neke od najboljih izraelskih vojnika i poredao ih u bojne redove prema Aramejcima. Ostale je vojnike stavio pod zapovjedništvo svoga brata Abišaja i on ih je postrojio prema Amoncima. Joab je rekao Abišaju: »Ako Aramejci budu prejaki za mene, dođite mi pomoći. A ako Amonci budu prejaki za vas, ja ću doći vama pomoći. Budite snažni! Borimo se hrabro za svoj narod i za gradove našeg Boga! BOG će učiniti onako kako misli da je najbolje!« Zatim su Joab i njegovi vojnici krenuli u bitku, ali Aramejci su pobjegli pred njima. Kad su Amonci vidjeli da Aramejci bježe, i oni su pobjegli pred Abišajem u svoj grad. Tada se Joab vratio u Jeruzalem. Nakon poraza, koji su im nanijeli Izraelci, aramejska se vojska ponovo okupila. Hadadezer je pozvao u pomoć Aramejce s druge strane rijeke Eufrat i oni su došli u Helam. Predvodio ih je Šobak, zapovjednik Hadadezerove vojske. Kad su to javili Davidu, okupio je cijelu izraelsku vojsku, prešao preko rijeke Jordan i došao u Helam. Aramejska vojska postrojila se u bojne redove, dočekala Davida i krenula u bitku. No Aramejci su ubrzo pobjegli pred izraelskom vojskom. David im je pobio sedamsto vozača bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka. Ubio je i Šobaka, zapovjednika njihove vojske. Kad su svi kraljevi, Hadadezerovi podanici, vidjeli da su pobijeđeni, sklopili su mir s Izraelcima i postali njihovi podanici. Aramejci se više nisu usudili pomagati Amoncima. U proljeće je David poslao Joaba s vojnim zapovjednicima i cijelom izraelskom vojskom u pohod na Amonce. Zaposjeli su amonsku prijestolnicu Rabu. No David je ostao u Jeruzalemu. Jedne je večeri, nakon popodnevnog odmora, ustao i šetao po krovu kraljevske palače. Opazio je ženu koja se kupala. Bila je vrlo lijepa. David je poslao da se netko raspita o njoj. Javili su mu: »To je Bat Šeba, Eliamova kći, žena Urije Hetita.« Poslao je glasnike da je dovedu. Kad je došla, David je spavao s njom, i to baš kad se bila očistila od mjesečnice. Potom se vratila svojoj kući. Kad je shvatila da je zatrudnjela, poručila je Davidu: »Trudna sam.« Nato je David poslao poruku Joabu: »Pošalji mi Uriju Hetita.« Joab je poslao Uriju Davidu. Kad je Urija stigao, David se raspitivao kako su Joab i vojnici te kako se odvija rat. Zatim mu je rekao: »Idi kući i opusti se sa svojom ženom.« Za Urijom su iz palače poslali dar od kralja. No Urija nije otišao kući. Prespavao je na ulazu u palaču s drugim kraljevim slugama. Davidu su javili da Urija nije bio kod kuće. David ga upita: »Upravo si došao s puta. Zašto nisi otišao kući?« Urija odgovori: »Kovčeg saveza, Izrael i Juda borave u šatorima, a moj gospodar Joab i vojnici moga gospodara kralja borave na otvorenome. Kako onda da ja odem kući, jedem i pijem, i spavam sa svojom ženom? Zaklinjem se kraljem, nikad to ne bih mogao učiniti!« Tada će David: »Ostani ovdje još danas, a sutra te šaljem natrag.« Urija je toga dana ostao u Jeruzalemu, a sutradan ga je David pozvao da s njim jede i pije. Napio ga je, ali Urija uvečer ipak nije otišao kući. Opet je ostao s kraljevim slugama spavati na prostirci. Ujutro je David napisao pismo Joabu i poslao ga po Uriji. Napisao je: »Stavi Uriju u prve redove gdje je borba najžešća. Neka tamo ostane sâm, da ga neprijatelj obori i ubije.« Dok je Joab držao grad pod opsadom, stavio je Uriju na položaj gdje su bili najžešći neprijateljski ratnici Amonci. Kad su vojnici izašli iz grada i sukobili se s Joabovom vojskom, poginuli su neki od Davidovih ljudi, a među njima i Urija Hetit. Joab je poslao Davidu detaljan izvještaj o bitci. Rekao je glasniku: »Kad kralju ispričaš sve što se dogodilo, možda će se naljutiti i pitati: ‘Zašto ste se toliko primaknuli gradu? Zar niste mogli pretpostaviti da će vas zasuti strijelama sa zidina? Tko je i kako ubio Abimeleka, Jerubaalovog sina? Zar nije žena bacila na njega mlinski kamen sa zidina pa je poginuo u Tebesu? Zašto ste prišli tako blizu zidinama?’ Ako te tako bude pitao, reci mu: ‘Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.’« Glasnik ode k Davidu i ispriča sve kako mu je Joab rekao. Pričao je: »Napali su nas na otvorenome, ali mi smo ih potisnuli prema ulazu u grad. Tada su nas sa zidina zasuli strijelama. Poginulo je nekoliko kraljevih vojnika, a među njima i tvoj sluga Urija Hetit.« Nato David reče glasniku: »Ovako reci Joabu: ‘Neka te ovaj poraz ne obeshrabri jer nikad se ne zna tko će stradati od mača. Navali na grad još žešće i uništi ga.’ Reci tako Joabu i ohrabri ga.« Kad je Urijina žena Bat Šeba čula da joj je muž poginuo, žalila je za njim. A kad je prošlo vrijeme žalovanja, David je poslao po nju. Doveli su je u kraljevsku palaču, gdje je postala kraljevom ženom i rodila mu sina. BOG je vidio zločin koji je počinio David. BOG je proroka Natana poslao k Davidu. Natan je došao kralju i rekao mu: »U jednome su gradu živjela dvojica ljudi. Jedan je bio bogat, a drugi siromašan. Bogataš je posjedovao mnoga stada životinja, dok siromah nije imao ništa osim jedne kupljene ovčice koja je rasla uz njega i njegovu djecu. Jela je njegovo oskudno jelo, pila iz njegove čaše i spavala mu na krilu. Bila mu je poput kćeri. Jednom je prilikom bogatašu u kuću došao neki putnik. Bogati je čovjek htio ugostiti putnika, ali mu je bilo žao uzeti od svojih životinja pa je uzeo siromahovu ovčicu i pripremio jelo za svoga gosta.« David se jako razljutio na bogataša pa je rekao Natanu: »Zaklinjem se BOGOM, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt! I još treba platiti četverostruku vrijednost one ovčice jer nije pokazao nimalo samilosti!« »Ti si taj čovjek«, reče mu Natan. »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘Odabrao sam te za kralja Izraela i spasio te od Šaula. Dao sam ti njegove kuće i žene. Dao sam ti narod Izraela i Jude. Da ti je to bilo premalo, dao bih ti još. Zašto ne poštuješ moju riječ i preda mnom činiš zlo? Dao si ubiti Uriju, a njegovu si ženu uzeo sebi. Dopustio si da ga Amonci ubiju umjesto tebe. Zato će odsad mač i smrt uvijek prijetiti tvojoj obitelji. Kad si uzeo sebi ženu Urije Hetita, pokazao si da me ne poštuješ.’ A sad BOG kaže: ‘Učinit ću da ti netko od obitelji donese nesreću. Uzet ću tvoje žene i dati ih tvom bližnjemu na tvoje oči, a on će s njima spavati pred očima javnosti . Ti si svoj grijeh počinio u tajnosti, a ja ću ovo svoje obećanje izvršiti pred cijelim Izraelom, usred bijela dana .’« David je rekao Natanu: »Učinio sam grijeh protiv BOGA.« Natan odgovori: »BOG ti je oprostio. Nećeš umrijeti. No budući da si svojim činom pokazao prezir prema BOGU, umrijet će ti sin.« Kad je Natan otišao kući, BOG učini da se razboli dijete koje je Urijina žena Bat Šeba rodila Davidu. David se molio BOGU za život djeteta, postio je i proveo noć ležeći na goloj zemlji. Glavari iz Davidove obitelji dolazili su i molili ga da se digne sa zemlje, ali on je odbijao. Nije s njima htio niti jesti. Sedmoga je dana dijete umrlo. Davidovi su se sluge bojali reći kralju za smrt djeteta jer su mislili: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, ali nije slušao. Kako da mu sad kažemo da je dijete umrlo? Mogao bi sebi učiniti neko zlo.« No David je primijetio da sluge šapuću među sobom i shvatio da je dijete umrlo. »Je li dijete mrtvo?« upita on. »Da«, odgovorili su oni, »umrlo je.« Tada David ustane sa zemlje, opere se, presvuče i namaže uljem da bi mu se lice sjajilo. Otišao je u Božji dom i iskazao štovanje BOGU. Potom je u palači zatražio da mu donesu hranu pa je jeo. A sluge su ga pitali: »Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao. A sad, kad je umrlo, ti si ustao i jedeš!« On odgovori: »Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna? Možda će mi se BOG smilovati i pustiti dijete da živi.’ No zašto da sad postim kad je dijete umrlo? Mogu li ga vratiti? Ja ću jednoga dana otići k njemu, ali ono se više neće vratiti k meni.« Potom je David tješio svoju ženu Bat Šebu. Ponovo je spavao s njom i ona je uskoro rodila sina kojem je dala ime Salomon. BOG je volio dječaka te je preko proroka Natana poručio da ga treba nazvati imenom Jedidija jer je BOG tako htio. Joab je još jednom napao amonski grad Rabu i ovaj put zauzeo kraljevsku tvrđavu. Poslao je Davidu glasnike s porukom: »Zauzeo sam Rabu i tvrđavu koja čuva zalihe vode. Sad ti okupi ostatak vojske, izvrši opsadu i osvoji ga. Inače ću ga osvojiti sam pa će se grad nazivati mojim imenom.« David je okupio svu vojsku, otišao u Rabu, napao grad i osvojio ga. S glave je njihovoga kralja uzeo zlatnu krunu s dragim kamenom koja je težila trideset i četiri kilograma . Stavili su je na Davidovu glavu, a on je iz grada uzeo još puno plijena. Izveo je stanovnike i naredio im da rade pilama, željeznim pijucima i sjekirama. Natjerao ih je da izrađuju cigle. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Zatim se s cijelom vojskom vratio u Jeruzalem. David je imao sina Abšaloma, a Abšalom je imao lijepu sestru Tamaru. Drugi Davidov sin, Amnon , zaljubio se u nju. Toliko je žudio za svojom polusestrom da se gotovo razbolio. Ona je bila djevica i Amnonu se činilo nemoguće približiti joj se. Amnon je imao rođaka Jonadaba, sina Davidovog brata Šimeja. Bio je to vrlo lukav čovjek. Upitao je Amnona: »Ti si kraljev sin. Zašto svakog jutra djeluješ tako izmučeno? Reci što te muči?« Amnon odgovori: »Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga polubrata Abšaloma.« Jonadab mu je predložio: »Legni u krevet i pretvaraj se da si bolestan. Kad te otac dođe pogledati, reci mu: ‘Može li moja sestra Tamara doći i poslužiti mi jelo. Želim vidjeti kako priprema hranu i jesti iz njezine ruke.’« Amnon je legao u krevet pretvarajući se da je bolestan. Kad ga je kralj došao pogledati, Amnon mu je rekao: »Dopusti, molim te, da dođe moja sestra Tamara i da mi napravi dva kolača. I neka me zatim nahrani jer sam previše bolestan.« David je poslao poruku Tamari u palaču: »Tvoj je brat Amnon bolestan. Idi kod njega i spremi mu jelo.« Tamara je otišla u kuću svog brata Amnona koji je ležao u krevetu. Dok je on gledao, uzela je tijesto, umijesila, oblikovala i ispekla kolač. Potom je hranu iznijela pred Amnona, ali on je odbio jesti. Rekao je slugama da izađu i da ih ostave nasamo. Tada je rekao Tamari: »Donesi mi jelo u spavaonicu. Ti me hrani jer sam previše bolestan.« Tamara je uzela kolač, koji je ispekla, i donijela ga Amnonu u spavaću sobu. Kad mu je izbliza ponudila jelo, on ju je uhvatio i rekao: »Dođi k meni u krevet, sestro.« »Nemoj, brate!« rekla je. »Nemoj me prisiljavati! Takvo što ne radi se u Izraelu! Ne čini mi takvu sramotu! Što će biti sa mnom? Kako ću sakriti svoju sramotu? Ljudi će o tebi pričati u Izraelu kao o običnom nitkovu. Molim te, razgovaraj s kraljem. On mi neće braniti da se udam za tebe.« No Amnon je nije slušao. Bio je jači i silovao je svoju sestru. Odmah potom, silno ju je zamrzio. Njegova je mržnja bila jača od ljubavi koju je prije osjećao. Amnon je rekao Tamari: »Ustani i odlazi!« »Nemoj me tjerati, brate!« rekla je ona. »Ako me otjeraš, učinit ćeš još veće zlo od onoga prije!« No Amnon nije poslušao Tamaru. Pozvao je svoga osobnog slugu i rekao mu: »Izbaci ovu ženu odavde i zaključaj vrata za njom.« Sluga je izbacio Tamaru i za njom zaključao vrata. Nosila je dugu haljinu kakvu su tada nosile kraljeve kćeri koje su bile djevice. Posula se pepelom po glavi i razderala haljinu. Rukama je sakrila lice pa otišla glasno plačući. Abšalom je pitao: »Je li brat Amnon bio s tobom? Nemoj nikom reći jer ti je brat. Nećeš učiniti dobro ako ispričaš drugima.« Tamara je ostala živjeti u kući svoga brata Abšaloma kao udovica. Kad je David čuo što se dogodilo, jako se razljutio. No ipak nije kaznio Amnona. Volio ga je jer mu je bio prvorođeni sin. Abšalom od tada više nije razgovarao s Amnonom. Mrzio ga je jer je silovao njegovu sestru Tamaru. Dvije godine kasnije Abšalom je nadgledao ljude koji su mu šišali ovce u Baal Hasoru blizu Efrajima. Pozvao je sve kraljeve sinove da mu se pridruže. Otišao je kralju i rekao: »Okupio sam ljude za šišanje ovaca. Tvoj sluga moli da kralj i njegovi ljudi dođu onamo.« »Ne, sine«, odgovori kralj. »Ne trebamo svi ići. Bili bismo ti samo na teret.« Iako ga je Abšalom nagovarao, David nije htio ići, već ga je samo blagoslovio. Tada je Abšalom rekao: »Ako ti nećeš, pusti onda brata Amnona da ide s nama.« A kralj ga upita: »Zašto bi on išao s tobom?« No Abšalom je navaljivao sve dok kralj nije popustio. Kralj je pustio Amnona i sve druge svoje sinove. Abšalom je za sve njih pripremio gozbu. Zapovjedio je slugama: »Pratite kad Amnon bude pripit. Dat ću vam znak, a vi ga napadnite i ubijte. Ne bojte se, jer ovo vam osobno zapovijedam. Budite hrabri i odlučni!« Sluge su učinili kako im je Abšalom zapovjedio. Ubili su Amnona, a svi kraljevi sinovi brzo su uzjahali svoje mazge i pobjegli. Dok su još bili na putu kući, Davidu je stigla poruka: »Abšalom je pobio sve kraljeve sinove! Ni jedan nije ostao živ.« Kralj je ustao, razderao svoju odjeću i legao na zemlju. I svi su ljudi uz njega razderali svoju odjeću i pridružili mu se u tugovanju. Tada je Jonadab, sin Davidovog brata Šimeja, rekao: »Gospodaru, nisu ubijeni svi kraljevi sinovi. Mrtav je samo Amnon. Abšalom je to odlučio učiniti još onog dana kad je Amnon silovao njegovu sestru Tamaru. Stoga, nemoj očajavati kao da su ti svi sinovi mrtvi jer je mrtav samo Amnon.« U međuvremenu, Abšalom je pobjegao. Stražar je s gradskih zidina opazio veliku skupinu ljudi kako se spušta niz padinu brda pa je dojavio kralju. A Jonadab je rekao kralju: »Vidiš, vraćaju se kraljevi sinovi. Tvoj je sluga rekao istinu.« Samo što je to izgovorio, a kraljevi su sinovi ušli glasno plačući. Gorko su plakali i kralj i svi njegovi sluge. Abšalom je pobjegao k Talmaju, Amihudovom sinu, kralju Gešura . David je danima oplakivao smrt svog sina. Abšalom je ostao u Gešuru tri godine. Kad je kralj prebolio Amnonovu smrt, počeo mu je jako nedostajati Abšalom. Joab, Serujin sin, znao je koliko kralj čezne za Abšalomom. Zato je poslao u Tekou po jednu mudru ženu. Rekao joj je: »Pretvaraj se kao da si u žalosti za pokojnikom. Odjeni crnu odjeću i nemoj se uljepšavati. Ponašaj se kao da već dugo oplakuješ smrt bliske osobe. Takva idi kralju i razgovaraj s njim.« Joab je ženu uputio kako treba razgovarati s kraljem. Kad je žena iz Tekoe došla pred kralja, poklonila se do zemlje i rekla: »Kralju, molim te, pomozi mi!« »Što te muči?« upitao je kralj. Ona odgovori: »Udovica sam. Umro mi je muž. Imala sam dvojicu sinova. Potukli su se u polju. Nikog nije bilo da ih rastavi pa je jedan udario drugoga i ubio ga. Cijela je obitelj sada protiv mene. Traže da im predam ubojicu. Žele ga ubiti jer je on ubio svoga brata. Tako će ga spriječiti da ima nasljednika. Žele zatrti moju obitelj, izbrisati ime moga muža i njegovo potomstvo sa zemlje.« Tada joj kralj reče: »Idi kući, a ja ću se pobrinuti da se riješi tvoj problem.« No žena će kralju: »Moj gospodaru kralju, što god učinio, odgovornost će biti na meni i mojoj obitelji. Kralj i kraljevstvo ostat će nedužni u ovoj stvari.« »Ako te netko bude uznemiravao«, reče kralj, »dovedi ga k meni i taj ti sigurno više neće smetati.« A ona odvrati: »Neka se kralj moli svome BOGU i spriječi da se izvrši krvna osveta na mome sinu.« »Zaklinjem se BOGOM«, reče on, »tvom sinu neće pasti ni dlaka s glave.« Tada žena reče: »Moj kralju i gospodaru, smije li tvoja sluškinja još nešto reći?« »Reci«, odgovori on. A ona će: »Zašto si onda upravo takve stvari planirao protiv Božjeg naroda? Ovom je odlukom kralj zapravo osudio samog sebe jer ne dopušta povratak svoga prognanog sina. Svi moramo umrijeti jer smo kao voda koja se prolijeva na zemlju i ne može se više pokupiti. BOG oprašta ljudima. Pomaže prognanima da se vrate. Došla sam ti ovo reći, moj gospodaru, jer su me zastrašili ljudi. Pomislila sam: ‘Razgovarat ću s kraljem. Možda mi pomogne. Kralj će me sigurno razumjeti i obraniti od ljudi koji meni i mome sinu žele oduzeti nasljedstvo koje nam je dao BOG.’ Znam da mi riječ moga gospodara kralja donosi mir jer on, poput Božjeg anđela, razlikuje dobro i zlo. Neka je tvoj BOG uvijek s tobom.« Tada će kralj: »Postavit ću ti pitanje. Odgovori mi iskreno.« »Reci, moj gospodaru kralju«, odgovori mu žena. Kralj je upita: »Ima li Joab veze s ovim našim razgovorom?« A žena odgovori: »Zaklinjem se tvojim životom, moj gospodaru kralju, ti si u pravu! Joab mi je zapovjedio da govorim s tobom i odredio što ću ti reći. Želio je da vidiš stvari na drugačiji način. No ti si gospodaru mudar kao Božji anđeo i znaš sve što se događa na zemlji.« Kralj je tada rekao Joabu: »Dobro, učinit ću to. Idi i vrati mladog Abšaloma.« Joab se ničice poklonio kralju, blagoslovio ga i rekao mu: »Danas znam, moj gospodaru kralju, da imam tvoju naklonost jer si ispunio moju molbu.« Zatim Joab ode u Gešur i dovede Abšaloma u Jeruzalem. A kralj je rekao: »Neka ide svojoj kući. Danas ga neću primiti.« Tako se Abšalom vratio u svoj dom a da nije vidio kralja. U cijelom je Izraelu Abšalom bio poznat i hvaljen zbog svoje ljepote. Njegovo je tijelo bilo bez mane, od glave do pete. Krajem svake godine ošišao bi kosu. Bila je teška dva kilograma . Imao je trojicu sinova i jednu kćer. Bila je ona ljepotica i zvala se Tamara. Abšalom je proveo dvije godine u Jeruzalemu a da nije vidio kralja. Jednom je pozvao Joaba. Htio ga je poslati kralju s porukom, ali Joab je odbio. Pokušao je i drugi put, no ponovo bez uspjeha. Tada je Abšalom rekao svojim slugama: »Slušajte! Joabova njiva s ječmom je pokraj moje. Idite i zapalite je.« I tako su Abšalomovi sluge zapalili Joabovu njivu. Joab dođe u Abšalomovu kuću i upita ga: »Zašto su mi tvoji sluge zapalili njivu?« »Slušaj«, reče mu Abšalom, »poručio sam ti da dođeš i preneseš kralju moju poruku: ‘Zašto sam dolazio iz Gešura? Bilo bi bolje da sam ostao tamo!’ Želim vidjeti kralja. Ako sam kriv, neka me pogubi.« Joab je otišao kralju i sve mu ispričao pa je kralj pozvao Abšaloma. Došao je pred kralja, poklonio mu se do zemlje, a kralj ga je poljubio. Nakon nekog vremena, Abšalom je nabavio bojna kola, konje i pedesetoricu ljudi da trče ispred njega. Ustajao bi rano i stajao pokraj gradskih vrata . Kad bi netko dolazio s nekim problemom kod kralja Davida po savjet, Abšalom bi mu prišao i razgovarao s njim. Pitao bi ga: »Iz kojeg si grada?« Čovjek bi mu odgovorio iz kojeg je izraelskog plemena. Abšalom bi mu tada rekao: »Vidiš, tvoji zahtjevi su dobri i pravedni, ali kralj te neće saslušati.« I još bi mu rekao: »E, kad bi mene postavili za suca u ovoj zemlji! Svatko bi mogao doći k meni sa svojom parnicom ili slučajem, a ja bih mu pravedno sudio.« Kad god bi netko prišao da mu se pokloni, Abšalom bi ga zagrlio i poljubio. Tako se ponašao prema svim Izraelcima koji su dolazili kod kralja po pravdu. Na taj je način pridobio njihova srca. Nakon četiri godine Abšalom je rekao kralju: »Pusti me u Hebron da izvršim zavjet koji sam dao BOGU. Dok sam živio u Gešuru u Aramu, obećao sam: ‘BOŽE, ako me dovedeš natrag u Jeruzalem, služit ću ti na poseban način.’« »Idi u miru«, odgovori kralj i Abšalom ode u Hebron. Potom je Abšalom svim izraelskim plemenima poslao špijune s porukom: »Kad začujete zvuk roga, uzviknite: ‘Abšalom je kralj u Hebronu!’« Dvjesto je ljudi krenulo s kraljevim sinom iz Jeruzalema. Pozvao ih je kao goste u pratnji, a oni su otišli s njim, ne sluteći ništa o njegovim planovima. Ahitofel je bio Davidov savjetnik. Bio je iz grada Giloa. Dok je Abšalom prinosio žrtve, pozvao je Ahitofela da mu se pridruži. Tako se Abšalomova urota razvijala i sve je više ljudi pristajalo uz njega. Glasnik je došao k Davidu i rekao: »Izraelci se sve više priklanjaju Abšalomu.« Nato je David rekao svim svojim službenicima u Jeruzalemu: »Bježimo odmah jer inače ni jedan od nas neće pobjeći Abšalomu! Požurimo da nas ne preduhitri i pobije sve u gradu!« Kraljevi su službenici odgovorili: »Gospodaru kralju, učinit ćemo što god odlučiš.« Kralj je krenuo u pratnji svih ukućana. Ostavio je samo svojih deset žena ropkinja da vode brigu o palači. Kad je kraljevska povorka odlazila iz grada, kralj je zastao pored posljednje kuće. Kraj njega su prolazili svi njegovi službenici, Kerećani i Pelećani , kao i svih šest stotina Gaćana koji su s kraljem došli iz Gata. Kralj se obratio Itaju iz Gata: »Zašto i ti ideš s nama? Ionako si stranac, prognanik iz svoje zemlje. Vrati se i ostani uz novog kralja. Tek si mi se jučer pridružio. Ne trebaš lutati sa mnom od jednog mjesta do drugog. Povedi svoje sunarodnjake i vratite se. Neka vam BOG iskaže svoju ljubav i vjernost.« Ali Itaj je odgovorio kralju: »Zaklinjem se i BOGU i tebi, gospodaru kralju, gdje god budeš, živ ili mrtav, tu će biti i tvoj sluga.« Nato će mu David: »Dobro, pođimo dalje.« Tako je Itaj iz Gata nastavio dalje u povorci sa svim drugim Gaćanima i njihovim obiteljima. Svi su glasno plakali dok je prolazio David sa svojim ljudima. Povorka je prošla preko doline potoka Kidrona i krenula dalje, putem prema pustinji. Abjatar i Sadok, kao i svi Leviti, nosili su kovčeg Božjeg saveza. Spustili su ga i čekali dok pored njega nije prošao sav narod na izlasku iz grada. Kralj je rekao Sadoku: »Vrati Božji kovčeg u grad. Ako mi je BOG naklonjen, vratit ću se u Jeruzalem i ponovo vidjeti Božji kovčeg i mjesto gdje stoji. Ako mi BOG nije naklonjen, neka sa mnom čini kako misli da je najbolje.« Kralj je još rekao svećeniku Sadoku: »Zar ne shvaćaš što se događa? Mirno se vrati u grad sa svojim sinom Ahimaasom i s Jonatanom, Abjatarovim sinom, a ja ću na riječnim prijelazima prema pustinji čekati vijesti od vas.« Tako su Sadok i Abjatar vratili Božji kovčeg i ostali u Jeruzalemu. David se plačući uspinjao na Maslinsku goru, pokrivene glave i bos. I sav se narod s njim uspinjao plačući, pokrivenih glava. David je primio vijest da je Ahitofel među urotnicima s Abšalomom. Pomolio se: »BOŽE, učini da Ahitofelovi savjeti budu glupi.« David je stigao na vrh Maslinske gore, gdje se štovalo Boga, a ondje ga je dočekao Arkijac Hušaj, razderane odjeće i glave posute zemljom u znak tuge. David mu je rekao: »Ako kreneš sa mnom, bit ćeš mi na teret. No ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Kralju, bit ću ti sluga. Prije sam bio sluga tvog oca, a sad ću služiti tebi’, pomoći ćeš mi tako što ćeš kvariti Ahitofelove savjete. Sve što čuješ u kraljevoj palači prenosit ćeš svećenicima Sadoku i Abjataru. S njima su i njihovi sinovi Ahimaas i Jonatan pa ćeš mi po njima javljati sve što čuješ.« Tako je Davidov prijatelj Hušaj stigao u Jeruzalem baš kad je Abšalom ulazio u grad. Kad se David udaljio od vrha Maslinske gore, ugleda Sibu, Mefibošetovog slugu, kako čeka s dva osedlana magarca, natovarena s dvjesto kruhova, sto gruda grožđica, sto komada svježeg voća i mijehom vina. Kralj ga upita: »Što ćeš s tim?« A Siba odgovori: »Magarci su za kraljevu obitelj za jahanje, kruh i voće slugama za jelo, a vino za okrepu umornima u pustinji.« Tada ga upita kralj: »A gdje je Mefibošet, unuk tvoga gospodara?« »Ostao je u Jeruzalemu«, odgovori Siba, »jer misli kako će mu sad izraelski narod vratiti kraljevstvo njegovog djeda.« Nato mu kralj reče: »Sve što je bilo Mefibošetovo, sad pripada tebi.« Siba je odgovorio: »Ponizno zahvaljujem. Samo želim uvijek uživati naklonost svoga gospodara kralja!« Kad je kralj David stigao do grada Bahurima, istrčao je pred njega Šimej, sin Gerin. Bio je on iz Šaulove obitelji i proklinjao je Davida. Bacao je kamenje na kraljevsku povorku, ali svi ratnici i narod okružili su kralja. Šimej je vikao proklinjući: »Odlazi! Odlazi, krvniče, ništarijo! Oduzeo si Šaulu kraljevstvo, a BOG ti sad vraća za svu prolivenu krv Šaulove obitelji. BOG je kraljevstvo predao tvome sinu Abšalomu. Evo, stiglo te zlo jer si krvnik!« Tada je Abišaj, Serujin sin, rekao kralju: »Zar da te proklinje ovo crknuto pseto, moj gospodaru kralju? Pusti me da prijeđem i odrubim mu glavu.« No kralj reče: »Što ću s vama, Serujini sinovi? Ako on proklinje mene, jer mu je BOG zapovjedio da me proklinje, tko onda može pitati zašto to radi?« Zatim se obrati Abišaju i svim slugama: »Rođeni me sin želi ubiti. Zašto onda to ne bi želio i ovaj čovjek iz Benjaminovog plemena? Pustite ga neka proklinje jer mu je to zapovjedio BOG. Možda će BOG vidjeti nepravdu koja mi se događa i uzvratiti mi dobrim za svaku njegovu kletvu.« Tako su David i njegovi ljudi nastavili dalje putem, a Šimej je išao padinom brda nasuprot povorci. Proklinjao je Davida i bacao na njega kamenje i grude zemlje. Kralj i svi ljudi koji su bili s njim stigli su iscrpljeni na rijeku Jordan. Tu su se odmorili i okrijepili. U međuvremenu, Abšalom je ušao u Jeruzalem, praćen Izraelcima koji su ga podržavali. I Ahitofel je bio s njima. Arkijac Hušaj, Davidov prijatelj, došao je kod Abšaloma i pozdravio ga: »Živio kralj! Živio kralj!« Abšalom ga je upitao: »Zar tako pokazuješ odanost prijatelju? Zašto nisi otišao s njim?« »Ne«, odgovorio je Hušaj, »odan sam onome kojeg je izabrao BOG, ovi ljudi i svi Izraelci. S njim ću ostati. Kome bih trebao služiti? Zar ne bih trebao služiti sinu? Kao što sam služio tvome ocu, tako ću služiti i tebi.« Tada se Abšalom obratio Ahitofelu: »Savjetuj nas! Što da radimo?« Ahitofel je odgovorio: »Spavaj sa ženama ropkinjama svog oca, koje je on ostavio da vode brigu o palači. Cijeli će Izrael čuti kako si ga ponizio pa će ojačati svi koji te podržavaju.« Na ravnome krovu palače podigli su šator za Abšaloma te je spavao sa ženama ropkinjama svog oca. Cijeli je Izrael mogao to vidjeti. U to je vrijeme savjet Ahitofela vrijedio kao da je Božja riječ. Kad su ga pitali za mišljenje, i David i Abšalom poštovali su njegov savjet kao da je Božja riječ. Ahitofel je rekao Abšalomu: »Daj da noćas krenem s dvanaest tisuća ljudi u potjeru za Davidom. Uhvatit ću ga dok je još umoran i slab. Prestrašit ću ga pa će mu se svi ljudi razbježati. No ubit ću samo kralja Davida. Tada ću ti vratiti sve ljude. Kad David bude mrtav, cijeli će se narod mirno vratiti k tebi.« Plan se svidio Abšalomu i svim izraelskim starješinama. No Abšalom je rekao: »Pozovite ipak i Arkijca Hušaja, da čujemo što misli.« Kad je došao Hušaj, Abšalom mu je prenio kako ih je savjetovao Ahitofel, pa ga upita: »Što misliš? Hoćemo li raditi kako on kaže? Ako ne, reci nam što bi ti učinio.« Tada je Hušaj odgovorio Abšalomu: »Ovaj put Ahitofelov savjet nije dobar. Nastavio je: ‘Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi ratnici, bijesni poput medvjedice kojoj su oteli mlade. Osim toga, tvoj je otac iskusan ratnik i neće provesti noć s narodom. Sigurno se već sad sklonio u neku pećinu ili na neko drugo skrovito mjesto. Ako on napadne i tvoji ljudi prvi poginu, svi će govoriti da je Abšalomova vojska poražena. Tada će se čak i tvoji najhrabriji ratnici, čija su srca kao u lavova, oduzeti od straha. Jer, cijeli Izrael zna da je tvoj otac ratnik i da su uz njega hrabri ljudi. Stoga, savjetujem ti da okupiš sve Izraelce od Dana do Beer Šebe, kojih ima kao pijeska na morskoj obali, pa ih povedi u borbu. Napast ćemo Davida gdje god ga nađemo. Bit će nas mnogo, posvuda, poput rose što pada na zemlju. Nećemo ostaviti na životu ni njega ni bilo kojeg od njegovih ljudi. Ako se skloni unutar zidina nekoga grada, svi će Izraelci donijeti užad i srušiti zidine pa od toga grada neće ostati ni kamenčića.’« Tada su Abšalom i svi Izraelci rekli: »Savjet Arkijca Hušaja bolji je od Ahitofelovog.« BOG je, naime, odlučio osujetiti Ahitofelov dobar savjet da bi Abšaloma snašla propast. Hušaj je rekao svećenicima Sadoku i Abjataru: »Ahitofel je Abšaloma i izraelske starješine savjetovao jedno, a ja drugo. Zato smjesta poručite Davidu: ‘Nemojte noćiti na mjestu gdje ljudi prelaze u pustinju, već odmah prijeđite na drugu obalu. Tako ćete pobjeći neprijatelju.’« Jonatan i Ahimaas, sinovi svećenika, boravili su na izvoru En Rogel jer ih nitko nije smio vidjeti kako ulaze u grad. Vijesti iz grada donosila im je jedna sluškinja, a oni su potom odlazili k Davidu i sve mu prenosili. No opazio ih je jedan mladić i javio Abšalomu. Smjesta su pobjegli u Bahurim i sklonili se kod jednog čovjeka koji je imao bunar u dvorištu. Sakrili su se unutra, a domaćica je preko otvora bunara prostrla pokrivač i sve posula žitom te ih nitko nije mogao vidjeti. Kad su Abšalomovi sluge došli u tu kuću, pitali su: »Gdje su Ahimaas i Jonatan?« A žena im odgovori: »Već su pobjegli preko potoka.« Nakon bezuspješnog traženja, vratili su se u Jeruzalem. Kad su ljudi iz potjere otišli, ona su dvojica izašla iz bunara i otišla obavijestiti kralja Davida. »Krenite smjesta i prijeđite preko rijeke«, rekli su mu, »jer je Ahitofel tako i tako savjetovao protiv vas.« David, i sav narod s njim, prešli su te noći preko rijeke Jordan i do zore ondje više nije bilo nikoga. Kad je Ahitofel vidio da njegov savjet nije prihvaćen, osedlao je magarca i vratio se u rodni grad. Ondje je dao posljednje upute svojim ukućanima, a potom se objesio i umro. Sahranili su ga u obiteljskoj grobnici. David je stigao u Mahanaim baš kad je Abšalom sa svim Izraelcima, koji su bili uz njega, prelazio rijeku Jordan. Abšalom je za glavnog zapovjednika vojske, umjesto Joaba, postavio Jitrinog sina Amasu. Jitra je bio Išmaelac , oženjen Nahaševom kćeri Abigajlom, sestrom Joabove majke Seruje. Abšalom i njegovi Izraelci utaborili su se u Gileadu. Davida su u Mahanaimu dočekali: Šobi — sin Nahaša iz Rabe u Amonu, zatim Makir — sin Amiela iz Lo Debara, i Barzilaj — iz Rogelima u Gileadu. Donijeli su krevete, zdjele i glineno posuđe, a za jelo pšenicu, ječam, brašno, prženo zrnje, bob, leću, med, maslac, ovce i kravlji sir. Sve su to donijeli Davidu i ljudima koji su bili s njim. Govorili su: »Ljudi su u pustinji gladni, žedni i umorni.« David je izvršio smotru vojske, koja je bila s njim, i postavio zapovjednike nad tisućama i stotinama vojnika. Jednu je trećinu vojske stavio pod Joabovo zapovjedništvo, drugu pod zapovjedništvo njegovog brata Abišaja, a treću pod zapovjedništvo Itaja iz Gata. Kralj im je rekao: »I ja idem s vama.« No ljudi su ga odgovarali: »Ne smiješ ići s nama. Ako uđemo u bitku, Abšalomovi ljudi neće mariti za nas. Čak i ako nas pola pogine, neće im biti važno. A ti vrijediš kao deset tisuća nas. Zato je bolje da ostaneš u gradu. Ako zatreba, doći ćeš u pomoć.« Kralj je rekao: »Učinit ću kako mislite da je najbolje.« Stajao je pokraj vrata dok je cijela vojska prolazila pored njega u skupinama od stotinu i tisuću. Joabu, Abišaju i Itaju je zapovjedio: »Zbog mene budite blagi prema mladome Abšalomu.« Svi su čuli što je kralj rekao zapovjednicima o postupanju prema Abšalomu. Davidova je vojska izašla na bojno polje u borbu protiv Abšalomovih Izraelaca. Bitka se povela u Efrajimovoj šumi. Davidovi su ljudi porazili izraelsku vojsku. Bio je to velik poraz u kojem je ubijeno dvadeset tisuća ljudi. Bitka se proširila cijelim krajem, ali više je žrtava poginulo u šumi nego što ih je ubijeno mačem. Abšalom je slučajno pao u ruke Davidovim slugama. Bježao je na mazgi. Kad je prolazio ispod gustih grana velikog hrasta, glava mu je zapela u granama. Ostao je visjeti u zraku iznad zemlje , a mazga je otrčala dalje. To je vidio neki čovjek i dojavio Joabu: »Upravo sam vidio Abšaloma kako visi na drvetu.« A Joab će: »Zašto ga nisi odmah ubio i spustio tijelo na zemlju? Dao bih ti deset srebrnjaka i ratnički pojas.« No čovjek mu je odgovorio: »Kad bi mi dao i tisuću srebrnjaka , ne bih podigao ruku na kraljevog sina. Svi smo čuli kad je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju da morate čuvati mladog Abšaloma. Da sam ubio Abšaloma, kralj bi za to doznao, a ti bi me kaznio.« Joab odgovori: »Neću gubiti vrijeme ovdje s tobom.« Uzeo je tri koplja i zabio ih Abšalomu u srce dok je još živ visio na drvetu. Zatim ga je opkolilo deset Joabovih mladih vojnika koji su ga dotukli. Tada je Joab zatrubio u rog i vojska je obustavila daljnji progon Izraelaca. Odnijeli su Abšalomovo tijelo u šumu, bacili ga u veliku jamu i zatrpali gomilom kamenja. U međuvremenu, svi su Izraelci pobjegli svojim kućama. Još dok je bio živ, Abšalom je u Kraljevoj dolini postavio kameni stup. Govorio je: »Nemam sina koji bi sačuvao ime moje obitelji.« Taj se spomenik i danas naziva Abšalomov spomenik. Ahimaas, Sadokov sin, rekao je Joabu: »Pusti me da otrčim kralju i javim da je BOG uništio njegove neprijatelje.« »Danas nećeš nositi vijesti«, reče mu Joab. »Možeš neki drugi dan, ali ne danas jer je umro kraljev sin.« Zatim će Joab jednom čovjeku iz Kuša : »Idi i javi kralju što si vidio.« Kušanin se naklonio Joabu i otrčao. A Ahimaas, Sadokov sin, ponovo je tražio Joaba: »Neka bude što bude, molim te, pusti me da otrčim za Kušaninom.« Joab mu reče: »Sine, zašto bi nosio vijesti za koje nećeš biti nagrađen?« No Ahimaas odgovori: »Što god se dogodilo, otići ću k Davidu.« »Onda trči«, rekao je Joab. I Ahimaas je otrčao putem kroz dolinu i pretekao Kušanina. David je sjedio na ulazu u grad. Stražar se popeo na krov iznad ulaza u zidine grada i ugledao čovjeka kako trči sâm prema njima. Stražar vikne i dojavi kralju, a David reče: »Ako je sâm, donosi vijesti.« Čovjek se sve više primicao gradu. No stražar je tada ugledao još jednog čovjeka u trku. Doviknuo je vrataru: »Vidim još jednog čovjeka koji trči sâm prema nama!« Nato je kralj rekao: »I on donosi vijesti.« A stražar će: »Čini mi se da prvi trči kao Ahimaas, Sadokov sin.« »On je dobar čovjek«, reče kralj, »sigurno donosi dobre vijesti.« Ahimaas vikne kralju: »Sve je u redu!« Poklonio se pred kraljem do zemlje i rekao: »Slava tvom BOGU! Porazio je tvoje neprijatelje, moj gospodaru i kralju.« Kralj je pitao: »Je li mladi Abšalom dobro?« Ahimaas odgovori: »Baš kad me Joab slao k tebi, vidio sam metež, ali ne znam što je bilo.« Tada mu je kralj rekao: »Stani ovdje i čekaj.« Ahimaas je stao sa strane i čekao. Tada je stigao Kušanin: »Vijest za moga gospodara i kralja! BOG je danas kaznio tvoje protivnike!« A kralj ga upita: »Je li mladi Abšalom dobro?« Kušanin mu odgovori: »Neka svi tvoji neprijatelji, moj gospodaru kralju, i svi koji ti žele zlo, prođu kao taj mladić!« Kralj je bio duboko potresen. Popeo se na zidine grada i zaplakao. Naricao je: »O moj sine Abšalome! Sine moj, da sam barem ja poginuo umjesto tebe! O Abšalome, sine moj, sine moj!« Joabu su javili da kralj plače i tuguje za Abšalomom. Radost pobjede pretvorila se u žalost za sve. Svi su čuli da kralj tuguje za sinom. Vojska se toga dana u tišini vratila u grad, kao što se vraćaju poraženi. Kralj je pokrio lice i ridao iz svega glasa: »Sine moj, Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!« Joab je došao u kraljevu kuću i rekao mu: »Danas si ponizio sve svoje vojnike, a oni su spasili živote tebi i tvojoj djeci, tvojim ženama i ženama ropkinjama. Izgleda kao da voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Danas si jasno pokazao da ti ništa ne znače tvoji zapovjednici i vojnici. Izgleda kao da bi ti bilo draže da je Abšalom preživio, a da smo svi mi pobijeni. Izađi sad pred svoje ljude i ohrabri ih! Jer, zaklinjem ti se BOGOM, ako to ne učiniš, svi će te ljudi napustiti prije nego što prođe noć. A to će biti gore od svih nevolja koje su te do sada snašle.« Kralj je tada otišao na gradska vrata . Vijest o tome brzo se proširila pa su se ljudi okupili pred kraljem, osim onih Izraelaca koji su pobjegli svojim kućama. Narod svih izraelskih plemena raspravljao je što dalje. Govorili su: »Kralj David spasio nas je od Filistejaca i svih drugih neprijatelja, a na kraju je morao pobjeći iz zemlje pred Abšalomom. No Abšalom, kojeg smo postavili za novog kralja, poginuo je u borbi. Trebalo bi vratiti Davida za kralja.« Svi su Izraelci govorili o kraljevom povratku. David je poslao poruku svećenicima Sadoku i Abjataru. Rekao im je da pitaju starješine Jude: »Zašto ste vi posljednji koji biste doveli kralja Davida natrag? Vi ste moja braća, moj rod , pa zašto ste onda posljednji koji žele moj povratak? I recite Amasi: ‘Ti si moj rod. Neka me Bog kazni ako te ne postavim zapovjednikom svoje vojske umjesto Joaba.’« David je pridobio srca Judejaca i oni su mu jednoglasno poručili: »Vrati se sa svim svojim ljudima.« Kralj se vratio do rijeke Jordan, a cijeli ga je narod dočekao u Gilgalu i pratio dok je prelazio rijeku. Ususret Davidu požurio je i Šimej, Gerin sin. On je bio iz Benjaminovog plemena, a živio je u Bahurimu. S njim su bili i drugi Judejci, oko tisuću ljudi iz Benjaminovog plemena. Bio je tu i Siba, sa svojom petnaestoricom sinova i dvadesetoricom slugu. Siba je bio sluga u Šaulovoj kući. Pohitali su na rijeku Jordan ususret kralju. Prešli su preko riječnoga gaza i pomagali kraljevim ukućanima pri prelasku. Radili su sve što je htio kralj. Kad je kralj prešao Jordan, prišao mu je Šimej, Gerin sin, i poklonio mu se do zemlje. Rekao je: »Ne smatraj me krivim, gospodaru. Zaboravi zlo koje sam učinio kad je moj gospodar i kralj napuštao Jeruzalem. Ne misli više na to. Znam da sam pogriješio. Zato sam danas prvi iz Josipovog plemena došao pred svoga gospodara i kralja.« No Abišaj, Serujin sin, rekao je: »Šimeja treba pogubiti jer je proklinjao BOŽJEG odabranoga kralja !« Nato David reče: »Što da radim s vama, Serujini sinovi? Jeste li za ili protiv mene? Nitko neće biti pogubljen jer sam od danas ponovo kralj cijeloga Izraela.« Zatim se zakune Šimeju: »Nećeš umrijeti.« Šaulov unuk Mefibošet također je dočekao kralja na obali Jordana. Od dana kad je kralj napustio Jeruzalem, Mefibošet nije njegovao svoja stopala, nije podrezivao bradu, niti prao svoju odjeću. Kad je iz Jeruzalema došao ususret kralju, on ga je pitao: »Zašto nisi išao sa mnom, Mefibošete?« »Moj gospodaru i kralju«, odgovori Mefibošet, »moj sluga Siba me prevario. Kao što znaš, ja sam hrom. Rekao sam mu: ‘Osedlaj mi magarca da idem s kraljem.’ A on me pred tobom oklevetao. Ali, moj je gospodar kralj poput Božjeg anđela. Stoga, učini kako misliš da je najbolje. Mogao si pobiti cijelu obitelj mog djeda, a ipak si me primio među one koji jedu za tvojim stolom. Imam li, dakle, ikakvo pravo žaliti se?« Kralj mu reče: »Ne troši više riječi. Odlučio sam da ti i Siba podijelite zemlju među sobom.« »Neka Siba uzme sve«, reče Mefibošet, »samo da si se ti, moj gospodaru i kralju, sigurno vratio kući!« I Gileađanin Barzilaj došao je iz Rogelima ispratiti kralja preko Jordana. Barzilaj je već bio vrlo star, imao je osamdeset godina. Bio je vrlo imućan i, dok je kralj boravio u Mahanaimu, snabdijevao ga je svime što mu je bilo potrebno. Kralj je pozvao Barzilaja: »Prijeđi sa mnom Jordan. Brinut ću se za tebe u Jeruzalemu.« No Barzilaj je odgovorio kralju: »A koliko mi to još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? Imam osamdeset godina. Prestar sam da bih razlikovao što je za mene dobro, a što nije. Ne osjećam okus onoga što jedem i pijem, niti čujem glasove pjevača i pjevačica. Zašto da ti budem na teret, moj gospodaru i kralju? Samo ću te malo ispratiti preko Jordana. Nije mi potrebna nagrada koju nudiš. Pusti me da se vratim i umrem u svom gradu, blizu grobnice svoga oca i majke. No tu je Kimham. Vodi ga sa sobom kao slugu i učini s njim kako najbolje znaš.« Kralj je odgovorio: »Neka onda Kimham ide dalje sa mnom. Učinit ću za njega što god misliš da je dobro. Za tebe ću učiniti što god želiš.« Sav narod i kralj prešli su rijeku Jordan. Kralj je poljubio i blagoslovio Barzilaja, a on se potom vratio kući. Kad je kralj prešao u Gilgal, s njim je bio i Kimham. Preko rijeke su ga pratile cijela judejska i pola izraelske vojske. Izraelci su dolazili kralju i govorili mu: »Zašto su te naša braća Judejci prisvojili samo za sebe? Zašto te oni vode sa svim tvojim ukućanima i slugama natrag preko Jordana?« A Judejci su odgovarali Izraelcima: »Kralj je naš blizak rod. Zašto se ljutite na nas? Nismo jeli na kraljev račun, niti smo od njega uzimali darove.« Tada su Izraelci rekli: »Mi imamo deset udjela u kralju pa polažemo veće pravo na njega. Zašto nas omalovažavate? Prvi smo predložili povratak kralja.« Ali Judejci su odgovarali Izraelcima još žešćim i ljućim riječima. Ondje se zatekao Šeba, Bikrijev sin iz Benjaminovog plemena. Bio je bezvrijedni buntovnik. Zatrubio je u rog i viknuo: »Mi nemamo udio u Davidu ni nasljedstvo u Jišajevom sinu! Vratite se kući, Izraelci!« I svi su Izraelci napustili Davida i otišli za Šebom, Bikrijevim sinom. Judejci su, međutim, ostali uz svoga kralja i pratili ga cijelim putem od rijeke Jordan do Jeruzalema. Kad se David vratio u palaču u Jeruzalemu, smjestio je svojih deset žena ropkinja, koje je ostavio da vode brigu o palači, u zasebnu kuću pod stražom. Brinuo se za njih i snabdijevao ih, ali više nije spavao s njima. Tu su živjele kao udovice do svoje smrti. Kralj je rekao Amasi: »Pozovi sve Judejce! Neka se ovdje okupe za tri dana. I ti budi s njima.« Tako je Amasa počeo okupljati Judejce, ali to je činio duže vremena nego što mu je odredio kralj. David je rekao Abišaju: »Šeba, Bikrijev sin, nanijet će nam sad više štete nego Abšalom. Uzmi moje ljude i kreni za njim u potjeru prije nego što se domogne utvrđenih gradova i pobjegne nam.« Tako su iz Jeruzalema u potjeru za Šebom krenuli Joabovi ljudi, Kerećani i Pelećani te svi ratnici. Kad su bili pored Velike stijene u Gibeonu, ususret im je izašao Amasa. Joab je nosio vojničku odjeću i oko struka pripasan pojas s bodežom u koricama. Dok je koračao prema Amasi, potajno je izvadio bodež. »Kako si, brate?« upitao je Joab Amasu pa ga desnom rukom uhvatio za bradu i privukao da ga poljubi. Amasa nije primijetio bodež u drugoj Joabovoj ruci. Joab je zarinuo bodež Amasi u trbuh i prosuo mu utrobu po zemlji. Amasa je bio mrtav i prije drugog uboda. Joab i njegov brat Abišaj nastavili su potjeru za Šebom. Jedan od Joabovih vojnika stao je pokraj Amasinog tijela i povikao: »Tko je god za Joaba i Davida, neka krene za Joabom!« Amasa je ležao u krvi nasred puta. Vojnik je vidio da se svi zaustavljaju pored tijela pa ga je odvukao s ceste u polje i prekrio ogrtačem. Kad je uklonio tijelo, sva je vojska brže krenula dalje za Joabom u potjeru za Šebom, Bikrijevim sinom. Šeba je prošao kroz sva izraelska plemena na putu do grada Abela u Bet Maaki. Svi su se Berićani okupili i otišli s njim. Joabova ih je vojska, međutim, sustigla i opkolila grad. Podigli su nasip uz vanjske bedeme grada i razbijali kamenje zidina kako bi ih srušili. No jedna im mudra žena dovikne iz grada: »Slušajte! Zovite Joaba. Želim razgovarati s njim.« Kad je Joab prišao, žena ga upita: »Jesi li ti Joab?« On odgovori: »Jesam.« »Poslušaj riječi svoje sluškinje«, rekla je. A on odgovori: »Slušam te.« »Nekad se govorilo«, nastavi ona, »‘Potraži pomoć u Abelu i dobit ćeš je.’ Ja sam jedna od mnogih miroljubivih i vjernih u Izraelu. Naumio si uništiti velik i važan izraelski grad. Zar želiš uništiti ono što pripada BOGU?« »Ni u kojem slučaju! Ne želim ništa razarati!« odgovorio je Joab. »Ne želim uništiti vaš grad. No u njemu se skriva Šeba, Bikrijev sin, iz Efrajimovoga gorja. Pobunio se protiv kralja Davida. Predajte ga i povući ću se od vašega grada.« A žena je rekla Joabu: »Dobacit ćemo ti njegovu glavu preko zidina.« Žena je stanovnicima grada rekla svoju mudru zamisao. Odrubili su glavu Šebi, Bikrijevom sinu, i bacili je preko gradskih zidina. Joab je zatim zatrubio i cijela se vojska povukla. Vojnici su se razišli kućama, a Joab se vratio kralju u Jeruzalem. Joab je bio zapovjednik cijele izraelske vojske. Benaja, Jojadin sin, zapovijedao je Kerećanima i Pelećanima. Adoram je bio zadužen za prisilnu radnu snagu. Jošafat, Ahiludov sin, bio je povjesničar. Šeba je bio državni pisar, Sadok i Abjatar svećenici, a Ira iz Jaira osobni Davidov svećenik . Dok je David bio kralj, tri je godine zaredom u zemlji vladala glad. David se pomolio BOGU, a on je odgovorio: »Šaulova je obitelj kriva za prolijevanje krvi i smrt Gibeonaca.« Stoga, kralj je pozvao Gibeonce i razgovarao s njima. Gibeonci, naime, nisu bili Izraelci, već skupina Amorejaca koji su opstali među Izraelcima. Izraelci su se zakleli Gibeoncima da im neće nauditi, ali ih je Šaul ipak progonio u svojoj revnosti za narode Izraela i Jude. David je upitao Gibeonce: »Što mogu učiniti za vas? Kako se mogu iskupiti da biste blagoslovili Božji narod?« Gibeonci su odgovorili: »Ne tražimo od Šaula i njegove obitelji srebro i zlato, niti tražimo smrt ikoga u Izraelu.« »Što onda želite da učinim za vas?« upita David. Odgovorili su mu: »Šaul je bio taj koji nas je progonio i pokušavao istrijebiti u cijelome Izraelu. Bio je Božji izabranik. Izruči nam sedmoricu njegovih sinova, a mi ćemo njihova tijela javno izložiti pred BOGOM u Šaulovom Gibeonu.« Kralj je obećao: »Predat ću vam Šaulove sinove.« Kralj je poštedio Jonatanovog sina Mefibošeta, Šaulovog unuka. Poštedio ga je zbog zakletve BOGU koja ga je vezivala s Jonatanom. Gibeoncima je predao Armonija i Mefibošeta , sinove Šaula i Ajine kćeri Rispe. Predao je također petoricu sinova Šaulove kćeri Merabe i Adriela, sina Barzilaja iz Mehole. Gibeonci su ih pogubili i tijela im izložili na vrhu brda pred BOGOM. Zajedno su ubijeni u prvim danima žetve, baš kad se počinjao pobirati ječam. Rispa, Ajina kći, uzela je tkaninu za žalovanje i prostrla je na jednoj stijeni. Ondje je čuvala mrtva tijela od početka žetve pa sve dok s neba nije pala kiša. Danju ih je čuvala od ptica, a noću od divljih životinja. David je čuo što čini Ajina kći Rispa, nekadašnja Šaulova supruga ropkinja. Od stanovnika Jabeša u Gileadu preuzeo je Šaulove i Jonatanove kosti. Nakon njihove pogibije na gori Gilboa, glavari Jabeša su u Gilead potajno odnijeli njihova mrtva tijela, koja su Filistejci bili javno izložili na trgu u Bet Šanu. David je sakupio i spalio Šaulove i Jonatanove kosti, kao i tijela sedmorice ubijenih Šaulovih potomaka. Prema kraljevoj zapovijedi, sve je pokopano u grobnici Šaulovog oca Kiša u Seli, u Benjaminovoj zemlji. Nakon toga, BOG je ponovo slušao molitve ljudi u toj zemlji. Ponovo je izbio rat između Filistejaca i Izraelaca. David se borio uz svoje ljude protiv Filistejaca i u borbi se jako iscrpio. Išbi Benob, ratnik posvećen bogu Rafi , imao je brončano koplje teško tri kilograma . Bio je naoružan novim mačem i uvjeren da će ubiti Davida. No Davidu je u pomoć priskočio Abišaj, Serujin sin, koji je napao Filistejca i ubio ga. Tada su se ljudi zakleli Davidu: »Više ne smiješ riskirati svoj život jer o tebi ovisi budućnost Izraela!« Poslije se povela bitka s Filistejcima u Gobu. Hušanin Sibekaj ubio je Safa, još jednoga filistejskog vojnika koji je bio sljedbenik boga Rafe. U drugoj bitci s Filistejcima kod Goba, Elhanan iz Betlehema, sin Jair Oregima, ubio je Lahmija, brata Golijata iz Gata. Držak njegovog koplja bio je velik kao tkalačko vratilo. U bitci pored Gata Izraelci su se borili protiv jednoga divovskog ratnika koji je ukupno imao dvadeset i četiri prsta — po šest prstiju na svakoj ruci i nozi. I on je bio sljedbenik boga Rafe. Izazivao je Izraelce i ismijavao ih. No ubio ga je Jonatan, sin Davidovog brata Šimeja. Sva ova četvorica filistejskih ratnika bila su sljedbenici boga Rafe iz Gata. Sve su ih pobili David i njegovi ljudi. David je ispjevao ovu pjesmu kad ga je BOG oslobodio Šaula i svih drugih neprijatelja. Pjevao je: BOG je moja stijena, moja tvrđava i moj spasitelj. Bog mi je kao stijena na koju se sklanjam. On je moj štit, svojom snagom me spašava, moja utvrda neosvojiva. Zazvao sam BOGA, koji je vrijedan slavljenja, on me spasio od neprijatelja. Preplavili su me valovi smrti, odnosile me bujice uništenja . Zaplela me užad smrti, pojavile se zamke ubojite. U nevolji sam BOGU zavapio, u pomoć sam ga pozvao. U hramu svome glas mi je čuo, moj plač mu je dopro do ušiju. Tad se zemlja stresla i poljuljala, uzdrmali se temelji nebesa, drhtali su od njegovog bijesa. Iz nosa mu je nadirao dim, iz usta je rigao vatru, od njega je prskao žar. Razdvojio je nebo i sišao, stajao je na tamnom oblaku. Uzjahao je krilato biće i uzletio, vinuo se na krilima vjetra. Tminu je učinio svojim šatorom, okružio se tamnim oblacima punima vode. Iz sjaja, što je pred njim išao, padao je i izgarao žar. BOG grmi s nebesa, Svevišnjega ori se glas. Strijele odapinje, razgoni neprijatelje, munjama ih tjera da besciljno bježe. BOG je povikao, i silovito dahnuo, i otkrila su se morska dna, i pokazali temelji zemlje. Odozgo je posegnuo i zgrabio me, izvukao me iz vode duboke. Spasio me od moćnih neprijatelja, od svih koji su me mrzili i bili jači od mene. Napali su me u vrijeme nevolje, ali BOG mi je bio uporište. Izveo me na siguran prostor, spasio me jer sam mu drag. BOG me nagradio zbog moje pravednosti, uzvratio mi je po mojoj nevinosti. Jer, u svemu sam slijedio BOGA, nisam se od njega okrenuo ka zlu. Poštovao sam sve njegove zakone, nisam odstupao od njegovih propisa. Besprijekoran sam pred njim bio, svakoga grijeha sam se čuvao. BOG me nagradio jer sam činio što je ispravno. Moju je nevinost uvidio. Vjernima pokazuješ da si vjeran, i dobrima da si dobar. S dobronamjernima si dobronamjeran, a zlonamjerne nadmudruješ. Ponizne spašavaš, a na ohole gledaš da ih poniziš. BOŽE, ti si moja svjetiljka, moju tamu obasjavaš. Uz tvoju pomoć vojsku nadvladavam, sa svojim Bogom zidine neprijatelja osvajam. Bog je savršen u svojim djelima, BOG ispunjava svoja obećanja. On je zaštita svakome tko se k njemu sklanja. Jer, nema drugog BOGA osim ovoga. I nema stijene osim našeg Boga. Bog mi je poput utvrde, s moga puta uklanja prepreke. Noge mi jača kao u jelena, čvrsto stojim na visinama. Ruke mi za bitku priprema, napinjem i najčvršći lûk. Zaštitio si me svojim spasenjem, tvoja pomoć čini me silnim. Širok put preda mnom si raskrčio, da se ne bih spotaknuo. Svoje sam neprijatelje progonio i uništio, nisam stao dok ih nisam dokrajčio. Skršio sam ih da ne mogu ustati, leže mi pod nogama. Opremio si me snagom za bitku, pokorio si moje protivnike. Zbog tebe bježe moji neprijatelji, uništeni su moji mrzitelji. Tražili su pomoć, nitko ih nije spasio. BOGU su vapili, nije im se odazvao. Kršim ih dok ne postanu kao prašina na tlu, zdrobio sam ih i zgazio kao blato na putu. Spasio si me od mojih protivnika, učinio vladarom mnogih naroda. Služe mi oni koje nisam poznavao. Stranci dolaze i klanjaju se. Čim su čuli za mene, pokorili su mi se. Nestaje sva srčanost njihova, drhte izlazeći iz skrovišta. BOG je živ! Blagoslovljena moja Stijena! Uzvišen je Bog koji me spašava! On je Bog koji mi daje osvetu i pokorava mi narode. Spasio me od neprijatelja, uzvisio nad protivnicima, izbavio od nasilnika! Zato te, BOŽE, slavim među narodima i pjevam hvalospjeve tvome imenu! Velike pobjede Bog daje svom kralju. Svoju vjernost i ljubav zauvijek pokazuje, svome izabraniku Davidu i njegovom potomstvu. Ovo su posljednje Davidove riječi: Poruka Davida, Jišajevog sina, poruka čovjeka kojeg je uzvisio Bog. On je izabranik Boga Jakovljevog , nadareni pjesnik izraelskih pjesama: »Duh Božji kroz mene govori, riječ njegova na jeziku je mome. Bog je Izraelov progovorio, stijena je Izraelova rekla: ‘Tko ljudima upravlja pravedno, i tko je Bogu poslušan, taj je kao jutarnje svjetlo, kao izlazak sunca bez oblaka, kao svjetlost nakon kiše koja travu mami iz zemlje.’ Takva je moja obitelj pred Bogom, jer vječni je savez sa mnom sklopio, u svemu dobro uređen i utvrđen. Sigurno će mi pomagati i svakoj mi želji udovoljiti. Bezvrijedni zlikovci su poput trnja koje bode ako ga rukama dotičeš. Ako ga tko dira, ubode se, kao željeznom špicom ili vrhom koplja. Oni će biti bačeni u vatru, u potpunosti spaljeni.« Ovo su imena slavnih Davidovih ratnika: Takmonac Jošeb Bašebet bio je zapovjednik kraljevih specijalaca . U jednoj je bitci kopljem pobio osam stotina vojnika. Sljedeći od Trojice junaka bio je Eleazar, Dodov sin, Ahohovac. Bio je s Davidom kad su stali pred Filistejce, postrojene za bitku. Izraelci su se već bili povukli, ali Eleazar nije uzmaknuo. Čvrsto je stajao i obarao Filistejce, toliko da mu se ruka ukočila i ostala kao prirasla uz mač. BOG je toga dana donio veliku pobjedu. Izraelska se vojska poslije vratila, ali samo da s mrtvih pokupi ratni plijen. Treći među Trojicom bio je Šama, Ageov sin iz Harara. Kad su se jednom Filistejci okupili za bitku na polju punom leće, izraelska je vojska pobjegla pred njima. No Šama je stajao usred polja i branio ga te je sam porazio Filistejce. Tako je BOG Izraelcima donio veliku pobjedu. Jednom, pred samu žetvu, dok je David boravio u pećini blizu Adulama, Trojica od Tridesetorice junaka došla su k njemu. U isto vrijeme vojska Filistejaca utaborila se u Dolini divova. David je boravio u skrovištu, a filistejska je postrojba ušla u Betlehem. David je rekao s čežnjom: »Kad bi mi barem netko donio vode iz bunara kod betlehemskih vrata.« Trojica junaka probila su se kroz filistejske redove, uzela vodu iz bunara kod betlehemskih vrata i donijela je Davidu. No David nije htio piti, nego je izlio vodu na tlo kao prinos BOGU. Rekao je: »Ne dao BOG da pijem tu vodu. Bilo bi to kao da pijem krv ljudi koji su riskirali svoje živote.« I zato nije htio piti. Takve su stvari činila Trojica junaka. Abišaj, Joabov brat i Serujin sin, bio je vođa Trojice junaka. Jednom je kopljem pobio tri stotine neprijateljskih vojnika pa je postao slavan poput Trojice. Zapravo, iskazana mu je veća čast i postao je njihov vođa iako im se nije pridružio. Benaja je bio sin moćnog ratnika Jojade iz Kabseela. Izveo je velike podvige. Ubio je dvojicu najboljih ratnika iz Moaba. Jednoga snježnog dana sišao je u jamu i ubio lava. Ubio je i jednog golemoga egipatskog ratnika. Iako je Egipćanin u ruci imao koplje, Benaja je na njega krenuo samo štapom. Istrgnuo je Egipćaninu koplje iz ruke i ubio ga njime. Takvi su bili podvizi Benaje, Jojadinog sina, kojima se proslavio kao i Trojica junaka. Imao je veći ugled od Tridesetorice junaka, ali nije postao jedan od Trojice junaka. David ga je postavio zapovjednikom svoje tjelesne straže. Sljedeći ljudi činili su Tridesetoricu: Asahel, Joabov brat; Elhanan, Dodov sin iz Betlehema; Šama iz Haroda; Elika iz Haroda; Heles iz Peleta; Ira, Ikešev sin iz Tekoe; Abiezer iz Anatota; Mebunaj iz Hušata; Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe; Heleb, Baanin sin iz Netofe; Itaj, Ribajev sin iz Gibee u Benjaminu; Benaja iz Piratona; Hidaj s Gaaških potoka; Abi Albon iz Arbe; Azmavet iz Barhuma; Eliahba iz Šaalbona; Jašenovi sinovi; Jonatan, Šama iz Harara; Ahiam, Šararov sin iz Harara; Elifelet, Ahasbajev sin iz Maake; Eliam, Ahitofelov sin iz Gilona; Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Arbe; Igal, Natanov sin iz Sobe; Bani iz Gada; Selek iz Amona; Nahraj iz Beerota, Joabov štitonoša; Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira; i Urija Hetit. Bilo ih je ukupno trideset i sedmorica. BOG se opet razljutio na Izraelce pa je potaknuo Davida protiv njih. Uputio ga je: »Idi i prebroji ljude u Izraelu i Judi!« Kralj je rekao Joabu, zapovjedniku vojske: »Obiđi sva izraelska plemena od Dana do Beer Šebe i prebroji narod. Želim znati koliko ih ima.« No Joab će kralju: »Neka ti tvoj BOG dâ i sto puta više ljudi nego što ih sad ima, i neka to tvoje oči vide, moj gospodaru i kralju. Ali, zašto to činiš?« No kraljeva je riječ bila jača od Joabove i vojni su zapovjednici krenuli u prebrojavanje izraelskog naroda. Kad su prešli preko rijeke Jordan, utaborili su se južno od Aroera, grada koji se nalazi usred doline Gad, na putu prema Jazeru. Odatle su prošli kroz Gilead, sve do Tahtim Hodšija. Potom su išli u Dan Jaan i okolnim putem u Sidon. Zatim su krenuli prema tvrđavi Tir. Zašli su u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca. Na kraju su otišli na jug Jude u Beer Šebu. Nakon devet mjeseci i dvadeset dana prošli su cijelu zemlju i vratili se u Jeruzalem. Joab je obavijestio kralja o ukupnom broju muškaraca, sposobnih za vojsku. U Izraelu je bilo osamsto tisuća vojnika sposobnih za borbu mačem, a u Judi petsto tisuća. Nakon što je prebrojao cijeli narod, David se osjetio krivim. Rekao je BOGU: »Počinio sam veliki grijeh. Molim te, BOŽE, oprosti mi jer sam postupio kao budala.« Prije nego što je David ujutro ustao, BOG je poručio njegovom vidiocu Gadu: »Idi i reci Davidu da mu BOG kaže: ‘Tri su načina kako možeš biti kažnjen. Odaberi jedan, a ja ću izvršiti kaznu.’« Gad je otišao k Davidu i rekao mu: »Odaberi jedno od troje: sedam godina gladi u svojoj zemlji, tri mjeseca bježanja pred neprijateljima ili tri dana smrtonosne bolesti u svojoj zemlji. Razmisli i donesi odluku. Tvoj odgovor moram prenijeti onome koji me poslao.« David je rekao Gadu: »Na velikoj sam muci. No bolje je da me kazni BOG jer je njegova milost velika. Samo ne daj da me kazne ljudi.« Tako je BOG pustio pomor na Izrael, koji je počeo tog jutra i potrajao do kraja zadanog roka. Od Dana do Beer Šebe umrlo je sedamdeset tisuća ljudi. Kad je anđeo digao ruku da uništi Jeruzalem, BOG se sažalio zbog sve te nesreće. Anđelu, koji je ljudima donosio smrt, rekao je: »Dosta je! Spusti ruku!« Anđeo se tada nalazio pored gumna Jebusejca Araune. Kad je vidio anđela, koji je ubijao narod, David je rekao BOGU: »Samo sam ja počinio grijeh i samo sam ja činio zlo. Ovi su me ljudi slijedili kao ovce. Radili su ono što sam im rekao. Molim te, kazni samo mene i moju obitelj.« Toga je istog dana Gad došao k Davidu i rekao: »Idi i BOGU podigni žrtvenik na gumnu Jebusejca Araune.« David je učinio kako mu je BOG poručio po Gadu. Arauna je vidio kralja Davida i njegove ljude kako mu prilaze. Izišao je pred njih i poklonio se do zemlje. Upitao je: »Zašto je moj gospodar kralj došao k svome slugi?« David mu je odgovorio: »Došao sam kupiti gumno od tebe i na njemu podići žrtvenik BOGU. Tada će prestati pomor.« Arauna je rekao Davidu: »Neka moj gospodar kralj uzme što god želi od mene da bi prinio žrtvu. Evo, tu su volovi za žrtvu paljenicu, mlatilice i volovski jarmovi za drvo. O kralju, sve ti to dajem.« I još je rekao kralju: »Neka tvoj BOG prihvati tebe i tvoju žrtvu.« No kralj mu je odgovorio: »Ne! Moram ti platiti. Neću BOGU prinositi žrtve koje su za mene besplatne.« Tako je David kupio gumno i volove za pedeset srebrnjaka . Izgradio je žrtvenik BOGU i prinio žrtve paljenice i slavljenice . BOG je tada odgovorio na njegove molitve za zemlju i zaustavio pomor u Izraelu. Kralj David zašao je u duboku starost i nikako se nije mogao ugrijati iako su ga pokrivali mnogim pokrivačima. Zato su njegovi sluge predložili: »Potražit ćemo mladu djevojku koja će biti uz tebe, kralju, i njegovati te. Ugrijat ćeš se dok bude ležala uz tebe, gospodaru kralju.« Tražili su lijepu djevojku po cijelome Izraelu. Našli su Abišagu iz Šunama i doveli je kralju. Djevojka je bila posebno lijepa. Njegovala je kralja i služila ga, ali on nije spavao s njom. Adonija, sin Davidove žene Hagite, nadmeno je izjavio: »Ja ću biti kralj«. Nabavio je bojna kola i konje te pratnju od pedeset ljudi. Njegov otac David nikad ga zbog toga nije prekorio. Također, bio je veoma naočit i rodio se odmah nakon Abšaloma. Adonija se udružio sa Serujinim sinom Joabom i svećenikom Abjatarom koji su mu pružali podršku. No svećenik Sadok, Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej, Rei i Davidovi junaci nisu stali uz njega. Pored kamena Zoheleta, blizu izvora Rogel, Adonija je žrtvovao ovce, goveda i utovljenu telad. Na svečani je obred pozvao svu svoju braću, druge kraljeve sinove i sve Judejce koji su bili u kraljevoj službi. Prorok Natan, Benaja i Davidovi junaci nisu bili pozvani, baš kao ni Adonijin polubrat Salomon. Natan je upitao Bat Šebu, Salomonovu majku: »Znaš li da je Hagitin sin Adonija postao kralj, a naš gospodar David ništa o tome ne zna? Zato mi sad dopusti da ti dam savjet kako bi spasila svoj život i život svoga sina. Idi odmah kralju Davidu i reci mu: ‘Moj gopodaru kralju, nisi li se ti zakleo svojoj sluškinji: »Tvoj će sin Salomon biti kralj nakon mene i naslijedit će moje prijestolje! Zašto je onda Adonija postao kralj?«’ Dok budeš razgovarala s kraljem, ja ću doći i potvrditi tvoje riječi.« Bat Šeba je otišla u odaje ostarjeloga kralja kojeg je ondje njegovala Abišaga iz Šunama. Duboko se poklonila pred kraljem, a on je pitao: »Što mogu učiniti za tebe?« »Gospodaru«, reče mu ona, »Zakleo si se BOGOM: ‘Tvoj će sin Salomon biti kralj nakon mene i naslijedit će moje prijestolje.’ No ne znaš da se Adonija proglasio kraljem. Žrtvovao je mnogo volova, utovljene stoke i ovaca. Pozvao je sve kraljeve sinove, svećenika Abjatara i vojnog zapovjednika Joaba, ali tvoga slugu Salomona nije pozvao. Oči cijeloga Izraela uperene su u tebe, moj gospodaru kralju. Svi čekaju da objaviš tko će naslijediti kraljevsko prijestolje nakon tebe. Ako moj gospodar kralj ne odredi nasljednika, mene i moga sina Salomona smatrat će izdajicama onog trena kad kralj umre.« Dok je ona još govorila, stigao je prorok Natan. Kralju su javili: »Prorok Natan je ovdje.« Natan je došao pred kralja i poklonio se pred njim do zemlje. Rekao je: »Moj gospodaru kralju, jesi li ti odredio da će Adonija biti kralj nakon tebe i da će preuzeti tvoje prijestolje? Jer, on je danas žrtvovao mnogo volova, utovljene teladi i ovaca. Na obred je pozvao sve kraljeve sinove, vojne zapovjednike i svećenika Abjatara. Eno ih, jedu i piju s njim, i kliču: ‘Živio kralj Adonija!’ No nije pozvao ni mene, ni svećenika Sadoka, ni Jojadinog sina Benaju, kao ni tvoga slugu Salomona. Jesi li ti tako odlučio, moj gospodaru kralju, a da mi nisi obznanio tko će biti tvoj nasljednik?« Tada je kralj David rekao: »Pozovite Bat Šebu.« Kad je došla Bat Šeba i stala pred kralja, on se zakleo: »Zaklinjem se BOGU, koji me izbavio iz svake nevolje, danas ću izvršiti što sam ti obećao pred Izraelovim Bogom: ‘Tvoj će sin Salomon biti kralj nakon mene i naslijedit će moje prijestolje.’« Bat Šeba poklonila se kralju do zemlje i rekla: »Zauvijek neka živi moj gospodar, kralj David!« Kralj David je rekao: »Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadinog sina Benaju.« Kad su došli pred kralja, on im je rekao: »Okupite sluge svoga gospodara i odvedite moga sina Salomona na mojoj mazgi do izvora Gihon. Neka ga tamo svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja cijeloga Izraela. Zatim zatrubite u rogove i vičite: ‘Živio kralj Salomon!’ Poslije ga otpratite natrag u grad. Neka dođe i sjedne na moje prijestolje jer će biti kralj nakon mene. Odredio sam ga za vladara Izraela i Jude.« Jojadin sin Benaja odgovorio je kralju: »Amen! Neka tako i BOG potvrdi moga gospodara kralja. Kao što je BOG bio uz moga gospodara kralja, neka tako bude i uz Salomona! Neka njegovo kraljevstvo bude još veće od Davidovog kraljevstva!« Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja i Davidovi osobni čuvari odveli su Salomona na mazgi kralja Davida dolje, na izvor Gihon. Iz šatora sastanka svećenik je Sadok uzeo rog s uljem i izvršio obredno pomazanje Salomona za kralja. Potom su zatrubili u rogove i sav je narod povikao: »Živio kralj Salomon!« Svi su ga pratili natrag u grad, glasno svirajući frule i silno se radujući, tako da se treslo tlo pod njima. Adonija i svi njegovi uzvanici čuli su buku dok su završavali s gozbom. Kad je Joab začuo zvuk roga, upitao je: »Kakva je to silna graja u gradu?« Dok je još govorio, stigao je Jonatan, sin svećenika Abjatara. Adonija ga je pozvao: »Uđi! Dobar si čovjek i sigurno donosiš dobre vijesti.« »Ne« odgovorio je Jonatan. »Naš je gospodar, kralj David, postavio Salomona za kralja. Kralj je poslao Salomona na kraljevoj mazgi na izvor Gihon. Pratili su ga svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja i kraljeva straža. Ondje su ga svećenik Sadok i prorok Natan obredno pomazali za kralja. Krenuli su natrag u grad, veseleći se tako silno da se cijeli grad podigao na noge. To je buka koju čujete. Salomon već sjedi na kraljevskom prijestolju, a kraljevi službenici dolaze našem gospodaru, kralju Davidu, i čestitaju mu: ‘Neka Bog proslavi Salomonovo ime i neka on bude još veći kralj od tebe!’ Kralj se poklonio Bogu u svojim odajama i rekao: ‘Neka je danas blagoslovljen Izraelov Bog koji mi je dopustio da vidim svog potomka kako sjedi na mome prijestolju.’« Svi su se Adonijini uzvanici razišli uplašeni s gozbe. Adonija, koji se sad bojao Salomona, sklonio se pokraj žrtvenika, uhvativši se za rogove žrtvenika. Salomonu je rečeno: »Adonija se uplašio kralja Salomona. Drži se za rogove žrtvenika i govori: ‘Neka mi se kralj Salomon zakune da neće pogubiti svoga slugu.’« Salomon je odgovorio: »Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu pasti ni dlaka s glave. No ako se pokaže da je činio zlo, umrijet će.« Kralj je Salomon poslao ljude da Adoniju odvoje od žrtvenika. Adonija je prišao kralju i poklonio se, a Salomon mu je rekao: »Idi kući.« Kad se Davidu približilo vrijeme smrti, zapovjedio je svome sinu Salomonu: »Uskoro ću umrijeti«, rekao je. »Budi snažan i hrabar, izvršavaj ono što je odredio BOG, drži se njegovih uredbi i zapovijedi, zakona i propisa koji su zapisani u Mojsijevom zakonu. Tako ćeš biti uspješan, što god radio i kamo god išao, a BOG će ispuniti obećanje koje mi je dao: ‘Ako tvoji potomci budu pazili kako žive, ako svim svojim srcem i dušom budu vjerno činili što tražim, uvijek će jedan od njih sjediti na izraelskom prijestolju.’ Sâm znaš što je učinio Serujin sin Joab s dvojicom zapovjednika izraelske vojske. Ubio je Abnera, Nerovog sina, i Amasu, Jeterovog sina. Prolio je njihovu krv u vrijeme mira, kao da je rat. Tom je krvlju umazao svoj pojas i obuću na nogama. Postupi s njim kako misliš da je najbolje i ne dopusti da umre nekažnjen. Sinovima Barzilaja iz Gileada uzvrati dobrotom jer su je iskazali i meni kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. Stoga, neka uvijek budu među onima koji jedu za tvojim stolom. Ne zaboravi ni Šimeja, Gerinog sina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me teškim kletvama proklinjao dok sam bježao u Mahanaim. Kad mi je kasnije izašao ususret na rijeci Jordan, zakleo sam mu se BOGOM da ga neću pogubiti. No ti ga nemoj ostaviti nekažnjenog. Mudar si čovjek i znat ćeš kako postupiti. Pogubi ga sijedog i staroga.« Potom je David umro. Sahranjen je u Davidovom gradu. Vladao je Izraelom četrdeset godina — sedam godina u Hebronu i trideset tri godine u Jeruzalemu. Salomon je naslijedio prijestolje svoga oca Davida i zadobio potpunu vlast u kraljevstvu. Adonija, Hagitin sin, otišao je kod Salomonove majke Bat Šebe. Ona ga je upitala: »Dolaziš li u miru?« »Da, dolazim u miru«, odgovorio je i upitao: »Mogu li te nešto zamoliti?« »Reci«, odgovori mu ona. »Kao što znaš«, rekao je Adonija, »kraljevstvo je trebalo pripasti meni i cijeli je Izrael očekivao da ću ja biti kralj. No ono je pripalo mome bratu jer je tako odredio BOG. Sad imam jednu molbu. Nemoj me odbiti!« »Nastavi«, rekla je Bat Šeba. »Molim te, reci kralju Salomonu«, nastavi Adonija, »jer on tebe neće odbiti, neka mi dodijeli Abišagu iz Šunama za ženu.« »Dobro«, odgovori Bat Šeba. »Razgovarat ću s kraljem u tvoje ime.« Potom je Bat Šeba otišla kod kralja Salomona da se zauzme za Adoniju. Kralj je ustao i prišao majci, poklonio joj se i zatim sjeo na svoje prijestolje. Zapovjedio je da se donese prijestolje i za kraljevu majku pa je ona sjela s njegove desne strane. »Imam jednu malu molbu«, rekla je. »Nemoj me odbiti.« »Reci majko«, odgovorio je kralj, »tebe ne odbijam.« Rekla je: »Neka se Abišaga iz Šunama dodijeli tvome bratu Adoniji za ženu.« Kralj je Salomon odgovorio majci: »Zašto tražiš Abišagu iz Šunama za Adoniju? Mogla si isto tako tražiti i kraljevstvo za njega jer je on moj stariji brat! Mogla si tako tražiti i položaje za svećenika Abjatara i Serujinog sina Joaba!« Tada se kralj Salomon zakleo Bogom: »Neka me BOG kazni ako Adoniji ne oduzmem život zbog ove molbe! Zaklinjem se BOGU koji me učvrstio na prijestolju mog oca Davida i dao mi kraljevstvo, kao što je obećao, Adonija će danas biti pogubljen!« Poslao je Jojadinog sina Benaju, a on je pogubio Adoniju. Poslije je kralj rekao svećeniku Abjataru: »Vrati se na svoja polja u Anatot. Zaslužio si smrt, ali neću te pogubiti jer si pred mojim ocem Davidom nosio BOŽJI kovčeg i s njim dijelio sve nevolje.« Tako je Salomon isključio Abjatara iz BOŽJEG svećenstva, ispunivši ono što je BOG objavio u Šilu o Elijevoj obitelji. Kad je sve to čuo Joab, pobjegao je u BOŽJI šator i uhvatio se za rogove žrtvenika. On je podržavao Adoniju, ali ne i Abšaloma. Kralju je Salomonu dojavljeno gdje se sklonio Joab, a on je poslao Jojadinog sina Benaju, rekavši mu: »Idi i ubij ga!« Benaja je ušao u Božji šator i rekao Joabu: »Kralj ti zapovijeda da izađeš!« No Joab je odgovorio: »Ne, umrijet ću ovdje.« Benaja je to dojavio kralju. Tada je kralj zapovjedio Benaji: »Učini kako je rekao. Ubij ga i sahrani! Tako ćeš s mene i s obitelji moga oca ukloniti krivnju zbog nevine krvi koju je prolio Joab. BOG ga sad kažnjava za tu krv. Bez znanja moga oca Davida, ubio je dvojicu ljudi koji su bili bolji i pravedniji od njega: Abnera, Nerovog sina, zapovjednika izraelske vojske, i Amasu, Jeterovog sina, zapovjednika judejske vojske. Neka krivnja za prolijevanje njihove krvi zauvijek padne na Joaba i njegovu obitelj. A nad Davidom i njegovim potomcima, nad njegovom vladarskom kućom i kraljevstvom, neka zauvijek vlada BOŽJI mir.« Tako je Benaja, Jojadin sin, ubio Joaba i pokopao ga blizu njegovog doma na rubu pustinje. Kralj je zatim postavio Benaju za vojnog zapovjednika umjesto Joaba, a Sadoka za svećenika umjesto Abjatara. Kralj je potom poslao po Šimeja i rekao mu: »Sagradi si kuću u Jeruzalemu i živi u njoj, ali ne odlazi iz grada. Onoga dana kad izađeš iz grada i prijeđeš potok Kidron, budi siguran da ćeš umrijeti i sâm biti kriv za svoju smrt.« Šimej je odgovorio kralju: »Dobro si odredio. Učinit ću kako mi zapovijeda moj gospodar kralj.« Tako je Šimej dugo živio u Jeruzalemu. No tri godine kasnije, dogodilo se da su dvojica Šimejevih robova pobjegla k Maakinom sinu Akišu, kralju Gata. Šimeju su javili da su mu robovi u Gatu. Osedlao je magarca, otišao kod Akiša u Gat i vratio svoje robove. Kad su Salomonu javili da je Šimej izašao iz Jeruzalema i da se vratio iz Gata, kralj ga je pozvao i rekao mu: »Zar se nisam zakleo BOGOM kad sam te upozorio da ćeš sigurno umrijeti onog dana kad izađeš iz grada? Tada si rekao da ćeš poslušati. Zašto se onda nisi pokorio mojoj zapovjedi? Zašto si prekršio obećanje BOGU?« Kralj je dalje govorio Šimeju: »Ti dobro znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu i znaš da će te za to kazniti BOG. A mene će BOG blagosloviti i Davidovo će prijestolje zauvijek čvrsto stajati pred njim.« Tada je kralj izdao zapovijed Benaji, Jojadinom sinu, i on je ubio Šimeja. I tako je Salomon preuzeo potpunu vlast nad svojim kraljevstvom. Salomon je sklopio mirovni sporazum s egipatskim faraonom, stupivši u brak s njegovom kćeri. Doveo ju je u Davidov grad dok se dovršavala izgradnja kraljevske palače, BOŽJEG hrama i zidina oko Jeruzalema. Narod je prinosio žrtve u lokalnim svetištima jer još nije bio podignut Hram u čast BOGU. Salomon je iskazivao ljubav BOGU i u svemu je živio prema odredbama svoga oca Davida, osim što je u idolskim svetištima prinosio žrtve i palio tamjan . Kralj je Salomon otišao u Gibeon, gdje je bilo središnje lokalno svetište sa žrtvenikom. Tu je Bogu prinio tisuću žrtava paljenica. U Gibeonu mu se BOG ukazao noću u snu. Rekao je: »Traži što želiš da ti dam!« A Salomon je odgovorio: »Pokazao si veliku vjernost i ljubav svome slugi, mome ocu Davidu, jer je pred tobom živio vjerno, pravedno i čestito. I nastavio si mu iskazivati veliku vjernost i ljubav tako što si mu dao sina nasljednika na njegovom prijestolju. Sad si, moj BOŽE, postavio mene, svoga slugu, za kralja poslije moga oca Davida, iako sam još samo dijete i ne znam kako treba izvršavati kraljevske dužnosti. Tvoj sluga dolazi iz naroda kojeg si izabrao, koji je toliko brojan da ga se ne može niti prebrojati niti popisati. Daj, stoga, svome slugi veliku mudrost da može upravljati tvojim narodom i razlikovati dobro od zla. U protivnom, kako bih mogao upravljati tvojim velikim narodom?« Bog je bio zadovoljan Salomonovim traženjem. Odgovorio je: »Budući da si tako tražio, a ne samo dug život i bogatstvo za sebe, ili smrt svojih neprijatelja, već razboritost i pravednost, dat ću ti sve što si tražio. Dat ću ti mudrost i razboritost kakvu nitko prije tebe nije imao niti će imati itko poslije tebe. No dat ću ti i ono što nisi tražio: bogatstvo i slavu s kojima se ne može mjeriti ni jedan kralj. Ako budeš činio onako kako ja želim, ako budeš provodio moja pravila i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, imat ćeš dug život.« Kad se Salomon probudio, shvatio je da mu je Bog govorio u snu. Vratio se u Jeruzalem i stao pred kovčeg Božjeg saveza. Prinio je ondje žrtve paljenice i slavljenice te priredio gozbu za sve svoje službenike. Jednoga su dana dvije prostitutke došle kod kralja i stale pred njega. Jedna je od njih rekla: »Moj gospodaru, ova žena i ja živimo u istoj kući u kojoj sam rodila. Tri dana nakon mene i ona je rodila. U kući nije bilo nikog osim nas. Jedne je noći sin ove žene umro jer je u snu legla na njega. Zatim je usred noći ustala i, dok sam spavala, uzela moga sina iz kreveta. Stavila ga je u svoj krevet, a svoga je mrtvog sina premjestila k meni. Kad sam ujutro ustala da nahranim dijete, vidjela sam da je mrtvo. Kad sam ga bolje pogledala pri jutarnjoj svjetlosti, vidjela sam da to nije moj sin.« No druga je žena rekla: »Ne! Živo je dijete moje, a tvoj je sin mrtav.« Prva je žena odgovorila: »Ne! Mrtvo je dijete tvoje, a živo je moje.« I tako su se prepirale pred kraljem. Tada je kralj rekao: »Jedna kaže: ‘Moj je sin živ, a tvoj je mrtav’, a druga kaže: ‘Ne! Tvoj je sin mrtav, a moj je živ.’« Zatim je kralj zapovjedio: »Donesite mi mač.« Kad su kralju donijeli mač, rekao je: »Rasijecite živo dijete napola pa jednu polovicu dajte jednoj ženi, a drugu drugoj.« No prvu ženu, pravu majku, obuzelo je sažaljenje prema djetetu te je rekla kralju: »Molim te, gospodaru, daj dijete njoj! Nemoj ga ubiti!« A druga je žena rekla: »Neka ne bude ni moj ni njezin. Rasijecite ga napola!« Tada je kralj rekao: »Dajte živo dijete prvoj ženi. Nemojte ga ubiti! Ona mu je majka.« Svi su Izraelci čuli kraljevu presudu. Bili su ispunjeni poštovanjem prema kralju jer su vidjeli da je u njemu Božja mudrost i sposobnost da provodi pravdu. Kralj je Salomon vladao cijelim Izraelom. Ovo su bili visoki kraljevi službenici: Azarija, Sadokov sin, bio je svećenik; Elihoref i Ahija, Šišini sinovi, bili su sudski pisari; Jošafat, Ahiludov sin, bio je povjesničar; Benaja, Jojadin sin, glavni vojni zapovjednik; Sadok i Abjatar, bili su svećenici; Azarija, Natanov sin, nadgledao je upravitelje pokrajina; Zabud, Natanov sin, bio je svećenik i kraljev savjetnik; Ahišar, upravitelj palače; Adoniram, Abdin sin, bio je zadužen za robove. Salomon je imao dvanaestoricu upravitelja izraelskih pokrajina koji su snabdijevali kralja i dvor. Svaki je bio zadužen za nabavu jedan mjesec u godini. Ovo su njihova imena: Ben Hur je bio upravitelj u Efrajimovome gorskom kraju; Ben Deker u gradovima Makas, Šaalbim, Bet Šemeš, Elon i Bet Hanan; Ben Hesed u kraju oko Arubota, Sohoa i Hefera; Ben Abinadab, koji je bio oženjen Salomonovom kćeri Tafatom, upravljao je cijelim područjem Nafat Dora; Baana, Ahiludov sin, bio je upravitelj u gradovima Taanak i Megido, u cijeloj regiji Bet Šeana kod grada Saretana, južno od Jezreela, od Bet Šeana do Abel Mehole nasuprot Jokmeamu; Ben Geber upravljao je u gradu Ramotu, u Gileadu. Pod njegovom su upravom bila sva gileadska naselja Manašeovog potomka Jaira, kao i područje Argoba u Bašanu. U tom je području bilo šezdeset dobro utvrđenih gradova, zaštićenih zidinama i vratima s brončanim rešetkama. Ahinadab, Idov sin, bio je upravitelj u Mahanaimu; Ahimaas, koji je bio oženjen Salomonovom kćeri Basematom, bio je upravitelj u Naftaliju. Baana, Hušajev sin, upravljao je područjima Ašera i Alota; Jošafat, Paruahov sin, u Isakaru; Šimej, Elin sin, u Benjaminu; Geber, Urijin sin, u Gileadu. Također, ondje su vladali i amorejski kralj Sihon i bašanski kralj Og, nad kojima je Salomon postavio Gebera kao upravitelja. Judejaca i Izraelaca bilo je puno, kao pijeska na morskoj obali. Imali su hrane i pića, i bili su sretni. Salomon je vladao svim kraljevstvima od rijeke Eufrat do zemlje Filistejaca pa sve do granice s Egiptom. Sva su ta kraljevstva plaćala danak i bila podčinjena Salomonu za cijeloga njegovog života. Dnevne su potrebe Salomonovog dvora iznosile: tri tone najboljeg brašna i šest tona običnog brašna, deset utovljenih volova, dvadeset goveda s paše, sto ovaca, jelenska i srneća divljač, divokoze i utovljena perad. Salomon je vladao svim kraljevstvima zapadno od rijeke Eufrat, od Tifse do Gaze, a duž svih granica njegovog kraljevstva bio je mir. Za njegovog je života vladao mir i sigurnost u Judi i Izraelu. Od Dana do Beer Šebe, svaki je čovjek mirno živio pod svojom lozom i smokvom. Salomon je imao 4.000 štala za držanje svojih konja i 12.000 konja. Upravitelji su pokrajina, svaki u svome mjesecu, snabdijevali kralja Salomona i kraljevski stol. Nisu dopuštali da išta ponestane. Osiguravali su i svoj udio ječma i slame za teretne i jahaće konje te dostavljali tamo gdje je trebalo. Bog je Salomonu dao mudrost, razboritost i neizmjernu količinu znanja, kao pijeska na morskoj obali. Salomonova je mudrost nadilazila mudrost cijelog Istoka i Egipta. Bio je mudriji od svakog, mudriji i od Ezrahijca Etana i od Maholovih sinova Hemana, Kalkola i Darde. Bio je slavan u svim okolnim zemljama. Sastavio je tri tisuće mudrih izreka i tisuću i pet pjesama. Opisivao je biljke od libanonskog cedra do izopa, koji raste u pukotinama zidova. Poučavao je o životinjama, pticama, gmazovima i ribama. Salomonovu su mudrost dolazili čuti ljudi iz svih naroda i izaslanici kraljeva iz cijeloga svijeta. Kad je tirski kralj Hiram čuo da je Salomon postao kralj, naslijedivši svoga oca Davida, poslao mu je svoje sluge. Hiram je, naime, uvijek bio Davidov prijatelj. Salomon je poručio Hiramu: »Ti znaš da moj otac David nije mogao sagraditi Bogu hram zbog ratova koje je stalno vodio s okolnim narodima. To je trajalo sve dok mu BOG nije pomogao pokoriti sve neprijatelje. No sad nam je Bog dao mir na svim našim granicama. Nema neprijatelja i mome narodu ne prijeti nikakva opasnost. Stoga, sad namjeravam graditi hram posvećen štovanju BOŽJEG imena, kao što je BOG rekao mome ocu Davidu: ‘Tvoj će sin naslijediti tvoje prijestolje i sagraditi hram posvećen štovanju mog imena.’ Zato te molim da se za mene nasiječe libanonskih cedrova. Moje će sluge raditi s tvojima, a ja ću svima platiti koliko odrediš. Jer, obojica znamo da su Sidonci najbolji u radu drvom.« Hiram se razveselio kad je čuo Salomonovu poruku. Rekao je: »Neka je danas blagoslovljen BOG koji je Davidu dao tako mudrog sina da vlada ovim velikim narodom.« Poručio mu je: »Primio sam poruku koju si mi poslao. Snabdijevat ću te cedrovinom i borovinom, koliko god ti bude trebalo. Moji će radnici dovlačiti drvo iz Libanona do mora, vezivati trupce u splavi i otpremati ih morem do mjesta koje odrediš. Ondje će ih razvezivati, a ti ćeš odvoziti dalje. Platit ćeš mi nabavom hrane za moj dvor.« Tako je Hiram snabdijevao Salomona svom potrebnom cedrovinom i drugim građevnim drvom. Salomon je Hiramu zauzvrat svake godine davao 2.200 tona pšenice i 440.000 litara čistoga maslinovog ulja za hranu njegovom kućanstvu. BOG je Salomonu dao mudrost, kao što je i bio obećao. Između Hirama i Salomona vladao je mir pa su sklopili savez. Kralj Salomon propisao je radnu obavezu za sav Izrael te je imao radnu snagu od 30.000 radnika. Svakog je mjeseca slao radnike u Libanon, u smjenama po 10.000 ljudi. Radnici bi bili mjesec dana u Libanonu, a dva mjeseca kod kuće. Adoniram je bio zadužen za prinudnu radnu snagu. Salomon je također raspolagao i sa 70.000 nosača kamena i 80.000 kamenorezaca u brdima, kao i sa 3.300 predradnika koji su nadgledali radnike. Prema kraljevoj zapovijedi, vadili su velike kvalitetne komade kamena i klesali ih za temelje hrama. Salomonovi i Hiramovi radnici, kao i oni iz Gebala , klesali su kamen i pripremali građevno drvo i kamen za gradnju hrama. Četiristo osamdeset godina nakon izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva, četvrte godine vladavine nad Izraelom, u mjesecu Zivu , Salomon je počeo graditi BOŽJI Hram. Hram, koji je kralj gradio za BOGA, bio je dugačak 30 metara, širok 10 metara i visok 15 metara. Trijem ispred glavne prostorije pružao se cijelom širinom hrama, u dužini od 10 metara, a bio je širok 5 metara. Na zidovima su napravljeni uski otvori s rešetkama, koji su s vanjske strane zida bili uži, a s unutarnje širi. Svuda uokolo, uza zidove glavne prostorije svetišta , bila je podignuta prigradnja na katove s bočnim prostorijama. Donji je kat prigradnje bio širok 2,5 metara, prvi kat 3 metra, a drugi kat 3,5 metara. S vanjske su strane hramskih zidova bila isturenja o koja su se oslanjale grede pa nije bilo potrebe da se u zidovima kopaju rupe. Zgrada je Hrama bila građena od kamena klesanog u kamenolomu. Tako se tijekom gradnje nije začula buka čekića, sjekira, ni drugoga željeznog oruđa. Ulaz je bio na južnoj strani, na prvome katu. U unutrašnjosti je bilo stubište koje je vodilo na drugi, a odatle na treći kat. Tako je Salomon gradio i dovršio Hram, pokrivši ga gredama i daskama od cedrovine. Duž zidova središnje prostorije hramskog zdanja sagradio je bočne prostorije u visini od 2,5 metara, koje su na zidove bile vezane gredama od cedrovine. BOG je rekao Salomonu: »Ako budeš živio prema mojim pravilima, poštovao moje zakone i pokoravao se mojim zapovijedima, ispunit ću obećanje koje sam dao tvom ocu Davidu. Prebivat ću među Izraelovom djecom u Hramu koji gradiš i nikad neću napustiti svoj narod Izrael.« Tako je Salomon gradio i dovršio Hram. Unutrašnje je zidove Hrama Salomon dao obložiti cedrovinom od poda do stropa, a kameni je pod bio obložen borovim daskama. U stražnjem je dijelu Hrama podignuto unutrašnje svetište dužine 10 metara — Svetinja nad svetinjama. Bilo je obloženo cedrovinom od poda do stropa. Prostor ispred najsvetijeg dijela svetišta bio je dužine 20 metara. Unutrašnja je zidna oplata od cedrovine potpuno pokrivala zidni kamen, a cijela je bila izrezbarena ukrasima u obliku pupoljaka i cvijeća. Salomon je unutrašnje svetište u Hramu pripremio za smještaj Božjega kovčega. Svetište je bilo 10 metara dugačko, 10 metara široko i 10 metara visoko. Unutrašnje stijenke i žrtvenik od cedrovine potpuno su bili obloženi čistim zlatom, kao i cijela unutrašnjost Hrama. Preko zlatom obloženog pročelja unutrašnjega najsvetijeg dijela svetišta širili su se ukrasi u obliku zlatnih pletera. Cijela unutrašnjost Hrama i žrtvenik u najsvetijem dijelu svetišta bili su potpuno pokriveni zlatom. U unutrašnjem, najsvetijem dijelu svetišta bili su smješteni likovi dvaju krilatih bića visine 5 metara, napravljenih od maslinovog drva. Svako je njihovo krilo bilo dugačko 2,5 metara te im je puni raspon krila bio 5 metara. Oba su lika bila jednake veličine i oblika. Svaki je bio visok 5 metara. Krilata su bića bila smještena u unutrašnjoj prostoriji Hrama. Krila su im bila raširena. U sredini prostorije, krilo je jednoga bića doticalo krilo drugoga. Drugo je krilo prvog bića doticalo jedan zid, a drugo je krilo drugog bića doticalo suprotni zid najsvetijeg dijela svetišta. Likovi krilatih bića bili su obloženi zlatom. Po svim hramskim zidovima u unutrašnjoj i vanjskoj odaji bili su izrezbareni ukrasi u obliku krilatih bića, palmi i cvijeća. Podovi unutrašnje i vanjske odaje Hrama također su bili obloženi zlatom. U unutrašnji, najsvetiji dio svetišta Hrama ulazilo se kroz dvokrilna vrata načinjena od maslinovog drva, s peterostranim okvirom . Na dvoja vrata od maslinovog drva bili su izrezbareni ukrasi u obliku krilatih bića, palmi i cvijeća — obloženi zlatom. Na ulazu u glavnu hramsku odaju napravljeni su četverostrani vratni okviri od maslinovog drva i dvokrilna vrata od borovine koja su se otvarala na obje strane. I tu su bili izrezbareni ukrasi u obliku krilatih bića, palmi i cvijeća koji su naknadno obloženi zlatom. Dvorište je Hrama bilo ograđeno zidom od klesanog kamena i cedrovih greda. Na svaka tri reda klesanog kamena dolazio je po jedan red greda tesanih od cedrovine. Temelji BOŽJEGA Hrama položeni su u četvrtoj godini Salomonove vladavine, u mjesecu Zivu . Hram je bio dovršen u svim detaljima i sukladno svim planovima jedanaeste godine u mjesecu Bulu . Salomon ga je izgradio za sedam godina. Za izgradnju i uređenje kraljevske palače Salomonu je trebalo trinaest godina. Jedno zdanje, zvano Dvorana libanonske šume, protezalo se 50 metara u dužinu, 25 metara u širinu i 15 metara u visinu. Bilo je podignuto na četiri reda stupova, na kojima su bile položene grede, sve od cedrovine. Grede su ležale na ukupno 45 stupova, po 15 njih u svakome redu. Strop na gredama bio je od cedrovih dasaka. Na zidovima palače bila su po tri reda prozora. Prozori na jednome zidu bili su izvedeni točno nasuprot onima na drugome zidu. Sva vrata i prozori bili su u obliku pravokutnika. Salomon je dao sagraditi Dvoranu stupova. Dvorana je bila dužine 25 metara i širine 15 metara, a ispred je bio trijem čiji su svod podržavali stupovi. Prijestolna dvorana, nazvana Dvorana pravde, u kojoj je kralj donosio sudske odluke, bila je od poda do stropa pokrivena cedrovinom. Straga se izlazilo u dvorište, gdje je na isti način bila izgrađena rezidencija u kojoj je živio kralj. Istu je takvu palaču Salomon sagradio i za svoju ženu, faraonovu kćer. Cijelo je zdanje, od temelja do vrha, bilo građeno od najboljeg kamena klesanog po mjeri i sa svih strana uglađenog brusnim alatima. U temeljima su bili ugrađeni najkvalitetniji blokovi kamena od kojih su neki bili dugački 5 metara, a neki 4 metra. I nadgradnja palače bila je sva od najboljega klesanog kamena i cedrovih greda. Oko dvorišta palače, oko unutrašnjeg dvorišta i hramskog trijema, bili su podignuti zidovi građeni od tri reda klesanog kamena i jednog reda tesanih cedrovih greda. Kralj Salomon poslao je po Hirama iz Tira. Majka mu je bila udovica iz Naftalijevog plemena, a otac je za života bio kovač bronce u Tiru. Hiram je bio iznimno vješt i iskusan u radu broncom. Odazvao se pozivu kralja Salomona i obavio sve radove koje mu je povjerio. Hiram je za hramski trijem napravio dva brončana stupa visoka 9 metara, opsega 6 metara. Od lijevane je bronce načinio dvije glave za stupove koje su bile visoke 2,5 metara. Mreža, izvedena u obliku sedam isprepletenih pletera, svaka s dva reda ukrasa oblikovanih u liku plodova šipka, krasila je glavu svakog stupa. *** Vrhovi glava stupova u trijemu, visoki 2 metra, imali su oblik ljiljana. Oko glava obaju stupova, iznad mreže koja je imala oblik zdjele, nizali su se ukrasi u obliku 200 šipkovih plodova, raspoređenih u dva reda. Hiram je ta dva stupa postavio na trijem ulaza u Hram. Južni stup zvao se Jakin , a sjeverni Boaz . Vrhovi su glava stupova bili u obliku ljiljana. Time je Hiram završio rad na stupovima. Hiram je od lijevane bronce napravio bazen zvan More. Bazen je bio kružnog oblika, promjera 5 metara, dubine 2,5 metara i opsega 15 metara. Ispod ruba bazena, svuda uokolo, nizalo se deset ukrasnih likova u obliku pupova, koji su bili ravnomjerno raspoređeni u dva reda. Pupovi su bili izliveni u jednoj cjelini s bazenom. Bazen More stajao je na dvanaest velikih kipova bikova, raspoređenih ukrug, stražnjicama okrenutim prema središtu. Tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug i tri na istok. Debljina je stijenke bazena bila jedan pedalj, a rub mu je bio oblikovan kao rub pehara ili čaške ljiljanovog cvijeta. Zapremina je posude bila 44.000 litara. Hiram je napravio i deset brončanih kola za nošenje vode, 2 metra dužine, 2 metra širine i 1,5 metara visine. Sastojala su se od ploča postavljenih u okvire. Ploče su bile ukrašene likovima lavova, bikova i krilatih bića, a na okvirima iznad i ispod likova širili su se ukrasi u obliku vijenaca. Svaka su kola imala četiri brončana kotača s osovinama, a na svakom su uglu bila četiri držača među koje se uglavljivala velika posuda. Držači su bili ukrašeni brončanim cvjetnim vijencima. Na vrhu su oblikovali okrugli otvor u obliku posude s ukrašenim rubom. Okvir je bio 50 centimetara visine i promjera 75 centimetara. Ploče kola bile su pravokutnog oblika. Osovine četiriju kotača bile su pričvršćene za postolje ispod razine ploča, a svaki je kotač bio promjera 75 centimetara. Kotači su bili načinjeni kao kotači običnih kola, ali s osovinama, naplacima, žbicama i glavinama od bronce. Svaka su kola bila izvedena kao jedna cjelina s četiri držača na uglovima. Oko vrha svakih kola pružala se brončana traka širine 25 centimetara, koja je također bila sastavni dio postolja i s njim je činila cjelinu. Hiram je ploče, držače i rubove kola ukrasio likovima krilatih bića, lavova i palmi, a sve još dodatno likovima cvjetnih vijenaca. Napravio je 10 kola iste veličine i oblika, koja su bila odlivena iz istog kalupa. Načinio je i 10 velikih posuda od bronce, po jednu za svaka kola. Svaka je posuda imala zapreminu od 880 litara i promjer od 2 metra. Pet je kola postavio na južnoj, a drugih pet na sjevernoj strani Hrama. Bazen More postavio je na jugoistočnoj strani. Hiram je također napravio hramsko posuđe: lonce, lopatice i kotliće. Time je dovršio sav posao koji je obavljao za kralja Salomona u BOŽJEM Hramu. Evo što je sve načinio Hiram: dva stupa; dvije zdjeličaste glave stupova; dvije mreže od brončanih pletera koje su ukrašavale glave stupova; četiristo ukrasa u obliku šipkovih plodova, raspoređenih u dva reda, na svakoj mreži koja je krasila glave stupova; deset postolja s deset umivaonika; bazen zvan More na postolju od dvanaest bikova; lonce, lopatice i kotliće. Svi predmeti, napravljeni za kralja Salomona i za Božji Hram, bili su od uglačane bronce. Kralj je zapovjedio da se lijevaju u glinenim kalupima u dolini rijeke Jordan, između Sukota i Sartana. Težina upotrijebljene bronce nije poznata jer Salomon nikad nije dao izmjeriti ukupnu težinu ovih mnogobrojnih predmeta. Salomon je također dao napraviti i svu ostalu opremu za BOŽJI Hram: zlatni žrtvenik; zlatni stol za poseban kruh posvećen Bogu; svijećnjake od čistog zlata, koji su stajali ispred Svetinje nad svetinjama, pet s južne i pet sa sjeverne strane; cvjetove, svjetiljke i hvataljke; vrčeve, škare za fitilj, plitice za žar i posude za tamjan, sve od čistog zlata; kao i zlatne šarke na vratima, koja su vodila u Svetinju nad svetinjama, i na vratima na ulazu u glavnu prostoriju Hrama. Kad je kralj Salomon završio sve planirane radove za Božji Hram, donio je i predmete koje je još njegov otac David posvetio za Hram. Srebro, zlato i posuđe pohranio je u riznicama BOŽJEGA Hrama. Tada je kralj Salomon okupio u Jeruzalemu sve izraelske starješine, glavare svih plemena, rodova i obitelji, da se sa Siona iz Davidova grada, donese Kovčeg BOŽJEGA saveza. Svi su se izraelski muškarci okupili pred kraljem Salomonom u vrijeme Blagdana skloništa u sedmome mjesecu, tj. Etanimu . Svećenici su nosili Kovčeg naočigled svih okupljenih izraelskih starješina. Nosili su BOŽJI kovčeg, Šator sastanka i svu pripadajuću posvećenu opremu. Kralj Salomon i cijela izraelska zajednica, koja se okupila pred njim, žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se nije moglo prebrojati niti popisati. Svećenici su donijeli Kovčeg BOŽJEGA saveza u unutrašnje svetište Hrama — Svetinju nad svetinjama. Smjestili su ga pod krilima kipova krilatih bića. Njihova su krila natkrivala Kovčeg i njegove šipke za nošenje. Šipke su bile toliko dugačke da su virile iz Svetinje nad svetinjama te su bile vidljive iz unutrašnjosti svetišta, ali ne i izvana. Ondje su i danas. U Kovčegu su bile samo dvije kamene ploče koje je tu stavio Mojsije kod planine Horeb. Ondje je BOG sklopio savez s Izraelcima nakon izlaska iz Egipta. Kad su svećenici izišli iz svetišta, oblak je ispunio BOŽJI Hram. BOŽJA je slava ispunila Hram, tako da nisu mogli obavljati službu. Salomon je rekao: »BOG je postavio sunce da sja na nebu, ali je rekao da će stanovati u tamnom oblaku . Sagradio sam ti, Bože, veličanstven Hram, da u njemu zauvijek stanuješ.« Dok je sva okupljena izraelska zajednica ondje stajala, kralj se okrenuo prema njima i blagoslovio ih. Rekao je: »Neka je blagoslovljen Izraelov BOG. Ispunio je ono što je obećao mome ocu Davidu: ‘Od dana kad sam svoj narod Izrael izveo iz Egipta, nisam izabrao ni jedan grad izraelskih plemena da se u njemu sagradi hram za mene. No izabrao sam Davida da vlada mojim narodom Izraelom.’ Moj je otac David svim srcem želio sagraditi hram u čast Izraelovom BOGU. No BOG mu je rekao: ‘Dobro je da želiš sagraditi hram za mene. No nećeš ga graditi ti, nego tvoj rođeni sin.’ BOG je sad ispunio svoje obećanje. Ja sam naslijedio svog oca Davida na izraelskom prijestolju, kao što je BOG bio obećao. I sagradio sam Hram u čast Izraelovom BOGU. Pripremio sam u njemu mjesto za Božji kovčeg u kojem se čuvaju ploče saveza koji je BOG sklopio s našim precima nakon što ih je izveo iz Egipta.« Tada je Salomon naočigled cijele izraelske zajednice stao pred BOŽJI žrtvenik i podigao ruke prema nebu. Molio je: »O BOŽE Izraelov, ni gore na nebu ni dolje na zemlji nema boga kao što si ti. Držiš se saveza sa svojim narodom. Iskazuješ im vjernost i ljubav kad te slijede svim srcem. Održao si obećanje koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu. Danas si ispunio svaku riječ tog obećanja. BOŽE Izraelov, održi i drugo obećanje koje si dao svom slugi, mome ocu Davidu, rekavši mu: ‘Ako mi tvoji sinovi budu poslušni, kao što si ti bio, uvijek će netko od tvojih nasljednika sjediti na izraelskom prijestolju.’ Zato, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ koju si dao svome slugi, mom ocu Davidu. No, zar ćeš doista živjeti na zemlji? Ta nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti, a kamoli Hram koji sam sagradio! BOŽE moj, poslušaj molitvu svog sluge. Odgovori mi na molbe koje ti danas upućujem. Noću i danju bdij nad ovim Hramom za koji si rekao: ‘Tu će me štovati.’ Poslušaj molitvu koju tvoj sluga moli za ovaj Hram. Čuj naše molitve kad se ja i tvoj narod Izrael okrenemo ovome mjestu i pomolimo. Čuj nas u svome nebeskom domu i oprosti nam. Oni koji budu griješili protiv bližnjih, bit će dovedeni pred ovaj žrtvenik. Ako nisu krivi, ovdje će zakletvom izjaviti svoju nevinost. Ti slušaj s neba i presudi svojim slugama. Ako su krivi, neka budu kažnjeni. Ako su nevini, neka budu opravdani. Daj im ono što zaslužuju. Kad tvoj narod Izrael bude poražen od neprijatelja, jer je griješio protiv tebe, neka se vrati k tebi i štuje tvoje ime, neka moli i traži tvoju naklonost u ovome Hramu. Tada ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svog naroda. I dovedi ih ponovo u zemlju koju si dao njihovim precima. Kad tvoj narod zgriješi protiv tebe pa se zatvori nebo i prestane padati kiša, neka upute svoje molitve prema ovome mjestu i štuju tvoje ime. Tada će se okrenuti od grijeha zbog tvoje kazne. Poslušaj ih s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svome narodu Izraelu. Nauči ih da žive ispravno i pošalji kišu na zemlju koju si dao svom narodu u nasljedstvo. Zemlju može zahvatiti glad, kuga, pomor, plijesan, skakavci ili gusjenice. Neprijatelji mogu napasti neki od tvojih gradova ili može doći neka druga pošast ili bolest. Tada će pojedinci, ili čitav tvoj narod Izrael, iz tjeskobe svog srca pružati ruke u molitvi prema tvome Hramu. Ti ih poslušaj iz svoga nebeskog doma i oprosti im. Ti jedini znaš što je ljudima u srcu. Postupi sa svakom osobom kako zaslužuje. Tako će te tvoj narod poštovati i slušati, sve dok živimo u zemlji koju si dao našim precima. I drugi će narodi čuti za tvoje slavno ime, za tvoju veliku snagu i velikodušnost. Zbog tebe će stranci, koji ne pripadaju tvom narodu Izraelu, dolaziti iz dalekih zemalja i moliti se u Hramu. *** Poslušaj njihovu molitvu iz svoga nebeskog doma i učini što traže. Tako će svi narodi na zemlji poznavati tebe i imati strahopoštovanja prema tebi, kao tvoj narod Izrael. Svi će znati da je ovaj Hram, koji sam sagradio, pravo mjesto za štovanje tebe. Ponekad će tvoj narod ići u rat protiv neprijatelja, kamo god ih pošalješ. Tada će se tvoji ljudi okrenuti prema gradu koji si izabrao, prema Hramu koji sam sagradio za tebe, i pomoliti se tebi, BOŽE. Poslušaj s neba njihovu molitvu i podrži ih u njihovom pohodu. Ponekad će tvoj narod zgriješiti protiv tebe jer nema tko ne griješi. Ti ćeš se na njih razljutiti i predati ih neprijateljima koji će ih odvesti u ropstvo u stranu zemlju. U zemlji svog zatočeništva oni će se pokajati i zavapiti tebi, priznajući: ‘Griješili smo, krivo smo činili, zlo smo postupali.’ U neprijateljskoj zemlji svog zatočeništva oni će se obratiti svim srcem i dušom. Pomolit će se tebi, okrenuti prema zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si odabrao i Hramu koji sam sagradio za tebe. Poslušaj tada iz svoga nebeskog doma njihovu molitvu i podrži ih u njihovom nastojanju. Oprosti svom narodu koji je griješio protiv tebe. Oprosti im sve prijestupe i učini da im se smiluju njihovi porobljivači. Jer, oni su tvoj narod i tvoje vlasništvo — narod koji si izvukao iz Egipta kao iz užarene peći. Poslušaj moje molitve i molitve svog naroda Izraela svaki put kad ti zavapimo. BOŽE, izdvojio si Izrael za sebe od svih naroda na zemlji, kao što si davno obećao preko svoga sluge Mojsija, dok si naše pretke izvodio iz Egipta.« Kad je Salomon završio molitvu BOGU, ustao je s mjesta gdje je klečao pred BOŽJIM žrtvenikom, ruku raširenih prema nebu. Snažnim je glasom blagoslovio cijelu okupljenu izraelsku zajednicu. Rekao je: »Neka je blagoslovljen BOG koji je svom narodu Izraelu dao počinak, kao što je i obećao. Ni jedna riječ njegovih obećanja, koje je dao preko Mojsija, nije se izjalovila. Neka naš BOG bude s nama, kao što je bio i s našim precima. Neka nas nikad ne napusti i ne zanemari. Neka naša srca privuče k sebi, da živimo prema njegovim zapovijedima, zakonima i pravilima koje je objavio našim precima. Neka se BOG uvijek sjeća moje molitve i neka dan za danom podržava svog slugu i svoj narod Izrael. Tako će svi ljudi na zemlji shvatiti da je on jedini BOG. Zato se uvijek, kao i danas, morate potpuno posvetiti našem BOGU, živjeti prema njegovim pravilima i držati se njegovih zapovijedi.« Tada su kralj i cijeli Izrael prinosili žrtve BOGU. Salomon je kao žrtvu slavljenicu prinio dvadeset dvije tisuće goveda i sto dvadeset tisuća ovaca. Tako su kralj i sav izraelski narod posvetili BOŽJI Hram. Istog je dana kralj posvetio središnje dvorište ispred BOŽJEGA Hrama. Tu je prinosio žrtve paljenice, žitne žrtve i salo žrtava slavljenica jer je žrtvenik od bronce, koji je stajao pred BOGOM, bio premalen da primi sve žrtve i salo. Tako su kralj Salomon i cijeli izraelski narod proslavili Blagdan skloništa u Hramu. Ljudi su došli skroz od Hamatskog prolaza na sjeveru i od granice s Egiptom na jugu. Mnoštvo je sedam dana slavilo zajedno s BOGOM. Poslije su ostali još sedam dana, ukupno četrnaest dana. Sljedećeg je dana Salomon raspustio narod. Svi su blagoslivljali kralja i radosni se vraćali svojim kućama, sretni i zadovoljni zbog svega dobrog što je BOG učinio za svog slugu Davida i za svoj narod Izrael. Salomon je završio izgradnju BOŽJEGA Hrama, kraljevske palače i svega drugog što je želio izgraditi. Tada mu se BOG ponovo obratio kao i prije u Gibeonu. Rekao je: »Čuo sam tvoju molitvu i molbu koju si mi uputio. Posvetio sam Hram koji si izgradio. Tu će me štovati zauvijek. Stalno ću paziti na njega. Moraš živjeti preda mnom pošteno i pravedno kao tvoj otac David. Moraš činiti sve što zapovijedam, držeći se mojih zakona i pravila. Tada ću zauvijek učvrstiti tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom, kao što sam obećao tvome ocu Davidu: ‘Uvijek će jedan od tvojih potomaka vladati Izraelom.’ Ako se ti i tvoji potomci ipak okrenete od mene, ako prestanete poštovati zapovijedi i zakone koje sam vam dao pa počnete služiti i štovati druge bogove, uklonit ću Izrael iz zemlje koju sam mu dao. Odbacit ću ovaj Hram posvećen mome imenu. Svi će se narodi rugati i podsmjehivati Izraelu, a Hram će postati gomila ruševina . Svi će se prolaznici pitati u nevjerici: ‘Zašto je BOG to učinio ovoj zemlji i ovom Hramu?’ Odgovarat će im: ‘Zato što su ostavili BOGA koji je njihove pretke izveo iz Egipta. Priklonili su se drugim bogovima, štovali ih i služili im. Zato je BOG svalio na njih svu ovu nesreću.’« Salomonu je trebalo dvadeset godina za izgradnju BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Nakon toga je Hiramu, kralju Tira, darovao dvadeset gradova u Galileji. Tako mu se zahvalio za svu cedrovinu, građevno drvo i zlato koje mu je on priskrbio. Hiram je doputovao iz Tira da vidi gradove koje mu je darovao Salomon, ali nisu mu se svidjeli. »Kakvi su ovo bezvrijedni gradovi, moj brate?« upitao je. Zato se još i danas taj kraj naziva zemlja Kabul . Potom je Hiram poslao kralju još četiri tone zlata. Kralj je Salomon nametnuo radnu obavezu te su robovi izgradili BOŽJI Hram, kraljevsku palaču, Milo i zidine Jeruzalema. Obnovljeni su Hasor, Megido i Gezer. Faraon, egipatski kralj, zaposjeo je Gezer i spalio ga. Pobio je njegove stanovnike Kanaanace i dao ga u miraz svojoj kćeri, Salomonovoj ženi. Salomon je obnovio, ne samo Gezer nego i Donji Bet Horon, Baalat i Tamar u judejskoj pustinji. Obnovio je i sve gradove u kojima su se skladištile žitarice i držala bojna kola i konji. Salomon je izgradio sve što je želio u Jeruzalemu, Libanonu i na cijelome području svoje vladavine. U zemlji je još ostalo ljudi koji nisu bili Izraelci — bili su to Amorejci, Hetiti, Perižani, Hivijci i Jebusejci. Oni su bili potomci naroda koje Izraelci nisu uspjeli istrijebiti i njih je Salomon prisilio na robovski rad. Tako je i danas. No Izraelce Salomon nije prisiljavao na ropstvo. Oni su mu bili vojnici, službenici, časnici, članovi kraljevskih specijalnih postrojbi i zapovjednici bojnih kola i konjice. Petsto pedeset predradnika nadgledalo je radnike pri izvođenju Salomonovih javnih radova. Faraonova kći preselila se iz Davidova grada u palaču koju je kralj izgradio za nju. Salomon je potom izgradio Milo. Tri puta godišnje Salomon je na žrtveniku, koji je izgradio BOGU, prinosio žrtve paljenice i slavljenice. Uz njih je pred BOGOM palio kâd ispunjavajući tako svoje hramske obaveze. Kralj Salomon je gradio i brodove u Esjon Geberu, pokraj Elata na obali Crvenog mora, u zemlji Edom. Hiram je Salomonu poslao iskusne mornare, koji su dobro poznavali more, da služe na tim brodovima s njegovim slugama. Oni su otplovili u Ofir i odande kralju Salomonu dopremili četrnaest tona zlata. Kraljica Šebe je čula kako je Salomon postao slavan zbog BOGA. Došla je u Jeruzalem iskušati kralja teškim pitanjima. Stigla je s velikom pratnjom slugu i deva natovarenih začinima, dragim kamenjem i puno zlata. Pitala je Salomona sve što je imala na umu. Salomon je odgovorio na sva njezina pitanja. Ništa mu nije bilo nepoznato i sve joj je objasnio. Kraljica Šebe uvidjela je svu Salomonovu mudrost. Vidjela je i palaču koju je sagradio, obilje jela na njegovom stolu, odaje njegovih službenika, poslugu i peharnike u raskošnim odorama. Vidjela je i žrtve paljenice koje je kralj prinosio BOGU u Hramu. Ostala je zadivljena, bez daha. Rekla je kralju: »Istina je sve što sam u svojoj zemlji čula o tvojim djelima i tvojoj mudrosti. Nisam vjerovala što se pričalo dok nisam došla i sama se uvjerila. Nisu mi rekli ni pola toga. Tvoja mudrost i bogatstvo daleko nadmašuju priče koje sam čula. Blago ljudima i slugama koji su s tobom jer stalno slušaju tvoju mudrost! Slava tvome BOGU! Pokazao je koliko si mu drag kad te postavio na izraelsko prijestolje. Zbog vječne ljubavi prema Izraelu, BOG te učinio kraljem koji sudi pošteno i vlada pravedno.« Tada je kralju darovala četiri tone zlata, veliku količinu začina i drago kamenje. Kraljica Šebe dala je kralju Salomonu više začina nego što je ikad doneseno u Izrael. Hiramovi su brodovi dopremili iz Ofira zlato, veliku količinu skupocjenog drva i drago kamenje. Kralj je od tog drva dao napraviti potpornje za BOŽJI Hram i kraljevsku palaču te harfe i lire za svirače. Do danas u Izraelu nisu viđene tolike količine skupocjenog drva. Kralj je Salomon, povrh uobičajenih kraljevskih poklona, poklonio kraljici Šebe sve što je poželjela. Ona se potom s pratnjom vratila u svoju zemlju. Salomon je svake godine dobivao gotovo 23 tone zlata, i to pored zlata što ga je sakupljao od putujućih trgovaca i preprodavača, svih kraljeva Arabije i upravitelja pokrajina. Kralj Salomon je dao da se od kovanog zlata napravi 200 velikih štitova. Za svaki je utrošeno 6 kilograma zlata. Dao je napraviti i 300 malih štitova, svaki od kilograma i pol kovanog zlata. Izložio ih je u Dvorani libanonske šume. Kralj je također dao načiniti veliko prijestolje, ukrašeno slonovačom i obloženo čistim zlatom. Šest je stepenica vodilo do prijestolja, a vrh je naslona bio zaobljen. S obje su strane sjedišta bili nasloni za ruke, a ispod njih su stajali kipovi lavova. Dvanaest je lavljih kipova stajalo na prilaznom stubištu, po jedan na krajevima svake stepenice. Ništa slično nije viđeno u drugim kraljevstvima. Svi pehari kralja Salomona i sve posuđe u Dvorani libanonske šume bili su od čistog zlata. Ništa u palači nije bilo napravljeno od srebra jer se ono nije cijenilo u Salomonovo vrijeme. Kralj je raspolagao flotom Hiramovih trgovačkih brodova koji su svake tri godine dopremali u Izrael novu pošiljku zlata, srebra i slonovače te majmune i paunove . Kralj Salomon nadmašio je bogatstvom i mudrošću sve druge kraljeve na zemlji. Cijeli je svijet želio vidjeti Salomona i čuti mudrost kojom ga je obdario Bog. Iz godine u godinu, svaki je posjetitelj donosio poklone — predmete od srebra i zlata, odjeću, oružje, začine, konje i mazge. Salomon je sakupio mnogo bojnih kola i konja. Imao je 1.400 bojnih kola i 12.000 konja koje je držao u gradovima određenim za čuvanje i u Jeruzalemu. Kralj je učinio Jeruzalem veoma bogatim. U gradu je bilo srebra kao kamenja, a cedrovine kao smokava u dolinama. Salomon je uvozio konje iz Egipta i Kue , gdje su ih kupovali kraljevi trgovci. Bojna su kola nabavljali u Egiptu za 600 srebrnjaka po komadu, a konje za 150 srebrnjaka po grlu. Kola i konje dalje su prodavali svim hetitskim i aramejskim kraljevima. Osim faraonove kćeri, kralj Salomon volio je mnoge druge strankinje — Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje. One su bile iz naroda za koje je BOG rekao Izraelcima: »Ne sklapajte brakove s njima jer će vas zavesti da štujete njihove bogove«. No Salomon ih je ipak volio i ženio. Imao je sedamsto žena kraljevskog roda i tristo žena ropkinja . Zbog njih je zapostavio Boga. Kad je ostario, uputile su ga na druge bogove te više nije bio svim srcem odan svome BOGU, kao njegov otac David. Štovao je Aštartu — božicu Sidonaca, i Milkoma — odvratno božanstvo Amonaca. Tako je Salomon činio zlo pred BOGOM i nije mu bio potpuno odan kao što je to bio njegov otac David. Na jednom je brdu istočno od Jeruzalema podigao svetište Kemošu, odvratnom idolu Moabaca. Nedaleko je podigao i svetište Moleku, idolu kojeg su štovali Amonci. Isto je činio za sve svoje žene koje su željele štovati bogove svojih naroda. BOG je bio ljut na Salomona jer mu nije bio odan iako mu se dva puta objavio i zapovjedio da ne smije štovati druge bogove. No Salomon se toga nije držao. Stoga je BOG rekao Salomonu: »Kad već postupaš tako da ne poštuješ moj savez i moje zapovijedi, oduzet ću ti kraljevstvo i predati ga jednome od tvojih službenika. No zbog tvog oca Davida, neću to učiniti za tvoga života, nego ću oduzeti kraljevstvo tvome sinu. No ipak, neću mu uzeti cijelo kraljevstvo. Zbog mog sluge Davida i zbog Jeruzalema — grada koji sam izabrao, ostavit ću mu jedno pleme da njime vlada.« Tada je BOG podigao neprijatelja protiv Salomona. Bio je to Hadad iz edomske kraljevske obitelji. U prošlosti je David ratovao s Edomom, a Joab je tada bio glavni vojni zapovjednik. Kad je Joab jednom otišao u Edom sahraniti poginule vojnike, pobio je sve preživjele Edomce. Izraelci su tada ostali u Edomu šest mjeseci i ondje, na čelu s Joabom, pobili sve muškarce. Hadad, koji je tada još bio dječak, pobjegao je u Egipat s nekim Edomcima koji su bili u službi njegovog oca. Bježali su iz Midjana u Paran, gdje im se pridružilo još ljudi, te je cijela grupa otišla u Egipat. Faraon, egipatski kralj, pomogao je izbjeglicama pa je Hadad tako dobio kuću, hranu i zemlju. Stekao je veliku faraonovu naklonost. Oženio se sestrom faraonove žene, kraljice Tahpenese. Tahpenesina je sestra rodila Haranu sina po imenu Genubat, kojeg je Tahpenesa odgojila u kraljevskoj palači zajedno s drugom faraonovom djecom. Hadad je u Egiptu dočuo da su David i Joab mrtvi te je rekao faraonu: »Pusti me da se vratim u svoju zemlju.« A faraon je pitao: »Ovdje imaš sve što ti treba. Zašto bi se vraćao u svoju zemlju?« No Hadad je bio uporan: »Molim te, pusti me da idem.« Bog je podigao još jednu osobu protiv Salomona. Bio je to Rezon, Eliadov sin, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja Sobe. Nakon što je David porazio Hadadezera, Rezon je okupio preostale ljude i postao vođa odmetnika. Nastanili su se u Damasku, gdje je Rezon postao kralj. Kao i Hadad, Rezon je cijeloga Salomonovog života bio protivnik Izraela. Vladao je Aramom i prezirao Izrael. Protiv kralja pobunio se i Jeroboam, Nebatov sin, Efraćanin iz Serede. Majka mu je bila udovica Serua. Bio je Salomonov službenik, ali se pobunio protiv kralja. Slijedi priča kako se Jeroboam okrenuo protiv kralja. Salomon je izgradio Milo i obnovio zidine oko grada svog oca Davida. Jeroboam je bio dobar radnik. Kad je Salomon vidio kako mladić dobro obavlja svoj posao, postavio ga je za upravitelja nad svim radnicima iz plemena koja su potekla od Josipa. Jednom kad je Jeroboam putovao iz Jeruzalema, susreo je na putu Ahiju, proroka iz Šila. Prorok je bio ogrnut novim ogrtačem, a oni su bili sami na otvorenom polju. Ahija je skinuo svoj novi ogrtač i razderao ga na dvanaest komada. Rekao je Jeroboamu: »Uzmi za sebe deset komada jer ovako kaže BOG Izraela: ‘Oduzet ću kraljevstvo Salomonu i tebi dati deset plemena. Zbog mog sluge Davida i grada Jeruzalema, koji sam odabrao između svih Izraelovih plemena, jedno ću pleme ipak ostaviti Davidovoj obitelji. Salomonu oduzimam kraljevstvo jer me on napustio i štovao sidonsku božicu Aštartu, moapskog boga Kemoša i amonskog boga Milkoma. Salomon nije živio prema mojim pravilima i nije dobro postupao. Nije se držao mojih zakona i zapovijedi kao što je to bio činio njegov otac David. No, ipak, neću to učiniti za Salomonovog života. Zbog mog sluge Davida, koga sam izabrao i koji se držao mojih zapovijedi i zakona, pustit ću Salomona da vlada do kraja svoga života. Kraljevstvo ću oduzeti njegovom sinu, a tebi ću tada dati deset plemena. Jedno ću pleme ipak ostaviti njegovom sinu, kako bi obitelj mog sluge Davida uvijek služila u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao da u njemu nastanim svoje ime. A tebe ću postaviti za kralja Izraela i vladat ćeš svime što želiš. Ako se budeš pokoravao svim mojim zapovijedima, živio prema mojim pravilima, činio dobro držeći se mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio moj sluga David, bit ću uz tebe. Uzdići ću tvoju porodicu u kraljevsku obitelj, poput Davidove. Izrael će biti tvoje kraljevstvo. Ponizit ću Davidove potomke zbog Salomonova grijeha, ali ne zauvijek.’« Salomon je pokušao ubiti Jeroboama, ali je on pobjegao u Egipat kod kralja Šišaka. Sklonio se ondje do Salomonove smrti. Ostala povijest Salomonove vladavine, sve što je učinio i mudro izrekao, zapisano je u knjizi Salomonove povijesti . Četrdeset je godina u Jeruzalemu vladao cijelim Izraelom. Nakon smrti pokopan je u gradu svog oca Davida. Salomonov sin Roboam postao je sljedeći kralj. Roboam je otišao u Šekem, a ondje je došao i sav izraelski narod, da bi ga proglasili kraljem. Kad je to čuo Jeroboam, Nebatov sin, vratio se iz Egipta, gdje se bio sklonio od kralja Salomona. Vratio se u Seredu, u Efrajimovom gorju. Ljudi su pozvali Jeroboama pa je i on došao u Šekem. Cijela se izraelska zajednica okupila pred Roboamom. Rekli su mu: »Tvoj nas je otac prislio na težak rad. Olakšaj nam sada teret, koji je navalio na nas, pa ćemo ti služiti.« Roboam je odgovorio: »Raziđite se i vratite po moj odgovor za tri dana.« I narod se razišao. Kralj Roboam je tražio savjet starijih ljudi koji su savjetovali Salomona za njegovog života. Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu?« A oni su mu rekli: »Ako se ovaj put postaviš kao sluga svom narodu i daš im povoljan odgovor, oni će ti uvijek služiti.« No Roboam je odbacio savjet starijih. Tražio je savjet mladića s kojima je odrastao, a koji su sad bili u njegovoj službi. Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu? Traže da im olakšam teret koji je na njih navalio moj otac.« Mladići, koji su s njim odrasli, odgovorili su: »Ljudima, koji traže od tebe da im olakšaš Salomonov teret teškog rada, reci ovako: ‘Sva muškost mog oca stane u moj mali prst. Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. Moj vas je otac kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.’« Kao što je Roboam tražio, Jeroboam i cijeli narod okupili su se treći dan pred kraljem. Kralj je odbacio savjet starijih i oštro odgovorio narodu prema savjetu mladića s kojima je odrastao: »Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. On vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.« Kralj dakle nije udovoljio narodu. Tako je BOG ispunio obećanje Nebatovom sinu Jeroboamu, koje mu je objavio prorok Ahija iz Šila. Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj odbija poslušati, rekli su mu: »Mi nemamo udio u Davidovom kraljevstvu! Mi nismo nasljednici Jišajevog sina! Krenimo svojim kućama, Izraele! Pustimo Davidovog potomka da se brine za vlastitu obitelj.« Zatim su se Izraelci vratili svojim domovima. Stoga je Roboam vladao samo Izraelcima koji su živjeli u judejskim gradovima. Adoram je bio nadglednik za prisilni rad. Kralj Roboam poslao ga je Izraelcima, ali oni su ga kamenovali do smrti. Kralj je tada brzo pobjegao kočijom u Jeruzalem. Izrael se pobunio protiv Davidove vladarske obitelji i tako je ostalo sve do danas. Kad je cijeli Izrael čuo da se Jeroboam vratio, pozvali su ga pred okupljene predstavnike naroda i proglasili kraljem cijeloga Izraela. Jedino je Judino pleme ostalo odano Davidovoj vladarskoj kući. Roboam je stigao u Jeruzalem i okupio sto osamdeset tisuća odabranih ratnika iz Judinog i Benjaminovog plemena. Htio je povesti rat protiv Izraela i vratiti kraljevstvo pod svoju vlast. No Bog je govorio Šemaji, Božjem čovjeku: »Govori Roboamu, Salomonovom sinu i kralju Jude, i cijelom narodu Jude i Benjamina, i svima ostalima. Reci im da BOG kaže: ‘Ne idite u rat protiv svoje braće Izraelaca. Vratite se kućama jer sve što se dogodilo, ja sam uzrokovao.’« I oni su poslušali BOŽJU riječ. Vratili su se u svoje domove kao što im je bio rekao BOG. Jeroboam je obnovio grad Šekem u Efrajimovom gorskome kraju. Ondje je živio. Potom se preselio u Penuel , grad koji je također obnovio. Razmišljao je: »Ljudi bi mogli poželjeti vratiti se pod vlast Davidove vladarske kuće. Ako nastave prinositi žrtve BOGU u jeruzalemskom Hramu, s vremenom će se opet prikloniti prijašnjem gospodaru. Vratit će se Roboamu, kralju Jude, a mene ubiti.« Kralj je tražio savjet i potom dao napraviti dva zlatna teleta. Rekao je narodu: »Nema više potrebe da idete u Jeruzalem. Ovo su tvoji bogovi, Izraele, koji su te izveli iz Egipta.« Jedno je tele postavio u Betelu, a drugo u Danu. Bio je to strašan grijeh jer je narod počeo štovati idole. Također, na mjestima štovanja drugih bogova, Jeroboam je podigao svetišta, a za svećenike je postavljao ljude od kojih nisu svi bili Leviti . Ustanovio je i novi vjerski blagdan za narod Izraela, sličan onome koji se slavio u Judi. Petnaestog dana, osmog mjeseca , Jeroboam i svećenici, koje je sam postavio, prinosili su zlatnoj teladi žrtve u idolskim svetištima Betela. Kralj Jeroboam prinosio je žrtve i palio mirisnu smolu na žrtveniku u Betelu, na dan koji je sam proglasio blagdanom. Dok je Jeroboam stajao pred žrtvenikom u Betelu, iz Jude je došao Božji čovjek i donio mu BOŽJU riječ. Prema BOŽJOJ zapovijedi, proklinjao je žrtvenik: »Žrtveniče, ovako ti poručuje BOG: ‘U Davidovoj vladarskoj obitelji rodit će se sin po imenu Jošija. Na tebi će žrtvovati svećenike iz svetišta koja su posvećena drugim bogovima, a koji danas ovdje pale mirisnu smolu. Na tebi će se spaljivati ljudske kosti!’« Istoga je dana i potvrdio svoje riječi. Rekao je: »Evo vam znak da govorim BOŽJU riječ: Ovaj će se žrtvenik raspasti i pepeo s njega prosut će se na zemlju.« Kad je kralj Jeroboam čuo poruku Božjeg čovjeka protiv žrtvenika u Betelu, digao je svoju ruku sa žrtvenika i pokazao na njega: »Uhitite ga!« No tada mu se ukočila ruka. Više je nije mogao micati. Žrtvenik se raspao i pepeo s njega prosuo se, sve u skladu s BOŽJOM riječi koju je objavio Božji čovjek. Tada je kralj rekao Božjem čovjeku: »Zauzmi se za mene pred tvojim BOGOM i moli ga da mi ozdravi ruka.« Božji je čovjek molio BOGA i kraljeva je ruka ozdravila. Bila je kao i prije. Kralj je pozvao Božjeg čovjeka: »Dođi k meni i jedi sa mnom. Želim ti dati dar.« No on je odgovorio kralju: »Ne idem s tobom, čak i ako mi ponudiš pola svoga kraljevstva. Ovdje ne smijem ni jesti ni piti. BOG mi je zapovjedio da ovdje ništa ne uzimam za hranu i piće te da se ne vraćam putem kojim sam došao.« Otišao je drugim putem. Nije se vraćao putem kojim je stigao u Betel. U Betelu je živio jedan stari prorok. Sinovi su mu ispričali što je Božji čovjek učinio tog dana u Betelu. Prepričali su mu i što je rekao kralju Jeroboamu. Otac ih je pitao: »Kojim je putem otišao?« Kad su mu sinovi pokazali put kojim je otišao Božji čovjek iz Jude, rekao je: »Osedlajte mi magarca.« Osedlali su mu magarca, a on je uzjahao i krenuo za Božjim čovjekom. Našao ga je kako sjedi pod hrastom. Pitao je: »Jesi li ti Božji čovjek koji je došao iz Jude?« »Jesam«, odgovori on. Tada ga stari prorok pozove: »Krenimo mojoj kući i jedimo zajedno.« No on mu odgovori: »Ne smijem se vratiti s tobom, niti ovdje smijem jesti i piti. Jer, BOG mi je zapovjedio: ‘Ne uzimaj ovdje ništa za jelo i piće, i ne vraćaj se istim putem kojim si došao.’« Tada mu je stari prorok rekao laž: »Ja sam prorok kao i ti. Božji mi je anđeo rekao BOŽJU riječ: ‘Dovedi ga natrag svojoj kući da se najede i napije.’« Tako se Božji čovjek vratio te je jeo i pio u domu starog proroka. Dok su sjedili za stolom, stari je prorok čuo BOŽJU riječ. Objavio ju je Božjem čovjeku koji je došao iz Jude: »Ovako govori BOG: ‘Nisi poslušao BOŽJU riječ. Nisi se pokorio BOŽJOJ zapovijedi. Vratio si se, jeo si i pio na mjestu na kojem sam ti zabranio da uzimaš hranu i piće. Zato ti tijelo neće biti sahranjeno u grobu tvojih predaka.’« Nakon što je Božji čovjek jeo i pio, stari prorok, koji ga je na prijevaru doveo natrag, osedlao mu je svog magarca. Na putu ga je presreo lav i ubio ga. Njegovo je tijelo ležalo na putu, a pored su stajali magarac i lav. Ljudi su prolazili i vidjeli na putu leš i lava kako stoji do njega. To su dojavili u grad, gdje je živio stari prorok. Kad je to čuo stari prorok, koji je Božjeg čovjeka vratio s njegovog puta, rekao je: »To je Božji čovjek koji nije poslušao BOŽJU riječ. Zato je BOG poslao lava, koji ga je rastrgao i ubio, kao što je BOŽJA riječ upozoravala.« Stari je prorok rekao svojim sinovima da mu osedlaju magarca, a oni su to i učinili. Pronašao je leš kako leži na putu. Pored tijela su stajali magarac i lav. Lav nije pojeo tijelo niti je naudio magarcu. Prorok je položio tijelo Božjeg čovjeka na magarca i vratio se u grad. Želio ga je dostojno ožaliti i sahraniti. Tijelo je položio u svoju grobnicu i tugovao nad njim: »Jao, brate moj!« Nakon što ga je sahranio, rekao je svojim sinovima: »Kad umrem, pokopajte me u ovaj grob. Moje kosti položite pored kostiju Božjeg čovjeka. Jer, sigurno će se ostvariti sve ono što je prema BOŽJOJ riječi objavio o žrtveniku u Betelu i svetištima u gradovima Samarije.« Ni poslije ovog događaja Jeroboam se nije odvratio od zla, već je i dalje u svetištima svojevoljno postavljao svećenike iz svih izraelskih plemena. Tko god je želio, mogao je služiti kao svećenik. Bio je to grijeh Jeroboamove vladarske obitelji koji je doveo do njezinog pada i propasti kraljevstva. U to se vrijeme teško razbolio Abija, Jeroboamov sin. Jeroboam je uputio svoju ženu: »Idi u Šilo kod proroka Ahije, onoga koji je prorokovao da ću biti izraelski kralj. Preruši se da te netko ne prepozna. Odnesi proroku deset kruhova, kolače i teglu meda. Reći će ti što će biti s našim sinom.« Jeroboamova je žena učinila kako je kralj rekao. Otišla je u Šilo, u dom proroka Ahije. On nije mogao vidjeti jer su mu oči oslabjele od staračkog sljepila. No BOG je rekao Ahiji: »Jeroboamova žena dolazi raspitati se za sudbinu svoga teško bolesnog sina. Odgovorit ćeš joj kako te ja uputim.« A ona se pretvarala da je neka druga žena. No kad je Ahija začuo zvuk njenih koraka na ulazu, rekao je: »Uđi, Jeroboamova ženo! Zašto se pretvaraš da si netko drugi? Imam loše vijesti za tebe. Idi i reci Jeroboamu što mu poručuje Izraelov BOG: ‘Odabrao sam te između Izraelaca i postavio za vladara svoga naroda Izraela. Oduzeo sam kraljevstvo Davidovim potomcima i dao ga tebi. No ti nisi bio kao moj sluga David, koji je poštovao moje zapovijedi, i slijedio me svim svojim srcem, uvijek postupajući ispravno. Učinio si više zla od bilo koga prije tebe. Odbacio si me i načinio vlastite bogove. Razljutio si me idolima od zlata. Zato će tvoju obitelj snaći nesreća. Ubit ću svakoga muškog potomka tvoje obitelji, bio on rob ili slobodan. Potpuno ću vas uništiti, kao što vatra proždire suhi izmet . Psi će pojesti tijela onih iz Jeroboamove obitelji koji umru u gradu, a ptice onih koji umru u polju. Tako je rekao BOG.’ Stoga, vrati se kući. Čim nogom kročiš u grad, dječak će umrijeti. Cijeli će Izrael žaliti za njim i sahraniti ga. On će biti jedini čije će tijelo biti dostojno sahranjeno jer je jedini iz Jeroboamove obitelji koji je učinio nešto ugodno Izraelovom BOGU. BOG će uskoro sebi podići kralja nad Izraelom koji će potpuno izbrisati Jeroboamovu obitelj. BOG će kazniti Izrael. Izraelci će se od straha tresti kao trska u vodi. Iščupat će Izrael iz ove dobre zemlje, koju je dao njihovim precima, i otjerati ih preko rijeke Eufrat. BOG će tako učiniti jer ga je narod razljutio izrađujući likove božice Ašere . On će predati Izrael neprijateljima zbog grijeha koje je činio Jeroboam i navodio druge da ih čine.« Tada je Jeroboamova žena ustala i vratila se u Tirsu. Dječak je umro čim je kročila preko kućnog praga. Dostojno je sahranjen i cijeli je Izrael za njim žalio, kao što je BOG bio objavio po riječima svog sluge, proroka Ahije. Ostala Jeroboamova djela, kako je ratovao i vladao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva . Vladao je dvadeset i dvije godine. Potom je umro i sahranjen je sa svojim precima. Njegov je sin Nadab postao sljedeći kralj. Roboam, Salomonov sin, imao je četrdeset i jednu godinu kad je postao kralj Jude. Sedamnaest je godina vladao u Jeruzalemu, gradu koji je BOG odabrao između svih izraelskih plemena za svoje prebivalište. Majka mu se zvala Naama i bila je Amonka. Judejci su pred BOGOM činili zlo, izazivajući svojim grijesima njegovu ljubomoru više nego svi njihovi preci. Na svakom višem brdu i pod svakim pogodnim zelenim drvetom podizali su žrtvenike i stupove . Također, u zemlji je bilo i muškaraca koji su se bavili kultskom prostitucijom . Izraelski je narod bio sad gori od onih naroda kojima je BOG oduzeo zemlju i prepustio je Izraelcima. U petoj godini vladavine kralja Roboama egipatski je kralj Šišak napao Jeruzalem. Odnio je sve blago iz BOŽJEGA hrama i kraljevske palače, kao i sve zlatne štitove koje je Salomon dao napraviti. Kralj Roboam nadomjestio je odnesene štitove brončanima i povjerio ih na čuvanje stražarima na ulazu u kraljevsku palaču. Kad god je kralj odlazio u BOŽJI Hram, straža je za njim nosila štitove i poslije ih vraćala u stražarnicu. Ostala Roboamova djela i sve što je činio zapisano je u knjizi Povijest kraljeva Jude . Sve to vrijeme vodio se rat između Roboama i Jeroboama. Roboam je umro i sahranjen je sa svojim precima u Davidovom gradu. Majka mu se zvala Naama i bila je Amonka. Njegov je sin Abijam postao sljedeći kralj. U osamnaestoj godini vladavine kralja Jeroboama, Nebatovog sina, Abijam je postao kralj Jude. Vladao je u Jeruzalemu tri godine. Majka mu se zvala Maaka i bila je Abšalomova kći. Griješio je jednako kao i njegov otac. Nije bio odan BOGU kao predak mu David. No upravo zbog Davida, BOG je Abijamu dao kraljevstvo u Jeruzalemu i sina nasljednika. I u to je vrijeme BOG štitio Jeruzalem. Jer, David je pred BOGOM sve činio ispravno i nije odstupao od Božjih zapovijedi osim kad je zgriješio protiv Urije Hetita. Rat koji se vodio između Roboama i Jeroboama trajao je cijeloga Abijamovog života. Ostala Abijamova djela, i sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest kraljeva Jude. Tijekom rata protiv Jeroboama Abijam je umro i sahranjen je u Davidovom gradu. Njegov je sin Asa postao sljedeći kralj. Dvadesete godine vladavine izraelskoga kralja Jeroboama, kralj Jude postao je Asa. U Jeruzalemu je vladao četrdeset i jednu godinu. Baka mu se zvala Maaka i bila je Abšalomova kći. Asa je pred BOGOM sve činio ispravno kao i njegov predak David. Protjerao je iz zemlje muškarce koji su služili kao kultske prostitutke i uklonio sve idole koje su podigli njegovi preci. Čak je i svoju baku Maaku uklonio s položaja kraljice-majke jer je postavila odvratan lik božice Ašere. Asa ga je posjekao i spalio u dolini potoka Kidrona. Asa nije uklonio poganska svetišta na uzvišenjima premda je cijelog života i svim srcem bio vjeran BOGU. On i njegov otac posvetili su Bogu zavjetne darove u srebru, zlatu i posuđu. Asa ih je sve pohranio u BOŽJEM hramu. Između judejskog kralja Ase i izraelskog kralja Baaše vodio se rat sve vrijeme njihove vladavine. Izraelski je kralj Baaša zaratio protiv Jude. Osvojio je grad Ramu i učinio ga vojnim sjedištem da bi kontrolirao kretanje u Asinu Judeju. No Asa je uzeo sve srebro i zlato iz riznica BOŽJEGA hrama i kraljevske palače. Blago je povjerio svojim službenicima i poslao ih Ben Hadadu, Tabrimonovom sinu i Hezjonovom unuku, kralju Arama, koji je vladao u Damasku. Poručio mu je: »Sklopimo savez kakav su imali naši očevi. Šaljem ti poklon u srebru i zlatu. Raskini savez s izraelskim kraljem Baašom pa će me prestati napadati.« Ben Hadad priklonio se Asi. Poslao je svoje vojne zapovjednike na izraelske gradove. Napali su Ijon, Dan, Abel Bet Maaku, cijeli Kinerot i sva područja Naftalijevog plemena. Kad je Baaša čuo za napade, prestao je utvrđivati Ramu i vratio se u Tirsu. Tada je kralj Asa objavio proglas za sve Judejce pa su oni uzeli kamen i drvo koje je Baaša koristio u Rami i prenijeli građu u Benjaminovu Gebu i Mispu. Tako je kralj Asa obnovio i ojačao te gradove. Sva ostala Asina djela, sve o njegovoj moći, o onome što je činio i o gradovima koje je izgradio, zapisano je u knjizi Povijest kraljeva Jude. U starosti je bolovao od infekcije nogu. Kad je Asa umro, sahranjen je sa svojim precima u Davidovom gradu. Njegov je sin Jošafat postao sljedeći kralj. Nadab, Jeroboamov sin, postao je izraelski kralj u drugoj godini Asine vladavine Judom. Vladao je Izraelom dvije godine. Činio je zlo pred BOGOM jednako kao i njegovi preci, potičući na grijeh i cijeli Izrael. Baaša, Ahijin sin iz Isakarovog plemena, urotio se protiv Nadaba. Nadab je s cijelom izraelskom vojskom opsjedao filistejski grad Gibeton, a tom je prilikom Baaša ubio Nadaba. To se dogodilo u trećoj godini vladavine judejskog kralja Ase. Baaša je postao sljedeći kralj Izraela. Čim je Baaša postao kralj, pobio je cijelu Jeroboamovu obitelj. Nitko nije preživio, baš kao što je BOG najavio preko svog sluge, proroka Ahije iz Šila. Dogodilo se to zbog mnogih grijeha kralja Jeroboama. On je cijeli Izrael poticao na grijeh, što je silno razljutilo Izraelovog BOGA. Sve o Nadabovim djelima zapisano je u knjizi Povijest kraljeva Izraela. Cijelo je vrijeme svoje vladavine nad Izraelom Baaša ratovao s judejskim kraljem Asom. Baaša, Ahijin sin, postao je kralj cijelog Izraela u trećoj godini vladavine judejskog kralja Ase. Vladao je u Tirsi tijekom dvadeset i četiri godine. Činio je zlo pred BOGOM jednako kao Jeroboam i navodio cijeli Izrael na grijeh. Prorok Jehu, Hananijev sin, prenio je kralju Baaši poruku od BOGA: »Podigao sam te iz prašine i učinio vladarom nad mojim narodom Izraelom. No ti si krenuo Jeroboamovim stopama i naveo moj narod Izrael na grijeh. Njihovi su me grijesi razljutili. Zato ću uništiti Baašu i njegovu obitelj, jednako kao što sam uništio obitelj Jeroboama, Nebatovog sina. Psi će pojesti tijela onih članova Baašine obitelji koji umru u gradu, a ptice onih koji umru u polju.« O ostalim Baašinim djelima, o onome što je činio i o njegovoj snazi, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Baaša je umro i sahranjen je u Tirsi. Njegov je sin Ela postao sljedeći kralj. Ono što je BOG rekao protiv Baaše i njegove obitelji preko proroka Jehua, Hananijevog sina, bilo je zbog sveg zla koje je Baaša učinio pred BOGOM. Baaša ga je razljutio svojim djelima, posebno ubijanjem Jeroboamove obitelji. Zato je BOG postupio s Baašinom obitelji jednako kao s Jeroboamovom. Dvadeset i šeste godine vladavine judejskoga kralja Ase, kralj je Izraela postao Ela, Baašin sin. Vladao je u Tirsi dvije godine. No protiv njega urotio se Zimri, jedan od njegovih službenika koji je bio zapovjednik polovice postrojbi bojnih kola. Dok se Ela u Tirsi opijao u kući Arse, upravitelja palače, Zimri je ušao, napao ga i ubio. Bilo je to dvadeset i sedme godine vladavine judejskog kralja Ase. Zimri je zavladao nakon Ele. Čim je dobio vlast i sjeo na prijestolje, pobio je cijelu Baašinu obitelj. Nije poštedio nijednog muškarca, bio on Baašin rođak ili prijatelj. Tako je Zimri uništio cijelu Baašinu obitelj, u skladu s onim što je BOG rekao protiv njega preko proroka Jehua. Dogodilo se to zbog svih grijeha koje su počinili Baaša i njegov sin Ela. Također, navodili su i cijeli Izrael na grijeh. Štovali su ništavne idole i tako razljutili Izraelovog BOGA. Ostala Elina djela, i sve što je činio, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. U dvadeset i sedmoj godini vladavine judejskog kralja Ase, Zimri je postao kralj Izraela. Vladao je samo sedam dana. Izraelska je vojska tada opsjedala grad Gibeton koji je pripadao Filistejcima. Kad su Izraelci u taboru čuli da se Zimri urotio protiv kralja i ubio ga, istog su dana proglasili Omrija, zapovjednika vojske, kraljem Izraela. Omri je u pratnji svih Izraelaca obustavio opsadu Gibetona i krenuo u osvajanje Tirse. Kad je Zimri vidio da je grad osvojen, otišao je u kulu na kraljevskoj palači. Vojnici su je zapalili dok je on još bio unutra. Tako je umro zbog grijeha koje je počinio. Činio je zlo pred BOGOM. Postupao je isto kao Jeroboam i navodio je Izrael na grijeh. Ostala Zimrijeva djela, i sve o njegovoj uroti, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Tada je došlo do podjele u izraelskom narodu: pola je naroda željelo za kralja Tibnija, Ginatovog sina, a druga je polovica pristala uz Omrija. No Omrijevi su pristaše bili jači od pristaša Tibnija, Ginatovog sina. Tibni je poginuo, a Omri je postao kralj. Trideset i prve godine vladavine judejskog kralja Ase, Omri je postao kralj Izraela. Vladao je dvanaest godina, od toga šest godina u Tirsi. Za šest tisuća srebrnjaka kupio je od Šemera brdo Samariju. Na brdu je utvrdio grad i nazvao ga Samarija, po Šemeru, prijašnjem vlasniku brda. Omri je činio zlo pred BOGOM i griješio više od svih svojih prethodnika. Griješio je jednako kao Jeroboam, Nebatov sin, i navodio Izrael na grijeh. Svojim su ništavnim idolima razljutili Izraelovog BOGA. Ostala Omrijeva djela i sve što je činio, o moći koju je imao, sve je zapisano u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Omri je umro i sahranjen je u Samariji. Njegov je sin Ahab postao sljedeći kralj. Trideset i osme godine vladavine judejskog kralja Ase, kralj Izraela postao je Ahab, Omrijev sin. Vladao je Izraelom u Samariji dvadeset i dvije godine. Činio je zlo pred BOGOM više od svih svojih prethodnika. I, kao da mu nije bilo dovoljno što je griješio jednako kao Jeroboam, Nebatov sin, nego je još za ženu uzeo Izabelu, kćer sidonskoga kralja Etbaala, pa je počeo štovati boga Baala. Podigao je žrtvenik Baalu u Baalovom hramu koji je sagradio u Samariji. Dao je napraviti i Ašerin kip. Ahab je razljutio Izraelovog BOGA više od svih izraelskih kraljeva prije njega. U njegovo je vrijeme Hiel iz Betela ponovo izgradio grad Jerihon. No pri gradnji temelja gradskih zidina umro mu je prvorođeni sin Abiram, a pri postavljanju gradskih vrata umro je i najmlađi Hielov sin Segub. Tako se ispunila BOŽJA riječ. Dogodilo se upravo ono što je BOG rekao preko Jošue, Nunovog sina. Tišbijac Ilija bio je prorok iz Tišbe u Gileadu. Rekao je kralju Ahabu: »Zaklinjem se BOGOM, jedina rosa ili kiša sljedećih nekoliko godina past će samo na moju zapovijed.« Tada je BOG rekao Iliji: »Idi odavde na istok i sakrij se u koritu potoka Kerita, istočno od rijeke Jordan. Tamo ćeš piti iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da ti donose hranu.« Ilija je učinio kako mu je rekao BOG: sakrio se neko vrijeme pokraj potoka Kerit, istočno od rijeke Jordan. Gavrani su mu svakog jutra i večeri donosili kruh i meso, a vodu je pio iz potoka. No potok je nakon nekog vremena presušio jer nije bilo kiše. Tada mu je rekao BOG: »Idi sad u Sarfatu u Sidonu i ostani ondje. Tamo sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.« Ilija je otišao u Sarfatu. Pred gradskim je vratima susreo jednu udovicu kako sakuplja granje za potpalu. Obratio joj se: »Možeš li mi u vrču donijeti malo vode za piće?« Čim je krenula po vodu, viknuo je za njom: »Molim te, donesi mi i komad kruha.« Odgovorila je: »Zaklinjem ti se pred tvojim BOGOM, nemam kruha, već samo šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču. Sakupljam nekoliko grančica da kod kuće spremim posljednje jelo za sebe i sina. Pojest ćemo, a zatim umrijeti od gladi.« Ilija joj reče: »Ne boj se! Idi kući i napravi kako si rekla. No prvo meni pripremi malu pogaču i donesi mi je, a zatim spremi obrok za sebe i svog sina. Jer, ovako govori BOG Izraela: ‘Neće se isprazniti ćup s brašnom, niti će presušiti vrč s uljem, sve do dana kad će BOG poslati kišu na zemlju.’« Otišla je i učinila kako je rekao Ilija. Mnogo je dana bilo hrane za nju, za Iliju i za njezino kućanstvo. Ćup s brašnom nije se ispraznio, niti je presušilo ulje u vrču, baš kao što je BOG objavio preko Ilije. Nakon nekog vremena razbolio se sin gospodarice kuće. Njegovo se stanje pogoršavalo, a na kraju je prestao disati. Žena je rekla Iliji: »Što imaš protiv mene, Božji čovječe? Zar si me došao podsjetiti na moj grijeh i donijeti smrt mojem sinu?« »Daj mi svoga sina«, odgovorio je Ilija. Uzeo ga je iz njezinog naručja, odnio u gornju sobu, u kojoj je sâm stanovao, i položio ga na svoj krevet. Zavapio je BOGU: »BOŽE moj, zašto si pustio nesreću na ovu udovicu kod koje živim? Zašto si usmrtio njezinog sina?« Zatim se ispružio preko dječakovog tijela tri puta i zavapio BOGU: »O BOŽE moj, neka se u ovo dijete ponovo vrati život!« BOG je odgovorio na Ilijin vapaj. Dječak je ponovo počeo disati i život se vratio u njega. Ilija je uzeo dijete, donio ga iz gornje sobe, predao ga majci i rekao: »Gledaj, sin ti je živ!« A žena mu odgovori: »Sad znam da si Božji čovjek i da BOG zaista govori kroz tebe.« Nakon mnogo vremena, u trećoj godini suše, BOG je rekao Iliji: »Idi k Ahabu, a ja ću poslati kišu na zemlju.« Ilija je otišao k Ahabu. U Samariji je tada vladala strašna glad. Ahab je pozvao Obadiju, upravitelja palače, koji je bio istinski štovatelj BOGA. Jednom kad je Izabela ubijala BOŽJE proroke, Obadija ih je bio sklonio stotinu. Sakrio ih je u dvije spilje, po pedeset proroka u svaku, i snabdijevao ih hranom i vodom. Ahab je rekao Obadiji: »Pretraži sve izvore i potoke u zemlji. Možda pronađemo travu kojom ćemo očuvati na životu konje i mazge. Tako nam životinje neće propasti.« Podijelili su među sobom područje koje će pretraživati. Ahab je krenuo na jednu, a Obadija na drugu stranu. Obadija je na putu neočekivano susreo Iliju. Prepoznao ga je, duboko se poklonio pred njim i rekao: »Jesi li to ti, moj gospodaru Ilija?« »Ja sam«, odgovori Ilija. »Idi i reci svome gospodaru: ‘Ilija je ovdje’.« No Obadija mu je rekao: »Što sam sagriješio? Zašto mene, svog slugu, predaješ u ruke Ahabu da me ubije? Zaklinjem se tvojim BOGOM, nema naroda ili kraljevstva u koje moj gospodar nije slao ljude u potragu za tobom. A kad bi javili da nisi ondje, tjerao ih je da to potvrde zakletvom. Ti sad želiš da kažem svom gospodaru: ‘Ilija je ovdje.’ Čim krenem, odnijet će te BOŽJI duh tko zna kamo. Ako kažem Ahabu da si ovdje, a on te ne nađe, ubit će me. A ja, tvoj sluga, štujem BOGA još od djetinjstva. Zar ti nije rečeno, moj gospodaru, što sam učinio kad je Izabela ubijala BOŽJE proroke? Sakrio sam stotinu proroka u dvije spilje, po pedeset u svaku, i snabdijevao ih hranom i vodom. Ti sad želiš da kažem svom gospodaru: ‘Ilija je ovdje.’ Pa ubit će me!« A Ilija mu odgovori: »Zaklinjem se BOGOM, Svevladarom kojeg štujem, svakako ću se već danas susresti s Ahabom.« Potom Obadija ode k Ahabu i obavijesti ga o svemu. Ahab je krenuo ususret Iliji. Kad je ugledao Iliju, Ahab je rekao: »Jesi li to stvarno ti, onaj što Izraelu stvara nevolje?« »Ne stvaram ja nevolje u Izraelu«, odgovori Ilija, »već ti i tvoja obitelj. Zapostavili ste BOŽJE zapovijedi i počeli štovati baale. Stoga, sad sazovi cijeli Izrael neka se okupi preda mnom na brdu Karmel. Neka se također okupi četiristo i pedeset Baalovih i četiristo Ašerinih proroka, koje uzdržava kraljica Izabela.« Ahab je poslao poruku da se na brdu Karmel okupe svi Izraelci i prozvani proroci. Ilija je stupio pred okupljeni narod i rekao: »Dokad ćete se još kolebati između dva mišljenja? Ako je BOG pravi Bog, njega slušajte. A ako je Baal pravi Bog, slušajte njega.« No narod mu nije odgovorio ni riječ. Tada je Ilija rekao narodu: »Jedini sam ja još ostao od BOŽJIH proroka, a Baalovih je četiristo pedeset. Dajte nam dva bika. Neka oni izaberu jednog za sebe, isjeku ga na komade i polože na drva. No neka ne pale vatru. Ja ću pripremiti drugog bika, položiti komade na drvo i također neću paliti vatru. Zatim vi prizovite svog boga, a ja ću zazvati svoga. Bog koji odgovori paljenjem vatre — pravi je Bog.« Cijeli je narod odgovorio: »Slažemo se.« Tada je Ilija rekao Baalovim prorocima: »Budući da vas je mnogo, vi prvi odaberite jednog bika i pripremite ga. Zatim prizovite ime svog boga, ali ne palite vatru.« Uzeli su bika i pripremili ga. Od jutra do podneva zazivali su Baalovo ime. »O Baale, odgovori nam!« vikali su. Ali nije se čuo ni glas. Nitko nije odgovorio. Plesali su i skakali oko žrtvenika koji su bili načinili. U podne im se Ilija počeo rugati. »Vičite glasnije!« govorio je. »Jer, to je bog. Možda se zadubio u vlastite misli. Ili je zauzet. Ili je na putu. Ili spava pa ga treba probuditi.« Glasno su vikali i po svom se običaju sjekli mačevima i kopljima do krvi. Podne je prolazilo, a oni su mahnitali sve do vremena prinošenja večernje žrtve. No nitko se nije oglasio, nitko nije slušao niti odgovorio. Tada je Ilija rekao cijelom narodu: »Priđite sada ovdje.« Narod je prišao, a on je popravio porušeni BOŽJI žrtvenik. Uzeo je dvanaest kamenova, po jedan za svako pleme Jakovljevih sinova, sinova čovjeka kojem je BOG bio promijenio ime u Izrael. Tim je kamenjem napravio žrtvenik u čast BOGU, a uokolo iskopao jarak u koji su mogle stati dvije kante vode . Zatim je naslagao drva i isjekao bika na komade. Položio je komade na drvo i rekao: »Napunite vodom četiri vrča i izlijte po žrtvi i drvima.« Potom je rekao: »Učinite to još jedanput«, i oni su učinili kako je rekao. »Učinite to i treći put«, rekao je, a oni su to učinili i treći put. Voda se slijevala oko žrtvenika i napunila sav jarak uokolo. Kad je bilo vrijeme za prinos žrtve, prorok Ilija je prišao žrtveniku i pomolio se: »O BOŽE Abrahama, Izaka i Izraela, danas obznani da si ti Bog u Izraelu i da sam ja tvoj sluga. Obznani da sam sve ovo učinio na tvoju zapovijed. Odgovori mi, o BOŽE! Odgovori mi da bi ovaj narod znao da si ti BOG i da ćeš njihova srca pridobiti natrag za sebe.« Tada je BOG spustio vatru koja je spalila žrtvu, drvo, kamenje i prašinu te isušila svu vodu u jarku. Svi su to vidjeli, poklonili se do zemlje i povikali: »Ilijin je pravi Bog! On je istinski BOG!« Tada im je Ilija naredio: »Pohvatajte Baalove proroke. Ni jedan ne smije pobjeći!« Ljudi su ih pohvatali, a Ilija ih je odveo dolje na potok Kišon i sve ih pobio. Ilija je rekao kralju Ahabu: »Idi sada, jedi i pij. Čujem zvuk jake kiše.« Ahab je otišao jesti i piti, a Ilija se popeo na vrh Karmela, sagnuo do zemlje i stavio glavu među koljena. »Popni se i pogledaj prema moru«, rekao je svom slugi. Sluga se popeo, pogledao i rekao: »Ne vidim ništa.« Ilija ga je tako slao sedam puta. Sedmi put, sluga je rekao: »Vidim mali oblak, malen kao ljudski dlan, kako dolazi s mora.« A Ilija mu reče: »Idi k Ahabu i reci mu da upregne konje i krene kući prije nego što ga spriječi kiša.« Ubrzo se nebo zacrnjelo od oblaka, podigao se vjetar i počela je padati jaka kiša. Ahab se odvezao prema Jezreelu, a Iliju je obuzela BOŽJA snaga. Zataknuo je donji dio svog ogrtača za pojas i prije Ahaba otrčao sve do Jezreela. Ahab je ispričao Izabeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem pobio sve Baalove proroke. Izabela je k Iliji poslala glasnika s porukom: »Neka me bogovi kazne ako već do sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom isto što si ti učinio s njihovim životima.« Ilija se uplašio i pobjegao da spasi svoj život. Stigao je u Beer Šebu, u Judi, i ondje ostavio svog slugu. Sâm je otišao na dan hoda u pustinju. Sjeo je pod jedan grm i molio za smrt. »Dosta mi je, BOŽE«, rekao je. »Uzmi mi život. Nisam ništa bolji od svojih predaka.« Zatim je legao i zaspao pod grmom. Tada mu je prišao anđeo i dotaknuo ga. Rekao je: »Ustani i jedi!« Ilija je pored glave ugledao svježe pečenu pogaču i vrč vode. Jeo je i pio pa ponovo zaspao. BOŽJI je anđeo došao i drugi put, dotaknuo ga i rekao: »Ustani i jedi jer je pred tobom dug put.« Ilija je ustao, jeo i pio pa mu se vratila snaga. Potom je hodao četrdeset dana i noći do Horeba, Božje planine. Ušao je u jednu spilju i ondje prenoćio. Čuo je BOŽJU riječ: »Što radiš ovdje, Ilija?« Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.« BOG mu reče: »Izađi i stani na planinu pred BOGOM. Jer, BOG upravo prolazi.« Silan je vihor lomio planine i mrvio stijene pred BOGOM, ali BOG nije bio u vihoru. Nakon vihora bio je potres, ali BOG nije bio u potresu. Nakon potresa buknula je vatra, ali BOG nije bio u vatri. Poslije vatre, čuo se blagi, tihi šapat . Kad ga je Ilija začuo, navukao je ogrtač preko lica i izašao na ulaz spilje. Glas ga je upitao: »Što radiš ovdje, Ilija?« Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.« BOG mu je rekao: »Vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad stigneš u grad Damask, pomazat ćeš ondje Hazaela za kralja Arama. Jehua, Nimšijevog sina, pomazat ćeš za kralja Izraela, a Elizeja, Šafatovog sina iz Abel Mehole, za proroka umjesto tebe. Jehu će pogubiti svakog tko izbjegne Hazaelov mač, a Elizej svakog tko pobjegne Jehuovom maču. Ipak, ostavit ću u Izraelu sedam tisuća ljudi koji se nisu klanjali Baalu niti ljubili njegov kip.« Tako je Ilija krenuo odande i našao Elizeja, Šafatovog sina, koji je orao polje. Jedanaest pari volova s oračima bilo je ispred njega, a on je bio s dvanaestim parom. Ilija mu je pristupio i preko njega prebacio svoj ogrtač . Elizej je ostavio volove i potrčao za Ilijom. Rekao je: »Pusti me da poljubim oca i majku za rastanak pa ću onda ići s tobom.« »Vrati se«, odgovorio je Ilija. »Ja te ne sprečavam.« Elizej se vratio i zaklao svoje volove. Na vatri od drvenog jarma i pluga skuhao je meso i nahranio ljude. Potom je ustao i krenuo za Ilijom kao njegov sluga. Ben Hadad, kralj Arama, okupio je cijelu svoju vojsku. Uz njega su bila trideset i dvojica kraljeva , mnogo konja i bojnih kola. Krenuo je u pohod, opkolio je i napao grad Samariju. Izraelskom je kralju Ahabu u grad poslao glasnike sa sljedećom porukom: »Tvoje srebro i zlato pripada meni, a isto tako i tvoje najbolje žene i djeca.« Izraelski je kralj odgovorio: »Kako ti kažeš, moj gospodaru i kralju. Pripadam ti ja i sva moja imovina.« No glasnici su se ponovo vratili. Rekli su Ahabu: »Ovako ti poručuje Ben Hadad: Poslao sam ti poruku da mi prepustiš svoje srebro i zlato, žene i djecu. No povrh toga, sutra u ovo doba poslat ću svoje sluge da pretraže tvoju palaču i kuće tvojih službenika. Uzet će i odnijeti sve što im se čini vrijedno.« Tada je izraelski kralj sazvao sve starješine u zemlji. Rekao im je: »Jasno je da ovaj čovjek traži nevolju! Kad je tražio moje žene i djecu, srebro i zlato, nisam ga odbio.« Sve starješine i cijeli narod odgovorili su mu: »Nemoj ga poslušati niti pristati na ono što traži.« Ovako je uputio Ben Hadadove glasnike: »Poručite mom gospodaru i kralju: Sve što si isprva tražio od svog sluge, dat ću ti. No tvoj drugi zahtjev ne mogu ispuniti.« Glasnici su Ben Hadadu odnijeli odgovor, a on je tada Ahabu još jednom uzvratio: »Zaklinjem se da ću razoriti Samariju i da ništa neće ostati od grada, čak niti toliko prašine da moji ljudi napune šake. Neka me bogovi unište ako od Samarije ne ostane samo prašina. I to šaka prašine za svakoga od mojih ljudi.« Kralj Izraela je odgovorio: »Poručite mu: Ne hvali se pobjedom ako se tek oblačiš za bitku.« Dok je Ben Hadad u svome šatoru pio sa savezničkim vladarima, glasnici su donijeli ovu poruku od kralja Ahaba. Tada je zapovjedio svojim ljudima: »Na položaje!« I oni su zauzeli položaje za napad na grad. Tada je jedan prorok prišao Ahabu, kralju Izraela, i rekao: »Ovako govori BOG: ‘Vidiš li ovu silnu vojsku? Danas ću je poraziti za tebe. Tako ćeš znati da sam ja BOG’.« »Tko će to učiniti?« upitao je Ahab. Prorok je odgovorio: »Ovako govori BOG: ‘Mladi upravitelji pokrajina’.« »A tko će povesti bitku?« upitao je Ahab. Prorok je odgovorio: »Ti.« Ahab je tada okupio dvjesto trideset i dvojicu mladih vojnika, koji su bili u službi pokrajinskih upravitelja, a potom i cijelu vojsku od sedam tisuća Izraelaca. Krenuli su u podne, dok su se Ben Hadad i njegova trideset i dvojica saveznička vladara opijala pod svojim šatorima. Mladi su vojnici u službi pokrajinskih upravitelja krenuli prvi. Ben Hadadova izvidnica ga je obavijestila: »Vojnici dolaze iz Samarije.« Uputio ih je: »Ako dolaze u miru, dovedite ih žive. Ako dolaze u boj, opet ih dovedite žive.« Naprijed su krenuli Ahabovi mladići, a za njima i cijela izraelska vojska. Svaki je ratnik ubio protivnika s kojim se sukobio. Aramejci su bježali pred izraelskim progoniteljima. Ben Hadad, kralj Arama, pobjegao je na konju s nekoliko drugih konjanika. Tada je u bitku izašao izraelski kralj i napao postrojbe konja i bojnih kola. Izvršio je pokolj nad Aramejcima. Nakon toga prorok je prišao izraelskom kralju i rekao: »Dobro se utvrdi i razmisli što ti je činiti jer će aramejski kralj ponovo napasti već na proljeće.« Službenici aramejskog kralja rekli su mu: »Njihovi bogovi su bogovi brda. Zato su bili jači na brdu. No, ako s njima povedemo bitku u dolini, sigurno ćemo ih poraziti. Trebamo ukloniti trideset i dvojicu kraljeva s njihovih položaja i zamijeniti ih vojnim zapovjednicima. Okupi vojsku kakva je bila ona koju si izgubio, s isto toliko konja i bojnih kola. Borit ćemo se u dolini i sigurno ih poraziti.« Kralj je poslušao njihov savjet i tako postupio. U proljeće je Ben Hadad okupio Aramejce i krenuo u Afek, u boj protiv Izraela. Izraelci su se okupili, dobro opremili i izašli ususret neprijatelju. Utaborili su se pred njima poput dva mala stada koza, dok je aramejska vojska prekrivala zemlju. Božji je čovjek prišao kralju Izraela i rekao: »Ovako govori BOG: ‘Budući da su Aramejci rekli da sam ja bog brda, a ne bog dolina, porazit ću njihovu silnu vojsku i predati je tebi. Tako ćeš znati da sam ja svuda BOG’.« Sedam su dana bili utaboreni jedni nasuprot drugima, a bitka se povela sedmog dana. Izraelci su u jednom danu pobili sto tisuća aramejskih vojnika. Preživjeli su se Aramejci sklonili u grad Afek. No gradske su se zidine srušile i zatrpale njih dvadeset i sedam tisuća. I Ben Hadad je pobjegao u grad i sakrio se u jednoj tajnoj prostoriji. Sluge su rekle kralju: »Slušaj! Čuli smo da su izraelski kraljevi milosrdni. Obucimo pokajničku tkaninu oko bokova i zavežimo konopce oko glave pa izađimo pred izraelskog kralja. Možda ti poštedi život.« Opasali su pokajničku tkaninu oko bokova i zavezali konopce oko glave te otišli kod izraelskoga kralja. Rekli su: »Tvoj sluga Ben Hadad moli te da mu poštediš život.« A kralj je odgovorio: »Zar je još živ? Ta on je moj brat.« Ben Hadadovi izaslanici shvatili su to kao dobar znak i požurili se potvrditi kraljevu riječ. Uzvratili su: »Da, Ben Hadad je tvoj brat.« »Idite i dovedite ga«, rekao je kralj. Tada je Ben Hadad došao pred kralja, a on ga je pozvao u svoju kočiju. Ben Hadad je ponudio izraelskom kralju: »Vratit ću ti gradove koje je moj otac uzeo tvom ocu. Također, možeš za sebe izgraditi trgovačku četvrt u Damasku, kao što je moj otac napravio u Samariji.« A Ahab je odgovorio: »Pustit ću te uz uvjete koje si nabrojao.« Zatim je s njim sklopio sporazum i pustio ga na slobodu. Prema BOŽJOJ zapovijedi, jedan je prorok rekao drugome: »Molim te, udari me.« No drugi je prorok odbio. Tada mu je prvi prorok rekao: »Nisi poslušao BOŽJI glas. Zato će te, čim se udaljiš, ubiti lav.« Čim se drugi prorok udaljio, naišao je lav i ubio ga. Tada je prvi prorok našao drugog čovjeka i rekao mu: »Molim te, udari me.« Čovjek ga je udario i ozlijedio. Tada je prorok, očiju prekrivenih povezom, stao pokraj puta i čekao prolazak kralja. Kad je kralj prolazio, prorok je doviknuo: »Tvoj je sluga bio usred bitke, kad mi je jedan vojnik predao zarobljenika i rekao: ‘Čuvaj ovog čovjeka! Ako pobjegne, platit ćeš svojim životom ili ćeš platiti trideset i četiri kilograma srebra.’ Ali, dok je tvoj sluga bio zauzet drugim poslovima, zarobljenik je pobjegao.« »Ovako presuđujem«, reče mu izraelski kralj. »Bit će kako si sam rekao.« Tada je čovjek brzo skinuo povez s očiju, a kralj ga je prepoznao kao jednog od proroka. Prorok je rekao: »Ovako govori BOG: ‘Pustio si na slobodu čovjeka kojeg sam predodredio za uništenje. Zato ćeš svojim životom platiti za njegov život, a tvoj će narod ispaštati za njegov narod’.« Kralj Izraela vratio se u Samariju ogorčen i potišten. Nabot iz Jezreela imao je vinograd u Jezreelu, blizu same palače kralja Ahaba u Samariji. Jednog je dana Ahab rekao Nabotu: »Daj mi svoj vinograd. Napravit ću povrtnjak pokraj palače. U zamjenu ću ti dati bolji vinograd. Ili, ako ti tako više odgovara, platit ću ti koliko vrijedi.« No Nabot je odgovorio: »BOG zabranjuje da predam nasljedstvo svojih predaka.« Ahab se vratio kući ljut i zlovoljan jer mu je Nabot iz Jezreela rekao da mu ne želi prepustiti nasljedstvo svojih predaka. Legao je u krevet, okrenuo lice prema zidu i odbijao hranu. Njegova je žena Izabela ušla i pitala: »Zašto si tako zlovoljan? Zašto odbijaš hranu?« Odgovorio je: »Razgovarao sam s Nabotom iz Jezreela. Tražio sam ga da mi proda svoj vinograd ili, ako želi, da mi ga prepusti u zamjenu za drugi. Ali, odbio me.« No Izabela je rekla: »Zar se tako ponaša kralj Izraela? Ustani, jedi i razvedri se! Ja ću ti pribaviti vinograd Jezreelca Nabota.« Napisala je pismo u Ahabovo ime i zapečatila ga njegovim pečatom. Poslala ga je starješinama i imućnicima koji su živjeli u Nabatovom gradu. Napisala je: »Proglasite dan posta i okupite narod. Dajte Nabotu počasno mjesto. Pronađite dvojicu, koji su spremni lagati, pa neka svjedoče kako je Nabot govorio protiv Boga i kralja. Poslije izvedite Nabota iz grada i kamenujte ga do smrti.« Starješine i imućnici iz Nabotova grada učinili su kako im je Izabela zapovjedila u pismu. Proglasili su dan posta, okupili narod, a Nabotu dali počasno mjesto na skupu. No došla su dvojica lažljivaca i pred svima lažno svjedočila da je Nabot govorio protiv Boga i kralja. Izveli su Nabota izvan grada i kamenovali ga do smrti. Izabeli su poručili: »Nabot je kamenovan i mrtav.« Kad je Izabela to čula, rekla je Ahabu: »Nabot je mrtav. Sad možeš otići i uzeti vinograd koji si želio.« Kad je Ahab to čuo, otišao je i zaposjeo željeni vinograd. Tada je BOG rekao Tišbijcu Iliji: »Kreni ususret izraelskom kralju Ahabu u Samariju. Naći ćeš ga u Nabotovom vinogradu koji je sebi pribavio na prijevaru. Reći ćeš mu da BOG pita: ‘Jesi li ubio? Jesi li ukrao?’ I još mu reci da BOG poručuje: ‘Tamo gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će i tvoju.’« Kad je Ahab vidio Iliju, rekao je: »Napokon me moj neprijatelj pronašao.« »Pronašao sam te«, odgovorio je Ilija, »jer si se opet predao svemu što je zlo pred BOGOM. Evo što ti poručuje BOG: ‘Donijet ću ti nesreću. Izbrisat ću tvoje potomstvo i ubiti svakog tvoga muškog potomka u Izraelu, bio on rob ili slobodan. Učinit ću s tvojom obitelji isto što sam učinio s obitelji Jeroboama, Nebatovog sina, i s obitelji Baaše, Ahijinog sina. To ti je kazna jer si me razljutio i naveo Izrael na grijeh. A za Izabelu je BOG odredio da njezino tijelo požderu psi pokraj gradskih zidina Jezreela. Psi će pojesti sve one iz Ahabove obitelji koji umru u gradu, a ptice one koji umru u polju.’« Nitko nije učinio toliko zla pred BOGOM kao Ahab, na nagovor svoje žene Izabele. Činio je gnjusobe štujući idole kao Amorejci koje je BOG protjerao ispred Izraelaca. Kad je Ahab to čuo, razderao je svoju odjeću i navukao pokajničku tkaninu na golo tijelo. Odbijao je hranu i spavao u pokajničkoj tkanini. Išao je uokolo sav tužan i utučen. Tada je BOG rekao Tišbijcu Iliji: »Jesi li vidio kako se Ahab ponizio preda mnom? Zato što se tako iskreno kaje, neću izvršiti kaznu nad njegovom obitelji za njegovog života, već tijekom vladavine njegovog sina.« Gotovo je tri godine vladao mir između Arama i Izraela. U trećoj je godini judejski kralj Jošafat posjetio izraelskog kralja Ahaba. Kralj Izraela rekao je svojim službenicima: »Znate li da Ramot u Gileadu pripada nama, a ništa ne poduzimamo kako bismo ga preuzeli natrag od aramejskoga kralja?« Zatim se obratio Jošafatu: »Hoćeš li sa mnom u bitku za Ramot u Gileadu?« A Jošafat je odgovorio: »Da, ti i ja smo jedno. Moji ljudi su tvoji ljudi, a moji konji su tvoji konji.« No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.« Tada je izraelski kralj okupio oko četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebam li ići u bitku protiv Aramejaca u Ramotu, u Gileadu, ili ne?« »Idi«, odgovorili su, »jer Bog će kralju dati pobjedu.« No Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?« Izraelski je kralj odgovorio Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. No mrzim ga jer mi ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.« Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.« Tada je izraelski kralj poslao jednog svoga službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina. Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci. Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.« Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.« U međuvremenu, kraljev je službenik tražio Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu tako reci.« No Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što mi govori BOG.« Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramota u Gileadu ili ne?« »Idi i uspjet ćeš«, odgovorio je Mikaja, »BOG će kralju predati grad.« No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?« Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori: ‘Ovaj narod nema gospodara. Neka se svatko mirno vrati kući.’« Izraelski je kralj rekao Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?« A Mikaja nastavi: »Slušaj sad poruku od BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva. Pitao je: ‘Tko će namamiti Ahaba da napadne Ramot u Gileadu i da ondje pogine?’ Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo. Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ ‘Kako?’ upitao je BOG. ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’ Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta svih tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.« Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je. A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad se budeš pokušavao sakriti na tajno mjesto.« Izraelski je kralj tada zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu. Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor! Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’« Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.« Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!« Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu. Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.« I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku. Kralj Arama zapovjedio je trideset i dvojici zapovjednika svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.« Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, bili su uvjereni da je izraelski kralj. Krenuli su na njega u napad, a on je počeo vikati. Kad su zapovjednici shvatili da nije izraelski kralj, prestali su ga napadati. No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio pravog izraelskoga kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa. Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola! Izvedi me iz bitke! Ranjen sam.« Bitka je bjesnjela cijeli dan. Naslonjen u kolima, kralj je stajao poduprt naočigled Aramejaca. Iskrvario je na podu kola i uvečer umro. Kad je sunce bilo na zalasku, kroz bojne je redove odjeknuo povik: »Neka se svatko vrati u svoj grad i svoju zemlju!« Kralj je bio mrtav. Njegovo su tijelo odnijeli u Samariju i ondje ga sahranili. Njegova su bojna kola oprali u samarijskom jezeru, gdje su se kupale prostitutke, a psi su polizali njegovu krv. Baš onako kako je objavio BOG. Ostala Ahabova djela i sve što je činio, sve o palači s ukrasima od bjelokosti i gradovima koje je izgradio, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Nakon što je Ahab umro, sahranjen je pored svojih predaka. Njegov je sin Ahazija postao sljedeći kralj. Jošafat, Asin sin, postao je kralj Jude u četvrtoj godini vladavine izraelskoga kralja Ahaba. Jošafat je imao trideset i pet godina kad je postao kralj, a vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Majka mu se zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći. U svemu je slijedio svog oca Asu i od toga nije odstupio. Postupao je ispravno pred BOGOM. No nije uklonio lokalna svetiša pa je narod nastavio prinositi žrtve i kâd lažnim bogovima. Jošafat je sklopio mir s kraljem Izraela. Ostala njegova djela, moć koju je pokazao i ratove koje je vodio, sve je zapisano u knjizi Povijest judejskih kraljeva. Uspio je u zemlji iskorijeniti mušku kultsku prostituciju koja se održala još iz vremena njegovog oca Ase. U to vrijeme u Edomu nije bilo kralja. Zemljom je upravljao namjesnik judejskog kralja. Jošafat je sagradio trgovačke brodove koji su trebali ploviti u Ofir po zlato. No svi su uništeni u brodolomu već u matičnoj luci u Esjon Geberu. Ahazija, Ahabov sin, predložio je Jošafatu: »Pusti da i moji sluge plove na brodovima s tvojom posadom.« No Jošafat je odbio njegov prijedlog. Nakon smrti, Jošafat je sahranjen pored svojih predaka, u gradu svog pretka Davida. Njegov je sin Joram postao sljedeći kralj. Ahazija, Ahabov sin, počeo je vladati kao kralj Izraela u Samariji u sedamnaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošafata. Vladao je Izraelom dvije godine. Griješio je pred BOGOM isto kao što su to činili njegovi otac i majka, Ahab i Izabela. Naveo je Izrael na grijeh, kao što je to bio učinio Jeroboam, Nebatov sin. Služio je lažnom bogu Baalu i štovao ga. Tako je razljutio Izraelovog BOGA, baš kao što je to bio učinio i njegov otac. Nakon Ahabove smrti, Moab se pobunio protiv prevlasti Izraela. Jednom je Ahazija, tadašnji kralj Izraela, boravio na ravnom krovu svoje kuće u Samariji . Pao je kroz ogradu na krovu i ozlijedio se. Odaslao je glasnike, rekavši im: »Idite i pitajte Baal Zebuba , boga u Ekronu, hoću li se oporaviti od ove ozljede.« U međuvremenu, Božji je anđeo govorio Tišbijcu Iliji: »Kreni ususret glasnicima, koje je kralj poslao iz Samarije, i reci im: ‘Zar nema Boga u Izraelu kad idete tražiti savjet kod Baal Zebuba, boga u Ekronu?’ Stoga, BOG ovako poručuje kralju: ‘Nećeš više ustati iz bolesničkog kreveta. Sigurno ćeš umrijeti.’« Ilija je učinio kako mu je rečeno. Glasnici su se vratili kralju, a on ih je upitao: »Zašto ste se vratili?« »Presreo nas je neki čovjek«, odgovorili su, »i rekao nam da se vratimo i poručimo kralju koji nas je poslao: ‘Ovako govori BOG: Nema li Boga u Izraelu pa tražiš savjet kod Baal Zebuba, boga u Ekronu? Zato što si tako učinio, nećeš više ustati iz bolesničkog kreveta. Sigurno ćeš umrijeti!’« Kralj ih je upitao: »Kako je izgledao čovjek koji vas je presreo i govorio vam?« Odgovorili su: »Nosio je ogrtač od životinjske dlake i kožni pojas.« Kralj je rekao: »To je Tišbijac Ilija.« Potom je kralj poslao k Iliji zapovjednika s pedesetoricom ljudi. Zapovjednik se popeo na vrh brda, gdje je sjedio Ilija. Rekao mu je: »Božji čovječe, kralj ti poručuje da siđeš k njemu!« No Ilija je odgovorio: »Ako sam Božji čovjek, neka plamen siđe s neba i sve vas proguta!« I plamen siđe s neba i proguta zapovjednika i sve njegove ljude. Potom je kralj Ahazija poslao k Iliji drugog zapovjednika s pedesetoricom ljudi. On je rekao Iliji: »Božji čovječe, kralj ti poručuje da odmah siđeš!« »Ako sam Božji čovjek«, odgovorio je Ilija, »neka plamen siđe s neba i sve vas proguta!« I siđe Božji plamen s neba i proguta zapovjednika i njegovih pedesetoricu ljudi. Kralj je tada poslao i trećeg zapovjednika s pedesetoricom ljudi. Treći se zapovjednik popeo k Iliji, pao pred njim na koljena i molio: »Božji čovječe, molim te poštedi mi život i život ovih tvojih pedesetorice slugu! Već je plamen sišao s neba i progutao dvojicu zapovjednika i sve njihove ljude. Smiluj nam se i poštedi naše živote!« Tada je Božji anđeo rekao Iliji: »Siđi s njim i ne boj se!« Ilija je ustao i sišao s brda pa otišao kod kralja. Rekao je Ahaziji: »Ovako ti poručuje BOG: ‘Budući da si slao glasnike po savjet kod Baal Zebuba, boga u Ekronu, i zanemario Boga u Izraelu, nećeš više ustati iz bolesničkoga kreveta, nego ćeš sigurno umrijeti.’« Ahazija je umro, baš kao što je BOG bio objavio preko Ilije. Budući da kralj nije imao sina, na prijestolju ga je naslijedio njegov brat Joram. Bilo je to u drugoj godini vladavine judejskoga kralja Jehorama, Jošafatovog sina. Ostala Ahazijina djela, koja je činio, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva . Prije nego što je BOG uznio Iliju u vihoru na nebo, Ilija i Elizej krenuli su u Gilgal. Ilija je rekao Elizeju: »Molim te, ostani ovdje. BOG me šalje dalje u Betel.« No Elizej mu odgovori: »Zaklinjem se i BOGU i tebi, neću te ostaviti.« I tako su zajedno otišli dalje u Betel. Družina proroka iz Betela dočekala je Elizeja. Pitali su ga: »Znaš li da će ti BOG danas oduzeti gospodara?« »Znam«, odgovorio je Elizej, »ali ne govorite o tome.« A Ilija je rekao Elizeju: »Molim te, ostani ovdje. BOG me šalje dalje u Jerihon.« Elizej je odgovorio: »Zaklinjem se i BOGU i tebi, neću te ostaviti.« I otišli su zajedno dalje u Jerihon. Družina proroka iz Jerihona dočekala je Elizeja. Pitali su ga: »Znaš li da će ti BOG danas oduzeti gospodara?« »Znam«, odgovorio je on, »ali ne govorite o tome.« Ilija je rekao Elizeju: »Molim te, ostani ovdje. BOG me šalje dalje do rijeke Jordan.« On je odgovorio: »Zaklinjem se i BOGU i tebi, neću te ostaviti.« Njih su dvojica nastavila zajedno dalje. Pratila su ih pedesetorica iz proročke družine. Stali su podalje od mjesta gdje su se Ilija i Elizej zaustavili na Jordanu. Ilija je uzeo svoj ogrtač, smotao ga i njime udario po vodi. Voda se razdijelila pa su njih dvojica prešla po suhome. Kad su prešli rijeku, Ilija je rekao Elizeju: »Reci mi što još mogu učiniti za tebe prije nego što me uzme BOG.« »Neka na meni bude dvostruka mjera tvoga duha«, odgovori Elizej. »Puno tražiš«, rekao je Ilija. »Ipak, ako budeš vidio kad me BOG uzeo, dobit ćeš što si tražio. Ako me ne budeš vidio, nećeš niti dobiti što si tražio.« I dok su još tako hodali i razgovarali, odjednom su se pojavila vatrena kola s konjima i razdvojila ih. Zatim je vihor podigao Iliju u nebo. Elizej je to vidio i povikao: »Oče moj! Oče moj! Kola i konjanici Izraelovi!« Nakon toga više nije vidio Iliju. Zgrabio je svoju odjeću i od tuge je razderao napola. Potom je podigao Ilijin ogrtač, koji je bio na tlu, pa se vratio i stao na obalu Jordana. Tada je Ilijinim ogrtačem udario po vodi. »Gdje je BOG, Ilijin Bog?« pitao je. Kad je udario, voda se razdvojila nalijevo i nadesno, a Elizej je prešao rijeku. Kad su to vidjeli proroci iz Jerihona, rekli su: »Ilijin je duh sad na Elizeju.« Krenuli su mu ususret i poklonili se pred njim do zemlje. »Slušaj«, rekli su. »S nama, tvojim slugama, pedesetorica je dobrih ljudi. Molimo te, neka idu i traže tvoga gospodara. Možda ga je Božji Duh podigao i spustio na neku planinu ili u neku dolinu.« »Ne šaljite ih!« odgovorio je Elizej. No uporno su ga nagovarali sve dok ga nisu posramili. Zato je rekao: »Pošaljite ih!« Pedesetorica su tri dana tražila Iliju, ali ga nisu pronašla. Zatim su se vratili k Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, a on im je odvratio: »Zar vam nisam rekao da ne idete?« Mještani grada rekli su Elizeju: »Vidiš, gospodaru, da je ovaj grad na lijepome mjestu, ali voda je loša pa je zemlja neplodna.« Odgovorio im je: »Donesite mi novu, nekorištenu posudu i u nju stavite sol.« Donijeli su posudu Elizeju. On je otišao na izvor i u njega bacio sol. Pritom je rekao: »Ovako govori BOG: ‘Činim ovu vodu čistom. Odsad više neće donositi smrt i neplodnost.’« Tako je voda postala čista i ostala takvom sve do danas, kao što je izjavio Elizej. Odande je Elizej krenuo u Betel. Dok je hodao putem, neki su dječaci izašli iz grada i rugali mu se: »Odlazi, ćelavi! Odlazi, ćelavi!« On se okrenuo, pogledao ih i prokleo u BOŽJE ime. Tada su iz šume izašle dvije medvjedice i rastrgale četrdeset i dvojicu dječaka. Elizej je potom produžio na brdo Karmel, a odande se vratio u Samariju. Joram, Ahabov sin, postao je izraelski kralj u Samariji, u osamnaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošafata. Kraljevao je dvanaest godina. Griješio je pred BOGOM, ali ipak ne toliko kao njegov otac i majka jer je uklonio Baalov kip koji je bio postavio njegov otac. No uporno je griješio na isti način kao Jeroboam , Nebatov sin, što je i Izraelce poticalo na grijeh. Joram nije odstupio od Jeroboamovih grijeha. Moapski je kralj Meša uzgajao ovce i snabdijevao izraelskoga kralja sa stotinu tisuća janjaca i vunom od stotinu tisuća ovnova. No kad je Ahab umro, moapski kralj pobunio se protiv izraelskoga kralja. Tada je kralj Joram izašao iz Samarije i okupio cijeli Izrael. Poslao je poruku judejskom kralju Jošafatu: »Moapski kralj pobunio se protiv moje vlasti. Ideš li sa mnom u borbu protiv Moaba?« »Idem«, odgovorio je Jošafat. »Idem s tobom. Moji će se ljudi boriti uz tvoje, moji će konji biti uz tvoje konje.« Upitao je: »Kojim ćemo putem ići?« A Joram mu je odgovorio: »Kroz Edomsku pustinju.« Tako je izraelski kralj krenuo s judejskim i edomskim kraljem. Nakon sedam dana hoda obilaznim putem, više nije bilo vode ni za ljude ni za životinje. »Jao!« povikao je izraelski kralj. »BOG je pozvao nas trojicu kraljeva samo zato da bi nas predao u ruke Moapcima?« A Jošafat je upitao: »Ima li ovdje neki Božji prorok, da preko njega upitamo BOGA za savjet?« Jedan od službenika izraelskoga kralja odgovori: »Ovdje je Elizej, Šafatov sin, koji je bio Ilijin pomoćnik.« Jošafat je potvrdio: »BOŽJA riječ je s njim.« Tako su izraelski kralj Jošafat i kralj Edoma otišli k Elizeju. Elizej je rekao izraelskom kralju: »Što želiš od mene? Idi k prorocima svog oca i majke.« »Ne«, odgovorio mu je izraelski kralj, »BOG je okupio nas trojicu kraljeva da nas preda u ruke Moapcima.« A Elizej reče: »Zaklinjem se BOGU Svevladaru, kojem služim, da ne poštujem Jošafata, kralja Jude, tebe ne bih niti pogledao. A sad, dovedite mi svirača.« I dok je svirač prebirao po žicama, BOŽJA je sila sišla na Elizeja i on je rekao: »Ovako govori BOG: ‘Iskopajte mnogo jaraka u ovoj dolini.’ Jer, BOG vam poručuje: ‘Nećete vidjeti ni vjetar ni kišu, a ipak će se ova dolina ispuniti vodom pa ćete piti i vi i vaše životinje.’ BOGU je to moguće. Pomoći će vam da pobijedite Moapce. Zauzet ćete svaki utvrđeni grad i svako važnije naselje. Sasjeći ćete svako dobro drvo, zatrpati sve izvore vode i zasuti kamenjem svako dobro polje.« Sljedećeg je jutra, u vrijeme prinošenja žrtve, navrla voda iz pravca Edoma i sve preplavila. Moapci su čuli da su kraljevi došli ratovati protiv njih. Svi, koji su mogli ponijeti bojno oružje, od najmlađeg do najstarijeg, pozvani su i raspoređeni po granici. Kad su ustali rano ujutro, sunce je obasjavalo vodu. Moapcima se voda u zoru učinila crvena poput krvi. »To je krv!« rekli su. »Mora da su se kraljevi potukli među sobom i pobili. A sad, Moapci, pokupimo plijen!« No kad su stigli u izraelski tabor, Izraelci su ustali i napali ih. Moapci su bježali, a Izraelci su ih progonili i ubijali. Razorili su moapske gradove i sva dobra polja zasuli kamenjem. Zatrpali su sve izvore vode i posjekli svako dobro drvo. Ostale su još samo zidine Kir Hareseta, ali ljudi, naoružani praćkama, opkolili su grad i osvojili ga. Kad je moapski kralj vidio da gubi, krenuo je sa sedamsto ljudi naoružanih mačevima u proboj do edomskoga kralja. No nije im uspjelo. Tada je uzeo svoga najstarijeg sina nasljednika i prinio ga kao žrtvu paljenicu na gradskim zidinama. Izraelci su bili užasnuti pa su se povukli i vratili u svoju zemlju. Udovica jednog čovjeka iz družine proroka zavapila je Elizeju: »Tvoj sluga, moj muž, umro je. Znaš da je poštovao BOGA. No sad je došao čovjek kojem je ostao dužan, koji želi naplatiti dug tako što će uzeti mojih dvojicu sinova da mu budu robovi.« Elizej joj odgovori: »Kako da ti pomognem? Reci mi, što imaš u kući?« »Tvoja sluškinja nema ničega u kući«, odgovori ona, »osim jednog vrča maslinovog ulja.« Tada je Elizej rekao: »Idi i traži od svih susjeda prazne vrčeve. Neka ih bude što više! Zatim se zatvori u kuću sa svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve vrčeve. Kako se koji napuni, stavi ga na stranu.« Tako ona ode od Elizeja i zatvori se u kuću sa svojim sinovima. Oni su joj donosili vrčeve, a ona ih je punila. Kad su svi vrčevi bili puni, rekla je jednom od sinova: »Donesi mi još jedan vrč.« No on joj odgovori: »Nema više ni jednog praznog vrča.« I tada je ulje prestalo teći. Ona ode i sve to ispriča Božjem čovjeku, a on joj je rekao: »Idi, prodaj ulje i plati svoje dugove. Od onoga što preostane, moći ćete živjeti i ti i tvoji sinovi.« Jednog je dana Elizej otišao u Šunam. Ondje je živjela jedna imućna žena koja ga je pozvala kod sebe na obrok. I od tada, kad god je onuda prolazio, Elizej je odlazio jesti kod nje. Ta je žena rekla svome mužu: »Sigurna sam da je ovaj čovjek, koji često prolazi ovim putem, Božji sveti čovjek. Hajde da napravimo za njega malu sobu na krovu! Stavit ćemo u nju krevet, stol, stolicu i svjetiljku pa neka tu odsjeda kad god bude u prolazu.« Jednog je dana Elizej došao onamo, smjestio se u sobu i odmarao. Rekao je svom slugi Gehaziju: »Pozovi Šunamku!« On je pozove i ona stane pred Elizeja. A on je rekao svom slugi: »Reci joj: ‘Kad si se tako dobro pobrinula za nas, što možemo učiniti za tebe? Želiš li da se zauzmemo za tebe kod kralja ili zapovjednika vojske?’« Žena je odgovorila: »Sasvim mi je dobro ovdje, među svojim narodom.« Elizej upita Gehazija: »Što bismo ipak mogli učiniti za nju?« A Gehazi mu odgovori: »Znam da ona nema sina, a muž joj je već star.« Tada će Elizej: »Pozovi je!« Gehazi pozva ženu natrag, a ona stane na ulazu u prostoriju. »Dogodine u ovo vrijeme«, rekao joj je Elizej, »u naručju ćeš držati sina.« »Ne, gospodaru«, odgovori ona. »Božji čovječe, ne zavaravaj me!« No žena je zatrudnjela i rodila sina u isto vrijeme sljedeće godine, kao što joj je Elizej bio prorekao. Dječak je porastao. Jednog je dana otišao k svom ocu, koji je bio sa žeteocima. Zavapio je ocu: »Jao, moja glava! Moja glava!« A otac je rekao jednom slugi: »Odnesi ga k njegovoj majci.« Sluga ga je odnio majci. Dječak je do podneva sjedio u majčinom krilu, a onda je umro. Ona se popela i položila tijelo djeteta u krevet Božjeg čovjeka pa zatvorila vrata i izašla. Zatim je pozvala muža i rekla: »Pošalji mi jednog slugu i magarca. Brzo ću otići kod Božjeg čovjeka i vratiti se.« »Zašto danas ideš k njemu?« upitao je muž. »Nije mladi mjesec, a ni dan odmora.« »Ne brini se. Sve je u redu.« odgovorila je ona. Žena je osedlala magarca i rekla slugi: »Potjeraj magarca i ne usporavaj zbog mene, osim ako ti ne kažem.« Tako je stigla k Božjem čovjeku, na brdo Karmel. Kad ju je Božji čovjek vidio da dolazi, rekao je svom slugi Gehaziju: »Gledaj! Evo Šunamke! Potrči joj ususret i pitaj jesu li dobro ona, njezin muž i dijete.« Ona je odgovorila: »Svi smo dobro.« Kad je stigla do Božjeg čovjeka na vrhu brda, pala je pred njega i obgrlila mu noge. Gehazi je prišao da je odgurne, ali Božji je čovjek rekao: »Pusti je! Teško je potresena, a BOG je sakrio od mene što se dogodilo.« »Gospodaru, jesam li tražila sina od tebe?« upitala je žena. »Zar ti nisam rekla da me ne zavaravaš?« Elizej je rekao Gehaziju: »Spremi se, uzmi moj štap u ruku i žurno kreni u Šunam. Ako nekog sretneš, ne pozdravljaj, a ako netko pozdravi tebe, ne odzdravljaj. Položi moj štap preko dječakova lica.« No dječakova je majka rekla: »Zaklinjem se i BOGU i tebi, bez tebe neću otići odavde.« I tako je Elizej ustao i krenuo za njom, a Gehazi je stigao prije njega i položio štap preko dječakovog lica. No dječak nije davao znakove života. Gehazi se vratio k Elizeju i rekao mu: »Dječak se nije probudio.« Kad je Elizej stigao u kuću, našao je dječaka kako leži mrtav na njegovom krevetu. Ušao je u sobu i zatvorio vrata za sobom te se pomolio BOGU. Popeo se na krevet i legao na dječaka — usta na usta, oči na oči, ruke na ruke. Kad se ispružio nad njim, dječakovo tijelo se zagrijalo. Elizej je tada ustao i ushodao se po sobi. Potom se ponovo ispružio nad dječakom, a dječak je kihnuo sedam puta i otvorio oči. Elizej je pozvao Gehazija i rekao mu: »Pozovi Šunamku!« I sluga ju je pozvao. Kad je žena došla, Elizej joj je rekao: »Uzmi svog sina.« A ona uđe, padne mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uzme sina i izađe. Elizej se ponovo vratio u Gilgal, a u zemlji je vladala glad. Dok je družina proroka sjedila pred njim, rekao je svom slugi: »Stavi veliki lonac na vatru i pripremi juhu za proroke.« Jedan je od njih otišao u polje sakupljati jestivo bilje. Našao je divlju puzavicu i nabrao njezinih plodova u svoj ogrtač. Nakon što se vratio, narezao ih je u lonac s juhom, ne znajući da su otrovni. Kad su ljudima sipali juhu za jelo, oni su povikali: »Božji čovječe, umrijet ćemo ako ovo pojedemo!« I nisu htjeli jesti. Elizej je rekao: »Donesite nešto brašna.« Zatim je nasipao brašno u lonac i rekao: »Daj sada ljudima da jedu!« I juha više nije bila otrovna. Jedan je čovjek došao iz Baal Šališe i donio Božjem čovjeku prvine svoje žetve — dvadeset komada ječmenoga kruha i svježeg zrnja u vreći. »Daj ljudima da jedu«, rekao je Elizej svom slugi. No sluga je pitao: »Kako da ovo malo hrane stavim pred stotinu ljudi?« Elizej je ponovio: »Daj ljudima da jedu! Jer, ovako govori BOG: ‘Jest će i još će im preostati.’« Sluga je stavio hranu pred ljude. Jeli su i još im je preostalo, baš kao što je rekao BOG. Naaman, zapovjednik vojske aramejskoga kralja, bio je ugledan čovjek kojeg je kralj iznimno poštovao jer je BOG preko njega davao Aramejcima pobjedu. No taj je hrabri ratnik bolovao od teške kožne bolesti. Aramejci su u ratnom pohodu na Izrael zarobili jednu mladu Izraelku. Ona je postala sluškinja Naamanove žene. Jednom je rekla svojoj gospodarici: »Kad bi barem moj gospodar posjetio proroka u Samariji! On bi ga izliječio od bolesti.« Tako je Naaman otišao svom gospodaru i ispričao mu što je savjetovala izraelska djevojka. »Idi, svakako«, rekao je kralj Arama, »a ja ću napisati pismo za izraelskoga kralja.« Naaman je krenuo na put, noseći sa sobom darove od trideset tisuća srebrnjaka , šest tisuća zlatnika i deset odora. U pismu, koje je nosio izraelskom kralju, pisalo je: »Znaj da ti po ovom pismu šaljem svoga slugu Naamana. Izliječi ga od kožne bolesti.« Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razderao je svoju odjeću i rekao: »Zar sam ja Bog, da mogu oduzimati ili davati život, pa mi ovaj čovjek šalje pismo da izliječim čovjeka s teškom kožnom bolešću? Evo kako traži priliku za sukob!« No kad je Božji čovjek Elizej čuo da je kralj Izraela razderao svoju odjeću, ovako mu je poručio: »Zašto si razderao svoju odjeću? Neka taj čovjek dođe k meni i uvjeri se da ima prorok u Izraelu.« I tako je Naaman stigao sa svojim konjima i kočijama pred Elizejevu kuću. Elizej mu je samo poslao glasnika s porukom: »Idi i okupaj se u Jordanu sedam puta. Tvoja će se koža obnoviti i bit ćeš čist.« No Naaman se razljutio i otišao odande govoreći: »Mislio sam, sigurno će izaći van i stati pred mene, zazvati ime svog BOGA, mahnuti rukom i izliječiti me. Zar nisu Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Zar se nisam u njima mogao okupati i očistiti?« Bijesan, okrenuo se da ode. No prišli su mu njegovi sluge i rekli: »Oče , da ti je prorok zapovjedio da učiniš nešto teže, ne bi li to učinio? Pa zašto ga onda ne poslušaš kad ti samo kaže: ‘Okupaj se i bit ćeš čist’?« Nato je Naaman otišao i sedam se puta uronio u Jordan, kao što mu je rekao Božji čovjek. Koža mu se obnovila i očistila. Izgledala je kao koža malog djeteta. Tada se Naaman s cijelom pratnjom vratio Božjem čovjeku. Stao je pred njega i rekao: »Sad znam da nigdje nema Boga, osim u Izraelu. Molim te, primi dar svoga sluge.« No prorok je odgovorio: »Zaklinjem se BOGU, kojem služim, neću primiti nikakav dar.« Iako je Naaman navaljivao, Elizej nije htio prihvatiti. »Ako nećeš«, rekao je tada Naaman, »molim te dopusti meni, svome slugi, da uzmem onoliko zemlje koliko dvije mazge mogu ponijeti jer više neću prinositi paljenice niti žrtvovati bilo kome drugome, osim BOGU. I neka mi BOG oprosti samo jedno: Kad moj gospodar bude odlazio u hram boga Rimona , na bogoštovlje, oslanjajući se na moju ruku, te se i ja tamo poklonim, neka mi BOG to oprosti.« »Idi u miru!« reče mu Elizej. Nakon što je Naaman prešao mali dio puta, Gehazi, sluga Božjeg čovjeka Elizeja, pomisli: »Moj je gospodar bio preblag prema tom Aramejcu Naamanu kad nije od njega ništa primio. Zaklinjem se BOGU, požurit ću za njim i uzeti nešto od njega.« Tako je Gehazi požurio za Naamanom. Kad je Naaman vidio da netko trči za njim, sišao je s kola, dočekao ga i upitao: »Je li sve u redu?« »Sve je u redu«, odgovorio je Gehazi. »Gospodar me poslao da ti kažem kako su upravo iz Efrajimova gorskog kraja stigla dvojica mladića iz družine proroka. Molim te, daj za njih tri tisuće srebrnjaka i dva odijela.« »Molim te, uzmi šest tisuća srebrnjaka «, rekao je Naaman. Nagovarao ga je i zavezao šest tisuća srebrnjaka i dva odijela u dvije vreće pa je sve natovario na dvojicu svojih slugu, da nose ispred Gehazija. Kad je Gehazi stigao do Elizejevog brda, uzeo je darove, ostavio ih u kući i otpustio Naamanove sluge. Potom je otišao do svoga gospodara Elizeja i stao pred njega. »Gdje si bio, Gehazi?« upitao je Elizej. »Tvoj sluga nikamo nije išao«, odgovorio je Gehazi. No Elizej mu je rekao: »Nisam li u duhu bio s tobom kad je onaj čovjek sišao s kola da te dočeka? Zar je sad vrijeme za primanje novca i odjeće, kupovanje maslinika i vinograda, ovaca i goveda, sluga i sluškinja? Sad će Naamanova bolest prijeći na tebe i na tvoje potomke zauvijek.« Gehazi je otišao od Elizeja kože bijele kao snijeg. Dobio je bolest. Jednom su proroci iz proročke družine rekli Elizeju: »Gledaj, mjesto na kojem boravimo s tobom premaleno je za nas. Idemo do Jordana, gdje svaki od nas može uzeti po jedno deblo, pa ćemo si sagraditi boravište.« Elizej je odgovorio: »Idite!« No jedan od njih je zatražio: »Molim te, dođi s nama, svojim slugama.« »Idem s vama«, odgovorio je Elizej. Tako je i on krenuo. Kad su stigli do Jordana, počeli su sjeći drva. No dok je jedan od njih obarao stablo, odvojila se glava sjekire i pala u vodu. Čovjek je zavapio: »O moj gospodaru, posudio sam tu sjekiru!« Božji je čovjek upitao: »Gdje je pala?« Kad je čovjek pokazao mjesto gdje je pala sjekira, Elizej je odsjekao štap i bacio ga ondje. Učinio je da sjekira ispliva. »Uzmi je!« rekao je. Čovjek je posegao rukom i dohvatio sjekiru. Jednom kad je kralj Arama ratovao protiv Izraela, okupio je vijeće vojnih zapovjednika. Rekao je: »Utaborite se na dogovorenome mjestu i pripremite za napad.« No Božji je čovjek poslao poruku izraelskom kralju: »Pazi da se ne približavaš onome mjestu jer su ondje aramejski vojnici.« Izraelski je kralj upozorio ljude koji su živjeli u tome mjestu pa su bili na oprezu. To se dogodilo nekoliko puta. Aramejski se kralj zbog toga toliko razbjesnio da je sazvao svoje zapovjednike i ispitivao ih: »Recite mi, tko je među nama uhoda izraelskoga kralja?« »Nitko od nas, moj gospodaru kralju«, rekao je jedan od zapovjednika, »Elizej, izraelski prorok, govori kralju Izraela sve ono što izgovoriš u svojim odajama.« »Idite i doznajte gdje je«, zapovjedio je kralj. »Poslat ću ljude da ga zarobe.« Dojavili su mu: »Prorok je u Dotanu«. Kralj je ondje poslao konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad. Kad je sluga Božjeg čovjeka ustao rano sljedećeg jutra i izašao, a ono — vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad. »Jao, gospodaru, što ćemo sad?« upitao je sluga. »Ne boj se!« odgovorio je prorok. »Jer, više je onih koji su uz nas nego onih koji su uz njih.« Tada se Elizej pomolio: »O BOŽE, molim te otvori mu oči, da može vidjeti.« BOG je potom otvorio oči mladiću. Svuda oko Elizeja, po okolnim brdima, vidio je mnoštvo konja i vatrenih bojnih kola. Kad su se Aramejci počeli spuštati prema Elizeju, on se pomolio BOGU: »Molim te, oslijepi ove ljude.« I BOG ih je oslijepio, kao što je Elizej molio. Tada je Elizej rekao Aramejcima: »Ovo nije pravi način, niti je ovo pravi grad. Krenite za mnom i odvest ću vas do čovjeka kojeg tražite.« I odveo ih je u Samariju . Kad su ušli u grad, Elizej je rekao: »BOŽE, otvori oči ovim ljudima da mogu vidjeti.« I BOG im je otvorio oči. Uvidjeli su da se nalaze usred Samarije. Kad ih je izraelski kralj ugledao, upitao je Elizeja: »Što da učinim s njima, oče moj? Da ih ubijem?« »Nemoj ih ubiti!« odgovorio je Elizej. »Zar da ubiješ one koje nisi zarobio svojim mačem i lûkom? Stavi pred njih hrane i vode. Neka jedu i piju pa neka se zatim vrate svom gospodaru.« Tako im je kralj priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili, otpustio ih je, a oni su se vratili svom gospodaru. Nakon toga Aramejci više nisu harali izraelskim područjem. Poslije nekog vremena, aramejski je kralj Ben Hadad okupio cijelu svoju vojsku i krenuo u opsadu Samarije. U gradu je zavladala glad. Opsada je potrajala toliko dugo da se magareća glava prodavala za osamdeset srebrnjaka , a tri decilitra golubljeg izmeta za pet srebrnjaka . Dok je izraelski kralj obilazio duž gradskih zidina, jedna mu je žena zavapila: »Pomozi mi, kralju, moj gospodaru!« A kralj je odgovorio: »Ako ti BOG ne pomogne, kako ću ti ja pomoći? Nema više ni žita ni vina.« Zatim je upitao ženu: »Što ti je?« Ona je odgovorila: »Ova mi je žena rekla: ‘Daj mi svog sina da ga pojedemo, a sutra ćemo pojesti moga.’ Tako smo skuhale mog sina i pojele ga. Sljedećeg sam joj dana rekla: ‘Daj sada svog sina da ga pojedemo!’ No ona ga je sakrila.« Kad je kralj čuo njezine riječi, razderao je odjeću na sebi. Takav je obilazio gradske zidine, a narod je mogao vidjeti da ispod odjeće nosi tkaninu za žalovanje . Rekao je: »Neka me BOG kazni ako Elizeju glava ostane na ramenima do kraja današnjeg dana!« Elizej je sjedio sa starješinama u svojoj kući. Kralj je poslao glasnika, ali i prije nego što je glasnik stigao, Elizej je rekao starješinama: »Vidite li kako mi onaj ubojica radi o glavi? Kad kraljev glasnik stigne, zatvorite vrata i držite ih čvrsto zatvorena. Već čujem zvuk koraka gospodara iza njega.« Još dok je Elizej govorio, stigao je kralj i rekao: »Ova je nevolja došla od BOGA. Zašto bih se još pouzdavao u BOGA?« Elizej je rekao: »Poslušaj BOŽJU riječ! Ovako govori BOG: ‘Već sutra u ovo vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, hrane će opet biti dovoljno. Ćup finog brašna, kao i dva ćupa ječma, moći će se jeftino nabaviti za samo jedan srebrnjak .’« Tada je zapovjednik, na čiju se ruku oslanjao kralj, rekao Božjem čovjeku: »Kad bi i sâm BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?« »Vidjet ćeš na svoje oči«, odgovorio je Elizej, »ali ti nećeš jesti.« U isto vrijeme, bila su četvorica gubavca na gradskim vratima. Govorili su jedan drugome: »Zašto da sjedimo ovdje čekajući smrt? Ako odlučimo ući u grad, umrijet ćemo od gladi. No umrijet ćemo i ako ostanemo ovdje. Zato, pođimo u aramejski tabor. Ako nam ondje poštede život, živjet ćemo. A ako nas odluče ubiti, ionako ćemo umrijeti.« U sumrak su krenuli u aramejski tabor. Stigli su do ruba tabora, kad tamo — nigdje nikoga! Bog je bio učinio da Aramejci čuju zvuk bojnih kola i konja, i buku silne vojske. Govorili su međusobno: »Izraelski je kralj unajmio hetitskog i egipatskog kralja da nas napadnu!« Tako su Aramejci pobjegli rano uvečer i sve ostavili. Napustili su svoje šatore, konje i magarce te pobjegli da spase živu glavu. Kad su gubavci stigli do ruba tabora, ušli su u jedan šator pa su jeli i pili. Zatim su uzeli srebro, zlato i odjeću te sve to sakrili izvan tabora. Potom su se vratili i ušli u drugi šator. I odande su uzeli nešto stvari pa su i njih sakrili. Tada su rekli jedan drugome: »Ne činimo dobro. Ovo je dan radosnih vijesti, a mi o njima šutimo. Ako budemo čekali da svane, stići će nas kazna. Zato krenimo i o svemu obavijestimo ljude u kraljevskoj palači.« Tako su se gubavci vratili i pozvali čuvare gradskih vrata. Rekli su im: »Ušli smo u aramejski tabor, a tamo nema nikoga. Samo privezani konji i magarci, a šatori su još uvijek podignuti.« Čuvari gradskih vrata dojavili su sve to u kraljevsku palaču. Kralj je noću ustao i rekao svojim zapovjednicima: »Reći ću vam što nam spremaju Aramejci. Znaju da gladujemo pa su napustili tabor i sakrili se u polju. Misle da ćemo izaći iz grada te da će nas pohvatati žive i tako ući u grad.« Jedan je od njegovih zapovjednika rekao: »Neka nekoliko naših ljudi uzme pet od preostalih konja u gradu. Konji bi ionako uskoro uginuli, kao uostalom i svi preostali Izraelci u ovome gradu. Pošaljimo ljude i doznat ćemo što se događa.« Odabrali su dvoja bojna kola s konjima. Kralj ih je poslao za aramejskom vojskom i zapovjedio: »Idite i vidite što se događa.« Pratili su Aramejce sve do rijeke Jordan. Cijeli je put bio prekriven odjećom i opremom koju su Aramejci izgubili pri bijegu. Glasnici su se vratili i izvijestili kralja. Tada je narod izašao iz grada i opljačkao aramejski tabor. Dogodilo se kao što je BOG bio najavio. Ćup brašna, kao i dva ćupa ječma, mogli su se nabaviti za samo jedan srebrnjak. A kralj je na gradska vrata postavio onoga istog zapovjednika na čiju se oslanjao ruku. Narod ga je pregazio i on je izdahnuo. Dogodilo se baš kao što je Božji čovjek prorekao kad je kralj došao u njegovu kuću. Jer, Božji je čovjek tada rekao kralju: »Već sutra u ovo isto vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, ćup finog brašna, kao i dva ćupa ječma, prodavat će se za samo jedan srebrnjak.« A onaj je zapovjednik rekao tada Božjem čovjeku: »Kad bi i sam BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?« Božji mu je čovjek odgovorio: »Vidjet ćeš sâm na svoje oči, ali ti nećeš jesti.« Tako se i dogodilo jer ga je narod pregazio na vratima, gdje je i umro. Elizej je dao savjet ženi čijeg je sina vratio u život: »Spremi se i idi sa svojom obitelji negdje gdje ćeš se moći zadržati neko vrijeme jer je BOG odredio da u zemlji zavlada glad koja će potrajati sedam godina.« Žena se spremila i učinila kao što joj je rekao Božji čovjek. Otišla je s obitelji u zemlju Filistejaca, gdje se zadržala sedam godina. Nakon sedam godina u Filisteji, vratila se i otišla kod kralja. Molila je da joj se vrate njezina kuća i zemlja. A kralj je tada razgovarao s Gehazijem, slugom Božjeg čovjeka. »Pričaj mi«, tražio je, »o svim velikim djelima koja je učinio Elizej.« Upravo kad je Gehazi pričao kralju kako je Elizej vratio mrtvog dječaka u život, majka je toga dječaka došla moliti kralja za svoju kuću i zemlju. Gehazi je rekao: »Moj gospodaru i kralju, ovo su baš ta žena i njezin sin kojeg je Elizej vratio u život.« Kralj je pitao ženu o tome i ona mu je sve ispričala. Potom je zadužio jednog službenika za njezin slučaj. Rekao mu je: »Vrati joj sve što joj je pripadalo, kao i sav prihod s njezine zemlje, od dana kad je otišla pa sve do danas.« Elizej je otišao u Damask. Ben Hadad, kralj Arama, bio je bolestan. Kad su mu rekli da je došao Božji čovjek, rekao je svome slugi Hazaelu: »Ponesi sa sobom dar i idi kod Božjeg čovjeka. Neka pita BOGA hoću li ozdraviti od ove bolesti.« Hazael je otišao kod Elizeja. Sa sobom je ponio darove od svih vrsta dobara iz Damaska, sve natovareno na četrdeset deva. Stao je pred Elizeja i rekao: »Tvoj sljedbenik Ben Hadad, kralj Arama, poslao me k tebi da pitam hoće li ozdraviti od bolesti.« Elizej je odgovorio: »Idi i reci mu da će svakako ozdraviti premda mi je BOG otkrio da će sigurno umrijeti.« Zatim se zagledao u Hazaela, sve dok se ovaj nije posramio. Tada je Božji čovjek zaplakao. »Zašto moj gospodar plače?« upitao je Hazael. »Zato što znam koliko ćeš zla učiniti Izraelcima«, odgovorio je. »Palit ćeš njihove utvrde i mačem ubijati njihove mladiće, gaziti njihovu dojenčad i rasijecati trbuhe njihovim trudnim ženama.« No Hazael reče: »Pa ja sam samo sluga, jadni pas, kako bih mogao učiniti toliko toga?« »BOG mi je pokazao da ćeš ti biti kralj Arama«, odgovorio je Elizej. Tada je Hazael otišao od Elizeja i vratio se svom gospodaru. Kad je Ben Hadad pitao: »Što ti je rekao Elizej?«, Hazael je odgovorio: »Rekao mi je da ćeš sigurno ozdraviti.« No sutradan je uzeo težak pokrivač, natopio ga vodom i njime pritisnuo kraljevo lice sve dok nije umro. Hazael je postao sljedeći kralj Arama. U petoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina, kralj Jude postao je Jehoram, Jošafatov sin. Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu osam godina. Živio je kao kraljevi Izraela i činio zlo pred BOGOM. Oženio se Ahabovom kćeri i živio kao Ahabova obitelj. No BOG ipak nije htio uništiti zemlju Judu, zbog svog sluge Davida kojem je obećao da će on i njegovi potomci vladati zauvijek. U vrijeme Jehoramove vladavine Edomci su se pobunili protiv vlasti Jude i postavili sebi svog kralja. Stoga je Jehoram prešao u Sairu, sa svim svojim bojnim kolima. Edomska ih je vojska opkolila, ali on se noću uspio probiti sa svojim zapovjednicima. I sva je njegova vojska pobjegla kući. Sve do danas, Edom je neovisan o Judi. U isto se vrijeme pobunila i Libna. Ostala Jehoramova djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. Jehoram je umro i sahranjen je pokraj svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Ahazija postao sljedeći kralj. U dvanaestoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina, u Judi je zavladao Ahazija, Jehoramov sin. Ahazija je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu godinu dana. Njegova majka zvala se Atalija i bila je unuka izraelskoga kralja Omrija. Ahazija je činio zlo pred BOGOM, kao i Ahabova obitelj u koju se priženio. Ahazija je otišao s Ahabovim sinom Joramom u borbu protiv aramejskoga kralja Hazaela, kod Ramota u Gileadu. Tu su Aramejci ranili Jorama. On se vratio u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje su mu Aramejci zadali u Rami, u borbi protiv aramejskoga kralja Hazaela. Judejski kralj Ahazija, Jehoramov sin, otišao je u Jezreel vidjeti ranjenog Jorama, Ahabovog sina. Prorok Elizej pozvao je jednog od proroka i rekao mu: »Spremi se, uzmi u ruku ovaj mali vrč s uljem pa idi u Ramot u Gileadu. Kad tamo stigneš, potraži Jehua, Jošafatovog sina i Nimšijevog unuka. Idi k njemu, odvoji ga od njegovih drugova i odvedi u unutrašnju sobu. Zatim uzmi vrč, izlij mu ulje na glavu i reci: Ovako govori BOG: ‘Pomazujem te za kralja Izraela.’ Potom otvori vrata i bježi bez oklijevanja.« Tako je onaj mladić, prorok, otišao u Ramot u Gileadu. Kad je stigao, našao je vijeće vojnih zapovjednika kako sjede zajedno. Rekao je: »Zapovjedniče, imam poruku za tebe.« »Za kojeg od nas?« upitao je Jehu. »Za tebe, zapovjedniče«, odgovorio je mladić. Jehu je ustao i ušao u kuću. Mladić prorok izlio je ulje na Jehuovu glavu i rekao mu: »Ovako govori BOG Izraela: ‘Pomazujem te za kralja Božjeg naroda Izraela. Ti ćeš uništiti vladarsku lozu svoga gospodara Ahaba, a ja ću izvršiti osvetu na Izabeli za krv svojih slugu proroka, kao i za krv svih drugih Božjih slugu. Cijela će Ahabova obitelj nestati. Istrijebit ću sve muškarce iz Ahabove obitelji u Izraelu, bili oni robovi ili slobodni, sve do posljednjega. Učinit ću s Ahabovom obitelji jednako kao što sam učinio s obitelji Jeroboama, Nebatovog sina, i s obitelji Baaše, Ahijinog sina. Izabelu će na tlu Jezreela požderati psi i nitko je neće sahraniti.’« Mladić je zatim otvorio vrata i pobjegao. Kad je Jehu izašao i pridružio se službenicima svoga gospodara, jedan ga je od njih upitao: »Je li sve u redu? Zašto je taj luđak došao k tebi?« »Znate i sami kakav je to čovjek i što običava govoriti«, odgovorio je Jehu. »Ne znamo«, rekli su. »Reci nam!« A Jehu im kaže: »Pričao je nešto, a potom je rekao: ‘Ovako govori BOG: Postavljam te za kralja Izraela.’« Tada je svatko od njih brzo uzeo svoj ogrtač. Zajedno su ih prostrli po stepenicama pred Jehuom i zatrubili u ovnovske rogove. Objavili su: »Jehu je kralj!« Jehu, Jošafatov sin i Nimšijev unuk, skovao je urotu protiv Jorama. A Joram i cijeli Izrael branili su u to vrijeme Ramot u Gileadu od aramejskoga kralja Hazaela. No kralj Joram vratio se u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje su mu zadali Aramejci u borbi s aramejskim kraljem Hazaelom. Jehu je rekao svojim službenicima: »Ako ste uz mene, ne dajte nikom da pobjegne iz Ramota i dojavi vijesti u Jezreel.« Zatim se na svojim kolima odvezao za Jezreel jer se ondje odmarao Joram. I judejski je kralj Ahazija došao ondje posjetiti Jorama. Kad je izvidnik na kuli grada Jezreela vidio u daljini ljude kako se približavaju, povikao je: »Vidim veliku skupinu ljudi!« »Neka se jedan od konjanika«, zapovjedio je Joram, »pošalje njima ususret, da provjeri dolaze li u miru.« Tako je konjanik odjahao ususret Jehuu. Rekao je: »Kralj te pita: ‘Dolaziš li u miru?’« »Što se ti brineš o miru?« odgovorio je Jehu. »Okreni se i jaši iza mene.« Izvidnik je dojavio kralju: »Glasnik je stigao do skupine, ali se ne vraća od njih.« Tada je Joram poslao drugog konjanika. Kad je stigao do njih, rekao je: »Kralj te pita: ‘Dolaziš li u miru?’« Jehu je odgovorio: »Što se ti brineš o miru? Okreni se i jaši iza mene.« Izvidnik je ponovo dojavio: »Stigao je do skupine i ne vraća se. No prepoznajem onoga tko vozi kola kao luđak. To je Jehu, Nimšijev sin.« »Upregnite mi kola!« zapovjedio je Joram. Kad su pripremili kola i konje, izraelski kralj Joram i judejski kralj Ahazija, svaki u svojim kolima, odvezli su se ususret Jehuu. Susreli su se na imanju Nabota iz Jezreela. Kad je Joram ugledao Jehua, upitao ga je: »Dolaziš li u miru, Jehu?« »Kakav je to mir«, odgovorio je Jehu, »dok ima toliko štovanja idola i vračanja tvoje majke Izabele?« Nato je Joram okrenuo konje i dao se u bijeg, doviknuvši Ahaziji: »Pazi, Ahazija, to je izdaja!« A Jehu napne svoj lûk i pogodi Jorama između lopatica, posred leđa. Strijela mu je probola srce i on je pao u svojim kolima. Jehu je rekao Bidkaru, vozaču svojih kola: »Podigni ga i baci na imanje Nabota iz Jezreela. Sjeti se kako smo se ti i ja, jedan pored drugoga, vozili iza njegovog oca Ahaba, kad je BOG objavio protiv njega: ‘Kao što je sigurno da sam ovdje jučer vidio krv Nabata i njegovih sinova, tako ću sigurno i tebe kazniti na ovoj zemlji.’ Zato ga sad podigni i baci na tu zemlju, kao što je BOG tada bio objavio.« Kad je judejski kralj Ahazija vidio što se događa, pobjegao je putem prema Bet Haganu. Jehu je krenuo za njim u potjeru, govoreći: »Ubijte i njega!« Ahazija je bio ranjen u kolima na putu za Gur, blizu Ibleama. Uspio je pobjeći u Megido, ali je ondje umro. Sluge su prenijeli njegovo tijelo kolima u Jeruzalem i sahranili ga u grobnici njegovih predaka u Davidovom gradu. Ahazija je postao kralj Jude u jedanaestoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina. Jehu je stigao u Jezreel. Kad je Izabela to čula, namazala je oči i uredila kosu te je čekala gledajući kroz prozor. Čim je Jehu ušao na gradska vrata, ona je viknula: »Dolaziš li u miru Zimri, ubojico svoga gospodara?« Jehu podigne pogled prema prozoru i glasno upita: »Tko je na mojoj strani? Tko?« Dvojica ili trojica sluga eunuha pogledali su prema njemu. Jehu im je rekao: »Bacite je dolje!« I oni su je bacili. Njezina je krv poprskala zidove i konje koji su je izgazili. Tada je Jehu ušao unutra te jeo i pio. Rekao je: »Pobrinite se za onu prokletnicu i sahranite je jer je kraljeva kći.« No kad su je otišli sahraniti, od njezinog tijela nisu našli ništa drugo osim lubanje, stopala i šaka. Kad su se vratili i sve prenijeli Jehuu, on je izjavio: »To je BOG rekao preko svoga sluge Tišbijca Ilije: ‘Psi će požderati Izabelino tijelo na polju u Jezreelu. Njezini će ostaci biti poput đubra na polju, tako da je nitko neće moći prepoznati.’« U Samariji su živjela sedamdesetorica muških potomaka Ahabove obitelji. Jehu je poslao pisma poglavarima grada Jezreela, starješinama i skrbnicima Ahabovih nasljednika u Samariji. Pisao im je: »Potomci vašega gospodara su s vama, imate kola i konje, dobro utvrđeni grad i oružje. Stoga, čim dobijete ovo pismo, izaberite najboljeg i najdostojnijeg od Ahabovih potomaka i okrunite ga za kralja. Potom budite spremni boriti se za kraljevsku obitelj.« Oni su se strašno uplašili. Govorili su: »Dvojica kraljeva nisu mogla zaustaviti Jehua. Kako li ćemo mu se tek mi suprotstaviti?« Upravitelj palače, zapovjednik grada, starješine i staratelji poslali su Jehuu poruku: »Tvoje smo sluge i učinit ćemo sve što nam zapovjediš. Nikog nećemo proglašavati kraljem. Učini onako kako misliš da je najbolje.« Jehu im je tada napisao drugo pismo u kojem je stajalo: »Ako ste na mojoj strani i spremni ste mi se pokoriti, do sutra u ovo vrijeme dođite k meni u Jezreel s glavama potomaka vašega gospodara.« Sedamdesetorica kraljevih potomaka bili su na skrbi i odgoju kod vodećih ljudi iz grada. Kad je stiglo ovo pismo, pobijena su sva sedamdesetorica. Poglavari su stavili njihove glave u košare i sve poslali Jehuu u Jezreel. Kad je glasnik dojavio Jehuu da su donesene glave kraljevih potomaka, ovaj je zapovjedio: »Složite ih do sutra u dvije hrpe kod gradskih vrata.« Ujutro je Jehu izašao, stao pred narod i svima rekao: »Vi ste nedužni. Ja sam smislio urotu protiv svoga gospodara i ubio ga. No tko je ubio sve njegove potomke? Vi ste ih ubili. Znajte, dakle, da se neće izjaloviti ni jedna riječ koju je BOG izrekao protiv Ahabove obitelji. Jer, BOG je učinio ono što je obećao preko svoga sluge Ilije.« Tada je Jehu pobio sve koji su još preostali od Ahabove obitelji u Jezreelu, sve Ahabove utjecajne ljude, bliske prijatelje i svećenike. Nikog od njih nije ostavio na životu. Jehu je napustio Jezreel i krenuo u Samariju. Na putu, pored pastirskog mjesta Bet Ekeda, sreo je rođake judejskoga kralja Ahazije. Pitao ih je: »Tko ste vi?« Odgovorili su: »Rođaci smo judejskoga kralja Ahazije i došli smo u posjet obitelji kralja i kraljice majke .« »Uhvatite ih žive!« zapovjedio je Jehu. Pohvatali su svih četrdeset i dvojicu te ih ubili na pojilištu kod Bet Ekeda. Ni jednoga nisu ostavili na životu. Kad je Jehu otišao odande, sreo je Jonadaba, Rekabovog sina, koji mu je dolazio ususret. Pozdravio ga je i upitao: »Jesi li mi vjeran svim srcem, kao ja tebi?« »Jesam«, odgovorio je Jonadab. »Ako je tako«, kaže Jehu, »pruži mi ruku.« Pružio mu je ruku, a Jehu mu je pomogao da se popne do njega u kola. Rekao je: »Dođi sa mnom da vidiš moju revnost za BOGA.« I povezao ga je svojim kolima. Kad je stigao u Samariju, Jehu je pobio sve koji su još ondje preostali od Ahabove obitelji. Sve ih je uništio, kao što je BOG bio objavio po Iliji. Jehu je okupio sav narod i objavio: »Ahab je premalo štovao Baala, ali Jehu će ga štovati više. Pozovite mi stoga sve Baalove proroke, sve njegove štovatelje i svećenike. Neka nitko ne izostane jer želim Baalu prinijeti veliku žrtvu. Tko ne dođe, neće ostati među živima.« No Jehu je smislio prijevaru kako bi uništio sve štovatelje Baala. Zapovjedio je: »Sazovite sveti skup u čast Baalu.« I bilo je proglašeno svečano okupljanje. Jehu je odaslao poziv po cijelome Izraelu. Okupili su se svi Baalovi štovatelji. Ni jedan nije izostao. Ulazili su u Baalov hram, sve dok se nije ispunio od jednog do drugog kraja. Jehu se obratio čuvaru odjeće: »Donesi odore za sve Baalove štovatelje.« I on je donio odore. Tada je Jehu ušao u Baalov hram s Jonadabom, Rekabovim sinom, te je rekao Baalovim štovateljima: »Pogledajte oko sebe, da među vama možda nema BOŽJIH slugu, već da su ovdje samo Baalovi štovatelji.« Baalovi su štovatelji ušli u hram da bi prinosili žrtve i paljenice. Jehu je vani postavio osamdesetoricu ljudi i ovako ih upozorio: »Ako koji od vas pusti da pobjegne ijedan od ovih ljudi, koje vam predajem u ruke, platit ćete svojim životom.« Čim je Jehu završio s prinošenjem žrtava i paljenica, zapovjedio je stražarima i zapovjednicima: »Uđite i pobijte ih! Ne dajte nikom da pobjegne!« Pogubili su ih mačevima. Potom su stražari i zapovjednici izbacili leševe te ušli u unutrašnje svetište Baalovog hrama. Iznijeli su posvećeno kamenje i bacili ga u vatru. Razbili su Baalov stup i porušili cijeli hram. Od bivšega su hrama napravili javni nužnik koji se i danas koristi. Tako je Jehu iskorijenio štovanje Baala iz Izraela. No Jehu se nije odrekao grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, koji je kvario čitav Izrael. Zlatna telad i dalje je stajala u Betelu i Danu. BOG je rekao Jehuu: »Činio si ono što smatram ispravnim. Uništio si Ahabovu obitelj, kao što sam htio. Zato će tvoji potomci sjediti na izraelskom prijestolju sve do četvrtog naraštaja.« No Jehu nije pazio da svim srcem drži zakon Izraelovog BOGA, nije se odrekao Jeroboamovih grijeha, kojima je kvario Izrael. U to je vrijeme BOG počeo otkidati dijelove Izraela i davati ih drugim narodima. Aramejski je kralj Hazael porazio Izraelce na cijelome području Izraela: na istoku od rijeke Jordan sve do grada Aroera uz rijeku Arnon. Bile su to zemlje Gilead i Bašan, s područjima koja su pripadala Gadovom, Rubenovom i Manašeovom plemenu. Ostala Jehuova djela, sve što je činio i postigao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Kad je Jehu umro, sahranjen je u Samariji. Njegov je sin Joahaz postao sljedeći kralj. Jehu je dvadeset i osam godina vladao Izraelom u Samariji. Kad je Ahazijina majka Atalija shvatila da je njezin sin mrtav, odlučila je uništiti cijelu kraljevsku obitelj. No Jošeba, kći kralja Jehorama i Ahazijina sestra, uzela je Ahazijinog sina Joaša i udaljila ga od potomaka kraljevske obitelji koje je čekalo smaknuće. Sklonila je njega i njegovu dojilju u jednu spavaonicu. Tako ga je sakrila od Atalije i sačuvala od smrti. Ostao je sakriven u BOŽJEM Hramu tijekom šest godina Atalijine vladavine. No u sedmoj je godini vrhovni svećenik Jojada poslao po zapovjednike postrojbi od sto vojnika, po kraljevu tjelesnu stražu i dvorsku stražu, te ih okupio u BOŽJEM Hramu. Sklopio je s njima savez i pod prisegom ih obvezao na vjernost. Potom im je pokazao kraljevog sina. Zapovjedio im je: »Ovako ćete učiniti. Trećina postrojbe, koja je na dužnosti na šabat, dan odmora, čuvat će kraljevsku palaču. Druga će trećina postrojbe biti na Surskim vratima, a treća na gradskim vratima iza straže. Tako ćete osiguravati kraljevsku palaču sa svih strana. Dvije postrojbe, koje na šabate, dane odmora, nisu na dužnosti, čuvat će BOŽJI Hram. Okružit ćete kralja s oružjem u rukama. Ubijte svakog tko vam se približi. Ostanite uz kralja kamo god se bude kretao.« Zapovjednici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je poveo svoje ljude, one koji su stupali na dužnost i one koji su istupali s dužnosti na šabat, dan odmora. Došli su kod svećenika Jojade. Razdijelio im je koplja i štitove koji su pripadali kralju Davidu, a čuvali su se u BOŽJEM Hramu. Stražari su se s oružjem u ruci rasporedili oko Hrama i žrtvenika, od desne do lijeve strane. Štitili su kralja sa svih strana. Zatim je Jojada izveo kraljevog sina, stavio mu krunu i predao dokument Saveza . Proglasili su ga kraljem i pomazali, a narod je pljeskao i vikao: »Živio kralj!« Kad je Atalija čula viku mnoštva stražara i naroda, ušla je k njima u BOŽJI Hram. Vidjela je kralja koji stoji pored stupa, kao što je bio običaj. Vidjela je zapovjednike i trubače te sav narod kako se raduje i svira u trube. Tada je ona razderala svoju odjeću i povikala: »Izdaja! Izdaja!« Svećenik Jojada naredio je zapovjednicima vojske: »Izvedite je van kroz redove vojnika. Pogubite mačem nju i svakoga tko krene za njom.« Jojada nije htio da je pogube u BOŽJEM Hramu. Vojnici su zgrabili Ataliju i ubili je na ulazu za konje u kraljevsku palaču. Tada je Jojada sklopio savez kralja i naroda s BOGOM. Obećali su da će biti BOŽJI narod. Sklopio je također i savez između kralja i naroda. Potom je cijeli narod otišao u Baalov hram i sve srušio. Žrtvenike i kipove razbili su na komadiće, a Baalovog svećenika Matana pogubili ispred tih žrtvenika. Svećenik Jojada postavio je stražare da čuvaju BOŽJI Hram. Poveo je zapovjednike, kraljevu tjelesnu stražu, dvorsku stražu i cijeli narod. Izveli su kralja iz BOŽJEGA Hrama i uveli ga u kraljevsku palaču kroz stražarska vrata. Ondje je kralj Joaš sjeo na kraljevsko prijestolje. Cijeli se narod radovao. U gradu je zavladao mir nakon što je Atalija pogubljena mačem kod kraljevske palače. Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj Jude. U sedmoj godini Jehuove vladavine u Izraelu, u Judi je zavladao Joaš. Vladao je u Jeruzalemu sljedećih četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija, a bila je iz Beer Šebe. Joaš je cijelog svoga života postupao ispravno pred BOGOM, kako ga je poučio svećenik Jojada. No nije uklonio idole iz raznih svetišta. Narod je ondje i dalje prinosio žrtve i palio tamjan . Joaš je rekao svećenicima: »Sakupite sav novac što se donosi u BOŽJI Hram — novac od posvećenih darova, novac od poreza, novac od osobnih zavjeta i novac od dobrovoljnih priloga za Hram. Neka svećenici upotrijebe novac, koji primaju od ljudi kojima služe, i neka ga koriste za popravak bilo kakve štete koja nastane na Hramu.« No niti do dvadeset i treće godine njegove vladavine svećenici nisu uspjeli popraviti Hram. Zato je kralj Joaš pozvao svećenika Jojadu i druge svećenike. »Zašto niste popravljali štetu na Hramu?« pitao ih je. »Prestanite zadržavati novac koji dobivate od ljudi kojima služite i predajte ga za obnovu Hrama.« Svećenici su se dogovorili da više neće sakupljati novac od naroda, ali niti da će više voditi brigu o popravcima na Hramu. Jojada je uzeo jedan sanduk i izbušio mu rupu na poklopcu. Stavio ga je pored žrtvenika, desno od ulaza u BOŽJI Hram. Svećenici, koji su čuvali ulaz, stavljali su u njega sav novac koji su ljudi donosili u Hram. Kad god se sanduk napunio, došli bi kraljev bilježnik i vrhovni svećenik, prebrojali novac i vezali ga u vreće. Prebrojani novac izdavan je nadglednicima BOŽJEGA Hrama, koji su ga isplaćivali graditeljima BOŽJEGA Hrama — stolarima, zidarima i klesarima. Kupovali su drvo i klesani kamen za popravke te podmirivali sve druge troškove. Novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, nije se trošio za srebrne čaše, škare za fitilj, zdjele, trube i druge predmete od zlata ili srebra, već se koristio samo za plaćanje radnika koji su popravljali BOŽJI Hram. Od nadglednika se nije tražio obračun troškova za isplatu radnika jer su bili ljudi od povjerenja. Novac od žrtava za očišćenje i žrtava naknadnica nije se donosio u BOŽJI Hram. Pripadao je svećenicima. U to je vrijeme aramejski kralj Hazael napao grad Gat i osvojio ga. Tada je odlučio krenuti na Jeruzalem. No judejski je kralj Joaš uzeo sve svete predmete, koje su posvetili njegovi preci, judejski kraljevi Jošafat, Jehoram i Ahazija. Uzeo je i svete predmete koje je on sâm posvetio te sve zlato koje se našlo u riznicama BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Sve je to poslao aramejskom kralju Hazaelu koji je tada odustao od pohoda na Jeruzalem. Ostala Joaševa djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. Njegovi su se službenici urotili protiv njega i ubili ga u Bet Milu, na putu koji vodi dolje, prema Sili. Ubili su ga njegovi službenici Jozabad, Šimatov sin, i Jehozabad, Šomerov sin. Joaš je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Amasija postao sljedeći kralj. U dvadeset i trećoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, kralj Izraela postao je Joahaz, Jehuov sin. Vladao je u Samariji sedamnaest godina. Činio je zlo pred BOGOM. Povodio se za grijesima Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce. Nije htio prestati griješiti. Zato se BOG jako razljutio na Izrael. Dugo su vremena bili pod vlašću aramejskoga kralja Hazaela i njegovog sina Ben Hadada. Tada je Joahaz molio BOGA za milost. BOG ga je saslušao jer je vidio kako aramejski kralj okrutno ugnjetava Izraelce. Stoga, BOG je poslao Izraelcima čovjeka koji će ih spasiti te su se oslobodili aramejske vlasti. Izraelci su sad mogli mirno živjeti u svojim domovima, kao i prije. Ipak, nisu se odrekli grijeha Jeroboamove obitelji, na koje je Jeroboam navodio Izraelce, već su i dalje ustrajali u njima. Zadržali su kipove božice Ašere u Samariji. Joahazu od vojske nije preostalo ništa osim pedesetorica konjanika, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka. Uništio ih je aramejski kralj. Satrao ih je tako da su se razletjeli kao prašina na vjetru. Ostala Joahazova djela, sve što je činio i postigao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Joahaz je nakon smrti sahranjen u Samariji, a njegov je sin Joaš postao sljedeći kralj. U trideset i sedmoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, u Samariji je nad Izraelom zavladao Joaš , Joahazov sin. Vladao je sljedećih šesnaest godina. I on je činio zlo pred BOGOM. Nije odustajao od grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce, već je u njima ustrajao. Ostala Joaševa djela, sve što je činio, kao i njegova odvažnost u borbi protiv judejskoga kralja Amasije, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Joaš je umro, a na prijestolju ga je naslijedio sin Jeroboam. Sahranjen je u Samariji, pored drugih izraelskih kraljeva. Elizej se razbolio, od čega je kasnije i umro. Izraelski ga je kralj Joaš otišao vidjeti prije smrti pa je pred njim glasno plakao: »Oče moj! Oče moj! Kola i konjanici Izraelovi!« Elizej mu je rekao: »Uzmi lûk i strijele«. I kralj ih je uzeo. »Napni lûk«, nastavio je Elizej. Kad je kralj napeo lûk, Elizej je položio svoje ruke na njegove. Rekao mu je: »Otvori prozor koji gleda na istok«. I kralj je otvorio prozor. »Odapni strijelu!« rekao je tada Elizej. I kralj je odapeo strijelu. »Božja strijela pobjede, strijela pobjede nad Aramom!« govorio je Elizej kralju. »Borit ćeš se s Aramejcima u gradu Afeku, sve dok ih potpuno ne potučeš.« Zatim je prorok rekao: »Primi strijele«. I kralj ih je primio. Tada je zapovjedio izraelskom kralju: »Udari njima o zemlju.« Kralj je udario o zemlju tri puta pa stao. Božji se čovjek razljutio na njega: »Trebao si udariti pet ili šest puta. Tada bi sasvim porazio Aramejce i dokrajčio ih. Ovako ćeš ih poraziti samo tri puta.« Elizej je umro pa su ga sahranili. U to su vrijeme pljačkaši iz zemlje Moab svakog proljeća upadali u zemlju. Jednom su neki Izraelci sahranjivali tijelo mrtvog čovjeka. Iznenada su ugledali skupinu pljačkaša pa su tijelo bacili u Elizejev grob. U trenutku kad je mrtvac dotaknuo Elizejeve kosti, oživio je i stao na noge. Aramejski je kralj Hazael ugnjetavao Izrael cijelo vrijeme tijekom Joahazove vladavine. No BOG je bio milostiv Izraelcima, sažalio se nad njima i stao na njihovu stranu, sve zbog svog saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Zato ih nije uništio. Nikada ih nije potpuno odbacio. Nakon što je aramejski kralj Hazael umro, njegov je sin Ben Hadad postao kralj. Joaš, Joahazov sin, uspio je od Ben Hadada, Hazaelovog sina, povratiti gradove koje je on u borbi oduzeo njegovom ocu Joahazu. Joaš je pobijedio tri puta i vratio izraelske gradove. U drugoj je godini vladavine izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina, počeo vladati Amasija, sin judejskoga kralja Joaša. Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. Postupao je ispravno pred BOGOM, ali ne u potpunosti kao njegov predak David. U svemu je slijedio primjer svog oca Joaša. No nije uklonio svetišta lažnih bogova. Narod je u njima i dalje prinosio žrtve i palio tamjan. Kad je Amasija učvrstio svoju kraljevsku vlast, dao je pogubiti službenike koji su ubili njegovog oca, kralja. No djecu ubojica nije pogubio, prema onome što piše u knjizi Mojsijevog zakona. Tamo se nalazi BOŽJA zapovijed: »Neka se roditelji ne pogube zbog krivnje svoje djece, ni djeca zbog krivnje svojih roditelja. Neka svatko umre sam za svoj grijeh.« Pobio je deset tisuća Edomaca u Dolini soli i osvojio grad Selu . Grad je nazvao Jokteel, imenom kojim se i danas zove. Tada je Amasija poslao glasnike izraelskom kralju Joašu, Joahazovom sinu i Jehuovom unuku. Poručio mu je: »Dođi da odmjerimo snage.« No izraelski je kralj Joaš odgovorio judejskom kralju Amasiji: »Libanonski bodljikavi grmić poručio je libanonskom cedru: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu.’ A onda je naišla libanonska divlja zvijer i zgazila grmić. Porazio si Edom i sad si se uzoholio. Budi zadovoljan i ostani kod kuće! Zašto da izazivaš sukob u kojem ćeš nastradati i ti i Juda skupa s tobom?« No Amasija nije poslušao. Tako se izraelski kralj Joaš sukobio s judejskim kraljem Amasijom u bitci kod Bet Šemeša u Judi. Izraelci su porazili Judejce pa su oni pobjegli svojim kućama. Izraelski je kralj Joaš zarobio judejskoga kralja Amasiju, Joaševog sina i Ahazijinog unuka. Doveo ga je iz Bet Šemeša u Jeruzalem. Zatim je Joaš dao porušiti dvjesto metara jeruzalemskog zida, od Efrajimovih do Ugaonih vrata. Pokupio je sve zlato i srebro, i sve predmete koje su pronašli u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače. Također, uzeo je taoce i vratio se u Samariju. Ostala Joaševa djela, koja je činio i sve što je postigao, te kako se borio s judejskim kraljem Amasijom, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Joaš je umro i sahranjen je u Samariji, pored izraelskih kraljeva. Njegov je sin Jeroboam postao sljedeći kralj. Judejski kralj Amasija, Joašev sin, živio je još petnaest godina nakon smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina. Ostala su Amasijina djela zapisana u knjizi Povijest judejskih kraljeva. Neki su ljudi u Jeruzalemu skovali urotu protiv Amasije te je on pobjegao u Lakiš. No pratili su ga u Lakiš i ondje ubili. Njegovo su tijelo donijeli natrag u Jeruzalem na konjima. Pokopali su ga pored njegovih predaka u Davidovom gradu. Tada je sav judejski narod odabrao Azariju, koji je imao šesnaest godina, za kralja nakon njegovog oca Amasije. Nakon što je kralj Amasija umro, Azarija je obnovio Elat i pripojio ga Judi. U petnaestoj godini vladavine judejskoga kralja Amasije, Joaševog sina, u Izraelu je zavladao Jeroboam, Joašev sin . Vladao je u Samariji četrdeset i jednu godinu. Činio je zlo pred BOGOM. Nije prestao s grijesima koje je činio Jeroboam, Nebatov sin, koji je i Izraelce navodio na grijeh. Povratio je izgubljena izraelska područja od Lebo Hamata do Mrtvog mora, kao što je Izraelov BOG prorekao preko svog sluge Jone, Amitajevog sina, proroka iz Gat Hefera. BOG je vidio kako u Izraelu svi teško pate, bili robovi ili slobodni. I nije bilo nikog da im pomogne. No BOG nije rekao da će izbrisati ime Izrael iz svijeta. Zato je iskoristio Jeroboama, Joaševog sina, da spasi Izraelce. Ostala Jeroboamova djela, sve što je činio i postigao, kako je ratovao i kako je za Izrael ponovo zadobio Damask i Hamat u Judi, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Jeroboam je umro i sahranjen je pored svojih predaka, izraelskih kraljeva. Njegov je sin Zaharija postao sljedeći kralj. U dvadeset i sedmoj godini vladavine izraelskoga kralja Jeroboama, počeo je vladati judejski kralj Azarija, Amasijin sin. Imao je šesnaest godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao pedeset i dvije godine. Majka mu se zvala Jekolija i bila je iz Jeruzalema. Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov otac Amasija. No nije uklonio svetišta lažnih bogova. Narod je u njima i dalje prinosio žrtve i palio tamjan. BOG je kaznio kralja teškom kožnom bolešću do kraja života. Zato je stanovao u zasebnoj kući. Njegov je sin Jotam upravljao kraljevskim dvorom i narodom. Ostala Azarijina djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. Azarija je umro i sahranjen je pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Jotam postao sljedeći kralj. U trideset i osmoj godini vladavine judejskoga kralja Azarije, u Izraelu je zavladao Zaharija, Jeroboamov sin. U Samariji je vladao šest mjeseci. Činio je zlo pred BOGOM kao i njegovi preci. Nije prestao činiti grijehe Jeroboama, Nebatovog sina, koji je i Izraelce navodio na grijeh. Šalum, Jabešov sin, urotio se protiv Zaharije. Napao ga je u Ibleamu i ubio pa je zavladao umjesto njega. Ostala su djela Zaharijine vladavine zapisana u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Tako se ispunilo ono što je BOG obećao Jehuu: »Tvoji će potomci sjediti na izraelskom prijestolju do četvrtog naraštaja.« Šalum, Jabešov sin, postao je kralj Izraela u trideset i devetoj godini vladavine judejskoga kralja Azarije. Vladao je u Samariji samo mjesec dana. Menahem, Gadijev sin, stigao je iz Tirse u Samariju i sukobio se sa Šalumom, Jabešovim sinom. Ubio ga je i postao kralj umjesto njega. Ostala Šalumova djela, kao i sve o njegovoj uroti protiv Zaharije, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. U to je vrijeme iz Tirse krenuo Menahem. Napao je grad Tifsah jer su ga građani odbili pustiti unutra. Sve je razorio u gradu i okolici. Ubio je sve trudne žene, rasparavši im trbuhe. U trideset i devetoj godini vladavine judejskoga kralja Azarije, kralj je Izraela postao Menahem, Gadijev sin. Vladao je u Samariji deset godina. Činio je zlo pred BOGOM. Tijekom cijele svoje vladavine nije prestao činiti grijehe Jeroboama, Nebatovog sina, koji je i Izraelce navodio na grijeh. Asirski je kralj Tiglat Pileser napao Izrael. Menahem mu je predao trideset i četiri tone srebra kako bi osigurao njegovu podršku i učvrstio svoju vlast u kraljevstvu. Menahem je taj novac sakupio od imućnih Izraelaca. Od svakog je iznudio po pedeset srebrnjaka . Tako se asirski kralj povukao i nije ostao u zemlji. Ostala Menahemova djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Kad je Menahem umro i pridružio se svojim precima, njegov je sin Pekahija postao kralj. U pedesetoj godini vladavine judejskoga kralja Azarije, kralj je Izraela postao Pekahija, Menahemov sin. Vladao je u Samariji dvije godine. Činio je zlo pred BOGOM. Nije prestao činiti grijehe Jeroboama, Nebatovog sina, koji je i Izraelce navodio na grijeh. Zapovjednik Pekahijine vojske, Pekah, Remalijin sin, urotio se protiv njega s pedesetoricom ljudi iz Gileada. Zajedno s Argobom i Arjeom, ubio je kralja u kuli kraljevske palače u Samariji. Zatim je postao kralj umjesto njega. Ostala Pekahijina djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. U pedeset i drugoj godini vladavine judejskoga kralja Azarije, kralj je Izraela postao Pekah, Remalijin sin. Vladao je u Samariji dvadeset godina. Činio je zlo pred BOGOM. Nije prestao činiti grijehe Jeroboama, Nebatovog sina, koji je i Izraelce navodio na grijeh. U vrijeme Pekahove vladavine Izraelom, asirski je kralj Tiglat Pileser zaposjeo gradove Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš i Hasor. Zauzeo je područja Gileada i Galileje, kao i cijeli Naftalijev kraj, a narod je odveo u progonstvo u Asiriju. Tada se Hošea, Elin sin, urotio protiv Pekaha, Remalijinog sina. Napao ga je i ubio te postao kralj umjesto njega. Bilo je to u dvadesetoj godini vladavine judejskoga kralja Jotama, Uzijinog sina. Ostala Pekahova djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. U drugoj godini vladavine izraelskoga kralja Pekaha, Remalijinog sina, kralj je Jude postao Jotam, Uzijin sin. Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. Majka mu se zvala Jeruša i bila je Sadokova kći. Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov otac Uzija. No nije uklonio svetišta lažnih bogova. Narod je u njima i dalje prinosio žrtve i palio tamjan. Jotam je izgradio Gornja vrata na BOŽJEM Hramu. Ostala Jotamova djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. U to je vrijeme BOG počeo slati na Judu aramejskoga kralja Resina i izraelskoga kralja Pekaha, Remalijinog sina. Kad je Jotam umro, sahranjen je pored svojih predaka u gradu svog pretka Davida. Njegov je sin Ahaz postao sljedeći kralj. U sedamnaestoj godini vladavine izraelskoga kralja Pekaha, Remalijinog sina, u Judi je počeo vladati kralj Ahaz, Jotamov sin. Ahaz je imao dvadeset godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu šesnaest godina. Za razliku od svog pretka Davida, nije postupao ispravno pred BOGOM. Postupao je poput kraljeva Izraela. Čak je i svog sina spalio u vatri, prinoseći ga kao žrtvu. Slijedio je odvratne običaje naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. Prinosio je žrtve i palio tamjan u svetištima, na uzvisinama i vrhovima visokih brda te pod svakim pogodnim zelenim drvetom. Tada su aramejski kralj Resin i izraelski kralj Pekah, Remalijin sin, napali Jeruzalem. Okružili su grad, ali nisu uspjeli poraziti Ahaza. U to je vrijeme aramejski kralj Resin vratio Elat pod vlast Arama. Istjerao je Judejce pa su se naselili Aramejci koji ondje žive i danas. Zato je Ahaz poslao glasnike asirskom kralju Tiglat Pileseru s porukom: »Ja sam tvoj sluga koji ti je poput sina. Dođi i spasi me od kraljeva Arama i Izraela koji me napadaju.« Ahaz je uzeo srebro i zlato iz BOŽJEGA Hrama i iz riznica kraljevske palače te ih poslao kao dar kralju Asirije. Asirski je kralj poslušao Ahaza. Krenuo je na Damask i osvojio ga. Ubio je kralja Resina, a stanovnike grada odveo u progonstvo u Kir. Kad je kralj Ahaz posjetio Damask, da bi se ondje susreo s asirskim kraljem Tiglat Pileserom, vidio je tamošnji žrtvenik. Poslao je svećeniku Uriji slikovni opis i detaljni nacrt tog žrtvenika. Urija je sagradio žrtvenik u skladu sa svim uputama kralja Ahaza koje je poslao iz Damaska. Žrtvenik je dovršen prije kraljevog povratka. Kad se kralj vratio iz Damaska i vidio žrtvenik, prišao je i prinio žrtve. Prinio je svoju žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu, izlio svoju žrtvu pića i poškropio žrtvenik krvlju svoje žrtve slavljenice. A brončani žrtvenik, koji je do tada stajao pred BOGOM ispred Hrama, na mjestu između novog žrtvenika i BOŽJEGA Hrama, premjestio je sjeverno od novog žrtvenika. Zatim je kralj Ahaz zapovjedio svećeniku Uriji: »Na velikom žrtveniku prinosi jutarnju žrtvu paljenicu i večernju žitnu žrtvu, kraljevu žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu, te žrtve paljenice cijelog naroda, kao i njihove prinose žita i pića. Škropi žrtvenik krvlju svih paljenica i klanih žrtava. A brončani ću žrtvenik koristiti ja, za traženje savjeta i vodstva od BOGA.« Svećenik Urija činio je sve kako mu je zapovjedio kralj Ahaz. Kralj je dao da se s pokretnih postolja uklone bočne ploče i bazeni. Skinuo je i bazen s brončanih bikova, na kojima je stajao, te ga je dao postaviti na kamenu podlogu. Iz palače je uklonio nadstrešnicu za svetkovanje dana odmora, kao i vanjski kraljevski ulaz u Hram. Sve je to učinio zbog asirskog kralja. Ostala Ahazova djela zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. Kad je Ahaz umro, sahranjen je pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Ezekija postao sljedeći kralj. U dvanaestoj godini vladavine kralja Ahaza u Judi, kralj je Izraela postao Hošea, Elin sin. Vladao je u Samariji devet godina. Činio je zlo pred BOGOM, ali ne u onoj mjeri kao što su to činili izraelski kraljevi prije njega. Asirski je kralj Salmanasar napao Hošeu pa mu je ovaj postao vazal te je morao plaćati danak. Hošea je poslao glasnike egipatskom kralju Sou, tražeći pomoć. Te godine nije platio danak asirskom kralju iako je to bio obavezan činiti svake godine. Stoga, asirski ga je kralj zarobio i bacio u zatvor. Asirski je kralj upao na cijelo područje zemlje i krenuo na grad Samariju. Opsada je trajala tri godine. U devetoj godini Hošeine vladavine, asirski je kralj osvojio Samariju. Odveo je Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije. Sve se to dogodilo zato što su Izraelci griješili protiv svog BOGA koji ih je izveo iz Egipta i oslobodio vlasti faraona, egipatskoga kralja. Štovali su druge bogove i slijedili običaje naroda koje je BOG protjerao pred njima, kao i običaje koje su uveli kraljevi Izraela. Izraelci su potajno kršili odredbe svog BOGA. Izgradili su svetišta lažnim bogovima na uzvišenjima u svim svojim gradovima, od najmanjeg do najvećeg. Uzdigli su idolske stupove i drvene likove božice Ašere na svakome visokom brdu i pod svakim pogodnim zelenim drvetom. U svakom su svetištu palili tamjan, kao što su to običavali činiti narodi koje je BOG protjerao pred njima. Činili su zla djela i izazivali BOŽJI bijes. Štovali su idole iako im je BOG rekao da to ne čine. BOG je opominjao Izrael i Judu preko svakog proroka i vidioca. Govorio je: »Prestanite činiti zlo. Provodite moje zapovijedi i moje uredbe. Slijedite zakon koji sam dao vašim precima i koji sam vam objavljivao preko svojih slugu proroka.« No nisu ga poslušali. Bili su tvrdoglavi kao i njihovi preci koji nisu vjerovali svome BOGU. Prezreli su njegove uredbe i savez koji je sklopio s njihovim precima, zanemarili upozorenja koja im je davao. Štovali su bezvrijedne idole te su i sami postali bezvrijedni. Oponašali su običaje okolnih naroda iako im je to zabranio BOG. Zanemarili su sve zapovijedi svog BOGA. Napravili su za sebe dva lijevana idola u obliku teleta i kipove božice Ašere. Klanjali su se svim nebeskim zvijezdama i štovali boga Baala. Prinosili su svoje sinove i kćeri kao žrtve paljenice, bavili se proricanjem budućnosti i vradžbinama. Posve su se okrenuli onome što je BOG smatrao zlim, izazivajući tako njegov bijes. BOG se razljutio na Izraelce i odbacio ih od sebe . Ostalo je samo Judino pleme. No niti Judejci nisu poštovali zapovijedi svog BOGA, već su slijedili običaje koje su prihvatili Izraelci. BOG je odbacio sve potomke Izraela te ih je izložio mnogim nevoljama. Predao ih je pljačkašima i konačno potpuno odbacio od sebe. Sve je počelo još kad je BOG izdvojio Izraelce iz Davidove obitelji. Oni su tada za kralja postavili Jeroboama, Nebatovog sina, koji ih je udaljio od štovanja BOGA i tako ih naveo na velik grijeh. Izraelci su nastavili činiti grijehe na koje ih je naveo Jeroboam i nisu prestali sve dok ih BOG nije sasvim odbacio od sebe. Upozoravao ih je da će to učiniti preko svih svojih slugu proroka. Tako su Izraelci odvedeni iz svoje zemlje u Asiriju, a ondje su još i danas. Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, Kute, Ave, Hamata i Sefarvaima te ih je naselio umjesto Izraelaca. Zaposjeli su Samariju i naselili se u okolnim gradovima. U vrijeme naseljavanja ti ljudi nisu štovali BOGA. Stoga, BOG je među njih poslao lavove koji su poubijali neke od njih. Asirskom je kralju dojavljeno: »Narodi koje si naselio po samarijskim gradovima ne znaju što od njih traži bog te zemlje. On je među njih poslao lavove, koji ih ubijaju, jer ne poznaju zakon boga te zemlje.« Tada je asirski kralj zapovjedio: »Neka se jedan od svećenika iz Samarije pošalje natrag. Neka ondje živi i poučava ljude zakonu boga te zemlje.« Tako se jedan od svećenika, koji su bili odvedeni iz Samarije, vratio i naselio u Betelu pa je poučavao narod kako treba štovati BOGA. No svaki je narod i dalje izrađivao svoje bogove i postavljao ih u svetištima koja su Samarijanci izgradili. Svaki je narod opremao svetišta u svome gradu. Babilonci su napravili kip boga Sukot Benota, narod iz Kute lik boga Nergala, a ljudi iz Hamata boga Ašimu. Avijci su napravili likove bogova Nibhaza i Tartaka, a Sefarvaimci su prinosili svoju djecu kao žrtve paljenice svojim bogovima Adrameleku i Anameleku. Oni su štovali i pravog BOGA, ali također su među sobom odredili različite ljude da služe kao svećenici i prinose žrtve u njihovim svetištima. Štovali su, dakle, pravog BOGA, no služili su i svojim lažnim bogovima po običajima naroda iz kojih su potekli. Sve do danas zadržali su svoje stare običaje. Tako da zapravo ne štuju BOGA jer ne drže do uredbi i pravila Zakona. Ne drže do zapovijedi koje je BOG povjerio potomcima Jakova, kojeg je nazvao Izrael. Kad je BOG sklopio savez s Izraelcima, zapovjedio im je: »Nemojte štovati druge bogove, ne klanjajte se pred njima, ne služite im i ne prinosite im žrtve. Štujte BOGA koji vas je silnom snagom i moći izveo iz Egipta. Pred njim se klanjajte i njemu prinosite žrtve. Uvijek se pažljivo držite uredbi, pravila, zakona i zapovijedi koje vam je napisao. Nemojte štovati druge bogove! Ne zaboravite savez koji sam s vama sklopio. Nemojte štovati druge bogove, već samo svog BOGA. On će vas osloboditi od svih vaših neprijatelja.« No Izraelci nisu poslušali, već su činili kao i do tada. Tako su i novonaseljeni narodi štovali BOGA i istovremeno se klanjali svojim idolima. Sve do danas, njihova djeca i unuci čine jednako kao što su činili njihovi preci. U trećoj godine vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, u Judi je kao kralj počeo vladati Ezekija, Ahazov sin. Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kći. Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Uklonio je svetišta lažnih bogova, porušio svete stupove i posjekao kipove božice Ašere. Smrskao je i brončanu zmiju, koju je napravio Mojsije, jer su sve do tada Izraelci pred njom palili tamjan. Nazivali su je Nehuštan . Ezekija je vjerovao Izraelovom BOGU. Među svim judejskim kraljevima, prije ili poslije Ezekije, ni jedan nije bio kao on. Čvrsto se oslanjao na BOGA i vjerno ga slijedio. Držao se zapovijedi koje je BOG dao Mojsiju. BOG je bio s njim te je bio uspješan u svemu što je poduzeo. Pobunio se protiv kralja Asirije i prestao mu služiti. Porazio je Filistejce i potisnuo ih sve do područja Gaze. Osvojio je sve filistejske gradove, od najmanje stražarske kule do najveće gradske utvrde. U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Ezekije, a sedmoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, asirski je kralj Salmanasar krenuo na Samariju i opkolio grad. Osvojio ga je tri godine kasnije. Samarija je tako zauzeta u šestoj godini Ezekijine vladavine i u devetoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee. Asirski je kralj prognao Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije. Izraelcima se to dogodilo zato što nisu slušali glas svoga BOGA, već su prekršili njegov savez i sve zapovijedi BOŽJEG sluge Mojsija. Niti su slušali niti su izvršavali njegove zapovijedi. U četrnaestoj godini vladavine kralja Ezekije, asirski je kralj Sanherib napao i zauzeo sve utvrđene judejske gradove. Tada je judejski kralj Ezekija poslao poruku asirskom kralju u Lakiš: »Pogriješio sam. Prestani me napadati. Platit ću ti koliko tražiš.« Asirski je kralj tražio od judejskoga kralja Ezekije deset tona srebra i tonu zlata . Ezekija je predao sve srebro koje se našlo u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače. Skinuo je zlato kojim je dao obložiti vrata i dovratke BOŽJEGA Hrama te je i to predao asirskom kralju. No asirski je kralj poslao kralju Ezekiji iz Lakiša veliku vojsku na čelu s trojicom kraljevskih službenika najvišeg ranga. Kad je vojska stigla pred Jeruzalem, zaustavila se pored vodovoda na Gornjem bazenu, na putu za Peračevo polje. Tražili su kralja, ali su pred njih izašli upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin. Jedan od glavnih vojnih zapovjednika asirskoga kralja istupio je i rekao: »Prenesite Ezekiji ovu poruku velikog vladara, kralja Asirije: Na čemu se temelji tvoja samouvjerenost? Tvoje pouzdanje u vojnu silu i dobru bojnu strategiju samo su prazne riječi. Na koga se, dakle, oslanjaš da si spreman pobuniti se protiv mene? Zar na Egipat, taj napukli štap od trske koji probode ruku svakom tko se na njega osloni? Takav je faraon, kralj Egipta, svakom tko se na njega osloni. Možda ćeš mi reći da se pouzdajete u svoga BOGA za pomoć. No ja znam da je to Bog čija je svetišta i žrtvenike Ezekija dao ukloniti, govoreći narodu Jude i Jeruzalema kako trebaju štovati samo pred jednim žrtvenikom u Jeruzalemu. Predlažem ti da se nagodiš s mojim gospodarom, kraljem Asirije. Dat ću ti dvije tisuće konja, ako uopće možeš naći toliko jahača da ih povedu u bitku. Ako se oslanjaš na Egipat i njihova bojna kola i konje, nećeš biti u stanju odbiti napad ni najnižeg zapovjednika vojske moga gospodara. Osim toga, nisam došao bez BOGA da napadnem i uništim ovo mjesto. BOG mi je rekao da krenem na ovu zemlju i da je uništim.« Tada su Elijakim, Hilkijin sin, Šebna i Joah rekli asirskom zapovjedniku: »Molimo te, govori sa svojim slugama na aramejskom jer razumijemo taj jezik. Nemoj govoriti na jeziku Judejaca da ne razumiju ljudi na zidinama.« No zapovjednik im je odgovorio: »Nije me gospodar poslao da ovu poruku prenesem samo vašem gospodaru i vama, već i ljudima koji sjede na zidinama i koji će skupa s vama biti prisiljeni jesti svoj izmet i piti svoju mokraću.« Potom se glavni zapovjednik uspravio i glasno povikao na jeziku Judejaca: »Čujte poruku velikog vladara, kralja Asirije! Ovo vam poručuje kralj: Ne dajte se zavarati od Ezekije jer on vas ne može obraniti od mene. Ne dopustite da vas Ezekija nagovori da se pouzdate u BOGA, kad vam bude govorio da će vas BOG sigurno spasiti i da ovaj grad neće pasti u ruke asirskom kralju. Ne slušajte Ezekiju! Kralj Asirije ovako vam poručuje: Sklopite mir sa mnom i izađite pred mene. Tada će svatko od vas moći jesti vlastito grožđe i smokve, i piti vodu iz svog bunara. Nakon nekog vremena, ja ću doći i odvesti vas u zemlju poput vaše. Zemlju u kojoj ima žita i vina, kruha i vinograda, maslinika i meda. Nudim vam da živite, a ne da umrete. Ne dopustite Ezekiji da vas zavara govoreći da će vas spasiti BOG. Je li bog bilo kojeg naroda ikad spasio svoju zemlju od asirskog kralja? Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvaima, Hene i Ive? Jesu li bogovi spasili Samariju od mene? Koji je od svih tih bogova uspio sačuvati svoju zemlju od mene? Kako će onda BOG sačuvati Jeruzalem od mene?« No ljudi su šutjeli. Nisu odgovarali ni riječ jer im je tako zapovjedio kralj. Tada su upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin, otišli k Ezekiji s razderanom odjećom na sebi. Prenijeli su kralju sve što je rekao asirski zapovjednik. Kad je kralj Ezekija to čuo, razderao je odjeću na sebi. Obukao je na sebe tkaninu za žalovanje i otišao u BOŽJI Hram. A proroku Izaiji, Amosovom sinu, poslao je Elijakima, koji je bio upravitelj dvora, tajnika Šebnu i vrhovne svećenike. Bili su odjeveni u tkaninu za žalovanje. Prenijeli su Ezekijinu poruku: »Ovo je dan nevolje, kazne i sramote. Slabi smo poput žene koja treba roditi, a nema snage za rađanje. Možda je tvoj BOG čuo sve što je rekao vojni zapovjednik, kojeg je njegov gospodar, kralj Asirije, poslao da se izruguje živome Bogu. Možda će ga kazniti zbog tih riječi. Stoga, uputi svoje molitve za ostatak naroda koji je preživio.« Službenici kralja Ezekije otišli su k Izaiji. Izaija im je rekao da prenesu poruku svome gospodaru: »Ovako govori BOG: Ne boj se zbog riječi kojima je službenik asirskoga kralja hulio na mene. Pazi! Poslat ću mu jednog duha pa će čuti glasine zbog kojih će se vratiti u svoju zemlju. Učinit ću da ondje pogine od mača.« Zapovjednik je čuo da je kralj Asirije napustio Lakiš te se odlučio vratiti, a kralj je krenuo u opsadu Libne. Kralj Asirije dočuo je da Tirhaka, kralj Kuša , kreće u rat protiv njega. Ponovo je poslao glasnike Ezekiji, zapovjedivši: »Kažite judejskom kralju Ezekiji: Nemoj dopustiti da te tvoj Bog, na koga se oslanjaš, zavara kad ti obećava da Jeruzalem neće pripasti asirskom kralju. Sigurno si čuo kako su asirski kraljevi potpuno uništili sve zemlje. Zar stvarno misliš da ćete se vi spasiti? Jesu li bogovi zaštitili narode Gozana, Harana, Resefa i Edenaca u Tel Asaru, narode koje su pokorili moji preci? Gdje je kralj Hamata ili Arpada, kralj Sefarvaima, Hene ili Ive?« Ezekija je preuzeo pismo od glasnika i pročitao ga. Potom je otišao u BOŽJI Hram i položio pismo pred BOGA. Ezekija je molio pred BOGOM: »O BOŽE Izraelov, koji kraljuješ nad krilatim bićima ! Ti si jedini Bog koji vlada nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju. Primakni svoje uho, BOŽE, i poslušaj. Otvori svoje oči, BOŽE, i pogledaj! Poslušaj Sanheribove riječi kojima izruguje živog Boga. Istina je, BOŽE, da su asirski kraljevi uništili sve te narode i njihove zemlje. Bacili su njihove bogove u vatru. No to i nisu bili bogovi, već djela ljudskih ruku od drva i kamena. Zato su i uništeni. O BOŽE naš, molim te, spasi nas sad od asirskoga kralja, da bi sva kraljevstva na zemlji spoznala da si ti jedini Bog.« Tada je Izaija, Amosov sin, poslao poruku Ezekiji da je Izraelov BOG čuo njegovu molitvu u vezi Sanheriba, kralja Asirije. Ovo BOG kaže protiv Sanheriba: »Prezire te, ismijava te djevičanska kći sionska. Iza leđa ti glavom odmahuje kći jeruzalemska. Koga si to izrugivao i vrijeđao? Na koga si glas podizao i bahato se uznosio? Protiv Svetog u Izraelu! Porukama svojih glasnika Boga si izrugivao. Govorio si: ‘Mnoštvom bojnih kola popeo sam se na vrhove planina, na najviše vrhunce Libanona. Posjekao sam najviše cedrove porušio najljepše borove. Prodro sam do najdaljih krajeva zemlje, u njene najgušće šume. Kopao sam bunare u stranim zemljama i svuda nalazio pitku vodu. Pod koracima moje silne vojske isušila su se korita egipatskih rijeka.’ Sanheribe, nisi li čuo, što sam davno odredio? Od početka sam naumio ono što sad ostvarujem: ja sam ti pustio da utvrđene gradove razoriš u gomile ruševina. Njihovi su stanovnici iznemogli, zbunjeni i posramljeni. Postali su kao biljke u polju, kao mladi izdanci, kao trava na krovovima, što se osuši prije nego što naraste. No ja znam gdje si i što radiš, znam kad krećeš i kad se vraćaš, znam kako bjesniš protiv mene. Da, bjesnio si protiv mene. Čuo sam za tvoju bahatost. Zato ću staviti svoju kuku u tvoj nos i svoje uzde u tvoja usta. Vratit ću te putem kojim si došao.« »A ovo će biti znak za tebe, Ezekija: Ove ćete godine jesti ono što samo iznikne i dogodine ono što zemlja sama donese. Tek u trećoj godini sijat ćete i žeti, saditi vinograde i jesti njihov urod. A oni koji preostanu od naroda Jude, opet će pustiti korijenje u dubinu i donijeti plod u visinu. Iz Jeruzalema izaći će ostatak naroda, skupina preživjelih sa gore Sion. Sve zbog odlučnosti BOGA Svevladara.« »A o kralju Asirije ovako govori BOG: ‘Neće ući u ovaj grad niti ovamo strijele odapinjati. Svoje štitove neće podizati, niti opsadne nasipe graditi. Istim putem kojim je došao, njime će se i vratiti. I više neće dolaziti u ovaj grad, govorim ja, BOG. Ja ću ga braniti i sačuvati, zbog sebe i zbog mog sluge Davida.’« Te je noći BOŽJI anđeo pogubio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u asirskom taboru. Kad su preživjeli ujutro ustali, posvuda su oko njih ležali leševi. Tada se asirski kralj Sanherib povukao, vratio u Ninivu i ostao ondje. Jednom kad se klanjao u hramu svog boga Nisroka, mačem su ga pogubili njegovi sinovi Adramelek i Sareser te pobjegli u zemlju Ararat. Njegov je sin Esar Hadon postao novi asirski kralj. U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Prorok Izaija, Amosov sin, otišao je k njemu i rekao mu: »BOG ti poručuje da ćeš uskoro umrijeti. Objavi svoju posljednju volju obitelji jer se nećeš oporaviti.« A Ezekija je okrenuo lice k zidu i pomolio se BOGU: »Molim te, BOŽE, sjeti se kako sam ti bio vjeran svim srcem i činio ono što je dobro pred tobom.« I gorko je zaplakao. Izaija je čuo BOŽJU riječ i prije nego što je izašao iz dvorišta palače: »Vrati se i reci Ezekiji, vladaru mog naroda, što mu poručuje BOG njegovog pretka Davida: ‘Čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. Izliječit ću te. Danas treći dan ići ćeš u BOŽJI Hram. Tvome ću životu dodati petnaest godina. Spasit ću tebe i ovaj grad od kralja Asirije. Učinit ću to zbog sebe i zbog mog sluge Davida.’« Izaija je rekao da se pripremi oblog od smokava i stavi kralju na ranu, kako bi ozdravio. Ezekija upita Izaiju: »Koji je znak da će me BOG izliječiti i da ću već danas treći dan ići u BOŽJI Hram?« Izaija mu odgovori: »Ovo je znak za tebe da će BOG ispuniti što je obećao. Želiš li da se sjena pomakne deset stepenica unaprijed ili deset stepenica unatrag?« »Uobičajeno je da se sjena pomiče unaprijed«, rekao je Ezekija. »Neka se pomakne deset stepenica unatrag.« Prorok Izaija zazvao je BOGA, a on je učinio da se sjena na Ahazovom stubištu pomakne deset stepenica unatrag. U to je vrijeme Babilonom vladao kralj Merodak Baladan, Baladanov sin. Kad je čuo da je Ezekija bio bolestan, poslao mu je pisma i dar. Ezekija je saslušao glasnike i pokazao im sve svoje riznice i sve što je imao u njima. Pokazao im je srebro, zlato, začine, mirisno ulje i oružje. Nije bilo ničega u njegovoj palači niti u čitavom njegovom kraljevstvu što im nije pokazao. Tada je prorok Izaija otišao kralju Ezekiji i upitao ga: »Što su rekli oni ljudi? Odakle su?« »Iz daleke su zemlje«, odgovorio je Ezekija, »iz Babilona.« Prorok je dalje pitao: »Što su vidjeli u tvojoj palači?« »Sve su vidjeli u mojoj palači«, odgovorio je Ezekija. »Nema ničega u mojim riznicama što im nisam pokazao.« Tada je Izaija rekao Ezekiji: »Poslušaj BOŽJU poruku: Dolazi vrijeme kad će sve što je u tvojoj palači i sve što su dosad nakupili tvoji preci biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati. Tako kaže BOG. I neki će od tvojih sinova biti odvedeni u Babilon, gdje će postati službenici u palači babilonskoga kralja.« »Dobra je BOŽJA poruka koju si mi objavio«, odgovorio je Ezekija jer je pritom mislio: »Tijekom mog života vladat će mir i sigurnost.« Ostala Ezekijina djela, sve što je postigao, te kako je napravio jezero i vodovod kojim je doveo vodu u grad, zapisani su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. Ezekija je umro i sahranjen je pokraj svojih predaka. Njegov je sin Manaše postao sljedeći kralj. Manaše je imao dvanaest godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu pedeset i pet godina. Majka mu se zvala Hefsiba. Činio je zlo pred BOGOM, povodeći se za odvratnim običajima naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. Obnovio je svetišta lažnih bogova koja je bio porušio njegov otac Ezekija. Izgradio je žrtvenike za boga Baala i napravio lik božice Ašere, kao što je svojevremeno bio učinio i izraelski kralj Ahab. Klanjao se svim sazviježđima i štovao ih. Podigao je poganske žrtvenike u BOŽJEM Hramu za koji je BOG rekao: »U Jeruzalemu ću nastaniti svoje ime.« U oba je dvorišta BOŽJEGA Hrama napravio žrtvenike svim sazviježđima. Svog je sina spalio u vatri kao žrtvu. Bavio se proricanjem budućnosti i gatanjem, savjetovao se s prizivačima duhova i vračevima. Činio je mnogo zla pred BOGOM i tako izazivao njegov bijes. Dao je napraviti lik božice Ašere i postavio ga u Hram, za koji je BOG rekao Davidu i njegovom sinu Salomonu: »U ovaj Hram i u Jeruzalem, koji sam odabrao između svih Izraelovih plemena, stavit ću svoje ime zauvijek. Više neću tjerati Izraelce da lutaju izvan ove zemlje koju sam dao njihovim precima. Samo neka pažljivo izvršavaju sve što sam im zapovjedio i drže se Zakona koji im je predao moj sluga Mojsije.« No narod nije slušao. Manaše ih je naveo da čine više zla od naroda koje je BOG bio uništio pred Izraelcima. BOG je govorio preko svojih slugu proroka: »Judejski je kralj Manaše počinio sve ove gnjusobe i učinio više zla nego svi Amorejci prije njega. Štovanjem idola naveo je Judejce na grijeh. Stoga, Izraelov BOG poručuje: ‘Donosim takvo zlo na Jeruzalem i Judu da će svakom tko za to čuje zvoniti u ušima. Rastegnut ću preko Jeruzalema isto mjerno uže kao što sam rastegnuo preko Samarije i isti visak kao nad Ahabovom vladarskom kućom. Izbrisat ću Jeruzalem kao što čovjek obriše posudu i odloži je naopačke. Odbacit ću ostatak svog naroda i predati ih njihovim neprijateljima. Bit će im izloženi na milost i nemilost, kao ratni plijen. Jer, od dana kad su njihovi preci izašli iz Egipta pa sve do danas, činili su zlo preda mnom i izazivali moj bijes.’« Manaše je prolio toliko krvi nevinih ljudi da je njome natopio cijeli Jeruzalem. Osim toga, navodio je Judejce na grijeh tako da su činili zlo pred BOGOM. Ostala Manašeova djela, sve što je radio, kao i grijeh koji je počinio, zapisani su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. Manaše je umro i sahranjen je sa svojim precima u Uzinom vrtu unutar kraljevske palače. Njegov je sin Amon postao sljedeći kralj. Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu dvije godine. Majka mu se zvala Mešulemet i bila je kći Harusa iz Jotbe. Činio je zlo pred BOGOM kao i njegov otac Manaše. Sve je činio kao i njegov otac. Štovao je i služio iste lažne bogove. Zapostavio je BOGA svojih predaka i nije živio kako BOG zapovijeda. Amonove su se sluge urotili protiv njega i ubili ga u njegovom vlastitom domu. No narod je pobio sve koji su se urotili protiv kralja Amona i postavio njegovog sina Jošiju za kralja. Ostala su Amonova djela zapisana u knjizi Povijest judejskih kraljeva. Sahranjen je u svojoj grobnici u Uzinom vrtu. Njegov je sin Jošija postao sljedeći kralj. Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. Majka mu se zvala Jedida i bila je Adajina kćer iz Boskata. Jošija je postupao ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikad nije zastranio. U osamnaestoj godini svoje vladavine, kralj Jošija je poslao tajnika Šafana, koji je bio Asalijin sin i Mešulamov unuk, u BOŽJI Hram. Rekao mu je: »Idi k vrhovnom svećeniku Hilkiji. Neka uzme sav novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, a koji su vratari Hrama sakupili od naroda. Neka se novac dâ nadglednicima radova u Hramu da bi plaćali radnike koji ga popravljaju. Neka plaćaju tesare, graditelje i zidare. I neka kupuju drvo i klesani kamen potreban za obnovu Hrama. Pošteni su ljudi pa ne trebaju polagati račun za novac koji im je povjeren.« Vrhovni je svećenik Hilkija rekao tajniku Šafanu: »Pronašao sam knjigu Zakona u BOŽJEM Hramu.« Predao mu je knjigu i on ju je pročitao. Tajnik Šafan došao je kralju i izvijestio: »Tvoji su službenici uzeli sav novac iz Hrama i predali ga nadglednicima radova.« Zatim mu je rekao za knjigu koju mu je bio predao svećenik Hilkija. Iz nje je Šafan čitao kralju. Kad je kralj čuo riječi iz knjige Zakona, razderao je na sebi odjeću. Zatim je izdao zapovijed svećeniku Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevom slugi Asaji. Rekao im je: »Idite i pitajte BOGA u moje ime, u ime naroda i u ime cijele Jude. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali riječi ove knjige. Nisu činili sve ono što je zapisano za nas.« Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli su kod proročice Hulde. Ona je bila žena Šaluma, Tikvinog sina i Harhasovog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u drugoj četvrti Jeruzalema. Razgovarali su s njom. Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike — sve što je zapisano u knjizi koju je pročitao judejski kralj. Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato će moj bijes buknuti kao vatra na ovo mjesto i neće se ugasiti.’ A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovako poručuje Izraelov BOG: ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika, da će ih snaći prokletstvo i pustošenje. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred BOGOM. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto.’« Poslanici su prenijeli poruku kralju. Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. Otišli su u BOŽJI Hram zajedno sa stanovnicima Jude i Jeruzalema, sa svećenicima i prorocima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je glasno pročitao sve što piše u knjizi Saveza koja je pronađena u BOŽJEM Hramu. Potom je kralj stao pokraj stupa i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i poštovati njegove zapovijedi, pouke i uredbe, koje su zapisane u knjizi. I cijeli se narod zakleo na vjernost savezu. Kralj je zapovjedio vrhovnom svećeniku Hilkiji, nižim svećenicima i vratarima da iz BOŽJEGA Hrama uklone sve predmete napravljene za štovanje boga Baala, božice Ašere i svih nebeskih zvijezda. Dao ih je spaliti izvan Jeruzalema u dolini Kidron, a pepeo je odnesen u Betel. Protjerao je lažne svećenike koje su postavili judejski kraljevi da pale tamjan u svetištima lažnih bogova u judejskim gradovima i u okolici Jeruzalema. Palili su tamjan štujući boga Baala, sunce i mjesec, sazviježđa i sve nebeske zvijezde. Lik božice Ašere dao je iznijeti iz BOŽJEGA Hrama. Odnio ga je izvan Jeruzalema u dolinu Kidron i spalio. Spaljene komade dao je smrviti u prah i rasuti po grobovima običnog naroda. Srušio je nastambe u BOŽJEM Hramu u kojima su boravili muškarci, koji su pružali usluge prostitucije, i žene koje su tkale haljine za božicu Ašeru. Doveo je sve svećenike iz judejskih gradova. Razorio je svetišta od Gebe do Beer Šebe u kojima su se štovali lažni bogovi i palio tamjan. Razorio je i svetišta lažnih bogova lijevo od gradskih vrata, pored ulaza u palaču Jošue, upravitelja grada. Svećenicima, koji su bili služili u svetištima lažnih bogova, nije bilo dopušteno prilaziti BOŽJEM žrtveniku u Jeruzalemu. No ipak im je, kao i drugim svećenicima, bilo dopušteno jesti beskvasni kruh. Jošija je razorio mjesto Tofet u dolini Ben Hinom, da nitko više ne bi prinio sina ili kćer kao žrtvu paljenicu bogu Moleku. S ulaza u BOŽJI Hram, pokraj odaja službenika Netan Meleka, uklonio je konje, koje su judejski kraljevi posvetili suncu, i spalio sunčeva kola. Razorio je i žrtvenike, koje su judejski kraljevi podigli na krovu gornje sobe, a koja je pripadala Ahazu, kao i žrtvenike koje je podigao Manaše u oba dvorišta BOŽJEGA Hrama. Uklonio ih je, smrvio u prah i rasuo po dolini Kidron. Kralj Jošija razorio je i svetišta lažnih bogova s južne strane Brda uništenja , istočno od Jeruzalema, koja je izraelski kralj Salomon podigao za štovanje odvratne sidonske božice Aštarte, gnjusnog moapskoga boga Kemoša i strašnog amonskoga boga Milkoma. Porazbijao je njima posvećene kamene stupove i posjekao drvene kipove božice Ašere te sve pokrio ljudskim kostima. Razorio je i žrtvenik u Betelu, koji je podigao Jeroboam, Nebatov sin, izraelski kralj koji je prvi bio naveo narod na grijeh. Žrtvenik na uzvisini je srušio, razbio i smrvio u prah. Također, spalio je kip božice Ašere. Potom je Jošija pogledao okolo i ugledao grobove na padini brda. Dao je da se povade sve kosti i spale na žrtveniku, koji je potom razorio. Učinio je upravo kako je BOG davno bio najavio preko Božjeg čovjeka. Tada je Jošija ugledao grob tog istoga Božjeg čovjeka. Upitao je: »Kakav je ono spomenik?« Mještani Betela su mu odgovorili: »To je grob Božjeg čovjeka koji je bio došao iz Jude i najavio sve što si danas učinio sa žrtvenikom u Betelu.« »Ostavite ga! Neka nitko ne dira njegove kosti«, rekao je kralj. Tako su ostavili njegove kosti, zajedno s kostima proroka iz Samarije. Jednako kao u Betelu, Jošija je uklonio sva svetišta lažnih bogova na uzvisinama u samarijskim gradovima, koja su bili podigli izraelski kraljevi i tako izazvali BOŽJI bijes. Na žrtvenicima je ubio sve svećenike koji su služili u svetištima lažnih bogova i na žrtvenicima je spalio ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem. Kralj je zapovjedio cijelom narodu: »Proslavite Pashu u čast svog BOGA, kao što je zapisano u knjizi Saveza.« Takva se Pasha nije slavila još od vremena kad su suci vodili Izrael, kao ni u sve vrijeme vladavine izraelskih ili judejskih kraljeva. U osamnaestoj godini vladavine kralja Jošije slavila se Pasha u čast BOGA u Jeruzalemu. Nadalje, Jošija je iz Jude i Jeruzalema protjerao sve prizivače duhova i čarobnjake, uklonio kućna božanstva, idole i sve druge odvratnosti koje su ljudi običavali štovati. Tako je ispunio riječi Zakona zapisane u knjizi koju je svećenik Hilkija pronašao u BOŽJEM Hramu. Ni jedan kralj prije ili poslije njega, nije se kao Jošija okrenuo svim svojim srcem, dušom i snagom BOGU. Živio je i vladao potpuno u skladu s Mojsijevim zakonom. No BOG nije odstupao od žestine svoga velikog bijesa prema Judi zbog sveg zla kojim ga je izazivao Manaše. Zato je BOG rekao: »I Judu ću odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrael. Odbacit ću i grad Jeruzalem, koji sam za sebe odabrao, kao i ovaj Hram za koji sam rekao: ‘Moje će ime ovdje prebivati.’« Ostala Jošijina djela, i sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. U vrijeme Jošijine vladavine, faraon Neko, kralj Egipta, krenuo je prema rijeci Eufrat u borbu protiv kralja Asirije. Kralj Jošija izašao je pred njega u Megidu, ali faraon ga je dočekao i ubio. Sluge su prenijeli njegovo tijelo u kočiji iz Megida u Jeruzalem. Sahranili su ga u njegovoj grobnici. Narod je odabrao Joahaza, Jošijinog sina, pomazao ga i postavio za kralja umjesto njegovog oca. Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu tri mjeseca. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kći iz Libne. Činio je zlo pred BOGOM, kao što su činili i njegovi preci. Faraon Neko zatočio ga je u Ribli, u zemlji Hamat, te Joahaz nije mogao vladati u Jeruzalemu. Tada je egipatski kralj nametnuo Judi danak od tri tisuće četiristo kilograma srebra i trideset i četiri kilograma zlata. Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, Jošijinog sina, da vlada umjesto svog oca. Promijenio mu je ime u Jojakim, a Joahaza je odveo u Egipat, gdje je i umro. Jojakim je plaćao danak faraonu Neku u srebru i zlatu. Da bi izvršio njegovu zapovijed, u zemlji je morao nametnuti porez. Od naroda je ubirao srebro i zlato, od svakoga njegov dio, prema procjeni imovinskog stanja. Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Zebida i bila je Pedajina kći iz Rume. Činio je zlo pred BOGOM kao i njegovi preci. U vrijeme Jojakimove vladavine babilonski je kralj Nabukodonosor zaposjeo Judu. Jojakim mu je bio vazal tri godine, a zatim se pobunio protiv njega. No BOG je protiv Jojakima poslao osvajačke skupine Babilonaca, Aramejaca, Moabaca i Amonaca da unište Judu. Dogodilo se to u skladu s onim što je BOG najavio preko svojih slugu proroka. Judu je snašla nesreća po BOŽJOJ zapovijedi. BOG je odbacio Judejce zbog svih Manašeovih grijeha, a najviše zbog krvi nevinih ljudi kojom je Manaše napunio Jeruzalem. BOG to nije htio oprostiti. Ostala Jojakimova djela, sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. Jojakim je umro i pridružio se svojim precima. Njegov je sin Jojakin postao sljedeći kralj. Kralj Egipta više nije izlazio izvan svoje zemlje jer mu je kralj Babilona oduzeo sve što mu je prije pripadalo na području od Egipatskog potoka do rijeke Eufrat. Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. Majka mu se zvala Nehušta i bila je Elnatanova kći iz Jeruzalema. Činio je zlo pred BOGOM, sve kao i njegov otac. U to su vrijeme zapovjednici babilonskoga kralja Nabukodonosora napali Jeruzalem i opkolili ga. Kad je i Nabukodonosor stigao u grad, predali su mu se judejski kralj Jojakin, njegova majka, kraljeve sluge, poglavari i službenici. Babilonski je kralj zarobio Jojakina u osmoj godini svoje vladavine. Također, odnio je sve blago iz BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače te porazbijao sve zlatne predmete koje je izraelski kralj Salomon dao napraviti za BOŽJI Hram, baš kao što je BOG i najavio da će se dogoditi. Babilonski je kralj odveo u progonstvo sav narod Jeruzalema, sve poglavare i moćnike, sve obrtnike i radnike. Bilo je ukupno deset tisuća prognanika. U zemlji je ostao samo najsiromašniji narod. Nabukodonosor je iz Jeruzalema u Babilon kao zarobljenike odveo judejskoga kralja Jojakina, njegovu majku, žene, službenike i sve istaknute Judejce. Odveo je u Babilon sedam tisuća snažnih i vojno sposobnih ljudi te tisuću obrtnika i radnika. Za judejskoga je kralja postavio Jojakinovog strica Mataniju, kojeg je prozvao novim imenom Sidkija. Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kći iz grada Libne. Sidkija je činio zlo pred BOGOM, sve kao i Jojakim. Narod Jeruzalema i Jude toliko je razbjesnio BOGA da ih je on konačno u potpunosti odbacio. A Sidkija se pobunio protiv babilonskoga kralja. U devetoj godini Sidkijine vladavine, desetog dana u desetom mjesecu , babilonski je kralj Nabukodonosor krenuo s cijelom svojom vojskom na Jeruzalem. Utaborili su se oko grada i svuda uokolo podigli opsadne nasipe. Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine Sidkijine vladavine. Do devetog dana četvrtog mjeseca te godine glad je potpuno zavladala gradom tako da obični ljudi više nisu imali što jesti. Babilonska je vojska probila gradske zidine. Unatoč neprijateljskom obruču, te je noći kralj Sidkija s vojskom bježao iz grada. Izvukli su se kroz vrata između gradskih zidina blizu kraljevog vrta i otišli u smjeru pustinje. No babilonska je vojska krenula u potjeru za kraljem Sidkijom. Sustigli su ga u ravnici kod Jerihona. Svi su ga vojnici napustili i razbježali se. Babilonci su zarobili kralja Sidkiju i odveli ga pred babilonskoga kralja u Riblu, gdje mu je on odredio kaznu. Pred Sidkijom su ubili njegove sinove, a zatim su mu iskopali oči, okovali ga u brončane lance i odveli u Babilon. U devetnaestoj godini vladavine babilonskoga kralja Nabukodonosora, sedmog dana u petom mjesecu, u Jeruzalem je došao Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže babilonskoga kralja. On je spalio BOŽJI Hram, kraljevsku palaču i sve kuće u Jeruzalemu. Spalio je i sve važnije gradske građevine. Babilonska vojska, na čelu sa zapovjednikom tjelesne straže, srušila je zidine oko Jeruzalema. Nebuzaradan je u zatočeništvo u Babilon odveo preostale stanovnike Jeruzalema, kao i one koji su se već predali babilonskom kralju. U zemlji je ostavio samo neke od najsiromašnijih ljudi da obrađuju vinograde i polja. Babilonci su u BOŽJEM Hramu porazbijali brončane stupove, pokretna postolja i brončani bazen zvan More. Svu su broncu odnijeli u Babilon. Odnijeli su i lonce, lopatice, škare za fitilj, posudice za tamjan i sve druge brončane predmete koji su se koristili pri službi u Hramu. Zapovjednik je kraljevske straže odnio i zdjelice za tamjan i posude za krv, kao i sve druge predmete od zlata i srebra. Dva brončana stupa, brončani bazen zvan More i pokretna brončana postolja, koje je kralj Salomon dao izraditi za BOŽJI Hram, bili su preteški za vaganje. Svaki je stup bio visok devet metara , a glave stupova jedan i pol metar . Uokolo su imale ukrasnu mrežu i ukrase u obliku plodova šipka, također sve od bronce. Zapovjednik kraljevske straže također je zarobio vrhovnog svećenika Seraju, drugog po redu svećenika Sefaniju i trojicu čuvara hramskih vrata. Iz grada je odveo i zapovjednika vojske, petoricu kraljevih savjetnika, koji su se zatekli u gradu, kao i tajnika zapovjednika vojske koji je bio zadužen za novačenje vojnika. Poveo je i šezdesetoricu drugih koji su se zatekli u gradu. Zapovjednik straže Nebuzaradan zarobio ih je i odveo kralju Babilona u grad Riblu. Babilonski ih je kralj dao sve istući i pogubiti u Ribli, u zemlji Hamat. I tako su Judejci odvedeni iz svoje zemlje u progonstvo. Babilonski je kralj Nabukodonosor postavio Gedaliju, koji je bio Ahikamov sin i Šafanov unuk, za upravitelja narodu koji je preostao u Judi. Zapovjednici vojske i njihovi ljudi čuli su da je babilonski kralj postavio Gedaliju za upravitelja Jude pa su otišli u Mispu sastati se s njim. Bili su tu Išmael — Netanijin sin, Johanan — Kareahov sin, Seraja — Tanhumetov sin iz Netofe i Jaazanija — sin čovjeka iz Maake. Gedalija im je dao svoju riječ. Rekao je: »Ne trebate se bojati babilonskih službenika. Nastanite se u ovoj zemlji i služite kralju Babilona. Tako će vam biti dobro.« No u sedmome je mjesecu došao Išmael, Netanijin sin i Elišamin unuk. Bio je kraljevskog porijekla. S desetoricom je ljudi napao i ubio Gedaliju, a pobio je i sve Judejce i Babilonce koji su se zatekli s Gedalijom u Mispi. Tada je sav narod, od prvog do zadnjeg, zajedno s vojnim zapovjednicima, pobjegao u Egipat u strahu pred Babiloncima. U trideset i sedmoj godini zatočeništva judejskoga kralja Jojakina u Babilonu, na vlast je došao babilonski kralj Evil Merodak. Te godine, dvadeset i sedmog dana dvanaestog mjeseca , oslobodio je Jojakina iz zatvora. Bio je ljubazan prema njemu i dao mu je počasno mjesto iznad drugih kraljeva zatočenih u Babilonu. Tako je Jojakin skinuo zatvorsko odijelo i do kraja života jeo za kraljevim stolom. Kralj mu je do kraja života davao dnevno uzdržavanje u hrani. Nakon Adama uslijedili su ovi naraštaji: Šet, Enoš, Kenan, Mahalalel, Jared, Enoh, Metušalah, Lamek i Noa. *** *** Noini su sinovi bili Šem, Ham i Jafet. Jafetovi potomci bili su Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras. Gomerovi su potomci bili Aškenaz, Rifat i Togarma. Javanovi su potomci bili Eliša, Taršiš, Ciprani i Rodijci. Hamovi su potomci bili Kuš, Misrajim, Put i Kanaan. Kušovi su potomci bili Seba, Havila, Sabta, Raama i Sabteka. Raamini su potomci bili Šeba i Dedan. Nimrod, Kušov potomak, postao je prvi među vladarima svijeta. Od Misrajima potječu Ludijci, Anamci, Lehapci, Naftuhijci, Patrušani, Kaftorci i Kasluhijci, od kojih su potekli Filistejci. Od Kanaana je potekao njegov prvorođeni sin Sidon te Hetiti, Jebusejci, Amorejci, Girgašani, Hivijci, Arkijci, Sinijci, Arvadijci, Semarijci i Hamaćani. Šemovi su potomci bili Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi su sinovi bili Us, Hul, Geter i Mešek . Arpakšadu se rodio Šelah, a Šelahu Eber. Eberu su se rodila dvojica sinova. Jedan se zvao Peleg, jer se u njegovo vrijeme čovječanstvo podijelilo , a brat mu se zvao Joktan. Od Joktana lozu vuku Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, Hadoram, Uzal, Dikla, Obal, Abimael, Šeba, Ofir, Havila i Jobab. Svi su oni bili Joktanovi sinovi. Šemovi su potomci bili Arpakšad, Šelah, Eber, Peleg, Reu, Serug, Nahor, Terah i Abram, koji se zvao i Abraham. Abrahamovi su sinovi bili Izak i Išmael. Ovo su njihovi potomci: Išmaelov prvorođeni sin zvao se Nebajot, a potom su se rodili Kedar, Adbeel, Mibsam, Mišma, Duma, Masa, Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. Bili su to Išmaelovi sinovi. Abraham je također dobio sinove s Keturom, svojom ženom ropkinjom . To su: Zimran, Jokšan, Medan, Midjan, Jišbak i Šuah. Jokšanovi su sinovi bili Šeba i Dedan. Midjanovi su sinovi bili Efa, Efer, Enok, Abida i Eldaa. Svi su oni bili Keturini potomci. Abrahamu se rodio Izak, a Izakovi su sinovi bili Ezav i Izrael. Ezavljevi su sinovi bili Elifaz, Reuel, Jeuš, Jalam i Korah. Elifazovi su sinovi bili Teman, Omar, Sefi, Gatan i Kenaz. Elifaz je s Timnom imao sina Amaleka. Reuelovi su sinovi bili Nahat, Zerah, Šama i Miza. Seirovi su potomci bili Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, Dišon, Eser i Dišan. Lotan je imao sestru Timnu, a sinovi su mu bili Hori i Homam. Šobalovi su sinovi bili Alvan, Manahat, Ebal, Šefi i Onam. Sibeonovi su sinovi bili Aja i Ana. Ana je imao sina Dišona. Dišonovi su sinovi bili Hamram, Ešban, Jitran i Keran. Eserovi su sinovi bili Bilhan, Zaavan i Akan . Dišanovi su sinovi bili Us i Aran. Edom je imao kraljeve davno prije Izraela. Ovo su edomski kraljevi: Bela je bio Beorov sin. Njegov se grad zvao Dinhaba. Kad je umro Bela, naslijedio ga je Jobab, sin Zeraha iz grada Bosre. Kad je umro Jobab, naslijedio ga je Hušam iz zemlje Temanaca. Kad je umro Hušam, naslijedio ga je Hadad, Bedadov sin, koji je pobijedio Midjance na području Moaba. Hadadov grad zvao se Avit. Kad je umro Hadad, naslijedio ga je Samla iz Masreke. Kad je umro Samla, naslijedio ga je Šaul iz Rehebota na rijeci Eufrat. Kad je umro Šaul, naslijedio ga je Baal Hanan, Akborov sin. Kad je umro Baal Hanan, naslijedio ga je Hadad. Njegov se grad zvao Pai. Žena mu se zvala Mehetabela, a bila je Matredova kći i Mezahabova unuka. Potom je umro i Hadad. Glavari su Edoma bili Timna, Alva, Jetet, Oholibama, Ela, Pinon, Kenaz, Teman, Mibsar, Magdiel i Iram. To je popis edomskih glavara. Ovo su bili Izraelovi sinovi: Ruben, Šimun, Levi, Juda, Isakar, Zebulun, Dan, Josip, Benjamin, Naftali, Gad i Ašer. Judini su sinovi bili Er, Onan i Šela. Njih mu je trojicu rodila Kanaanka, Šuina kći. Er, Judin prvorođeni sin, bio je toliko zao da ga je ubio BOG. Tamara, Judina snaha, rodila je Judi Peresa i Zeraha pa je on imao ukupno petoricu sinova. Peresovi su sinovi bili Hesron i Hamul. Zerah je imao petoricu sinova: Zimrija, Etana, Hemana, Kalkola i Daru. Zimrijev sin zvao se Karmi, a Karmijev Akar , koji je na Izrael navukao nevolju. Nakon bitke zadržao je predmete određene za potpuno uništenje i tako prekršio Božju zabranu. Etanov sin zvao se Azarija. Hesronu su se rodili sinovi Jerahmeel, Ram i Kelubaj. Ram je bio otac Aminadabu, a Aminadab Nahšonu, koji je bio poglavar naroda Jude. Nahšonu se rodio Salmon, Salmonu Boaz, Boazu Obed, a Obedu Jišaj. Prvorođeni Jišajev sin zvao se Eliab, drugi Abinadab, treći Šimea, četvrti Netanel, peti Radaj, šesti Osem, a sedmi David. Sestre su im se zvale Seruja i Abigajla. Seruja je imala trojicu sinova — Abišaja, Joaba i Asahela. Abigajla je rodila Amasu, a otac mu je bio Išmaelac Jeter. Hesronov je sin Kaleb bio oženjen Azubom i Jeriotom, a njegovi su sinovi bili: Ješer, Šobab i Ardon. Kad je umrla Azuba, Kaleb se oženio Efratom, a ona mu je rodila Hura. Hur je imao sina Urija, a Uri Besalela. Kasnije, kad je Hesron imao šezdeset godina, oženio je kćer Makira, čovjeka koji se prvi naselio u Gileadu. Ona mu je rodila sina po imenu Segub. Segub je bio otac Jaira koji je vladao nad dvadeset i tri grada u zemlji Gilead. Međutim, Gešur i Aram osvojili su Jairove gradove, a među njima i Kenat sa svih šezdeset okolnih naselja. Sve su to bili potomci Gileadovog pretka Makira. Nakon što je Hesron umro, njegovu je udovicu Efratu oženio sin mu Kaleb. S njom je imao sina Ašura koji se prvi naselio u gradu Tekoi. Jerahmeel je bio prvorođeni Hesronov sin, a njegov je prvorođeni sin bio Ram. Osim njega, sinovi su mu bili i Buna, Oren, Osem i Ahija. Jerahmeel je imao još jednu ženu, Ataru, a ona je bila Onamova majka. Ovo su bili sinovi prvorođenoga Jerahmeelovog sina Rama: Maas, Jamin i Eker. Onamovi su sinovi bili Šamaj i Jada, a Šamajevi Nadab i Abišur. Abišurova žena zvala se Abihajla, a rodila mu je Ahbana i Molida. Nadabovi su sinovi bili Seled i Apaim; Seled je umro bez djece. Apaim je imao sina Jišija, Jiši Šešana, a Šešan je imao sina Ahlaja. Šamajev je brat Jada imao sinove Jetera i Jonatana. Jeter je umro bez djece, a Jonatan je imao dvojicu sinova: Peleta i Zazu. Sve su to bili Jerahmeelovi potomci. Šešan nije imao sinova, nego samo kćeri. Imao je i jednog slugu, Egipćanina po imenu Jarha. Za njega je udao jednu svoju kćer, a ona je rodila Ataja. Ataj je bio Natanov otac, Natan Zabadov, Zabad Eflalov, Eflal Obedov, Obed Jehuov, Jehu Azarijin, Azarija Helesov, Heles Elasov, Elas Sismajev, Sismaj Šalumov, Šalum Jekamijin, Jekamija Elišamin. Jerahmeelov brat Kaleb imao je i drugu djecu. Njegov je prvorođeni sin Meša prvi naselio grad Zif, a drugi sin, Mareša, bio je otac Hebrona. Hebronovi su se sinovi zvali: Korah, Tapuah, Rekem i Šema. Šemi se rodio sin Raham, koji je prvi naselio grad Jorkoam. Rekemu se rodio sin Šamaj, a Šamaj je imao sina Maona koji je prvi naselio grad Bet Sur. Kaleb je imao ženu ropkinju Efu i s njom sinove Harana, Mosu i Gazeza. Haran je također imao sina po imenu Gazez. Johdajevi su se sinovi zvali: Regem, Jotam, Gešan, Pelet, Efa i Šaaf. Kalebu je njegova žena ropkinja Maaka rodila Šebera i Tirhanu. Ona je također bila majka Šaafa i Ševe. Šaaf je prvi naselio grad Madmanu, a Ševa gradove Makbenu i Gibeu. Kaleb je imao i kćer Aksu. Kaleb je imao još potomaka. Hur, Efratin prvorođenac, imao je trojicu sinova: Šobal je prvi naselio Kirjat Jearim, Salma je naselio Betlehem, a Haref je naselio Bet Gader. Ovo su potomci Šobala, pretka Kirjat Jearima: stanovnici Haroe, pola Manahaćana te obitelji Kirjat Jearima — Jitrani, Putovci, Šumatovci i Mišrani. Od njih porijeklo vuku Sorani i Eštaolci. Salmini su potomci stanovnici Betlehema, Netofe, Atrot Bet Joaba, pola Manahovaca, Sorani te obitelji pisara koje su živjele u Jabesu — Tiratovci, Šimeaćani i Sukatovci. Radi se o pisarima Kenijevcima koji porijeklo vode od Hamata, pretka Rekabove obitelji. Ovo su sinovi koji su se Davidu rodili u Hebronu: prvorođeni je bio Amnon, a rodila ga je Ahinoama iz grada Jezreela; drugi je bio Daniel, a rodila ga je Abigajla iz Karmela; treći je bio Abšalom, a rodila ga je Maaka — kći Talmaja, kralja Gešura; četvrtog, Adoniju, rodila je Hagita; petog, Šefatiju, rodila je Abitala; šestog, Jitreama, rodila je Egla. Njih su se šestorica Davidu rodila u Hebronu, gdje je vladao sedam godina i šest mjeseci. David je potom u Jeruzalemu vladao još trideset i tri godine, a ondje su mu se rodili sinovi Šimea, Šobab, Natan i Salomon. Njih mu je četvoricu rodila Bat Šeba, Amielova kći. Osim njih, rodila su mu se još devetorica sinova: Jibhar, Elišua , Elifelet, Nogah, Nefeg, Jafija, Elišama, Elijada i Elifelet. Sve su to bili Davidovi sinovi, osim sinova koje su mu rodile njegove žene ropkinje. Njihova sestra zvala se Tamara. Salomonov sin zvao se Roboam, Roboamov Abija, Abijin Asa, Asin Jošafat, Jošafatov Joram, Joramov Ahazija, Ahazijin Joaš, Joašev Amasija, Amasijin Azarija, Azarijin Jotam, Jotamov Ahaz, Ahazov Ezekija, Ezekijin Manaše, Manašeov Amon, Amonov Jošija. Jošijin prvorođeni sin zvao se Johanan, drugi Jojakim, treći Sidkija, a četvrti Šalum. Jojakim je imao sina Jekoniju, a Jekonija Sidkiju. Ovo su Jekonijini sinovi nakon zatočeništva u Babilonu: Šealtiel, Malkiram, Pedaja, Šenasar, Jekamija, Jošama i Nedabija. Pedajini sinovi bili su Zerubabel i Šimej, Zerubabelovi Mešulam i Hananija, a sestra im se zvala Šelomita. Zerubabel je imao još petoricu sinova, a to su Hašuba, Ohel, Berekija, Hasadija i Jušab Hesed. Hananijini su potomci bili: Pelatija, Jišaja, Refaja, Arnan, Obadija i Šekanija. Šekanija je imao sina Šemaju, a njegovih su šestorica sinova bili: istoimeni Šemaja te Hatuš, Jigal, Barijah, Nearija i Šafat. Nearija je imao trojicu sinova, a to su bili Elioenaj, Ezekija i Azrikam. Elioenaj je imao sedmoricu sinova, a to su bili Hodavija, Elijašib, Pelaja, Akub, Johanan, Delaja i Anani. Judini su sinovi bili Peres, Hesron, Karmi, Hur i Šobal. Šobal je imao sina Reaju, a Reaja Jahata. Jahatu su se rodili Ahumaj i Lahad, preci Soratovaca. Etamu su se rodili sinovi Jizreel, Jišma i Jidbaš, a sestra im se zvala Haslelponija. Svi su oni bili potomci Hura, Efratinog prvorođenoga sina, a naselili su Betlehem. Njegovi su potomci bili i Penuel, koji je prvi naselio grad Gedor, te Ezer, koji je naselio Huš. Ašhur, koji je prvi naselio Tekou, imao je dvije žene — Helu i Naaru. Naara mu je rodila Ahuzama, Hefera, Temnija i Ahaštara. Helini su sinovi bili Seret, Sohar, Etnan i Kos. Kosu su se rodili Anub i Hasobeb, a bio je i predak obitelji Aharhela, Harumovog sina. Jabes je bio najugledniji od svoje braće. Njegova je majka rekla: »Nazvat ću te Jabes jer sam se toliko namučila da te rodim.« Jabes se pomolio Bogu Izraela: »Molim te, blagoslovi me i povećaj moje područje. Budi uz mene i čuvaj me od zla, da se ne mučim.« I Bog mu je odgovorio na molitvu. Šuhinom bratu Kelubu rodio se Mehir koji je postao Eštonov otac. Eštonu su se rodili Bet Rafa, Paseah i Tehina, koji je prvi naselio grad Naaš. Svi su oni bili iz Reke. Kenazovi su sinovi bili Otniel i Seraja, a Otnielovi Hatat i Meonotaj. Meonotaju se rodio Ofra. Seraji se rodio Joab, koji je utemeljio Ge Harašim. Ta se dolina tako zvala jer su njeni stanovnici bili vješti obrtnici . Kaleb je bio Jefuneov sin, a njegovi su sinovi bili Ir, Ela i Naam. Elin sin zvao se Kenaz. Jahalelovi su sinovi bili Zif, Zifa, Tirja i Asrael. Ezrini sinovi zvali su se Jeter, Mered, Efer i Jalon. Jedna od Meredovih žena po imenu Bitja rodila mu je kći Mirjam te sinove Šamaja i Jišbaha, koji je prvi naselio Eštemou. Bitja je bila faraonova kći. Mered je osim nje imao i ženu Judejku koja je rodila troje djece: Jereda, Gedorovog oca; Hebera, Sokovog oca; Jekutiela, Zanoahovog oca. Hodijina je žena bila Nahamova sestra. Njeni su sinovi utemeljili gradove koji su nazvani po njima: Keila je utemeljio grad Garmićana, a Eštemoa grad Maakaćana. Šimunovi su sinovi bili Amnon, Rina, Ben Hanan i Tilon. Išijevi su sinovi bili Zohet i Ben Zohet. Potomci Judinog sina Šele bili su: Er, koji je naselio grad Leku; Laada, koji je naselio grad Marešu; obitelji tkalaca, koji su živjeli u Bet Ašbei; Jokim i stanovnici grada Kozebe; te Joaš i Saraf, koji su vladali u Moabu i Jašubi Lehemu. (To su podaci iz davnih vremena.) Bili su lončari i živjeli su u Netaimu i Gederi, gdje su bili u kraljevoj službi. Šimunovi su potomci bili Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i Šaul, Šaulov sin Šalum, Šalumov sin Mibsam i Mibsamov sin Mišma. Mišmini su potomci bili njegov sin Hamuel, Hamuelov sin Zakur i Zakurov sin Šimej. Šimej je imao šesnaestoricu sinova i šest kćeri, ali njegova braća nisu imala puno djece pa cijeli njihov rod nije postao toliko brojan kao Judini potomci. Živjeli su u Beer Šebi, Moladi, Hasar Šualu, Bilhi, Esemu, Toladu, Betuelu, Hormi, Siklagu, Bet Markabotu, Hasar Susimu, Bet Biriju i Šaaraimu. Bili su to njihovi gradovi sve do Davidove vladavine, a naseljavali su i ovih pet gradova: Etam, Ajin, Rimon, Token i Ašan, i sva sela oko tih gradova sve do Baala. Bila su to njihova naselja i njihovo obiteljsko stablo. Mešobab, Jamlek, Amasijin sin Joša, Joel, Jošibijin sin Jehu, Serajin sin Jošibija, Asielov sin Seraja, Elioenaj, Jaakoba, Ješohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel, Benaja i Šifijev sin Ziza (Šifija je bio Alonov sin, Alon Jedajin, Jedaja Šimrijev, a Šimri Šemajin). Svi su oni bili vođe svojih rodova. Njihove su se obitelji veoma povećale pa su oni, tražeći ispašu za svoja stada, otišli sve do ulaza u Gedor, na istočnoj strani doline, gdje su našli sočne, dobre pašnjake. Zemlja je bila prostrana, mirna i tiha, a otprije su u njoj živjeli Hamovi potomci. Ti su ljudi, čija su imena nabrojana, došli ondje za vrijeme vladavine judejskoga kralja Ezekije. Napali su Hamite u njihovim naseljima, a tako i Maonce, koji su se ondje zatekli, i potpuno ih uništili, što se i danas vidi. Tada su se naselili na njihovom području jer je ondje bilo paše za njihova stada. A pet je stotina ljudi iz Šimunovog plemena, pod vodstvom Jišajevih sinova Pelatije, Nearije, Refaje i Uziela, napalo gorski kraj Seir. Šimunovci su pobili preostale Amalečane pa i danas ondje žive. Ruben je bio Izraelov prvorođeni sin, ali je izgubio pravo prvorodstva jer je spavao s očevom ženom. Njegovo je pravo prvorodstva dano sinovima Izraelovog sina Josipa pa Ruben nije upisan u obiteljsko stablo prema svojim pravima po rođenju. Juda se pokazao prvim među svojom braćom i od njega je potekao najvažniji vladar, ali pravo je prvorodstva ipak pripalo Josipu. Rubenovi su sinovi bili Henok, Palu, Hesron i Karmi. Ovo su Joelovi potomci: Šemaja je bio Joelov sin, Gog je bio Šemajin sin, Šimej je bio Gogov sin, Mika je bio Šimejev sin, Reaja je bio Mikin sin, Baal je bio Reajin sin, a Beera Baalov sin. Njega je asirski kralj Tiglat Pileser odveo u zatočeništvo. Beera je bio poglavar Rubenovaca. Ovo su Joelova braća, zapisana prema obiteljskim stablima: Jeiel se rodio prvi, potom Zaharija, a onda Bela. Bela je bio Azazov sin, Azaz je bio Šemin sin, a Šema Joelov. Oni su se naselili na području od Aroera do Neba i Baal Meona. Belin je rod zauzimao zemlju prema istoku, sve do ruba pustinje koja se prostire do rijeke Eufrat. Imali su vrlo mnogo stoke u Gileadu. Za Šaulove su vladavine poveli rat protiv Hagrijaca. Nakon što su ih pobijedili, živjeli su u njihovim šatorima te boravili na cijelome području istočno od Gileada. Gadovci su živjeli uz Rubenovce, na području Bašana, sve do grada Salke. Njihov je poglavar u Bašanu bio Joel, a Šafan je bio prvi do njega. Potom su poglavari bili Janaj i Šafat. Sedmorica su braće u njihovim obiteljima bila: Mihael, Mešulam, Šeba, Joraj, Jakan, Zija i Eber. Oni su bili Abihailovi sinovi, a on je bio Hurijev sin, Huri je bio Jaroahov sin, Jaroah je bio Gileadov sin, Gilead je bio Mihaelov sin, Mihael je bio Ješišajev sin, Ješišaj je bio Jahdov sin, Jahdo je bio Buzov sin. Glava je obitelji bio Ahi — on je bio Abdielov sin, a Abdiel je bio Gunijev sin. Gadovci su živjeli na području Gileada te u Bašanu i okolnim selima, kao i na svim pašnjacima Šarona, dokle god su se oni prostirali. Svi su upisani u obiteljsko stablo za vladavine Jotama, kralja Jude, i vladavine Jeroboama, kralja Izraela. Rubenovci, Gadovci i pola Manašeovog plemena imali su četrdeset i četiri tisuće sedamsto šezdeset muškaraca sposobnih za vojsku. Bili su to snažni muškarci, uvježbani za borbu, koji su znali rukovati štitom i mačem te se služiti lûkom. Zaratili su se protiv Hagrijaca i stanovnika Jetura, Nafiša i Nodaba. Bog im je pružio pomoć u ratu i predao im Hagrijce, kao i sve njihove saveznike. Rubenovci, Gadovci i Manašeovci zavapili su Bogu tijekom bitke, a on im je ispunio molbu jer su se uzdali u njega. Tako su zaplijenili stoku Hagrijaca — pedeset tisuća deva, dvije stotine pedeset tisuća ovaca i dvije tisuće magaraca, a zarobili su i sto tisuća ljudi. Mnogi su Hagrijci pobijeni jer je Bog odlučio ishod bitke. Tada su se Rubenovci, Gadovci i Manašeovci naselili na toj zemlji i ostali ondje sve dok Izraelci nisu bili prognani. Pola Manašeovog plemena naselilo se i živjelo na području od Bašana do Baal Hermona, Senira i brda Hermon. Bilo ih je mnogo. Ovo su glavari njihovih obitelji: Efer, Jiši, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavija i Jahdiel. Bili su to vrsni ratnici, ugledni ljudi i glavari svojih obitelji. No narod je bio nevjeran Bogu svojih predaka. Štovali su bogove naroda koji su ondje živjeli ranije, a koje je Bog bio istrijebio pred Izraelcima. Zato je Izraelov Bog potaknuo kralja Asirije Pula, zvanog i Tiglat Pileser, da krene u rat. Prognao je Rubenovce, Gadovce i pola Manašeovog plemena. Odveo ih je u Halah, Habor, Haru i na rijeku Gozan, gdje žive i danas. Levijevi su sinovi bili Geršon, Kehat i Merari. Kehatovi su sinovi bili Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Amramova su djeca bila Aron, Mojsije i Mirjam. Aronovi su sinovi bili Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. Eleazaru se rodio Pinhas, Pinhasu se rodio Abišua, Abišui se rodio Buki, Bukiju se rodio Uzi, Uziju se rodio Zerahija, Zerahiji se rodio Merajot, Merajotu se rodio Amarija, Amariji se rodio Ahitub, Ahitubu se rodio Sadok, Sadoku se rodio Ahimaas, Ahimaasu se rodio Azarija, Azariji se rodio Johanan, Johananu se rodio Azarija (radi se o onome Azariji koji je služio kao svećenik u hramu što ga je Salomon sagradio u Jeruzalemu), Azariji se rodio Amarija, Amariji se rodio Ahitub, Ahitubu se rodio Sadok, Sadoku se rodio Šalum, Šalumu se rodio Hilkija, Hilkiji se rodio Azarija, Azariji se rodio Seraja, a Seraji se rodio Josadak. Kad je BOG dao Nabukodonosoru da stanovnike Jude i Jeruzalema odvede u progonstvo, bio je odveden i Josadak. Levijevi su sinovi bili Geršon, Kehat i Merari. Ovo su imena Geršonovih sinova: Libni i Šimej. Kehatovi su sinovi bili Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Merarijevi su sinovi bili Mahli i Muši. Ovo su obitelji Levita zapisane prema imenima svojih očeva, a ovo su Geršonovi potomci: Geršonov je sin bio Libni, Libnijev je sin bio Jahat, Jahatov je sin bio Zima, Zimin je sin bio Joah, Joahov je sin bio Ido, Idov je sin bio Zerah, a Zerahov je sin bio Jeatraj. Ovo su Kehatovi potomci: Kehatov je sin bio Aminadab, Aminadabov je sin bio Korah, Korahov je sin bio Asir, Asirov je sin bio Elkana, Elkanin je sin bio Ebijasaf, Ebijasafov je sin bio Asir, Asirov je sin bio Tahat, Tahatov je sin bio Uriel, Urielov je sin bio Uzija, a Uzijin je sin bio Šaul. Elkanovi su potomci bili Amasaj i Ahimot. Ahimot je imao sina Elkanu, Elkana je imao sina Sofaja, Sofaj je imao sina Nahata, Nahat je imao sina Eliaba, Eliab je imao sina Jerohama, Jeroham je imao sina Elkanu, a Elkana Samuela. Samuelov prvi sin zvao se Joel, a drugi Abija. Ovo su Merarijevi potomci: Merari je imao sina Mahlija, Mahli je imao sina Libnija, Libni je imao sina Šimeja, Šimej je imao sina Uzu. Uza je imao sina Šimeu, Šimea Hagiju, a Hagija Asaju. Ovo su ljudi koje je David odredio da budu pjevači u Božjem domu nakon što je u ondje smješten Kovčeg saveza. Služili su pjevajući pred Svetim šatorom, zvanim i Šator sastanka. Potom je Salomon sagradio BOŽJI Hram u Jeruzalemu, gdje su vršili svoju službu prema utvrđenom redu i pravilima. Ovi su ljudi ondje služili, zajedno sa svojim sinovima: potomci Kehatovaca — pjevač Heman, koji je bio Joelov sin, Joel je bio Samuelov sin, Samuel je bio Elkanin sin, Elkana je bio Jerohamov sin, Jeroham je bio Elielov sin, Eliel je bio Toahov sin, Toah je bio Sufov sin, Suf je bio Elkanin sin, Elkana je bio Mahatov sin, Mahat je bio Amasajev sin, Amasaj je bio Elkanin sin, Elkana je bio Joelov sin, Joel je bio Azarijin sin, Azarija je bio Sefanijin sin, Sefanija je bio Tahatov sin, Tahat je bio Asirov sin, Asir je bio Ebijasafov sin, Ebijasaf je bio Korahov sin, Korah je bio Jisharov sin, Jishar je bio Kehatov sin, Kehat je bio Levijev sin, a Levi Izraelov. Hemanov rođak zvao se Asaf i služio mu je s desne strane. Asaf je bio Berekijin sin, Berekija je bio Šimin sin, Šima je bio Mihaelov sin, Mihael je bio Baasejin sin, Baaseja je bio Malkijin sin, Malkija je bio Etnijev sin, Etni je bio Zerahov sin, Zerah je bio Adajin sin, Adaja je bio Etanov sin, Etan je bio Zimin sin, Zima je bio Šimijev sin, Šimi je bio Jahatov sin, Jahat je bio Geršonov sin, a Geršon Levijev. Merarijevi su potomci bili rođaci Hemana i Asafa, a pjevali su s njegove lijeve strane. Etan je bio Kišijev sin, Kiši je bio Abdijev sin, Abdi je bio Malukov sin, Maluk je bio Hašabijin sin, Hašabija je bio Amasijin sin, Amasija je bio Hilkijin sin, Hilkija je bio Amsijev sin, Amsi je bio Banijev sin, Bani je bio Šemerov sin, Šemer je bio Mahlijev sin, Mahli je bio Mušijev sin, Muši je bio Merarijev sin, a Merari Levijev. Njihovoj su braći, ostalim Levitima, bile određene sve ostale dužnosti u Svetom šatoru koji je bio Božji dom. Aron i njegovi potomci prinosili su žrtve na žrtveniku za žrtve paljenice. Osim toga, prinosili su tamjan na žrtveniku za kâd. Svoj su posao obavljali u Svetinji nad svetinjama, vršeći za Izrael obred očišćenja, onako kako im je to bio zapovjedio Božji sluga Mojsije. Ovo su Aronovi potomci: Aronov je sin bio Eleazar, Eleazarov je sin bio Pinhas, Pinhasov je sin bio Abišua, Abišuin je sin bio Buki, Bukijev je sin bio Uzi, Uzijev je sin bio Zerahija, Zerahijin je sin bio Merajot, Merajotov je sin bio Amarija, Amarijin je sin bio Ahitub, Ahitubov je sin bio Sadok, a Sadokov Ahimaas. Ova su naselja dodijeljena Aronovim potomcima kao njihova područja, a dobile su ih obitelji Kehatovaca jer je ždrijeb prvo odredio njih. Dodijeljen im je Hebron u Judi, zajedno s okolnim pašnjacima, ali su polja i sela oko grada dodijeljena Jefuneovom sinu Kalebu. Osim Hebrona, koji je bio grad sklonište , Aronovim su potomcima dani i Libna, Jatir, Eštemoa, Hilen, Debir, Ašan, Juta i Bet Šemeš, zajedno s pašnjacima oko njih. Od Benjaminovog su im plemena dani Gibeon, Geba, Alemet i Anatot, zajedno s pripadajućim pašnjacima. Ukupno je obiteljima Kehatovaca bilo dano trinaest gradova. Ostalim je Kehatovim potomcima ždrijebom dodijeljeno deset gradova. Dobili su ih od polovine Manašeovog plemena. Obiteljima je Geršomovih potomaka dodijeljeno trinaest gradova od Isakarovog, Ašerovog i Naftalijevog plemena te od polovine Manašeovog plemena u Bašanu. Obiteljima Merarijevih potomaka ždrijebom je dodijeljeno dvanaest gradova od Rubenovog, Gadovog i Zebulonovog plemena. Tako su Izraelci dali Levitima te gradove zajedno s pripadajućim pašnjacima. Sve su im gradove dodijelili ždrijebom od Judinog, Šimunovog i Benjaminovog plemena. Nekim su obiteljima Kehatovaca ždrijebom dodijeljeni neki gradovi Efrajimovog plemena. U Efrajimovom gorju dan im je Šekem, koji je bio grad sklonište, te Gezer, Jokmeam, Bet Horon, Ajalon i Gat Rimon, zajedno s pripadajućim pašnjacima. Ostalim su obiteljima Kehatovaca Izraelci od polovine Manašeovog plemena dali Aner i Bileam, zajedno s pripadajućim pašnjacima. Geršomovci su dobili sljedeće: od obitelji polovine Manašeovog plemena Golan u Bašanu i Aštarot, s pripadajućim pašnjacima; od Isakarovog plemena Kedeš, Daberat, Ramot i Ganim, s pripadajućim pašnjacima; od Ašerovog plemena Mašal, Abdon, Hukok i Rehob, s pripadajućim pašnjacima; od Naftalijevog plemena Kedeš u Galileji, Hamon i Kirjataim, s pripadajućim pašnjacima. Preostali su Leviti, Merarijevci, dobili sljedeće: od Zebulonovog plemena Jokneam, Kartu, Rimon i Tabor, s pripadajućim pašnjacima; od Rubenovog plemena, koje je živjelo s druge strane rijeke Jordan, istočno od grada Jerihona, grad Beser u pustinji, Jahas, Kedemot i Mefaat, s pripadajućim pašnjacima; od Gadovog plemena Ramot u Gileadu, Mahanaim, Hešbon i Jazer, s pripadajućim pašnjacima. Isakar je imao četvoricu sinova koji su se zvali Tola, Pua, Jašub i Šimron. Tolini su sinovi bili Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel. Svi su bili glavari svojih obitelji. U vrijeme Davidove vladavine, u obiteljskom je stablu Tolinih potomaka zapisano dvadeset i dvije tisuće šest stotina muškaraca sposobnih za vojsku. Uzijev sin zvao se Jizrahija. Jizrahijini su sinovi bili Mihael, Obadija, Joel i Jišija. Sva su petorica bila glavari. Prema svojemu obiteljskom stablu imali su trideset i šest tisuća muškaraca sposobnih za vojsku jer su imali mnogo žena i djece. U obiteljskim je stablima ostalih Isakarovih bratstava zapisano ukupno osamdeset i sedam tisuća muškaraca sposobnih za vojsku. Benjamin je imao trojicu sinova: Belu, Bekera i Jediaela. Bela je imao petoricu sinova: Esbona, Uzija, Uziela, Jerimota i Irija. Svi su bili glavari obitelji. U njihovom je obiteljskom stablu zapisano dvadeset i dvije tisuće trideset i četvorica muškaraca sposobnih za vojsku. Bekerovi su sinovi bili Zemira, Joaš, Eliezer, Elioenaj, Omri, Jerimot, Abija, Anatot i Alemet. U njihovom su obiteljskom stablu zapisani glavari obitelji i dvadeset tisuća dvije stotine muškaraca sposobnih za vojsku. Jediaelov sin zvao se Bilhan. Bilhanovi su sinovi bili Jeuš, Benjamin, Ehud, Kenaana, Zetan, Taršiš i Ahišahar. Svi su oni bili glavari obitelji. Imali su ukupno sedamnaest tisuća dvije stotine muškaraca sposobnih za vojsku i spremnih za rat. Šupijevci i Hupijevci bili su Irovi potomci, a Hušijevci su bili Aherovi potomci. Naftalijevi su sinovi bili Jahsiel, Guni, Jeser i Šalum. Sve su to Bilhini potomci. Ovo su Manašeovi potomci. Asriela mu je rodila žena ropkinja Aramejka, a rodila mu je i Makira, Gileadovog oca. Makir je uzeo ženu od roda Hupijevaca i Šupijevaca. Makirova sestra zvala se Maaka. Selofhad je također bio Manašeov potomak. On je imao samo kćeri. Makirova žena Maaka rodila je sina i dala mu ime Pereš. Njegov brat zvao se Šareš, a njegovi su sinovi bili Ulam i Rakem. Ulamov sin zvao se Bedan. Sve su to potomci Gileada koji je bio Makirov sin, a Makir Manašeov. Makirova je sestra Hamoleketa rodila Išhoda, Abiezera i Mahlu. Šemidini su sinovi bili Ahjan, Šekem, Likhi i Anijam. Ovo su Efrajimovi potomci: Efrajimov je sin bio Šutelah, Šutelahov je sin bio Bered, Beredov je sin bio Tahat, Tahatov je sin bio Elada, Eladin je sin bio Tahat, Tahatov je sin bio Zabad, a Zabadov Šutelah. Efrajim je imao i sinove Ezera i Elada koji su upali u Gat da bi oteli stoku, ali su ih stanovnici Gata ubili. Njihov ih je otac Efrajim oplakivao danima, a njegova su ga braća dolazila tješiti. Zatim je ponovo spavao sa svojom ženom, a ona je zatrudnjela i rodila sina. Dao mu je ime Berija jer mu je obitelj zadesila nesreća. Efrajimova je kći Šeera izgradila Donji i Gornji Bet Horon te Donju i Gornju Uzen Šeeru. Efrajim je imao i sina Refaha, koji je imao sina Rešefa, Rešef je imao sina Telaha, Telah je imao sina Tahana, Tahan je imao sina Ladana, Ladan je imao sina Amihuda, Amihud je imao sina Elišamu, Elišama je imao sina Nuna, a Nun Jošuu. Ovo su posjedi i naselja Efrajimovih potomaka: Betel s okolnim selima, Naaran prema istoku, Gezer s okolnim selima prema zapadu i Šekem s okolnim selima, sve do Aje i okolnih sela; uz granicu s Manašeovim plemenom imali su Bet Šean, Taanak, Megido i Dor, zajedno s okolnim selima. U tim su gradovima živjeli potomci Izraelovog sina Josipa. Ašerovi su sinovi bili Jimna, Jišva, Jišvi i Berija. Sestra im se zvala Seraha. Berijini su sinovi bili Heber i Malkiel. Malkiel je Birzaitov predak. Heberu su se rodili Jaflet, Šomer, Hotam i sestra mu Šua. Trojica Jafletovih sinova bila su Pasak, Bimhal i Ašvat. Šomerovi su sinovi bili Ahi, Rohga, Huba i Aram. Šomer je imao brata Helema čiji su se sinovi zvali Sofah, Jimna, Šeleš i Amal. Sofahovi su sinovi bili Suah, Harnefer, Šual, Beri, Jimra, Beser, Hod, Šama, Šilša, Jitran i Bera. Jeterovi su sinovi bili Jefune, Pispa i Ara. Ulini su sinovi bili Arah, Haniel i Risja. Sve su to bili Ašerovi potomci, glavari obitelji, vrsni ratnici i istaknuti vođe. Broj muškaraca sposobnih za vojsku prema svojem obiteljskome stablu bio je dvadeset i šest tisuća. Benjaminu se prvo rodio sin Bela, drugi je bio Ašbel, treći Ahrah, četvrti Noha, a peti Rafa. Belini su sinovi bili Adar, Gera, Abihud, Abišua, Naaman, Ahoah, Gera, Šefufan i Huram. Ehudovi su potomci, glavari obitelji iz Gebe, bili prisiljeni da odu u Manahat. Bili su to potomci Naaman, Ahija i Gera, a Gera je taj koji ih je prisilio da napuste svoje domove. On je bio otac Uze i Ahihuda. Šaharaim se u Moabu razveo od svojih žena Hušime i Baare, a nakon toga ondje su mu se rodili sinovi. Njegova žena Hodeša rodila mu je Jobaba, Sibiju, Mešu, Malkama, Jeusa, Sakiju i Mirmu. Svi su njegovi sinovi bili glavari obitelji. Hušima je Šaharajimu rodila sinove Abituba i Elpaala. Elpaalovi su sinovi bili Eber, Mišam, Šamed — koji je sagradio Ono i Lod s okolnim selima — te Berija i Šema. Njih su dvojica bili glavari obitelji koje su živjele u Ajalonu i oni su istjerali stanovnike Gata. Berijini su sinovi bili Šašak, Jeremot, Zebadija, Arad, Eder, Mihael, Jišpa i Joha. Elpaalovi su sinovi bili Zebadija, Mešulam, Hizki, Heber, Jišmeraj, Jizlija i Jobab. Šimejini su sinovi bili Jakim, Zikri, Zabdi, Elienaj, Siletaj, Eliel, Adaja, Beraja i Šimrat. Šašakovi su sinovi bili Jišpan, Eber, Eliel, Abdon, Zikri, Hanan, Hananija, Elam, Antotija, Jifdeja i Penuel. Jerohamovi su sinovi bili: Šamšeraj, Šeharija, Atalija, Jaarešija, Elija i Zikri. Svi su oni bili glavari obitelji i vođe, kao što je navedeno u njihovom obiteljskom stablu, a živjeli su u Jeruzalemu. Jeiel je utemeljio Gibeon i živio ondje. Žena mu se zvala Maaka, a njegov prvorođeni sin Abdon. Zatim su mu se rodili Sur, Kiš, Baal, Ner, Nadab, Gedor, Ahjo, Zaker i Miklot, koji je imao sina Šimeu. I oni su živjeli blizu svojih rođaka u Jeruzalemu. Ner je imao sina Kiša, koji je imao sina Šaula, a Šaul je imao sinove Jonatana, Malki Šuu, Abinadaba i Eš Baala. Jonatanov je sin bio Merib Baal, kojem se rodio Mika. Mikini su sinovi bili Piton, Melek, Tarea i Ahaz. Ahazu se rodio Jehoada, Jehoadi su se rodili Alemet, Azmavet i Zimri, a Zimriju se rodio Mosa. Mosin sin zvao se Bina, Binin sin zvao se Rafa, Rafin sin zvao se Elasa, a Elasin Asel. Asel je imao šestoricu sinova koji su se zvali Azrikam, Bokru, Išmael, Šearija, Obadija i Hanan. Asel je imao brata Ešeka. Ešekov prvorođeni sin zvao se Ulam, drugi Jeuš, a treći Elifelet. Ulamovi su sinovi bili vrsni ratnici koji su se vješto služili lûkom. Imali su mnogo sinova i unuka — ukupno stotinu i pedeset. Sve su to bili Benjaminovi potomci. Imena svih Izraelaca bila su navedena u obiteljskim stablima upisanima u Knjizi izraelskih kraljeva. Narod Jude bio je prisilno odveden u Babilon jer nisu bili vjerni Bogu. Prvi koji su se vratili i naselili svoja bivša područja bili su neki Izraelci, svećenici, Leviti i hramski sluge. Ovo su ljudi iz Judinog, Benjaminovog, Efrajimovog i Manašeovog plemena koji su živjeli u Jeruzalemu: Utaj je bio Amihudov sin, Amihud je bio Omrijev sin, Omri je bio Imrijev sin. Imri je bio Banijev sin, a Bani je bio potomak Judinog sina Peresa. Od Šilonaca, u Jeruzalemu je živio prvorođeni sin Asaja, zajedno sa svojim sinovima. Od Zerahovaca, u Jeruzalemu je živio Jeuel s rođacima. Njih je bilo ukupno šesto i devedeset. Iz Benjaminovog je plemena u Jeruzalemu živio Salu. On je bio Mešulamov sin, Mešulam je bio Hodavijin sin, a Hodavija je bio Hasenuin sin. Ibneja je bio Jerohamov sin. Ela je bio Uzijev sin, Uzi je bio Mikrijev sin, Mešulam je bio Šefatijin sin, Šefatija je bio Reuelov sin, a Reuel je bio Ibnijin sin. Pripadnika Benjaminovog plemena u Jeruzalemu je bilo, prema njihovom obiteljskom stablu, devet stotina i pedeset šest. Svi su oni bili glavari obitelji. Ovo su svećenici koji su živjeli u Jeruzalemu: Jedaja, Jehojarib, Jakin i Azarija. Azarija je bio Hilkijin sin, Hilkija je bio Mešulamov sin, Mešulam je bio Sadokov sin, Sadok je bio Merajotov sin, a Merajot je bio Ahitubov sin. Ahitub je bio glavni službenik u Božjem Hramu. Ondje je bio i Adaja, Jerohamov sin. Jeroham je bio Pašhurov sin, a Pašhur je bio Malkijin sin. Ondje je bio i Masaj, Adielov sin. Adiel je bio Jahzerin sin, Jahzera je bio Mešulamov sin, Mešulam je bio Mešilemitov sin, a Mešilemit je bio Imerov sin. Svećenika, koji su ujedno bili i glavari obitelji, bilo je tisuću sedam stotina i šezdeset. Bili su to sposobni ljudi, zaduženi za vršenje službe u Božjem Hramu. Od Levita, u Jeruzalemu je živio Šemaja, Hašubov sin. Hašub je bio Azrikamov sin, Azrikam je bio Hašabijahov sin, a Hašabijah je bio Merarijev potomak. Ondje su živjeli i Bakbakar, Hereš, Galal i Matanija. Matanija je bio Mikin sin, Mika je bio Zikrijev sin, a Zikri je bio Asafov sin. Obadija je bio Šemajin sin, Šemaja je bio Galalov sin, a Galal je bio Jedutunov sin. Berekija je bio Asin sin, a Asa je bio Elkanin sin. Berekija je živio u netofanskim selima . Ovo su vratari koji su živjeli u Jeruzalemu: Šalum, Akub, Talmon i Ahiman te njihovi rođaci. Poglavar im je bio Šalum. Radi se o vratarima iz Levijevog plemena, a stoje kod Kraljevih vrata na istoku. Šalumov je otac bio Kore, Koreov je otac bio Abjasaf, a Abjasafov je otac bio Korah. Šalum i njegova braća bili su iz Korahove obitelji i svi su bili vratari. Bili su zaduženi za čuvanje ulaza u Sveti šator, baš kao i njihovi preci koji su bili zaduženi za čuvanje ulaza u BOŽJE prebivalište. Dotad je nadglednik vratara bio Pinhas, Eleazarov sin. BOG je bio s njim. Zaharija, Mešelemijin sin, bio je čuvar ulaza u Sveti šator. Ukupno su bila dvije stotine dvanaestorica ljudi izabranih da čuvaju vrata Svetog šatora. Imena su im zapisana u obiteljskim stablima iz njihovih sela, a na tu su ih važnu službu postavili David i vidjelac Samuel. Tako su oni i njihovi potomci čuvali vrata BOŽJEGA Hrama unutar kojeg je bio Sveti šator. Vratari su bili na četiri strane: na istoku, na zapadu, na sjeveru i na jugu. Njihovi su rođaci sa sela ponekad morali doći na sedam dana i pomoći im. A četvorica glavnih čuvara vrata, koji su bili Leviti, bila su zadužena za prostorije i riznice Božjega Hrama. Noć su provodili oko Božjega Hrama, a dužnost im je bila da ga čuvaju i otključavaju svakog jutra. Neki od Levita brinuli su se o predmetima za službu u Hramu i prebrojavali ih dok su se unosili i iznosili. Drugi su bili određeni da vode brigu o opremi i posuđu u svetištu, kao i o brašnu, vinu, ulju, tamjanu i začinima. Međutim, za izradu pomasti od začina bili su zaduženi svećenici. Levit po imenu Matitija, prvorođeni sin Korahovog potomka Šaluma, bio je zadužen za skrb o svemu što se peklo u tavi. A neki od njihovih rođaka Kehatovaca vodili su brigu o pečenju svetoga kruha za svaki šabat. Pjevači, glavari levitskih obitelji, bili su oslobođeni svakoga drugog posla. Živjeli su u hramskim prostorijama jer su i danju i noću bili na dužnosti. Sve su to bili glavari levitskih obitelji, vođe zapisane u svojim obiteljskim stablima, a živjeli su u Jeruzalemu. Jeiel je utemeljio Gibeon i ondje živio sa svojom ženom Maakom. Prvorođeni mu se sin zvao Abdon, a ostali su bili Sur, Kiš, Baal, Ner, Nadab, Gedor, Ahjo, Zaharija i Miklot. Miklot je imao sina Šimeama. Jeielova je obitelj živjela u Jeruzalemu, blizu svojih rođaka. Ner je imao sina Kiša, Kiš je imao sina Šaula, a Šaulu su se rodili Jonatan, Malki Šua, Abinadab i Eš Baal. Jonatanov je sin bio Merib Baal, a njemu se rodio Mika. Mikini su sinovi bili Piton, Melek, Tahrea i Ahaz. Ahaz je imao sina Jaru, Jara je imao sinove Alemeta, Azmaveta i Zimrija, koji je imao sina Mosu, Mosa je imao sina Binu, koji je imao sina Refaju, Refaja je imao sina Elasu, a Elasa Asela. Asel je imao šestoricu sinova koji su se zvali Azrikam, Bokru, Išmael, Šearija, Obadija i Hanan. Bila su to Aselova djeca. Filistejci su poveli bitku protiv Izraela. Izraelci su bježali pred njima i mnogo ih je poginulo na planini Gilboa. Filistejci su pritisnuli Šaula i njegove sinove. Ubili su mu sinove Jonatana, Abinadaba i Malki Šuu. Bitka se zaoštrila oko Šaula, sustigli su ga strijelci i teško ranili. Tada je Šaul rekao svom štitonoši: »Izvuci svoj mač i probodi me. Inače, doći će nevjernici, ubiti me i zlostavljati.« No štitonoša je bio užasnut i nije to htio učiniti. Stoga, Šaul je uzeo svoj mač i bacio se na njega. Kad je štitonoša vidio da je Šaul mrtav, i on se bacio na svoj mač te umro. Tako su poginuli Šaul i njegovi sinovi, tako je uništena njegova obitelj. Izraelci u dolini vidjeli su da se vojska razbježala te da su poginuli Šaul i njegovi sinovi. Napustili su tada svoje gradove i pobjegli, a Filistejci su došli i nastanili se ondje. Kad su sljedećeg dana Filistejci došli opljačkati poginule, našli su Šaula i njegove sinove mrtve na planini Gilboa. Nakon što su opljačkali Šaula, uzeli su njegovu glavu i oružje. Poslali su glasnike po cijeloj filistejskoj zemlji da objave vijesti svojim lažnim bogovima i narodu. Šaulovo su oružje stavili u hram svojih bogova, a glavu mu objesili u hramu boga Dagona. Kad su stanovnici Jabeša u Gileadu čuli što su Filistejci učinili Šaulu, najhrabriji među njima otišli su i uzeli tijela Šaula i njegovih sinova. Donijeli su ih u Jabeš i njihove kosti pokopali pod velikim drvetom. Potom su postili sedam dana. Šaul je poginuo zato što nije bio vjeran BOGU. Nije se držao BOŽJE riječi. Čak je pokušao dozvati duh mrtvaca umjesto da se obrati BOGU. Zato ga je BOG pogubio i predao kraljevstvo Jišajevom sinu Davidu. Cijeli Izrael okupio se kod Davida u Hebronu. Rekli su: »Mi smo istog porijekla kao ti. Dok je Šaul još bio kralj, predvodio si Izrael u vojnim pohodima. Tvoj ti je BOG rekao: ‘Ti ćeš biti pastir i vladar mom narodu Izraelu.’« Svi su izraelski starješine došli kralju Davidu u Hebron i on je pred BOGOM sklopio savez s njima. I oni su ga pomazali za kralja Izraela, kao što je BOG bio rekao preko Samuela. Nakon toga su David i svi Izraelci krenuli na Jeruzalem, koji se tada zvao Jebus. U tom su gradu živjeli Jebusejci, a Davidu su rekli: »Nećeš ući ovamo.« No David je ipak osvojio tvrđavu Sion koja je postala Davidov grad. David je bio obećao: »Onaj tko povede napad na Jebusejce, postat će glavni zapovjednik vojske.« Joab, Serujin sin, prvi je krenuo na tvrđavu i tako postao zapovjednik. Tada se David nastanio u tvrđavi koja je stoga nazvana Davidov grad. Izgradio je grad oko tvrđave, od terasa do zida uokolo grada. Ostale je dijelove grada obnovio Joab. David je bio sve moćniji jer je BOG Svevladar bio s njim. Ovo je popis vođa Davidovih ratnika. Zajedno s cijelim Izraelom pomogli su mu da postane kralj i održi svoje kraljevstvo, baš kako što je BOG i bio obećao Izraelu. Ovo su Davidovi ratnici: Hakmonac Jašobam bio je vođa zapovjednika. U jednoj je bitci kopljem pobio tri stotine vojnika. Uz njega je bio Eleazar, Dodov sin , Ahohovac, jedan od Trojice junaka . Bio je s Davidom kod Pas Damima, gdje su se Filistejci okupili za bitku. Na jednome mjestu, gdje je bilo polje puno ječma, vojska je počela bježati pred Filistejcima. No on i njegovi vojnici stali su usred polja, branili ga i pobili Filistejce. Tako im je BOG donio veliku pobjedu. Jednom su Trojica od Tridesetorice junaka došla k Davidu dok je bio kod stijene blizu Adulamske spilje. U isto vrijeme vojska Filistejaca utaborila se u Dolini divova. Drugom je prilikom David boravio u tvrđavi, a jedna je filistejska vojna postrojba bila u Betlehemu. David je bio žedan pa je rekao: »Kad bi mi barem netko donio vode iz bunara kod betlehemskih vrata.« Trojica junaka probila su se kroz filistejske redove, uzela vodu iz bunara kod betlehemskih vrata i donijela je Davidu. No David nije htio piti, nego je izlio vodu na tlo kao prinos BOGU. »Ne dao Bog da pijem tu vodu«, rekao je on. »Bilo bi to kao da pijem krv ljudi koji su riskirali svoje živote.« I zato nije htio piti. Takve su stvari činila Trojica junaka. Joabov brat Abišaj bio je vođa Trojice junaka. Jednom je kopljem pobio tri stotine neprijateljskih vojnika pa je postao slavan poput Trojice. Zapravo, iskazana mu je veća čast i postao je njihov vođa iako nije bio jedan od njih. Benaja je bio sin moćnog ratnika Jojade iz Kabseela. Izveo je velike podvige. Ubio je dvojicu najboljih ratnika iz Moaba. Jednoga je snježnog dana sišao u jamu i ubio lava. Ubio je i jednoga golemog egipatskog ratnika, visokog dva i pol metra . Iako je Egipćanin u ruci imao koplje veliko kao tkalačko vratilo, Benaja je na njega krenuo samo štapom. Istrgnuo je Egipćaninu koplje iz ruke i ubio ga njime. Takvi su bili podvizi Benaje, Jojadinog sina, kojima se proslavio kao i Trojica junaka. Imao je veći ugled od Tridesetorice junaka, ali nije postao jedan od njih. David ga je postavio zapovjednikom svoje tjelesne straže. Ovo su bili ostali ratnici: Asahel, Joabov brat; Elhanan, Dodov sin iz Betlehema; Šamot iz Harora; Heles iz Pelona; Ira, Ikešev sin iz Tekoe; Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Hušata; Ilaj iz Ahoha; Maharaj iz Netofe; Heled, Baanin sin iz Netofe; Itaj, Ribajev sin iz Gibee u Benjaminu; Benaja iz Piratona; Huraj s Gaaških potoka; Abiel iz Arbe; Azmavet iz Baharuma; Eliahba iz Šaalbona; Hašemovi sinovi iz Gizona; Jonatan, Šagin sin iz Harara; Ahiam, Sakarov sin iz Harara; Elifal, Urov sin; Hefer iz Mekera; Ahija iz Pelona; Hesro iz Karmela; Naaraj, Ezbajev sin; Joel, Natanov brat; Mibhar, Hagrijev sin; Selek iz Amona; Nahraj iz Beerota, štitonoša Serujinog sina Joaba; Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira; Urija, Hetit; Zabad, Ahlajev sin; Adina, koji je bio sin Rubenovca Šize i zapovjednik Rubenovaca, a također i jedan od Tridesetorice junaka; Hanan, Maakin sin; Jošafat iz Mitne; Uzija iz Aštarota; Šama i Jeiel, Hotamovi sinovi iz Aroera; Šimrijev sin Jediael i njegov brat Joha iz Tisa; Eliel, Mahavićanin; Jeribaj i Jošavija, Elnaamovi sinovi; Jitma iz Moaba; Eliel, Obed, i Jaasiel iz Mesobaja. Ovo su ljudi koji su došli k Davidu u Siklag dok se skrivao od Šaula, Kišovog sina. Bili su to ratnici koji su mu pomagali u borbi. Mogli su gađati strijelama iz lukova, kojima su bili naoružani, ali i bacati kamenje iz praćke, i to i lijevom i desnom rukom. Bili su to Šaulovi rođaci, iz Benjaminovog plemena: Ahiezer, koji im je bio vođa, i njegov brat Joaš — obojica sinovi Gibejca Šemaje; Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi; Beraka i Jehu iz grada Anatota; Gibeonac Išmaja, vođa Tridesetorice junaka; Jeremija, Jahaziel, Johanan i Gedarac Jozabad; Eluzaj, Jerimot, Bealija, Šemarija i Harufac Šefatija; Korahovci Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam; te Joel i Zebadija, sinovi Jerohama iz Gedora. Neki su pripadnici Gadovog plemena prebjegli k Davidu dok je boravio u svojoj tvrđavi u pustinji. Bili su to vrsni ratnici, spremni za borbu i vješti u baratanju kopljem i štitom. Izgledali su opasno poput lavova, a bili su brzi kao gazele po brdima. Vođa im se zvao Ezer, Obadija mu je bio zamjenik, Eliab je bio treći do vođe, Mišmana četvrti, Jeremija peti, Ataj šesti, Eliel sedmi, Johanan osmi, Elzabad deveti, Jeremija deseti, a Makbanaj jedanaesti. Bili su to zapovjednici Gadove vojske. Najmanji je među njima vrijedio kao stotinu ljudi, a najveći kao tisuću. Prešli su preko rijeke Jordan u prvom mjesecu godine, kad je poplavila obale, te natjerali u bijeg sve koji su bili živjeli u dolinama istočno i zapadno od rijeke. Davidu su se u njegovoj tvrđavi pridružili i ljudi iz Benjaminovog i Judinog plemena. David im je izašao u susret i rekao: »Ako ste došli u miru, da mi pomognete, bit će mi drago da mi se pridružite. Ali ako ste me došli izdati neprijateljima, iako nisam učinio ništa krivo, neka to vidi Bog naših predaka i presudi vam.« Tada je Duh sišao na Amasaja, vođu Tridesetorice junaka, i on je rekao: »Tvoji smo, Davide! Uz tebe smo, Jišajev sine! Mir, mir tebi, i onima koji ti pomažu, jer tebi pomaže tvoj Bog.« David ih je primio i postavio za vođe vojnih jedinica. Kad je David krenuo s Filistejcima, da se s njima bori protiv Šaula, pridružili su mu se i neki ljudi iz Manašeovog plemena. Međutim, filistejski su vođe raspravljali o tome pa su odbili Davida. Rekli su: »Ako se David okrene protiv nas i vrati svojem gospodaru Šaulu, izgubit ćemo glave.« Ovo su ljudi iz Manašeovog plemena koji su prebjegli Davidu nakon što se vratio u Siklag: Adna, Jozabad, Jediael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj. Svaki je od njih zapovijedao nad tisuću Manašeovaca. Oni su pomagali Davidu u borbi protiv razbojničkih skupina. Svi su bili vrsni ratnici i zapovjednici u njegovoj vojsci. Dan za danom ljudi su dolazili pomoći Davidu, sve dok mu vojska nije postala brojna kao Božja vojska. Mnogo ljudi naoružanih za borbu došlo je k Davidu u Hebron. Željeli su mu dati Šaulovo kraljevstvo, kao što je BOG bio nagovijestio. Ovo je njihov broj: Iz Judinog je plemena bilo 6.800 ljudi za borbu, naoružanih štitovima i kopljima. Iz Šimunovog je plemena bilo 7.100 ratnika spremnih za borbu. Iz Levijevog je plemena bilo 4.600 ljudi. Jojada, vođa Aronove obitelji, imao je 3.700 ljudi. S njima je bio i Sadok, vrsni mladi ratnik, zajedno s još dvadeset i dvojicom zapovjednika iz svoje obitelji. Iz Benjaminovog je plemena bilo 3.000 ljudi. Budući da su to Šaulovi suplemenici, većina ih je do tada bila odana njegovoj vladarskoj obitelji. Iz Efrajimovog je plemena bilo 20.800 ratnika, a svi su bili glasoviti u svojim obiteljima. Iz polovice Manašeovog plemena bilo je 18.000 ljudi. Svaki je od njih bio poimence pozvan da dođe dok se Davida postavljalo za kralja. Iz Isakarovog je plemena bilo 200 poglavara. Svi su oni uvidjeli kakvo je vrijeme došlo i što Izrael treba učiniti, a pod zapovjedništvom su imali svoje suplemenike. Iz Zebulonovog je plemena bilo 50.000 iskusnih vojnika, spremnih za borbu svakovrsnim oružjem, kako bi svim srcem pomogli Davidu. Iz Naftalijevog je plemena bilo 1.000 zapovjednika sa 37.000 ljudi naoružanih štitovima i kopljima. Iz Danovog je plemena bilo 28.600 ljudi spremnih za borbu. Iz Ašerovog je plemena bilo 40.000 iskusnih vojnika spremnih za borbu. S istočne strane rijeke Jordan — iz polovice Manašeovog plemena te Rubenovog i Gadovog plemena — bilo je 120.000 ljudi naoružanih svakovrsnim oružjem. Svi ti ratnici, spremni za borbu, došli su u Hebron iskrenog srca. Željeli su postaviti Davida za kralja cijelog Izraela. I svi su ostali Izraelci bili složni u tome da Davida postave za kralja. Proveli su s Davidom tri dana, jedući i pijući ono što su im pripremili rođaci. Ljudi su dolazili čak iz Isakarovog, Zebulunovog i Naftalijevog područja, donoseći hranu na magarcima, devama, mazgama i volovima. Bilo je izobilje brašna, smokava, suhoga grožđa, vina, ulja, goveda i ovaca. Svi su Izraelci bili radosni. David se savjetovao sa svim svojim zapovjednicima — onima koji su zapovijedali tisućom vojnika i onima koji su zapovijedali stotinom vojnika. Nakon toga rekao je svim Izraelcima: »Ako mislite da je tako dobro i da je to volja našeg BOGA, poručit ćemo braći širom zemlje Izraela, kao i svećenicima i Levitima, koji su s njima u gradovima i na okolnim pašnjacima, da nam se pridruže. Prenesimo Božji kovčeg natrag k sebi u Jeruzalem jer smo ga zanemarili za Šaulove vladavine.« Svi su Izraelci mislili da je to dobro pa su se složili da tako i učine. Potom je David okupio sve Izraelce, od rijeke Šihor u Egiptu sve do Lebo Hamata, da bi Božji kovčeg prenijeli iz Kirjat Jearima. David je sa svim Izraelcima otišao u Judejsku Baalu, kako se još zove Kirjat Jearim. Odande je želio donijeti Kovčeg BOGA, koji sjedi na prijestolju među kipovima krilatih bića , Kovčeg koji nosi njegovo ime. Božji su kovčeg povezli, iz Abinadabove kuće, na novim kolima koja su vodili Uza i Ahjo. David i svi Izraelci slavili su Boga iz sve snage, pjevali su pjesme i svirali harfe, citre, udaraljke, činele i trube. Međutim, kad su stigli do Kidonova gumna , volovi su posrnuli, a Uza je rukom pridržao Božji kovčeg da ne padne. Zbog toga se BOG razbjesnio na Uzu i usmrtio ga. Tako je Uza ondje poginuo pred Bogom, a David je bio nesretan što je BOG u srdžbi ubio Uzu. To mjesto i danas se zove Peres Uza . Toga se dana David uplašio Boga. Rekao je: »Kako bih ja mogao donijeti Božji kovčeg sa sobom?« Odlučio je ne prenositi Kovčeg u Davidov grad Jeruzalem, nego ga skloniti u kuću Obed Edoma iz Gata. Božji je kovčeg ostao tri mjeseca u kući Obed Edomove obitelji. BOG je blagoslovio sve njegove ukućane i sve što je imao. Hiram, kralj grada Tira, poslao je Davidu glasnike, a s njima i cedrova debla, zidare i tesare da mu sagrade palaču. Tada je David shvatio da ga je BOG učvrstio kao kralja Izraela i ojačao njegovo kraljevstvo radi svoga naroda Izraela. David je u Jeruzalemu sebi uzeo još žena pa mu se rodilo još sinova i kćeri. Ovo su imena sinova koji su mu se rodili u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, Jibhar, Elišua, Elpelet, Nogah, Nefeg, Jafija, Elišama, Beelijada i Elifelet. Kad su Filistejci čuli da je David postao kralj cijelog Izraela, cijela je filistejska vojska krenula na njega. No David je saznao za to i krenuo na njih. Filistejci su počeli pljačkati po Dolini sjena. David je upitao Boga: »Da krenem u napad na Filistejce? Hoćeš li mi dati pobjedu?« BOG mu je odgovorio: »Napadni! A ja ću ti dati pobjedu.« David je otišao u Baal Perasim i porazio Filistejce. Rekao je: »Bog me upotrijebio da probije moje neprijatelje, kao što bujica probija sve ispred sebe.« Zato se to mjesto zove Baal Perasim, što znači »Gospodar probija«. Filistejci su ondje ostavili kipove svojih bogova pa je David zapovjedio da se spale. Kad su Filistejci ponovo počeli pljačkati po dolini, David je opet tražio Boga za vodstvo. Bog mu je odgovorio: »Ne idi ravno na njih, nego im dođi iza leđa i napadni ih kod balzamovog drveća. Čim čuješ topot koraka u krošnjama balzamovog drveća, kreni u bitku. To je znak da Bog pred tobom kreće u napad na filistejsku vojsku.« David je učinio kako mu je zapovjedio Bog. Progonili su i ubijali filistejske vojnike od Gibeona do Gezera. Po svim se zemljama proširio glas o Davidu. BOG je učinio da ga se boje svi narodi. David je u Davidovom gradu izgradio kuće za sebe. Potom je pripremio i mjesto za Božji kovčeg. Podigao je šator za njega i rekao: »Nitko osim Levita ne smije nositi Božji kovčeg. Njih je BOG izabrao da ga nose i da zauvijek služe pred njim.« David je u Jeruzalemu okupio cijeli Izrael kako bi prenijeli BOŽJI kovčeg na mjesto koje je za njega pripremio. Sazvao je Aronove potomke i Levite: Od Kehatovog je roda bilo 120 ljudi, a poglavar im je bio Uriel. Od Merarijevog je roda bilo 220 ljudi, a poglavar im je bio Asaja. Od Geršonovog je roda bilo 130 ljudi, a poglavar im je bio Joel. Od Elisafanovog je roda bilo 200 ljudi, a poglavar im je bio Šemaja. Od Hebronovog je roda bilo 80 ljudi, a poglavar im je bio Eliel. Od Uzielovog je roda bilo 112 ljudi, a poglavar im je bio Aminadab. Tada je David pozvao svećenike Sadoka i Abjatara te Levite Urijela, Asaju, Joela, Šemaju, Eliela i Aminadaba. Rekao im je: »Vi ste glavari levitskih obitelji. Vi i vaša braća Leviti trebate se posvetiti i donijeti Kovčeg Izraelovog BOGA na mjesto koje sam za njega pripremio. Prošli ga put niste prenosili vi, Leviti, pa se BOG razljutio na nas jer to nismo učinili kako treba.« Svećenici i Leviti su se posvetili da bi prenijeli Kovčeg Izraelovog BOGA. Leviti su Kovčeg nosili na ramenima pomoću motki, kao što je zapovjedio Mojsije, u skladu s Božjom riječi. David je rekao levitskim poglavarima da među svojom braćom odrede tko će biti pjevači i pjevati radosne pjesme uz svirku glazbala — lira, harfi i činela. Leviti su potom odredili rođake iz Merarijevog roda — Hemana, Asafa i Etana. Heman je bio Joelov sin, Asaf Berekijin, a Etan Kušajin. Njihova braća drugog reda, čuvari vrata, bili su: Zaharija, Jaaziel, Šemiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Benaja, Maaseja, Matitija, Elifelek, Miknej, Obed Edom i Jeiel. Heman, Asaf i Etan određeni su da sviraju brončane činele. Zaharija, Aziel, Šemiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i Benaja određeni su da prema alamotu sviraju lire. Matitija, Elifeleh, Mikneja, Obed Edom, Jeiel i Azazija određeni su da sviraju harfe na osminu . Levitski je poglavar Kenanija određen da vodi pjevanje, a tu je dužnost dobio jer je bio vješt u tome. Berekija i Elkana bili su određeni da stražare kod Kovčega. Svećenici Šebanija, Jošafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer određeni su da pred Božjim kovčegom pušu u trube. Čuvari kod Kovčega bili su i Obed Edom i Jehija. Tada su David, izraelske starješine i zapovjednici nad tisućama otišli po Kovčeg. Uz veliko su slavlje prenijeli Kovčeg BOŽJEG saveza iz Obed Edomove kuće. Bog je pomogao Levitima, koji su prenosili Kovčeg BOŽJEG saveza, te su mu oni žrtvovali sedam junaca i ovnova. David je na sebi imao ogrtač od skupog lana. Tako su bili odjeveni i Leviti koji su nosili Kovčeg te pjevači, kao i Kenanija koji je upravljao zborom pjevača. David je na sebi imao i laneni svećenički prsluk. Cijeli je Izrael pratio Kovčeg BOŽJEG saveza. Klicali su, puhali u rogove i trube, udarali činelama te glasno svirali lire i harfe. Mikala, Šaulova kći, gledala je s prozora palače kako BOŽJI Kovčeg saveza ulazi u grad. Prezirala je kralja Davida koji je plesao i radovao se. Leviti su donijeli Božji kovčeg i postavili ga u šator koji je za njega pripremio David. Potom su pred Bogom prinijeli žrtve paljenice i slavljenice. Kad je David završio s prinošenjem žrtava, blagoslovio je narod u BOŽJE ime. Zatim je svakom Izraelcu i Izraelki dao po jedan kruh, kolač od datulja i kolač od suhoga grožđa. Odredio je koji će Leviti služiti pred BOŽJIM kovčegom te se moliti Izraelovom BOGU, zahvaljivati mu i hvaliti ga. Asaf je bio poglavar tih Levita, a svirao je činele. Zaharija je bio prvi do njega, a ostali su bili Uziel, Šemiramot, Jehiel, Matitija, Eliab, Benaja, Obed Edom i Jeiel. Oni su svirali lire i harfe. Svećenici Benaja i Jahaziel stalno su puhali u trube pred Kovčegom Božjeg saveza. To je bio dan kad je David odredio Asafa i njegove pomoćnike da pjevaju hvalospjeve BOGU. Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime, razglašavajte njegova djela narodima. Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte, o svim njegovim čudesnim djelima govorite. Hvalite se njegovim svetim imenom. Radujte se, vi koji BOGA štujete. Tražite BOGA i njegovu snagu, uvijek tražite njegovu prisutnost. Sjećajte se čudesnih djela koja je učinio, njegovih čuda i presuda koje je izrekao. Vi, potomci Izraela, njegovog sluge, Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici. On je naš BOG. Njegovi su zakoni po svoj zemlji. Zauvijek pamtite njegov Savez, obećanje koje je dao tisućama naraštaja, savez koji je sklopio s Abrahamom, zakletvu koju je dao Izaku. Potvrdio ju je Jakovu kao zakon, kao vječni savez Izraelu: »Tebi ću dati zemlju Kanaan, ona će biti tvoje nasljedstvo.« Kad ih je bilo vrlo malo, dok su ondje bili došljaci, i lutali od naroda do naroda, od jednog kraljevstva do drugoga, on nikome nije dao da ih ugnjetava. Zbog njih je upozoravao kraljeve: »Ne dirajte moje izabranike, ne ozljeđujte moje proroke.« Pjevaj BOGU, cijela zemljo! Kako nas je spasio, iz dana u dan pričajte! O njegovoj slavi govorite svim narodima, o njegovim čudesnim djelima svim ljudima! Jer, BOG je velik i dostojan slavljenja, strašniji je od svih bogova. Jer, bogovi drugih naroda tek su kipovi, a BOG je taj koji nebesa stvori. Pred njim su raskoš i veličanstvo, snaga i radost u njegovom su Hramu. Svi ljudi svih naroda priznajte BOŽJU slavu i silu. Slavite BOGA kako doista zaslužuje. Donesite svoje prinose i pred njega dođite. Poklonite se BOGU u njegovoj svetoj raskoši. Neka sva zemlja pred njim drhti! Učvrstio je svijet te se neće poljuljati. Neka se raduju nebesa, neka se veseli zemlja! Narodima govorite: »BOG kraljuje!« Neka huči more i sve u njemu, neka slave polja i sve na njima. Tada će drveće po šumama BOGU klicati jer on dolazi zemljom vladati. Zahvaljujte BOGU jer je dobar, njegova ljubav traje zauvijek. Zavapite: »Spasi nas, Bože, Spasitelju naš, okupi nas i oslobodi pogana, da zahvaljujemo tvome svetom imenu, da se tvojom slavom ponosimo.« Blagoslovljen BOG, Izraelov Bog, zauvijek. Tada je cijeli narod rekao: »Amen, neka je hvaljen BOG.« David je ostavio Asafa i njegove pomoćnike da iz dana u dan služe pred Kovčegom BOŽJEG saveza. I Obed Edoma i njegovih šezdeset i osmoricu rođaka ostavio je da služe s njima. Jeditunov sin Obed Edom i Hosa bili su vratari. Pred BOŽJIM šatorom na uzvisini u Gibeonu David je ostavio svećenika Sadoka i njegovu braću svećenike. Ondje su, na žrtveniku za žrtve paljenice, svakog jutra i večeri BOGU prinosili žrtve paljenice. To su činili u skladu sa svime što je zapisano u Zakonu koji je BOG dao Izraelu. S njima su bili i Heman i Jedutun, kao i ostali Leviti, poimence izabrani i određeni da zahvaljuju BOGU pjevajući: »Jer, njegova ljubav ostaje zauvijek«. Heman i Jedutun bili su zaduženi da pušu u trube, udaraju u činele i sviraju druga glazbala u čast Bogu. Jedutunovi su sinovi bili vratari. Tada se narod razišao, svatko svojoj kući. I David se vratio kući da blagoslovi svoju obitelj. Kad se David nastanio u svojoj palači, rekao je proroku Natanu: »Ja živim u palači od cedrovine, a Kovčeg je BOŽJEG saveza još uvijek u šatoru.« Natan mu je odgovorio: »Učini što si naumio. Bog je uz tebe.« No već iste noći Natan je čuo Božju riječ: Idi k mojem slugi Davidu i reci mu da BOG kaže: »Ti mi nećeš sagraditi kuću u kojoj ću stanovati. Nisam boravio u kući otkad sam Izraelce izveo iz Egipta pa sve do danas. Selio sam od jednog mjesta do drugoga i boravio u šatoru. Svuda sam išao s Izraelcima. Zapovjedio sam sucima da se brinu za moj narod. No nikada ih nisam tražio da mi sagrade kuću od cedrovine. Stoga, reci mojem slugi Davidu da mu BOG Svevladar poručuje: ‘Ja sam te doveo s pašnjaka gdje si pazio na stada, da vladaš mojim narodom Izraelom. Bio sam s tobom kamo god si išao. Porazio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. A sad ću te učiniti slavnim poput najvećih velikana na zemlji. Odredio sam mjesto za svoj narod Izrael i utemeljio ga pa imaju svoj dom gdje ih nitko neće uznemiravati. Zlikovci ih više neće ugnjetavati kao prije, u vrijeme kad sam postavio suce svome narodu Izraelu. Pokorit ću sve tvoje neprijatelje. Ja, BOG, obećavam ti da ću učvrstiti tvoj dom. Doći će vrijeme da umreš i pridružiš se svojim precima. Tada ću ti podići nasljednika, jednog od tvojih potomaka, i učvrstit ću njegovo kraljevstvo. On će mi sagraditi kuću, a ja ću zauvijek utvrditi njegovo prijestolje. Bit ću mu otac, a on će mi biti sin. Nikad mu neću uskratiti svoju ljubav i vjernost, kao što sam je uskratio tvom prethodniku. Postavit ću ga da zauvijek vlada mojom kućom i kraljevstvom, a njegovo će prijestolje stajati čvrsto za sva vremena.’« Natan je prenio Davidu sve te riječi i cijelo svoje viđenje. Tada je kralj David ušao u Sveti šator, sjeo pred BOGA i rekao: »BOŽE, tko smo ja i moja obitelj da si toliko učinio za nas? I kao da to nije dovoljno, Bože, nego još govoriš o budućnosti vladarske obitelji svoga sluge. Ophodiš se prema meni kao da sam najvažniji među ljudima, BOŽE. Što bih ti još mogao reći kad si mi iskazao takvu čast? Ti poznaješ svog slugu. BOŽE, radi mene si odlučio učiniti sva ta veličanstvena djela i pokazati ih meni. Nema nikog kao što si ti, BOŽE. Nema drugog boga osim tebe. Sve smo to čuli vlastitim ušima. I nema naroda na zemlji kao što je tvoj narod Izrael. Oslobodio si ih ropstva i izveo iz Egipta. Učinio si ih svojim narodom. Pokazao si se velikim i učinio čudesna djela. Pred svojim si narodom istjerao druge narode. Učinio si Izrael zauvijek svojim narodom. Ti si, BOŽE, postao njihov Bog. BOŽE, potvrdi zauvijek obećanje koje si dao meni i mojoj obitelji. Učini kao što si obećao, da se tvoje ime učvrsti i veliča zauvijek. Govorit će se: ‘BOG Svevladar zaista je Izraelov Bog!’ A vladarska obitelj tvoga sluge Davida učvrstit će se pred tobom. Ti si, Bože moj, otkrio meni, svome slugi, da ćeš mi podići vladarsku obitelj. Zato se i usuđujem ovako tebi moliti. BOŽE, ti si pravi Bog! Ti si sva ta dobra obećao meni. Svidjelo ti se blagosloviti moju obitelj, da zauvijek ostane pred tobom. Ti si je, BOŽE, blagoslovio, i bit će blagoslovljena zauvijek.« Poslije je David porazio Filistejce te im preoteo Gat i okolna sela. Porazio je i Moapce pa su postali njegovi podanici i plaćali mu danak. David je krenuo uspostaviti vlast nad područjem uz rijeku Eufrat. Tamo je, blizu Hamata, porazio Hadadezera, kralja Sobe. Pritom je zarobio tisuću njegovih bojnih kola, sedam tisuća konjanika i dvadeset tisuća pješaka. Većinu je konja osakatio, osim onih koji su vukli stotinu bojnih kola. David je pobio i dvadeset dvije tisuće Aramejaca koji su iz Damaska došli u pomoć Hadadezeru, kralju Sobe. Zatim je svoje vojne postrojbe postavio u Damask u Aramu. Aramejci su postali njegovi podanici i plaćali mu danak. BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu. David je uzeo zlatne štitove Hadadezerovih vojnika i donio ih u Jeruzalem. Iz Hadadezerovih je gradova Tibhata i Kuna uzeo mnogo bronce. Nju je kasnije Salomon upotrijebio da za Hram napravi brončani bazen zvan More, stupove i druge predmete. Tada je Tou, kralj Hamata, čuo da je David porazio cijelu vojsku Hadadezera, kralja Sobe. Poslao je kralju Davidu svojeg sina Hadorama da ga pozdravi i čestita mu na pobjedi protiv Hadadezera. Naime, Hadadezer je često ratovao s Touom. Hadoram je sa sobom donio predmete od srebra, zlata i bronce. Kralj David ih je uzeo i posvetio BOGU. Tako je činio sa srebrom i zlatom koje je uzeo od svih tih naroda: Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana. Abišaj, Serujin sin, pobio je u Dolini soli osamnaest tisuća Edomaca. Potom je širom Edoma postavio vojne postrojbe, a svi su Edomci postali Davidovi podanici. BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu. David je vladao cijelim Izraelom i prema svima je postupao pravedno. Joab, Serujin sin, bio je glavni zapovjednik vojske. Jošafat, Ahiludov sin, bio je povjesničar. Svećenici su bili Sadok, Ahitubov sin, i Ahimelek , Abjatarov sin. Šavša je bio državni pisar. Benaja, Jojadin sin, bio je zapovjednik Kerećana i Pelećana . Davidovi su sinovi bili kraljevi savjetnici. Nakon nekog je vremena umro Nahaš, kralj Amonaca. Njegov je sin postao sljedeći kralj. David pomisli: »Nahaš mi je bio odan i zato ću iskazati odanost njegovom sinu Hanunu.« David je poslao glasnike da Hanunu izraze sućut zbog smrti oca. Tako su Davidovi glasnici stigli u zemlju Amonaca da Hanunu izraze sućut. No vođe Amonaca rekli su Hanunu: »Misliš li da David odaje počast tvom ocu zato što ti njegovi ljudi izražavaju sućut? Došli su ovdje kao uhode, da istraže zemlju, kako bi je poslije osvojili.« Zato je Hanun zarobio Davidove glasnike, obrijao ih i skratio im odjeću napola, do stražnjice. Potom ih je poslao natrag. Kad su Davidu javili kako su njegovi ljudi užasno osramoćeni, ususret im je poslao glasnike i poručio: »Ostanite u Jerihonu dok vam ne narastu brade i onda se vratite.« Kad su shvatili koliko su uvrijedili Davida, Hanun i Amonci uzeli su trideset i četiri tone srebra da iz Mezopotamije i aramskih gradova Maake i Sobe unajme bojna kola i konje. Unajmili su trideset i dvije tisuće bojnih kola zajedno s konjima. Unajmili su i kralja Maake s njegovim vojnicima koji su došli i utaborili se kod Medebe. Amonci su se pak okupili iz svojih gradova i krenuli u rat. Kad je David to čuo, poslao je na njih Joaba s cijelom vojskom. Amonci su izašli pred vrata svoga grada i postrojili se u bojne redove. Kraljevi, koji su im došli pomoći, stajali su zasebno na obližnjim poljima. Kad je Joab vidio da se neprijateljski bojni redovi prostiru sprijeda i straga, izabrao je neke od najboljih izraelskih vojnika i poredao ih u bojne redove prema Aramejcima. Ostale je vojnike stavio pod zapovjedništvo svog brata Abišaja i oni su se postrojili prema Amoncima. Joab je rekao Abišaju: »Ako Aramejci budu prejaki za mene, dođite mi pomoći. A ako Amonci budu prejaki za vas, ja ću doći vama pomoći. Budite snažni! Borimo se hrabro za svoj narod i za gradove našeg Boga! BOG će učiniti onako kako misli da je najbolje.« Zatim su Joab i njegovi vojnici krenuli u bitku, ali Aramejci su pobjegli pred njima. Kad su Amonci vidjeli da Aramejci bježe, i oni su pobjegli pred Joabovim bratom Abišajem u svoj grad. Tada se Joab vratio u Jeruzalem. Aramejci su vidjeli da ih je Izrael pobijedio. Stoga su poslali glasnike da dovedu Aramejce s druge strane rijeke Eufrat, a predvodio ih je Šofak, zapovjednik Hadadezerove vojske. Kad su to javili Davidu, okupio je cijeli Izrael i prešao preko rijeke Jordan. Poredao je vojsku u bojne redove prema Aramejcima i napao ih. Oni su se počeli boriti, ali su ubrzo pobjegli pred izraelskom vojskom. David im je pobio sedam tisuća konjanika i četrdeset tisuća pješaka. Ubio je i Šofaka, zapovjednika njihove vojske. Kad su Hadadezerovi podanici vidjeli da su pobijeđeni, sklopili su mir s Davidom i postali njegovi podanici. Aramejci se više nisu usudili pomagati Amoncima. Idućeg proljeća, u vrijeme kad kraljevi kreću u rat, Joab je poveo vojsku i opustošio zemlju Amonaca. Dok je David ostao u Jeruzalemu, Joab je napao Rabu i porušio je. David je s glave njihovoga kralja uzeo zlatnu krunu s dragim kamenom koja je težila trideset i četiri kilograma . Stavili su je na Davidovu glavu, a on je iz grada uzeo još puno plijena. Istjerao je stanovnike iz grada i naredio im da obavljaju radove s pilama, željeznim pijucima i sjekirama. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Potom se s cijelom vojskom vratio u Jeruzalem. Nakon nekog vremena izbio je sukob s Filistejcima u gradu Gezeru. Tom je prilikom Hušanin Sibekaj ubio Sipaja, jednog od potomaka divova Refaimaca. Tako su porazili Filistejce. U drugoj bitci s Filistejcima, Jairov sin Elhanan ubio je Lahmija, brata Golijata iz Gata. Držak je njegovog koplja bio velik kao tkalačko vratilo. U još jednoj bitci kod Gata sudjelovao je jedan divovski čovjek. Također, bio je potomak Refaimaca. Imao je dvadeset i četiri prsta — po šest na svakoj ruci i nozi. Izazivao je Izraelce i ismijavao ih. No ubio ga je Jonatan, sin Davidovog brata Šimeja. Bili su to potomci divova Refaimaca iz Gata. Sve su ih pobili David i njegovi ljudi. Sotona je krenuo djelovati protiv Izraela potaknuvši Davida da izvrši popis Izraelaca. David je rekao Joabu i zapovjednicima vojske: »Idite i prebrojite Izraelce od Beer Šebe do Dana . Zatim me izvijestite da znam koliko ih ima.« A Joab je rekao: »Neka BOG učini da njegova vojska bude još stotinu puta veća. No, moj gospodaru, kralju, zar nisu svi oni tvoji podanici? Zašto želiš učiniti tako nešto? Navalit ćeš krivnju na Izrael!« Ali kralj je bio ustrajan u tome da Joab posluša njegovu zapovijed. Joab je krenuo, obišao cijeli Izrael i vratio se u Jeruzalem. Izvijestio je Davida o tome koliko ima muškaraca sposobnih za vojsku. U cijelom je Izraelu bilo milijun i stotinu tisuća muškaraca koji su mogli baratati mačem, a u Judi još četiri stotine sedamdeset tisuća. Joab nije prebrojao Levite i Benjaminovce jer mu je kraljeva zapovijed bila odvratna. Ta je zapovijed i za Boga bila zla pa je kaznio Izrael. Tada je David rekao Bogu: »Počinio sam veliki grijeh prebrojavajući izraelske vojske. Molim te, oprosti mi, postupio sam kao budala.« BOG je rekao Gadu, Davidovom vidiocu: »Idi i reci Davidu da mu BOG kaže: ‘Tri su načina kako možeš biti kažnjen. Odaberi jedan od njih, a ja ću izvršiti kaznu.’« Gad je otišao Davidu i rekao mu: »BOG ti kaže: ‘Izaberi kaznu — tri godine gladi ili tri mjeseca poraza od neprijateljskog mača ili tri dana BOŽJEG mača. Ovo zadnje bit će tri dana pomora u cijeloj zemlji, a BOŽJI će anđeo pustošiti po čitavom području Izraela.’ Sad moraš odlučiti što ću odgovoriti onome koji me poslao.« David je rekao Gadu: »Na velikoj sam muci. No bolje je da me kazni BOG jer je njegova milost velika. Samo ne daj da me kazne ljudi.« Tako je BOG pustio na Izrael pomor od kojeg je umrlo sedamdeset tisuća ljudi. Bog je poslao anđela da uništi i Jeruzalem. No kad je anđeo počeo uništavati, BOG je to vidio i sažalio se zbog te nesreće. Rekao je anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je bilo! Nemoj više!« Anđeo je tada stajao kod gumna Jebusejca Araune . David je podigao pogled i ugledao BOŽJEG anđela. Stajao je između neba i zemlje, a u ruci mu je bio isukan mač, podignut iznad Jeruzalema. Tada su se David i starješine obukli u pokajničke tkanine i poklonili do zemlje. David je rekao Bogu: »Zar nisam ja taj koji je naredio da se prebroje muškarci sposobni za vojsku? Ja sam taj koji je počinio grijeh i činio zlo. Ovaj me narod samo slijedio poput ovaca. BOŽE moj, kazni mene i moju obitelj, samo zaustavi ovaj pomor svog naroda.« Tada je BOŽJI anđeo zapovjedio Gadu: »Reci Davidu da podigne žrtvenik BOGU na gumnu Jebusejca Araune.« I David je otišao, poslušavši što mu je Gad rekao u BOŽJE ime. Arauna je mlatio pšenicu na gumnu, osvrnuo se i ugledao anđela. S njim su bila četvorica sinova koja su se sakrila. David mu se tada približio, a kad ga je Arauna ugledao, izašao je s gumna i poklonio mu se do zemlje. David mu je rekao: »Prodaj mi ovo gumno. Na njemu ću podići žrtvenik BOGU, da prestane ovaj pomor u narodu. Platit ću ti punu cijenu.« A Arauna je rekao: »Uzmi ga! Neka moj gospodar kralj učini što god želi. Ja ću dati volove za žrtvu paljenicu, drvene mlatilice da ih zapališ i pšenicu za žitnu žrtvu. Sve ću to dati.« No kralj David mu je odgovorio: »Ne, platit ću ti punu cijenu. Ne želim uzeti za BOGA ono što je tvoje, niti prinositi žrtvu paljenicu koja me ništa ne košta.« David je Arauni za tu zemlju platio šest stotina zlatnika . Zatim je podigao žrtvenik BOGU i prinio mu žrtve paljenice i slavljenice. David je pozvao BOGA, a BOG mu se odazvao — s neba se na žrtvenik spustila vatra za žrtve paljenice. Potom je BOG zapovjedio anđelu da vrati mač u korice. Nakon što je vidio da mu se BOG ondje odazvao, David je prinosio žrtve na gumnu Jebusejca Araune. BOŽJI Sveti šator, koji je Mojsije bio napravio u pustinji, kao i žrtvenik za žrtve paljenice, tada su bili na svetištu u Gibeonu. No David se nije usudio ići onamo pitati Boga savjet jer se bojao mača BOŽJEG anđela. Zatim je David rekao: »Ovdje će biti BOŽJI Hram, kao i žrtvenik za žrtve paljenice za Izrael.« David je zapovjedio da se okupe stranci koji su živjeli u Izraelu. Među njima je izabrao klesare da oklešu kamen za izgradnju Božjega Hrama. Nabavio je velike količine željeza da se naprave čavli i okovi za velika ulazna vrata, a bronce više nego što se može izvagati. Nabavio je i cedrovih debla, više nego što se može izbrojiti jer su mu ljudi iz Sidona i Tira donijeli mnogo cedrovine. David je rekao: »Moj je sin Salomon mlad i neiskusan, a Hram koji se treba sagraditi BOGU mora biti veličanstven i slavan u očima svih naroda. Stoga ću ja pripremiti sve što treba za gradnju.« Tako je David prije smrti obavio velike pripreme, a potom je pozvao svog sina Salomona i rekao mu da sagradi Hram za Izraelovog BOGA. David je rekao Salomonu: »Sine moj, u srcu sam gajio želju da sagradim Hram koji će nositi ime mog BOGA. No BOG mi je rekao: ‘Prolio si puno krvi i vodio mnogo ratova. Zato ti nećeš sagraditi Hram koji će nositi moje ime jer si preda mnom prolio mnogo krvi na zemlji. Ali imat ćeš sina koji će biti čovjek mira. Dat ću mu mir od svih njegovih neprijatelja uokolo. Zvat će se Salomon , a za vrijeme njegove vladavine dat ću Izraelu mir i sigurnost. On će sagraditi Hram za moje ime. Bit će mi sin, a ja ću mu biti otac. I ja ću zauvijek učvrstiti prijestolje njegovog kraljevstva nad Izraelom.’ A sad, sine moj, neka BOG bude s tobom, da uspiješ sagraditi Hram svome BOGU, kao što je za tebe najavio. Kad te BOG postavi nad Izraelom, neka ti da razumnost i mudrost, da se pridržavaš zakona svog BOGA. Bit ćeš uspješan budeš li se držao uredbi i zakona koje je BOG dao Mojsiju za Izrael. Budi snažan i hrabar! Ne boj se i ne obeshrabruj! Mnogo sam se trudio da za BOŽJI Hram skupim 3.400 tona zlata i 34.000 tona srebra. K tomu, ima bronce i željeza da se ne može niti izvagati. Pripremio sam također drvo i kamen, a ti na sve to možeš još i dodati. Imaš mnogo radnika — klesara, zidara i tesara. Imaš ljude koji su vješti u svakoj vrsti posla. Znaju raditi zlatom, srebrom, broncom i željezom. Ne zna im se ni broja! A sad, počni graditi, i neka je BOG s tobom.« Zatim je David zapovjedio svim izraelskim poglavarima da pomognu njegovom sinu Salomonu. Rekao im je: »Nije li vaš BOG uz vas? Nije li vam dao mir sa svih strana? On mi je predao ljude koji su živjeli u ovoj zemlji. Oni su sad podložnici BOGA i njegovog naroda. Sad se srcem i dušom usredotočite na svog BOGA. Počnite graditi svetište BOGU da biste mogli donijeti Kovčeg BOŽJEGA saveza i Božje svete predmete u Hram koji će se sagraditi za BOŽJE ime.« Kad je David zašao u duboku starost, za kralja Izraela postavio je svog sina Salomona. David je okupio sve izraelske starješine, svećenike i Levite. Prebrojili su Levite koji su imali trideset ili više godina, a bilo ih je ukupno trideset i osam tisuća. David je rekao: »Neka njih dvadeset i četiri tisuće upravlja radovima na Božjem Hramu, a ostalih šest tisuća neka budu starješine i suci. Neka njih četiri tisuće budu vratari, a četiri tisuće neka slave BOGA glazbenim instrumentima koje sam za to dao napraviti.« David je Levite podijelio u skupine prema Levijevim sinovima Geršonu, Kehatu i Merariju. Geršonovcima su pripadali Ladan i Šimej. Ladan je imao trojicu sinova — prvorođenog Jehiela pa Zetama i Joela. I Šimej je imao trojicu sinova — Šelomita, Haziela i Harana. Bili su oni glavari Ladanovih obitelji. Šimej je imao četvoricu sinova — Jahata, Zizu, Jeuša i Beriju. Jahat je bio najstariji, a Ziza drugi. Jeuš i Berija nisu imali mnogo sinova pa su ih brojili kao jednu obitelj, s jednom službom. Kehat je imao četvoricu sinova — Amrama, Jishara, Hebrona i Uziela. Amramovi su sinovi bili Aron i Mojsije. Aron je bio izabran zauvijek, on i njegovi potomci, da brinu za svete predmete svetišta, da prinose žrtve pred BOGOM, da služe pred njim i blagoslivljaju ljude u njegovo ime zauvijek. I sinovi Mojsija, Božjeg čovjeka, ubrajali su se u Levijevo pleme. Mojsijevi su sinovi bili Geršom i Eliezer. Geršomov je najstariji sin bio Šebuel. Eliezer je imao samo jednog sina, Rehabiju, ali Rehabija je imao mnogo sinova. Jisharov je najstariji sin bio Šelomit. Hebron je imao četvoricu sinova. Najstariji je bio Jerija, drugi Amarija, treći Jahaziel, a četvrti Jekamam. Uzielov je najstariji sin bio Mika, a drugi Ješija. Merarijevi su sinovi bili Mahli i Muši. Mahlijevi su sinovi bili Eleazar i Kiš. Eleazar je umro bez sinova. Imao je samo kćeri kojima su se oženili njihovi rođaci, Kišovi sinovi. Muši je imao trojicu sinova — Mahlija, Edera i Jerimota. Bili su to Levijevi potomci nabrojani prema svojim obiteljima. Bili su to glavari obitelji popisani poimence — svi koji su imali dvadeset ili više godina. Svi su radili i služili u BOŽJEM Hramu. David je bio rekao: »Izraelov je BOG dao svom narodu mir i došao se zauvijek nastaniti u Jeruzalemu. Zato Leviti više ne moraju nositi Sveti šator ni predmete koji se u njemu koriste za službu.« Prema Davidovim posljednjim nalozima prebrojani su Leviti od dvadeset godina i stariji. Levitima je bila dužnost pomoći Aronovim potomcima u službi u BOŽJEM Hramu. Vodili su brigu o dvorištima i pokrajnjim prostorijama. Čistili su sve svete predmete i obavljali druge službe u Božjem Hramu. Skrbili su o kruhu, koji se stavljao na stol, brašnu za žitne žrtve, beskvasnim kruhovima, pečenim žrtvenim prinosima i žrtvenim prinosima umiješanima s uljem te o svim vaganjima i mjerenjima. Svakog su jutra trebali stajati, zahvaljivati BOGU i slaviti ga. Činili su to i svake večeri, a također i kad su se god BOGU prinosile žrtve paljenice, na šabat, u dane mladog mjeseca i u vrijeme propisanih blagdana. Trebali su stalno služiti pred BOGOM, u određenom broju i prema određenom redu. Tako su Leviti izvršavali svoje dužnosti vezane uz Šator sastanka, Svetište i službu u BOŽJEM Hramu, pod vodstvom svoje braće, Aronovih potomaka. Ovo su skupine kojima pripadaju Aronovi potomci. Aronovi su sinovi bili Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. Nadab i Abihu umrli su prije oca i nisu imali sinova pa su kao svećenici služili Eleazar i Itamar. Uz pomoć Sadoka, Eleazarovog potomka, i Ahimeleka, Itamarovog potomka, David ih je podijelio u skupine prema rasporedu službe. Među Eleazarovim potomcima bilo je više glava obitelji nego među Itamarovim pa su ih prema tome i podijelili: šesnaest glava obitelji od Eleazarovih potomaka i osam glava obitelji od Itamarovih potomaka. Budući da je i među Eleazarovim i među Itamarovim potomcima bilo visokih službenika Svetišta i visokih Božjih službenika, odredili su im službe pomoću ždrijeba. Pisar Šemaja, Netanelov sin, Levit, zapisao je njihova imena. Učinio je to pred kraljem i poglavarima, svećenikom Sadokom, Abjatarovim sinom Ahimelekom i glavarima svećeničkih i levitskih obitelji. Uzimao je po jednu obitelj od Eleazarovih i po jednu od Itamarovih potomaka. Prvi je ždrijeb odredio skupinu Jojariba, drugi je odredio skupinu Jedaje, treći skupinu Harima, četvrti skupinu Seorima, peti skupinu Malkije, šesti skupinu Mijamina, sedmi skupinu Hakosa, osmi skupinu Abije, deveti skupinu Ješue, deseti skupinu Šekanije, jedanaesti skupinu Elijašiba, dvanaesti skupinu Jakima, trinaesti skupinu Hupe, četrnaesti skupinu Ješebaba, petnaesti skupinu Bilge, šesnaesti skupinu Imera, sedamnaesti skupinu Hezira, osamnaesti skupinu Hapisesa, devetnaesti skupinu Petahije, dvadeseti skupinu Ezekiela, dvadeset i prvi skupinu Jakina, dvadeset i drugi skupinu Gamula, dvadeset i treći skupinu Delaje, dvadeset i četvrti skupinu Maazije. Bio je to redoslijed vršenja službe po kojem su ulazili u BOŽJI Hram, prema propisima što im je dao njihov predak Aron. Tako mu je zapovjedio Izraelov BOG. Ovo su glavari obitelji ostalih Levijevih potomaka: Šubael je bio potomak Amrama. Jehdeja je bio potomak Šubaela. Jišija je bio najstariji sin Rehabije. Od Jisharove skupine bio je Šelomot, a od Šelemotovih sinova Jahat. Hebron je imao četvoricu sinova: prvorođenog Jeriju, drugog Amariju, trećeg Jahaziela i četvrtog Jekamana. Uzielov je sin bio Mika, a Mikajin je sin bio Šamir. Jišija je bio Mikin brat, a od Jišijinih je sinova bio Zaharija. Merarijevi su potomci bili Mahli, Muši i njegov sin Jaazija. Merarijev je sin Jaazija imao sinove Šohama, Zakura i Ibrija. Mahli je imao sina Eleazara, koji nije imao sinova. Kišev se sin zvao Jerahmeel. Mušijevi su sinovi bili Mahli, Eder i Jerimot. Bili su to vođe levitskih obitelji, popisani svi redom. I oni su, kao i njihova braća, Aronovi potomci, održali ždrijeb pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i glavarima svećeničkih i levitskih obitelji. S obiteljima najstarije braće postupalo se kao i s obiteljima najmlađe. David je zajedno sa zapovjednicima vojske izabrao neke od Asafovih, Hemanovih i Jedutunovih sinova. Njihova je služba bila prorokovanje uz pratnju harfi, lira i činela. Ovo je popis onih koji su obavljali ovu službu: Od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Netanija i Asarela. Asafovi su sinovi bili pod Asafovim nadzorom, a on je prorokovao pod nadzorom kralja. Od Jedutunovih sinova: Gedalija, Seri, Ješaja, Šimej, Hašabija i Matitija — ukupno njih šestorica. Bili su pod nadzorom svoga oca Jedutuna. On je prorokovao uz harfu dok su zahvaljivali BOGU i slavili ga. Od Hemanovih sinova: Bukija, Matanija, Uziel, Šebuel, Jerimot, Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romamti Ezer, Jošbekaša, Maloti, Hotir i Mahaziot. Svi su oni bili sinovi kraljevog vidioca Hemana, a Bog mu je obećao te sinove da ga učini jakim. Bog je Hemanu dao četrnaestoricu sinova i tri kćeri. Svi su oni pod nadzorom svojih očeva pjevali i svirali u BOŽJEM Hramu uz činele, lire i harfe. Tako su služili u Božjem Hramu. Asaf, Jedutun i Heman bili su pod nadzorom kralja. Bilo ih je dvije stotine osamdeset i osmorica, zajedno s njihovim rođacima. Svi su bili uvježbani da pjevaju i sviraju BOGU. I mladi i stari, i učitelji i učenici, svi su jednako sudjelovali u ždrijebu da bi im se odredile dužnosti. Prvi je ždrijeb odredio Asafa (Josipa) i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; drugi je odredio Gedaliju i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; treći Zakura i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; četvrti Jisrija i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; peti Netaniju i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; šesti Bukiju i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; sedmi Jesarelu i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; osmi Ješaju i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; deveti Mataniju i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; deseti Šimeja i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; jedanaesti Azarela i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; dvanaesti Hašabiju i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; trinaesti Šubaela i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; četrnaesti Matitiju i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; petnaesti Jerimota i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; šesnaesti Hananiju i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; sedamnaesti Jošbekaša i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; osamnaesti Hananija i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; devetnaesti Malotija i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; dvadeseti Elijatu i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; dvadeset i prvi Hotira i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; dvadeset i drugi Gidaltija i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; dvadeset i treći Mahaziota i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka; dvadeset i četvrti Romamti Ezera i dvanaestoricu njegovih sinova i rođaka. Ovo su skupine čuvara vrata iz Korahove obitelji: Mešelemija je bio Koreov sin, a on je bio Asafov sin. Ovo su Mešelemijini sinovi: prvorođeni Zaharija, drugi Jediael, treći Zebadija, četvrti Jatniel, peti Elam, šesti Johanan i sedmi Elihoenaj. I Obed Edom je imao sinove: prvorođenog Šemaju, drugog Jozabada, trećeg Joaha, četvrtog Sakara, petog Netanela, šestog Amiela, sedmog Isakara i osmog Peuletaja. Bog je zaista blagoslovio Obed Edoma. I njegov je sin Šemaja imao sinove, koji su bili vođe u obitelji svog oca, jer su bili vrlo sposobni. Šemajini su sinovi bili: Otni, Rafael, Obed i Elzabad. I njegovi su rođaci Elihu i Semakija bili sposobni muškarci. Svi su oni bili potomci Obed Edoma, a bilo ih je ukupno šezdeset i dvojica. Oni, njihovi sinovi i njihovi rođaci bili su snažni i sposobni za obavljanje tog posla. Mešelemija je imao ukupno osamnaestoricu sinova i rođaka, a svi su bili sposobni muškarci. Hosa iz Merarijeve obitelji također je imao sinove. Iako nije bio prvorođeni, prvi je bio Šimri, jer je tako odredio njegov otac; drugi je bio Hilkija, treći Tebalija, a četvrti Zaharija. Hosinih je sinova i rođaka bilo ukupno trinaestorica. Te su skupine vratara, svaka sa svojim vođom, imale dužnost služiti u BOŽJEM Hramu, baš kao i njihova braća. Za svaka su vrata ždrijebom određeni vratari, prema svojim obiteljima, jednako i za mlade i za stare. Za Istočna je vrata ždrijebom određen Šelemija. Zatim su proveli ždrijeb za njegovog sina Zahariju, mudrog savjetnika, a ždrijeb mu je odredio Sjeverna vrata. Za Južna je vrata ždrijebom određen Obed Edom, a za spremište njegovi sinovi. Za Zapadna vrata i vrata Šaleket na gornjem putu ždrijebom su određeni Šupim i Hosa. Čuvari su stajali jedni do drugih: svakog su dana stajala šestorica Levita na istoku, četvorica na sjeveru i četvorica na jugu te dvojica naizmjence kod spremišta. Što se tiče dvorišta na zapadu, četvorica su bila na cesti, a dvojica u dvorištu. Bile su to skupine vratara iz Korahovih i Merarijevih obitelji. Ahija iz Levijevog plemena bio je zadužen za riznice Božjega Hrama gdje su bili čuvani vrijedni i sveti predmeti. Ladan je bio iz Geršonove obitelji, a vođa je Ladanovog roda bio Jehiel. Jehielovi su sinovi bili Zetam i njegov brat Joel, a bili su zaduženi za riznice BOŽJEGA Hrama. Ostali su vođe bili iz rodova Amrama, Jishara, Hebrona i Uziela: Šebuel, potomak Mojsijevog sina Geršoma, bio je službenik zadužen za riznice. Ovo su njegovi rođaci: Eliezerov sin Rehabija, Rehabijin sin Ješaja, Ješajin sin Joram, Joramov sin Zikri i Zikrijev sin Šelomit. Šelomit i njegovi rođaci bili su zaduženi za sve riznice s predmetima koje su za Hram darovali kralj David, glavari obitelji, koji su bili zapovjednici nad tisućama, te zapovjednici nad stotinama i drugi zapovjednici vojske. Oni su dio plijena zarobljenog u borbi darovali za održavanje BOŽJEGA Hrama. Predmete su darovali i vidjelac Samuel, Kišov sin Šaul, Nerov sin Abner i Serujin sin Joab. Za sve su te predmete bili zaduženi Šelomit i njegovi rođaci. Kenanija je bio od Jisharovog roda. On i njegovi sinovi radili su izvan Hrama. Imali su dužnosti sudskih službenika i sudaca u Izraelu. Hašabija je bio od Hebronovog roda. Među rođacima je imao tisuću sedam stotina sposobnih ljudi. Oni su u Izraelu zapadno od Jordana bili zaduženi za sve poslove vezane uz služenje BOGU i kralju. U Hebronovoj obitelji, prema njihovom obiteljskom stablu, glavar im je bio Jerija. Četrdesete godine Davidove vladavine ispitali su njihovo obiteljsko stablo i otkrilo se da među Hebronovcima u Jazeru u Gileadu ima sposobnih ljudi. Jerija je imao dvije tisuće sedam stotina rođaka, sposobnih ljudi i glava obitelji. Kralj David ih je postavio da se skrbe o Rubenovcima, Gadovcima i polovici Manašeovog plemena u svemu što se tiče Božje službe i kraljevskih poslova. Ovo je popis Izraelaca — glava obitelji, zapovjednika nad tisućama te zapovjednika nad stotinama i njihovih službenika. Oni su kralju služili u vojnim postrojbama koje su cijele godine, iz mjeseca u mjesec, bile na dužnosti. Svaka je postrojba imala 24.000 ljudi. Jašobam, Zabdielov sin, bio je zadužen za prvu postrojbu. Ona je bila na dužnosti prvog mjeseca. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. On je bio Peresov potomak, a prvog je mjeseca bio zapovjednik svih vojnih zapovjednika. Ahohovac Dodaj bio je zadužen za postrojbu u drugome mjesecu. Zapovjednik je njegove postrojbe bio Miklot. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. Benaja, sin svećenika Jojade, bio je treći zapovjednik vojske, u trećemu mjesecu. On je bio glavni u postrojbi od 24.000 ljudi. Taj je Benaja bio jedan od Tridesetorice junaka i njihov zapovjednik. Sin mu je Amizabad bio zadužen za postrojbu. Četvrti zapovjednik, u četvrtome mjesecu, bio je Asahel, Joabov brat. Nasljednik mu je bio sin Zebadija. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. Peti zapovjednik, u petome mjesecu, bio je Šamhut, Jizrahov potomak. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. Šesti zapovjednik, u šestome mjesecu, bio je Ira, sin Ikeša iz Tekoe. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. Sedmi zapovjednik, u sedmome mjesecu, bio je Heles iz Pelona, Efrajimov potomak. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. Osmi zapovjednik, u osmome mjesecu, bio je Sibekaj iz Huša, iz Zerahove obitelji. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. Deveti zapovjednik, u devetome mjesecu, bio je Abiezer iz Anatota, iz Benjaminovog plemena. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. Deseti zapovjednik, u desetome mjesecu, bio je Maharaj iz Netofe, iz Zerahove obitelji. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. Jedanaesti zapovjednik, u jedanaestome mjesecu, bio je Benaja iz Piratona, Efrajimov potomak. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. Dvanaesti zapovjednik, u dvanaestome mjesecu, bio je Heldaj iz Netofe, iz Otnielove obitelji. U njegovoj je postrojbi bilo 24.000 ljudi. Ovo su zapovjednici izraelskih plemena: nad Rubenovim plemenom — Eliezer, Zikrijev sin; nad Šimunovim plemenom — Šefatija, Maakin sin; nad Levijevim plemenom — Hašabija, Kemuelov sin; nad Aronovom obitelji — Sadok; nad Judinim plemenom — Elihu, Davidov brat; nad Isakarovim plemenom — Omri, Mihaelov sin; nad Zebulunovim plemenom — Jišmaja, Obadijin sin; nad Naftalijevim plemenom — Jerimot, Azrielov sin; nad Efrajimovim plemenom — Hošea, Azazijin sin; nad polovicom Manašeovog plemena — Joel, Pedajin sin; nad polovicom Manašeovog plemena u Gileadu — Jido, Zaharijin sin; nad Benjaminovim plemenom — Jaasiel, Abnerov sin; nad Danovim plemenom — Azarel, Jerohamov sin. Bili su to zapovjednici izraelskih plemenima. BOG je obećao da će učiniti da Izraelci budu brojni kao zvijezde na nebu. David je odlučio prebrojati ljude u Izraelu, i to samo muškarce od dvadeset godina i starije. Joab, Serujin sin, počeo ih je popisivati, ali nije završio. Zbog tog popisa Bog se razljutio na Izrael pa broj ljudi nije upisan u Knjigu povijesti kralja Davida . Azmavet, Adielov sin, bio je zadužen za kraljevska spremišta. Jonatan, Uzijin sin, bio je zadužen za riznice u dalekim područjima, gradovima, selima i stražarskim kulama. Ezri, Kelubov sin, bio je zadužen za zemljoradnike. Šimej iz Rame bio je zadužen za vinograde. Zabdi iz Šefama bio je zadužen za vinske podrume. Baal Hanan iz Gedera bio je zadužen za masline i smokve u zapadnome gorskom kraju Šefeli. Joaš je bio zadužen za zalihe maslinovog ulja. Šitraj iz Šarona bio je zadužen za krupnu stoku koja je pasla u dolini Šaron. Šafat, Adlajev sin, bio je zadužen za krupnu stoku u dolinama. Obil, Išmaelov potomak, bio je zadužen za deve. Jehdeja iz Meronota bio je zadužen za magarce. Jaziz, Hagrijac, bio je zadužen za sitnu stoku. Sve su to bili službenici zaduženi za imanje kralja Davida. Jonatan, Davidov stric, bio je mudar savjetnik i pisar. Jehiel, Hakmonijev sin, služio je kraljevim sinovima. Ahitofel je bio kraljev savjetnik. Hušaj, Arkijac, bio je kraljev prijatelj. Ahitofela su naslijedili Benajin sin Jojada i Abjatar. Joab je bio glavni zapovjednik kraljeve vojske. David je sve službenike u Izraelu sazvao da se okupe u Jeruzalemu. Bili su to poglavari plemena, zapovjednici postrojbi u kraljevoj službi, zapovjednici nad tisućama, zapovjednici nad stotinama, službenici zaduženi za imanje i stoku, koja je pripadala kralju i njegovim sinovima, dvorski službenici, glasoviti junaci i svi hrabri ratnici. Kralj David je ustao i rekao: »Poslušajte me, moja braćo i moj narode. Želio sam izgraditi kuću da bi u njoj prebivao Kovčeg BOŽJEGA saveza, da bude kao podnožje nogama našega Boga. Pripremio sam sve za izgradnju. No Bog mi je rekao: ‘Ti nećeš izgraditi Hram koji će nositi moje ime jer si ratnik i prolijevao si krv.’ Ipak, Izraelov je BOG od cijele moje obitelji izabrao mene, da zauvijek budem kralj Izraela. Izabrao je Judino pleme da vodi, iz Judinog je plemena izabrao moju obitelj, a od sinova moga oca svidjelo mu se mene postaviti za kralja cijelog Izraela. Od svih mojih sinova, a BOG mi ih je dao mnogo, izabrao je moga sina Salomona da bude na prijestolju BOŽJEGA kraljevstva u Izraelu. Rekao mi je: ‘Tvoj sin Salomon sagradit će mi Hram i okolna dvorišta. Njega sam izabrao da mi bude sin, a ja ću njemu biti otac. Učvrstit ću njegovo kraljevstvo zauvijek bude li pažljivo vršio moje zapovijedi i zakone, kao što to čini sada.’ Zato vam sad zapovijedam pred očima cijeloga Izraela, BOŽJE zajednice, i da nas Bog čuje: Pažljivo izvršavajte sve zapovijedi svojeg BOGA, da zadržite ovu dobru zemlju u svom posjedu i da je predate u nasljedstvo svojim potomcima zauvijek. A ti, Salomone, sine moj, upoznaj mojeg Boga. Služi mu odano iz sveg srca i čiste duše. Jer, BOG ispituje svako srce i otkriva sve misli i namjere. Budeš li ga tražio, dat će ti da ga nađeš. No ako ga ostaviš, zauvijek će te odbaciti. Shvati da te BOG izabrao da mu sagradiš Hram kao svetište. Budi snažan i izvrši taj zadatak!« Potom je David dao svome sinu Salomonu nacrte trijema Hrama, zgrade, spremišta, gornjih dijelova, unutrašnje prostorije i mjesta za Pomirilište. Dao mu je i nacrte svega što je zamislio — dvorišta BOŽJEGA Hrama, svih okolnih prostorija, riznica Hrama i riznica za svete predmete. Dao mu je i upute za svećeničke i levitske redove, za obavljanje službe u BOŽJEM Hramu, kao i za sve predmete koji će se koristiti u vršenju službe. David je odredio težinu zlata i srebra za sve zlatne i srebrne predmete koji se budu koristili za pojedine službe: težinu zlata za zlatne svijećnjake i svjetiljke, kao i težinu srebra za svaki srebrni svijećnjak i svjetiljke, ovisno o namjeni svakog svijećnjaka; težinu zlata za svaki stol za sveti kruh, kao i težinu srebra za srebrne stolove; težinu čistog zlata za vilice, zdjele za škropljenje i posude; težinu zlata i srebra za svaku zlatnu i srebrnu posudu; težinu pročišćenog zlata za kadioni žrtvenik. Dao je Salomonu i nacrt Božjih kola, to jest zlatnih krilatih bića koja raširenim krilima natkriljuju Kovčeg BOŽJEGA saveza. »Sve to«, rekao je David, »imam zapisano prema BOŽJIM uputama. Objavio mi je sve pojedinosti ovog nacrta.« David je rekao svom sinu Salomonu i ovo: »Budi snažan i hrabar, i izvrši taj posao. Ne boj se i ne obeshrabruj jer je s tobom moj BOG. On te neće iznevjeriti niti ostaviti sve dok sav posao oko BOŽJEGA Hrama ne bude završen. Skupine svećenika i Levita spremne su za službu u Božjem Hramu. Svaki čovjek, koji je vješt u bilo kojem zanatu, pomoći će ti u cijelom poslu. Vođe i sav narod poslušat će svaku tvoju zapovijed.« Kralj David je rekao okupljenim Izraelcima: Bog je izabrao mojeg sina Salomona. No on je mlad i neiskusan, a taj je posao vrlo važan. Jer, ova kuća nije za ljude, nego za BOGA. Sve što sam mogao pripremiti za Hram svog Boga, pripremio sam u izobilju — zlato za zlatne predmete, srebro za srebrne, broncu za brončane, željezo za željezne i drvo za drvene. Pripremio sam i oniks za oblaganje, pločice za mozaik, šareno drago kamenje te razne vrste kamena i mramora. Osim toga, u svojoj odanosti Hramu svog Boga, sad dajem i svoje zlato i srebro njemu za Hram. To je povrh onoga što sam već pripremio za ovaj sveti Hram. To je više od sto tona zlata iz Ofira i gotovo dvjesto četrdeset tona pročišćenog srebra, koji će poslužiti za oblaganje zidova hramskih zgrada, za zlatne i srebrne predmete i za sve ono što trebaju napraviti zanatlije. A sad, tko je od vas danas spreman dati dobrovoljni prilog za BOGA? Tada su poglavari obitelji, poglavari izraelskih plemena, zapovjednici nad tisućama i zapovjednici nad stotinama te službenici zaduženi za kraljeve poslove dali svoje dobrovoljne priloge. Za radove na Božjem Hramu dali su 170 tona zlata i 10.000 zlatnika , 340 tona srebra, 612 tona bronce i 3.400 tona željeza. Tko je imao dragog kamenja, dao ga je u riznicu BOŽJEGA Hrama koju je čuvao Geršonovac Jehiel. Narod je dobrovoljno i od sveg srca davao priloge i veselio se. I kralj David se jako veselio. David je blagoslovio BOGA pred svima okupljenima: Blagoslovljen bio zauvijek, BOŽE, Bože našeg pretka Izraela. BOŽE, tvoja je veličina i moć i slava i veličanstvo i sjaj, jer je tvoje sve na nebu i na zemlji. BOŽE, tvoje je kraljevstvo. Ti si uzvišen kao glava svemu. Od tebe dolaze bogatstvo i čast, ti si vladar nad svime. U tvojoj je ruci snaga i moć da sve uzdigneš i ojačaš. Bože naš, sada ti zahvaljujemo i slavimo tvoje slavno ime. Ali tko sam ja, tko je moj narod, da možemo dati toliko dragovoljnih priloga? Sve dolazi od tebe, a mi ti dajemo samo ono što smo dobili iz tvoje ruke. Mi smo samo pred tobom stranci, kao što su bili i svi naši preci. Naši su dani na zemlji kao sjena i u tome nemamo nade. BOŽE naš, ovo obilje, koje smo spremili da podignemo Hram za tvoje sveto ime, sve je to iz tvoje ruke i sve tebi pripada. Znam, Bože moj, da ti gledaš kakvo je srce i da ti je milo poštenje. Sve sam ti ovo dao dragovoljno i iskreno. A sad sam s radošću gledao kako te dragovoljno daruje narod koji je ovdje. BOŽE naših predaka Abrahama, Izaka i Izraela, održi zauvijek ovu želju u srcu svog naroda i učvrsti im srce u odanosti tebi. I daj mom sinu Salomonu da se svim srcem drži tvojih zapovijedi, propisa i uredbi, i da sve učini kako bi izgradio ovo zdanje za koje sam sve pripremio. Tada je David rekao cijeloj zajednici: »Blagoslovite svog BOGA.« I svi su blagoslovili BOGA svojih predaka. Duboko su se poklonili i spustili do zemlje pred BOGOM i pred kraljem. Sljedećeg su dana prinijeli BOGU zaklane i paljene žrtve — tisuću junaca, tisuću ovnova i tisuću janjaca. Za cijeli su Izrael dali prinose pića i obilje drugih žrtava klanica. Toga su dana pred BOGOM jeli i pili, veoma se radujući. Zatim su ponovo proglasili Davidovog sina Salomona za kralja. Njega su pomazali za vladara podložnog BOGU, a Sadoka za svećenika. Tako je Salomon sjeo na BOŽJE prijestolje kao kralj umjesto svog oca Davida. Bio je uspješan kralj, a cijeli ga je Izrael slušao. Svi poglavari i ratnici, kao i svi Davidovi sinovi, zakleli su se na poslušnost kralju Salomonu. BOG je jako uzvisio Salomona, naočigled cijelog Izraela. Dao mu je kraljevsko veličanstvo kakvo nije imao ni jedan kralj Izraela prije njega. Jišajev sin David bio je kralj cijelog Izraela. Vladao je Izraelom četrdeset godina — sedam godina u Hebronu i trideset i tri godine u Jeruzalemu. Umro je u dubokoj starosti nakon što se nauživao života, bogatstva i časti. Na njegovom ga je mjestu naslijedio sin Salomon. Što se tiče događaja iz doba vladavine kralja Davida, svi su, od prvog do zadnjega, zabilježeni u zapisima vidioca Samuela, proroka Natana i vidioca Gada. Ondje su sve pojedinosti njegove moći i vladavine, kao i svega što se dogodilo njemu, Izraelu i kraljevstvima drugih zemalja. Salomon, Davidov sin, učvrstio je svoju vlast u kraljevstvu. Njegov je BOG bio uz njega i učinio ga moćnim kraljem. Salomon je zapovjedio da se okupi cijeli Izrael: vojni zapovjednici nad postrojbama od tisuću i stotinu vojnika, suci, poglavari i plemenski starješine. Salomon, i cijela zajednica s njim, otišli su na uzvišenje u Gibeonu. Ondje se nalazio Božji šator sastanka koji je još Božji sluga Mojsije dao napraviti u pustinji. David je bio prenio Božji Kovčeg iz Kirjat Jearima u Jeruzalem, gdje je podigao drugi šator za smještaj Kovčega. No pred BOŽJIM je šatorom u Gibeonu stajao brončani žrtvenik koji je napravio Besalel, Urijev sin i Hurov unuk. Zato su se Salomon i cijela zajednica okupili ondje pred BOGOM. Kralj je na brončanom žrtveniku uz Šator sastanka prinio 1.000 žrtava paljenica u čast BOGU. Te noći Bog se ukazao Salomonu i rekao mu: »Traži što želiš da ti dam.« A Salomon mu je odgovorio: »Pokazao si veliku ljubav i vjernost prema mom ocu Davidu i postavio me za kralja nakon njega. BOŽE, neka se sad ispuni tvoje obećanje mom ocu Davidu jer si me postavio za kralja nad narodom koji je brojan kao zrnca prašine. Daj mi mudrosti i znanja da mogu upravljati ovim narodom . Jer, tko bi njime mogao upravljati bez tvoje pomoći?« Bog je odgovorio Salomonu: »To je, dakle, u tvome srcu. Nisi tražio materijalna dobra, bogatstvo, čast ili smrt onih koji te mrze. Od mene nisi tražio dugačak život, nego mudrost i znanje za sebe, da bi mogao dobro upravljati narodom za čijeg sam te postavio kralja. Zato ću ti dati mudrost i znanje koje si tražio. No k tome ću pridodati bogatstvo, imovinu i čast, kakve dosad nije imao ni jedan kralj, niti će ih itko imati nakon tebe.« Potom se Salomon vratio u Jeruzalem s uzvisine u Gibeonu, gdje je bio Šator sastanka, i vladao je Izraelom. Salomon je sakupio mnogo bojnih kola i konja. Imao je 1.400 bojnih kola i 12.000 konja, koje je držao u gradovima, određenim za njihovo čuvanje, i u Jeruzalemu. Kralj je učinio Jeruzalem veoma bogatim. U gradu je bilo srebra i zlata kao kamenja, a cedrovine kao smokava u dolinama. Salomon je uvozio konje iz Egipta i Kue . Kraljevi su ih trgovci kupovali u Kui. Bojna su kola nabavljali u Egiptu za šest stotina srebrnjaka po komadu, a konje za stotinu i pedeset srebrnjaka po grlu. Kola i konje dalje su prodavali svim hetitskim i aramejskim kraljevima. Salomon je odlučio sagraditi Hram za štovanje BOŽJEG imena, kao i kraljevsku palaču za sebe. Odredio je 70.000 nosača, 80.000 ljudi za rad u kamenolomima u brdima i 3.600 nadglednika. Salomon je poslao poruku Hiramu, kralju grada Tira: »Kao što si surađivao s mojim ocem Davidom i slao mu cedrovinu dok je gradio svoju palaču, sada surađuj i sa mnom. Gradit ću Hram u kojem će se štovati ime mog BOGA. Tu će se pred BOGOM prinositi mirisni tamjan i stalno će pred njim stajati sveti kruh na posebnom stolu. Svakog jutra i večeri, na šabate — dane odmora, na dane mladog mjeseca, kao i na sve druge blagdane koje nam je BOG odredio da uvijek svetkujemo u Izraelu, prinosit ćemo ovdje žrtve paljenice. Hram, koji ću sagraditi, bit će velik jer je naš Bog veći od svih bogova. Tko bi uopće mogao za njega sagraditi dostojan hram kad ga ne može obuhvatiti ni cijeli nebeski svod, pa ni najviša nebesa? Tko sam ja da njemu gradim hram? Mogu samo izgraditi mjesto gdje ću pred njim paliti tamjan i štovati ga. Stoga, pošalji mi sad čovjeka koji je vičan radu sa zlatom i srebrom, broncom i željezom. Čovjeka koji zna raditi crvenim, ljubičastim i plavim predivom, a koji je također i iskusan rezbar. On će raditi u Judi i Jeruzalemu s vještim zanatlijama koje je odabrao još moj otac David. Pošalji mi također i cedrovog, borovog i sandalovog drveta iz Libanona pošto znam da su tvoji ljudi iskusni libanonski drvosječe. Moji će ljudi raditi zajedno s tvojima kako bi me opskrbili dovoljnom količinom drva jer Hram, koji gradim, bit će veličanstven i krasan. Za tvoje sluge drvosječe osigurat ću dvije tone mljevene pšenice, dvije tone ječma, 2.000 bačvi vina i 2.000 bačvi ulja.« Tirski je kralj Hiram odgovorio Salomonu pismom: »BOG voli svoj narod kad mu je tebe postavio za kralja.« Hiram je također poručio: »Neka je blagoslovljen Izraelov BOG, koji je stvorio nebo i zemlju, koji je kralju Davidu dao mudrog sina obdarenog razumom i razumijevanjem, sina koji će BOGU sagraditi Hram, a za sebe kraljevsku palaču. Šaljem ti sad Huram Abija, iskusnoga i pametnoga čovjeka. Majka mu je iz Danovog plemena, a otac iz grada Tira. Vješt je u radu sa zlatom i srebrom, broncom i željezom, kamenom i drvom. Isto tako i u radu s ljubičastim, plavim i crvenim predivom te finim lanom. Može napraviti svaku vrstu rezbarije i izvesti svaki zadani uzorak. On će raditi s tvojim zanatlijama i sa zanatlijama moga gospodara, tvog oca Davida. A sad, gospodaru, pošalji svojim slugama pšenicu i ječam, ulje i vino koje si ponudio, a mi ćemo nasjeći libanonskog drveta koliko god ti treba. Povezat ćemo trupce u splavi i dopremiti morem do grada Jafe, odakle ih možeš otpremati u Jeruzalem.« Tada je Salomon popisao sve strance koji su trenutno živjeli u Izraelu. Taj je popis izvršen nakon Davidovog popisa. Popisano je 153.600 stranaca u Izraelu. Njih 70.000 određeno je za nosače, 80.000 za rad u kamenolomima u brdima te 3.600 za nadglednike radova. Tada je Salomon počeo graditi BOŽJI Hram u Jeruzalemu, na brdu Morija, gdje se BOG ukazao njegovom ocu Davidu. Bilo je to na gumnu Jebusejca Araune , na mjestu koje je odredio David. Gradnja je počela drugog dana u drugome mjesecu, četvrte godine Salomonove vladavine. Temelj je građevine BOŽJEGA Hrama bio trideset metara dug i deset metara širok . Trijem na prednjoj strani Hrama bio je dugačak deset metara, a pružao se cijelom širinom hrama. Visina mu je bila deset metara . Iznutra je u cijelosti bio obložen čistim zlatom. Glavnu je prostoriju Hrama Salomon dao obložiti daskama od smreke. Drvo je dao prekriti čistim zlatom i ukrasiti rezbarijama u obliku palmi i pletera. Hram je dao ukrasiti dragim kamenjem. Koristio je zlato iz Parvaima, a njime je dao obložiti tavanske grede, dovratke, zidove i vrata Hrama. Na zidovima su bili rezbareni likovi krilatih bića . Salomon je dao sagraditi Svetinju nad svetinjama. Dužina je te prostorije bila deset metara, a i širina je bila deset metara , što je bilo jednako širini Hrama. Za oblaganje unutrašnjosti utrošeno je 20.400 kilograma čistog zlata. Bili su korišteni zlatni klinovi težine pola kilograma . I gornje su prostorije Hrama bile obložene zlatom. Za Svetinju nad svetinjama kralj je dao načiniti dva kipa krilatih bića obložena zlatom. Ukupan je raspon krila obaju kipova bio deset metara . Krilo jednoga kipa, dugačko dva i pol metra , dodirivalo je jedan zid Hrama, dok mu je drugo krilo, iste dužine, dosezalo do krila drugog kipa. Na isti je način jedno krilo drugog kipa, dugačko dva i pol metra, doticalo drugi zid Hrama, a drugo se protezalo do krila prvog kipa. Ukupan je raspon krila bio deset metara. Krilata su bića stajala okrenuta prema glavnoj prostoriji Hrama. Napravljena je i zavjesa od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana, s utkanim likovima krilatih bića. Salomon je dao napraviti i postaviti ispred Hrama dva stupa visoka sedamnaest i pol metara , a svaki je na vrhu imao glavu od dva i pol metra . Dao je da se na vrhovima stupova naprave pleteri, ukrašeni likovima stotinu šipaka. Stupove je postavio ispred Hrama, s južne i sjeverne strane — južni je stup nazvao Jakin , a sjeverni Boaz . Dao je načiniti brončani žrtvenik koji je bio deset metara dug, deset metara širok i pet metara visok . Zatim je od lijevane bronce dao napraviti bazen zvan More. Bazen je bio kružnog oblika, promjera pet metara, dubine dva i pol metra i opsega petnaest metara . Svuda je uokolo bio ukrašen likovima bikova poredanim u dva reda; po deset njih bilo je raspoređeno na dužini od pedesetak centimetara. Bikovi su bili sliveni u jednu cjelinu s bazenom. Bazen More stajao je na dvanaest velikih kipova bikova, raspoređenih ukrug, stražnjicama okrenutima prema središtu. Tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug i tri na istok. Debljina je stijenke bazena bila jedan pedalj, a rub mu je bio oblikovan kao rub pehara ili čaška ljiljanovog cvijeta. Zapremina je ove goleme posude bila 66.000 litara . Salomon je još dao napraviti deset praonika koje je postavio po pet sa svake strane bazena. U njima se pralo sve ono što se koristilo za žrtve paljenice, dok je bazen služio za pranje svećenika. Prema nacrtu je dao napraviti i deset zlatnih svijećnjaka. Postavio ih je u Hramu, pet na južnoj, a pet na sjevernoj strani. Također, dao je napraviti deset stolova, koje je postavio u Hramu, pet na južnoj i pet na sjevernoj strani. Prema njegovom je nalogu načinjeno i sto zlatnih zdjela. Sagradio je svećeničko dvorište, veliko dvorište, kao i vrata za veliko dvorište koja su bila presvučena broncom. Veliki je bazen More dao postaviti u jugoistočnom uglu Hrama. Napravljeno je i hramsko posuđe: lonci, lopatice i zdjele. Tako je Hiram završio posao za kralja Salomona u Božjem Hramu. Napravljeni su: dva stupa; dvije zdjeličaste glave stupova; dvije mreže od brončanih pletera koje su ukrašavale glave stupova; četiristo ukrasa u obliku plodova šipka, raspoređenih u dva reda na svakoj mreži koja je krasila glave stupova; postolja i bazeni koji idu na njih; bazen zvan More na postolju od dvanaest bikova; lonci, lopatice, vilice i sav drugi potreban pribor. Huram Abi je sve ove predmete za kralja Salomona i za BOŽJI Hram načinio od uglačane bronce. Kralj je zapovjedio da se lijevaju u glinenim kalupima, u dolini rijeke Jordan, između gradova Sukota i Serede. Salomon je dao napraviti toliko mnogo predmeta da se nikad točno nije utvrdila težina upotrijebljene bronce. Salomon je također dao napraviti svu ostalu opremu za Božji Hram: zlatni žrtvenik; stolove za kruh, posvećen Bogu; svijećnjake sa svjetiljkama od čistog zlata koji trebaju gorjeti ispred Svetinje nad svetinjama, kao što je propisano; ukrase u obliku cvjetova, svjetiljke i držače od čistog zlata; noževe, zdjele, plitice za tamjan i kadionice. Svi su ti predmeti napravljeni od čistog zlata. Vrata Hrama, vrata Svetinje nad svetinjama, kao i vrata glavne prostorije bila su napravljena od zlata. Kad je Salomon završio sve radove u BOŽJEM Hramu, dao je da se ondje donesu svi predmeti koje je njegov otac David bio sakupio i posvetio Bogu. Srebro, zlato i svi drugi vrijedni predmeti pohranjeni su u riznicama Božjega Hrama. Tada je Salomon okupio u Jeruzalemu izraelske starješine i sve poglavare izraelskih plemena i obitelji, da donesu Kovčeg BOŽJEGA saveza u Hram iz Davidova grada, to jest Siona. Svi su se izraelski muškarci okupili pred kraljem za blagdan koji se svetkuje u sedmome mjesecu . Nakon što su se okupili svi izraelski starješine, Leviti su podigli Kovčeg saveza i ponijeli Šator sastanka. Također, svećenici i Leviti su ponijeli svu njegovu posvećenu opremu. Kralj Salomon i cijela izraelska zajednica, koja se okupila pred njim, žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se nije moglo prebrojati niti popisati. Svećenici su donijeli Kovčeg BOŽJEGA saveza u unutrašnje svetište Hrama — Svetinju nad svetinjama. Smjestili su ga pod krilima kipova krilatih bića koja su natkrivala Kovčeg i šipke za nošenje. Šipke su bile toliko dugačke da su virile iz Svetinje nad svetinjama. Bile su vidljive iz unutrašnjosti svetišta, ali ne i izvana. Ondje su i danas. U Kovčegu su bile samo dvije kamene ploče, koje je ondje bio stavio Mojsije na planini Horeb, gdje je BOG sklopio savez s Izraelcima nakon izlaska iz Egipta. Posvetili su se svi prisutni svećenici, bez obzira na to kojem su redu pripadali. Nakon što su izašli iz svetišta, stali su svi zajedno. Svi Leviti pjevači — Asaf, Heman, Jedutun, njihovi sinovi i rođaci — stajali su s istočne strane žrtvenika. Bili su odjeveni u fini lan i imali su cimbale, harfe i citre, a s njima je bilo i sto dvadeset svećenika trubača. Trubači i pjevači skladno su i jednoglasno slavili BOGA i zahvaljivali mu. Pjevali su u čast BOGU, uz pratnju truba, cimbala i drugih glazbala: »Dobar je on, njegova vjerna ljubav traje zauvijek.« Tada je oblak ispunio BOŽJI Hram. Svećenici nisu mogli obavljati svoju službu jer je slava BOŽJA ispunila Božji Hram. Tada je Salomon rekao: »BOG je rekao da će boraviti u tamnom oblaku. A ja sam ti, Bože, sagradio veličanstven Hram, da u njemu zauvijek stanuješ.« Dok je sva okupljena izraelska zajednica ondje stajala, kralj se okrenuo prema njima i blagoslovio ih. Rekao je: »Blagoslovljen neka je Izraelov BOG koji je svojom voljom ispunio obećanje dano mome ocu Davidu. Rekao mu je: ‘Od dana kad sam svoj narod Izrael izveo iz Egipta, nisam izabrao ni jedan grad izraelskih plemena da mi se u njemu sagradi hram. I nisam izabrao čovjeka za vođu svog naroda. No sada sam odabrao Jeruzalem, da ondje bude moj hram, i Davida, da vlada mojim narodom Izraelom.’ Moj otac David svim je srcem želio sagraditi hram u čast Izraelovom BOGU. BOG mu je rekao: ‘Dobro je da mi želiš sagraditi hram. Ali nećeš ga graditi ti, nego tvoj rođeni sin.’ BOG je sad ispunio svoje obećanje. Ja sam naslijedio svog oca Davida na izraelskom prijestolju, kao što je BOG bio obećao. I sagradio sam Hram u čast Izraelovom BOGU. U Hram sam smjestio Kovčeg, s pločama saveza koji je BOG sklopio s izraelskim narodom.« Tada je Salomon naočigled cijele izraelske zajednice stao pred BOŽJI žrtvenik i podigao ruke u molitvi. Dao je napraviti posebno brončano postolje, dva i pol metra dugačko, dva i pol metra široko, i metar i pol visoko . Postavio ga je nasred vanjskog dvorišta Hrama. Popeo se na njega, kleknuo pred cijelom izraelskom zajednicom i podigao ruke prema nebu. Molio je: »O BOŽE Izraelov, ni na nebu ni na zemlji nema boga kao što si ti. Držiš se saveza sa svojim narodom. Iskazuješ im vjernost i ljubav kad te slijede svim srcem. Održao si obećanje koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu. Danas si ispunio svaku riječ tog obećanja. BOŽE Izraelov, održi i drugo obećanje, koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu, rekavši mu: ‘Ako tvoji sinovi budu pazili da žive u poslušnosti mojim zapovijedima, kao što si ti živio, uvijek će netko od tvojih nasljednika sjediti na izraelskom prijestolju.’ Zato, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ koju si dao svome slugi, mome ocu Davidu. No, zar ćeš doista živjeti na zemlji, s ljudima? Ta nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti, a kamoli Hram koji sam sagradio! BOŽE moj, poslušaj molitvu svog sluge. Odgovori mi na molbe koje ti danas upućujem. Danju i noću bdij nad ovim Hramom u kojem si obećao prebivati. Poslušaj molitvu koju tvoj sluga moli za ovaj Hram. Čuj naše molitve kad se ja i tvoj narod Izrael okrenemo prema ovome mjestu i pomolimo. Čuj nas u svome nebeskom domu i oprosti nam. Oni koji budu griješili protiv bližnjih, bit će dovedeni pred ovaj žrtvenik. Ako nisu krivi, ovdje će zakletvom izjaviti svoju nevinost. Ti slušaj s neba i presudi svojim slugama. Ako su krivi, neka budu kažnjeni. Ako su nevini, neka budu opravdani. Daj im ono što zaslužuju. Kad tvoj narod Izrael bude poražen od neprijatelja, jer je griješio protiv tebe, neka se vrati k tebi i štuje tvoje ime, neka se moli i traži tvoju naklonost u ovom Hramu. Tada ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svome narodu. I dovedi ih ponovo u zemlju koju si bio dao njihovim precima. Kad tvoj narod sagriješi protiv tebe pa se zatvori nebo i prestane padati kiša, neka uputi svoje molitve prema ovome mjestu i štuje tvoje ime. Tada će se okrenuti od grijeha zbog tvoje kazne. Ti ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svome narodu Izraelu. Nauči ih da žive ispravno i pošalji kišu na zemlju koju si bio dao svom narodu u nasljedstvo. Zemlju može zahvatiti glad, kuga, pomor, plijesan, skakavci ili gusjenice. Neprijatelji mogu napasti neki od tvojih gradova ili te može snaći neka druga pošast ili bolest. Tada će pojedinci, ili čitav tvoj narod Izrael, iz tjeskobe svoga srca pružati ruke u molitvi prema ovome Hramu. Ti ih poslušaj iz svoga nebeskog doma i oprosti im. Ti jedini znaš što je ljudima u srcu. Postupi sa svakom osobom kako zaslužuje. Tako će te tvoj narod poštovati i slušati, sve dok živimo u zemlji koju si dao našim precima. I drugi će narodi čuti o tvome slavnom imenu, o tvojoj velikoj snazi i velikodušnosti. Zbog tebe će stranci, koji ne pripadaju tvom narodu Izraelu, dolaziti iz dalekih zemalja i moliti se u Hramu. Ti poslušaj njihovu molitvu iz svoga nebeskog doma i učini što traže. Tako će svi narodi na zemlji poznavati tebe i imati strahopoštovanja prema tebi, kao tvoj narod Izrael. Svi će znati da je ovaj Hram, koji sam sagradio, pravo mjesto za štovanje. Ponekad će tvoj narod ići u rat protiv neprijatelja, kamo god ih ti pošalješ. Tada će se tvoji ljudi okrenuti prema gradu koji si odabrao, prema Hramu koji sam sagradio za tebe, i pomoliti se tebi. Poslušaj tada s neba njihovu molitvu i podrži ih u njihovom pohodu. Ponekad će tvoj narod sagriješiti protiv tebe jer nema tko ne griješi. Ti ćeš se na njih razljutiti i predati ih neprijateljima, koji će ih odvesti u ropstvo u stranu zemlju. U zemlji svog zatočeništva oni će se pokajati i zavapiti tebi, priznajući: ‘Griješili smo, zlo smo činili, krivo smo postupali.’ U zemlji svoga zatočeništva obratit će se svim srcem i dušom. Pomolit će se tebi, dok su okrenuti prema zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si odabrao i Hramu koji sam sagradio za tebe. Poslušaj tada iz svoga nebeskog doma njihovu molitvu i podrži ih u njihovom nastojanju. Oprosti svom narodu koji je griješio protiv tebe. A sad, Bože moj, otvori svoje oči i uši za molitve koje se uzdižu s ovog mjesta. Ustani sad, BOŽE! Dođi na mjesto svog počinka, na kojem je Kovčeg saveza koji svjedoči o tvojoj moći. Neka tvoji svećenici, BOŽE, budu odjenuti u spasenje, a tvoji sveti neka se raduju tvojoj dobroti. BOŽE, prihvati svog pomazanika. Sjeti se svoje ljubavi i vjernosti svome slugi Davidu.« Kad je Salomon završio svoju molitvu, spustila se vatra s neba i progutala prinesene žrtve. BOŽJA je slava ispunila Hram. Svećenici nisu mogli ući u BOŽJI Hram jer je bio pun BOŽJE slave. Kad su svi Izraelci vidjeli vatru kako silazi i BOŽJU slavu nad Hramom, naklonili su se do zemlje i slavili BOGA zahvaljujući mu: »On je dobar. Njegova ljubav traje zauvijek.« Tada su kralj i cijeli narod prinosili žrtve BOGU. Salomon je dao žrtvovati 22.000 goveda i 120.000 ovaca. Tako su kralj i sav narod posvetili Božji Hram. Svećenici su zauzeli svoja mjesta, a također i Leviti s glazbenim instrumentima, koje je kralj David dao napraviti BOGU u čast i slavu. Koristio ih je kad je zahvaljivao BOGU i pjevao: »Njegova će ljubav trajati zauvijek.« Nasuprot Levitima, svećenici su svirali trube, dok je cijeli narod stajao. Salomon je posvetio središnje dvorište ispred BOŽJEGA Hrama. Ondje je prinosio žrtve paljenice i salo žrtava slavljenica jer je brončani žrtvenik, koji je dao napraviti, bio premalen za prinos svih žrtava paljenica, žitnih žrtava i sala žrtava slavljenica. Salomon i cijeli izraelski narod sedam su dana slavili Blagdan skloništa . Mnoštvo je došlo skroz od Hamatskog prolaza na sjeveru i od granice s Egiptom na jugu. Osmog dana, nakon što su sedam dana slavili posvećenje žrtvenika i blagdan, održali su svečani skup. Dvadeset i trećeg dana, u sedmome mjesecu, Salomon je otpustio narod. Otišli su svojim kućama, sretni i zadovoljni zbog svega dobroga što je BOG učinio za Davida i Salomona i za svoj narod Izrael. Tako je Salomon završio BOŽJI Hram i kraljevsku palaču. Uspješno je dovršio sve što je planirao oko izgradnje. Tada mu se u noći ukazao BOG i rekao mu: »Čuo sam tvoju molitvu. Izabrao sam za sebe ovo mjesto da bude hram za prinos žrtava. Dogodit će se da zatvorim nebo i prestane padati kiša. Dogodit će se da zapovjedim skakavcima da opustoše zemlju ili da pošaljem pomor među svoj narod. Ako se tada moj narod, koji meni pripada , ponizi i pomoli, tražeći mene, te odustane od zla koje su činili, čut ću ih s neba, oprostiti im njihov grijeh i iscijeliti njihovu zemlju. Moje će oči i uši biti otvorene za molitvu koja se uzdiže s ovog mjesta. Izabrao sam i posvetio ovaj Hram kako bi se u njemu zauvijek štovalo moje ime. Uvijek ću ga gledati i misliti na njega. Moraš živjeti preda mnom kao što je živio tvoj otac David. Moraš činiti sve što ti zapovijedam, držeći se mojih zakona i pravila. Tada ću učvrstiti tvoje kraljevsko prijestolje jer sam se zakleo tvome ocu: ‘Uvijek će jedan od tvojih potomaka vladati Izraelom.’ No, ako se okrenete od mene, ako odbacite zakone i zapovijedi koje sam vam dao pa počnete služiti drugim bogovima i štovati ih, uklonit ću vas iz zemlje koju sam vam dao. Odbacit ću ovaj Hram posvećen svome imenu pa će ga izrugivati i prezirati svi narodi. Svi koji budu prolazili pored ovoga, sad tako uzvišenog Hrama, pitat će se u nevjerici: ‘Zašto je BOG to učinio ovoj zemlji i ovome Hramu?’ Odgovarat će im: ‘Zato što su ostavili BOGA svojih predaka koji ih je izveo iz Egipta. Priklonili su se drugim bogovima, štovali ih i služili im. Zato je svalio na njih svu tu nesreću.’« Salomonu je trebalo dvadeset godina za izgradnju BOŽJEGA hrama i svoje palače. Nakon toga je obnovio gradove koje mu je predao Hiram te ih je naselio Izraelcima. Potom je otišao u Sopski Hamat i osvojio ga. Obnovio je Tadmor u pustinji, kao i sve gradove u Hamatu koji su služili kao skladišta. Obnovio je Gornji i Donji Bet Horon, pretvorivši ih u tvrđave sa zidinama, teškim vratima i zasunima. Obnovio je Baalat i sve druge gradove u kojima su se skladištile žitarice i držala bojna kola te konji. Izgradio je sve što je želio u Jeruzalemu, Libanonu i na cijelom području kojim je vladao. U zemlji su preostali ljudi koji nisu bili Izraelci — Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci. Bili su to potomci naroda koje nisu uništili Izraelci. Njih je Salomon prisilio na robovski rad. Tako je i danas. No Izraelce Salomon nije prisiljavao na ropstvo. Oni su bili njegovi vojnici, službenici i zapovjednici bojnih kola i konjice, a neki su bili visoki službenici kralja Salomona. Njih je dvjesto i pedeset upravljalo ljudima. Salomon je iz Davidova grada doveo faraonovu kćer i smjestio je u palaču koju je za nju bio sagradio. Rekao je: »Moja žena neće živjeti u palači izraelskog kralja Davida jer su mjesta gdje se nalazio BOŽJI kovčeg sveta.« Potom je Salomon prinosio BOGU žrtve paljenice na BOŽJEM žrtveniku koji je podigao ispred hramskog trijema. Žrtvovao je prema dnevnom rasporedu, kako je bio zapovjedio Mojsije. Žrtve su se prinosile na šabate, tijekom mladog mjeseca, kao i na tri blagdana koja su se redovno svetkovala svake godine — Blagdan beskvasnog kruha, Blagdan žetve i Blagdan skloništa. U skladu s uputama svog oca Davida, odredio je svećeničke redove za njihove službe, kao i Levite za službu slavljenja i pomaganje svećenicima, u skladu s dnevnim potrebama službe u Hramu. Odredio je i skupine čuvara za svaka hramska vrata. Tako je bio zapovjedio David, Božji čovjek. Izraelci ni u čemu nisu odstupali od kraljevih zapovijedi za svećenike i Levite, niti od njegovih uputa za riznice. Tako je završen sav Salomonov posao, od dana kad je postavljen temelj BOŽJEGA Hrama do završetka radova. BOŽJI je Hram bio dovršen. Potom je Salomon otišao u Esjon Geber i Elat na obali Crvenog mora, u zemlji Edom, a Hiram mu je onamo poslao brodove. Njima su upravljali njegovi iskusni mornari koji su dobro poznavali more. Zajedno sa Salomonovim slugama, otplovili su u Ofir i dopremili kralju Salomonu više od petnaest tona zlata. Kad je kraljica Šebe čula o Salomonovoj slavi, došla je u Jeruzalem da bi ga iskušala teškim pitanjima. Stigla je s velikom pratnjom slugu i deva natovarenih začinima, dragim kamenjem i s puno zlata. Pitala je Salomona sve što je imala na umu. Salomon je odgovorio na sva njezina pitanja. Ništa mu nije bilo nepoznato. Sve joj je objasnio. Kraljica Šebe uvidjela je Salomonovu mudrost. Vidjela je palaču, koju je sagradio, obilje jela na njegovom stolu, odaje njegovih službenika, poslugu i peharnike u raskošnim odorama. Vidjela je i žrtve paljenice koje je kralj prinosio BOGU u Hramu. Ostala je zadivljena, bez daha. Rekla je kralju: »Istina je sve što sam u svojoj zemlji čula o tvojim djelima i tvojoj mudrosti. Nisam vjerovala što se pričalo dok nisam došla i sama se uvjerila. Nisu mi rekli ni pola o tvojoj velikoj mudrosti. Ti si daleko veći nego što su mi pričali. Blago ljudima i slugama koji su s tobom jer stalno slušaju tvoju mudrost! Slava tvome BOGU! Pokazao je koliko si mu drag kad te postavio na prijestolje kao kralja. Zbog vječne ljubavi prema Izraelu, BOG te učinio kraljem koji sudi pošteno i vlada pravedno.« Tada je kralju darovala četiri tone zlata, veliku količinu začina i drago kamenje. Nikad nije bilo takvih začina kakve je kraljica Šebe dala kralju Salomonu. Hiramovi i Salomonovi sluge dopremili su iz Ofira zlato, skupocjeno drvo i drago kamenje. Kralj je od toga drveta dao načiniti stepenice za BOŽJI Hram i kraljevsku palaču te harfe i lire za svirače. Ništa slično do tada nije viđeno u Judi. Kralj Salomon dao je kraljici Šebe sve što je poželjela, više nego što je ona darovala njemu. Ona se potom sa svojom pratnjom vratila u svoju zemlju. Salomon je svake godine dobivao gotovo dvadeset i tri tone zlata, osim zlata što su donosili putujući trgovci i preprodavači. Svi su kraljevi Arabije i upravitelji pokrajina u zemlji donosili Salomonu zlato i srebro. Kralj Salomon dao je da se napravi dvjesto velikih štitova od kovanog zlata. Za svaki je utrošeno šest kilograma zlata. Dao je napraviti i tristo malih štitova, svaki od tri kilograma kovanog zlata. Izložio ih je u Dvorani libanonske šume . Kralj je također dao napraviti veliko prijestolje ukrašeno slonovačom i obloženo čistim zlatom. Šest je stepenica vodilo do prijestolja, a vrh je naslona bio zaobljen. S obje su strane sjedišta bili nasloni za ruke, a ispod njih su stajali kipovi lavova. Dvanaest je lavljih kipova stajalo na prilaznom stepeništu, po jedan na krajevima svake stepenice. Ništa slično nije viđeno u drugim kraljevstvima. Svi su pehari kralja Salomona i sve posuđe u Dvorani libanonske šume bili od čistog zlata. Ništa u palači nije bilo načinjeno od srebra. Zbog silnog zlata, srebro se nije cijenilo u Salomonovo vrijeme. Kralj je imao trgovačke brodove čiju su posadu činili Hiramovi sluge. Svake su tri godine brodovi dopremali novu pošiljku zlata, srebra i slonovače te majmune i paunove . Kralj je Salomon nadmašio bogatstvom i mudrošću sve druge kraljeve na zemlji. Svi su kraljevi željeli vidjeti Salomona i čuti mudrost kojom ga je obdario Bog. Iz godine u godinu svaki je posjetitelj donosio darove — predmete od srebra i zlata, odjeću, oružje, začine, konje i mazge. Salomon je imao 4.000 konjušnica za konje i bojna kola, kao i 12.000 konjanika. Bili su smješteni u posebnim gradovima u kojima su se držala bojna kola. Neke je od njih smjestio i kod sebe u Jeruzalemu. Vladao je svim kraljevima od rijeke Eufrat do zemlje Filistejaca, pa sve do granice Egipta. Kralj je učinio Jeruzalem veoma bogatim. U gradu je bilo srebra kao kamenja, a cedrovine kao smokava u dolinama. Konje su za Salomona dobavljali iz Egipta i svih drugih zemalja. Ostala Salomonova djela, od prvog do zadnjega, zabilježena su u zapisima proroka Natana, u Proroštvu Ahije iz Šila te u Viđenjima vidioca Idoa. Ido je pisao o Jeroboamu, Nebatovom sinu. Salomon je vladao u Jeruzalemu četrdeset godina, nad cijelim Izraelom. Nakon smrti pokopan je u gradu svog oca Davida. Salomonov je sin Roboam postao sljedeći kralj. Roboam je otišao u Šekem, gdje je došao sav izraelski narod da bi ga proglasili kraljem. Kad je to čuo Jeroboam, Nebatov sin, vratio se iz Egipta gdje se bio sklonio od kralja Salomona. Ljudi su pozvali Jeroboama pa je i on došao u Šekem. Tada je čitav Izrael rekao Roboamu: »Tvoj nas je otac prislio na težak rad. Olakšaj nam sada teret koji je navalio na nas i služit ćemo ti.« Roboam je odgovorio: »Raziđite se i vratite po moj odgovor za tri dana.« I narod se razišao. Kralj Roboam tražio je savjet starijih ljudi koji su savjetovali Salomona za njegovog života. »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu?« pitao ih je. Rekli su mu: »Ako budeš ljubazan prema ovom narodu, bit će zadovoljni. Ako im daš povoljan odgovor, uvijek će ti služiti.« No Roboam je odbacio savjet starijih. Tražio je savjet mladića s kojima je odrastao, a koji su bili u njegovoj službi. Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu? Traže da im olakšam teret koji je na njih navalio moj otac.« Mladići, koji su s njim odrasli, odgovorili su: »Ljudima koji traže od tebe da im olakšaš Salomonov teret teškog rada, reci ovako: ‘Sva muškost mog oca stane u moj mali prst. Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. Moj vas je otac kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.’« Kao što je Roboam tražio, Jeroboam i cijeli narod okupili su se treći dan pred kraljem. Kralj je odbacio savjet starijih i oštro odgovorio narodu. Odgovorio im je prema savjetu mladića: »Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. On vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.« Kralj, dakle, nije udovoljio narodu. Tako je BOG ispunio obećanje Nebatovom sinu Jeroboamu, a koje mu je objavio prorok Ahija iz Šila. Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj odbija poslušati, rekli su mu: »Mi nemamo udio u Davidovom kraljevstvu! Mi nismo nasljednici Jišajevog sina! Krenimo svojim kućama, Izraele! Pustimo Davidovog potomka da brine o vlastitoj obitelji.« Zatim su se svi Izraelci vratili svojim domovima. Roboam je stoga vladao samo nad Izraelcima koji su živjeli u judejskim gradovima. Adoram je bio nadglednik za prisilni rad. Kralj Roboam ga je poslao k Izraelcima, ali oni su ga kamenovali na smrt. Kralj je tada brzo pobjegao kočijom u Jeruzalem. Izrael se pobunio protiv Davidove vladarske obitelji i tako je ostalo sve do danas. Kad je Roboam stigao u Jeruzalem, okupio je 180.000 odabranih ratnika iz Judinog i Benjaminovog plemena. Htio je povesti rat protiv Izraela i vratiti kraljevstvo pod svoju vlast. No BOG je govorio Šemaji, Božjem čovjeku: »Govori Roboamu, Salomonovom sinu i kralju Jude, kao i svim Izraelcima koji žive u Judi i Benjaminu. Reci im da BOG kaže: ‘Ne idite u rat protiv svoje braće. Vratite se kućama, jer sve što se dogodilo, ja sam uzrokovao.’« Oni su poslušali BOGA i odustali od pohoda na Jeroboama. Roboam je živio u Jeruzalemu. U Judi je izgradio gradove za obranu. Utvrdio je Betlehem, Etam, Tekou, Bet Sur, Soko, Adulam, Gat, Marešu, Zif, Adoraim, Lakiš, Azeku, Soru, Ajalon i Hebron. Bili su to utvrđeni gradovi u Judi i Benjaminu. Ojačao je zidine, postavio im zapovjednike i dobavio zalihe hrane, ulja i vina. U sve je gradove postavio štitove i koplja te ih tako ojačao. Na taj je način zadržao Judu i Benjamin. Svi svećenici i Leviti u Izraelu bili su uz njega, u kojem god dijelu zemlje živjeli. Leviti su ostavili svoje pašnjake i polja te došli u Judu i Jeruzalem. Jeroboam i njegovi sinovi bili su ih odbacili kao svećenike u službi BOGA. Jeroboam je postavio svoje svećenike da štuju likove jaraca i teladi koje je dao napraviti i postaviti u svetištima na uzvisinama. Svi iz izraelskih plemena, koji su od srca željeli štovati Izraelovog BOGA, došli su za Levitima u Jeruzalem, da prinose žrtve BOGU svojih predaka. Oni su ojačali kraljevstvo Jude. Tijekom tri godine podržavali su Roboama, Salomonovog sina. Cijelo su to vrijeme živjeli vjerno poput Davida i Salomona. Roboam je oženio Mahalatu, kćer Jerimota i Abihajle. Jerimot je bio Davidov sin, dok je Abihajla bila kći Eliaba, Jišajevog sina. Rodila mu je sinove Jeuša, Šemariju i Zahama. Poslije je oženio Maaku, Abšalomovu unuku , koja mu je rodila Abiju, Ataja, Zizu i Šelomita. Roboam je volio Maaku, Abšalomovu kćer, više od svih svojih žena i žena ropkinja . Imao je osamnaest žena i šezdeset žena ropkinja te dvadeset i osmoricu sinova i šezdeset kćeri. Roboam je istaknuo Abiju, Maakinog sina, kao prvog među njegovom braćom. Namjeravao ga je postaviti za kralja. Postupao je mudro i razaslao neke od svojih sinova širom svih pokrajina Jude i Benjamina, po svim utvrđenim gradovima. Osigurao im je svega u izobilju, pa i mnogo žena. Roboam je učvrstio svoju vlast. No tada su on i cijeli Izrael odbacili BOŽJI zakon. Budući da su bili nevjerni BOGU, u petoj godini vladavine kralja Roboama, egipatski je kralj Šišak napao Jeruzalem. Napad je izvršen sa 1.200 bojnih kola i 60.000 konjanika. Nebrojena je vojska pratila Šišaka iz Egipta: Libijci, Sukijci i Etiopljani. Zauzeo je utvrđene gradove u Judi i stigao sve do Jeruzalema. Tada je prorok Šemaja došao k Roboamu i judejskim poglavarima. Bili su se okupili u Jeruzalemu, u strahu pred Šišakom. Rekao im je: »Ovo kaže BOG: ‘Ostavili ste me. Zato ja sad vas ostavljam Šišaku.’« Tada su izraelski poglavari i kralj ponizno priznali: »BOG je pravedan.« Kad je BOG vidio njihovu poniznost, rekao je Šemaji: »Ponizili su se i neću ih uništiti. Uskoro ću ih osloboditi. Neću pustiti da se preko Šišaka iskali moj bijes na Jeruzalemu. Ipak, postat će njegovi podanici. Tako će moći naučiti razliku između služenja meni i služenja zemaljskim kraljevima.« Egipatski je kralj Šišak napao Jeruzalem. Odnio je sve blago iz BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače, kao i sve zlatne štitove koje je Salomon dao napraviti. Kralj Roboam nadomjestio je odnesene štitove brončanima i povjerio ih na čuvanje stražarima na ulazu u kraljevsku palaču. Kad god je kralj odlazio u BOŽJI Hram, straža je za njim nosila štitove i poslije ih vraćala u stražarnicu. Roboam se ponizio i BOŽJI bijes odvratio se od njega. BOG ga nije sasvim uništio. U Judi je ipak još bilo dobro. Kralj Roboam učvrstio je svoju vlast u Jeruzalemu. Kad je postao kralj, imao je četrdeset i jednu godinu. Vladao je sedamnaest godina u Jeruzalemu, gradu koji je BOG odabrao među svim izraelskim plemenima da u njega stavi svoje ime. Majka mu se zvala Naama i bila je Amonka. Činio je zlo jer nije srcem odlučio tražiti BOGA. Roboamova djela, od prvog do posljednjeg, zabilježena su u zapisima proroka Šemaje i zapisima vidioca Idoa. Oni su zapisivali obiteljska stabla. Cijelo to vrijeme vodio se rat između Roboama i Jeroboama. Roboam je umro i pridružio se svojim precima. Sahranjen je u Davidovom gradu. Sljedeći je kralj postao njegov sin Abija. U osamnaestoj godini vladavine kralja Jeroboama u Izraelu, kralj Jude postao je Abija. Vladao je u Jeruzalemu tri godine. Majka mu se zvala Mikaja, a bila je Urielova kći, iz grada Gibee. Između Abije i Jeroboama vodio se rat. Abija je izašao u borbu s vojskom od 400.000 odabranih junaka, a Jeroboam mu se suprotstavio sa 800.000 odabranih ratnika. Tada je Abija stao na planini Semaraim u Efrajimovom gorju i rekao: »Slušajte, Jeroboame i cijeli Izraele! Znate da je Izraelov BOG dodijelio Davidu i njegovim potomcima pravo kraljevanja u Izraelu, za sva vremena. Potvrdio je to trajnim savezom . No ipak se Jeroboam, Nebatov sin, sluga Davidovog sina Salomona, pobunio protiv svoga gospodara. Oko njega su se okupile bezvrijedne ništarije i digle protiv Roboama, Salomonovog sina. On je tada bio još mlad i neodlučan pa im se nije mogao suprotstaviti. Vi mislite da se možete suprotstavljati BOŽJEM kraljevstvu u rukama Davidovih potomaka jer vas je veliko mnoštvo i sa sobom imate zlatnu telad, koju je Jeroboam dao napraviti da vam budu bogovi. Otjerali ste BOŽJE svećenike, Aronove potomke i Levite. Sami ste sebi postavili svećenike, kao što to čine narodi u drugim zemljama. Svatko tko dođe i donese junca i sedam ovnova, može postati svećenik lažnih bogova. No za nas, BOG je naš Bog. Nismo ga odbacili. Imamo svećenike koji služe BOGU i Aronovi su potomci. Leviti im pomažu. Svakog jutra i svake večeri prinose BOGU žrtve paljenice i mirisni tamjan. Postavljaju niz kruhova na čisti stol i brinu se o svjetiljkama na zlatnim svijećnjacima, koje pale svake večeri. Držimo odredbe svoga BOGA, a vi ste ga odbacili. Bog je s nama i on nas vodi. Njegovi će svećenici svojim ratnim trubama pozvati u borbu protiv vas. Izraelci, ne borite se protiv BOGA svojih predaka jer nećete uspjeti.« Jeroboam je poslao skupinu svojih vojnika u pozadinu Abijine vojske. Njegove su trupe tako bile ispred Judejaca, a manji im je dio bio iza leđa. Kad su se Judejci osvrnuli oko sebe, vidjeli su da se bitka vodi i sprijeda i straga. Zavapili su BOGU, a svećenici su puhali u trube. Tada su Judejci podigli borbenu viku. Dok su vikali, Bog je porazio Jeroboama i cijeli Izrael pred Abijom i Judom. Izraelci su bježali pred Judejcima. Bog je dao da ih Judejci nadjačaju. Abija i njegova vojska nanijeli su Izraelcima teške gubitke. Ubijeno je 500.000 najboljih izraelskih ratnika. Tako su Izraelci tada poraženi, a Judejci su pobijedili jer su se oslonili na BOGA svojih predaka. Abija je progonio Jeroboama, oteo mu je gradove Betel, Ješanu i Efron s okolnim selima. Jeroboam više nije uspio povratiti svoju moć tijekom Abijine vladavine. BOG je udario na njega te je umro. No Abija je postajao sve jači. Imao je četrnaest žena. Bio je otac dvadeset i dvojice sinova i šesnaest kćeri. Ostala Abijina djela, ono što je činio i govorio, zabilježena su u zapisima vidioca Idoa. Abija je umro i sahranjen je u Davidovom gradu. Njegov je sin Asa postao sljedeći kralj. Tijekom deset godina Asine vladavine u zemlji je bio mir. Asa je postupao dobro i pravedno pred svojim BOGOM. Uklonio je poganske žrtvenike i svetišta na uzvisinama, srušio svete stupove i posjekao kipove božice Ašere. Zapovjedio je Judejcima da traže BOGA svojih predaka te da se pridržavaju njegovih zakona i zapovijedi. Iz svih je judejskih gradova uklonio poganska svetišta i žrtvenike za prinos tamjana. Za njegove je vladavine u kraljevstvu bio mir. Utvrdio je gradove u Judi jer je u zemlji bilo mirno. Tih se godina nije ratovalo. BOG je Asi dao odmor. Asa je rekao Judejcima: »Izgradimo ove gradove i okružimo ih zidinama, kulama i vratima ojačanima željezom. Zemlja je još uvijek naša jer smo slijedili svoga BOGA. Slijedili smo ga, a on nam je dao mir sa svih strana.« Tako su gradili i uspješno se razvijali. Asa je imao vojsku od 300.000 Judejaca i 280.000 tisuća Benjaminovaca. Judejci su bili naoružani velikim štitovima i kopljima, a Benjaminovci lakim štitovima i lukovima sa strijelama. Sve su to bili hrabri ratnici. Etiopljanin Zerah krenuo je na njih vojskom od milijun ljudi i tristo bojnih kola. Probio se sve do grada Mareše. Asa mu je krenuo ususret. Vojske su se suočile pred bitku u Sefatskoj dolini kod Mareše. Asa je zavapio svome BOGU: »BOŽE, samo ti možeš pomoći kad se slabi suprotstavljaju moćnima. Pomozi nam, BOŽE naš, jer u tebe se pouzdajemo i u tvoje smo ime krenuli protiv ove silne vojske. BOŽE, ti si naš Bog. Tebe čovjek ne može nadvladati.« I tako je BOG porazio vojsku Etiopljana pred Asom i Judejcima. Etiopljani su pobjegli. Asa i njegovi ljudi progonili su ih sve do grada Gerara. Toliko je Etiopljana poginulo da se njihova vojska više nije okupila. BOG i njegova vojska potpuno su ih uništili. Judejci su sakupili velik plijen. Uništili su sve gradove oko Gerara jer je u njima zavladao strah od BOGA. Judejci su opljačkali gradove i sakupili velik plijen. Napali su i naseobine stočara te oteli mnogo ovaca i deva. Potom su se vratili u Jeruzalem. Duh je BOŽJI obuzeo Azariju, Odedovog sina. Izašao je u susret Asi i rekao mu: »Poslušaj me, Asa. Slušajte, svi ljudi Jude i Benjamina. BOG je s vama dokle god ste vi s njim. Ako ga budete tražili, naći ćete ga. No, ako ga zapostavite, on će zapostaviti vas. Dugo je vremena Izrael bio bez pravog Boga, bez svećenika koji bi ih poučavali i bez Božjeg zakona. Ali kad su se Izraelci u svojoj nevolji okrenuli BOGU Izraela, tražili su ga i pronašli. U tim nemirnim vremenima nitko se nije mogao sigurno kretati. Među stanovnicima svih zemalja vladao je nemir i nered. Uništavali su jedni druge. Narod je ustajao protiv naroda, grad protiv grada. Bog ih je izlagao svim vrstama nevolja. No, vi budite hrabri! Nemojte odustati jer će vaš trud biti nagrađen.« Asa je bio ohrabren kad je čuo proročke riječi proroka Azarije, Odedovog sina. Uklonio je odvratne idole iz cijele Jude i Benjamina, kao i iz gradova koje je bio zauzeo u Efrajimovom gorju. Obnovio je žrtvenik posvećen BOGU koji je stajao ispred ulaza u BOŽJI Hram. Tada je okupio sve ljude iz Jude i Benjamina, kao i ljude iz Efrajimovog, Manašeovog i Šimunovog plemena koji su živjeli u Judi. Mnogi su se doselili iz Izraela kad su uvidjeli da je BOG uz Asu. Okupili su se u Jeruzalemu, u trećemu mjesecu petnaeste godine Asine vladavine. Toga su dana prinosili žrtve BOGU od plijena koji su dotjerali. Žrtvovano je sedamsto goveda i sedam tisuća ovaca. Potom su se zakletvom obvezali da će svim svojim srcem i dušom slijediti Izraelovog BOGA. Obvezali su se da će usmrtiti svakog, bio on mlad ili star, muškarac ili žena, tko odbije slijediti Izraelovog BOGA. Zakleli su se BOGU uz glasne povike, uz zvukove truba i rogova . Cijela Juda radovala se zbog ove prisege jer su se zakleli svim svojim srcem. Revno su tražili BOGA i pronašli ga, a BOG im je tada dao mir u cijeloj zemlji. Kralj Asa je čak i svoju baku Maaku uklonio s položaja kraljice-majke jer je postavila odvratan lik božice Ašere. Asa ga je posjekao, smrvio i spalio u dolini potoka Kidrona. Asa nije uklonio poganska svetišta iz Izraela premda je cijelog života i svim srcem bio vjeran BOGU. On i njegov otac posvetili su Bogu zavjetne darove u srebru, zlatu i posuđu. Asa ih je pohranio u Hram. Rata nije bilo sve do trideset i pete godine Asine vladavine. U trideset i šestoj godini Asine vladavine izraelski je kralj Baaša zaratio protiv Jude. Osvojio je grad Ramu i učinio ga vojnim sjedištem da bi mogao kontrolirati kretanje u Asinu Judeju. Tada je Asa sakupio zlato i srebro iz riznica BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Poslao ga je Ben Hadadu, kralju Arama koji je vladao u Damasku, te mu poručio: »Sklopimo savez kakav su imali naši očevi. Šaljem ti srebro i zlato. Raskini savez s izraelskim kraljem Baašom pa će me prestati napadati.« Ben Hadad se priklonio Asi. Poslao je svoje vojne zapovjednike na izraelske gradove. Razorili su Ijon, Dan, Abel Maim i sve Naftalijeve gradove sa skladištima. Kad je Baaša to čuo, zaustavio je izgradnju Rame. Prestao je sa svim radovima. Tada je kralj Asa okupio sve Judejce. Uzeli su kamen i drvo, koje je Baaša koristio u Rami, pa je Asa tom građom dao obnoviti gradove Gebu i Mispu. U to je vrijeme vidjelac Hanani došao k judejskom kralju Asi. Rekao mu je: »Pouzdao si se u pomoć kralja Arama, a ne u svog BOGA. Zato se vojska kralja Arama otela tvojoj vlasti. Etiopljani i Libijci bili su silna vojska s mnogo bojnih kola i konjanika. No protiv njih si se pouzdao u BOGA, a on ti je dao da ih pobijediš. Jer, BOŽJE oči po cijeloj zemlji traže ljude odanog srca da bi ih osnažio, a ti si ovaj put postupio bezumno. Zato ćeš odsad pa nadalje uvijek ratovati.« Asa se razljutio na vidioca zbog njegovih riječi. Bio je toliko bijesan da ga je bacio u tamnicu. U to je vrijeme Asa okrutno ugnjetavao dio naroda. Asina djela, od prvog do posljednjega, zapisana su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela. U trideset i devetoj godini svoje vladavine Asa je obolio od infekcije nogu. Bolest je postajala sve teža. No ni u bolesti nije tražio BOŽJU pomoć, već samo pomoć liječnika. U četrdeset i prvoj godini svoje vladavine Asa je umro i pridružio se svojim precima. Sahranili su ga u grobnicu koju je za sebe dao isklesati u Davidovom gradu. Položili su ga na odar ispunjen mješavinom začina i različitih miomirisa. U njegovu su čast zapalili veliku vatru. Jošafat, Asin sin, vladao je nakon svog oca. Tijekom njegove je vladavine Juda bila jača od Izraela. Smjestio je vojsku u svim utvrđenim judejskim gradovima. Razmjestio je vojne postrojbe po cijeloj zemlji Judi, kao i u gradovima Efrajima koje je osvojio njegov otac Asa. BOG je bio uz Jošafata jer je već kao mlad živio poput pretka mu Davida. Nije štovao lažnog boga Baala. Slijedio je Boga kojeg je štovao i njegov otac. Poštovao je njegove zapovijedi. Nije se povodio za običajima u Izraelu. Stoga, BOG je učvrstio njegovo kraljevstvo. Iz cijele su mu Jude donosili darove pa je stekao veliko bogatstvo i čast. Svim je srcem bio posvećen štovanju BOGA. Iz Jude je uklonio poganska svetišta na uzvisinama i likove božice Ašere. U trećoj je godini svoje vladavine poslao službenike Ben Haila, Obadiju, Zahariju, Netanela i Mikaju da poučavaju u judejskim gradovima. S njima su išli i Leviti Šemaja, Netanija, Zebadija, Asahel, Šemiramot, Jonatan, Adonija, Tobija i Tob Adonija te svećenici Elišama i Joram. Poučavali su u Judi, a imali su sa sobom knjigu BOŽJEG zakona. Obišli su sve judejske gradove i poučavali narod. Strah od BOGA obuzeo je sva kraljevstva u zemljama oko Jude te nisu kretali u rat protiv Jošafata. Neki su Filistejci donijeli Jošafatu darove i srebro. Neki su mu Arapi dotjerali 7.700 ovnova i 7.700 jaraca. Jošafat je postajao sve moćniji. Gradio je u Judi tvrđave i gradove sa skladištima. U judejskim je gradovima pohranio velike zalihe. Hrabri ratnici bili su uz njega u Jeruzalemu. Ovo je njihov popis po obiteljima: Iz Jude, zapovjednici nad postrojbama od tisuću vojnika; zapovjednik Adna sa 300.000 hrabrih vojnika, zapovjednik Johanan sa 280.000 vojnika, te Amasija, Zikrijev sin, dragovoljac u službi za BOGA, sa 200.000 vojnika. Iz Benjamina; Eliada, hrabri ratnik, sa 200.000 ljudi naoružanih lukovima i štitovima, Jehozabad sa 180.000 ljudi naoružanih za borbu. Bili su to ljudi u kraljevoj službi, uz one koje je kralj razmjestio po utvrđenim gradovima širom cijele Jude. Kad je Jošafat stekao veliko bogatstvo i čast, brakom je povezao svoju obitelj s obitelji izraelskog kralja Ahaba. Nakon nekoliko godina otišao je kod Ahaba u Samariju. Da bi ugostio judejskoga kralja i njegovu pratnju, Ahab je tom prilikom zaklao mnogo ovaca i goveda. Nagovarao ga je da krenu u vojni pohod na grad Ramot u Gileadu. Izraelski je kralj Ahab pitao judejskoga kralja Jošafata: »Ideš li sa mnom na Ramot Gilead?« Jošafat je odgovorio: »Ti i ja bit ćemo kao jedno. Moji će se ljudi boriti uz tvoje.« No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.« Tada je izraelski kralj okupio četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebamo li ići u rat protiv Ramot Gileada ili ne?« »Idite«, odgovorili su oni, »jer Bog će kralju dati pobjedu.« No Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?« Izraelski je kralj odgovorio Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. Ali ja ga mrzim jer mi nikad ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.« Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.« Tada je izraelski kralj poslao jednoga svog službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina. Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci. Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.« Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.« U međuvremenu, kraljev je službenik tražio Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu reci isto.« No Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što govori moj Bog.« Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramot Gileada ili ne?« »Idi i uspjet ćeš«, odgovori Mikaja, »jer, bit će ti predani.« No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?« Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori: ‘Ovaj narod nema gospodare. Neka se svatko mirno vrati kući.’« Izraelski je kralj rekao Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?« A Mikaja će: »Slušaj sad poruku BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva. Pitao je: ‘Tko će namamiti izraelskog kralja Ahaba da napadne Ramot Gilead i ondje pogine?’ Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo. Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ A BOG je pitao: ‘Kako?’ ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’ Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.« Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je. A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad se budeš pokušavao sakriti na tajno mjesto.« Izraelski je kralj tada zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu. Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor. Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’« A Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.« Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!« Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu. Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.« I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku. Kralj Arama zapovjedio je zapovjednicima svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.« Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, mislili su da je izraelski kralj. Krenuli su na njega, a on je počeo vikati. BOG mu je pomogao skrenuvši napad dalje od njega. Kad su zapovjednici shvatili da nije izraelski kralj, prestali su ga napadati. No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio izraelskog kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa. Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola. Izvedi me iz bitke. Ranjen sam.« Bitka je bjesnjela cijeli dan. Izraelski kralj oslonio se na stranicu svojih kola. Tako je bio uspravljen sve do večeri, naočigled Aramejaca. Umro je u sumrak. Judejski kralj Jošafat vratio se siguran u svoju palaču u Jeruzalemu. No presreo ga je vidjelac Jehu, Hananijev sin. Rekao je kralju Jošafatu: »Zašto pomažeš grešnicima? Zašto voliš one koji mrze BOGA? Zbog toga je BOG ljut na tebe. No ipak ima nešto dobro kod tebe. Uklonio si iz zemlje kipove božice Ašere i svim svojim srcem slijediš BOGA.« Jošafat je živio u Jeruzalemu, ali je odlazio i među ljude u krajevima od Beer Šebe do Efrajimovog gorja. Vraćao ih je BOGU kojeg su štovali njihovi preci. U zemlji je imenovao suce, i to u svakom utvrđenom gradu u Judi. Govorio im je: »Prosuđujte pažljivo jer ne sudite za ljude, već za BOGA. On s vama donosi presudu. Imajte strahopoštovanja prema BOGU. Sudite promišljeno jer s našim BOGOM nema iskrivljavanja pravde, pristranosti ili podmićivanja.« Jošafat je nadalje u Jeruzalemu imenovao pojedine Levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji da prosuđuju u BOŽJE ime i rješavaju sporove. Oni su živjeli i radili u Jeruzalemu. Zapovjedio im je: »Radite u strahopoštovanju prema BOGU, u potpunoj vjernosti i predanosti. Vaša braća, koja žive u gradovima, iznosit će pred vas svoje slučajeve. Bilo da je riječ o ubojstvu ili nekom drugom prekršaju Zakona i zapovijedi, pravila i odredbi — vaša je dužnost upozoravati ih da ne griješe protiv BOGA. Tako vas i vašu braću neće zadesiti BOŽJA srdžba. Radite tako i nećete pogriješiti. Vrhovni vam je svećenik Amarija nadređen u svim poslovima koji se tiču BOGA. Zebadija, Išmaelov sin, poglavar Judinog plemena, nadređen vam je u svim poslovima koji se tiču kralja. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite hrabri u izvršavanju ovih uputa! Neka je BOG s onima koji čine dobro!« Nakon ovih događaja, protiv Jošafata su zaratili Moapci i Amonci te s njima i neki od Meunjana . Neki su ljudi došli i rekli Jošafatu: »Ogromna vojska ide na tebe iz Edoma . Dolaze s one strane Mrtvog mora. Već su u Haseson Tamaru!« (Taj grad zvao se i En Gedi.) Jošafat se uplašio. Molio je BOGA za vodstvo. Proglasio je post u čitavoj Judi. Svi su se Judejci okupili da traže pomoć od BOGA. Iz svih su judejskih gradova došli tražiti BOGA. U novom je dvorištu BOŽJEGA Hrama Jošafat stao pred skup ljudi iz Jude i Jeruzalema te rekao: »BOŽE naših predaka, ti si Bog na nebesima. Vladaš svim kraljevstvima i narodima. U tvojoj je ruci snaga i moć. Nitko ti se ne može suprotstaviti. Bože naš, protjerao si stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom. Predao si ovu zemlju zauvijek potomcima svoga prijatelja Abrahama. Oni su tu živjeli i podigli Hram tvome imenu. Govorili su: ‘Ako nas snađe nesreća, mač, kazna, pomor ili glad, stat ćemo pred ovaj Hram i pred tebe. Jer, tvoje je ime u ovome Hramu. Zavapit ćemo ti u svojoj nevolji, a ti ćeš čuti i spasiti nas.’ A sad, evo ljudi iz Amona, Moaba i s planine Seir. Nisi dopustio da Izraelci uđu u njihovu zemlju nakon što su došli iz Egipta. Tada su ih zaobišli i nisu ih uništili. Vidi kako nam uzvraćaju. Dolaze nas otjerati s tvog posjeda, koji si nam dao u nasljedstvo. Bože naš, zar im nećeš presuditi? Jer, nemoćni smo protiv ovoga silnoga mnoštva koje ide na nas. Ne znamo što da učinimo, ali naše su oči uperene u tebe.« Svi su judejski muškarci stajali pred BOGOM sa svojom novorođenčadi, ženama i djecom. Tada je usred okupljenog skupa Duh BOŽJI sišao na Jahaziela. Bio je on Zaharijin sin, Benajin unuk, Jeielov praunuk i Matanijin pra-praunuk. Bio je Levit, Asafov potomak. Rekao je: »Poslušajte, cijela Judo i stanovnici Jeruzalema! Slušaj, kralju Jošafate! BOG vam poručuje: ‘Ne bojte se! Ne strepite pred tim velikim mnoštvom. Jer, bitka nije vaša, nego Božja. Sutra krenite na njih! Oni će se popeti kroz prijevoj Sis. Naći ćete ih na kraju doline, prema pustinji Jeruel. Vi se nećete boriti u ovoj bitci. Zauzmite svoje položaje, držite ih i gledajte kako vam BOG donosi pobjedu. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se! Ne strepite! Sutra krenite na njih i BOG će biti s vama’.« Tada se Jošafat poklonio licem do zemlje. I svi Judejci i stanovnici Jeruzalema poklonili su se pred BOGOM, slaveći ga. Leviti iz obitelji Kehata i Koraha ustali su i iz svega glasa slavili Izraelovog BOGA. Sljedećeg su dana ljudi ustali rano ujutro i krenuli u pustinju Tekoa. Kad su kretali, Jošafat je stao i rekao: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Vjerujte u svog BOGA i održat ćete se. Vjerujte njegovim prorocima i uspjet ćete.« Kralj se savjetovao s ljudima i potom odredio one koji će pjevati BOGU i slaviti divotu njegove svetosti. Hodali su na čelu vojske i pjevali: »Zahvaljujte BOGU, njegova ljubav traje zauvijek.« Kad su počeli pjevati i slaviti, BOG je postavio zasjedu pred ljudima iz Amona, Moaba i s planine Seir. Vojska, koja je krenula u rat protiv Jude, bila je poražena. Amonci i Moapci uništavali su i istrebljivali stanovnike s planine Seir. Nakon što su ih sve poubijali, počeli su se ubijati međusobno. Judejci su stigli do mjesta s pogledom na pustinju. Očekivali su da će vidjeti golemu neprijateljsku vojsku, no na tlu su ležala samo mrtva tijela. Nitko nije uspio pobjeći. Jošafat i njegovi ljudi prišli su leševima da sakupe plijen. Našli su mnogo stoke, odjeće i dragocjenosti. Sakupili su za sebe više plijena nego što su mogli ponijeti. Bilo ga je toliko da su sakupljali tri dana. Četvrtoga su se dana okupili u Dolini blagoslova, gdje su blagoslovili BOGA. Zato se ta dolina i danas zove Dolina blagoslova . Svi ljudi iz Jude i Jeruzalema, s Jošafatom na čelu, vratili su se radosni u Jeruzalem. BOG im je dao da likuju nad svojim neprijateljima. S harfama, lirama i trubama ušli su u Jeruzalem i u BOŽJI Hram. Sva su okolna kraljevstva strepjela pred Bogom. Čuli su da se BOG borio protiv Izraelovog neprijatelja. I tako je Jošafatovo kraljevstvo bilo u miru jer mu je njegov Bog omogućio odmor od svih okolnih neprijatelja. Jošafat je vladao Judom. Imao je trideset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Majka mu se zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći. U svemu je slijedio svog oca Asu i od toga nije odstupio. Postupao je ispravno pred BOGOM. No poganska svetišta na uzvisinama ipak nije uklonio. Narod se još uvijek nije bio svim srcem priklonio Bogu svojih predaka. Ostala Jošafatova djela, od prvog do posljednjega, zabilježena su u zapisima Jehua, Hananijevog sina, koji su upisani u knjigu Povijest izraelskih kraljeva. Poslije je judejski kralj Jošafat sklopio savez s izraelskim kraljem Ahazijom, koji je činio zlo. Zajedno su gradili brodove koji su trebali ploviti u grad Taršiš . Brodove su gradili u Esjon Geberu. Tada je Eliezer, Dodavahov sin iz Mareše, prorokovao Jošafatu: »Sklopio si savez s Ahazijom i BOG će zato uništiti što si sagradio.« Brodovi su se razbili pa nisu mogli ploviti u Taršiš. Nakon smrti, Jošafat je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Joram postao sljedeći kralj. Joramova braća, Jošafatovi sinovi, bili su: Azarija, Jehiel, Zaharija, Azarija, Mihael i Šefatija. Svi su oni bili sinovi judejskoga kralja Jošafata. Otac im je davao mnogo darova u srebru i zlatu, dragocjenosti i utvrđene gradove u Judi. No kraljevstvo je predao Joramu, prvorođenome sinu. Kad je Joram preuzeo kraljevstvo svog oca i učvrstio vlast, mačem je poubijao svu svoju braću i neke od izraelskih poglavara. Joram je imao trideset i dvije godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao osam godina. Živio je kao kraljevi Izraela i činio zlo pred BOGOM. Oženio se Ahabovom kćeri i živio kao njegova obitelj. Ipak, zbog saveza, koji je sklopio s Davidom, BOG nije želio uništiti njegovu vladarsku lozu. Davidu je obećao da će on i njegovi potomci zauvijek vladati u Izraelu. U vrijeme Joramove vladavine Edomci su se pobunili protiv vlasti Jude i postavili sebi svoga kralja. Joram je tada krenuo na njih sa svim svojim zapovjednicima i bojnim kolima. Edomska ih je vojska opkolila, ali Joram se noću uspio probiti sa svojim zapovjednicima. Sve do danas Edom je neovisan od Jude. U isto se vrijeme od Joramove vlasti odcijepio i grad Libna, pošto je kralj bio zapostavio BOGA svojih predaka. Gradio je poganska svetišta po judejskim brdima i navodio stanovnike Jeruzalema na štovanje idola. Odveo je Judejce daleko od njihovog Boga. Od proroka Ilije dobio je pismo u kojem je stajalo: »BOG tvoga pretka Davida poručuje: ‘Nisi živio poput svog oca Jošafata ili judejskoga kralja Ase, nego poput kraljeva Izraela. Zaveo si Judejce i stanovnike Jeruzalema da budu nevjerni Bogu, kao što je Ahabova obitelj zavela Izrael. Poubijao si svoju rođenu braću, a bili su bolji od tebe. Stoga, BOG će sad strašno kazniti tvoj narod, tvoju djecu i tvoje žene. Uništit će tvoju imovinu, a ti ćeš teško oboljeti na crijeva. Bolest će se pogoršavati iz dana u dan, a na kraju će ti se prosuti utroba.’« BOG je protiv Jorama podigao Filistejce i Arape koji su živjeli blizu Etiopljana. Krenuli su na Judu. Provalili su u zemlju i odnijeli svu imovinu iz kraljevske palače. Odveli su Joramove sinove i žene. Ostao je samo najmlađi Ahazija . Nakon tih događaja, BOG je kaznio Jorama neizlječivom bolešću crijeva. Njegovo je stanje iz dana u dan bilo sve teže, sve dok mu nakon dvije godine nisu ispala crijeva. Umro je u strašnim mukama. Narod nije palio vatru u njegovu čast, kao što je to bio običaj prilikom smrti njegovih prethodnika. Kad je postao kralj, imao je trideset i dvije godine. Vladao je u Jeruzalemu osam godina. Nitko nije požalio za njim. Sahranili su ga u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama. Stanovnici Jeruzalema za kralja su postavili Ahaziju, Joramovog najmlađeg sina. Svu su njegovu stariju braću poubijali ljudi koji su došli s Arapima i upali u tabor. Tako je Ahazija, sin judejskoga kralja Jorama, postao kralj. Ahazija je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao godinu dana. Majka mu se zvala Atalija i bila je Omrijeva unuka. Postupao je kao pripadnici Ahabove obitelji. Njegova ga je majka poticala na zlo. U BOŽJIM je očima bio kralj koji čini zlo, kao što je činila i Ahabova obitelj. Oni su ga savjetovali nakon smrti njegovog oca, što ga je naposljetku odvelo u propast. Slušao je njihove savjete i krenuo s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u rat protiv Hazaela, kralja Arama. Bilo je to kod Ramota u Gileadu, gdje su Aramejci ranili Jorama. On se vratio u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje je zadobio u Rami, u borbi protiv aramejskoga kralja Hazaela. A judejski je kralj Ahazija, Joramov sin, otišao u Jezreel vidjeti ranjenog Jorama, Ahabovog sina. Bog je učinio da to bude Ahazijina propast. Kad je ondje stigao, otišao je s Joramom k Jehuu, Nimšijevom sinu, kome je BOG namijenio da uništi Ahabovu obitelj. Dok je Jehu izvršavao kaznu nad Ahabovom obitelji, zatekao je ondje i poubijao judejske službenike i Ahazijine rođake koji su bili u kraljevoj službi. Tražio je i samog Ahaziju. Njegovi su ga ljudi uhvatili dok se skrivao u Samariji. Doveden je k Jehuu i pogubljen. Ipak, dostojno su ga sahranili. Govorili su: »Bio je potomak Jošafata, koji je svim srcem slijedio BOGA.« Tako u Ahazijinoj obitelji nije ostao nitko tko bi bio sposoban vladati kraljevstvom. Kad je Ahazijina majka Atalija shvatila da je njezin sin mrtav, odlučila je uništiti cijelu kraljevsku obitelj Judinog plemena. No Jošabata, kći kralja Jorama, ukrala je Ahazijinog sina Joaša, da ga ne ubiju s ostalim potomcima kraljevske obitelji. Sakrila ga je s njegovom dojiljom u spavaonicu. Jošabata, kći kralja Jorama i žena svećenika Jojade, bila je Ahazijina sestra. Zato ga je i sakrila pred Atalijom pa nije bio ubijen. Ostao je s njima sakriven šest godina u Božjem Hramu dok je Atalija vladala zemljom. No sedme se godine Jojada odvažio i sklopio sporazum sa zapovjednicima vojnih postrojbi. Bili su to Azarija — Jerohamov sin, Išmael — Johananov sin, Azarija — Obedov sin, Maasej — Adajev sin i Elišafat — Zikrijev sin. Išli su po cijeloj Judi i okupljali Levite iz svih judejskih gradova i poglavare izraelskih obitelji. Potom su došli u Jeruzalem. Cijela zajednica, okupljena u Božjem Hramu, sklopila je savez s kraljem. Jojada im je rekao: »Vladat će kraljev sin. BOG je to objavio o Davidovim potomcima. Ovako ćete učiniti: trećina vas svećenika i Levita, koji ste na dužnosti na šabat, dan odmora, čuvat će ulaze u Hram, druga će trećina biti u kraljevskoj palači, a treća na Vratima utemeljenja . Svi ostali neka budu u dvorištima BOŽJEGA Hrama. Ne puštajte nikog u BOŽJI Hram, osim svećenika i Levita na dužnosti. Oni smiju ući jer su posvećeni. Svi ostali neka vrše BOŽJE odredbe kako su im dane. Leviti trebaju okružiti kralja, s oružjem u svojim rukama. Ubijte svakoga tko uđe u Hram. Ostanite uz kralja kamo god se bude kretao.« Leviti i svi Judejci učinili su kako im je zapovjedio svećenik Jojada. Svaki je poveo svoje ljude, kako one na dužnosti tako i one koji nisu bili na dužnosti na šabat, dan odmora. Svećenik Jojada nije bio oslobodio dužnosti ni jedan svećenički red. Razdijelio je zapovjednicima koplja te velike i male štitove koji su pripadali kralju Davidu, a čuvali su se u Božjem Hramu. Rasporedio je ljude s oružjem u ruci oko Hrama i žrtvenika, od desne do lijeve strane. Štitili su kralja sa svih strana. Tada su izveli kraljevog sina i stavili mu krunu. Uručili su mu dokument Saveza i proglasili ga kraljem. Jojada i njegovi sinovi izvršili su nad njim obred pomazanja. Svi su vikali: »Živio kralj!« Kad je Atalija čula viku naroda, koji je trčao i slavio kralja, ušla je k njima u BOŽJI Hram. Vidjela je kralja kako stoji uz kraljevski stup na ulazu u Hram, a pored njega službenike i trubače. Cijeli je narod zemlje radosno svirao u trube, a pjevači su glazbalima predvodili pjesmu slavljenja. Tada je Atalija razderala svoju odjeću i povikala: »Izdaja! Izdaja!« Svećenik Jojada pozvao je vojne zapovjednike i naredio im: »Izvedite je van kroz redove vojnika. Pogubite mačem nju i svakoga tko krene za njom.« Jojada nije htio da je pogube u BOŽJEM Hramu. Vojnici su zgrabili Ataliju i ubili je na ulazu za konje u kraljevsku palaču. Jojada je sklopio savez u kojem su se on, kralj i narod obavezali da će biti BOŽJI narod. Tada je cijeli narod otišao u Baalov hram i sve srušio. Razbili su žrtvenike i kipove, a Baalovog svećenika Matana pogubili ispred žrtvenika. Jojada je postavio svećenike i Levite da upravljaju BOŽJIM Hramom. Još ih je David bio postavio da u BOŽJEM Hramu prinose BOGU žrtve paljenice, kao što je pisano u Mojsijevom zakonu. Prema Davidovoj odredbi, radili su to uz radosno klicanje i pjesmu. Na ulaze u BOŽJI Hram postavio je čuvare koji nisu dopuštali da uđe itko nečist. Poveo je vojne zapovjednike, velikodostojnike, poglavare naroda i sav narod zemlje. Izveli su kralja iz BOŽJEGA Hrama i uveli ga u kraljevsku palaču kroz gornja vrata. Posjeli su ga na kraljevsko prijestolje. Cijeli narod zemlje se radovao. Nakon što je Atalija pogubljena mačem, u gradu je zavladao mir. Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija i bila je iz Beer Šebe. Postupao je ispravno pred BOGOM sve dok je svećenik Jojada bio živ. Jojada mu je izabrao dvije žene, a Joaš je s njima dobio sinove i kćeri. Nešto kasnije, Joaš je odlučio obnoviti BOŽJI Hram. Okupio je svećenike i Levite te im rekao: »Idite po judejskim gradovima i sakupite novac koji svi Izraelci daju redovno iz godine u godinu. Iskoristite ga za popravak BOŽJEGA Hrama. Požurite!« No Leviti nisu žurili. Kralj je pozvao vrhovnog svećenika Jojadu i upitao ga: »Zašto nisi tražio od Levita da donose prilog iz Jude i Jeruzalema? Pa još je Božji sluga Mojsije odredio izraelskoj zajednici da prikuplja novac za Šator saveza.« U prošlosti su sinovi zle Atalije provalili u Božji Hram. Svete predmete iz BOŽJEGA Hrama koristili su za štovanje Baala. Stoga, kralj je zapovjedio da se napravi jedan sanduk koji su postavili s vanjske strane ulaza u BOŽJI Hram. U Judi i Jeruzalemu objavljeno je da se treba donositi prilog BOGU, kao što je još Božji sluga Mojsije odredio Izraelcima u pustinji. Svi su službenici i cijeli narod radosno donosili i punili sanduk novcem, sve dok ga nisu napunili. Kad bi Leviti vidjeli da je pun, nosili su sanduk kraljevom službeniku. Tada bi došli kraljev pisar i službenik vrhovnog svećenika. Ispraznili bi sanduk i vratili ga na njegovo mjesto. Tako su činili dan za danom i prikupili mnogo novca. Kralj i Jojada davali su novac izvođačima radova na BOŽJEM Hramu. Oni su unajmljivali klesare i stolare te radnike vične radu sa željezom i broncom, koji su obnavljali BOŽJI Hram. Ljudi su vrijedno radili i radovi su brzo napredovali. Obnovili su i ojačali Božji Hram. Kad su završili, preostali su novac donijeli kralju i Jojadi, a tim su se novcem napravili predmeti za službu u BOŽJEM Hramu. Napravljene su posude za prinos tamjana i predmeti od srebra i zlata. Sve dok je Jojada bio živ, redovno su se u BOŽJEM Hramu prinosile žrtve paljenice. No Jojada je ostario i umro u dubokoj starosti od sto i trideset godina. Sahranili su ga među kraljevima, u Davidovom gradu, zbog svega dobrog što je učinio za Izrael, za Boga i za Hram. Nakon Jojadine smrti, judejski su poglavari došli i poklonili se kralju, a on ih je saslušao. Svi su oni zapostavili Hram BOGA svojih predaka. Klanjali su se kipovima božice Ašere i drugim idolima. Zbog njihova grijeha, Bog je bio bijesan na narod Jude i Jeruzalema. Slao je među njih proroke da ih opominju i da ih vrate BOGU, no narod nije htio slušati. Tada je Božji Duh ispunio Zahariju, sina svećenika Jojade. Stao je pred narod i rekao: »Bog vam poručuje: ‘Zašto kršite BOŽJE zapovijedi? Tako nećete napredovati. Zapostavili ste BOGA pa je on zapostavio vas.’« No ljudi su se urotili protiv Zaharije. Na kraljevu su ga zapovijed kamenovali u dvorištu BOŽJEGA Hrama. Kralj Joaš nije se sjećao dobrote Zaharijinog oca Jojade, već je dao ubiti njegovog sina. Zaharija je umirući rekao: »Neka BOG vidi i neka se osveti.« Već krajem godine Joaša je napala aramejska vojska. Došli su u Judu i Jeruzalem. Pobili su sve vođe naroda. Uzeli su velik plijen i otpremili ga kralju u Damask. Iako je aramejska vojska došla s vrlo malo ljudi, BOG im je omogućio pobjedu nad puno većom vojskom koja je zapostavila BOGA svojih predaka. Tako su Aramejci izvršili kaznu nad Joašom. Kad se vojska povukla, Joaš je ostao teško ranjen. Njegovi su se službenici urotili protiv njega zbog ubojstva sina svećenika Jojade. Pogubili su ga na njegovom krevetu. Tako je Joaš umro. Sahranjen je u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama. Službenici, koji su se urotili protiv njega, bili su Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jehozabad, sin Moapke Šimrite. Izvještaji o njegovim sinovima, mnoga proroštva protiv njega, kao i izvještaj o obnovi Božjega Hrama, upisani su u kraljevske spise. Joašev je sin Amasija postao sljedeći kralj. Amasija je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. Postupao je ispravno pred BOGOM, iako ne svim srcem. Kad je učvrstio svoju kraljevsku vlast, pogubio je službenike koji su ubili njegovog oca kralja. No, prema onome što piše u Mojsijevoj Knjizi zakona, njihovu djecu nije pogubio. Tamo se nalazi BOŽJA zapovijed: »Neka se roditelji ne pogubljuju zbog krivnje svoje djece, ni djeca zbog krivnje roditelja. Neka svatko bude pogubljen za svoj grijeh.« Amasija je okupio judejski narod i podijelio ih prema obiteljima Jude i Benjamina. Postavio im je zapovjednike nad postrojbama od tisuću i zapovjednike nad potrojbama od sto ljudi. Unovačio je sve muškarce od dvadeset godina i starije. Bilo je ukupno 300.000 muškaraca sposobnih za vojsku koji su mogli nositi koplje i štit. Također, za tri i pol tone srebra unajmio je 100.000 sposobnih ratnika iz Izraela. No k njemu je došao Božji čovjek: »Kralju, neka izraelska vojska ne ide s tobom. BOG nije s Izraelom niti s narodom Efrajima. Iako misliš da si spreman za rat, Bog će te poraziti pred neprijateljem. Jer, Bog ima moć pružiti pomoć ili nanijeti poraz.« Amasija je tada pitao Božjeg čovjeka: »Ali, što ćemo s one tri i pol tone srebra koje sam platio izraelskim vojnicima?« Božji je čovjek odgovorio: »BOG ti može dati puno više od toga.« Tada je Amasija raspustio postrojbe koje su mu došle iz Efrajima. Poslao ih je kući. Oni su pak bili jako ljuti na narod Jude. Vratili su se kući, obuzeti srdžbom. No Amasija se ohrabrio i poveo svoje ljude u Slanu dolinu. Ondje su pobili 10.000 Seiraca. Judejci su također zarobili 10.000 ljudi. Odveli su ih na vrh litice i bacali dolje. Svi su se smrskali. No vojnici koje je Amasija raspustio, ne davši im ići u bitku, napali su judejske gradove od Samarije do Bet Horona. Poubijali su 3.000 ljudi i odnijeli velik plijen. Kad se Amasija vratio nakon što je porazio Edomce, donio je sa sobom bogove Seiraca i postavio ih sebi za bogove. Pred njima se klanjao i prinosio mirisni tamjan. BOG se razbjesnio na Amasiju i poslao mu proroka koji mu je rekao: »Zašto štuješ bogove naroda koji ni svoj narod nisu uspjeli spasiti od tebe?« No dok je on još govorio, kralj mu odvrati: »Jesmo li te postavili za kraljevog savjetnika? Prestani! Nemoj da te ubijemo!« Prorok je zašutio. No ipak je još dodao: »Znam da je Bog naumio da te uništi jer si ovo učinio i nisi poslušao moj savjet.« Nakon što se posavjetovao, judejski je kralj Amasija poslao poruku izraelskom kralju Joašu, Joahazovom sinu i Jehuovom unuku: »Dođi da se ogledamo u borbi.« No izraelski je kralj Joaš odgovorio judejskom kralju Amasiji: »Libanonski bodljikavi grmić poručio je libanonskom cedru: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu.’ A onda je naišla libanonska divlja zvijer i zgazila grmić. Porazio si Edom i sad si se uzoholio. Budi zadovoljan i ostani kod kuće! Zašto da izazivaš sukob u kojem ćeš nastradati i ti i narod Jude skupa s tobom?« No Amasija nije poslušao. Bog je bio odredio da se Judejci prepuste neprijateljima jer su slijedili edomske bogove. Tako se izraelski kralj Joaš sukobio s judejskim kraljem Amasijom u bitci kod Bet Šemeša u Judi. Izraelci su porazili Judejce pa su oni pobjegli svojim kućama. Izraelski je kralj Joaš zarobio judejskoga kralja Amasiju, Joaševog sina i Ahazijinog unuka. Doveo ga je iz Bet Šemeša u Jeruzalem. Zatim je Joaš dao porušiti dvjesto metara jeruzalemskog zida, od Efrajimovih do Ugaonih vrata. Uzeo je sve zlato i srebro, i sve predmete iz Božjega hrama za koje je bio odgovoran Obed Edom. Također, uzeo je blago iz kraljevske palače, a i neke ljude kao taoce. Potom se vratio u Samariju. Judejski kralj Amasija, Joašev sin, živio je još petnaest godina nakon smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina. Ostala Amasijina djela, od prvog do posljednjega, zapisana su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela. Kad se Amasija okrenuo od BOGA, neki su ljudi u Jeruzalemu skovali urotu protiv njega te je pobjegao u Lakiš. No pratili su ga u Lakiš i ondje ga ubili. Njegovo su tijelo donijeli natrag na konjima. Sahranili su ga pored njegovih predaka u Davidovom gradu. Tada je cijeli judejski narod uzeo za kralja šesnaestogodišnjeg Uziju umjesto njegovog oca Amasije. Nakon kraljeve smrti, Uzija je obnovio Elat i vratio ga pod vlast Jude. Uzija je imao šesnaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao pedeset i dvije godine. Majka mu se zvala Jekolija i bila je iz Jeruzalema. Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov otac Amasija. Tražio je BOGA sve dok je Zaharija bio živ. On ga je učio da štuje i traži BOGA. Sve dok je Uzija tražio BOGA, on mu je omogućavao napredak. Zaratio je protiv Filistejaca. Porušio je gradske zidine Gata, Jabne i Ašdoda. Potom je obnovio gradove blizu Ašdoda i drugdje među Filistejcima. Bog mu je pomagao protiv Filistejaca, protiv Arapa, koji su živjeli u gradu Gur Baal, te protiv Meunjana. Amonci su plaćali danak Uziji. Postao je poznat sve do granica Egipta jer je bio vrlo moćan. Uzija je izgradio i utvrdio kule u Jeruzalemu na Ugaonim vratima, Dolinskim vratima i na mjestu gdje zavija zid. Izgradio je kule u pustinji te iskopao mnogo bunara. Držao je velika stada stoke na brežuljcima i u dolinama. Imao je mnogo ljudi koji su obrađivali polja i vinograde u brdima i plodnim dolinama. Volio je zemljoradnju. Uzija je imao dobro uvježbanu vojsku, spremnu za rat. Tajnik Jeiel i službenik Maaseja izvršili su popis i podijelili vojsku u skupine. Zapovjednik je bio Hananija, jedan od kraljevih službenika. Bilo je ukupno 2.600 poglavara obitelji koji su zapovijedali postrojbama hrabrih ratnika. Pod njihovim je zapovjedništvom bila vojska od 307.500 muškaraca vičnih ratovanju. Bila je to jaka podrška kralju protiv neprijatelja. Uzija je cijelu vojsku opremio štitovima, kopljima, kacigama, oklopima, lukovima i kamenjem za praćke. U Jeruzalemu je dao napraviti borbene sprave koje su osmislili sposobni izumitelji. Dao ih je postaviti na kule i uglove bedema. Mogle su izbacivati strijele i veliko kamenje. Glas o Uzijinoj slavi širio se nadaleko. Imao je podršku i postao je moćan kralj. No kad je učvrstio svoju vlast, uzoholio se, što je dovelo do njegove propasti. Bio je nevjeran svom BOGU. Ulazio je u BOŽJI Hram paliti tamjan na kadionom žrtveniku. No za njim je ušao svećenik Azarija s osamdesetoricom hrabrih BOŽJIH svećenika. Zaustavili su kralja Uziju i rekli mu: »Uzijo, nije ispravno da ti pališ tamjan BOGU. To je zadaća svećenika, Aronovih potomaka, koji su za tu službu posvećeni. Izađi iz svetišta jer postupaš krivo. To ti nije na čast pred BOGOM«. Uzija je u ruci držao posudu za prinos tamjana. Razljutio se i bjesnio na svećenike. Odjednom mu je na čelu izbila opasna kožna bolest. Dogodilo se to u prisutnosti svećenika, u BOŽJEM Hramu, ispred kadionog žrtvenika. Vrhovni svećenik Azarija i svi ostali svećenici gledali su u kralja. Na čelu mu je bila kožna bolest! Brzo su ga istjerali. I on sam požurio je van jer ga je BOG kaznio. Kralj Uzija bolovao je od teške kožne bolesti sve do smrti. Živio je u odvojenoj kući i bilo mu je zabranjeno ulaziti u BOŽJI Hram. Njegov je sin Jotam upravljao kraljevskim dvorom i narodom u zemlji. Ostala Uzijina djela, od prvog do posljednjega, zabilježio je prorok Izaija, Amosov sin. Uzija je umro. Sahranili su ga blizu grobnice njegovih predaka, ali ne s njima, na groblju koje je pripadalo kraljevima. Bilo je to zbog toga što je imao kožnu bolest. Njegov je sin Jotam postao sljedeći kralj. Jotam je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu šesnaest godina. Majka mu se zvala Jeruša i bila je Sadokova kći. Postupao je ispravno pred BOGOM. Činio je sve kao i njegov otac Uzija, samo što nije ušao u BOŽJI Hram. No narod je i dalje postupao krivo. Jotam je izgradio Gornja vrata na BOŽJEM Hramu i puno radova obavio na zidinama Ofela. Podizao je gradove u judejskom gorju te utvrde i kule u šumovitim krajevima. Ratovao je protiv amonskoga kralja i porazio Amonce. Te su mu godine Amonci dali tri i pol tone srebra i 1.000 tona pšenice te isto toliko ječma. Toliko su davali i u drugoj i trećoj godini podaništva Jotamu. Jotam je postao moćan jer je postupao ispravno pred svojim BOGOM. Ostala Jotamova djela, svi njegovi ratovi i sve drugo što je činio, zabilježeno je u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude. Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. Kad je Jotam umro, sahranili su ga u Davidovom gradu. Njegov je sin Ahaz postao sljedeći kralj. Ahaz je imao dvadeset godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. Nije postupao ispravno pred BOGOM, za razliku od svoga pretka Davida, nego je postupao poput izraelskih kraljeva. Dao je napraviti metalne kipove za štovanje Baala. Palio je tamjan u dolini Ben Hinom i spaljivao svoje sinove u vatri, prinoseći ih kao žrtve. Slijedio je odvratne običaje naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. Prinosio je žrtve i palio tamjan na uzvisinama, na vrhovima brda i pod svakim zelenim drvetom. Zato ga je njegov BOG predao u ruke aramejskoga kralja. Aramejci su ga porazili, zarobili mnogo njegovih ljudi i odveli ih u Damask. Bog ga je predao i u ruke izraelskoga kralja koji ga je porazio strašnim pokoljem. Pekah, Remalijin sin, ubio je u jednome danu 120.000 vrsnih judejskih ratnika koji su bili zapostavili BOGA svojih predaka. Zikri, ratnik iz Efrajimovog plemena, ubio je kraljevog sina Maaseju, upravitelja palače Azrikama i Elkanu koji je bio prvi do kralja. Izraelci su od svojih sunarodnjaka zarobili 200.000 žena, sinova i kćeri. Oteli su im velik plijen i odnijeli ga u Samariju. No ondje je bio BOŽJI prorok po imenu Oded. Izašao je pred vojsku koja se vraćala u Samariju i rekao im: »BOG je vaših predaka bio ljut na Judejce i predao ih je vama. No sada je ljut na vas jer je vidio kako ste ih okrutno poubijali. I još namjeravate podložiti ljude iz Jude i Jeruzalema sebi za robove i ropkinje. Pa niste li i vi sami puni grijeha pred svojim BOGOM? Poslušajte me i vratite svoju braću koju ste zarobili. Jer, BOG se strašno ljuti na vas.« Tada su neki od poglavara, potomaka Efrajima, stali pred one koji su se vraćali iz rata. Bili su to Azarija — Johananov sin, Berekija — Mešilemotov sin, Jehizkija — Šalumov sin i Amasa — Hadlajev sin. Govorili su: »Ne smijete ovamo dovoditi zarobljenike jer ćete nam navaliti još veći grijeh protiv BOGA. Još ćete dodati na našu krivnju, a BOG se već strašno ljuti na Izrael.« I tako su vojnici predali zarobljenike i plijen zapovjednicima i okupljenom narodu. Poimence prozvani ljudi — Azarija, Berekija, Jehizkija i Amasa — ustali su i preuzeli zarobljenike. Sve one, koji su bili goli, odjenuli su u odjeću koju je zaplijenila izraelska vojska. Dali su im sandale, nahranili ih, napojili i namazali im rane uljem. One iznemogle posjeli su na magarce i sve ih odveli natrag k njihovim sunarodnjacima u Jerihon, Grad Palmi. Potom su se vratili u Samariju. U isto je vrijeme kralj Ahaz poslao poziv upomoć kralju Asirije. Edomci su, naime, ponovo bili napali, upali u Judu i odveli zarobljenike. Filistejci su pak napali judejske gradove u zapadnim nizinama i na jugu zemlje . Zauzeli su gradove Bet Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko, Timnu i Gimzo, s okolnim selima. Ondje su se i nastanili. BOG je ponizio Judu zbog judejskoga kralja Ahaza koji je dopuštao grijeh u Judi i bio vrlo nevjeran BOGU. Asirski kralj Tiglat Pileser došao je i donio Ahazu samo nevolje umjesto da mu pruži pomoć. Ahaz je uzimao dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, iz kraljevske palače i od velikaša. Davao ih je asirskom kralju, ali to mu nije pomoglo. U vrijeme nevolje kralj Ahaz je postao još nevjerniji BOGU. Prinosio je žrtve bogovima Damaska koji su ga porazili. Mislio je: »Bogovi aramejskih kraljeva pomažu Aramejcima. Prinosit ću im žrtve da i meni pomognu.« No oni su bili razlog njegove propasti i propasti cijelog Izraela. Ahaz je sakupio posuđe iz Hrama i porazbijao ga. Zatvorio je vrata BOŽJEGA Hrama, a sebi je podigao žrtvenike na svakom uglu u Jeruzalemu. U svakome je judejskom gradu podigao poganska svetišta u kojima se prinosio tamjan drugim bogovima. Razljutio je BOGA svojih predaka. Ostali događaji i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela. Kad je Ahaz umro, sahranjen je u gradu Jeruzalemu, ali ne u grobnicama izraelskih kraljeva. Njegov je sin Ezekija postao sljedeći kralj. Ezekija je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kći. Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. U prvome mjesecu prve godine svoje vladavine Ezekija je otvorio vrata BOŽJEGA Hrama, popravio ih i obnovio. Okupio je svećenike i Levite na istočnoj strani hramskog dvorišta te im rekao: »Poslušajte me, Leviti! Posvetite sebe i posvetite Hram BOGA koji je Bog vaših predaka. Iznesite iz svetišta sve što je nečisto. Naši su očevi bili nevjerni. Činili su zlo pred našim BOGOM. Zapostavili su ga. Prestali su obraćati pažnju na BOŽJE prebivalište i okrenuli mu leđa. Zatvorili su vrata hramskog predvorja i pustili da dogore svjetiljke. Nisu palili tamjan niti su prinosili žrtve paljenice u svetištu Izraelovog Boga. BOG se jako razljutio na Judu i Jeruzalem. Učinio ih je predmetom užasavanja, zgražavanja i nevjerice, kao što vidite i svojim očima. Zato su naši očevi pali od mača, a naši sinovi, kćeri i žene su u ropstvu. U mom je srcu želja da sad sklopim savez s BOGOM Izraela, da se tako odvrati od nas žestina njegove ljutnje. Sinovi moji , nemojte sad biti nemarni. Vas je BOG odabrao da stojite pred njim i služite, da budete njegovi službenici koji mu prinose mirisni tamjan.« Ovo su Leviti koji su prionuli na posao: Mahat — Amasajev sin i Joel — Azarijin sin, od potomaka Kehata; Kiš — Abdijev sin i Azarija — Jehalelelov sin, od potomaka Merarija; Joah — Zimin sin i Eden — Joahov sin, od potomaka Geršona; Šimri i Jeiel, od potomaka Elisafana; Zaharija i Matanija, od potomaka Asafa; Jehiel i Šimej, od potomaka Hemana; te Šemaja i Uziel, od potomaka Jedutuna. Okupili su se i izvršili na sebi obred očišćenja. Potom su ušli u BOŽJI Hram da ga očiste, kao što je kralj bio zapovjedio, u skladu s BOŽJOM zapovijedi. Svećenici su ušli unutar BOŽJEGA Hrama da izvrše obred očišćenja. U dvorište su BOŽJEGA Hrama iznijeli sve nečisto što su zatekli u BOŽJEM Hramu. Leviti su sve to iznijeli na potok Kidron. Obredom su posvećivanja Hrama započeli prvog dana u prvome mjesecu. Osmoga su dana u mjesecu došli do predvorja BOŽJEGA Hrama. A sljedećih su osam dana posvećivali sâm BOŽJI Hram. Završili su šesnaestog dana u prvome mjesecu. Potom su otišli kralju Ezekiji i rekli: »Očistili smo cijeli BOŽJI Hram i žrtvenik za žrtve paljenice, s cijelim njegovim priborom. Očistili smo i stol za kruhove s njegovim priborom. Sve predmete, koje je tijekom svoje vladavine, u svojoj nevjeri, uklonio kralj Ahaz, popravili smo i posvetili. Sad se nalaze ispred BOŽJEG žrtvenika.« Kralj Ezekija poranio je sljedećeg jutra, okupio gradske dužnosnike i s njima se popeo u BOŽJI Hram. Dotjerali su sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca kao žrtvu očišćenja za kraljevstvo, za Svetište i za narod Jude. Kralj je zapovjedio svećenicima, Aronovim potomcima, da prinesu žrtve na BOŽJI žrtvenik. Zaklali su goveda, a svećenici su sakupljali krv žrtava i njome škropili žrtvenik. Zatim su zaklali ovnove i njihovom krvlju poškropili žrtvenik. Potom su zaklali janjce i krvlju poškropili žrtvenik. Jarci za žrtvu očišćenja dovedeni su pred kralja i okupljene ljude te su svi na njih položili ruke. Tada su svećenici zaklali životinje i prinijeli njihovu krv na žrtvenik, kao žrtvu očišćenja cijelog Izraela. Jer, kralj je bio zapovjedio da se žrtva paljenica i žrtva očišćenja trebaju prinijeti za cijeli Izrael. Kralj je u BOŽJI Hram postavio Levite s cimbalima, harfama i lirama. Učinio je to u skladu s onim što su svojevremeno bili zapovjedili David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan. Jer, tako je BOG bio odredio i objavio preko svojih proroka. Leviti su stajali s Davidovim glazbalima u rukama, a svećenici s trubama. Tada je Ezekija zapovjedio da se žrtva paljenica prinese na žrtvenik. Kad je počelo prinošenje žrtve, počelo je i pjevanje BOGU, popraćeno glazbom truba i glazbala izraelskoga kralja Davida. Cijeli se skup klanjao u štovanju, uz pjevanje pjevača i zvukove truba, sve dok se nije završilo prinošenje žrtve paljenice. Kad je prinošenje završilo, kralj i svi prisutni duboko su se poklonili. Kralj Ezekija i dužnosnici zapovjedili su Levitima da slave BOGA istim riječima kao što su nekad slavili David i vidjelac Asaf, a oni su radosno slavili i duboko se klanjali. Tada je Ezekija rekao: »Sad ste sebe posvetili BOGU. Priđite i donesite žrtve i prinose zahvalnosti u BOŽJI Hram.« Ljudi su donosili žrtve zahvalnice. Oni koji su tako željeli, donijeli su žrtve paljenice. Zajednica je prinijela sedamdeset goveda, sto ovnova i dvjesto janjaca za žrtve paljenice BOGU. Ostalih je posvećenih darova bilo još šesto goveda i tri tisuće ovaca. No svećenika je bilo premalo da bi odrali sve životinje prinesene kao žrtve paljenice jer se ostali svećenici još nisu posvetili za službu. Zato su im njihova braća Leviti pomagali sve dok posao nije obavljen. Naime, Leviti su bili spremniji od svećenika da se posvete za službu. Bilo je mnogo žrtava paljenica, obilje loja od žrtava slavljenica te žrtava pića koje idu uz žrtve paljenice. Tako je ponovo uspostavljena služba u BOŽJEM Hramu. Ezekija i cijeli narod radovali su se tome što je Bog učinio za svoj narod, i to još tako brzo. Ezekija je razaslao glasnike po cijelom Izraelu i Judi. Napisao je i pisma Efrajimovom i Manašeovom plemenu. Pozivao je ljude da dođu u BOŽJI Hram u Jeruzalemu i proslave Pashu u čast Izraelovom BOGU. Kralj i njegovi službenici, te cijela zajednica u Jeruzalemu, složili su se da proslave Pashu u drugome mjesecu. Nisu mogli proslaviti Pashu u propisano vrijeme jer se još nije bio posvetio dovoljan broj svećenika niti se narod okupio u Jeruzalemu. Takav plan činio se dobar kralju i cijeloj zajednici. Po cijelom Izraelu, od grada Beer Šebe pa sve do grada Dana, poslali su proglas pozivajući narod da dođu u Jeruzalem slaviti Pashu u čast Izraelovom BOGU. Već se dugo nije svetkovalo u velikom broju iako je tako propisano u zakonu. Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su trčali po cijelom Izraelu i Judi, noseći pisma od kralja i njegovih službenika. U njima je pisalo: »Narode Izraela, vratite se BOGU Abrahama, Izaka i Izraela. Tako će se on moći vratiti vama koji ste preostali, pobjegavši iz ropstva asirskoga kralja. Nemojte biti kao vaši očevi i braća koji su bili nevjerni BOGU svojih predaka. Kao što vidite, učinio ih je ruglom pred ljudima i prepustio prijeziru drugih naroda. Ne budite tvrdoglavi, kao što su bili vaši očevi. Pružite ruke k BOGU i dođite u njegov Hram, koji je on posvetio zauvijek. Služite svome BOGU, da se više ne ljuti na vas. Ako se vratite k BOGU, vaši rođaci i vaša djeca naći će suosjećanje kod svojih porobljivača i vratiti se u ovu zemlju. Jer, vaš je BOG milostiv i suosjećajan. On se neće okrenuti od vas ako se vi vratite k njemu.« Tako su glasnici išli od grada do grada, kroz Efrajimovu i Manašeovu zemlju, sve do područja Zebulunovog plemena. No narod im se rugao i ismijavao ih. Samo je nekoliko ljudi iz plemena Ašera, Manašea i Zebuluna poslušalo i došlo u Jeruzalem. No Božja je ruka bila na Judejcima. Zajedno i složno, izvršavali su zapovijedi kralja i kraljevih službenika, sve u skladu s BOŽJOM riječju. U drugome mjesecu veliko se mnoštvo naroda okupilo u Jeruzalemu za Blagdan beskvasnoga kruha. Uklonili su poganske žrtvenike iz Jeruzalema, kao i sva poganska svetišta za prinos tamjana. Sve su pobacali u dolinu potoka Kidrona. Četrnaestog su dana u drugome mjesecu zaklali pashalno janje. Svećenici i Leviti su se pokajali, izvršili obred posvećenja i unijeli žrtve paljenice u BOŽJI Hram. Zauzeli su svoja uobičajena mjesta, propisana zakonom Božjeg čovjeka Mojsija. Leviti su dodavali krv žrtvovanih životinja, a svećenici su njome škropili žrtvenik. Mnogi nisu izvršili obred očišćenja da bi se posvetili te nisu mogli klati pashalnu janjad. Stoga, Leviti su vršili klanje za njih. Tako je sva janjad bila ispravno posvećena BOGU. Mnoštvo naroda, mnogi iz plemena Efrajima, Manašea, Isakara i Zebuluna, nisu izvršili obred očišćenja. Ipak, jeli su pashalno janje iako je zakon propisivao drugačije. Ezekija se pomolio za njih: »Neka dobri BOG oprosti svakome tko svim srcem traži BOGA svojih predaka. Neka im oprosti što nisu postupili prema pravilima čistoće u Svetištu.« BOG je ispunio Ezekijinu molbu i oprostio narodu. Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, sedam su dana s velikom radošću svetkovali Blagdan beskvasnoga kruha. Leviti i svećenici slavili su BOGA iz dana u dan, pjevajući BOGU iz sve snage . Ezekija je ohrabrivao sve Levite koji su revno služili BOGU. Narod je sedam dana slavio blagdan i prinosio žrtve slavljenice, zahvaljujući BOGU svojih predaka. Potom se cijela zajednica složila da slavlje treba produžiti pa su radosno slavili još sedam dana. Judejski je kralj Ezekija dao okupljenima 1.000 junaca i 7.000 ovaca. Njegovi su službenici dali za zajednicu još 1.000 junaca i 10.000 ovaca. Velik je broj svećenika izvršio obred očišćenja i tako se posvetio za službu. Radovali su se zajedno svi Judejci, svećenici i Leviti, cijela zajednica pristigla iz Izraela, zajedno sa strancima koji su došli iz Izraela ili su živjeli u Judi. U Jeruzalemu je vladala velika radost. Još od vremena Salomona, sina izraelskog kralja Davida, ondje nije bilo tako. Na kraju su svećenici i Leviti ustali i blagoslovili narod. Bog je čuo njihov glas. Njihova je molitva doprla do njegovoga svetog prebivališta na nebesima. Kad je završila Pasha, Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, krenuli su po judejskim gradovima. Razbijali su svete stupove, sjekli kipove božice Ašere i razarali poganska svetišta i žrtvenike po cijeloj Judi, Benjaminu, Efrajimu i Manašeu. Kad su uništili sve što je služilo za štovanje idola, vratili su se u svoje gradove, svaki na svoj posjed. Ezekija je podijelio svećenike i Levite po skupinama, a svaka je skupina imala svoju dužnost. Bili su podijeljeni na one koji prinose žrtve paljenice i žrtve slavljenice te one koji služe u Hramu, zahvaljuju i slave na ulazu u BOŽJI Hram . I kralj je dao svoj osobni prinos za žrtve paljenice — jutarnje i večernje žrtve, žrtve na šabat, žrtve na dane mladog mjeseca i na propisane blagdane, sve kao što je pisano u BOŽJEM zakonu. Rekao je narodu i stanovnicima Jeruzalema da osiguraju dio za svećenike i Levite kako bi se oni mogli potpuno predati izvršavanju BOŽJEG zakona. Tek što su to objavili, Izraelci su počeli donositi prve plodove žita, mladog vina, svježeg ulja, meda i svega što je rodilo na poljima. Donosili su desetinu svakog proizvoda, obilje svega. Izraelci i Judejci, koji su živjeli po judejskim gradovima, donosili su desetinu svojih stada i desetinu predmeta posvećenih svome BOGU. Donosili su i stavljali na gomile. Sakupljanje je počelo u trećem, a završilo u sedmome mjesecu. Kad su Ezekija i njegovi službenici došli i vidjeli gomile darova, blagoslovili su BOGA i njegov narod Izrael. Ezekija je pitao svećenike i Levite o nagomilanim darovima. Vrhovni mu je svećenik Azarija, iz Sadokove obitelji, odgovorio: »Otkako je narod počeo donositi svoje priloge u BOŽJI Hram, imamo dovoljno za jelo i još mnogo toga preostane. BOG je blagoslovio svoj narod pa se toliko toga sakupilo.« Ezekija je rekao da se pripreme prostorije u BOŽJEM Hramu pa je tako i učinjeno. Tu su unijeli priloge, desetine i posvećene predmete. Za njihovo su čuvanje bili zaduženi Levit Konanija, kao prvi, te njegov brat Šimej, kao drugi odgovorni. Konanija i Šimej nadgledali su Jehiela, Azaziju, Nahata, Asahela, Jerimota, Jozabada, Eliela, Ismakiju, Mahata i Benaju. Postavili su ih osobno kralj Ezekija i upravitelj Božjega hrama Azarija. Kore, sin Levita Jimne, čuvar istočnih vrata Hrama, vodio je brigu o raspodjeli dragovoljno prinesenih žrtava i darova posvećenih BOGU. Njemu su pomagali Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarija i Šekanija. Obavljali su svoju dužnost po svećeničkim gradovima, vjerno raspodjeljujući darove svećenicima, prema njihovim skupinama. Dijelili su jednako i mladim i starim svećenicima. Davali su i dječacima u dobi od tri godine naviše, čija su imena bila zapisana u obiteljskim stablima levitskih obitelji. Svi su oni trebali, kad odrastu, ući u BOŽJI Hram i vršiti svoje svakodnevne dužnosti, u skladu s odgovornostima svoje skupine. Svećenici su dobivali svoj dio prema redoslijedu kako su njihove obitelji bile upisane u obiteljska stabla. Leviti od dvadeset godina naviše dobivali su svoj dio prema svojim skupinama i odgovornostima. Svoj su dio dobivala i mala djeca, žene, sinovi i kćeri Levita čija su imena bila zabilježena u obiteljskim stablima. Leviti su bili posebno vjerni u održavanju svoje posvećenosti. Svećenici, Aronovi potomci, živjeli su na poljima i pašnjacima svojih gradova. U svakom je gradu bio određen čovjek zadužen za raspodjelu dobara svakome muškom među svećenicima, čije su ime Leviti upisali u obiteljska stabla. Ezekija je tako činio u cijeloj Judi. Postupao je dobro, pravedno i vjerno pred svojim BOGOM. Ezekija je svim srcem radio svaki posao, služio Božjem Hramu, pokoravao se zakonu i zapovijedima te slijedio svog Boga. I u svemu je bio uspješan. Nakon što je Ezekija sve vjerno izvršio, asirski je kralj Sanherib napao Judu. Opkolio je utvrđene gradove s namjerom da ih osvoji. Ezekija je uvidio da se Sanherib došao boriti za Jeruzalem. Savjetovao se sa svojim službenicima i vojskovođama. Odlučili su zatvoriti dotok vode iz izvora izvan grada. Okupilo se mnogo ljudi. Zatvorili su sve izvore i zaustavili rječicu koja je tekla posred zemlje. Govorili su: »Zašto da kraljevi Asirije dođu i nađu obilje vode?« Ezekija je odlučno prionuo na obnovu porušenih dijelova gradskih zidina. Podigao je na njima kule. S vanjske je strane zidina izgradio još jedan zid. Utvrdio je i ojačao istočni dio Davidova grada. Dao je napraviti mnogo oružja i štitova. Postavio je vojne zapovjednike nad ljudima. Okupio ih je na otvorenome, pokraj gradskih vrata, i ohrabrivao ih. Rekao im je: »Budite snažni i hrabri! Ne bojte se asirskoga kralja i njegove velike vojske. Uz nas je veća sila nego uz njega. Uz njega je ljudska snaga, a uz nas je naš BOG, koji nam pomaže i vodi naše bitke.« Narod je bio ohrabren riječima Ezekije, kralja Jude. Dok je asirski kralj Sanherib s cijelom svojim vojskom opsjedao grad Lakiš, poslao je svoje sluge u Jeruzalem k judejskom kralju Ezekiji. Svim je Judejcima u Jeruzalemu poručio: »Sanherib, kralj Asirije, poručuje vam: ‘U koga se to pouzdajete dok ste pod opsadom u Jeruzalemu? Ezekija vas zavarava i pušta da umrete od gladi i žeđi, kad vam govori da će vas vaš BOG izbaviti iz ruku asirskoga kralja. Nije li Ezekija uklonio Božja svetišta i žrtvenike? Nije li zapovjedio da se u Judi i Jeruzalemu klanjate samo pred jednim žrtvenikom i samo na njemu prinosite žrtve? Znate li što smo ja i moji preci učinili narodima drugih zemalja? Jesu li bogovi tih naroda i zemalja ikad uspjeli zaštititi svoju zemlju preda mnom? Koji je od svih tih bogova nad narodima, koje su moji preci potpuno uništili, izbavio svoj narod iz mojih ruku? Kako bi vas onda vaš Bog mogao izbaviti? Zato ne dopuštajte da vas Ezekija zavarava i zavodi. Ne vjerujte mu! Ni jedan bog, niti jednog naroda niti kraljevstva, nije uspio izbaviti svoj narod od mene ili mojih predaka. Nemojte misliti da me vaš Bog može zaustaviti.’« Još su mnogo toga asirski službenici izrekli protiv BOGA i njegovog sluge Ezekije. Asirski je kralj napisao i pisma u kojima je vrijeđao Izraelovog BOGA: »Kao što bogovi naroda drugih zemalja nisu uspjeli zaštititi svoje narode, tako ni Ezekijin Bog neće izbaviti svoj narod iz mojih ruku«. Asirski su službenici to glasno izvikivali stanovnicima Jeruzalema, koji su se okupili na zidinama grada. Vikali su na judejskom jeziku kako bi ih zastrašili i osvojili grad. Govorili su o Bogu Jeruzalema kao da je on isto što i bogovi naroda drugih zemalja. No oni su samo tvorevine ljudskih ruku. Kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, zavapili su molitvom do neba. BOG je poslao anđela koji je poubijao sve ratnike, zapovjednike i službenike u taboru asirskoga kralja. Kralj Asirije vratio se osramoćen u svoju zemlju. Kad je ušao u hram svog boga, neki su ga od njegovih sinova pogubili mačem. Tako je BOG spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema od asirskoga kralja Sanheriba i svih drugih neprijatelja. Osigurao im je mir sa svih strana. Mnogi su donosili darove BOGU u Jeruzalem, kao i dragocjenosti za judejskoga kralja Ezekiju. Njegov je ugled porastao u očima svih naroda. U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Pomolio se BOGU koji mu je odgovorio i dao mu znak. No Ezekija nije uzvratio zahvalnošću. Njegovo je srce bilo oholo pa se Bog razljutio na njega, na Judu i na Jeruzalem. Ipak, Ezekija se pokajao zbog svoje oholosti, kao i stanovnici Jeruzalema. Tako ih BOŽJA srdžba nije stigla tijekom Ezekijinog života. Ezekija je uživao veliko bogatstvo i čast. Izgradio je sebi riznice za srebro, zlato, drago kamenje, začine, štitove i ostale dragocjene predmete. Izgradio je spremišta za skladištenje žita, mladog vina i svježeg ulja te štale za goveda i torove za ovce. Izgradio je mnogo gradova i stekao mnoga stada sitne i krupne stoke. Bog mu je dao veliko bogatstvo. Ezekija je zaustavio gornji tok rječice Gihon. Vodu je usmjerio prema dolje, u zapadni dio Davidova grada. Bio je uspješan u svemu što je poduzimao. No kad su babilonski službenici poslali svoje izaslanike da se raspitaju o znaku koji se ukazao u zemlji, Bog ga je napustio kako bi ga iskušao i otkrio što je u njegovom srcu. Sve ostalo o Ezekiji, i o tome kako je vjerno služio, zabilježeno je u vizijama proroka Izaije, Amosovog sina, te u povijesnim zapisima o kraljevima Jude i Izraela. Ezekija je umro. Narod ga je sahranio pored njegovih predaka, na brdu gdje se nalaze grobnice Davidovih potomaka. Svi stanovnici Jude i Jeruzalema odali su mu posmrtnu počast. Njegov je sin Manaše postao sljedeći kralj. Manaše je imao dvanaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao pedeset i pet godina. Činio je zlo pred BOGOM, povodeći se za odvratnim običajima naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. Obnovio je poganska svetišta koja je bio porušio njegov otac Ezekija. Izgradio je žrtvenike bogovima baalima i dao načiniti likove božice Ašere. Klanjao se svim sazviježđima i štovao ih. Podigao je poganske žrtvenike u BOŽJEM Hramu, za koji je BOG rekao: »U Jeruzalemu će zauvijek biti moje ime.« U oba dvorišta BOŽJEGA Hrama napravio je žrtvenike svim sazviježđima. Spalio je svoje sinove u vatri kao žrtve u dolini Ben Hinom. Bavio se proricanjem budućnosti i gatanjem, savjetovao se s prizivačima duhova i vračevima. Činio je mnogo zla pred BOGOM i tako izazivao njegov bijes. Dao je napraviti kip idola i postaviti ga u Božji Hram, za koji je Bog rekao Davidu i njegovom sinu Salomonu: »U ovaj Hram i u Jeruzalem, koji sam odabrao između svih Izraelovih plemena, stavit ću svoje ime zauvijek. Više neću iseljavati Izraelce iz zemlje koju sam dao njihovim precima. Samo neka pažljivo izvršavaju sve što sam im zapovjedio — sve zakone, uredbe i pravila koje sam dao preko Mojsija.« Manaše je zaveo stanovnike Jude i Jeruzalema da učine više zla od naroda koje je BOG bio uništio pred Izraelcima. BOG je govorio Manašeu i njegovom narodu, ali oni nisu obraćali pažnju. Stoga, BOG je na njih doveo zapovjednike vojske asirskoga kralja koji su zarobili Manašea. Uhvatili su ga kukama, vezali metalnim okovima i odveli u Babilon. U svojoj se nevolji pomolio svome BOGU. Duboko se ponizio pred Bogom svojih predaka. Molio je i Bog je čuo njegovo preklinjanje. Vratio ga je u Jeruzalem, u njegovo kraljevstvo. Tada je Manaše spoznao da je BOG pravi Bog. Poslije je Manaše dao obnoviti vanjski zid Davidova grada, na zapadnoj strani prema dolini rječice Gihon, sve do Ribljih vrata i oko brda Ofel. Dao je povećati visinu zida. Također, u svim je utvrđenim gradovima Jude postavio vojne zapovjednike. Uklonio je idole stranih bogova, kao i kip idola iz BOŽJEGA Hrama. Uklonio je i sve žrtvenike koje je dao podići na hramskom brdu i u Jeruzalemu. Sve ih je pobacao izvan grada. Obnovio je žrtvenik BOGU i na njemu prinosio žrtve slavljenice i zahvalnice. Zapovjedio je Judejcima da služe Izraelovom BOGU. Narod je i dalje prinosio žrtve na uzvisinama, ali samo svome BOGU. Ostalo o Manašeu, njegova molitva Bogu i riječi vidioca, koji su mu govorili u ime Izraelovog BOGA, sačuvano je u zapisima o kraljevima Izraela. Njegova molitva i kako ga je Bog čuo, svi njegovi grijesi i nevjere, sve o mjestima gdje je gradio poganska svetišta i postavljao kipove božice Ašere i idole prije nego što se pokajao, sve je zabilježeno u zapisima vidioca. Kad je Manaše umro, sahranili su ga u njegovoj palači. Njegov je sin Amon postao sljedeći kralj. Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvije godine. Činio je zlo pred BOGOM, kao i njegov otac Manaše. Prinosio je žrtve i štovao idole koje je dao načiniti njegov otac Manaše. Nije se ponizio pred BOGOM, kao njegov otac, nego je još i uvećao svoju krivnju. Njegovi su se sluge urotili protiv njega i ubili ga u njegovome vlastitom domu. No narod je pobio sve urotnike protiv kralja Amona i postavio njegovog sina Jošiju za kralja. Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikada nije zastranio. U osmoj godini svoje vladavine, dok je još bio sasvim mlad, počeo je tražiti Boga svog pretka Davida. U dvanaestoj je godini svoje vladavine počeo čistiti Judu i Jeruzalem od poganskih svetišta, od kipova božice Ašere, od rezbarenih drvenih idola i metalnih lijevanih idola. U njegovoj su prisutnosti ljudi porušili žrtvenike baalima i žrtvenike za prinos tamjana. Dao je da se polome Ašerini kipovi i porazbijaju drveni i metalni idoli. Smrskao ih je u prah i dao razasuti po grobovima njihovih štovatelja. Kosti svećenika, koji su štovali idole, spalio je na njihovim žrtvenicima. Tako je očistio Judu i Jeruzalem. Isto je učinio u gradovima na području Manašea, Efrajima, Šimuna, sve do Naftalija, kao i u ruševinama oko njih . Porušio je žrtvenike, polomio kipove i idole božice Ašere i smrskao ih u prah. Po cijelom je Izraelu dao polomiti sve žrtvenike za prinos tamjana. Potom se vratio u Jeruzalem. U osamnaestoj je godini svoje vladavine Jošija nastavio čistiti zemlju i Hram. Poslao je Asalijinog sina Šafana, gradskog službenika Maaseja i Joahazovog sina Joaha, koji je bio pisar, da obave popravke i obnove Hram svog BOGA. Otišli su vrhovnom svećeniku Hilkiji i predali mu novac koji je narod davao za Božji Hram. Taj su novac sakupili Leviti, čuvari vrata, od naroda iz Manašeovog i Efrajimovog plemena, i od onih koji su preostali od Izraelaca. Također, sakupljali su od svih Judejaca i Benjaminovaca te od stanovnika Jeruzalema. Novac je povjeren nadglednicima radova u BOŽJEM Hramu koji su isplaćivali radnike što su ga popravljali i obnavljali. Dali su novac stolarima i graditeljima za kupnju rezanog kamena i drva. Drvo je bilo potrebno za obnovu ruševnih zgrada, posebno krovnih greda. Kraljevi Jude bili su potpuno zapustili hramske zgrade. Ljudi su radili pošteno. Nadređeni su im bili Leviti Jahat i Obadija — Merarijevi potomci, te Zaharija i Mešulam — Kehatovi potomci. Leviti, koji su znali svirati glazbene instrumente, nadgledali su nosače tereta i osiguravali da svaki radnik obavlja svoj posao. Neki su od Levita bili određeni za pisare, službenike ili čuvare vrata. Dok su iznosili novac donesen u BOŽJI Hram, svećenik Hilkija je pronašao svitak BOŽJEG zakona, ispisan Mojsijevom rukom. Tada je Hilkija rekao pisaru Šafanu: »Pronašao sam Knjigu zakona u BOŽJEM Hramu«. Hilkija je svitak predao Šafanu, koji ga je odnio kralju. Rekao mu je: »Tvoji sluge izvršavaju sve što im je povjereno. Novac iz BOŽJEGA Hrama predali su nadglednicima radova, a oni ga isplaćuju izvođačima radova.« Tada je pisar Šafan izvijestio kralja: »Svećenik Hilkija dao mi je ovaj svitak«. I Šafan je čitao pred kraljem. Kad je kralj čuo riječi zakona, razderao je odjeću na sebi. Zatim je izdao zapovijed Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Abdonu, pisaru Šafanu i kraljevskom službeniku Asaji: »Idite i pitajte BOGA u moje ime i u ime onih koji su preostali u Izraelu i Judi. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali BOŽJU riječ. Nisu činili sve ono što je zapisano.« Tako su Hilkija i oni koje je kralj poslao s njim otišli k proročici Huldi. Ona je bila žena Šaluma, Tokhatovog sina i Hasrinog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u Drugoj gradskoj četvrti u Jeruzalemu. Razgovarali su s njom. Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike. Dogodit će se sva prokletstva zapisana u knjizi koju su pročitali pred judejskim kraljem. Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato ću iskaliti svoj bijes na ovo mjesto i neće se utišati.’ A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovo poručuje Izraelov BOG: ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred Bogom. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto i njegove stanovnike.’« Poslanici su prenijeli poruku kralju. Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. Otišao je u BOŽJI Hram zajedno sa svim stanovnicima Judeje i Jeruzalema, sa svećenicima i Levitima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je pročitao sve što piše u Knjizi saveza koja je bila pronađena u BOŽJEM Hramu. Potom je stao na svoje mjesto i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i držati njegove zapovijedi, propise i uredbe, koje su zapisane u Knjizi. Zatim je od svih prisutnih u Jeruzalemu i Benjaminu zahtijevao da prisegnu na vjernost savezu. Stanovnici Jeruzalema prihvatili su Božji savez, savez Boga kojeg su štovali njihovi preci. Na cijelome području Izraela Jošija je uklonio sve odvratne idole kojima je narod iskazivao štovanje. Naveo je čitav izraelski narod da štuje svoga BOGA. Sve dok je Jošija bio živ, narod je štovao samo BOGA svojih predaka. Jošija je potom u Jeruzalemu proslavio Pashu u čast BOGA. Pashalno janje klalo se četrnaestog dana u prvome mjesecu. Kralj je svećenicima odredio njihove dužnosti i ohrabrio ih za službu u BOŽJEM Hramu. Levitima, koji su poučavali Izraelce i bili posvećeni za službu BOGU, rekao je: »Stavite sveti Kovčeg u Hram koji je sagradio Salomon, sin izraelskoga kralja Davida. Ne trebate ga više prenositi na svojim ramenima. Sad služite svome BOGU i njegovom narodu Izraelu. Pripremite se za službu u Hramu, prema svojim obiteljima i skupinama. Postupajte prema uputama izraelskoga kralja Davida i njegovog sina Salomona. Zauzmite svoja sveta mjesta s Levitima, tako da možete pomagati ljudima iz svakog plemena svog naroda. Zakoljite pashalno janje i posvetite se. Pripremite ga za svoje sunarodnjake. Postupajte u skladu s riječju koju je BOG dao preko Mojsija.« Jošija je od vlastitih stada za Pashu osigurao 30.000 janjaca i koza za pashalne žrtve te 3.000 junaca za narod. I njegovi su službenici dali svoje dragovoljne priloge za narod, za svećenike i Levite. Hramski službenici Hilkija, Zaharija i Jehiel dali su svećenicima 2.600 janjaca i koza te 300 junaca za pashalne žrtve. Konanija, njegova braća Šemaja i Natanael te levitski poglavari Hašabija, Jeiel i Jozabad dali su za Levite 5.000 janjaca i koza te 500 junaca za pashalne žrtve. Kad je sve bilo spremno za pashalnu službu, svećenici i Leviti, raspoređeni prema skupinama, zauzeli su svoja mjesta, u skladu s kraljevom zapovijedi. Zaklali su pashalno janje. Leviti su derali kožu žrtvenih životinja i dodavali krv svećenicima, koji su njome škropili žrtvenik. Odvojili su životinje namijenjene da budu žrtve paljenice za različita plemena. Prinosili su ih BOGU na način kako propisuje Mojsijev zakon. Jednako su postupali i s juncima. Leviti su pekli pashalne žrtve na vatri, u skladu s propisima. Svete su darove kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama te ih užurbano dijelili cijelom narodu. Poslije su Leviti spremili obrok za sebe i za svećenike, Aronove potomke, koji su sve do noći bili zaposleni oko spaljivanja žrtava paljenica i njihovog loja. Stoga, Leviti su preuzeli spremanje obroka za sebe i svećenike. Pjevači Leviti, Asafovi potomci, zauzeli su mjesta koja su im još bili odredili David, Asaf, Heman i kraljev prorok Jedutun. Čuvari vrata bili su na svakim vratima i nisu morali prekidati svoju službu jer su njihova braća Leviti sve pripremili za njih, za proslavu Pashe. Tako je tog dana izvršena sva BOŽJA služba, kao što je zapovjedio kralj Jošija. Svetkovana je Pasha i prinesene su žrtve paljenice na BOŽJI žrtvenik. Izraelci, koji su bili ondje, sedam su dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnoga kruha. Pasha se nije ovako slavila u Izraelu još od vremena proroka Samuela. Ni jedan od izraelskih kraljeva nije proslavio Pashu kao Jošija, sa svećenicima, Levitima, narodom Jude i Izraela te stanovnicima Jeruzalema. Pasha je ovako svetkovana u osamnaestoj godini Jošijine vladavine. Poslije, nakon što je Jošija uveo red u Hram, egipatski je kralj Neko doveo svoju vojsku i poveo bitku protiv svojih neprijatelja kod Karkemiša na rijeci Eufrat. Jošija je krenuo da mu se suprotstavi. Egipatski je kralj poslao glasnike s porukom: »Ovaj rat ne tiče se tebe, kralju Jude. Nisam došao boriti se protiv tebe, već protiv svojih neprijatelja. Bog mi je zapovjedio da požurim. On je uz mene. Ne protivi mu se, da te ne uništi.« No Jošija nije odustao, već se prerušio da ga ne prepoznaju i krenuo u bitku. Nije poslušao Nekove riječi, što su dolazile iz Božjih usta, već je ušao u bitku na ravnici kod Megida. Strijelci su pogodili kralja Jošiju pa je rekao svojim slugama: »Vodite me odavde. Teško sam ranjen.« Sluge su ga iznijeli iz njegovih kola i prenijeli u druga, u kojima su ga odvezli u Jeruzalem. Ondje je umro. Sahranili su ga u grobnici njegovih predaka. Cijela Juda i Jeruzalem tugovali su za Jošijom. I prorok Jeremija sastavio je pjesme tužaljke posvećene Jošiji. Pjevači i pjevačice još ih i danas pjevaju. Postao je to običaj naroda u Izraelu. Te su pjesme zapisane u Knjizi pogrebnih pjesama. Ostalo o Jošiji, njegovo vjerno služenje u poslušnosti svemu što je zapisano u BOŽJEM zakonu, kao i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude. Narod je za kralja odabrao Joahaza, Jošijinog sina. Postavili su ga za kralja u Jeruzalemu umjesto njegovog oca. Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. Egipatski kralj svrgnuo ga je s prijestolja u Jeruzalemu i nametnuo zemlji obvezu davanja 3.400 kilograma srebra i 34 kilograma zlata. Za kralja Jude i Jeruzalema postavio je Joahazovog brata Elijakima, kojem je promijenio ime u Jojakim, a Joahaza je kralj Neko odveo u Egipat. Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Činio je zlo pred BOGOM. Napao ga je babilonski kralj Nabukodonosor, svezao ga je u okove i odveo u Babilon. Nabukodonosor je tada odnio u Babilon i neke predmete iz BOŽJEGA Hrama te ih stavio u svoju palaču u Babilonu. Ostalo o Jojakimu, o idolima koje je napravio i o svemu što se otkrilo da je činio krivo, zabilježeno je u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude. Njegov je sin Jojakin postao sljedeći kralj. Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca i deset dana. Činio je zlo pred BOGOM. U proljeće iste godine kralj Nabukodonosor poslao je po njega pa je Jojakin odveden u Babilon, a s njim je odneseno još vrijednih predmeta iz BOŽJEGA Hrama. Za kralja Jude i Jeruzalema, Nabukodonosor je postavio Jojakinovog rođaka Sidkiju. Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Činio je zlo pred svojim BOGOM. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom. Nije slušao što mu BOG poručuje preko njega. Pobunio se i protiv kralja Nabukodonosora, koji ga je ranije prisilio da se Bogom zakune na vjernost. Sidkija je postao tvrdoglav i neposlušan Izraelovom BOGU. Svi su vodeći svećenici i narod postali nevjerni. Griješili su sve više. Povodili su se za iskvarenim običajima drugih naroda. Oskvrnuli su BOŽJI Hram u Jeruzalemu koji je BOG učinio svetim. A BOG njihovih predaka uporno ih je upozoravao preko svojih glasnika. Bilo mu je žao njegovog naroda i Hrama. No oni su ismijavali Božje glasnike i prezreli njegove poruke. Rugali su se njegovim prorocima, sve dok se BOG nije razljutio na svoj narod. Tada više nije bilo pomoći. Doveo je na njih babilonskoga kralja koji je napao Judu i Jeruzalem. Pobio je mačem mladiće u Hramu. U Jeruzalemu nije poštedio ni muškarce ni žene, ni mlade ni stare. Bog mu je sve predao na milost i nemilost. Nabukodonosor je odnio u Babilon sve velike i male dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, sve vrijedno što je pripadalo kralju i njegovim službenicima. Zapalili su Božji Hram, srušili zidine Jeruzalema, spalili sve palače i uništili sve što je bilo vrijedno. Oni, koji su izbjegli smrt od mača, odvedeni su u zatočeništvo u Babilon. Bili su robovi babilonskog kralja i njegovih sinova, sve do uspostave Perzijskoga Kraljevstva. Tako se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije: »Sve dok se zemlja ne nauživa svojih propuštenih šabatnih počinaka , počivat će pusta i prazna dok se ne napuni sedamdeset godina.« U prvoj godini vladavine perzijskoga kralja Kira, BOG ga je potaknuo da širom svog kraljevstva objavi poseban proglas. Učinio je to da bi se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije. Kir je poslao glasnike s porukom: »Kir, kralj Perzije, proglašava: BOG neba učinio me kraljem svih kraljevstava na zemlji. Odredio me da mu podignem Hram u Jeruzalemu, u Judi. Zato se slobodno vratite svi vi, koji pripadate njegovom narodu. I neka je s vama vaš BOG«. Perzijskog kralja Kira, za vrijeme prve godine njegovog vladanja , BOG je potaknuo da objavi proglas. Učinio je to da bi se ostvarilo ono što je BOG bio rekao preko Jeremije. Stoga, kralj je širom kraljevstva proglasio, usmeno i pisano: Ovako kaže Kir, kralj Perzije: »BOG, koji je Bog neba, dao mi je sva kraljevstva na zemlji i odredio mi da mu sagradim Hram u Jeruzalemu, u Judi. Tko je od vas iz njegovog naroda, neka je njegov Bog s njim. Neka ide u Jeruzalem, u Judi, da izgradi Hram BOGA, koji je Izraelov Bog, koji je Bog u Jeruzalemu. I gdje god da se još nalazi neki preživjeli iz tog naroda, neka mu ljudi iz tog mjesta pomognu srebrom i zlatom, dobrima i stokom te darovima po vlastitoj želji za Božji Hram u Jeruzalemu.« Tada su se spremili glavari obitelji iz Judinog i Benjaminovog plemena, svećenici i Leviti, i svi koje je potaknuo Bog. Spremili su se da odu i sagrade BOŽJI Hram u Jeruzalemu. Svi su im susjedi pomogli predmetima od srebra i zlata, dobrima i stokom te skupocjenim darovima, još pored svega što su im darovali prema vlastitoj želji. Čak je i kralj Kir donio predmete koji su pripadali BOŽJEM Hramu, a koje je Nabukodonosor odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svojih bogova. Perzijski ih je kralj Kir predao rizničaru Mitredatu da ih prebroji pred judejskim glavarem Šešbasarom. Ovo je broj tih predmeta: 30 zlatnih posuda, 1.000 srebrnih posuda, 29 noževa, 30 zlatnih čaša, 410 srebrnih čaša, i 1.000 ostalih posuda. Ukupno je bilo 5.400 zlatnih i srebrnih predmeta. Šešbasar ih je sve ponio kad su se prognanici vraćali iz Babilona u Jeruzalem. U toj je pokrajini bilo mnogo ljudi koje je babilonski kralj Nabukodonosor odveo kao zarobljenike u Babilon. Njihovo je zatočeništvo završilo pa su se vratili u Jeruzalem i Judu, svatko u svoj grad. Vodili su ih Zerubabel, Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Mordekaj, Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana. Popis Izraelaca: Paroševi potomci — 2.172, Šefatijini potomci — 372 Arahovi potomci — 775, Pahat Moabovi potomci iz Ješuine i Joabove loze — 2.812, Elamovi potomci — 1.254, Zatuovi potomci — 945, Zakajevi potomci — 760, Banijevi potomci — 642, Bebajevi potomci — 623 Azgadovi potomci — 1.222, Adonikamovi potomci — 666, Bigvajevi potomci — 2.056, Adinovi potomci — 454, Aterovi potomci iz Ezekijine loze — 98, Besajevi potomci — 323, Jorini potomci — 112, Hašumovi potomci — 223, Gibarovi potomci — 95; iz Betlehema — 123, iz Netofe — 56, iz Anatota — 128, iz Azmaveta — 42 iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota — 743 iz Rame i Gebe — 621, iz Mikmasa — 122, iz Betela i Aja — 223, iz Neba — 52, iz Magbiša — 156, iz drugog Elama — 1.254, iz Harima — 320, iz Loda, Hadida i Ona — 725, iz Jerihona — 345, iz Senaje — 3.630; svećenici: Jedajini potomci iz Ješuine loze — 973, Imerovi potomci — 1.052, Pašhurovi potomci — 1.247, Harimovi potomci — 1.017, ljudi iz Levijevog plemena, Ješuini i Kadmielovi potomci iz Hodavijine loze — 74; pjevači: Asafovi potomci — 128; vratari hrama: Šalumovi, Aterovi, Talmonovi, Akubovi, Hatitini i Šobajevi potomci — 139; hramske sluge: potomci Sihini, Hasufini, Tabaotovi, Kerosovi, Siahini, Padonovi, Lebanovi, Hagabini, Akubovi, Hagabovi, Šamlajevi, Hananovi, Gidelovi, Gaharovi, Reajini, Resinovi, Nekodini, Gazamovi, Uzini, Paseahini, Besajevi, Asnanini, Meunimovi, Nefusimovi, Bakbukovi, Hakufini, Harhurovi, Baslutovi, Mehidini, Haršini, Barkosovi, Siserini, Tamahovi, Nesiahovi i Hatifini; potomci Salomonovih slugu: potomci Sotajevi, Soferetovi, Perudini, Jalini, Darkonovi, Gidelovi, Šefatijini, Hatilovi, Pokeret Sebaimovi i Amijevi. Ukupan broj hramskih slugu i Salomonovih slugu — 392; ljudi koji su došli iz babilonskih mjesta Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adan i Imera, a nisu mogli dokazati porijeklo svoje obitelji i pripadnost Izraelu: Dalajini, Tobijini i Nekodini potomci — 652; još svećeničkih potomaka: Hobajini, Hakosovi i Barzilajevi potomci. Barzilaj je dobio ime tako što je oženio jednu od kćeri Barzilaja iz Gileada. Te su tri obitelji tražile zapise o svojim obiteljskim stablima, ali ih nisu mogle pronaći. Zato su bile isključene iz svećenstva. Upravitelj im je zabranio jesti hranu za svećenike, sve dok se ne pojavi svećenik koji će se poslužiti Urimom i Tumimom da riješi slučaj. Cijela je skupina povratnika brojala 42.360 ljudi, a k tomu je još bilo i 7.337 njihovih robova i ropkinja te 200 pjevača i pjevačica. Imali su 736 konja, 245 mazgi, 435 deva i 6.720 magaraca. Kad su stigli u Jeruzalem, do mjesta gdje je bio BOŽJI Hram, neki su glavari obitelji dali dobrovoljne darove da se ponovo izgradi Božji Hram na istome mjestu. Dali su u blagajnu za izgradnju hrama koliko god su mogli: 512 kilograma zlata, 2.855 kilograma srebra i 100 svećeničkih odora. Svećenici, Leviti i drugi ljudi iz naroda naselili su Jeruzalem i okolicu. Bili su to hramski pjevači, vratari i sluge. Ostali narod nastanio se u svojim gradovima. Tako su svi Izraelci živjeli u svojim gradovima. Kad je došao sedmi mjesec , Izraelci su se već smjestili po svojim gradovima. Potom se sav narod u jedinstvu okupio u Jeruzalemu. Ješua, Josadakov sin, zajedno s drugim svećenicima, i Zerubabel, Šealtielov sin, zajedno sa svojim rođacima, počeli su graditi žrtvenik Izraelovom Bogu da bi na njemu prinosili žrtve paljenice. Radili su kao što piše u Zakonu Mojsija, Božjeg čovjeka. Iako su se bojali drugih naroda, koji su živjeli s njima na tom području, izgradili su žrtvenik na njegovim prijašnjim temeljima. Na njemu su ujutro i navečer prinosili BOGU žrtve paljenice. U skladu s odredbom u Mojsijevom zakonu, slavili su Blagdan skloništa. Prinosili su propisani broj paljenica za svaki dan blagdana. Zatim su svakog dana prinosili stalne žrtve paljenice pa žrtve određene za Blagdan mladog mjeseca i za sve svete BOŽJE blagdane, kao i one koje se BOGU prinose prema želji. Od prvoga dana sedmog mjeseca BOGU su prinosili žrtve paljenice iako temelji BOŽJEGA Hrama još nisu bili obnovljeni. Zatim su klesarima i tesarima dali novac za njihov rad, a Sidoncima i Tircima su dali hranu, piće i ulje, da im od Libanona do luke Jafa, morem, dovezu cedrova debla. Za to su imali odobrenje perzijskoga kralja Kira. Drugoga mjeseca, druge godine nakon dolaska u Božji Hram u Jeruzalemu, Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, započeli su radove. Njihovi su sunarodnjaci radili s njima — svećenici, Leviti i svi koji su se iz zatočeništva vratili u Jeruzalem. Za nadzornike izgradnje BOŽJEGA Hrama odredili su Levite koji su bili stariji od dvadeset godina. Nadzornici radova na Božjem Hramu bili su: Ješua sa svojim sinovima, i braćom — Kadmielom, Binujem i Hodavijom, a radnici su bili Leviti iz Henadadove obitelji. Kad su graditelji položili temelje BOŽJEGA Hrama, svećenici su odjenuli odore i uzeli trube, a Leviti, Asafovi potomci, cimbala. Stali su na svoja mjesta da bi slavili BOGA, kao što je bio propisao Izraelov kralj David. Naizmjence su slavili BOGA i zahvaljivali mu, svaka grupa pjevajući svoj dio. Pjevali su: »BOG je dobar! Njegova vjerna ljubav vječna je prema Izraelu!« I sav je narod glasno vikao slaveći BOGA jer su bili položeni temelji BOŽJEGA Hrama. Mnogi od starijih svećenika, Levita i glavara obitelji, koji su se sjećali prijašnjega Hrama, glasno su zaplakali vidjevši temelje ovoga Hrama, dok su drugi klicali od radosti. I nije se mogao razlikovati zvuk radosnog klicanja od zvuka plača. Svi su bili glasni i daleko ih se čulo. Neki su ljudi na tome području bili protiv naroda iz Judinog i Benjaminovog plemena. Kad su čuli da povratnici grade hram Izraelovom BOGU, došli su Zerubabelu i glavarima obitelji te rekli: »Dajte da vam pomognemo s gradnjom jer i mi, kao i vi, štujemo vašeg Boga. Prinosimo mu žrtve još od vremena vladavine Esar Hadona , kralja Asirije, koji nas je doveo ovamo.« No Zerubabel, Ješua i ostali glavari izraelskih obitelji su odgovorili: »Ne možete sudjelovati u izgradnji Hrama našem Bogu. Sami ćemo sagraditi Hram za Izraelovog BOGA, kao što nam je zapovjedio Kir, kralj Perzije.« Tada su drugi narodi s tog područja počeli zastrašivati narod Jude i ometati ga u izgradnji. Potkupljivali su službenike na vlasti da Židovima pokvare namjere. To su radili cijelo vrijeme vladavine perzijskoga kralja Kira, sve do vladavine perzijskoga kralja Darija. Na početku vladavine perzijskoga kralja Kserksa , napisali su tužbu protiv naroda Jude i Jeruzalema. U vrijeme vladavine perzijskoga kralja Artakserksa, pisali su mu Bišlam, Mitredat, Tabel i njegovi suradnici. Pismo je napisano na aramejskom jeziku, a zatim prevedeno. A namjesnik Rehum i bilježnik Šimšaj napisali su pismo kralju Artakserksu protiv Jeruzalema: Namjesnik Rehum i bilježnik Šimšaj sa svojim suradnicima — sucima, upraviteljima i službenicima nad stanovnicima Tripolija, Perzije, Ereha i Babilona, s Elamcima iz Suse i s ostalim narodima, koje je veliki i plemeniti Asurbanipal prognao te naselio u gradu Samariji i drugim mjestima u pokrajini, s druge strane rijeke Eufrat. Ovo je prijepis pisma koje su mu poslali: Kralju Artakserksu, od njegovih slugu, naroda u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat. Neka kralj zna da su Židovi, koji su od tebe došli k nama, otišli u Jeruzalem. Obnavljaju taj buntovnički i opaki grad — završavaju zidine i popravljaju temelje. Nadalje, neka kralj zna: ako taj grad bude sagrađen, a zidine obnovljene, oni neće plaćati ni porez, ni danak, ni carinu, pa će se smanjiti kraljev prihod. Budući da smo se obavezali kralju i da ne želimo gledati kako mu se nanosi sramota, šaljemo ovo pismo i obavještavamo kralja. Predlažemo da se istraže zapisi tvojih prethodnika. Tamo ćeš naći da je Jeruzalem buntovnički grad, nevolja za kraljeve i pokrajine, te da se u njemu odavno dižu bune. Zato je i bio uništen. Obznanjujemo kralju: ako se ovaj grad i njegove zidine obnove, nećeš imati vlast u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat. Kralj je poslao ovaj odgovor: Namjesniku Rehumu i bilježniku Šimšaju, i ostalim njihovim suradnicima, koji žive u Samariji i ostalim mjestima pokrajine, s druge strane rijeke Eufrat: Pozdrav! Pismo koje ste nam poslali prevedeno je i pročitano preda mnom. Prema mojoj je zapovijedi istraženo i utvrđeno da se taj grad od davnina dizao protiv kraljeva i da su se u njemu dizale bune i ustanci. Jeruzalem je imao moćne kraljeve, koji su vladali nad čitavom pokrajinom s druge strane rijeke Eufrat i kojima su plaćali poreze, danak i carinu. Stoga, naredite tim ljudima da prestanu graditi i da ne obnavljaju grad, sve dok ja to ne zapovjedim. Pazite da ne zanemarite ovaj slučaj. Zašto da se kralju gomila šteta? Čim se prijepis pisma kralja Artakserksa pročitao pred Rehumom, bilježnikom Šimšajem i njihovim suradnicima, žurno su otišli k Židovima u Jeruzalem i nasilno im prekinuli radove. Tako su prestali radovi na Božjem Hramu u Jeruzalemu. Obustava je rada trajala sve do druge godine vladavine perzijskoga kralja Darija. A proroci Hagaj i Zaharija, Idov sin, počeli su proricati Židovima u Judi i Jeruzalemu u ime Izraelovog Boga, koji je bio nad njima. Tada su Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, počeli ponovo graditi Božji Hram u Jeruzalemu, a Božji su proroci bili s njima i pomagali im. U to su vrijeme došli k njima Tatnaj, upravitelj pokrajine s druge strane rijeke Eufrat, Šetar Boznaj i njihovi suradnici te ih upitali: »Tko vam je dopustio da gradite i obnovite ovaj Hram?« Također, pitali su: »Kako se zovu ljudi koji grade ovu građevinu?« No Bog je bdio nad židovskim starješinama te ih nisu spriječili u obnovi dok se kralju Dariju nije poslao izvještaj na koji je on trebao dati pisani odgovor. Tatnaj, upravitelj pokrajine s druge strane rijeke Eufrat, Šetar Boznaj i njihovi suradnici, izaslanici u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat, poslali su pismo kralju Dariju. U njemu je pisalo: Kralju Darije, srdačan pozdrav! Neka kralj zna da smo otišli u pokrajinu Judu, do Hrama velikog Boga. Radovi su u tijeku — grade klesanim kamenjem, a u zidove polažu grede. Marljivo rade i brzo napreduju. Razgovarali smo s njihovim starješinama i upitali ih: »Tko vam je dao dopuštenje da ponovo gradite Hram i obnovite ovu građevinu?« Pitali smo i za njihova imena, da bismo zapisali kako se zovu njihovi vođe i izvijestili tebe. Oni su nam ovako odgovorili: »Mi smo sluge Boga neba i zemlje. Obnavljamo Hram koji je jedan veliki izraelski kralj sagradio i završio prije mnogo godina. Budući da su naši preci razljutili Boga neba, on ih je predao Kaldejcu Nabukodonosoru, kralju Babilona, koji je razorio ovaj Hram i odveo narod u Babilon. Međutim, prve godine, kada je kralj Kir vladao Babilonijom, izdao je proglas o ponovoj izgradnji ovog Božjega Hrama. I još je kralj Kir iz babilonskog hrama iznio zlatne i srebrne predmete koji su pripadali Božjem Hramu. Njih je Nabukodonosor uzeo iz Hrama u Jeruzalemu i odnio u hram u Babilonu. A kralj ih je Kir predao čovjeku po imenu Šešbasar, kojeg je postavio za upravitelja, i rekao mu: ‘Uzmi ove predmete i vrati ih u Hram u Jeruzalemu. I neka se Božji Hram ponovo sagradi na svome mjestu.’ Tako je Šešbasar došao i položio temelje Božjega Hrama u Jeruzalemu. I od tog vremena pa dosad izvode se radovi, ali još nisu završeni.« Dakle, ako je kralju po volji, neka se pretraže kraljevski arhivi u Babilonu, da se vidi je li kralj Kir zaista bio izdao proglas o obnovi Božjega Hrama u Jeruzalemu, pa neka nam zatim kralj pošalje svoju odluku o tome pitanju. Tada je kralj Darije dao zapovijed da se pretraži arhiv kraljevskih dokumenata, pohranjen u babilonskoj riznici. U palači Ekbatani, u pokrajini Mediji, pronađen je svitak na kojem je pisalo: Službeni zapis: Prve godine vladavine kralja Kira, kralj je donio ovaj proglas o Božjem Hramu u Jeruzalemu: Neka se Hram ponovo sagradi kao mjesto gdje će se prinositi žrtve. Neka mu se polože temelji! Hram će biti trideset metara visok i trideset metara širok. Zidovi će se graditi u slojevima od tri reda velikoga kamenja i jednog reda drvenih greda. Troškovi će se naplatiti iz kraljevske riznice. Nadalje, zlatni i srebrni predmeti iz Božjega Hrama, koje je Nabukodonosor uzeo u Jeruzalemu i donio u Babilon, moraju se vratiti na mjesto u Hram u Jeruzalemu. Stavite ih u Božji Hram! Zatim je kralj Darije poslao ovu zapovijed svojim službenicima: Zato, dakle, Tatnaju, upravitelju pokrajine s druge strane rijeke Eufrat, Šetar Boznaje i vi, njihovi suradnici, poslanici u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat, držite se dalje od toga mjesta. Pustite ih na miru da rade na Božjem Hramu. Neka židovski upravitelj i židovske starješine ponovo sagrade Božji Hram na njegovu mjestu. Nadalje, dajem vam zapovijed, da znate što trebate činiti za židovske starješine, za obnovu Božjeg Hrama: neka se troškovi naplate u potpunosti i bez odgode iz kraljevske riznice, od poreznih prihoda iz pokrajine s druge strane rijeke Eufrat. Dajte im što god je potrebno za žrtve paljenice Bogu neba — junce, ovnove ili janjce te pšenicu, sol, vino ili ulje. Što god traže svećenici u Jeruzalemu, neka im se obavezno daje svakog dana, da mogu prinositi ugodne žrtve Bogu neba i moliti za kralja i njegove sinove. Nadalje, dajem zapovijed: tko god prekrši ovu odredbu, neka mu iz kuće izvade i zašilje gredu pa ga nabiju na nju, a od kuće neka mu naprave smetlište. Neka Bog, koji je ondje nastanio svoje ime, sruši svakoga kralja ili narod koji prekrši ovu zapovijed ili pokuša uništiti Božji Hram u Jeruzalemu. Ja, Darije, dao sam ovu zapovijed. Neka se izvrši brzo i u potpunosti! Tada su Tatnaj, upravitelj pokrajine s druge strane rijeke Eufrat, Šetar Boznaj i njihovi suradnici marljivo izvršili zapovijed koju je poslao kralj Darije i sve što je u njoj pisalo. Tako su židovski starješine nastavili graditi. Napredovali su ohrabreni prorokovanjem proroka Hagaja i Zaharije, Idovog sina. Završili su gradnju u skladu sa zapovijedi Izraelovog Boga i odredbama perzijskih kraljeva Kira, Darija i Artakserksa. Hram je završen trećega dana mjeseca Adara , šeste godine vladavine kralja Darija . Tada su Izraelci s radošću proslavili posvećenje Božjega Hrama. Na svečanosti su bili svećenici, Leviti i ostali povratnici. Za posvećenje su Božjega Hrama prinijeli stotinu junaca, dvije stotine ovnova i četiri stotine janjaca. Prinijeli su i dvanaest jaraca kao žrtvu očišćenja od grijeha za sav Izrael, po jednog jarca za svako Izraelovo pleme. Postavili su svećenike prema njihovim skupinama i Levite prema njihovim grupama da služe Bogu u Jeruzalemu, kao što je zapisano u Knjizi Mojsijevoj. Četrnaestoga su dana prvog mjeseca povratnici proslavili Pashu. Svećenici i Leviti očistili su se obrednim pranjem i tako se pripremili za blagdan. Leviti su zaklali pashalno janje za sve povratnike, za svoju braću svećenike i za sebe. Tako su svi Izraelci, koji su se vratili iz progonstva, jeli pashalni obrok. S njima su jeli i svi oni koji su im se pridružili i okrenuli se od nemoralnih djela naroda s tog područja. To su učinili da bi tražili Izraelovog BOGA. Sedam su dana radosno slavili Blagdan beskvasnih kruhova. BOG ih je jako razveselio promijenivši stav asirskoga kralja o njima te im je on pomogao s radovima na Hramu Izraelovog Boga. Nakon tih događaja , u vrijeme Artakserksove vladavine Perzijom, Ezra je došao u Jeruzalem. On je bio Serajin sin, a ovo je bila njegova loza do vrhovnog svećenika Arona: Ezra, Seraja, Azarija, Hilkija, Šalum, Sadok, Ahitub, Amarija, Azarija, Merajot, Zerahija, Uzi, Buki, Abišua, Pinhas, Eleazar, vrhovni svećenik Aron. Taj Ezra vratio se iz Babilona, a bio je učitelj , vrstan poznavatelj Mojsijevog zakona. To je zakon koji je Izraelov BOG. Kralj Artakserkso dao mu je sve što je tražio jer je BOG bio s Ezrom. S Ezrom su u Jeruzalem došli i drugi Izraelci, među kojima su bili i svećenici, Leviti, pjevači, vratari i hramski sluge. Bilo je to sedme godine vladavine kralja Artakserksa. Ezra je stigao u Jeruzalem petog mjeseca sedme godine kraljeve vladavine. Krenuo je iz Babilona prvoga dana prvog mjeseca i stigao u Jeruzalem prvoga dana petog mjeseca. Imao je naklonost svog Boga zato što se predao proučavanju i primjeni BOŽJEGA Zakona. Također, poučavao je Izrael pravilima i propisima Zakona. Ezra je bio svećenik i učitelj, poznavatelj zapovijedi i uredbi koje je BOG dao Izraelu. Ovo je prijepis pisma koje je kralj Artakserkso dao Ezri: Artakserkso, kralj kraljeva, svećeniku Ezri, učitelju Zakona Boga neba: Pozdrav! Dajem odredbu: Svi Izraelci u mome kraljevstvu, uključujući svećenike i Levite, koji svojevoljno žele ići u Jeruzalem, smiju ići s tobom. Ja, i sedmorica mojih savjetnika, šaljemo te da ispitaš kako se Juda i Jeruzalem pridržavaju zakona tvog Boga, koji nosiš sa sobom. Osim toga, ponesi sa sobom srebro i zlato koje kralj i njegovi savjetnici daruju izraelskom Bogu, čije se prebivalište nalazi u Jeruzalemu. Ponesi i sve srebro i zlato koje budeš prikupio u čitavoj babilonskoj pokrajini. To će biti dragovoljni prinosi od izraelskog naroda i svećenika za Hram njihovog Boga u Jeruzalemu. Obavezno se pobrini da tim novcem kupiš junce, ovnove i janjce te odgovarajuće prinosne i lijevane žrtve. Sve ih prinesi na žrtveniku Hrama svog Boga u Jeruzalemu. Preostalim srebrom i zlatom ti i tvoji svećenici učinite što smatrate da je najbolje, u skladu s voljom svoga Boga. Sve predmete, koji su ti dani za službu u Hramu tvog Boga, predaj pred jeruzalemskim Bogom. I što god drugo bude potrebno za Hram tvog Boga, budući da si odgovoran za nabavu, uzmi na račun kraljeve riznice. Ja, kralj Artakserkso, određujem svim rizničarima pokrajine s druge strane rijeke Eufrat, da marljivo nabavite sve što svećenik Ezra, učitelj Zakona Boga neba, zatraži od vas. Smijete dati do tri i pol tone srebra, deset tona pšenice, dvije tisuće litara vina, dvije tisuće litara ulja i neograničene mjere soli. Sve što je Bog neba propisao neka se revno učini za Hram Boga neba, da se ne razljuti na moje kraljevstvo i moje sinove. Nadalje, svećenicima, Levitima, pjevačima, vratarima, hramskim slugama i drugim službenicima ovog Božjega Hrama ne smijete nametati porez, danak niti carinu. A ti, Ezra, u skladu s mudrošću koju ti je dao Bog, postavi pravnike i suce. Neka dijele pravdu čitavom narodu u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat, svima koji poznaju zakone tvog Boga. A ti ćeš poučiti one koji ih ne znaju. Tko god se ne pokorava zakonu tvog Boga, ili kraljevom zakonu, neka se oštro kazni. Ovisno o zločinu, neka se kazni smrću, progonstvom, oduzimanjem imovine ili zatvorom. »Neka je blagoslovljen BOG naših predaka, koji je kralju u srce stavio želju da iskaže čast BOŽJEM Hramu u Jeruzalemu. Bog mi je pred kraljem, njegovim savjetnicima i svim njegovim uvaženim službenicima, pokazao svoju ljubav i vjernost. Moj je BOG bio sa mnom, i to me ohrabrilo pa sam okupio izraelske glavare da idu sa mnom.« Ovo su glavari obitelji i drugi koji su sa mnom otišli iz Babilona za vladavine kralja Artakserksa: od Pinhasovih potomaka — Geršom; od Itamarovih potomaka — Daniel; od Davidovih potomaka — Hatuš; od Šekanijinih potomaka — Paroševi potomci, Zaharija i još 150 muškaraca; od Pahat Moabovih potomaka — Elioenaj, Zerahijin sin, i s njim 200 muškaraca; od Zatuovih potomaka — Šekanija, Jahazielov sin, i s njim 300 muškaraca; od Adinovih potomaka — Ebed, Jonatanov sin, i s njim 50 muškaraca; od Elamovih potomaka — Izaija, Atalijin sin, i s njim 70 muškaraca; od Šefatijinih potomaka — Zebadija, Mihaelov sin, i s njim 80 muškaraca; od Joabovih potomaka: Obadija, Jehielov sin, i s njim 218 muškaraca; od Banijevih potomaka — Šelomit, Josifijin sin, i s njim 160 muškaraca; od Bebajevih potomaka — Zaharija, Bebajev sin, i s njim 28 muškaraca; od Azgadovih potomaka — Johanan, Hakatanov sin, i s njim 110 muškaraca; od Adonikamovih potomaka, koji su došli kasnije — Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima 60 muškaraca; od Bigvajevih potomaka — Utaj i Zakur i s njima 70 muškaraca. Ja, Ezra, okupio sam ih kod rijeke, koja teče prema Ahavi, pa smo se ondje utaborili tri dana. Kad sam pregledao narod i svećenike, utvrdio sam da nema Levita. Stoga sam pozvao glavare: Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, drugog Elnatana, Natana, Zahariju i Mešulama te učitelje Jojariba i Elnatana. Poslao sam ih Idu, glavaru u mjestu Kasifija. Rekao sam im što da kažu Idu i njegovim rođacima, hramskim slugama u Kasifiji — da nam pošalju službenike za Hram našega Boga. I budući da je milostivi Bog bio s nama, doveli su nam Šerebiju, sposobnog čovjeka, Mahlijevog potomka (Mahli je bio Levijev sin i Izraelov unuk). Doveli su i Šerebijine sinove i braću, ukupno njih osamnaestoricu. Doveli su i Hašabiju i Ješaju, Merarijevog potomka, te dvadesetoricu njegove braće i nećaka. Osim njih, doveli su i dvjesto dvadesetoricu hramskih službenika, koje su David i glavari odredili da pomažu Levitima. Svi su oni imenom navedeni u popisu. Ondje sam, pored rijeke Ahave, proglasio post, da bismo se ponizili pred svojim Bogom. Molili smo ga za sigurno putovanje, za sebe, svoju djecu i svu svoju imovinu. Bilo me sram od kralja tražiti vojnike i konjanike da nas putem štite od neprijatelja jer smo mu bili rekli: »Naš je Bog dobar prema svima koji ga traže, ali njegova je srdžba velika prema svima koji se okreću od njega.« Tako smo postili i molili Boga, a on je odgovorio na našu molbu. Zatim sam izabrao dvanaestoricu glavnih svećenika: Šerebiju, Hašabiju i desetoricu njihovih rođaka. Izvagao sam im srebro, zlato i predmete koje su kao prilog za Hram našeg Boga dali kralj, njegovi savjetnici, njegovi službenici i cijeli Izrael u Babilonu. Izvagao sam i dao im dvadeset i dvije tone srebra, tri i pol tone srebrnih predmeta, tri i pol tone zlata, dvadeset zlatnih posuda vrijednih tisuću zlatnika i dvije prekrasne posude od polirane bronce, dragocjene poput zlata. Rekao sam svećenicima: »I vi i ovi predmeti sveti ste BOGU. Ovo srebro i zlato su dar BOGU naših predaka. Pazite ih i čuvajte dok ih ne predate glavnim svećenicima, Levitima i glavarima Izraelovih obitelji. Izvažite ih u prostorijama BOŽJEGA Hrama u Jeruzalemu.« Tada su svećenici i Leviti primili izvagano srebro, zlato i predmete da ih odnesu u Hram našeg Boga u Jeruzalemu. Dvanaestoga dana prvog mjeseca krenuli smo s rijeke Ahave i uputili se u Jeruzalem. Bog je bio s nama i na putu nas štitio od neprijatelja i pljačkaša. Kad smo stigli u Jeruzalem, odmorili smo se tri dana. Četvrtog smo dana u Hramu svoga Boga izvagali srebro, zlato i predmete u nazočnosti svećenika Meremota, Urijinog sina, i predali mu ih. S njim su bili Eleazar, Pinhasov sin, i Leviti — Jozabad, Ješuin sin te Noadija, Binujev sin. Sve je prebrojano i izvagano, a zatim je upisana sveukupna težina. Tada su prognanici, koji su se vratili iz zatočeništva, prinijeli žrtve paljenice izraelskom Bogu: dvanaest junaca za cijeli Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca i dvanaest jaraca za žrtvu za grijeh. Sve to bila je žrtva paljenica BOGU. Židovi su kraljeva pisma predali kraljevim namjesnicima i upraviteljima pokrajine s druge strane rijeke Eufrat. I oni su dali podršku židovskom narodu i Božjem Hramu. Kad je sve to obavljeno, k meni su došli glavari i rekli: »Izraelski narod, svećenici i Leviti nisu se držali odvojeno od susjednih naroda i gnjusoba koje čine Kanaanci, Hetiti, Perižani, Jebusejci, Amonci, Moapci, Egipćani i Amorejci. Sebi i svojim sinovima uzimali su njihove kćeri za žene i pomiješali sveti rod s drugim narodima. A glavari i službenici bili su predvodnici u toj nevjeri.« Kad sam to čuo, razderao sam svoju odjeću i ogrtač, čupao kosu i bradu pa užasnut sjeo. Tada su se oko mene okupili svi oni koji su se uplašili riječi Izraelovog Boga zbog nevjere povratnika. A ja sam, užasnut, sjedio sve do večernje žrtve. Kad je bilo vrijeme za večernju žrtvu, ustao sam teškog srca, u razderanoj odjeći i ogrtaču. Zatim sam pao na koljena i raširio ruke prema svom BOGU. Molio sam: »Bože moj! Toliko me sram da ne mogu podići pogled prema tebi. Grijesi su nam se namnožili preko glave i naša je krivnja narasla do neba. Od vremena naših predaka pa do danas krivi smo za mnoge grijehe. Zbog toga su strani kraljevi nas, naše kraljeve i naše svećenike napadali, pljačkali, ponižavali i odvodili u zatočeništvo. A tako je i danas. A sad nam je, za jedan tren, naš BOG pokazao naklonost. Ostavio nam je dio svoga naroda i dao nam čvrsto uporište na svom svetome mjestu. Razveselio nas je i dao nam malo olakšanja od ropstva. Jer, robovi smo, ali naš Bog nas nije ostavio u ropstvu. Pokazao nam je dobrotu naočigled perzijskih kraljeva. Dao nam je novi život, da bismo ponovo sagradili Hram svog Boga i obnovili njegove ruševine. Pružio nam je zaštitu u Judi i Jeruzalemu. A sad, nakon ovog, Bože naš, što da kažemo? Zanemarili smo tvoje zapovijedi. A dao si ih preko svojih slugu proroka, govoreći: ‘Zemlja koju ćete zaposjesti je nečista jer su je zagadili njezini narodi svojim odvratnostima. Ispunili su zemlju gadostima, od jednog kraja do drugog. Stoga, nemojte davati svoje kćeri za žene njihovim sinovima i ne uzimajte njihove kćeri za žene svojim sinovima. Ne promičite mir ni blagostanje tih naroda. Tako ćete biti snažni i jest ćete dobre plodove zemlje. I tako ćete moći ostaviti zemlju u nasljedstvo svojoj djeci zauvijek.’ Sve nas je to snašlo zbog naših zlih djela i naše velike krivnje. A ti si nas, Bože naš, kaznio blaže nego što naši grijesi zaslužuju. I još si dao da se dio našeg naroda vrati. Pa zar da ponovo kršimo tvoje zapovijedi i sklapamo brakove s narodima koji čine takve gadosti? Zar se ne bi razljutio na nas toliko da nas zatreš, da ne ostane ni dio naroda, niti da itko preživi? BOŽE Izraelov, ti si pravedan i očuvao si dio našeg naroda. Evo nas pred tobom sa svojom krivnjom, premda nitko od nas ne bi smio stati pred tebe.« Ezra se molio, priznavao grijehe, plakao i ležao potrbuške na zemlji pred Božjim Hramom. Veliko se mnoštvo Izraelaca — muškarci, žene i djeca — okupilo oko njega. Svi su gorko plakali. Tada je Šekanija, Jehielov sin, jedan od Elamovih potomaka, rekao Ezri: »Bili smo nevjerni svome Bogu kad smo se ženili strankinjama iz naroda što nas okružuju. No, unatoč tomu, još ima nade za Izrael. Stoga, sklopimo savez pred svojim Bogom i obavežimo se da ćemo otpustiti sve te žene i njihovu djecu. Učinit ćemo kako su nas savjetovali Ezra i oni koji poštuju zapovijedi našeg Boga. Neka bude po Zakonu. Učini to, jer ti je to dužnost, a mi ćemo te podržati. Budi hrabar i učini to!« I Ezra je krenuo. Potaknuo je vodeće svećenike, Levite i sve Izraelce da prisegnu da će učiniti kako je rečeno. Zatim je otišao od Božjega Hrama i ušao u odaju Johanana, Elijašibovog sina, gdje je proveo noć. Niti je jeo kruh niti je pio vodu jer je i dalje tugovao zbog nevjere povratnika. Zatim je izdao proglas po čitavoj Judi i Jeruzalemu da se svi povratnici okupe u Jeruzalemu. Ako tko ne dođe za tri dana, bit će mu zaplijenjena sva imovina i bit će isključen iz zajednice povratnika, u skladu s odlukom glavara i starješina. Za tri su se dana svi muškarci s područja Judinog i Benjaminovog plemena okupili u Jeruzalemu. Dvadesetoga dana devetog mjeseca sav je narod sjedio na trgu pred Božjim Hramom. Drhtali su zbog svog prekršaja i zbog jake kiše. Tada je svećenik Ezra ustao i rekao im: »Počinili ste prekršaj. Ženili ste se strankinjama i tako uvećali Izraelovu krivnju. Stoga, sad to priznajte BOGU svojih predaka i učinite što je po njegovoj volji. Razdvojite se od naroda koji žive u zemlji i od svojih žena strankinja.« Cijeli je skup glasno odgovorio: »Tako je! Moramo učiniti kako si rekao. Ali ovdje je puno ljudi i kišno je razdoblje. Ne možemo stajati vani. Osim toga, taj se zadatak ne može izvršiti za dan-dva jer puno nas je počinilo tako težak prekršaj. Neka naši glavari zastupaju cijeli skup pa neka se zakaže vrijeme za svakog muškarca iz naših gradova koji ima ženu strankinju. On će doći zajedno sa starješinama i sucima iz svoga grada. Tako ćemo raditi sve dok se naš Bog ne prestane ljutiti na nas zbog ovog prekršaja.« Tome su se protivili samo Jonatan, Asahelov sin, i Jahzija, Tikvin sin, a u tome su ih podržali Mešulam i Levit Šabetaj. Povratnici su učinili kako je rečeno. Svećenik Ezra odabrao je muškarce koji su bili glavari obitelji, po jednoga iz svakog plemena. Svi su bili poimence određeni. Glavari su počeli ispitivati slučajeve prvoga dana desetoga mjeseca . Do prvoga dana prvoga mjeseca završili su sa svima koji su oženili strankinje. Ovo su potomci svećenika, koji su oženili strankinje: od potomaka Josadakovog sina Ješue i njegove braće — Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija. Svi su oni obećali da će se razvesti od svojih žena i svaki za svoju krivnju prinijeti ovna iz stada kao žrtvu za krivnju; od Imerovih potomaka — Hanani i Zebadija; od Harimovih potomaka — Maaseja, Elija, Šemaja, Jehiel i Uzija; od Pašhurovih potomaka — Elioenaj, Maaseja, Išmael, Netanel, Jozabad i Elasa; od Levita — Jozabad, Šimej, Kelaja (to jest Kelita), Petahija, Juda i Eliezer; od pjevača — Elijašib; od čuvara vrata — Šalum, Telem i Uri; od ostalih Izraelaca: od Paroševih potomaka — Ramija, Jizija, Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja; od Elamovih potomaka — Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i Elija; od Zatuovih potomaka — Elioenaj, Elijašib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza; od Bebajevih potomaka — Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj; od Banijevih potomaka — Mešulam, Maluk, Adaja, Jašub, Šeal i Ramot; od Pahat Moabovih potomaka: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i Manaše; od Harimovih potomaka — Eliezer, Išija, Malkija, Šemaja, Šimun, Benjamin, Maluk i Šemarija; od Hašumovih potomaka — Matenaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaše i Šimej; od Banijevih potomaka — Maadaj, Amram, Uel, Benaja, Bedija, Kelu, Vanija, Meremot, Elijašib, Matanija, Matenaj i Jaasaj; od Binujevih potomaka: Šimej, Šelemija, Natan, Adaja, Maknadebaj, Šašaj, Šaraj, Azarel, Šelemija, Šemarija, Šalum, Amarija i Josip; od Nebovih potomaka — Jeiel, Matitija, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel i Benaja. Svi su oni oženili strankinje, a nekima su te žene rodile i djecu. Ovo je izvještaj Nehemije, Hakalijinog sina: Dvadesete godine Artakserksove vladavine, u mjesecu Kislevu , dok sam bio u palači u gradu Suzi, došao je Hanani, jedan od moje braće, s još nekim ljudima iz Jude. Raspitao sam se kod njih o Židovima, koji su izbjegli progonstvo i ostali u Judi, i o Jeruzalemu. Rekli su mi: »Oni koji su izbjegli progonstvo i ostali u pokrajini Judi u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemske su zidine razvaljene, a vrata uništena vatrom.« Kad sam čuo te riječi, sjeo sam i zaplakao. Danima sam tugovao, postio i molio pred Bogom neba. Zatim sam rekao: »O, BOŽE! Ti si Bog neba — velik i moćan Bog! Čuvaš svoj savez i vjerno iskazuješ ljubav onima koji te vole i vrše tvoje zapovijedi. Poslušaj me i pogledaj! Čuj molitvu svog sluge, dok se danonoćno pred tobom moli za tvoje sluge, za izraelski narod. Priznajem grijehe izraelskog naroda protiv tebe. Priznajem da smo i ja i moja obitelj griješili protiv tebe. Loše smo se odnosili prema tebi. Nismo se držali tvojih zapovijedi, pravila i propisa koje si dao svome slugi Mojsiju. Sjeti se što si rekao svom slugi Mojsiju: ‘Budete li nevjerni, raspršit ću vas među narode. Ali, ako mi se vratite, ako držite i vršite moje zapovijedi — ma bili prognani i na kraj neba — odande ću vas sabrati i dovesti na mjesto koje sam izabrao za prebivalište svome imenu.’ Oni su tvoji sluge i tvoj narod koji si otkupio svojom velikom moći i svojom snažnom rukom. O, Gospodaru, pažljivo poslušaj molitvu ovoga tvog sluge i molitvu svih tvojih slugu koji te s radošću štuju. Daj svome slugi da uspije danas, daj da mu kralj bude naklonjen.« U to sam vrijeme bio kraljev peharnik . Dvadesete godine vladavine kralja Artakserksa, u mjesecu Nisanu , kad su kralju donijeli vino, ja sam ga uzeo i dao mu ga. Budući da nikad prije nisam bio tužan pred njim, kralj me upitao: »Zašto izgledaš tužno, a nisi bolestan? Sigurno nosiš tugu u srcu.« Tada sam se jako uplašio. No rekao sam kralju: »Živio kralj zauvijek! Kako da ne budem tužan kad grad u kojem su pokopani moji preci leži opustošen i ruševan, a vrata mu je progutala vatra?« Tada me kralj upitao: »Što želiš da učinim?« Pomolio sam se Bogu neba pa odgovorio kralju: »Ako je kralju po volji i ako smatra da sam mu dobar sluga, neka me pošalje u Judu, u grad gdje su pokopani moji preci, da ga ponovo sagradim.« Tada me kralj, uz koga je sjedila kraljica, upitao: »Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?« Budući da je kralju bilo drago da me pošalje, naznačio sam mu vrijeme. I još sam mu rekao: »Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma za upravitelje pokrajine preko rijeke Eufrat, da mi dopuste prolazak do Jude. Trebam i pismo za Asafa, čuvara kraljeve šume, kako bi mi dao drva da napravim grede za vrata na hramskoj tvrđavi, na gradskim zidinama i na kući u kojoj ću stanovati.« Kralj mi je dao što sam tražio jer mi je Bog bio naklonjen. Stoga, otišao sam upraviteljima pokrajine preko rijeke Eufrat i dao im kraljeva pisma, a kralj je sa mnom poslao vojne zapovjednike i konjanike. Kad su za to čuli Sanbalat Horonac i službenik Tobija Amonac, jako su se uznemirili što je netko došao raditi za dobrobit Izraelaca. Stigao sam u Jeruzalem i ostao ondje tri dana. Ustao sam noću i krenuo s još nekoliko ljudi. Nikome nisam rekao što mi je Bog stavio na srce da učinim za Jeruzalem. Nismo koristili teretne životinje osim one na kojoj sam jahao. Noću sam se uputio kroz Dolinska vrata, pokraj Zmajevog bunara, do Smetlišnih vrata. Pregledavao sam zidine Jeruzalema, koje su bile razorene, i njihova vrata, koja je progutala vatra. Zatim sam otišao dalje, do Izvorskih vrata i do Kraljevog jezerca. No ondje nije bilo mjesta da bi prošla životinja koju sam jahao pa sam se noću kretao dolinom i dalje pregledavao zidine. Zatim sam se okrenuo, ušao kroz Dolinska vrata i vratio se. Službenici nisu znali kamo sam otišao niti što sam radio. Nisam još ništa bio rekao Židovima, ni svećenicima, ni vođama, ni službenicima, ni drugima koji će obavljati radove. Tada sam im rekao: »Vidite u kakvoj smo nevolji. Jeruzalem leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena. Stoga, dođite da ponovo sagradimo jeruzalemski zid, da više ne budemo ruglo.« Ispričao sam im i kako mi je Bog bio naklonjen i što mi je kralj rekao. Odgovorili su: »Počnimo odmah graditi.« I prionuli su na to dobro djelo. Kad su za to čuli Sanbalat Horonac, službenik Tobija Amonac i Gešem Arapin, rugali su nam se i smijali. »Što to radite?« pitali su. »Zar se bunite protiv kralja?« Odgovorio sam im: »Bog neba dat će nam da uspijemo. Mi smo njegovi sluge i počet ćemo graditi, a vi se nemojte uplitati jer nemate nikakvog posjeda ni povijesnog prava u Jeruzalemu.« Svećenik Elijašib i njegova braća svećenici prionuli su na posao i ponovo sagradili Ovčja vrata. Posvetili su ih i namjestili vratna krila. Zidali su sve do kule Stotine i posvetili je, pa nastavili dalje, do Hananelove kule. Do njih su zidali Jerihonci, a do Jerihonaca Zakur, Imrijev sin. Hasenini su sinovi ponovo sagradili Riblja vrata. Postavili su grede i namjestili vratna krila, brave i zasune. Do njih je popravke vršio Meremot, Urijin sin i Hakosov unuk, pa do njega Mešulam, Berekijin sin i Mešezabelov unuk, a do njega Sadok, Baanin sin. Do njih su popravke obavljali Tekoanci, ali njihovi velikaši nisu se htjeli poniziti da rade pod svojim nadzornicima . Jojada, Paseahov sin, i Mešulam, Besodejin sin, popravili su Stara vrata. Postavili su grede i namjestili vratna krila, brave i zasune. Do njih su popravljali Melatija iz Gibeona i Jadon iz Meronota, zajedno s ljudima iz Gibeona i Mispe, gdje se nalazi sjedište upravitelja pokrajine preko rijeke Eufrat. Do njih je popravke vršio Uziel, Harhajin sin, jedan od zlatara, a do njega Ananija, jedan od izrađivača mirisnih pomasti. Obnovili su Jeruzalem sve do Širokog zida. Do njih je popravke izvodio Refaja, Hurov sin, upravitelj polovice jeruzalemskog okruga. Do njega je na zidinama nasuprot svoje kuće popravke obavljao Jedaja, Harumafov sin, a do njega Hatuš, Hašabnejin sin. Malkija, Harimov sin, i Hašub, Pahat Moabov sin, popravljali su sljedeći dio zidina i kulu Ložište. Do njih je radio Šalum, Halohešov sin, upravitelj druge polovice jeruzalemskog okruga. Pomagale su mu njegove kćeri. Hanun i stanovnici Zanoaha obnavljali su Dolinska vrata. Obnovili su ih, postavili vratna krila, brave i zasune. Također, obnovili su 500 metara zida, sve do Smetlišnih vrata. Malkija, Rekabov sin, upravitelj okruga Bet Hakarem, obnovio je Smetlišna vrata. Ponovo ih je izgradio, postavio vratna krila, brave i zasune. Šalum, Kol Hozeov sin, upravitelj okruga Mispe, vršio je popravak Izvorskih vrata. Obnovio ih je, natkrio, postavio vratna krila, brave i zasune. Također, popravio je zid kod bazena Šiloah, pokraj Kraljevskog vrta, pa sve do stepenica koje silaze iz Davidova grada. Do njega je radio Nehemija, Azbukov sin, upravitelj polovice okruga Bet Sur. Obavio je popravke od Davidovih grobova sve do umjetnog jezera i Doma ratnika. Do njega su popravljali Leviti pod vodstvom Rehuma, Banijevog sina, a do njega je, za svoj okrug, popravke obavljao Hašabija, upravitelj polovice okruga Keila. Do njega su popravke vršila njihova braća pod vodstvom Bavaja, Henadadovog sina, upravitelja polovice okruga Keila. Dalje je radio Ezer, Ješuin sin, upravitelj Mispe, popravljajući dio nasuprot uspona pa do oružarnice na uglu zidina. Do njega je Baruk, Zabajev sin, s velikim žarom popravljao dio od ugla do ulaza u kuću vrhovnog svećenika Elijašiba. Na sljedećem dijelu, od ulaza do kraja Elijašibove kuće, popravke je radio Meremot, Urijin sin i Hakosov unuk. Do njega su popravke izvodili svećenici koji su živjeli u okolici. Benjamin i Hašub popravljali su zidine nasuprot vlastite kuće, a Azarija, Maasejin sin i Ananijin unuk, popravljao je zidine pokraj svoje kuće. Binuj, Henadadov sin, radio je na dijelu od Azarijine kuće do zavoja na zidinama pa dalje do ugla. Palal, Uzajev sin, obavljao je popravke nasuprot zavoja i kule koja se diže iz gornje kraljeve palače, blizu stražarskog dvorišta. Do njega je radio Pedaja, Parošev sin. Hramski sluge, koji su živjeli na brdu Ofel, izvodili su radove do mjesta nasuprot Vodenih vrata na istoku i obližnje kule. Tekoanci su popravljali ostatak tog dijela od velike kule do Ofelskog zida. Svećenici su radili na komadu iznad Konjskih vrata, svaki nasuprot svoje kuće. Sadok, Imerov sin, radio je pred svojom kućom. Sljedeći je dio popravljao Šemaja, Šekanijin sin, stražar Istočnih vrata. Do njega su popravke vršili Hananija, Šelemijin sin, i Hanun, šesti Salafov sin. Zatim Mešulam, Berekijin sin, nasuprot svoga mjesta stanovanja. Malkija, zlatar, izvršio je popravke sve do kuće hramskih slugu i trgovaca, nasuprot Nadzornih vrata, pa do gornje prostorije na uglu zidina. Između gornje prostorije na uglu i Ovčjih vrata popravke su obavljali zlatari i trgovci. Kad je Sanbalat čuo da ponovo gradimo zid, bio je vrlo ljut i bijesan. Rugao se Židovima pa je pred svojim pristašama i samarijskom vojskom govorio: »Što to rade oni jadni Židovi? Zar misle da će nešto obnoviti? Zar misle da će prinositi žrtve? Možda misle da će završiti u samo jedan dan? Možda misle da mogu obnoviti spaljeno kamenje iz one gomile krša?« A Tobija Amonac, koji je bio pokraj njega, rugao se: »Ma kakve to oni zidine grade — da im se popne lisica, srušile bi se!« No ja sam molio: »Čuj nas, Bože naš, jer nas preziru. Okreni njihove uvrede na njihove glave. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. Ne opraštaj njihovu krivnju! Ne daj da im se grijeh izbriše pred tobom jer su vrijeđali graditelje.« Tako smo obnavljali zidine. Spojili smo sve dijelove do pola visine zidina jer je narod radio svim srcem. No Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani čuli su da je obnova jeruzalemskih zidina napredovala i da se pukotine zatvaraju pa su se jako razljutili. Svi su zajedno skovali urotu da dođu i bore se protiv Jeruzalema kako bi napravili pomutnju. A mi smo se molili svome Bogu i danonoćno postavljali stražu da se zaštitimo od njih. Potom su Judejci rekli: »Radnici gube snagu, a krša je toliko da ne možemo raditi na zidu. Naši su neprijatelji rekli: ‘Neće oni ništa znati niti vidjeti! Već ćemo ih napasti i pobiti pa će se zaustaviti radovi.’« Tada su došli Židovi, koji su živjeli blizu naših neprijatelja, i deset nam puta ponovili: »Planiraju vas napasti sa svih strana.« Stoga sam postavio ljude s mačevima, kopljima i lukovima iza najnižih dijelova zidina i ondje gdje su još bili procijepi u zidinama. Rasporedio sam ih po obiteljima. Nakon što sam sve pregledao, ustao sam i rekao vođama, službenicima i ostalom narodu: »Ne bojte ih se! Sjetite se BOGA, koji je velik i silan. Borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i svoje domove.« Kad su naši neprijatelji čuli da znamo za njihovu urotu i da ju je Bog osujetio, svi smo se vratili na zidine, svatko na svoj posao. Od toga je dana jedna polovica mojih ljudi radila, a druga polovica držala koplja, štitove, lukove i oklope. Zapovjednici su stajali iza cijelog naroda Jude koji je gradio zid. Nosači su tereta radili jednom rukom, a drugom držali oružje. Svaki je graditelj imao mač pripasan uz bok dok je radio, a pokraj mene je stajao trubač, spreman upozoriti ljude. Tada sam rekao vođama, službenicima i ostalom narodu: »Posao je velik i opsežan, a mi smo na zidinama daleko jedan od drugoga. Gdje god čujete zvuk roga, ondje nam se pridružite. Naš će se Bog boriti za nas.« Tako smo nastavili posao. Radili smo od rane zore pa do navečer, kad su se pojavile zvijezde, a cijelo je vrijeme pola ljudi držalo koplja. U to sam vrijeme još rekao narodu: »Neka svaki čovjek sa svojim čuvarom ostane u Jeruzalemu, da bi nam noću bili stražari, a danju radnici.« Ni ja, ni moja braća, ni moji ljudi, ni stražari, koji su bili sa mnom, nismo sa sebe skidali odjeću. Svatko je držao svoje oružje pri ruci, čak i kada smo išli po vodu. Ljudi i njihove žene podigli su veliku viku na svoju židovsku braću. Jedni su govorili: »Nas i naših sinova i kćeri ima mnogo. Treba nam žita da bismo jeli i preživjeli.« Drugi su govorili: »Zalažemo svoje njive, vinograde i kuće da dobijemo žita za vrijeme gladi.« A neki su govorili: »Morali smo posuditi novac da kralju platimo porez na njive i vinograde. Od iste smo krvi i mesa kao naša braća, a naša djeca kao njihova djeca, ali mi prisiljavamo svoje sinove i kćeri na ropstvo. Neke od naših kćeri već su u ropstvu, a mi smo bespomoćni jer naše njive i vinogradi pripadaju drugima.« Kad sam čuo njihove vapaje i pritužbe, jako sam se naljutio. Zatim sam razmislio o tome. Okrivio sam vođe i službenike: »Vi uzimate kamatu od vlastitog naroda!« Potom sam sazvao velik skup protiv njih i rekao: »Koliko god je bilo moguće, otkupili smo svoju židovsku braću koja su bila prodana drugim narodima. A sad vi sami prodajete vlastitu braću, i to svom narodu!« Oni su šutjeli jer nisu imali što reći. »Nije dobro to što radite«, rekao sam dalje. »Zar ne trebate živjeti poštujući svoga Boga, da nas neprijateljski narodi više ne ismijavaju? I ja i moja braća i moji ljudi posuđujemo narodu novac i žito. Neka se više ne uzima kamata. Vratite im danas njihove njive, vinograde, maslinike, kuće i kamatu od novca, žita, vina i ulja.« »Vratit ćemo im to«, rekli su, »i više nećemo ništa tražiti od njih. Učinit ćemo kao što kažeš.« Tada sam pozvao svećenike i zatražio od vođa i službenika da se zakunu da će učiniti kao što su rekli. A istresao sam i svoju lentu te rekao: »Neka ovako Bog istrese iz svoje kuće i od svoje zarade svakog čovjeka koji ne održi ovo obećanje. Neka ga tako istrese i isprazni!« Nato je cijeli skup rekao: »Amen«, i hvalio BOGA. I narod je učinio kao što je obećao. Osim toga, otkad sam postavljen za njihovog upravitelja u Judi, od dvadesete do trideset i druge godine vladavine kralja Artakserksa — ukupno dvanaest godina — ni ja ni moja braća nismo jeli hranu koja se dodjeljuje upravitelju. Prijašnji upravitelji, moji prethodnici, otežavali su život ljudima, uzimajući im hranu i vino te četrdeset srebrnjaka . Čak su i njihovi pomoćnici tlačili narod. No ja, iz poštovanja prema Bogu, nisam tako postupao, nego sam se držao radova na ovim zidinama. Nikom nismo uzimali zemlju i svi moji ljudi bili su zaokupljeni poslom. Štoviše, za mojim je stolom bilo stotinu pedeset ljudi, Židova i njihovih vođa, kao i onih koji su nam došli iz okolnih naroda. Svakog sam dana dao pripremiti jednog vola, šest najboljih ovaca i razne peradi, a svakih deset dana sve vrste vina u izobilju. Ali, bez obzira na sve to, nisam zahtijevao hranu koja se dodjeljuje upravitelju jer je ovaj narod već bio teško opterećen. Bože moj, zapamti, za moje dobro, sve što sam učinio za ovaj narod. Sanbalat, Tobija, Arapin Gešem i ostali naši neprijatelji doznali su da sam sagradio zidine i da u njima nije ostalo nijednog otvora — iako još nisam postavio krila na vrata. Sanbalat i Gešem su mi poručili: »Hajde da se sastanemo u mjestu Kefirim, u dolini Ono.« No namjeravali su mi nauditi pa sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: »U velikom sam poslu i ne mogu doći. Posao bi stao ako bih ga ostavio i otišao k vama.« Četiri su mi puta slali istu poruku, a ja sam im svaki put isto odgovarao. Zatim mi je, peti put, Sanbalat poslao svog pomoćnika s istom porukom i nezapečaćenim pismom u ruci u kojem je pisalo: »Šire se glasine među narodima, a Gešem ih potvrđuje. Ti i Židovi spremate se na pobunu, stoga i gradite zidine. Govori se da ćeš postati njihov kralj i da si već postavio proroke da o tebi objave u Jeruzalemu: ‘Juda ima kralja!’ O tome će biti obaviješten perzijski kralj, zato dođi na savjetovanje sa mnom.« Poslao sam mu ovaj odgovor: »Ništa od toga što kažeš nije se dogodilo, nego si sve to smislio u svojoj glavi.« Svi su nas oni htjeli uplašiti, misleći: »Odustat će od posla i neće ga završiti.« A sad, Bože, osnaži me! Jednog sam dana otišao u kuću Šemaje, Delajinog sina i Mehetabelovog unuka, dok je bio zatvoren u svojoj kući. Rekao je: »Nađimo se u Božjem Hramu, u Svetištu , i zatvorimo vrata jer će doći da te ubiju. Već će noćas doći da te ubiju.« No odgovorio sam mu: »Zar ja da bježim? Može li čovjek kao što sam ja ući u Hram i ostati živ? Neću tamo ulaziti!« Tada sam shvatio da ga nije poslao Bog, nego su mu Tobija i Sanbalat platili da me prevari porukom. Unajmili su ga da me zastraši pa da me navede na grijeh. Oni bi me zatim ozloglasili i osramotili. Bože moj, sjeti se Tobije i Sanbalata po njihovim djelima. Sjeti se i proročice Noadije i ostalih proroka koji su me htjeli zastrašiti. Zidine su završene dvadeset i petog dana mjeseca Elula , za pedeset i dva dana. Kad su svi naši neprijatelji čuli i svi narodi oko nas vidjeli da su zidine završene, obeshrabrili su se. Shvatili su da je to djelo učinjeno uz pomoć našeg Boga. Tih su dana židovski vođe slali mnoga pisma Tobiji, a on im je odgovarao. Mnogi su ljudi u Judi bili prisegom vezani uz njega jer je bio zet Šekanije, Arahovog sina, a njegov je sin Johanan oženio kćer Mešulama, Berekijinog sina. Osim toga, meni su govorili o njegovim dobrim djelima, a njemu su govorili što sam ja rekao. Tobija je stalno slao pisma da me zastraši. Nakon što su sagrađene zidine i namještena vratna krila, postavljeni su vratari, pjevači i Leviti. Svog sam brata Hananija postavio za upravitelja Jeruzalema, a Hananiju za zapovjednika tvrđave jer je bio vjeran i poštovao Boga više od većine ljudi. Rekao sam im: »Neka se vrata Jeruzalema ne otvaraju dok sunce ne ugrije. Dok su čuvari vrata još na dužnosti, neka zatvore vratna krila i postave zasune. Građane Jeruzalema postavite za stražare. Jedni neka stražare na stražarskim mjestima, a drugi pokraj svojih kuća.« Grad je bio velik i prostran, ali je u njemu bilo malo ljudi i kuće se još nisu obnovile. Bog mi je stavio na srce da okupim vođe, glavare i običan narod, da se upišu prema obiteljima. Pronašao sam i knjigu obiteljskih stabala prvih povratnika u kojoj je pisalo: Ovo su ljudi pokrajine Jude koji su se vratili iz zatočeništva, a koje je babilonski kralj Nabukodonosor bio odveo u progonstvo. Vratili su se u Jeruzalem i Judu, svatko u svoj grad. Predvodili su ih Zerubabel, Ješua, Nehemija, Azarija, Raamija, Nahamani, Mordekaj, Bilšan, Misperet, Bigvaj, Nehum i Baana. Popis Izraelaca: Paroševi potomci, 2.172; Šafatijini potomci, 372; Arahovi potomci, 652; Pahat Moabovi potomci iz Ješuine i Joabove loze, 2.818; Elamovi potomci, 1.254; Zatuovi potomci, 845; Zakajevi potomci, 760; Binujevi potomci, 648; Bebajevi potomci, 628; Azgadovi potomci, 2.322; Adonikamovi potomci, 667; Bigvajevi potomci, 2.067; Adinovi potomci, 655; Aterovi potomci iz Ezekijine loze, 98; Hašumovi potomci, 328; Besajevi potomci, 324; Harifovi potomci, 112; Gibeonovi potomci, 95; iz Betlehema i Netofe, 188; iz Anatota, 128; iz Bet Azmaveta, 42; iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota, 743; iz Rame i Gebe, 621; iz Mikmaša, 122; iz Betela i Aja, 123; iz drugoga grada Neboa, 52; iz drugog Elama, 1.254; iz Harima, 320; iz Jerihona, 345; iz Loda, Hadida i Ona, 725; iz Senaje, 3.930. Svećenici — Jedajini potomci iz Ješuine loze, 973; Imerovi potomci, 1.052; Pašhurovi potomci, 1.247; Harimovi potomci, 1.017. Leviti — Ješuini potomci po Kadmielu i Hodevinoj obitelji, 74. Pjevači — Asafovi potomci, 148. Vratari — potomci Šaluma, Atera, Talmona, Akuba, Hatite i Šobaja, 138. Hramski sluge — potomci Sihe, Hasufa, Tabaota, Kerosa, Sije, Padona, Lebana, Hagabe, Šalmaja, Hanana, Gidela, Gahara, Reaje, Resina, Nekoda, Gazama, Uze, Paseaha, Besaja, Meunima, Nefusima, Bakbuka, Hakufe, Harhura, Baslita, Mehide, Harše, Barkosa, Sisere, Tamaha, Nesije i Hatife. Potomci Salomonovih slugu — potomci Sotaja, Sofereta, Peride, Jaale, Darkona, Gidela, Šefatije, Hatila, Pokeret Sebaje i Amona. Ukupno hramskih slugu i potomaka Salomonovih slugu bilo je 392. Ljudi koji su došli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera, ali nisu mogli dokazati porijeklo svojih obitelji i pripadnost Izraelu — potomci Delaje, Tobije i Nekode, 642. Još tri obitelji svećeničkih potomaka — Hobajini, Hakosovi i Barzilajevi potomci. Barzilaj je dobio ime tako što je oženio jednu od kćeri Barzilaja iz Gileada. Te su tri obitelji tražile zapise o svojim obiteljskim stablima, ali ih nisu mogle pronaći pa su bile isključene iz svećenstva. Upravitelj im je zabranio jesti hranu za svećenike, sve dok se ne pojavi svećenik koji će se poslužiti Urimom i Tumimom da riješi slučaj. Cijela je skupina povratnika brojala 42.360 ljudi. K tomu, još je bilo i 7.337 njihovih slugu i sluškinja te 245 pjevača i pjevačica. Imali su 736 konja, 245 mazgi, 435 deva i 6.720 magaraca. Neki su obiteljski glavari dali priloge za radove. Upravitelj je dao u riznicu 1.000 zlatnika , 50 posuda i 530 svećeničkih odora. Drugi su obiteljski glavari dali u riznicu za radove 20.000 zlatnika i 1.250 kilograma srebra. Ostali je narod dao ukupno 20.000 zlatnika, 1.150 kilograma srebra i 67 svećeničkih odora. Svećenici, Leviti, vratari, pjevači, hramski sluge i ostali Izraelci nastanili su se u svojim gradovima. Do sedmoga mjeseca svi su se Izraelci smjestili po svojim gradovima. U sedmom se mjesecu cijeli narod u jedinstvu okupio na trgu ispred Vodenih vrata. Tada su rekli učitelju Ezri da donese Knjigu Mojsijevog zakona, koji je BOG dao Izraelu. Prvog je dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donio Zakon pred skup na kojem su bili muškarci, žene i svi koji su bili sposobni razumjeti . Čitao ga je glasno na trgu ispred Vodenih vrata, od ranog jutra do podneva, pred muškarcima i ženama te svima koji su bili sposobni razumjeti. Sav je narod pažljivo slušao Knjigu zakona. Učitelj Ezra stajao je na visokome drvenom podiju, napravljenom za tu prigodu. Pokraj njega su s desne strane stajali Matitija, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. Ezra je otvorio knjigu naočigled svih jer je stajao poviše njih. Kad ju je otvorio, sav je narod ustao. Ezra je blagoslovio BOGA, velikog Boga, a čitav je narod podigao ruke i odgovorio: »Amen! Amen !« pa se poklonio licem do zemlje štujući BOGA. Dok je narod ondje stajao, Leviti Ješua, Bani, Šerebija, Jamin, Akub, Šabetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija, Jozabad, Hanan i Pelaja poučavali su Zakon. Čitali su iz Knjige Božjeg zakona, tumačili je i objašnjavali što znači, da bi narod razumio što se čita. Tada su namjesnik Nehemija, svećenik i učitelj Ezra, ali i Leviti koji su poučavali narod, svima rekli: »Ovaj je dan svet vašem BOGU. Ne tugujte i ne plačite!« Jer, sav je narod plakao slušajući riječi Zakona. Nehemija im je još rekao: »Idite i jedite najbolju hranu i pijte slatko vino, a dio pošaljite onima koji nemaju ništa spremljeno. Ovaj je dan svet našem BOGU. Ne žalostite se jer je BOŽJA radost vaša snaga.« Leviti su smirivali narod govoreći: »Budite tiho, umirite se, jer je ovo sveti dan. Ne žalostite se!« I sav je narod otišao jesti, piti, dijeliti hranu i slaviti s velikom radošću jer su razumjeli riječi koje su im objavljene. Drugoga su se dana glavari svih obitelji, sa svećenicima i Levitima, okupili oko učitelja Ezre da bi proučili riječi Zakona. U Zakonu, koji je BOG dao preko Mojsija, našli su zapisano da Izraelci trebaju boraviti u skloništima za blagdana u sedmome mjesecu. Našli su još da trebaju objaviti i razglasiti po svim gradovima i u Jeruzalemu: »Idite u gorje i donesite grane pitome masline, divlje masline, mirte, palme i grane drugog drveća s lišćem, da se naprave skloništa«, kao što je zapisano. Narod je otišao i donio grane. Zatim su napravili skloništa na krovovima i dvorištima svojih kuća, na dvorištima Božjega Hrama, na trgu kod Vodenih vrata i na trgu kod Efrajimovih vrata. Cijela je zajednica povratnika iz zatočeništva napravila skloništa i boravila u njima. Izraelci to nisu činili još od vremena Jošue, Nunovog sina, pa sve do tog dana. Silno su se veselili. I dan za danom, od prvog do posljednjeg dana blagdana, Ezra je čitao iz Knjige Božjeg zakona. Sedam su dana slavili blagdan, a osmog su dana imali svečani skup, kao što je propisano zakonom. Dvadeset i četvrtog dana tog mjeseca, Izraelci su se okupili na post, odjeveni u pokajničke tkanine i posuti prašinom . Oni koji pripadaju izraelskom rodu odvojili su se od svih stranaca. Stajali su i priznavali svoje grijehe i prekršaje svojih predaka. Svatko je stajao na svome mjestu i tri su sata naglas čitali iz Knjige zakona svog BOGA, a sljedećih su tri sata priznavali svoje grijehe i klanjali se svome BOGU. Leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija, Bani i Kenani stajali su na stepenicama i glasno vapili svome BOGU. Zatim su Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: »Ustanite i blagoslivljajte svog BOGA, onoga koji je oduvijek i zauvijek!« »Neka je blagoslovljeno tvoje slavno ime, od svakog blagoslova i hvale uzvišenije. Ti si, BOŽE, jedini BOG. Ti si stvorio nebo i najviša nebesa, sa svim njihovim mnoštvom . Stvorio si zemlju i sve što je na njoj. Stvorio si mora i sve što je u njima. Ti svemu daješ život. Štuje te nebesko mnoštvo. Ti si BOG, onaj koji je izabrao Abrama, izveo ga iz Ura Kaldejskog i dao mu ime Abraham . Vidio si da je njegovo srce vjerno tebi pa si sklopio savez s njim. Obećao si njegovim potomcima dati zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana. I ispunio si obećanje jer si pravedan. Vidio si patnju naših predaka u Egiptu. Čuo si njihov vapaj kraj Crvenog mora. Izvodio si znakove i čuda protiv faraona, protiv svih njegovih službenika i sveg naroda u njegovoj zemlji. Znao si da su Egipćani bahato postupali s našim precima. Stekao si sebi slavno ime tada, a ono traje još danas. Razdvojio si more pred njima i prošli su po suhom tlu, a njihove si progonitelje bacio u dubine, kao kamen u vode silne. Danju si ih vodio stupom oblaka, a noću stupom vatre, da im osvijetliš put kojim trebaju ići. Sišao si na brdo Sinaj i govorio im s neba. Dao si im pravične propise i istinite zakone, dobre zapovijedi i uredbe. Obznanio si im svoj sveti počinak . Dao si im zapovijedi, uredbe i zakone preko svog sluge Mojsija. Kad su bili gladni, dao si im kruh s neba. Kad su bili žedni, pustio si im vodu iz stijene. Rekao si im da zaposjednu zemlju koju si im se zakleo dati. Ali oni, naši preci, postali su bahati i tvrdoglavi pa nisu slušali tvoje zapovijedi. Odbili su poslušnost i zaboravili čuda koja si im učinio. Postali su tvrdoglavi i odlučili vratiti se u egipatsko ropstvo. Ali ti si Bog koji oprašta, dobar i suosjećajan, ne razljutiš se lako, i velika je tvoja vjerna ljubav. Zato ih nisi ostavio ni kad su si načinili kip teleta i rekli: ‘Ovo je tvoj bog, koji te izveo iz Egipta’, i time napravili veliko svetogrđe. Zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih ostavio u pustinji. Nije ih ostavljao stup oblaka danju, a ni stup vatre noću, da im osvjetljava put kojim trebaju ići. Dao si im svoj dobri Duh da ih uči. Nisi maknuo manu od njihovih usta, a ni vodu da utaže žeđ. Četrdeset si ih godina uzdržavao u pustinji. Ništa im nije nedostajalo. Odjeća im se nije trošila, noge im nisu oticale. Dao si im kraljevstva i narode, dodijelio im svaki dio zemlje. Zauzeli su zemlju Sihona, kralja Hešbona, i zemlju Oga, kralja Bašana. Namnožio si im potomke kao zvijezde na nebu. Doveo si ih u zemlju za koju si njihovim očevima rekao da uđu u nju i zaposjednu je. I potomci su ušli i zaposjeli zemlju. A ti si pred njima pokorio Kanaance, stanovnike te zemlje. Predao si ih njima zajedno s njihovim kraljevima i s narodima te zemlje, da s njima rade što god žele. Osvojili su utvrđene gradove i bogatu zemlju. Primili su u posjed kuće pune svakovrsnih dobara, već iskopane bunare, vinograde, maslinike i obilje voćaka. Jeli su do sita i udebljali se. Uživali su u tvojoj velikoj dobroti. Unatoč svemu, bili su neposlušni i bunili se protiv tebe. Odbacili su tvoj zakon i ubijali tvoje proroke jer su ih upozoravali da se vrate tebi. Počinili su veliko svetogrđe. Stoga si ih predao neprijateljima i oni su ih tlačili. A kad su patili, vapili su tebi i ti si ih čuo s neba. U svome velikom suosjećanju slao si im ljude da ih spase, i oni su ih oslobađali od neprijatelja. No kad bi živjeli u miru, opet bi činili zlo pred tobom, pa si ih prepuštao neprijateljima, da vladaju njima. No kad bi ti ponovo zavapili, ti bi ih čuo s neba i mnogo ih puta izbavljao, zbog svog suosjećanja. Opominjao si ih da se vrate tvom zakonu, ali oni su postali bahati i nisu slušali tvoje zapovijedi. Kršili su tvoje propise, od kojih čovjek živi ako ih vrši. I dalje su ti okretali leđa, bili tvrdoglavi i odbijali slušati. Mnogo si godina bio strpljiv s njima, opominjao ih svojim Duhom preko svojih proroka, ali nisu obraćali pažnju. Zato si ih predao drugim narodima. Unatoč svemu, zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih uništio niti napustio, jer si dobar i suosjećajan Bog. A sad, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji se držiš svog saveza i ljubavi, nemoj smatrati neznatnom ovu nevolju koja je snašla nas, naše kraljeve i poglavare, naše svećenike i proroke, naše očeve i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva do danas. No ti si radio pravedno u svemu što nam se dogodilo. Postupao si vjerno, a mi smo činili zlo. Naši kraljevi, glavari, svećenici i očevi nisu vršili tvoj zakon. Nisu obraćali pažnju na zapovijedi i upozorenja koja si im davao. Čak i dok su bili u svom kraljevstvu, dok su uživali tvoju veliku dobrotu, dok su bili u prostranoj i bogatoj zemlji koju si im ti dao, nisu ti služili i nisu se odvratili od svojih zlih djela. A, evo, mi smo danas robovi, u zemlji koju si dao našim precima, da uživaju u njenim plodovima i dobrima. Zbog naših grijeha, njena obilna žetva odlazi kraljevima koje si postavio nad nama. Oni gospodare nama i našom stokom kako god im se prohtije. U velikoj smo nevolji.« »Zbog svega toga sklapamo neopozivi pisani sporazum, a naši glavari, Leviti i svećenici stavljaju na njega svoj pečat.« Na zapečaćenom su sporazumu potpisana sljedeća imena: upravitelj Nehemija (Hakalijin sin), Sidkija, Seraja, Azarija, Jeremija, Pašhur, Amarija, Malkija, Hatuš, Šebanija, Maluk, Harim, Meremot, Obadija, Daniel, Gineton, Baruk, Mešulam, Abija, Mijamin, Maazija, Bilgaj i Šemaja. Oni su bili svećenici. Potpisani Leviti: Ješua (Azanijin sin), Binuj iz Henadadove obitelji, Kadmiel i njihova braća: Šebanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, Mika, Rehob, Hašabija, Zakur, Šerebija, Šebanija, Hodija, Bani i Beninu. Potpisani glavari naroda: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani, Buni, Azgad, Bebaj, Adonija, Bigvaj, Adin, Ater, Ezekija, Azur, Hodija, Hašum, Besaj, Harif, Anatot, Nebaj, Magpijaš, Mešulam, Hezir, Mešezabel, Sadok, Jadua, Pelatija, Hanan, Anaja, Hošea, Hananija, Hašub, Haloheš, Pilha, Šobek, Rehum, Hašabna, Maaseja, Ahija, Hanan, Anan, Maluk, Harim i Baana. A ostali narod — svećenici, Leviti, vratari, pjevači, hramski sluge i svi koji su se odvojili od stranih naroda radi Božjeg zakona, sa svojim ženama, sinovima i kćerima koji su sposobni razumjeti — pridružuju se svojoj braći i uglednicima. Svi zajedno obavezuju se pod prokletstvom i zakletvom da će živjeti prema Božjem zakonu, koji im je dan preko Božjeg sluge Mojsija, te da će držati i vršiti sve zapovijedi, pravila i uredbe BOGA, svoga Gospodara. »Obećavamo da nećemo davati svoje kćeri za žene drugim narodima niti uzimati njihove kćeri za žene svojim sinovima. Ako na dan odmora drugi narodi budu donijeli i prodavali robu ili žitarice, nećemo od njih kupovati na dan odmora niti na bilo koji drugi sveti dan. Svake sedme godine nećemo obrađivati zemlju i poništit ćemo sve dugove. Obavezujemo se da će svatko od nas davati trećinu srebrnjaka godišnje za troškove službe u Hramu našeg Boga: za posvećeni kruh, za redovne žitne žrtve i redovne žrtve paljenice. Zatim, za žrtve koje se prinose na dan odmora, na blagdane tijekom mladog mjeseca i druge blagdane te za posvećene darove. Nadalje, to je i za žrtve za grijeh da bi se obavio obred očišćenja Izraela. Naposljetku, to je i za sve radove na održavanju Doma našeg Boga. Mi svećenici, Leviti i narod ždrijebom smo odredili kad će svaka od naših obitelji donijeti drva u Hram našeg Boga. U određeno vrijeme svake godine svaka obitelj treba dati prilog u drvima, za vatru na žrtveniku našeg BOGA, kao što je zapisano u Zakonu. Obavezujemo se i da ćemo svake godine u BOŽJI Hram donositi prvine uroda svojih usjeva i prvine svih plodova sa svake voćke. I kao što je zapisano u Zakonu, u Hram svoga Boga dovodit ćemo prvorođene sinove i prvine okota svoje krupne i sitne stoke. Dovodit ćemo ih svećenicima koji služe u Hramu našeg Boga. Također, donosit ćemo svećenicima, za spremišta Doma našeg Boga, prvine svojih samljevenih žitarica, najbolje od žitarica za žrtvene prinose, prvine plodova sa svakog stabla i prvine mladog vina te ulja. A Levitima ćemo donositi desetinu svojih usjeva jer oni prikupljaju desetinu u svim mjestima gdje se obavljaju poslovi. Neka svećenik, koji je Aronov potomak, prati Levite dok primaju desetinu. Leviti neka donesu desetinu desetine u Hram našeg Boga, u spremišta. Izraelski narod i Leviti neka donose svoje priloge od žitarica, vina i ulja. Neka se pohrane u spremišta gdje se nalaze predmeti svetišta i gdje borave svećenici koji obavljaju službu te vratari i pjevači. Nećemo zanemariti Hram svoga Boga.« Glavari naroda nastanili su se u Jeruzalemu. Ostatak je naroda bacao kocku da bi se izabralo deset posto stanovništva koje će živjeti u svetom gradu Jeruzalemu, dok će ostali ostati u svojim gradovima. I narod je blagoslovio sve koji su dobrovoljno pristali živjeti u Jeruzalemu. Glavari pokrajine Jude nastanili su se u Jeruzalemu. Neki Izraelci, svećenici, Leviti, hramski sluge i potomci Salomonovih slugu živjeli su u gradovima Jude. Živjeli su na svome posjedu, u svom gradu, a neki ljudi iz Jude i Benjamina živjeli su u Jeruzalemu. Judini potomci koji su se naselili u Jeruzalemu: Ataja, Uzijin sin, potomak Uzije, Zaharije, Amarije, Šefatije, Mahalalela i Peresa. Maaseja, Baruhov sin, potomak Baruha, Kol Hozea, Hazaje, Adaje, Jojariba, Zaharije i Šilonija. Svih Peresovih potomaka, koji su živjeli u Jeruzalemu, bilo je 468 sposobnih ljudi. Benjaminovi potomci koji su se naselili u Jeruzalemu: Salu, potomak Mešulama, Joeda, Pedaje, Kolaje, Maaseje, Itiela i Ješaja. I njegovi sljedbenici Gabaj i Salaj — ukupno 928 ljudi. Joel, Zikrijev sin, bio je njihov glavni zapovjednik. Juda, Hasenuin sin, bio je drugi zapovjednik nad gradom. Svećenici koji su se naselili u Jeruzalemu: Jojaribov sin Jedaja, Jakin i Seraja — potomak Hilkije, Mešulama, Sadoka, Merajota i Ahituba — nadzornik Božjega Hrama. Zatim, njihova braća koja su obavljala poslove Božjeg Hrama — ukupno 822 ljudi. Adaja, potomak Jerohama, Pelalije, Amsija, Zaharije, Pašhura i Malkije. Zatim njegova braća, glavari rodovskih obitelji — njih 242. Amašaj, potomak Azarela, Ahzaja, Mešilemota i Imera te njegova braća — 128 sposobnih ljudi. Njihov je zapovjednik bio Zabdiel, Hagedolimov sin. Leviti koji su se naselili u Jeruzalemu: Šemaja, potomak Hašuba, Azrikama, Hašabije i Bunija. Šabetaj i Jozabad, dvojica levitskih glavara, nadzornici vanjskih poslova Božjega Hrama. Matanija — potomak Mike, Zabdija i Asafa — voditelj pjevanja pjesama slavljenja i zahvaljivanja. Bakbukija, drugi po dužnosti nad svojom braćom. Abda, potomak Šamue, Galala i Jedutuna. Ukupan je broj Levita u svetom gradu bio 284. Vratari koji su se naselili u Jeruzalemu: Akub, Talmon i njihova braća — stražari nad vratima grada — njih 172. Ostali Izraelci, svećenici i Leviti bili su u svim gradovima Jude, svatko na svome nasljedstvu. Hramski su sluge živjeli na brdu Ofel, a nadređeni su im bili Siha i Gišpa. Nadglednik Levita u Jeruzalemu bio je Uzi, potomak Banija, Hašabije, Matanije, Mike i Asafa. Kao Asafov potomak, on je bio jedan od pjevača odgovornih za službu u Božjem Hramu. Svakodnevne su dužnosti pjevača bile određene kraljevom zapovijedi. Petahija, potomak Mešezabela, Zeraha i Jude, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom. Što se tiče sela i njihovih polja, neki su ljudi iz naroda Jude živjeli u Kirjat Arbi i pripadajućim selima, u Dibonu i pripadajućim selima, u Jekabseelu i pripadajućim selima, u Ješui, Moladi, Bet Peletu, Hasar Šualu, Beer Šebi i pripadajućim selima, Siklagu, Mekoni i pripadajućim selima, En Rimonu, Sori, Jarmutu, u Zanoahu i Adulamu, s pripadajućim selima, u Lakišu s okolnim poljima i Azeki s okolnim selima. Dakle, nastanili su se sve od Beer Šebe do doline Hinom. Benjaminovi su potomci živjeli od Gebe nadalje, u Mikmašu, Aju, Betelu i pripadajućim selima, Anatotu, Nobu, Ananiji, Hasoru, Rami, Gitaimu, Hadidu, Seboimu i Nebalatu, Lodu, Onu i Dolini zanatlija. I određene su se skupine Levita nastanile s Benjaminovcima. Ovo su svećenici i Leviti koji su se vratili sa Šealtielovim sinom Zerubabelom i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra, Amarija, Maluk, Hatuš, Šekanija, Rehum, Meremot, Ido, Gineton, Abija, Mijamin, Maadija, Bilga, Šemaja, Jojarib, Jedaja, Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. Bili su to vođe svećenika i njihova braća u Ješuino vrijeme. Leviti su bili: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebija, Juda i Matanija. Matanija je sa svojom braćom bio zadužen za pjesme zahvalnice. Njihova braća, Bakbukija i Uni, stajali su nasuprot njih tijekom službe. Ješui se rodio Jojakim, Jojakimu se rodio Elijašib, Elijašibu se rodio Jojada, Jojadi se rodio Jonatan, a Jonatanu se rodio Jadua. U Jojakimovo vrijeme glavari svećeničkih obitelji bili su: glavar Serajine obitelji — Meraja; Jeremijine — Hananija; Ezrine — Mešulam; Amarijine — Johanan; Malukove — Jonatan; Šebanijine — Josip; Harimove — Adna; Merajotove — Helkaj; Idove — Zaharija; Ginetonove — Mešulam; Abijine — Zikri; Minjaminove i Moadijine — Piltaj; Bilgine — Šamua; Šemajine — Jonatan; Jojaribove — Matenaj; Jedajine — Uzi; Saluove — Kalaj; Amokove — Eber; Hilkijine — Hašabija; Jedajine — Netanel. Glavari levitskih obitelji i svećenici u vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue popisani su u vrijeme vladavine perzijskoga kralja Darija. Glavari obitelji Levijevih potomaka do vremena Johanana, Elijašibovog sina, zapisani su u knjizi o njihovoj povijesti. Vođe Levita bili su Hašabija, Šerebija, Kadmielov sin Ješua i njihova braća. Stajali su jedni nasuprot drugih, da naizmjence Bogu pjevaju hvale i zahvale, kao što je propisao Božji čovjek David. Vratari su bili Matanija, Bakbukija, Obadija, Mešulam, Talmon i Akub. Čuvali su spremišta kod hramskih vrata. Bili su u službi u vrijeme Jojakima, Ješuinog sina i Josadakovog unuka, i u vrijeme upravitelja Nehemije te svećenika i učitelja Ezre. Kad su se posvećivale jeruzalemske zidine, narod je potražio Levite u svim mjestima gdje su živjeli. Doveli su ih u Jeruzalem da radosno proslave posvetu pjevanjem pjesama hvale i sviranjem činela, harfi i lira. Okupili su i skupine pjevača iz okruga oko Jeruzalema; iz Netofe i okolnih sela, iz Bet Gilgala i s područja Gebe i Azmaveta. Pjevači su za sebe bili sagradili sela oko Jeruzalema. Svećenici i Leviti izvršili su obred očišćenja za sebe, a zatim i za narod, za vrata i zidine. Doveo sam židovske glavare na zidine i odredio dvije velike skupine da pjevaju zahvalnice i hodaju u povorci. Jedna je išla nadesno, prema Smetlišnim vratima, a za njom je išao Hošaja i pola glavara Jude. Slijedili su ih Azarija, Ezra, Mešulam, Juda, Benjamin, Šemaja, Jeremija. Zatim još neki svećenici s trubama: Zaharija, potomak Šemaje, Matanije, Mikaje, Zakura i Asafa. Potom njegova braća: Šemaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani — s glazbalima Božjeg čovjeka Davida. Kod Izvorskih vrata popeli su se stepenicama do Davidova grada, gdje se zidine strmo uzdižu, te nastavili iznad Davidove kuće do Vodenih vrata na istoku. Druga je skupina pjevača krenula nalijevo. Slijedio sam ih na zidine s polovinom naroda. Išli su pored kule Ložište do Širokih zidina. Zatim iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata i Ribljih vrata, pa kraj Hananelove kule i kule Stotine, do Ovčjih vrata, sve dok nisu stali kod Stražarskih vrata. Tada su obje skupine pjevača pjesama zahvalnica zauzele svoja mjesta u Božjem Hramu, a tako i ja te pola službenika sa mnom. Zatim svećenici s trubama: Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elioenaj, Zaharija i Hananija. Potom još svećenici: Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Zborovi su zapjevali, a vodio ih je Jizrahija. Toga su dana prinosili mnogo žrtava i veselili se, a Bog im je donio veliku radost. Veselile su se i žene i djeca. Nadaleko se mogla čuti radost Jeruzalema. Tada su postavljeni ljudi odgovorni za spremišta za priloge, prvine plodova i desetine. Odgovorni su primali udjele s polja oko gradova, koje zakon zahtijeva za svećenike i Levite. Narod Jude radovao se zbog svećenika i Levita koji su bili u službi. Oni su obavljali posao koji im je dao Bog, uključujući obrede očišćenja, a pjevači i vratari obavljali su svoj posao, prema zapovijedi Davida i njegovog sina Salomona. Jer, još su u Davidove i Asafove dane imali voditelja pjevača i pjevali pjesme slavljenja i zahvaljivanja Bogu. Stoga, u vrijeme Zerubabela i Nehemije sav je Izrael svakoga dana davao priloge za pjevače i vratare. Odvajali su i dio za druge Levite, koji su odvajali dio za Aronove potomke. Toga su dana pred narodom glasno čitali Mojsijevu knjigu. Našli su zapisano da ni jedan Amonac ni Moabac nikad ne smije ući u Božju zajednicu. A to je zato što nisu Izraelcima dali kruha i vode, nego su protiv njih unajmili Bileama da ih prokune. No naš je Bog prokletstvo okrenuo u blagoslov. Kad je narod čuo taj zakon, isključio je iz Izraela sve ljude miješanog porijekla. Prije toga svećenik Elijašib bio je određen da vodi brigu o spremištima Doma našeg Boga. Budući da je bio vrlo blizak s Tobijom, dao mu je veliku sobu. U njoj su se prije držali prinosi žitarica, tamjan i hramski predmeti. Zatim desetina žita, mladog vina i ulja, što se po zapovijedi davalo Levitima, pjevačima i vratarima, te još i prilozi za svećenike. Dok se sve to događalo, ja nisam bio u Jeruzalemu jer sam trideset i druge godine vladavine babilonskog kralja Artakserksa otišao k njemu. Nakon nekog sam ga vremena zatražio dopuštenje za odlazak i vratio se u Jeruzalem. Tamo sam saznao za zlo koje je Elijašib učinio kad je Tobiji dao sobu unutar Božjega Hrama. To me jako razljutilo pa sam izbacio sve Tobijine stvari iz sobe. Zatim sam naredio da naprave obredno čišćenje soba pa sam u njih vratio opremu Božjega Hrama, prinose žitarica i tamjan. A saznao sam i to da Levitima nisu davali njihov dio. Stoga su se svi Leviti i pjevači, voditelji službe, vratili na svoja polja. Zato sam ukorio službenike i upitao ih: »Zašto je Božji Hram zapostavljen?« Potom sam okupio Levite i pjevače te ih postavio na njihova radna mjesta. Tada su svi u Judi ponovo počeli donositi u spremišta desetinu žitarica, mladog vina i ulja. Svećenika Šelemiju, učitelja Sadoka i Levita Pedaju postavio sam kao voditelje spremišta. Za pomoćnika sam im odredio Hanana, Zakurovog sina i Matanijinog unuka. Njih se smatralo pouzdanima. Njihova je dužnost bila dijeliti zalihe svojoj braći. Bože moj, sjeti me se po tome. I nemoj zaboraviti sve dobro što sam učinio za Hram svoga Boga i njegovu službu. U to sam vrijeme vidio u Judi ljude kako na dan odmora gaze grožđe u prešama, nose snopove žitarica i tovare ih na magarce. Isto tako i vino, grožđe, smokve i tovare svake vrste. Sve su to nosili u Jeruzalem na dan odmora. Upozorio sam ih da se na taj dan ne smije prodavati hrana. Ljudi iz Tira, koji su živjeli u Jeruzalemu, donosili su onamo ribu i robu svake vrste te je na dan odmora prodavali Židovima. Zato sam ukorio Judine vođe: »Zašto činite zlo i oskvrnjujete dan odmora? Nisu li tako postupali vaši preci pa je naš Bog doveo svu ovu nevolju na nas i na ovaj grad? A vi navlačite još veću srdžbu na Izrael oskvrnjujući dan odmora.« Kad se večer uoči dana odmora počeo spuštati mrak na vrata Jeruzalema, zapovjedio sam da ih zatvore i da ne otvaraju sve dok ne prođe odmor. Na vrata sam postavio neke svoje ljude da se nikakav teret ne bi unosio na dan odmora. Jednom ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli su noć izvan Jeruzalema. Upozorio sam ih: »Zašto noćite pred zidinama? Ako to još jednom učinite, upotrijebit ću silu!« I otada nadalje više nisu dolazili na dan odmora. Zatim sam zapovjedio Levitima da na sebi izvrše obred očišćenja i da idu stražariti na vratima kako bi se dan odmora očuvao svetim. Bože moj, sjeti se i toga u moju korist! Smiluj mi se u skladu sa svojom velikom ljubavi. U to sam vrijeme također zapazio da su se neki Židovi bili oženili ženama iz zemalja Ašdod, Amon i Moab. Polovina je njihove djece govorila jezikom Ašdoda ili drugih naroda, a nije znala govoriti judejski. Upozoravao sam ih i proklinjao. Neke sam tukao i čupao im kosu. Tjerao sam ih da se zakunu Božjim imenom. Rekao sam im: »Nemojte davati svoje kćeri njihovim sinovima za žene niti uzimati njihove kćeri za žene svojim sinovima ili sebi. Nije li baš tako sagriješio izraelski kralj Salomon? Među mnogim narodima nije bilo kralja kao što je on. Bog ga je volio i učinio ga kraljem cijeloga Izraela. No strankinje su čak i njega navele na grijeh. A sad čujemo da i vi činite to veliko zlo i da ste nevjerni svome Bogu jer se ženite strankinjama.« Jedan od sinova Jojade, sina vrhovnog svećenika Elijašiba, bio je zet Sanbalata iz Horona, pa sam ga otjerao od sebe. Bože moj, sjeti ih se jer su oskvrnuli svećeničku službu i savez svećenstva i Levita. Tako sam svećenike i Levite očistio od svega što je strano. I odredio sam im dužnosti, svakom prema njegovom poslu. Još sam se pobrinuo da se u određeno vrijeme donose prilozi u drvima i prvine plodova. Bože moj, sjeti me se po dobru. Događaji koji slijede zbili su se u vrijeme kralja Kserksa koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina, od Indije do Kuša . Kralj je vladao na svom prijestolju u palači, u gradu Suzi. U trećoj je godini svoje vladavine Kserkso priredio gozbu za sve velikodostojnike i kraljevske službenike. Na gozbi su se našli bogati i moćni ljudi iz Perzije i Medije. Bili su tu i drugi službenici te plemići. Gozba je potrajala 180 dana, a cijelo je to vrijeme kralj uzvanicima pokazivao bogatstvo i raskoš svoga kraljevstva. Potom je priredio još jednu gozbu. Ovaj su put uzvanici bili svi stanovnici prijestolnice Suze, od najmanjeg sluge do najvišeg plemića. Gostili su se u vrtovima kraljevske palače, a gozba je potrajala sedam dana. Uzvanike su zasjenjivali zastori od bijelog i plavog lana, koji su srebrnim prstenovima, bijelim lanenim i ljubičastim vunenim vrpcama bili vezani za mramorne stupove. Ležajevi s okvirima od zlata i srebra bili su razmješteni na mramornom podu, ukrašenom mozaikom, izrađenom od dragocjenoga raznobojnog kamenja i sedefa. Vino se posluživalo u zlatnim peharima, a svaki je pehar bio posebno oblikovan i ukrašen. Kralj je bio vrlo darežljiv s vinom. Prema njegovoj odredbi, uzvanici su mogli piti kad i koliko žele, dok je dvorskim slugama zapovjedio da ugađaju gostima. Kraljica Vašti u isto je vrijeme u kraljevskoj palači priredila gozbu za žene. Sedmog dana gozbe, kad je kralj već bio pripit, zapovjedio je sedmorici slugu, eunuha , koji su se zvali Mehuman, Bizeta, Harbona, Bigta, Abagta, Zetar i Karkas, da dovedu kraljicu Vašti s kraljevskom krunom na glavi. Želio je svim uzvanicima pokazati njezinu iznimnu ljepotu. No kad su sluge prenijeli kraljevu zapovijed, ona je odbila poslušati, što je silno razbjesnilo kralja. Budući da se kralj redovno savjetovao s poznavateljima zakona, prava i običaja, i ovaj je put upitao za mišljenje mudre ljude koji su mu bili bliski i koji su znali što po zakonu treba činiti u ovakvim situacijama. Najviše je cijenio mišljenje Karšena, Šetara, Admata, Taršiša, Meresa, Marsena i Memukana, sedmorice najviših službenika iz Perzije i Medije, kojima je bilo dopušteno otvoreno reći kralju što misle. Kralj ih je upitao: »Kako bi prema zakonu trebalo postupiti s kraljicom Vašti pošto je odbila poslušati kraljevu zapovijed koju su joj prenijeli sluge?« Tada je Memukan odgovorio kralju pred svim velikodostojnicima: »Kraljica Vašti nije time skrivila samo kralju već i svim kraljevskim službenicima, kao i cijelom narodu iz svih dijelova Kserksovog kraljevstva. Govorim to, jer će sve žene ubrzo doznati za kraljičino ponašanje pa će prestati iskazivati poštovanje svojim muževima. Govorit će: ‘Kralj je zapovjedio kraljici Vašti da dođe pred njega, a ona je odbila poslušati.’ Već danas će žene perzijskih i medijskih poglavara čuti za kraljičin neposluh. Odbit će poslušnost svojim muževima, a tada ljutnji i prkosu neće biti kraja. Zato, ako je kralju po volji, savjetujem da se izda kraljevski proglas koji će postati neopoziv zakon u Perziji i Mediji. Neka se proglasom objavi da Vašti više ne smije pred kralja. Također, kralj treba pronaći dostojniju kraljicu. Tada će sve žene poštovati svoje muževe, bili oni siromašni ili bogati i utjecajni.« Taj se savjet svidio kralju i njegovim velikodostojnicima. Poslan je proglas u sve dijelove kraljevstva, u svaku pokrajinu, svakom narodu na njegovom pismu i jeziku. Proglašeno je da svaki čovjek treba biti gospodar u svojoj kući. Nakon nekog vremena, kad se kralju već stišao bijes, sjetio se Vašti i proglasa koji je objavio radi nje. Tada su mu kraljevski službenici predložili: »Neka se za kralja potraže lijepe, mlade djevice. Neka se u svim pokrajinama kraljevstva odrede povjerenici koji će odabrane djevojke dovesti u Suzu, na brigu i njegu kraljevog eunuha Hegeja, koji je zadužen za kraljev djevojački harem . On će im osigurati svu potrebnu njegu. Djevojka, koja se najviše svidi kralju, bit će kraljica umjesto Vašti.« Prijedlog se svidio kralju pa ih je poslušao. U to je vrijeme u Suzi živio jedan Židov iz Benjaminovog plemena, po imenu Mordekaj, Jairov sin, Šimejev unuk i Kišov praunuk. Napustio je Jeruzalem u skupini prognanika s Jekonijom, tadašnjim kraljem Jude, koje je protjerao babilonski kralj Nabukodonosor. Mordekaj je imao sestričnu po imenu Hadasa, koju su zvali i Estera. Ona nije imala ni oca ni majku pa ju je Mordekaj odgajao kao svoju kćer. Djevojka je bila skladne građe i lijepog izgleda. U tvrđavu grada Suze dovedene su po kraljevskom proglasu mnoge djevojke i povjerene Hegeju. I Estera je tako dovedena u kraljevu palaču. Odmah se posebno svidjela Hegeju koji se pažljivo pobrinuo za njezino uljepšavanje i posebnu prehranu. Dodijelio joj je sedam najboljih sluškinja i sve ih smjestio u najudobniji dio harema. Estera pritom nije spominjala kojem narodu i obitelji pripada jer ju je Mordekaj tako uputio radi njezine sigurnosti. On je pak svakog dana dolazio pred dvorište harema ne bi li doznao kako je Estera i što će biti s njom. Prema kraljevskom propisu, djevojke su prolazile njegu u trajanju od dvanaest mjeseci. Uljepšavali su ih šest mjeseci uljem smirne , a šest mjeseci parfemima i kremama. Nakon toga su bile spremne za susret s kraljem. Kad bi išle kralju, bilo im je dopušteno odjenuti i uzeti što god su poželjele iz ženskog dijela palače. Uvečer bi odlazile u kraljeve privatne odaje, a ujutro bi bile smještene u harem za kraljeve djevojke ropkinje, pod nadzorom dvorskog službenika Šaašgaza. Djevojke se poslije više nisu vraćale kralju, osim ako bi mu se koja od njih posebno svidjela i čije bi društvo osobno zatražio. Tako je došao red na Esteru da ide kod kralja. Bila je to ona djevojka koju je Mordekaj usvojio, kći njegovog strica Abihaila. Uredila se za kralja baš onako kako joj je savjetovao Hegej. Svatko tko ju je ugledao, divio se. Odveli su je Kserksu, u desetom mjesecu, zvanom Tebet , sedme godine njegove vladavine . Kralju se Estera svidjela više od svih drugih žena. Stekla je njegovu naklonost i divljenje te ju je odabrao za novu kraljicu. Kad je kralj donio odluku o novoj kraljici Esteri, priredio je veliku gozbu za sve kraljevske poglavare i dužnosnike. U čast nove kraljice, proglasio je praznik širom kraljevstva i velikodušno razdijelio darove. Kad su sljedeći put okupljali djevojke, Mordekaj je sjedio na vratima kraljevske palače . Estera je još uvijek bila poslušna Mordekaju i, kao što ju je on uputio, nikom nije govorila o svome porijeklu ni obitelji. Dok je Mordekaj obavljao svoju službu na vratima kraljevske palače, dvojica kraljevih slugu, Bigtan i Tereš, koji su čuvali ulaz u osobne kraljeve odaje, razljutili su se na kralja i počeli smišljati kako da ga ubiju. Mordekaj je o tome obavijestio kraljicu Esteru, a ona je sve rekla kralju u Mordekajevo ime. Kad se sve istražilo i utvrdilo da je istina, dvojica urotnika bila su obješena. Čitav je događaj pred kraljem zapisan u knjigu kraljevskih povijesnih zapisa . Nakon nekog vremena, kralj je iskazao čast Agagovcu Hamanu, Hamedatovom sinu. Postavio ga je na najviši položaj među kraljevskim velikodostojnicima. Svi su kraljevi službenici na dvoru padali pred Hamanom na koljena i klanjali mu se jer je tako zapovjedio kralj. No Mordekaj nije pred njim padao na koljena niti mu se klanjao. Kraljevi su službenici na vratima kraljevske palače pitali Mordekaja: »Zašto kršiš kraljevu zapovijed?« On ih nije slušao iako su ga opominjali svaki dan. Ispričali su to Hamanu, samo da provjere koliko vrijedi Mordekajev izgovor da je Židov. Kad je uvidio da se Mordekaj pred njim ne klanja i ne iskazuje mu počast, Haman se razbjesnio. Doznao je da on pripada židovskom narodu. Učinilo mu se premalo da ubije samo Mordekaja. Smišljao je kako da pobije sve Židove u Kserksovom kraljevstvu. Dvanaeste godine vladavine kralja Kserksa, u prvome mjesecu, Nisanu , pred Hamanom su obavili ždrijeb zvan »purim« da bi odredili kad će se izvršiti uništenje Židova. Ždrijeb je pao na mjesec Adar . Haman je ispričao kralju Kserksu: »Postoji jedan narod, raspršen po svim pokrajinama tvog kraljevstva, čiji se običaji razlikuju od običaja svih ostalih naroda i koji se ne pokoravaju kraljevskim zakonima. Za kralja nije dobro da podnosi takav narod. Ako je kralju po volji, neka se izda pisana zapovijed da se uništi taj narod. Obećavam ti da će izvršitelji od njih uzeti tristo četrdeset tona srebra za kraljevu blagajnu.« Kralj je skinuo svoj kraljevski prsten pečatnjak i dao ga Agagovcu Hamanu, neprijatelju Židova. Rekao mu je: »Učini što želiš s tim narodom. I možeš zadržati novac koji ćeš im uzeti.« Trinaestog dana prvoga mjeseca Haman je okupio kraljevske pisare. Sastavili su proglas i ispisali ga na pismima i jezicima svakog naroda. Poslali su ga svim vojnim zapovjednicima, upraviteljima pokrajina, poglavarima različitih naroda u Kserksovom kraljevstvu. Proglasi su bili napisani u ime kralja Kserksa i zapečaćeni kraljevskim pečatom. Glasnici su odnijeli proglase u sve dijelove kraljevstva. Zapovjeđeno je da se trinaestoga dana mjeseca Adara pobiju, zatru i unište svi Židovi, od najmlađeg do najstarijeg, sva njihova djeca i žene te da se zaplijeni njihova imovina. Prijepis proglasa trebao se poslati u svaku pokrajinu. Zapovijed se trebala objaviti i ispoštovati kod svih naroda u kraljevstvu, kako bi svatko bio spreman za taj dan. Glasnici su, prema kraljevskoj zapovijedi, pohitali širom kraljevstva, a proglas je žurno objavljen i u prijestolnici. I dok su kralj i Haman sjeli da se pogoste vinom, u gradu je nastala pomutnja. Kad je Mordekaj sve doznao, razderao je odjeću na sebi, obukao tkaninu za žalovanje i posuo se pepelom. Hodao je gradom i u očaju glasno zapomagao. Došao je pred kraljevsku palaču, ali takav nije smio ulaziti. U svakoj pokrajini kraljevstva, gdje je stigao kraljev proglas, među Židovima je nastala velika žalost. Postili su, plakali i tugovali, a mnogi su ležali na tlu u tkaninama za žalovanje i pepelu. Kad je Estera to čula od svojih sluškinja i slugu eunuha, jako se uznemirila. Poslala je Mordekaju odjeću da je odjene umjesto tkanine za žalovanje, ali on je odbio. Tada je Estera pozvala Hataka, jednog od kraljevih eunuha, određenog da je poslužuje. Zapovjedila mu je da dozna od Mordekaja što se dogodilo. Hatak je našao Mordekaja na gradskom trgu pred vratima kraljevske palače. Mordekaj je rekao sve što mu se dogodilo. Rekao mu je i za veliki iznos novca koji je Haman ponudio dati u kraljevsku blagajnu da bi uništio Židove. Dao mu je za Esteru prijepis kraljevskog proglasa objavljenog u Suzi. Rekao mu je da potakne Esteru da ode kralju, da ga moli za milost i da se zauzme za svoj narod. Hatak je ispričao Esteri sve što mu je rekao Mordekaj. Ona mu je potom zapovjedila da prenese Mordekaju: »Svi u kraljevstvu znaju da za svakog muškarca ili ženu, koji nepozvani pristupe kralju u unutrašnjem dvorištu palače, postoji samo jedan zakon — smrt. Osim kad kralj toj osobi ispruži zlatno žezlo i tako joj poštedi život, a ja već trideset dana nisam bila pozvana kod kralja.« Nakon što je Hatak Mordekaju prenio Esterine riječi, ovaj joj je poručio: »Nemoj misliti da ćeš se jedina od svih Židova spasiti samo zato što si u kraljevskoj palači. Pazi! Ako sad budeš šutjela, pomoć i oslobođenje Židovima doći će s drugog mjesta, a stradat ćete ti i tvoja obitelj. I tko zna, nisi li ti došla na kraljevski položaj upravo zbog ovog trenutka.« Tada je Estera poručila Mordekaju: »Idi i okupi sve Židove u Suzi. Postite za mene. Ne jedite i ne pijte tri dana i noći. Tako ćemo učiniti ja i moje sluškinje. Zatim ću otići kralju iako je to protiv zakona. Ako poginem — neka bude tako.« Mordekaj je poslušao sve što je zapovjedila Estera. Trećeg je dana posta Estera odjenula kraljevsko ruho i stala u unutrašnje dvorište palače, ispred same kraljevske dvorane. Kralj je sjedio na prijestolju u dvorani, okrenut prema ulazu. Kad je ugledao kraljicu Esteru u dvorištu, pokazao joj je svoju naklonost: prema njoj je ispružio zlatno žezlo. Ona mu je pristupila i dotaknula vrh žezla. Kralj je upitao: »Što je, kraljice Estero? Što želiš od mene? Traži i dat ću ti sve što zaželiš, i do pola svoga kraljevstva.« Estera je odgovorila: »Ako je kralju po volji, neka dođe danas s Hamanom na gozbu koju sam za njega pripremila.« Kralj je rekao slugama: »Brzo, dovedite Hamana da učinimo što traži Estera.« Tako su kralj i Haman došli na Esterinu gozbu. Dok su pili vino, kralj se obratio Esteri: »Dakle, što mogu učiniti za tebe? Što god tražiš, ispunit ću ti. Ako tražiš i pola kraljevstva, predat ću ti ga.« »Ovo je moja molba i moja želja«, odgovori Estera. »Ako sam stekla kraljevu naklonost i ako je kralju po volji da mi ispuni molbu i udovolji mojoj želji, neka kralj i Haman ponovo sutra dođu na gozbu. Tada ću reći kralju što tražim od njega.« Toga je dana Haman izašao iz palače sretan i dobro raspoložen. No razbjesnio se kad je pred kraljevskim vratima ugledao Mordekaja, koji se pred njim nije klanjao i nije ga se bojao. Ipak, suzdržao se javno pokazati bijes. Otišao je kući i pozvao prijatelje i ženu Zerešu. Pred njima se hvalio svojim velikim bogatstvom, mnoštvom svojih sinova, svime čime mu je kralj iskazao čast i postavio ga iznad svih kraljevskih velikodostojnika. »I to još nije sve«, dodao je Haman. »Kraljica Estera jedino je mene pozvala da budem s kraljem na gozbi koju je pripremila. I sutra sam pozvan da dođem s kraljem. No ni u čemu ne mogu uživati sve dok gledam onog Židova Mordekaja na kraljevskim vratima, koji mi odbija iskazati poštovanje.« Zereša i svi prijatelji rekli su mu: »Zapovjedi da se podignu vješala visoka dvadeset i pet metara , a ujutro zatraži od kralja da na njih objese Mordekaja. Poslije ćeš moći zadovoljan s kraljem na gozbu.« Hamanu se prijedlog svidio i on je zapovjedio da se podignu vješala. Te noći kralj nije mogao spavati. Zapovjedio je da mu donesu knjigu kraljevskih ljetopisa i da mu se čita iz nje. Naišao je na zapis događaja kad je Mordekaj razotkrio kraljeve sluge, čuvare ulaza u kraljeve odaje, Bigtana i Tereša, koji su planirali ubiti kralja Kserksa. Tada je kralj upitao svoje službenike: »Kakvu je čast i priznanje Mordekaj primio za to djelo?« »Ništa se nije učinilo za njega«, odgovorili su. Potom je kralj ugledao pridošlicu u vanjskom dvorištu palače: »Tko je u dvorištu?« Bio je to Haman koji je upravo ušao u palaču tražiti od kralja dopuštenje da objesi Mordekaja na vješala koja je pripremio. Sluge su odgovorile: »Haman je u dvorištu palače.« »Neka uđe!« rekao je kralj. Kad je Haman ušao, kralj ga upita: »Što misliš, kako treba postupiti s čovjekom kojem kralj želi odati posebnu počast i priznanje?« Haman je pomislio u sebi: »Ma kome bi to kralj želio odati počast ako ne meni?« Stoga je odgovorio kralju: »Za čovjeka kojem kralj želi odati počast treba donijeti kraljevski plašt, koji je sâm kralj nosio, i konja s kraljevskom perjanicom, kojeg je sâm kralj jahao. Plašt i konja treba povjeriti jednom od najviših kraljevih velikodostojnika, koji će tog čovjeka odjenuti i na konju provesti gradskim ulicama, javno objavljujući svima: ‘Ovako se postupa s čovjekom kojem kralj odaje počast i priznanje!’« Tada je kralj zapovjedio Hamanu: »Odmah uzmi plašt i konja pa za Židova Mordekaja, koji je na kraljevskim vratima, učini sve što si sad rekao meni, a da pritom ne propustiš niti jedan detalj.« Haman je uzeo plašt i konja, odjenuo Mordekaja i proveo ga na kraljevskom konju gradskim ulicama, vičući pred njim iz svega glasa: »Ovako se postupa s čovjekom kojem kralj odaje počast i priznanje!« Poslije se Mordekaj vratio na kraljevska vrata, a Haman je požurio kući sav žalostan, pokrivajući glavu od srama. Ispričao je ženi Zereši i prijateljima što mu se dogodilo. Rekli su mu: »Budući da je Mordekaj židovskog roda, ne možeš ga pobijediti — sigurno će te uništiti. Ovo je tek početak tvog kraja i poraza, u kojem ćeš izgubiti sve.« Dok su oni tako razgovarali, u kuću su upali kraljevi sluge eunusi i žurno odveli Hamana na gozbu koju je pripremila kraljica Estera. Tako su kralj i Haman otišli na gozbu kraljice Estere. Dok su pili vino, kralj je ponovio svoje pitanje: »Koja je tvoja želja, kraljice Estero? Bit će ti ispunjena. Ako tražiš i pola moga kraljevstva, dat ću ti.« A kraljica Estera je odgovorila: »Ako sam stekla kraljevu naklonost i ako je tako kralju po volji, pokloni život meni i mom narodu. To je moja želja i moja molba. Jer, ja i moj narod smo prodani, prepušteni pokolju i uništenju. Da smo samo predani u ropstvo, šutjela bih jer to ne bi bio dovoljan razlog da uznemiravam kralja.« Nato je kralj Kserkso upitao Esteru: »Tko je to učinio? Gdje je čovjek koji se usudio smisliti tako nešto?« Estera odgovori: »Naš protivnik i neprijatelj je Haman, zlobnik koji sjedi ovdje danas s nama.« Haman je bio užasnut pred kraljem i kraljicom. Kralj je gnjevno ustao, ostavio vino i izašao u vrt palače da se smiri i razmisli. Haman, shvativši da je kralj odlučio ubiti ga, počne moliti kraljicu Esteru za život. Bacio se na ležaj do Estere i molio za milost. U taj tren vratio se kralj i povikao: »Pa zar će ovaj čovjek u mojoj kući preda mnom napadati kraljicu?« Čim je to kralj izustio, ušli su kraljevi sluge, uhvatili Hamana i pokrili mu lice . Tada reče Harbona, jedan od kraljevih slugu eunuha: »Haman je jutros pored svoje kuće podigao za Mordekaja vješala visoka dvadeset i pet metara .« A kralj zapovjedi: »Objesite ga ondje!« I tako su objesili Hamana na vješala koja je podigao za Mordekaja. Potom se stišao kraljev bijes. Već je istog dana kralj Kserkso predao kraljici Esteri cijelo imanje Hamana, neprijatelja Židova. I Mordekaj je izašao pred kralja jer je Estera rekla kralju da joj je rođak. Kralj je skinuo svoj prsten pečatnjak koji je bio oduzeo Hamanu. Predao ga je Mordekaju, a Estera je odredila Mordekaja za upravitelja Hamanovog imanja. Estera je ponovo govorila s kraljem. Bacila mu se pred noge i plačući ga preklinjala da poništi plan Agagovca Hamana za uništenje Židova. Kralj je ispružio zlatno žezlo prema Esteri i ona je ustala pred njim. »Ako je kralju po volji«, rekla je Estera, »i ako sam stekla njegovu naklonost, ako kralj misli da je dobro tako činiti i ako se slaže s tim, neka se opozove pisani proglas Agagovca Hamana, Hamedatovog sina, da se pobiju Židovi u svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva. Jer, kako bih ja mogla podnijeti takvo zlo nad svojim narodom? Kako bih mogla preživjeti uništenje svoje obitelji?« Kralj Kserkso je odgovorio kraljici Esteri i Židovu Mordekaju: »Evo, dao sam Hamanovo imanje Esteri, a njega su objesili na vješala jer je podigao ruku na Židove. Vi sad u kraljevo ime napišite što mislite da je najkorisnije za Židove, i to zapečatite kraljevim pečatom. No, znajte, ni jedan se proglas napisan i zapečaćen u kraljevo ime ne može poništiti.« Toga su se istog dana, dvadeset i trećega u trećem mjesecu Sivanu , okupili kraljevski pisari koji su ispisivali Mordekajeve zapovijedi za spas Židova. Upraviteljima , namjesnicima i poglavarima sto dvadeset i sedam pokrajina, od Indije do Kuša, poslan je novi proglas. U svaku je pokrajinu upućen zaseban proglas pisan pismom i jezikom svakoga pojedinog naroda u Kserksovom kraljevstvu. I Židovima je poslan proglas na njihovom pismu i jeziku. Mordekaj je odaslao novi proglas u ime kralja Kserksa, a pisma je zapečatio kraljevim pečatom i razaslao po glasnicima koji su jahali najbrže kraljevske konje. Kralj je novim proglasom dopuštao Židovima da se javno okupljaju, da brane svoj život, da uništavaju i ubijaju neprijateljsku vojsku bilo kojeg naroda ili pokrajine koja ih napadne, da ubijaju djecu i žene neprijatelja te plijene njihovu imovinu. To im je sve bilo omogućeno raditi od trinaestog dana dvanaestoga mjeseca Adara, u svim pokrajinama Kserksovoga kraljevstva. Prijepis tog proglasa trebao je postati zakon u svakoj pokrajini i biti objavljen svima u kraljevstvu kako bi Židovi toga dana bili spremni braniti se i osvetiti svojim neprijateljima. Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su jurili na najboljim kraljevskim konjima. Proglas je bio objavljen i u prijestolnici Suzi. Kad je Mordekaj izašao iz kraljevske palače, nosio je bijelo i plavo kraljevsko ruho, veliku zlatnu krunu i grimizni ogrtač od finog platna. Suza se ispunila klicanjem i veseljem. Bio je to za Židove posebno sretan dan, dan velike časti. U svakoj pokrajini i u svakom gradu, gdje je stigao kraljev proglas, nastala je radost i slavlje među Židovima. Mnogi pripadnici drugih naroda tada su prihvatili židovsku vjeru jer je svakoga obuzeo strah od Židova. Kraljev je proglas trebao stupiti na snagu trinaestog dana dvanaestoga mjeseca Adara . Na dan kad su se neprijatelji Židova nadali da će ih sve uništiti, dogodilo se upravo suprotno — Židovi su dobili moć nad onima koji su ih mrzili. Okupili su se u gradovima u kojima su živjeli po svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva, s namjerom da napadnu one koji su im željeli nauditi. I nitko im se nije mogao suprotstaviti jer je strah od njih obuzeo sve narode. Svi upravitelji, poglavari u pokrajinama i kraljevi službenici pomagali su Židovima jer su sad strepjeli pred Mordekajem. Budući da je Mordekaj imao velik utjecaj na kraljevom dvoru, glas o njemu brzo se širio svim pokrajinama i on je postajao sve moćniji. Židovi su snažno udarili na svoje neprijatelje, pobili ih i uništili. Ljudima, koji su ih mrzili, činili su što su htjeli. Samo u tvrđavi grada Suze ubijeno je petsto muškaraca. Među njima su ubili Paršandatu, Dalfona, Aspatu, Poratu, Adaliju, Aridatu, Parmaštu, Arisaja, Aridaja i Jezatu. Bila su to desetorica sinova Hamana, Hamedatovog sina, koji je bio neprijatelj Židovima. No od imovine ubijenih Židovi za sebe nisu uzeli ništa. Kralja su istog dana obavijestili o broju ubijenih u Suzi i on je rekao kraljici Esteri: »Židovi su u Suzi pobili petsto ljudi i desetoricu Hamanovih sinova. Mogu samo zamisliti što su učinili u ostalim pokrajinama. Želiš li da još nešto učinim za tebe? Učinit ću što tražiš.« »Ako je kralju po volji«, odgovorila je Estera, »neka se Židovima u Suzi dopusti da i sutra postupaju prema današnjem proglasu. I neka se desetorica Hamanovih sinova objese na vješala.« Kralj je zapovjedio da se baš tako i učini. Izdano je naređenje u gradu Suzi i tijela desetorice Hamanovih sinova javno su obješena. Židovi iz Suze okupili su se i četrnaestog dana mjeseca Adara. Pogubili su još tristo muškaraca, ali od njihove imovine nisu uzeli ništa. I ostali Židovi, raspršeni po svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva, branili su svoj život i obitelji od neprijatelja. Pobili su sedamdeset pet tisuća ljudi, ali od njihove imovine nisu uzeli ništa. Bilo je to trinaestoga dana mjeseca Adara. Četrnaestoga su se dana odmorili i taj su dan proglasili danom gozbe i veselja. Židovi u Suzi borili su se protiv svojih neprijatelja trinaestog i četrnaestog dana, a tek su se petnaestog dana odmorili. Zato Židovi u gradovima gozbom i veseljem proslavljaju petnaesti dan mjeseca Adara, a Židovi koji žive izvan gradova proslavljaju četrnaesti dan mjeseca Adara. Svi slave dan radosti i veselja, a obilježavaju ga poklanjanjem darova u hrani. Mordekaj je pažljivo zabilježio ove događaje. Židovima u svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva poslao je pisma da svake godine trebaju slaviti četrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara kao dane kad su se oslobodili svojih neprijatelja i kao mjesec kad im se tuga pretvorila u radost i slavlje. Poručio im je da te dane provode u gozbi i veselju, razmjeni darova u hrani i darivanju siromašnih. Židovi su odlučili činiti kako im je poručio Mordekaj i nastaviti tako slaviti svake godine. Jer, Agagovac Haman, Hamedatov sin, neprijatelj svih Židova, naumio je pobiti Židove i ždrijebom je odredio dan njihove propasti i uništenja. No Estera se pred kraljem zauzela za svoj narod i kralj je na kraljičin nagovor okrenuo Hamanovo zlodjelo protiv njega. On i njegovi sinovi obješeni su na vješala. (Te su dane prozvali »Purim« po ždrijebu zvanom »pur«.) Zbog svega što im je poručio Mordekaj i svega što im se dogodilo, Židovi su odlučili ne prekidati običaj, tako da oni i njihova djeca, kao i svi koji im se pridruže, svake godine proslavljaju dva dana mjeseca Adara na način kako im je propisano. Tih dana mjeseca Adara, u svakoj pokrajini i u svakom gradu, svaka obitelj u svakom pokoljenju, treba se sjećati i proslavljati spas Židova. Židovi ne smiju prestati slaviti dane Purima, niti sjećanje na Purim smije zamrijeti među njihovim potomcima. Kraljica Estera, Abihailova kći, i Židov Mordekaj potvrdili su proglas o blagdanu Purimu. Mordekaj je svim Židovima u svih sto dvadeset i sedam pokrajina Kserksovog kraljevstva poslao poruku mira i sigurnosti, poruku proglašenja blagdana Purima i proslavljanja na način kako su odredili Mordekaj i Estera. Jednako tako, Židovi su za sebe i svoje potomke odredili neke druge dane u godini za post i tugu. Esterin je proglas utvrdio propise za obilježavanje Purima i zapisan je u knjigu kraljevskih ljetopisa. Potom je kralj Kserkso nametnuo porez u cijelom svome kraljevstvu, sve do njegovih najudaljenijih dijelova. Sva njegova moćna i slavna djela, kao i cijela priča o Mordekaju i veličanstvenom položaju do kojega ga je kralj uzvisio, zapisani su u Knjizi ljetopisa kraljeva Medije i Perzije. Židov Mordekaj bio je sljedeći do kralja Kserksa, najistaknutiji i najcjenjeniji među Židovima jer je uvijek radio za dobrobit svog naroda i zalagao se za njihovu buduću sigurnost i uspjeh. U zemlji Us živio je čovjek po imenu Job. Bio je besprijekoran i pošten. Poštovao je Boga i klonio se zla. Imao je sedmoricu sinova i tri kćeri. Posjedovao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, tisuću volova, pet stotina magarica i mnogo slugu. Od svih ljudi na istoku, on je bio najbogatiji. Njegovi su sinovi imali običaj naizmjenično priređivati gozbe, svaki u svojoj kući, a pozivali su i svoje tri sestre, da s njima jedu i piju. Nakon tih gozbi, Job bi poslao po svoju djecu i za njih izvršio obred očišćenja. Ustajao bi rano ujutro i za svakog prinosio žrtve paljenice. Mislio je: »Možda su moji sinovi sagriješili i u svome srcu prokleli Boga.« Job je uvijek tako činio. Jednog su dana nebeska bića došla pred BOGA, a s njima i Napadač . »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača. »Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.« »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla.« »Zar Job poštuje Boga bez razloga?« odvratio je Napadač BOGU. »Nisi li uvijek štitio njega, njegove ukućane i sve što je njegovo? Blagoslovio si sve što radi pa mu se i stoka razmnožila po zemlji. No, ako odlučiš uništiti sve što ima, proklet će te u lice.« »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Sve što ima u tvojoj je vlasti. No njemu nemoj nauditi.« Nato je Napadač otišao od BOGA. Jednoga su dana Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. Jobu je došao glasnik i rekao: »Dok su volovi orali, a magarice pasle pored njih, zgrabili su ih Sabejci i oteli. Sluge su poubijali mačevima, jedino sam ja pobjegao da ti to javim!« Dok je prvi glasnik još govorio, stigao je drugi i rekao: »Munja je udarila s neba i spalila ovce i sluge. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!« Dok je on još govorio, stigao je treći glasnik i rekao: »Tri odreda Kaldejaca navalila su na deve. Njih su oteli, a sluge poubijali mačevima. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!« Dok je on još govorio, stigao je četvrti glasnik i rekao: »Tvoji su se sinovi i kćeri gostili i pili vino u kući najstarijeg brata. Tada se iz pustinje podigao silan vjetar i udario na sva četiri ugla kuće. Kuća se na njih srušila i svi su poginuli. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!« Tada je Job ustao, razderao svoju odjeću i obrijao glavu. Potom se pružio na zemlju, poklonio se Bogu i rekao: »Gol sam izašao iz majčine utrobe, gol ću i umrijeti. BOG je dao, BOG je i uzeo. Neka je blagoslovljeno BOŽJE ime.« Ni nakon svega toga Job nije sagriješio i nije optužio Boga ni za kakvo zlo. Jednog su dana nebeska bića ponovo došla pred BOGA, a s njima je došao i Napadač. »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača. »Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.« »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla. Iako si tražio da ga upropastiš bez razloga, on je i dalje vjeran.« »Koža za kožu!« odgovorio je Napadač. »Za svoj će život čovjek dati sve što ima. Ako napadneš njegove kosti i meso, proklet će te u lice.« »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Job je u tvojim rukama. Samo mu poštedi život.« Napadač je otišao od BOGA i nanio Jobu bolne čireve od glave do pete. Job je nato uzeo dio slomljenog crijepa pa se njime češao dok je sjedio u pepelu. »Zar i dalje nastojiš ostati vjeran?« upitala ga je njegova žena. »Prokuni Boga i umri.« »Govoriš kao jedna od onih sramotnih žena koje nemaju poštovanja prema Bogu«, odgovorio joj je Job. »Zar da od Boga prihvaćamo samo dobro, ali ne i nevolje?« I, usprkos svemu, Job nije rekao ništa čime bi sagriješio. Tada su trojica Jobovih prijatelja — Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama — čuli za nevolje koje su ga snašle. Krenuli su od svojih kuća, sastali se i dogovorili da će otići utješiti Joba i iskazati mu suosjećanje. Ugledali su ga izdaleka, ali jedva su ga prepoznali. Briznuli su u glasan plač, razderali odjeću i bacili prašinu uvis i po svojim glavama. Potom su sedam dana i sedam noći s njim sjedili na zemlji. I nitko mu nije rekao ni riječ jer su vidjeli kolika je njegova bol. Tada je Job progovorio i prokleo dan vlastitog rođenja. Rekao je: »Da barem nestane dan kad sam se rodio, i noć kad je rečeno: ‘Začet je čovjek!’ Neka se taj dan pretvori u tamu, neka ga zaboravi Bog na visini i neka ga svjetlost ne obasjava. Kad bi mu svjetlo zastrla duboka tama, prekrili ga tmurni oblaci, i nadjačala pomrčina! Želim da ga odnese gusta tmina, da se ne ubraja u dane u godini, da ne bude ni u jednom mjesecu. Volio bih da je ona noć bila besplodna, da se u njoj nije čulo radosno klicanje. Neka magi, koji mogu dozvati Levijatana , prokunu dan na koji sam se rodio. Neka potamne zvijezde svanuća tog dana, neka uzalud čeka svjetlost jutra. Neka taj dan nikad ne ugleda zrake zore jer mi nije zatvorio vrata utrobe niti sakrio muku od mojih očiju. Zašto nisam umro u majčinoj utrobi, zašto nisam izdahnuo izlazeći iz nje? Zašto me majka na koljenima držala i zašto me grudima nadojila? Jer, da sam umro na porodu, sada bih ležao u miru. Spavao bih i spokojno počivao s kraljevima i njihovim savjetnicima, koji su obnovili ruševne gradove. Bio bih pokopan s vladarima, koji su zlatom i srebrom punili kuće. Zašto nisam zakopan kao mrtvorođenče, kao dijete što nije ugledalo svjetlo dana? Tamo zli ne izazivaju nevolje, tamo se iznemogli odmaraju. Zatočenici su na miru, ne čuju viku porobljivača. Tamo su i maleni i veliki, i rob je slobodan od gospodara. Zašto je svjetlo dano onom koji pati i život onima turobne duše? Oni čeznu za smrću, a smrt ne dolazi; traže je više nego zakopano blago. Bili bi izvan sebe od radosti, da nađu grob, od sreće bi klicali. Što će život čovjeku kome je njegov put skriven, kojega je Bog zagradio sa svih strana? Kad jedem, naviru mi uzdasi, jecaji mi izviru kao voda. Snašlo me ono od čega sam strepio, stiglo me ono čega sam se plašio. Nemam ni spokoja ni odmora, previše sam uznemiren da bih predahnuo.« Tada je Elifaz iz Temana odgovorio: Kad bih ti nešto rekao, bi li ti smetalo? Kako da ti ništa ne kažem! Ti si poučio mnoge ljude, hrabrio one klonule. Svojim si riječima pridizao pokleknule, jačao si one čija koljena klecaju. Ali sad je nevolja stigla tebe pa si se obeshrabrio. Zlo te stiglo, a ti se prestrašio. Zar ti pobožnost ne ulijeva pouzdanje, a tvoj besprijekoran život nadu? Razmisli: je li itko nedužan uništen? Jesu li igdje pravedni zatrti? Oni koji sade zlo i siju nevolju — vidio sam to — njih i požanju. Poginu od Božjeg daha, nestanu od izdisaja njegova gnjeva. Rikali su kao lavovi, ali lavovima su slomljeni zubi, a lavica je ostala bez plijena, i njezini su mladi raštrkani. Riječ je potajno stigla do mene, kao šapat mi je doprla do uha. U ružnim noćnim snovima, kad ljude svlada dubok san, obuzeo me takav strah i trepet da su mi se sve kosti stresle. Vjetar mi je prešao preko lica i sav sam se naježio. Nešto je zastalo nada mnom, ali nisam mogao prepoznati što. Neka prikaza bila mi je pred očima. Bila je tišina, a onda sam čuo glas: »Može li smrtnik biti pravedan pred Bogom? Može li čovjek biti nedužan pred svojim Stvoriteljem? Bog se ne pouzdaje ni u svoje sluge i svoje anđele optužuje za greške. Pa koliko će više optuživati ljude koji stanuju u kućama od gline. Njihov je temelj u zemaljskom prahu, lakše ih je zgnječiti nego moljca. Mogu stradati od jutra do večeri i nestanu a da nitko i ne primijeti. Iščupano je uže što drži njihov šator i umiru prije nego steknu mudrost.« Jobe, ako zavapiš, hoće li ti se tko odazvati? Kojem ćeš se od anđela obratiti? Jer, bezumnika ubija ogorčenost, a glupana izjeda zavist. Vidio sam bezumnika kako pušta korijen, ali ubrzo mu dom postade proklet. Djeca su mu bespomoćna, nitko ih na sudu ne brani. Žetvu mu jedu gladni, skupljajući je između trnja, a pohlepni žude za njegovim bogatstvom. Nedaća ne dolazi iz prašine, niti nevolja niče iz zemlje. Naprotiv, čovjek je uzrok vlastite patnje, kao što je sigurno da iskre lete iz vatre. Na tvome bih mjestu potražio Boga i iznio mu svoj hvalospjev. On čini nezamisliva čuda, čudesa koja se ne mogu izbrojati. On zemlji daruje kišu i poljima šalje vodu. Ponižene podiže visoko, žalosnima daje spokoj. On osujećuje naume lukavih, da im ništa ne pođe za rukom. On mudrace hvata u njihovom lukavstvu i prepredenima mrsi račune. Danju ih obuzima tama, a u podne tapkaju kao da je noć. On siromašnoga spašava od njihovog oštrog jezika i izbavlja ga iz ruke silnika. Stoga, za siromašne ima nade, a Bog zatvara usta nepravednima. Blago čovjeku koga Bog ispravlja. Zato ne preziri kaznu Svemoćnoga. On ranjava, ali i previja; udara, ali i liječi svojim rukama. Izbavit će te iz mnogih nevolja, nikakvo te neće snaći zlo. U vrijeme gladi otkupit će te od smrti, a u ratu od sile mača. Štitit će te od opakog jezika, neće te biti strah kad dođe uništenje. Smijat ćeš se razaranju i gladi, i nećeš se plašiti zvijeri. Jer, tvoje će oranice biti bez kamenja, a zvijeri će živjeti u miru s tobom. Znat ćeš da ti je šator siguran, obilazit ćeš svoje imanje i ništa ti neće manjkati. Imat ćeš mnogo djece, potomaka će biti kao trave na zemlji. Do groba ćeš stići u dubokoj starosti, bujat ćeš kao žito dok ga ne požanju. Spoznali smo da je to istina. Stoga, poslušaj pa i ti spoznaj. Tada je Job odgovorio: »O, kad bi mi se gorčina mogla izmjeriti, a sav moj jad staviti na vagu! Bili bi teži od sveg morskoga pijeska. Zato su mi riječi brzoplete. U meni su strijele Svemoćnoga, moj duh ispija njihov otrov. Božje strahote na mene su se ustremile. I magarac njače kad nema trave! I vol muče kad nema hrane! Neukusno jelo ne jede se bez soli. Bljutavi bjelanjak nema slasti. Ne želim jesti što mi je Bog pripremio jer mi je muka od toga. O, kad bi mi molba bila ispunjena, kad bi mi Bog dao ono za čim čeznem! O, kad bi me Bog htio satrti, zamahnuti rukom i uništiti me! Tada bih barem imao ovu utjehu: kroz svu patnju koju sam podnio, govorio sam istinu o Svetome. Nemam snage da bih se još nadao, ne mogu izdržati to što me čeka na kraju. Zar sam čvrst kao kamen? Zar mi je tijelo od bronce? Nemam snage da si pomognem, sad kad mi je svaki uspjeh uskraćen. Čovjek u nevolji treba prijatelja, čak i ako se okrenuo od Svemoćnoga. Ali moja su braća nepouzdana kao potok bez stalnog toka, kao potoci koji se izlijevaju, kad su ispunjeni ledom i nabujali od rastopljenog snijega. Ali u sušno doba prestaju teći i u žezi nestaju iz korita. Skreću s tokova svojih, zalaze u prazno i propadaju. Karavane iz Teme ih traže, nadaju im se putnici iz Šebe. Uzdaju se u njih, ali se razočaraju; kad stignu do njih, shvate da su prevareni. Vi ste meni postali takvi — vidjeli ste moju nesreću i uplašili se. Jesam li vas tražio da mi nešto date, da ponudite mito od svog bogatstva, izbavite iz ruku neprijatelja, otkupite iz pandži tlačitelja? Poučite me, i ušutjet ću. Pokažite mi gdje sam pogriješio. Iskrene su riječi snažne, ali vaši su prijekori krivi. Zar mislite ukoravati očajnika, kao da govori bez razloga? Vi biste bacili kocku za siroče i trgovali biste svojim prijateljem. Sada me, molim vas, pogledajte. Kunem se da vam ne bih lagao u lice. Popustite i ne budite nepravedni; razmislite, radi se o mojoj nedužnosti. Govorim li što krivo? Zar ne razlikujem laž od istine? Nije li težak čovjekov rad na zemlji? Dane provodi kao najamni radnik. Kao što sluga žudi za hladom, a najamnik željno čeka dnevnicu, mene čekaju mjeseci uzaludnosti, a jad me muči iz noći u noć. Kad legnem, mislim ‘Kad ću ustati?’ Ali noć se otegla i prevrćem se do zore. Tijelo mi je prekriveno crvima i blatom, koža mi je gnojna i ispucala. Dani su mi brži od tkalačkog čunka i bez nade se primiču kraju. Sjeti se, Bože, da mi je život samo dašak. Moje oči više neće vidjeti sreću. Oko, koje me sada gleda, više me neće vidjeti. Tražit ćeš me, Bože, ali me neće biti. Kao što se oblak raspline i više ga nema, nema ni onoga tko ode u grob. Nikad se više ne vraća kući, ne znaju ga na poznatim mjestima. Zato neću zatvoriti usta! Govorit ću jer mi je duh tjeskoban, jadat ću se jer mi je duša ogorčena. Bože, jesam li ja tvoj neprijatelj pa si nada mnom postavio stražu? Ako kažem: ‘Na krevetu ću naći utjehu, moj će mi ležaj olakšati jadanje’, ti me plašiš snovima i prestravljuješ viđenjima. Radije bih bio nasmrt zadavljen nego da živim ovako. Prezirem život, ne želim vječno živjeti. Pusti me na miru, moji su dani kao dah. Što je čovjek da ti je toliko važan, da na njega obraćaš pažnju, da ga pohodiš svakog jutra i svakog trena provjeravaš? Zašto ne skineš pogled s mene, barem za treptaj oka? Ako sam i zgriješio, što sam učinio tebi, ti nadzorniče ljudi? Zašto si me uzeo za metu? Zar sam ti postao teret? Zašto moj prekršaj ne oprostiš i ne prijeđeš preko moga grijeha? Jer, uskoro ću leći u prašinu. Ti ćeš me pomno tražiti, ali mene više neće biti.« Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha: »Dokle ćeš tako govoriti? Riječi su ti kao prazan dah. Zar Bog izvrće ono što je ispravno? Zar Svemoćni iskrivljuje pravdu? Ako su tvoja djeca zgriješila protiv njega, on ih je kaznio prema njihovom prijestupu. Ali, ako potražiš Boga, ako za milost zamoliš Svemoćnoga, i ako si čist i pravedan, on će se i sada radi tebe prenuti i vratiti te na mjesto koje si zaslužio. Premda si na početku imao malo, u budućnosti ćeš imati puno. Samo pitaj prošle naraštaje i saznaj što su njihovi očevi naučili. Jer, mi smo od jučer i ništa ne znamo, a naši dani na zemlji samo su sjena. Zar te oni neće poučiti i objasniti ti? Zar neće iz svog znanja iznijeti riječi? Zar papirus raste gdje nema močvare? Zar trska buja bez vode? Ne, osušit će se prije berbe, uvenuti prije svake druge biljke. Tako je i sa svima koji zaborave Boga; bezbožnik stoga gubi nadu. Krhko je njegovo uzdanje, poput paukove mreže. Nasloni li se na nju, ona popušta; uhvati li se za nju, ona se slama. On je kao zalivena biljka na suncu: po vrtu širi svoje mladice, korijenjem je hrpu stijenja preplela i traži mjesto među kamenjem. A kad je s njenog mjesta iščupaju, mjesto je se odriče i kaže da je nikad nije vidjelo. Život joj se gasi, a iz tla već rastu druge biljke. Ne, Bog ne odbacuje besprijekorne, niti podržava zlikovce. Još će ti on usta ispuniti smijehom i usne radosnim klicanjem. Tvoji će neprijatelji biti posramljeni, i nastambe zlih će nestati.« Tada je Job odvratio: »Da, znam da je tako. Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom? Kada bih htio raspravljati s Bogom, ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću. On je svemudar i svemoćan. Tko mu se uspio oduprijeti? On pomiče planine, a da one to ne znaju, pa ih prevrće u svom gnjevu. On pokreće zemlju s mjesta i trese njezine temelje. On može reći suncu da ne izađe, on može zaključati zvijezde. On jedini stvorio je nebesa i gazi po morskim valovima. On je stvorio Medvjeda i Oriona, Vlašiće i južna zviježđa. Da, on čini nezamisliva čuda, čudesna djela koja se ne mogu izbrojati. On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim; tik je uz mene, ali ja ga ne opažam. Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti? Tko ga smije pitati što radi? Bog ne suspreže svoj gnjev, čak su mu se i Rahabovi sluge poklonili. Kako onda ja da mu odgovorim? Kako da nađem riječi protiv njega? Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti. Svog suca mogao bih samo moliti za milost. Da se odazove na moj sudski poziv, ne vjerujem da bi me saslušao. Jer, on me u vihoru satire, i bez razloga mi umnožava rane. Ne dâ mi da dođem do daha, nego me tugom preplavljuje. Ako se mjeri snaga — on je najsilniji. Ako se mjeri pravda — tko ga može pozvati na sud? Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje; iako sam nevin, dokazuje me krivim. Nisam kriv, ali nije mi stalo do mene jer prezirem svoj život. Sve je svejedno, stoga kažem: on zatire i besprijekornog i opakog. Kad bič smrti iznenada ošine, on se ruga očajanju nedužnih. Kad zemlja padne u ruke zlih, on zastire oči njenim sucima. A ako ne on, tko onda? Moji su dani brži od trkača, bez trunke radosti prolijeću. Promiču hitro kao čamci od papirusa, kao orao kad se na plijen obrušava. I kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje jadanje, promijenit ću izraz lica i smiješit ću se’, opet bih strepio od svih svojih muka jer znam, Bože, da me ne smatraš nedužnim. Budući da ću biti kriv, zašto da se trudim uzalud? Da se operem sapunom, da istrljam ruke lužinom, ti bi me gurnuo u kaljužu pa bih i svojoj odjeći bio odvratan. Bog nije čovjek kao ja, da ga mogu pozvati na sud. Nema nikoga tko bi posredovao i presudio među nama, tko bi odvratio od mene Božju kaznu, da me njegova strahota više ne plaši. Tada bih govorio bez straha od njega. Ja nisam čovjek za kakvog me drže. Slobodno ću se jadati jer mi se gadi život, izlit ću svu gorčinu svoje duše. Reći ću Bogu: ‘Ne smatraj me krivim, nego mi kaži za što mi se protiviš. Zar ti je drago tlačiti me, onoga koga si stvorio, a smiješiš se spletkama zlih? Zar imaš ljudske oči, zar gledaš kao smrtnik? Zar su ti dani poput naših, zar živiš kratko kao čovjek? Ti tražiš moju krivnju, ispituješ jesam li sagriješio. Ali znaš da na meni nema krivnje i da me nitko ne može spasiti od tebe. Tvoje su me ruke oblikovale i sazdale, ali odjednom si se okrenuo i uništio me! Sjeti se da si me oblikovao kao glinu, a sada me ponovo vraćaš u zemlju! Zar me nisi izlio kao mlijeko i zgrušao me kao sir? Obukao si me u kožu i meso, prepleo me kostima i žilama. Dao si mi život i ljubav, i brižljivo bdio nad mojim duhom. Ali ovo si sakrio u svom srcu, znam da ti je ovo bila namjera: motrit ćeš na mene, pa ako zgriješim, moj prekršaj neće proći nekažnjen. Ako sam kriv, teško meni! A ako sam nedužan, ne mogu dići glavu jer sam osramoćen zbog svoje nevolje. Ako se uspravim, prikradeš mi se kao lav i na meni pokazuješ svoju moć. Protiv mene dovodiš nove svjedoke i sve je veći tvoj gnjev na mene. Vojska za vojskom stalno me napada. Zašto si me iz utrobe izveo? Da sam bar umro prije nego me itko vidio! Da bar nikad nisam živio! Da su me bar iz majčine utrobe odnijeli u grob! Zar mi dani nisu odbrojeni? Okreni se od mene, da se malo poveselim prije nego što odem na put bez povratka, u zemlju tame i sjene smrti, zemlju najcrnje noći, sjena i meteža, gdje je i svjetlost kao tama.’« Tada je odgovorio Sofar iz Naama: »Na tu poplavu riječi treba odgovoriti, ili će brbljavac misliti da je u pravu. Misliš li da će tvoje brbljanje ušutkati ljude pa da te neće posramiti kad se rugaš Bogu? Ti kažeš Bogu: ‘Moje razmišljanje je ispravno i nevin sam pred tobom.’ O, kad bi barem Bog progovorio, kad bi otvorio usta da ti odgovori. On bi ti otkrio tajnu mudrosti: Božje mudro djelovanje je mnogostrano, a Bog te kažnjava manje nego si zaslužio. Možeš li proniknuti u Božje tajne i potpuno razumjeti Svemoćnoga? Njegovo znanje više je od nebesa — kako ćeš ga dosegnuti? Dublje je od Podzemlja — kako ćeš ga spoznati? Veće je od zemlje, a od mora šire. Ako on dođe, baci te u tamnicu i sazove sud — tko će ga spriječiti? Jer, on zna tko lažno svjedoči. Kad vidi zlo, on ga zapamti. Glupan će se opametiti kad magarac rodi čovjeka! Ali, ako svoje srce usmjeriš Bogu, i pružiš ruke prema njemu, ako odbaciš grijeh kojeg se držiš i ne daš zlu da stanuje u tvom domu — tada ćeš podizati pogled bez srama i stajati čvrsto i bez straha. Zaboravit ćeš na svoju nevolju, kao na vodu što je protekla. Život će ti biti svjetliji od podneva, a tama će ti postati kao jutro. Bit ćeš siguran jer postoji nada, odmorit ćeš se posve zaštićen. Kad legneš, nitko te neće plašiti. Mnogi će tražiti tvoju naklonost. Zli ljudi tražit će pomoć, ali neće pobjeći nevolji. Njihova nada će se ugasiti.« Tada je Job odgovorio: »Mislite da ste samo vi mudri, i da će mudrost s vama umrijeti. Ali i ja sam pametan kao vi, nisam ništa gori od vas. Tko ne zna to što govorite! Moji prijatelji mi se rugaju — meni, koji sam zvao Boga, a on mi je odgovarao. Ja, pošten i pravedan, služim za ruglo! Bezbrižni preziru ljude u nevolji, udaraju one koji već posrću. Šatori pljačkaša su mirni. Oni koji izazivaju Boga žive spokojno iako ih Bog drži u šaci. A vi kažete: ‘Pitaj zvijeri, i one će te poučiti, ili ptice, i one će ti reći.’ Ili: ‘Obrati se zemlji, i ona će te poučiti, a morske ribe će ti ispričati. Sva ta stvorenja znaju da je ovo učinila BOŽJA ruka. Život svih bića u njegovoj je ruci, kao i dah svakog čovjeka. Zar uho ne ispituje riječi, kao što nepce kuša hranu? Mudrost je odlika staraca, a dug život donosi spoznaju.’ Bogu pripadaju mudrost i snaga, on razumije i promišlja. Što on poruši, nitko ne može sagraditi, koga on utamniči, nitko ne može osloboditi. Kad on zaustavi vode, nastaje suša, a kad ih pusti, poplave zemlju. Njegova je snaga i vještina, pod njegovom su vlasti i varalica i prevareni. On savjetnicima oduzima mudrost, a od sudaca radi budale. On kraljeve obara s vlasti, i pretvara ih u robove. On svećenicima uzima moć i uklanja moćnike. On ušutkuje pouzdane savjetnike, starješinama oduzima razboritost. On poglavare izlaže preziru, moćnima oduzima snagu. On razotkriva dubine tame i sjenu smrti iznosi na vidjelo. On narode uzvisi pa ih uništi; umnožava ih pa ih rasipa. On vođama naroda oduzima razum i šalje ih da lutaju bespućem — bez svjetlosti tapkaju po tami i teturaju kao pijani. Sve sam to vidio na svoje oči, čuo na svoje uši i razumio. To što vi znate, znam i ja, nisam ništa gori od vas. Htio bih razgovarati sa Svemoćnim, raspraviti s Bogom svoju nevolju. Ali vi istinu prekrivate lažima i niste nikakvi liječnici. O, kad biste barem ušutjeli! Time biste pokazali mudrost. Saslušajte moje dokaze, čujte moje argumente. Hoćete li za Boga lagati, želi li on da varate za njega? Hoćete li biti pristrani prema njemu i za njega voditi parnicu? A da vas Bog ispita, biste li ga mogli prevariti kao čovjeka? On bi vas sigurno prekorio kad biste potajno bili pristrani. Zar vas njegov sjaj ne bi prestravio? Zar vas od njega ne bi obuzela strava? Vaše su izreke bezvrijedne kao pepeo, vaša je obrana slaba kao blato. Šutite i pustite me govoriti pa neka me snađe što mu drago. Zašto se izlažem opasnosti i svoj život uzimam u svoje ruke? Da, neka me i ubije, ja ću se u njega uzdati. No branit ću se pred njim. I već to će biti moja pobjeda, jer krivac ne bi stupio pred njega. Pažljivo saslušajte moje riječi, čujte dobro što ću vam reći: evo, pripremio sam svoju parnicu i znam da sam nedužan. Ako me netko može optužiti, zašutjet ću i umrijeti. Samo mi ovo dvoje učini, Bože, pa se neću skrivati od tvog lica: prestani me kažnjavati i plašiti svojim grozotama. Tada me pozovi i odgovorit ću ti. Ili pusti mene da govorim, a ti odgovaraj. Koliko sam zlodjela i grijeha počinio? Pokaži mi moj prijestup i grijeh! Zašto skrivaš svoje lice i smatraš me neprijateljem? Zar ćeš mučiti list koji nosi vjetar i proganjati suhu slamu? Protiv mene ispisuješ gorke optužbe i kažnjavaš me za grijehe iz mladosti. Stavljaš mi okove na noge i nadzireš sve moje poteze. Pratiš svaki moj korak. Slabim kao drvo koje trune, kao odjeća koju izjedaju moljci. Život svih nas, ljudskih bića kratak je i pun nevolja. Nikne kao cvijet pa uvene, bježi kao sjena koja nestaje. Bože, zar u nevažnoga upireš pogled? Zar mene izvodiš na sud pred sebe? Nitko iz nečistog ne može napraviti nešto čisto. Čovjekovi su dani izbrojani. Odbrojio si mu mjesece i postavio granice koje ne može prijeći. Stoga, odvrati pogled od njega i ostavi ga na miru, da se nauživa svoga teškog života. Čak i za drvo ima nade: ako ga posijeku, opet će niknuti, a mladice se mogu namnožiti. Može mu korijen ostarjeti u zemlji, a panj istrunuti u prašini, ali ako osjeti vodu, propupat će, i kao biljka može potjerati mladice. Ali kad čovjek umre, nemoćan je, kad smrtnik izdahne, gdje je? Kao što se jezero isuši, a rijeka bez izvora nestane, tako i čovjek legne i ne ustaje. Kao što nebesa neće iščeznuti, ni ljudi se neće probuditi iz smrti. O, kad bi me htio sakriti u grob i skloniti me dok tvoj gnjev ne prođe, kad bi mi odredio vrijeme da me se sjetiš. Ako čovjek umre, hoće li opet živjeti? Čitavo vrijeme svoje vojne službe čekat ću dok mi ne dođe zamjena. Ti bi zvao, a ja bih ti se odazvao. Ti bi me poželio jer si me stvorio. Pazio bi na moje korake, ne bi mario za moje grijehe. Moje prijestupe zapečatio bi u vreći, moj bi grijeh prekrio. Planina se odronjava i mrvi, stijena se pomiče sa svog mjesta, voda ispire kamenje a bujice otplavljuju zemlju — tako i ti čovjeku uništavaš nadu. Nadjačaš ga jednom zauvijek, i njega nema, unakaziš mu lice kad ga pošalješ u smrt. Ako mu sinove poštuju, on to ne zna, ako ih ponižavaju, ne vidi to. Samo bol svoga tijela osjeća i samo sebe oplakuje.« Tada je Jobu odgovorio Elifaz iz Temana: »Zar bi mudar čovjek odgovarao takvim štetnim zamislima? Zar bi govorio ljutito kao vruć pustinjski vjetar? Zar bi raspravljao beskorisnim riječima i govorima koji ne postižu ništa? A ti poništavaš pobožnost i ukidaš predanost Bogu. Tvoj grijeh govori tvojim ustima što da kažu, služiš se jezikom lukavih. Tvoja usta te osuđuju, a ne ja; tvoje usne svjedoče protiv tebe. Jesi li ti prvi čovjek koji se rodio? Zar si došao prije planina? Jesi li uhodio Božje misli? Zar samo sebi pripisuješ mudrost? Što ti znaš, a da ne znamo i mi? Što si spoznao, a da nismo i mi? S nama se slažu sijedi starci, ljudi rođeni prije tvog oca. Zar su ti premale Božje utjehe i blage riječi koje su ti upućene? Zašto te srce zanijelo, zašto ti oči sijevaju pa svoj gnjev okrećeš protiv Boga i takvim ga riječima obasipaš? Čovjek ne može biti čist, niti je pravedan tko je ljudsko biće . Bog ni svojim svetima ne vjeruje, ni nebesa nisu čista u njegovim očima, a kamoli čovjek. Čovjek je pokvaren i pun grijeha, a zlo pije kao vodu. Saslušaj me, i ja ću ti sve objasniti. Pusti me da ti ispričam što sam vidio. Reći ću ti što su rekli mudraci, ponavljajući ono što su primili od očeva — od onih kojima je dana zemlja prije nego što su došli stranci. Čitav život zli ljudi pate, mnoge nevolje čekaju okrutne. Svaki ga zvuk ispunjava stravom, a kad je sve tiho, pljačkaš na njega nasrće. Ne vjeruje da će pobjeći tami, suđeno mu je da pogine od mača. Luta naokolo i bit će hrana lešinarima; zna da mu se primaknuo dan mračan. Muka i tjeskoba ga prestravljuju, obaraju se na njega kao kralj koji napada — a sve zato što je šakom prijetio Bogu i bahatio se pred Svemoćnim. Prkosno je na njega nasrtao zaklonjen iza čvrstog štita. Iako mu je obraz debeo, a struk se obložio salom, živjet će u razvaljenim gradovima i u kućama gdje nitko ne stanuje, svedenima na gomile ruševina. Neće više biti bogat, niti će njegov imetak opstati. Neće mu se imanje širiti zemljom. Neće moći pobjeći tami. Stradat će poput mladica koje je opržila vatra, a dah Božjih usta otpuhat će ga. Neka se ne zavarava vjerom u ništavilo jer će upravo ništa i dobiti zauzvrat. Prije svog vremena bit će posve isplaćen i grane mu se neće zazelenjeti. Bit će kao loza koja strese nezrelo grožđe, kao maslina koja odbacuje svoje cvjetove. Bez potomaka će biti zajednica bezbožnika, a oganj će spaliti šatore podmitljivaca. Oni začinju nevolju i rađaju nesreću, iz utrobe im izlazi prijevara.« Tada je Job odgovorio: »Naslušao sam se mnogih takvih riječi. Donosite mi muku, a ne utjehu! Ima li kraja ovom blebetanju? Što te muči da moraš govoriti? Da ste na mome mjestu, i ja bih mogao govoriti poput vas, zasipati vas optužbama i mahati glavom nad vama. Ali moja bi vas usta ohrabrila, utjeha s mojih usana umirila. Ako i govorim, moja bol se ne smiruje, ako pak zašutim, ona ne odlazi. Da, Bože, ti si me iscrpio, užasnuo si sve moje prijatelje. Učinio si me slabim i mršavim pa ljudi zbog toga misle da sam kriv. Bog u svom gnjevu nasrće na mene, trga me i na mene škrguće zubima. Moj protivnik pogledom me probada. Ljudi su na mene razjapili usta, prezirno me šamaraju i protiv mene se udružuju. Bog me predao zlima i bacio me u pandže zlikovaca. Mirno sam živio, a on me skršio, za vrat me zgrabio i zdrobio. Kao metu me postavio. Opkolili me njegovi strijelci. Bez milosti mi srce probada i moju utrobu na zemlju prosipa. Ponovo i ponovo on me napada, kao ratnik na mene juriša. Tkaninu za žalovanje zašio sam na svoju kožu i svoj ponos zakopao u prašinu. Lice mi je crveno od plača, sjena smrti na kapke mi pala. Iako, nema nasilja na mojim rukama i nevina je moja molitva. O, zemljo, ne skrivaj nepravdu što mi je učinjena. Neka se čuje vapaj moje krvi za pravdom! Već se sigurno čuje na nebu, gdje svjedoči za moju obranu. Moj vapaj za mene govori pred Bogom dok u muci čekam njegov odgovor. Neka iznese moj slučaj pred Boga, kao što se čovjek zauzima za prijatelja. Još samo koja godina i otići ću na put bez povratka. Duh mi je skršen, život mi se gasi, groblje me čeka. Podrugljivci me okružuju, oči su mi umorne dok ih gledam kako me ponižavaju. Bože, prihvati moj život kao jamčevinu moje nedužnosti. Nitko drugi neće za mene jamčiti. Ti si im zatvorio um, da ne razumiju, ali tako nećeš primiti čast. Oni su kao čovjek koji zove prijatelje na gozbu, a vlastita djeca mu gladuju. Bog je učinio da je moje ime psovka, da mi svi pljuju u lice. Oči su mi mutne od bola, moje tijelo je poput sjene. Pravedni se zbog toga zgražaju. Nedužni ustaju protiv grešnika. Pravedan se drži svojih putova, i čovjek čistih ruku postaje jači. Hajde svi, pokušajte ponovo napasti me svojim optužbama. Među vama neću naći mudroga. Moji su dani prošli, izjalovili se moji naumi i želje moga srca. Nadao sam se da će nakon noći doći dan, da će svjetlost zasjati iz tmine. Ako je Podzemlje jedini dom kojem se mogu nadati, ako svoj ležaj prostirem u tmini, ako grobnoj jami govorim: ‘Ti si mi otac’, i crvu: ‘Majko’ ili: ‘Sestro’, gdje mi je onda nada? Vidi li netko ikakvu nadu za mene? Hoće li ona sa mnom sići do vrata Podzemlja? Hoćemo li se zajedno spustiti u prah?« Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha: »Kada ćeš prestati tako govoriti? Urazumi se, pa da razgovaramo. Zašto nas smatraš stokom? Zašto smo glupi u tvojim očima? Ti, koji se razdireš od gnjeva, zar hoćeš da zemlja opusti zbog tebe, da se planina pomakne s mjesta? Gasi se svjetlost zlog čovjeka, ne svijetli više plamen njegove vatre. Mrači se svjetlo u njegovom šatoru, nad njim se gasi svjetiljka. Nestaje žustrina njegovog koraka, o vlastite se spletke spotiče. Noge ga vode u mrežu, upada u skrivenu jamu. Zamka ga lovi za petu, klopka ga čvrsto steže. Vreba ga omča skrivena na zemlji, zamka leži na njegovoj stazi. Užas ga spopada sa svih strana i u stopu ga prati. Nedaća za njim gladuje, nesreća samo čeka da posrne. Zaraza mu izjeda kožu, smrtna bolest proždire mu udove. Izvlače ga iz njegovog šatora i odvode pred kralja užasa. U njegovom domu samo strava ostaje, gorući sumpor pada mu po šatoru. Dolje mu se suši korijenje, a gore mu venu grane. Spomen na njega nestaje sa zemlje, ime mu se ne spominje na ulici. Iz svjetlosti ga tjeraju u tamu i izgone ga iz ovog svijeta. U svom narodu nema potomaka, nikog preživjelog tamo gdje je boravio. Zapadnjaci se groze njegove sudbine, istočnjake užas spopada. Da, takvo je boravište bezbožnog čovjeka i mjesto onoga koji ne poznaje Boga.« Tada je Job odgovorio: »Dokle ćete me mučiti i satirati riječima? Već ste me deset puta izgrdili i nije vas sram što me napadate. Pa i da je istina da sam zastranio, moja pogreška tiče se samo mene. Ako se hoćete uzvisiti nada mnom, i iskoristiti moje poniženje protiv mene, znajte da mi je Bog nanio nepravdu i svoju mrežu razapeo oko mene. Vičem: ‘Nepravda!’, ali odgovor ne dobivam. Zapomažem, ali pravde nema. Put mi je zagradio tako da ne mogu proći, staze mi je zavio u tamu. Moju je čast svukao sa mene i krunu mi skinuo s glave. Nestajem dok me trga sa svih strana. Moju nadu je iskorijenio. Gnjevom je planuo na mene i ubraja me u neprijatelje. Njegove postrojbe složno nadiru, opsadu rade protiv mene, oko šatora moga podižu tabore. Bog je od mene udaljio braću, prijatelji su se od mene otuđili. Rodbine moje više nema, prijatelji su me zaboravili. Sluškinje i stranci, koji žive u mom domu, smatraju me strancem, tuđinac sam u njihovim očima. Svog slugu zovem, a on se ne odaziva, čak ni kada ga zaklinjem. Moj dah omrznuo je mojoj ženi, rođena braća me se gnušaju. Čak me i dječaci preziru; kad ustanem, oni mi se rugaju. Odvratan sam najbližim prijateljima, protiv mene su svi koje sam volio. Postao sam kost i koža, za dlaku sam živu glavu izvukao. Smilujte mi se, prijatelji, smilujte, jer me je Božja ruka udarila. Zašto me gonite poput Boga? Niste li me dovoljno namučili? Kad bi se moje riječi mogle bilježiti, kad bi se na spomenik zapisale; dlijetom uklesane, olovom ispunjene, zauvijek na kamen zapisane. Znam da moj zastupnik živi i da će na kraju govoriti za mene, čak i kad mi se koža već raspadne. Ali želim vidjeti Boga dok još imam tijelo. Jer, želim ga vidjeti svojim očima, a ne tuđim — o, kako moje srce za tim žudi! Ako kažete: ‘Kako ćemo ga goniti?’ i ‘On sâm je korijen svoje nevolje?’, tada se i sami bojte mača, jer srdžba će biti kažnjena mačem. I tada ćete znati da ima suda.« Tada je Jobu odgovorio Sofar iz Naama: »Moje me mučne misli nagone da odgovorim zbog onog što u sebi osjećam. Čujem prijekor, koji me vrijeđa, pa me razum tjera da odgovorim. Svakako znaš kako je od davnina, otkad je čovjek stavljen na zemlju: da je uživanje opakoga kratkog vijeka, da radost bezbožnika traje samo tren. Makar mu ponos doseže do neba i glava mu dodiruje oblake, nestat će zauvijek, poput svog izmeta. Oni koji su ga vidjeli, govorit će: ‘Gdje je?’ On odlijeće kao san, da se više ne nađe, odagnan kao noćno priviđenje. Oko, koje ga je vidjelo, više ga neće vidjeti, više ga njegovo mjesto neće gledati. Djeca će mu tražiti pomoć od sirotinje jer će on sâm vratiti ono što je oteo. Mladenačka snaga njegovih kostiju s njim će leći u prašinu. Zlo je slatko u njegovim ustima pa ga skriva pod jezikom. Iako pazi da ga ne proguta, pa ga čuva u ustima, hrana mu u želucu postaje kisela, pretvara se ondje u zmijski otrov. Izbljuvat će bogatstvo koje je progutao, Bog će mu ga istjerati iz želuca. Zmijski otrov će sisati, ubit će ga jezik ljute guje. Potoke neće vidjeti, ni rijeke kojima teče med i mlijeko. Plod svoga truda vratit će nepojeden, neće uživati u zaradi svog trgovanja jer je tlačio i satirao siromašne, otimao kuće koje nije podigao. Nema kraja njegovoj pohlepi; nije propustio ništa što je želio. Ništa nije ostalo nakon što je jeo. Blagostanje mu neće potrajati. Usred izobilja snaći će ga velika muka, jad će se oboriti na njega svom silinom. Kad vlastiti želudac napuni, Bog će iskaliti svoj gorući gnjev na njemu i zasuti ga kišom udaraca. Ako željeznom oružju i izmakne, prostrijelit će ga brončana strijela. Iz svojih leđa on je izvlači, blistavi šiljak iz svoje žuči. Užas ga spopada; potpuna tmina vreba mu na blaga. Progutat će ga vatra koju nije čovjek zapalio i proždrijeti sve u njegovom šatoru. Nebesa će razotkriti njegovu krivnju, zemlja će protiv njega svjedočiti. Kuću će mu odnijeti poplava; vodena bujica Božje srdžbe. Takvu je sudbinu Bog odredio opakome, to je nasljedstvo koje mu je dodijelio Bog.« Tada je Job odgovorio: »Dobro slušajte što ću reći; neka mi to bude utjeha vaša. Budite strpljivi dok vam govorim, a kad završim, rugajte se dalje. Zar je moja pritužba protiv čovjeka? Kako onda da ne izgubim strpljenje? Pogledajte me i zapanjite se, zaklonite usta rukom od čuđenja. Kad pomislim na zle, užasnem se, drhtavica mi obuzme tijelo. Zašto zli nastavljaju živjeti, mirno stare i sve su moćniji? Djeca su im zbrinuta s njima, unuci im rastu pred očima. Kuće su im sigurne i bez straha, Božja šiba pušta ih na miru. Njihovi su bikovi uvijek plodni, a krave nisu jalove, nego se tele. Djeca im se igraju kao janjad, skakuću uokolo i plešu. Pjevaju uz tamburin i liru, vesele se uz zvukove frule. Svoj život okončaju u blagostanju i mirno silaze u svijet mrtvih. A Bogu govore: ‘Ostavi nas na miru! Ne želimo znati tvoje putove. Tko je Svemoćni da bismo mu služili? Kakva je korist od toga da mu se molimo?’ No nisu sami zaslužni za svoje blagostanje zato ne želim slijediti savjete zlih. Koliko se često gasi svjetiljka opakih, snalazi ih nedaća, a Bog im šalje bol kojom ih u svom gnjevu kažnjava? Koliko su često kao slama na vjetru, kao pljeva koju odnosi oluja? Vi kažete da Bog čuva kaznu za djecu zlih. Ne! Neka kazni zle, da oni kaznu osjete. Neka svojim očima vide svoju propast, neka se napiju srdžbe Svemoćnoga. Jer, što ih briga za dom koji za sobom ostavljaju, kad njihovom životu dođe kraj? Tko može ičemu naučiti Boga, onoga koji i najvišima sudi? Jedan umire u svakom blagostanju, potpuno siguran i spokojan, uhranjena tijela i kostiju punih moždine; drugi umire s gorčinom u duši, jer nikad nije okusio sreću. Pa, ipak, zajedno leže u prahu i obojicu prekrivaju crvi. Znam dobro što mislite i spletkarite da me satrete. Jer, kažete: ‘Gdje je sada moćnikova kuća, šator u kojem su živjeli zlikovci?’ Jeste li ikad razgovarali s putnicima i prihvatili njihovo svjedočenje, da je zlikovac pošteđen u dan nesreće, da se izbavlja kada dođe Božja srdžba? Tko će mu u lice predbaciti što je radio? Tko mu vraća za ono što je učinio? Odnesu ga na groblje i nad humkom postave stražu. Udobna mu je zemlja u dolini, bezbrojni idu u sprovodu, ispred i iza njega hodaju. Kako ćete me utješiti svojim besmislicama? Vaši odgovori nisu drugo nego laž!« Tada je odgovorio Elifaz iz Temana: »Kako bi čovjek mogao biti koristan Bogu? Pa kakva bi mu bila korist i od mudraca? Ima li Svemoćni koristi ako si pravedan? Dobiva li nešto ako si besprijekoran? Prekorava li te Bog ili optužuje zato što si pobožan? Ne, nego zato što si zbilja zao i jer imaš bezbroj grijeha. Sigurno si od braće tražio zalog; uzimao odjeću siromašnima. Sigurno umornome nisi dao vode, a gladnome si hranu uskratio. Vjerojatno misliš da zemlja pripada moćnima i da samo uvaženi imaju pravo na nju. Sigurno si udovice puštao praznih ruku i ostavljao siročad da skapava. Zato su te odasvud okružile zamke, a užas te iznenada preplavio. Zato je tama tolika da ne vidiš, zato te silna voda prekriva. Bog je na nebeskim visinama i odozgo gleda najviše zvijezde, a ti kažeš: ‘Pa što zna Bog? Može li nas suditi kroz tako duboku tamu? Gusti su oblaci između nas i njega pa nas ne vidi dok prolazi nebeskim svodom.’ Jobe, hoćeš li se držati stare staze kojom su nekad hodali zli? Oni su umrli mladi, bujica im je odnijela temelje. Rekli su Bogu: ‘Pusti nas na miru!’ i ‘Što Svemoćni može napraviti za nas?’ Iako im je Bog kuće napunio bogatstvom, držim se podalje od savjeta opakih. Pravedni vide njihovu propast i raduju se, nedužni im se mogu rugati: ‘Propali su naši neprijatelji, vatra im bogatstvo proždire.’ Složi se s Bogom i budi u miru s njim, tako će ti se vratiti blagostanje. Prihvati pouku iz njegovih usta a u srcu pohrani mu riječi. Ako se vratiš Svemoćnom, preporodit ćeš se. Potjeraj zlo daleko od svog šatora. Neka ti grumenje zlata bude kao prašina, a zlato iz Ofira kao riječni obluci pa će Svemoćni biti tvoje zlato i tvoje najbolje srebro. Tada ćeš naći radost u Svemoćnom i lice ćeš podizati k Bogu. Molit ćeš mu se, a on će te čuti pa ćeš moći ispuniti svoje zavjete. Što god da naumiš, ostvarit će se, a svjetlost će ti obasjavati putove. Kad ljudi budu poniženi, reći ćeš Bogu: ‘Podigni ih!’ i on će spasiti ponizne. Izbavljat će i onog koji nije nedužan, zbog tvojih pravednih postupaka.« Tada je Job odgovorio: I danas mi je jadikovka tužna, Božja je ruka teška usprkos mom jecanju. O, kad bih bar znao gdje da ga nađem! Kad bih mogao otići tamo gdje boravi, izložio bih svoj slučaj pred njim i detaljno iznio sve dokaze. Saslušao bih što bi mi odgovorio i razumio riječi koje bi mi uputio. Bi li s velikom silom raspravljao sa mnom? Ne, on bi obratio pažnju na mene. Mogao bih raspravljati s njim kao pravednik i konačno se osloboditi svoga Suca. Ali, odem li na istok, on nije tamo; krenem li na zapad, ne nalazim ga. Kad ga tražim na sjeveru , ne vidim ga, kad skrenem na jug , ne opažam ga. No Bog zna put kojim idem, a kad me provjeri, izaći ću kao zlato. Noge su mi pratile njegove stope, nisam skretao s puta njegovoga. Od zapovijedi njegovih usana nisam odstupao, riječi sam njegovih usta pohranio u grudima . Ali, tko će ga odvratiti kad nešto odluči? Sve što poželi, on i učini. Izvršit će što je odredio za mene, a ima još mnogo takvih nauma. Zato sam se prestravio pred njim, bojim ga se kad na sve pomislim. Bog mi je sledio srce, Svemoćni me užasnuo. Ali tama me nije ušutkala, gusta tama, koja mi lice pokriva. Zašto Svemoćni ne odredi kad je dan suda? Zašto oni koji ga znaju ne vide da presuđuje? Nepošteni pomiču međe i otimaju zemlju. Kradu stada i vode ih na svoje pašnjake. Odvode magarca koji pripada siročadi i udovici uzimaju vola kao zalog. Bijednika silom odguruju sa staze, od njih se skriva sva sirotinja zemlje. Poput divljih magaraca u pustinji, sirotinja ondje traži hranu za djecu svoju. Zrnje sakupljaju po tuđim njivama i ostatke po vinogradima opakih. Noć provode goli jer nemaju odjeće, niti čime bi se pokrili na hladnoći. Pokisli od planinskog pljuska, stišću se uz stijene jer nemaju zaklona. Zli otimaju dijete s grudi udovice, sirotinjsko dijete uzimaju kao zalog. Sirotinja ide gola jer nema odjeće, nosi snopove žita, a gladna ostaje. Tiješte ulje maslina za zlikovce, gnječe grožđe za vino, a žedni ostaju. Iz grada dopire jecanje ljudi i ranjenici zapomažu, a Bog se na sve to oglušuje. Ima ih koji se bune protiv svjetlosti, koji ne poznaju njene putove, niti se njenih drže staza. Ubojica ustaje pred zoru da ubije siromaha i bijednika, a noću ide u krađu. Preljubnik čeka na sumrak, misli da ga nitko neće vidjeti, a potom i lice zaklanja. Po mraku provaljuju u kuće, a danju se pažljivo skrivaju jer žele izbjeći svjetlo. Najdublja tama njihovo je jutro, prijatelji su užasima tame. Ti kažeš: »Oni su tek pjena na površini vode. Njihova je zemlja prokleta pa nitko ne ide u njihove vinograde. Kao što žega i suša tope snijeg, tako i smrt odnosi grešnike. Zaboravlja ih utroba koja ih je rodila, a crv se njima sladi. Zlih se više nitko ne sjeća, skršeni su kao drvo. Zlostavljaju žene koje nemaju djece da ih zaštite, a udovicama ne čine dobro. Ali Bog svojom snagom uklanja moćne — ako i jesu na vlasti, život im je neizvjestan. Mogu se uljuljkati u sigurnost, ali Bog motri njihove putove. Nakratko uspijevaju, a onda nestanu, padaju kao cvijeće koje vene, odsječeni su kao klasje.« Ako nije tako, tko će dokazati da lažem? Tko može opovrgnuti moje riječi? Tada je rekao Bildad iz Šuaha: »Vlast i strah pripadaju Bogu, on održava mir na svojim visinama. Može li se prebrojati njegova vojska ? Nad kim ne izlazi njegova svjetlost? Kako da čovjek bude pravedan pred Bogom? Kako da ljudsko biće bude čisto? Ni mjesec nije sjajan, ni zvijezde čiste u njegovim očima — pa koliko manje vrijedi osoba: ljudsko biće tek je crv!« Tada je Job odgovorio: »Kako si dobro pomogao nemoćnome! Kako si samo spasio nejakoga! Kako si dobro savjetovao onoga tko nema mudrosti! Koliku si samo mudrost pokazao! Čijom li si pomoći izgovorio te riječi i čiji li je duh iz tebe govorio? Mrtvi dolje strepe, duhovi u Podzemlju. Bog jasno vidi svijet mrtvih, smrt mu nije skrivena. Bog je nad kaosom razastro sjeverno nebo, a Zemlju je objesio o ništa. On skuplja vodu u oblake, a oblak se od njih ne razdere. Zaklanja svoje prijestolje razastirući preko njega oblake. On je na morima nacrtao horizont, granicu između svjetlosti i tame. Tresu se stupovi nebesa, prestravljeni njegovom prijetnjom. Svojom je snagom more ukrotio, svojom mudrošću morsku neman raskomadao. Od njegova daha nebo se razbistrilo, ruka mu je morsku neman probola. A to je samo djelić njegovih djela, samo šapat riječi o njemu čujemo. Tko može razumjeti njegovu gromovitu snagu?« Potom je Job nastavio svoj govor: »Tako mi Boga koji mi je uskratio pravdu, Svemoćnoga koji mi je ogorčio dušu: dok je života u meni, i Božjeg daha u mojim nosnicama, usne mi neće govoriti zlo, niti će jezik izricati laž. Nikad neću priznati da ste u pravu. Do smrti se neću odreći svoje čestitosti. Držat ću se svoje pravednosti i neću je ostaviti. Srce me ne kori niti za jedan moj dan. Neka mi neprijatelj bude kažnjen poput zlih ljudi, neka moji protivnici stradaju kao nepravedni! Jer, čemu se bezbožnik može nadati kad je dokrajčen, kad mu Bog oduzme život? Čuje li Bog njegov vapaj kad ga snađe zlo, kad moli Svemoćnoga za pomoć i neprestano zaziva Boga? Poučit ću vas o Božjoj snazi, neću skrivati naume Svemoćnoga. Uostalom, sami ste sve vidjeli pa zašto onda govorite besmislice? Ovo je sudbina koju Bog dodjeljuje zlome, nasljedstvo koje okrutni primaju od Svemoćnoga: ma koliko djece imao, od mača će izginuti, a potomstvo mu neće imati dovoljno hrane. Koji prežive, sahranit će ih bolest, a njihove udovice neće za njima plakati. Čak i ako srebra sakupi kao prašine, a odjeće nagomila kao gline, to što skupi, obući će pravednik, dok će srebro podijeliti nedužni. Kuća koju gradi kao da je od paučine, kao sjenica koju je podigao čuvar. Na počinak legne bogat, ali to neće biti zadugo: kad otvori oči, sve je nestalo. Užas ga preplavljuje kao voda, noću ga odnosi oluja. Istočni vjetar ga podigne — i njega nema: otpuše ga s njegovog mjesta. Bez milosti vjetar se obrušava na njega dok on bježi glavom bez obzira. Uz pljeskanje ruku, ljudi mu se rugaju, ismijavaju ga dok bježi iz svog doma. Srebro ima svoje rudnike, a zlato mjesto gdje se pročišćava. Željezo se uzima iz zemlje, a bakar topi iz rude. Rudar rasvjetljuje tamu u njenim najdaljim zakucima i traga za rudom u najdubljem mraku. Daleko od ljudskih naselja buši jamu, na mjestima koja je ljudska noga zaboravila; u samoći kopa obješen o užad. Zemlja na površini daje hranu, ali u dubini je kao vatrom rastaljena. U stijenama se skriva modri kamen , a u njemu ima komadića zlata. Nijedna grabljivica ne zna tu stazu, oko sokolovo nije je vidjelo. Njome ne gaze divlje životinje i nijedan lav njome ne prolazi. Čovjek rukom udara na kremen i prevrće temelje planina. Kroz stijenu prokopava prolaz, oči mu vide sva njena blaga. Izvore rijeka ograđuje branama, a na svjetlost iznosi skriveno. Ali, gdje da se nađe mudrost? Na kojem mjestu prebiva znanje? Čovjek ne zna gdje joj je kuća, ne može se naći u zemlji živih. Vodeni bezdan kaže: ‘Nije u meni’, more kaže: ‘Ja je ne posjedujem.’ Ni čistim zlatom ne može se kupiti, niti joj se cijena može odmjeriti srebrom. Ne može se kupiti zlatom iz Ofira, dragocjenim oniksom niti lapisom. Ni zlato ni staklo ne mogu se s njom usporediti, niti se može kupiti za dragulje u zlatu postavljene. Koralji i kristali nisu ni spomena vrijedni, veća je cijena mudrosti nego rubina. Topaz iz Nubije nije s njom usporediv, čistim zlatom kupiti se ne može. Pa, odakle onda dolazi mudrost? Gdje to prebiva znanje? Skrivena je od očiju svega živoga, zaklonjena od ptica na nebu. Uništenje i Smrt govore: ‘Samo smo čuli glasine o njoj.’ Samo Bog razumije njene putove i zna mjesto gdje boravi. Jer, on pogledom obuhvaća krajeve zemlje i vidi sve pod nebesima. Kad je vjetru odredio snagu i kad je mjerom izmjerio vodu, kad je kiši odredio zakon i putanje olujnim oblacima, tada je vidio mudrost i izmjerio je, učvrstio je i provjerio. A čovjeku je rekao: ‘Mudrost je poštovati Gospodara Boga, a znanje ima onaj koji se kloni zla.’« Potom je Job nastavio svoj govor: »O, da bar moj život može opet biti kao prije ovih mjeseci koji su protekli; da se vrate dani kad me Bog čuvao. Njegova svjetiljka sjala mi je nad glavom u njegovoj sam svjetlosti hodao kroz tamu. Da se bar vrate dani moje snage i uspjeha, kad je Bog bio prijatelj domu mome. Svemoćni Bog još je bio sa mnom, a moja su me djeca okruživala. Tada sam noge prao u mlijeku, a iz tijeska su tekli potoci ulja. Tada sam dolazio na gradska vrata i zauzimao svoje mjesto na trgu. Mladići bi me vidjeli i uklanjali se, a starci se dizali i ostajali na nogama. Poglavari bi prekidali razgovor i usta pokrivali rukom, glasovi najuglednijih bi utihnuli, jezik bi im se zalijepio za nepce. Tko bi me god čuo, hvalio me, a tko bi me vidio, lijepo je govorio o meni jer sam izbavljao siromaha kad bi zavapio i siroče kojem nije imao tko pomoći. Samrtnici su me blagoslivljali, a ja sam učinio da srce udovice kliče od radosti. Pravednost sam odjenuo kao odjeću, pravda mi je pokrivala tijelo i glavu. Bio sam oči slijepome i noge hromome, onima u potrebi — bio sam otac, a neznanca sam zastupao u parnici. Razbijao sam zube pokvarenjaku i plijen mu otimao iz usta. Uvijek sam mislio da ću umrijeti okružen obitelji, da će mi dani biti brojni kao zrnca pijeska. Korijenje će mi dopirati do vode, a rosa će mi svu noć prekrivati grane. Moja slava će se stalno obnavljati, a u ruci ću uvijek imati novi lûk. Ljudi su me željno slušali i u tišini čekali moj savjet. Nakon što bih govorio, svi bi šutjeli, moje riječi su ih škropile, nježno kao rosa. Iščekivali su me kao kišu, a moje su riječi upijali kao proljetni pljusak. Kad bih im se osmjehnuo, to im je bila nagrada, vedrina mog lica bila im je dragocjena. Ja sam im određivao put i vodio ih kao poglavar. Bio sam kao kralj među svojom vojskom, kao onaj koji tješi ožalošćene. A sad mi se rugaju mlađi od mene! Njihove očeve ne bih stavio ni među svoje pse ovčare. Ništa mi nije koristila njihova snaga jer im je jakost nestala. U oskudici i gladi moraju žvakati sasušenu i opustošenu zemlju. Trgaju lišće slanih biljaka u pustinji i hrane se korijenjem smrekina grma. Izopćeni su iz ljudskog društva, za njima viču kao za kradljivcima. Spavaju po suhim koritima potoka, po rupama u zemlji i među stijenjem. U grmlju ispuštaju urlike i pod trnjem zajedno liježu. Ta gomila bezvrijednih i bezimenih ljudi bičem je bila potjerana iz zemlje. A sada, oni meni pjevaju rugalice, moje ime za njih je psovka. Odvratan sam im i drže se dalje od mene, osim kad mi treba pljunuti u lice. Sad kad je Bog olabavio tetivu mog lûka i udario me nevoljom, oni se preda mnom više ne ustežu. Zdesna rulja na mene ustaje, gone me iz mjesta u mjesto i grade opsade protiv mene. Moju stazu su razorili, uspjeli su me uništiti, a nikoga nema da mi pomogne. Nadiru kao kroz širok procijep, preko razvalina navaljuju. Užasi me preplavljuju. Moj je ugled nestao kao vjetar, spokoj mi se rasplinuo kao oblak. Sada mi se snaga iscrpljuje, zgrabili su me dani nevolje. Noć mi probada kosti, bol nikad ne ide na počinak. Bog me zgrabio za ovratnik i zgužvao mi odjeću. U blato me bacio, postao sam prah i pepeo. K tebi vapim, Bože, a ti ne odgovaraš. Stojim pred tobom, a ti me samo gledaš. Postao si okrutan prema meni, snagom svoje ruke na mene se obaraš. U vjetar me dižeš i na njemu nosiš, rastavljaš me u oluji. Znam da ćeš me odvesti u smrt, na mjesto određeno svim živima. Nisam digao ruku na slomljenoga dok je vapio u svojoj muci. Plakao sam nad ljudima u nevolji. Duša me boljela zbog siromaha. A kad sam se nadao dobru, došlo je zlo. Kad sam iščekivao svjetlost, došla je tama. Utroba mi ključa bez prestanka, susreću me dani patnje. Hodam potišten, bez utjehe, na skupu ustajem i vapim. Šakalima sam postao brat, nojevima drug. Koža mi je sva pocrnjela, tijelo mi vrućica sažiže. Lira mi svira samo žalopojku, iz frule dopire naricanje. Svojim očima sam zapovjedio da ne gledaju djevojke požudno. Jer, što je čovjeku dodijelio Bog na nebesima, što će naslijediti od Svemoćnog u visinama? Ne zadesi li propast pokvarene, a nesreća one koji čine zlodjela? Zar on ne vidi moje putove i ne broji sve moje korake? Ako sam hodao u laži ili mi je noga hitala za prijevarom, neka me Bog izmjeri na vagi pravednosti i znat će jesam li besprijekoran. Ako mi je korak skrenuo sa staze, ako mi se srce povelo za očima i ako su mi se ruke uprljale grijehom, neka onda drugi pojede što sam zasijao, neka moje usjeve iščupaju iz korijena. Ako sam drugu ženu poželio, ako sam ženu susjeda vrebao, neka moja žena bude ropkinja drugome, neka je drugi seksualno iskorištavaju. Jer, to bi bilo sramotno djelo, grijeh koji zaslužuje kaznu. Jer, to je vatra koja spaljuje do groba , koja bi sve moje usjeve spalila do korijena. Ako sam svojim slugama i sluškinjama uskratio pravdu kad su se na mene žalili, što ću učiniti kad Bog ustane? Što ću odgovoriti kad budem pozvan položiti račun? Nije li i njih sazdao onaj koji je mene sazdao u majčinoj utrobi? Nije li nas sve Bog oblikovao u našim majkama? Nisam se oglušio na molbe siromaha niti dopustio da udovica očajava. Nisam jeo zalogaj kruha, a da ga nisam podijelio sa siročetom. Od svoje mladosti bio sam mu kao otac, a od svog rođenja udovicu sam vodio kao pastir. Ako sam gledao nekog kako trpi bez odjeće, ili ako siromah ne bi imao pokrivač, ugrijao bih ga runom svojih ovaca, a on bi me od srca blagoslivljao. Ako sam na siroče podigao ruku, znajući da imam utjecaja na sudu, neka mi se ruka iščaši iz zgloba i neka bude iščupana iz ramena. Ali ja sam se čuvao zbog straha da mi Bog ne pošalje propast i zbog njegovog veličanstva nisam činio zla. Nisam se nikad pouzdao u imovinu, nisam ni čistom zlatu rekao: ‘Sigurnosti moja.’ Nisam se radovao ni svome velikom bogatstvu iako sam ga stekao svojim rukama. Nisam štovao sunce u njegovoj blistavosti, ni mjesec koji putuje u svome sjaju. Nije mi srce bilo potajno zavedeno, da im iskazujem štovanje. Bio bi to zločin koji zaslužuje kaznu jer bih iznevjerio Svemoćnog Boga. Nisam se radovao zbog nesreće svog neprijatelja niti slavio zbog nevolje koja ga je snašla. Nisam svojim ustima dao da zgriješe, prizivajući prokletstvo na njegov život. Ljudi iz mog doma dobro su znali da sam svakome dao mesa da se najede. Nijedan došljak nije morao vani prenoćiti jer sam putniku uvijek otvarao vrata. Nisam tajio svoj grijeh, kao što to čine ljudi, u srcu skrivajući svoju krivnju. Jer, nisam se plašio mišljenja mnoštva niti se bojao da bi me rodbina prezrela. Zato nikada nisam šutio niti se u kući skrivao. O, kad bi bilo nekog da me sasluša! Evo, potpisujem svoju obranu. Neka mi Svemoćni odgovori, neka moj tužitelj napiše optužnicu. Na svom ramenu bih je nosio i stavio je na sebe kao krunu. Položio bih mu račun o svim svojim postupcima, pristupio bih mu kao princ, bez straha. Ako moja zemlja zaviče protiv mene i ako sve njene brazde zaplaču zajedno, ako sam pojeo usjeve ne plativši radnicima, ako sam ih izgladnio do smrti — umjesto pšenice neka iznikne trnje i umjesto ječma korov.« Ovime završavaju Jobovi govori. Trojica su Jobovih prijatelja prestala odgovarati Jobu jer je bio siguran u svoju nedužnost. Ali ondje je bio Elihu, Barakelov sin, iz mjesta Buz, iz Ramove obitelji. Jako se naljutio na Joba jer je opravdavao sebe, umjesto Boga. A naljutio se i na njegovih trojicu prijatelja jer nisu znali odgovoriti Jobu, a ipak su ga osuđivali. On se do tada suzdržavao odgovoriti Jobu jer su oni bili stariji od njega. No kad je vidio da su ona trojica ostala bez riječi, naljutio se. Stoga, progovorio je Elihu, sin Barakela iz Buza: »Ja sam mlad po godinama, a vi ste stari; zato sam se bojažljivo susprezao da vam kažem svoje mišljenje. Mislio sam: ‘Neka starost govori, neka mnoge godine pokažu mudrost.’ Ali čovjeku pamet daje duh, dah Svemoćnoga daje mu razum. Nisu samo dugovječni mudri, niti samo stari znaju što je pravda. Stoga, tražim da me saslušate, da i ja izložim svoje znanje. Čekao sam dok ste govorili, slušao kako rasuđujete. Dok ste tražili prave riječi, posvetio sam vam svu svoju pažnju. No nijedan od vas nije opovrgnuo Jobove riječi, niti odgovorio na njegove tvrdnje. Nemojte reći da ste našli mudrost. Joba treba pobiti Bog, a ne čovjek. Job je raspravljao s vama i vi ste rekli što ste imali, a ja ću sada reći svoje. Jobe, ovi se ljudi boje dalje govoriti, ponestalo im je riječi. Da još čekam zato što šute, zato što stoje i ništa ne odgovaraju? I ja ću reći svoje, iznijet ću svoje znanje. Jer, imam mnogo toga reći, duh me iznutra na to tjera. Utroba mi je kao vino što se ne odzračuje, kao nova mješina koja će se rasprsnuti. Govorit ću i ja da nađem olakšanje, otvorit ću usta i odgovoriti. Ni prema kome neću biti pristran, niti ću bilo kome laskati. Jer, da sam vičan laskanju, moj Stvoritelj brzo bi me kaznio. A sad, Jobe, čuj moje riječi, obrati pažnju na sve što ću ti reći. Svoja usta otvaram, jezik mi oblikuje riječi pod nepcem. Riječi mi naviru iz pravednog srca, usne iskreno izriču moje znanje. Božji Duh me stvorio, dah Svemoćnog daje mi život. Odgovori mi, dakle, ako možeš, spremi se da mi se usprotiviš. I ja sam pred Bogom kao i ti, i ja sam sazdan od gline. Ne trebaš me se bojati, neću te opterećivati. Ali na svoje sam uši čuo, jasno sam razabrao tvoje riječi: ‘Čist sam i bez grijeha; nedužan sam, nisam ni za što kriv. Ali Bog je našao razloge da me napadne i u meni vidi svog neprijatelja. Noge mi stavlja u klade, sve moje staze budno nadzire.’ Međutim, ja ti kažem: nisi u pravu jer Bog je veći od čovjeka. Zašto protiv njega iznosiš optužbe, tvrdeći da ti neće odgovoriti? Jer, Bog govori na različite načine, ali čovjek to ne primjećuje. Kroz snove, kroz noćna viđenja, kad dubok san obuzme ljude. Dok na svome ležaju spavaju, on im na uho govori i prijetnjama prestravljuje, da bi čovjeka odvratio od njegovih djela i sačuvao ga od oholosti, da bi mu život spasio od grobne jame, da ne prijeđe rijeku smrti. Ili ga Bog kažnjava bolešću u krevetu i neprestanim bolovima u kostima pa se njegovom biću gadi hrana, odvratno mu je i najbolje jelo. Tijelo mu naočigled kopni i strše mu kosti. On se grobnoj jami primiče, a njegov život onima koji smrt donose. Ali može mu doći posrednik, jedan od tisuću Božjih anđela, i reći čovjeku što je za njega ispravno. Ako mu se smiluje i kaže Bogu: ‘Poštedi ga odlaska u grobnu jamu, našao sam otkupninu za njega’, tijelo će mu se pomladiti kao dječje, vratit će se u dane svoje mladosti. Molit će se Bogu i on će ga prihvatiti, gledat će mu lice i klicati od radosti. Opet će biti pravedan pred Bogom pa će zapjevati pred ljudima i reći: ‘Griješio sam i izvrtao ono što je pravo, ali nisam dobio što sam zaslužio. Spasio me od odlaska u grob, moj život će vidjeti svjetlost.’ Da, Bog sve to čini čovjeku, i to uvijek iznova, da bi ga spasio od smrti, da bi mu zasjalo svjetlo života. Pazi, Jobe, i saslušaj me; šuti, a ja ću govoriti. Ako imaš što reći, odgovori mi; govori, jer te želim opravdati. A ako nemaš odgovor, onda me saslušaj; šuti, i poučit ću te mudrosti.« Potom je Elihu nastavio: »Čujte moje riječi, vi mudri; saslušajte me, vi učeni. Jer, uho provjerava riječi kao što nepce kuša hranu. Sami razaberimo što je pravo, saznajmo zajedno što je dobro. Job kaže: ‘Nedužan sam, a Bog mi uskraćuje pravdu. Iako sam u pravu, smatraju me lašcem. Smrtno sam ranjen, a nisam kriv.’ Koji je čovjek kao Job, tko se ruga Bogu kao da pije vodu? Sastaje se s onima koji čine zlo, s opakima se druži. Jer, on kaže: ‘Nikakve koristi čovjeku od toga što nastoji ugoditi Bogu.’ Vi ste razumni, zato me poslušajte: Bog nikad ne bi učinio ništa zlo. Svemoćni neće počiniti nepravdu. Čovjeku vraća prema djelima njegovim, daje mu onako kako je zaslužio. Bog nikad ne čini zlo, Svemoćni je uvijek pravedan. Tko ga je postavio nad zemljom? Tko mu je povjerio cijeli svijet? Kad bi odlučio povući svoj duh i dah, sva bi bića propala, a čovjek bi postao prah. Ako si razuman, čuj ovo; saslušaj što ti govorim. Može li vladati onaj koji mrzi pravdu? Zar ćeš osuditi onoga koji je pravedan i moćan? On može kraljevima reći da su bezvrijedni, a poglavarima da su zli. On nije pristran prema vladarima i ne daje prednost bogatašu nad siromahom jer svi su oni njegovo djelo. U jedan tren umiru, usred noći: bogataši budu protreseni i nestanu, moćnici padnu a da ih nije takla ljudska ruka. Njegove oči motre na ljudske putove, on vidi svaki njihov korak. Nema tog mraka ni tamnog mjesta gdje bi se sakrili oni koji čine zlo. Bog ne treba odrediti vrijeme da bi sudio ljudima. Bog bez istrage satire moćne i druge postavlja na njihovo mjesto. Dobro zna njihova djela pa ih noću sruši i zgazi. Kažnjava ih za njihovu opakost naočigled drugih, jer su prestali ići za njim i zanemarili sve putove njegove. Zbog njih siromašni vape Bogu i on čuje zazivanje potlačenih. Ali ako se i ne oglasi, tko ga može osuditi? Ako sakrije lice, tko ga može vidjeti? On vlada svakim narodom i čovjekom da ne zavlada bezbožnik koji narod odvodi u zamku. Čovjek mora reći Bogu: ‘Bio sam zaveden, ali neću više griješiti. Pouči me onom što ne vidim; ako sam činio nepravdu, više je neću činiti.’ Kako će te Bog nagraditi ako ga odbijaš? Ti se trebaš odlučiti, a ne ja; zato ispričaj što znaš. Svi razumni koji me čuju, i svi mudri, reći će: ‘Job govori kao neznalica, riječi su mu nerazborite.’ O, kad bi Job bio iskušan do kraja zato što odgovara poput grešnika! On još dodaje svojem grijehu niječući pred nama svoju pobunu, i nastavlja govoriti protiv Boga.« Potom je Elihu rekao: »Misliš li da je ovo pravedno? Govoriš: ‘Više sam u pravu od Boga.’ A pitaš: ‘Što mi to koristi i što dobivam ako ne griješim?’ Odgovorit ću na to tebi i tvojim prijateljima. Pogledaj nebesa i zagledaj se u oblake koji su toliko iznad tebe. Ako griješiš, jesi li Bogu naškodio? Ako umnožiš grijehe, jesi li mu naudio? Ako si pravedan, što mu to daješ? Što to on prima iz tvoje ruke? Tvoja zloća utječe samo na slične tebi i tvoja pravednost jedino na druge. Ljudi vape zbog teškog tlačenja, žele biti izbavljeni od ruke silnika. Ali nitko ne kaže: ‘Gdje je Bog, moj Stvoritelj? On nam noću daje pjesme koje pjevamo, čini nas razumnijima od divljih životinja i mudrijima od ptica.’ Takvi ljudi vape, ali on im ne odgovara jer su bahati i opaki. Uzaludni su njihovi vapaji, Bog ih neće slušati, ne mari za njih Svemoćni. Pa koliko će tek manje slušati tebe kad kažeš da ga ne vidiš, da je tvoja parnica pred njim, a ti još uvijek čekaš da ti odgovori! Job misli da Bog ne kažnjava zlo i da ne mari za grijeh. Zato otvara usta za prazne priče i puno govori bez znanja.« Elihu je nastavio: »Strpi se malo, pa ću ti pokazati da se još štošta može reći u prilog Bogu. Iz mnogih ću izvora iznijeti svoje znanje i dokazati da je moj Stvoritelj pravedan. Zaista, moje riječi nisu varljive. Uz tebe je čovjek čija mišljenja su iskrena. Bog je moćan, ali ne prezire ljude. Snažan je, ali bogat razumijevanjem. On ne dâ opakome da živi dugo, a siromašnome donosi pravdu. S pravednika ne skida oči. Na prijestolje ih stavlja uz kraljeve, da dovijeka budu uzvišeni. Ali ako su neki vezani lancima i sputani konopcima nevolje, govori im o njihovim djelima, o prijestupima koje su učinili u svojoj bahatosti. Uši im otvara da čuju opomenu i nalaže im da se okrenu od grijeha. Ako ga poslušaju i počnu mu služiti, svoje će dane provesti u blagostanju i svoje godine u zadovoljstvu. Ali ako ne poslušaju, prijeći će rijeku smrti i umrijeti u neznanju. Bezbožnici sakupljaju Božju ljutnju. Kad ih on okuje, za pomoć mu ne vape. Umiru u cvijetu mladosti, život im završava u sramoti . Ali Bog patnika izbavlja kroz patnju i govori mu dok je potlačen. On te izvadio iz tvoje muke i odveo na mjesto prostrano i mirno, postavio ti stol prepun biranih jela. Ali sada te snašla sudbina koja snalazi zle, dograbile su te osuda i pravda. Pazi da te nitko ne zavede bogatstvom, ne daj da veliko mito učini da zastraniš. Zar će te bogatstvo ili snaga sačuvati od nevolje? Ne žudi za noći da te sakrije. Bog preko noći može uništiti cijele narode. Pazi se da ne zagaziš u grijeh jer čini se da ti je draži od nevolje. Da, Bog je uzvišen u svojoj sili. Tko je učitelj poput njega? Tko mu je odredio put, tko će mu reći: ‘Pogrešno si radio’? Ne zaboravi veličati njegovo djelo koje su ljudi opjevali. Cijeli ih je ljudski rod vidio, gledaju ih čak i izdaleka. Da, Bog je velik, nama neshvatljiv. Broj njegovih godina ne može se dokučiti. Bog sakuplja kapi vode, pretvara maglu u kišu. Iz oblaka se izlijeva voda i obilno pljušti po ljudima. Tko može razumjeti kako su oblaci razastrti, kako Bog grmi iz svog zaklona? Da, on svoje munje rasipa oko sebe i dno mora pokriva vodom. On koristi oluje da vlada narodima i da im daje hranu u izobilju. Zgrabio je munju u ruke i zapovijeda joj da udari. Njegov grom najavljuje oluju, čak i životinje znaju da je blizu.« »Od toga mi drhti srce i hoće iskočiti iz grudi. Slušajte tutnjavu njegova glasa, grmljavinu koja mu izlazi iz usta. On pušta munju preko cijelog neba i šalje je do krajeva zemlje. Nakon toga glas mu zatutnji, kad grmi glasom veličanstvenim. I nakon što zagrmi glasom, i dalje sijevaju munje. Bog čudesno grmi svojim glasom, čini velika djela, nama neshvatljiva. Jer, on kaže snijegu: ‘Padni na zemlju!’ i kiši zapovjedi: ‘Zapljušti silovito!’ Tako ljudi moraju obustaviti rad da bi svi vidjeli što čini Bog. Zvijeri odlaze u svoje jazbine i tamo nalaze zaklon. Vihor dolazi s juga, a hladnoća sa sjevernim vjetrovima. Led nastaje od Božjeg daha i široke vode se zalede. On oblake puni vlagom i para ih svojom munjom. Oblaci po njegovom nalogu kruže zemljom da izvrše sve što im je zapovjedio. Šalje ih da kazni ljude poplavom ili da navodni zemlju i pokaže ljubav. Poslušaj ovo, Jobe, stani i promotri čudesna Božja djela. Znaš li kako Bog zapovijeda oblacima i čini da njegova munja sijevne? Znaš li kako vise mračni oblaci, to čudesno djelo onoga koji zna sve? Ti, koji se znojiš od vrućine u svojoj odjeći kad se zemlja umiri nakon južnog vjetra, možeš li s njim razapeti nebesa, čvrsta kao ulaštena bronca? Reci nam što da kažemo Bogu — u tami smo pa ne znamo iznijeti svoj slučaj. Zar da mu kažem da želim govoriti? To bi bilo kao da tražim da budem progutan. Nitko ne može gledati u sunce koje blista na nebu pošto je vjetar rastjerao oblake. S Božje planine zlatni sjaj dolazi, to Bog stiže u strahotnom veličanstvu. Svemoćni je izvan našeg dosega, uzvišen je u svojoj sili i pravdi. U svojoj pravednosti nikog ne tlači. Zato ga se ljudi boje i poštuju ga. Da, svi koji su mudrog srca boje se njega.« Tada je BOG odgovorio Jobu iz oluje: »Tko je ovaj što krivo govori o mom ustroju svijeta? Brani se kao čovjek! Pitat ću te, a ti mi odgovori. Gdje si bio kad sam postavljao temelje zemlje? Reci, kad si tako pametan! Tko joj je odredio mjere? To valjda znaš! Tko je rastegnuo mjerničko uže preko nje? Na čemu joj je smješteno podnožje? Tko joj je postavio kamen temeljac dok su jutarnje zvijezde pjevale uglas, a svi anđeli klicali od radosti? Tko je more zatvorio branama kad je navrlo iz zemljine utrobe? Tko ga je u oblake odjenuo i u duboku tamu povio? Tko mu je odredio granice i zaključao mu brane? Ja sam mu rekao: ‘Dovde možeš doći, ali ne dalje — ovdje je granica tvojih ponosnih valova!’ Za svog života, jesi li ikad zapovijedao jutru, ili zori pokazao gdje joj je mjesto? Jesi li zemlju uhvatio za rubove i iz nje istresao sve opake? Zemlja u zoru izgleda kao glina u kalupu, a brda se doimaju kao nabori na odjeći. Zlima je uskraćena njihova svjetlost i slomljena im je ruka koju dižu na druge. Jesi li išao do izvora mora, ili hodao po nedokučivim dubinama? Jesi li vidio ulaz u svijet smrti, vrata iza kojih je duboka tama? Jesi li sagledao prostranstva zemlje? Kaži, ako sve to znaš! Koji je put do boravišta svjetlosti? Gdje stanuje tama? Možeš li ih odvesti do njihovog mjesta? Znaš li staze do njihovih staništa? Naravno da znaš, pa tada si se rodio! Velik je broj tvojih dana! Jesi li ikad ušao u spremišta gdje čuvam snijeg i tuču? Pohranio sam ih za vrijeme nevolje, za dane ratova i bitaka. Gdje je mjesto stvaranja vrućine koju istočni vjetar raznosi po zemlji? Tko prosijeca jarak bujici i stazu grmljavini, da bi kiša pala na nenastanjenu zemlju, na pustinju gdje nema čovjeka da napoji golu pustoš, da bi u njoj izniknula trava? Ima li kiša oca? Tko začinje kapi rose? Iz čije utrobe izlazi led? Tko rađa mraz s nebesa, kad se vode stvrdnu kao kamen i led se hvata na površini mora? Možeš li svezati raskošne Plejade ili razvezati konopce Oriona? Možeš li u pravo vrijeme izvesti zviježđa ili voditi Medvjeda s njegovim mladima? Poznaješ li nebeske zakone? Možeš li ih postaviti na zemlji? Možeš li doviknuti do oblaka da te prekriju poplavom vode? Možeš li poslati munje? Zar tebi govore: ‘Tu smo, pošalji nas’? Tko je rodi dao mudrost, tko je pijetlu dao pamet? Tko mudrošću prebrojava oblake? Tko izlijeva nebeske mješine da se prašina zgruda i grude zemlje slijepe? Možeš li ti uloviti plijen za lavove? Zar ti hraniš njihovu gladnu mladunčad? Ne, oni se skrivaju u svojim jazbinama, ili čekaju u visokoj travi, vrebajući plijen. Tko hrani gavrane kad njihovi ptići zazivaju Boga i lutaju uokolo bez hrane? Znaš li kad divokoza donosi mlade? Gledaš li kad košuta izlegne lane? Brojiš li koliko ih mjeseci nose? Znaš li u koje vrijeme liježu mlade? Šćućure se i donesu ih na svijet i okončaju im se porođajne muke. Mladunci im jačaju i rastu u divljini, odu od majke i ne vraćaju se. Tko je divljem magarcu dao slobodu, tko mu je razvezao spone? Pustinju sam mu dao za dom i slane ravnice za postojbinu. Smije se gradskoj vrevi, nema goniča da viče na njega. Tumara brdima, svojim pašnjacima i bilo kakvo zelenilo traži. Hoće li divlji bivol pristati da ti služi, zar će kraj tvojih jasala prenoćiti? Možeš li ga uzdama zadržati uz brazdu, zar će za tobom drljati dolove? Divlji bivol vrlo je snažan, ali možeš li mu prepustiti teške poslove — možeš li se pouzdati da će ti vratiti žito i dovući ga na tvoje gumno? Noj uzbuđeno lepeće krilima, ali ne leti, jer mu krila i perje nisu kao rodina. On polaže jaja na zemlji i ostavlja ih da se griju u pijesku. Ne mari što ih noga može zgaziti ili divlja životinja zgnječiti. Sa svojim ptićima postupa grubo, kao da nisu njegovi; nije ga briga ako mu je trud bio uzalud jer ga Bog nije obdario mudrošću, niti mu je udijelio pamet. Ali kad krene u trk, smije se konju i jahaču. Zar ti daješ snagu konju, a vrat mu ukrašavaš grivom? Zar ti činiš da skače kao skakavac, da strah utjeruje ponosnim rzanjem? Konj se raduje svojoj snazi, udara kopitom i juri u okršaj. Smije se strahu, ničeg se ne boji, pred mačem ne uzmiče. Na njemu tobolac zvekeće, blista se koplje i oružje. Mahnito uzbuđen trči naprijed; ne može stajati mirno kad se oglasi rog. Na zvuk roga zanjišti: ‘Njiha!’ Izdaleka već nanjuši miris bitke, čuje viku zapovjednika i bojne pokliče. Zar kobac pomoću tvoje mudrosti leti i prema jugu širi krila? Zar orao po tvom nalogu leti u nebo i na visokome mjestu gnijezdo svija? Na litici stanuje i na njoj noći, hridina je njegova utvrda. Odatle vreba na svoju hranu, oči mu je nadaleko opaze. Ptići mu se goste u krvi, gdje god je strvina, eto i njega.« Zatim je BOG rekao Jobu: »Zar će ispravljati Svemoćnoga onaj tko se s njim prepire? Neka odgovori Bogu onaj tko ga optužuje!« A Job je odgovorio BOGU: »Da, nedostojan sam — kako da ti odgovorim? Stavljam svoju ruku preko usta. Jednom sam nešto rekao, ali više neću; govorio sam dvaput i odsada šutim.« Tada je BOG rekao Jobu iz oluje: »Brani se kao čovjek, pitat ću te, a ti mi odgovori. Zar bi osporio i moju pravdu? Mene bi osudio da sebe opravdaš? Zar ti je ruka poput Božje i zar ti glas grmi kao njegov? Okiti se onda slavom i sjajem, odjeni se u čast i veličanstvo. Izlij žestinu svoje srdžbe, pogledaj sve ohole i obori ih. Pogledaj sve bahate i ponizi ih, opake satri na mjestu. Sve ih zajedno zakopaj u prašinu, zarobi ih u grobu. Tada ću te i ja hvaliti jer te tvoja desnica spasila. Pogledaj behemota , koga sam stvorio zajedno s tobom. Travom se hrani kao vol, a vidi kolika mu je snaga u tijelu, kolika sila u trbušnim mišićima! Rep mu stoji čvrsto kao cedar, bedreni mišići čvrsto su mu prepleteni. Kosti su mu kao brončane cijevi, čvrste kao željezne poluge. On je najčudesniji od životinja koje sam stvorio, ali jedino ja mu se mogu mačem približiti. Hranu mu donose bregovi, gdje se sve divlje zvijeri igraju. On pod lotosom leži, među močvarnom trskom skriven. Lotosi ga sjenom zaklanjaju, okružuju ga riječne vrbe. Ne zastrašuju ga nabujale vode, bezbrižan je i da mu rijeka Jordan jurne u gubicu. Nitko mu ne može staviti povez na oči, niti mu zamku provući kroz njušku.« Možeš li Levijatana izvući udicom ili mu jezik vezati konopcem? Možeš li mu uže provući kroz nozdrve ili mu čeljust probosti kukom? Zar će te moliti za milost? Zar će ti umilnim riječima govoriti? Zar će s tobom sklopiti savez da ga uzmeš za roba zauvijek? Možeš li se s njim igrati kao s pticom, ili ga na uzici voditi da zabaviš svoje kćeri? Hoće li se ribolovci cjenkati za njega? Zar će ga raskomadati i prodati trgovcima? Možeš li mu kožu izbosti kopljima, ili glavu ostima? Dirneš li ga, zapamtit ćeš tu borbu, i nećeš to više pokušati! Zaludna je nada da se može nadvladati, već sâm pogled na njega čovjeka obara. Nitko nije toliko hrabar da ga razdraži. Pa tko mu se može suprotstaviti? On kaže: »Tko me napadne, nastradat će. Tko god na svijetu pokuša, moj je.« Neću ga ušutkati kad se hvali svojom snagom neusporedivom. Tko mu može odjeću svući i probiti oklop dvostruki? Tko se usudi otvoriti mu gubicu okruženu zastrašujućim zubima? Na leđima su mu nizovi štitova, jedni uz druge čvrsto priljubljeni; tako su blizu jedan drugome da ni zrak između njih ne prolazi. Čvrsto su jedan s drugim spojeni, jedan uz drugog prianja i ne mogu se razdvojiti. Kad kihne, svjetlost iz njega sijevne, a oči su mu kao zraci zore. Iz usta mu plamte buktinje, vatrene iskre iz njih lete. Iz nozdrva mu suklja dim, kao iz lonca na vatri naloženoj trskom. Njegov dah pali ugljen i plamen mu iz usta suklja. Silna snaga leži mu u vratu, a pred njim ide strah. Nabori na mesu čvrsto su mu spojeni, sliveni su i nepomični. Grudi su mu čvrste kao stijena, tvrde kao donji žrvanj. Kad se digne, i najjači se užasnu, smeteni od njegovih razornih udaraca. Mač ga dohvati, ali se odbije, a tako i koplje, strijela i bat. Njemu je željezo kao slama, bronca kao trulo drvo. Strijele ga ne tjeraju u bijeg, kao strnjika mu je kamenje iz praćke. Toljage su za njega slama, smije se fijukanju koplja. Trbuh mu je kao oštri komadi lončarije, u blatu ostavljaju trag, kao od mlatila. Od njega voda ključa kao u loncu, a more se zapjeni kao pomast u kotlu. Za sobom svjetlucavu brazdu ostavlja, čovjek bi pomislio da je more osijedilo. Ništa na zemlji nije mu ravno, tom stvoru neustrašivome. On s visoka gleda na sve bahate, on je kralj nad svim oholima. Tada je Job odgovorio BOGU: »Znam da sve možeš. Poželiš li što učiniti, nitko to ne može promijeniti niti spriječiti. Pitao si: ‘Tko je ovaj koji krivo govori o mojem ustroju svijeta?’ Govorio sam o stvarima koje nisam razumio, previše su čudesne za mene i nisam ih shvaćao. Rekao si: ‘Slušaj sada, a ja ću govoriti; pitat ću te, a ti mi odgovori.’ Čuo sam te vlastitim ušima, a sada su te i moje oči vidjele. Povlačim što sam rekao. Tugovao sam u prahu i pepelu, ali sada prihvaćam utjehu.« Nakon što je BOG sve to izgovorio Jobu, rekao je Elifazu iz Temana: »Ljut sam na tebe i na tvojih dvojicu prijatelja. Niste o meni govorili istinito kao moj sluga Job. Stoga, sada uzmite sedam junaca i sedam ovnova pa idite mom slugi Jobu i za sebe prinesite žrtvu paljenicu. Moj sluga Job molit će za vas, a ja ću mu prihvatiti molitvu. Neću vas kazniti za vašu nerazumnost iako niste o meni govorili istinito kao moj sluga Job.« Tada su Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama učinili kako im je rekao BOG. Potom je BOG prihvatio Jobovu molitvu. Nakon što je Job molio za svoje prijatelje, BOG mu je vratio blagostanje. Dao mu je i dvostruko više nego što je imao ranije. U kuću su mu došli sva braća i sestre, zajedno sa svim njegovim poznanicima, pa su s njim jeli. Tugovali su s njim i tješili ga zbog svih nevolja koje je BOG poslao na njega. Svatko mu je od njih dao srebrnjak i zlatan prsten. Drugi je dio Jobovog života BOG blagoslovio više nego prvi. Stekao je četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, dvije tisuće volova i tisuću magarica. Također, dobio je i sedmoricu sinova i tri kćeri. Prvoj je kćeri dao ime Jemima, drugoj Kesija, a trećoj Keren Hapuka. U cijeloj zemlji nisu se mogle naći žene tako lijepe kao Jobove kćeri. Otac im je dao dio nasljedstva, kao i njihovoj braći. Nakon toga Job je poživio još sto četrdeset godina. Ne samo što je vidio svoju djecu nego i unuke svojih unuka. Job je umro u dubokoj starosti, nakon dugog i ispunjenog života. Sretna je osoba koja ne sluša savjete zlih, ne povodi se za primjerom grešnika , i ne druži se s izrugivačima. Ona uživa u BOŽJIM poukama, danju i noću o njima razmišlja. Raste kao drvo uz vodu, koje na vrijeme plod donosi i ne gubi lišće nikada. Sve što čini, njoj uspijeva. No, loši ljudi nisu takvi. Oni su kao pljeva, vjetrom raspršena. Sud će ih proglasiti krivima, grešnima među pravednima. BOG svoje vodi dobrim putem, a svi drugi idu putem propasti. Čemu narodi smišljaju urote, čemu ljudi planiraju uludo? Udružuju se njihovi kraljevi i vođe protiv BOGA i njegovog odabranoga kralja. »Pobunimo se«, govore, »oslobodimo ih se!« No vladar neba se smije, BOG im se izruguje. Govori gnjevnim glasom straši ih svojom ljutnjom: »Postavio sam kralja, na svetom brdu Sion .« »Objavit ću vam«, kaže kralj, »što mi je rekao BOG: Od danas sam tvoj otac, a ti si meni sin. Traži, i dat ću ti sve narode, sve na zemlji dat ću ti u vlast. Pokorit ćeš ih velikom silom , smrskati ih kao glineno posuđe.« Stoga, urazumite se kraljevi, vođe, poslušajte upozorenje! Služite BOGU u strahopoštovanju. Poklonite se njegovom sinu, da se ne razljuti i sve vas uništi. To bi se moglo dogoditi brzo. Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju! Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom. BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja! Puno ih je protiv mene! Mnogi o meni govore: »Bog ga neće spasiti!« Selah Ali ti me štitiš, BOŽE! Daješ mi čast i nadu. Glasno ću BOGU uputiti molitvu, sa Svetog brda on će mi pomoći. Selah Sad mogu leći i zaspati, u miru se probuditi, jer BOG me štiti. Ne bojim se mnoštva neprijatelja dok stežu obruč sa svih strana. Ustani, BOŽE! Spasi me, Bože moj! Udari moje neprijatelje, izbij im sve zube. BOŽE, ti donosiš spasenje! Ti činiš dobro svom narodu! Selah Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma. Odgovori mi kad te zovem, Bože, koji me opravdavaš! Olakšao si moje nevolje. Smiluj se i čuj moje molitve. Dokad ćete, ugledni ljudi, moje dostojanstvo blatiti? Zar ćete tratiti vrijeme i protiv mene smišljati laži? Selah Znajte da BOG čuva svoje vjerne. BOG me čuje kad mu se molim. Budite ljuti na mene, ali ne činite grijeh. Promislite dok ležite u krevetu, ali ništa ne govorite. Selah Prinesite BOGU prave žrtve, u njega se pouzdajte. Mnogo ih je koji govore: »Želimo živjeti sretno, budi nam dobar, BOŽE.« Ali, zbog tebe, ja imam više radosti nego oni zbog svoga žita i vina. Kada legnem, mirno spavam jer ti mi pružaš sigurnost, BOŽE. Voditelju zbora, uz frule. Davidova pjesma. Poslušaj me, BOŽE, shvati moje uzdisaje. Moj Bože i kralju, slušaj moje vapaje, jer tebi se molim. Svakog jutra, BOŽE, čuješ mi glas. Već sam u rano jutro spreman i samo tvoju pomoć čekam. Ti si Bog koji ne voli zlo, zli ne mogu biti u tvojoj blizini. Oholi ti ne prilaze, mrziš one koji čine zlo. Ti, BOŽE, uništavaš lažljivce, gade ti se nasilje i prijevara. Zbog obilja tvoje ljubavi, ući ću u dom tvoj. U tvome svetom Hramu, slavit ću te i štovati. BOŽE, vodi me u svojoj pravdi. Zbog mojih neprijatelja, u svoju me volju uputi. Nikad ne govore istinu i drugima žele propast. Grlo im je kao otvoreni grob, jezike koriste za prijevaru. Proglasi ih krivima, Bože! Nek' se uhvate u svoje zamke. Protjeraj ih, puno su zla činili, i protiv tebe su se pobunili. Nek' se raduju svi koji se k tebi sklanjaju, neka zauvijek veselo pjevaju. Zaštiti one koji te vole, takvi su sretni zbog tebe. Jer ti, BOŽE, blagoslivljaš one koji te slušaju, čuvaš ih svojom dobrotom kao štitom. Voditelju zbora, uz žičana glazbala, na osminu . Davidova pjesma. BOŽE, ne grdi me u ljutnji, ne kori me u svom bijesu. Smiluj mi se, BOŽE, nemoćan sam. Izliječi me, BOŽE, kosti mi dršću. Duša mi je duboko potresena. BOŽE, koliko ću te čekati? Dođi, BOŽE, i snagu mi vrati, spasi me radi svoje vjerne ljubavi. Jer, mrtav neću pjevati o tebi, ta tko će ti iz groba zahvaliti. Onemoćao sam od jecanja. Suzama noću jastuk natapam, krevet svoj tugom zalijevam. Oči mi propadaju od žalosti, ostarile su od moje tjeskobe. Dalje od mene svi koji činite zlo jer BOG je čuo moj plač. Čuo je BOG da molim za milost. BOG je uvažio moju molbu. Strahovat će svi moji neprijatelji, uzmaknut će i bit će osramoćeni. Skladba koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena. O, moj BOŽE, k tebi se sklanjam! Spasi me od svih koji me progone, da me ne rastrgnu kao lav svoj plijen, a nikoga nema da mi pomogne. BOŽE moj, ako sam to učinio, ako je zlo na mojim rukama, ako sam povrijedio prijatelja, ako sam bez razloga opljačkao neprijatelja, neka me neprijatelj progoni i uhvati, neka me ubije i u prah satre. Selah Ustani, BOŽE, i pokaži svoj gnjev! Digni se protiv srdžbe mojih neprijatelja. Probudi se, Bože moj! Donesi svoju presudu! Okupi oko sebe narode, zauzmi svoje mjesto nad njima. BOG sudi ljudima. BOŽE, presudi i meni! Dokaži moje pravo i nevinost! Spriječi one koji čine zlo, a dobronamjerne podrži. Pravedni Bože, ti znaš što misle ljudi. Bog štiti one koji čine dobro, zato će i mene spasiti. Bog je pravedan sudac, koji uvijek osuđuje zlo. Ako se zla osoba ne promijeni, nego naoštri svoj mač, napne svoj lûk, i nacilja da odapne strijelu, tada je i sebe naciljala oružjem smrtonosnim, zapalila svoje strijele. Oni koji začinju zlo, trudni su s opasnima namjerama i rađaju gomilu prijevara. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada. Nevolja koju je izazvao, njemu samom se vraća, nasilje mu se obija o glavu. Hvalit ću BOGA jer je pravedan, pjevat ću imenu BOGA Svevišnjeg. Voditelju zbora, prema »gititu« . Davidova pjesma. BOŽE, Gospodaru naš, slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji! Tvoja slava doseže iznad nebesa! Kad ti djeca i dojenčad pjevaju hvale, stvara se tvrđava protiv tvojih neprijatelja, da zaustavi svakog protivnika i osvetnika. Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih, kako si mjesec i zvijezde postavio. I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš, zašto ti je stalo do ljudi? Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića , okrunio ih slavom i čašću. Dao si im vlast nad svime što si stvorio, sve si im podložio: ovce i goveda, divlje zvijeri, ptice na nebu i ribe u moru. BOŽE, Gospodaru naš, slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji! Voditelju zbora, »almut laben« . Davidova pjesma. Zahvaljivat ću ti, BOŽE, cijelim srcem svojim, pričati o svim tvojim čudesnim djelima. Radosno ću radi tebe klicati, glazbom ću, Svevišnji, ime tvoje slaviti. Moji neprijatelji uzmiču, pred tobom posrću i umiru. Jer, zauzeo si se za moju stvar, zasjeo kao sudac i dosudio pravdu. Osudio si narode, uništio zlikovce, zauvijek izbrisao njihovo ime. Neprijatelji su poraženi! Razorio si njihove gradove, nestat će svako sjećanje na njih. No BOG vlada zauvijek. Njegovo je prijestolje pravde. Svima na svijetu sudi pravedno, narodima presuđuje pošteno. BOG je sklonište ljudima u patnji, sigurna luka u vremenima nevolje. Oni koji te poznaju, u tebe se uzdaju. BOŽE, ne ostavljaš ih kada te traže. BOGU na Sionu pjesmom zahvaljujte! Njegova djela svima razglasite. On se osvećuje za prolivenu krv, i dobro pamti, a zapomaganje jadnoga ne zanemaruje. Molio sam: »Smiluj mi se, BOŽE. Pogledaj, neprijatelji me progone. Spasi me od ‘vrata smrti’, da te na vratima Jeruzalema pjesmom mogu hvaliti, da se zbog spasenja mogu radovati.« Narodi su upali u jamu koju su drugima kopali, uhvatili su se u svoju zamku. Jer, BOG je poznat da sudi pravedno, a zli se zapliću u vlastite spletke. Higajon Selah Zli će otići u svijet smrti, kao i svi narodi koji Boga odbacuju. A oni kojima je potrebna pomoć, neće ostati zaboravljeni, njihova nada neće propasti. Ustani, BOŽE, da se čovjek ne osili. Nek' se narodima pred tobom sudi. Nek' strahuju od tebe, BOŽE, nek' spoznaju da su samo ljudi. Selah BOŽE, zašto si tako daleko? Zašto zatvaraš oči u vrijeme nevolje? Zli oholo progone siromašne. Neka se zapletu u svoje zamke! Razmeću se svojim žudnjama, pohlepni su i BOGA proklinju. Preponosni su da bi Boga slijedili, misle: »Bog ne gleda što radimo«. Uvijek uspiju u svemu što čine. Tvoji su im zakoni neshvatljivi, izruguju sve svoje neprijatelje. Misle u sebi: »Ništa loše neće se dogoditi, nesreća nas neće zadesiti.« Govore pogrde, prijetnje i laži, njihove riječi tlače i uništavaju. Čekaju u zasjedi pored sela, u tajnosti ubijaju nevine, traže bespomoćne žrtve. Vrebaju kao lavovi u zasjedi, da zgrabe bespomoćan plijen. Jadnika uhvate u zamku i odvuku. Njihove žrtve ruše se i padaju, svladane u surovom napadu. Zli u sebi misle: »Zaboravio je Bog, ne gleda me i ništa ne vidi.« Ustani, BOŽE! Poduzmi nešto! Sjeti se patnje nedužnih! Zašto bi zlikovac prezirao Boga? Zašto bi mislio da ga nećeš kazniti? Ali ti vidiš svu muku i jad jer gledaš slaboga i zaboravljenoga. U tebe se on uzdaje jer ti si onaj koji mu pomaže. Slomi ruke svakom zlikovcu i zločincu. Kazni ih za njihove zločine, spriječi da i dalje tako rade. BOŽE, ti si kralj zauvijek! Drugi narodi iz tvoje će zemlje nestati. Ti, BOŽE, čuješ želje potlačenih, ohrabruješ ih i pažljivo slušaš. Braniš siročad i zlostavljane, da ih nitko na zemlji više ne ugrozi. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Uzdam se u BOGA i sigurnost u njemu nalazim. Zašto mi onda govorite da odletim kao ptica u planine? Gledajte, zlikovci pripremaju oružje, biraju strijele i pritežu lukove, iz tame gađaju poštene ljude. Što da rade pravedni ljudi kada se ruši sve oko njih? BOG je u svome svetom Hramu, BOG vlada na nebesima. On vidi sve što se događa, pažljivo provjerava ljude. BOG prosuđuje tko čini dobro, a tko ne, mrzi svakoga tko voli nasilje. Na zle će sasipati užareni žar i kišu gorućega sumpora. Spalit će ih vrući vjetar. Jer, BOG je pravedan i voli pravdu. Pravedni će živjeti u njegovoj blizini. Voditelju zbora, na osminu . Davidova pjesma. Spasi me, BOŽE! Nema više vjernih ljudi. Više se nikom ne može vjerovati! Svatko bližnjem govori laži, laskavim usnama i dvoličnog srca. Neka BOG odreže sve lažljive usne i svaki hvalisavi jezik. Oni misle: »Jezik je moja snaga, i moje vlastite usne. Nitko neće biti moj gospodar!« »Zbog nasilja nad slabima i jauka poniženih, ja ću se pokrenuti«, kaže BOG. »Pružit ću im zaštitu za kojom čeznu.« BOŽJE su riječi istinite i čiste, kao srebro u vatri taljeno, sedam puta pročišćeno. BOŽE, ti ćeš ih čuvati i braniti, od zlih ljudi ovoga svijeta iako su zli svuda oko nas i zloća se kod njih cijeni. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Do kada, BOŽE? Zar ćeš me stalno zanemarivati? Zar me nećeš niti pogledati? Dokad da živim s bolom u duši i stalno nosim tugu u srcu? Dokad će moj neprijatelj jačati? Pogledaj me, moj BOŽE, odgovori mi! Vrati me u život, ne dopusti da umrem. Jer, neprijatelj će reći da je pobijedio i veselit će se mome porazu. Ali u tvoju vjernost ja se uzdam. Bit ću sretan kad me spasiš. Tada ću pjevati BOGU jer je dobar prema meni. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Samo budale misle da nema Boga. Pokvareni su i čine grozote. Nikad ne postupaju dobro. BOG ljude s neba gleda, da vidi ima li tko razuman, netko tko Boga traži. No svi su zastranili, svi su se pokvarili. Nitko ne čini dobro, baš ni jedan od njih. Zar zlikovci ne znaju što čine? Moj narod proždiru kao da kruh jedu i nikada BOGA ne zazivaju. Evo ih, drhte od straha, jer Bog je na strani pravednih. Planove siromašnih žele uništiti, ali BOG će ih zaštititi. O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu, došlo spasenje Izraelu! Kad Bog svom narodu vrati blagostanje, Jakovljev će narod klicati, cijeli će se Izrael radovati! Davidova pjesma. Tko može živjeti u tvom šatoru , BOŽE? Tko se može popeti na tvoje Sveto brdo? Onaj tko živi bez grijeha, čini što je pravedno i od srca govori istinu. Takvi jezikom ne kleveću drugom ne nanose zlo niti bližnjega vrijeđaju. Preziru one koji Boga odbacuju, a časte one koji BOGA poštuju. Ako bližnjem prisegnu, zakletvu ne krše, čak i kada je na njihovu štetu. Ako novac posude, ne uzimaju kamatu. Ne primaju mito niti svjedoče za nedužne. Tko tako radi, nikad neće propasti. Davidov »miktam« . Čuvaj me, Bože, uz tebe sam siguran. Rekao sam BOGU: »Ti si moj Gospodar i sve moje dobro od tebe dolazi.« A ti si rekao da cijeniš bogove ove zemlje, čak da im se raduješ. Mnoge nevolje pratit će one koji štuju druge bogove. Ja neću za njih krv žrtava izlijevati, njihove idole neću slaviti. BOŽE, daješ mi sve što trebam. Moj udio je siguran. Moj dio zemlje je divan, krasno je nasljedstvo moje. Slavim BOGA jer me dobro vodi, noću moju savjest usmjerava. BOG mi je uvijek u mislima, pored mene je, neću posrnuti. Zato sam sretan i pun radosti. Moj život je siguran. Jer, nećeš me ostaviti u mračnom grobu , nećeš dati da tvoj vjernik istrune. Pokazat ćeš mi put u život, u tvojoj blizini radost je potpuna, uz tebe slavlje nikada ne prestaje. Davidova molitva. BOŽE, slušaj pravednu molbu, obrati pažnju na moj plač, čuj moju iskrenu molitvu. Donesi dobru presudu o meni jer tvoje oči vide što je pravedno. Pretražio si moje srce, u snu si me ispitao, provjerio si i saznao da ništa loše nisam rekao ni učinio. Za razliku od drugih, slijedio sam tvoje zapovijedi, nisam postupao kao nasilnici. Čvrstim sam koracima tvoj put slijedio i s njega nikad nisam skrenuo. Tebe zovem, Bože, jer ti odgovaraš. Poslušaj me sad i čuj što govorim. Pokaži mi svoju vjernu ljubav, ti, spasitelju onih koji traže zaklon od svojih neprijatelja. Čuvaj me kao zjenicu oka! U sjeni svojih krila sakrij me od nasrtaja zlih ljudi, od ubojitih neprijatelja koji me okružuju. Milost ne pokazuju, i sobom se hvališu. Ušli su mi u trag, opkoljen sam. Sad će me na zemlju srušiti. Kao mladi lavovi vrebaju iz zasjede. Skrivaju se kao gladni lavovi, spremni na plijen skočiti. Ustani, BOŽE! Stani pred njih, pokori ih! Svojim mačem izbavi me od zla. Svojom snagom, BOŽE, ukloni ih iz svijeta živih. A miljenike svoje dobro nahrani, daj obilje za njihovu djecu i unuke. A ja, pravednik, gledat ću lice tvoje. Kad se probudim, tvom liku se divim. Voditelju zbora. Davidova pjesma. BOŽJI sluga David ispjevao je ovu pjesmu BOGU kad ga je BOG oslobodio od Šaula i svih drugih neprijatelja. Volim te, BOŽE, snago moja! BOG je moja stijena, moja tvrđava i moj spasitelj. Bog mi je kao stijena, na koju se sklanjam. On je moj štit, svojom snagom me spašava, moja utvrda neosvojiva. Zazvao sam BOGA, koji je vrijedan slavljenja, on me spasio od neprijatelja. Konopi smrti zapleli su se oko mene, bujice uništenja su me odnosile. Zaplela me užad smrti, pojavile se zamke ubojite. U nevolji sam BOGU zavapio, u pomoć sam ga pozvao. U hramu svome glas mi je čuo, moj plač mu je dopro do ušiju. Tad se zemlja stresla i poljuljala, uzdrmali se temelji planina, drhtali su od njegovog bijesa. Iz nosa mu je nadirao dim, iz usta je rigao vatru, od njega je prskao žar. Razdvojio je nebo i sišao, stajao je na tamnom oblaku. Uzjahao je krilato biće i uzletio, vinuo se na krilima vjetra. Tminu je učinio svojim šatorom, okružio se tamnim oblacima punima vode. Iz sjaja, koji je išao pred njim, kroz oblake se probila tuča i žar. BOG grmi s nebesa, Svevišnjega ori se glas. Strijele odapinje, razgoni neprijatelje, munjama ih tjera da besciljno bježe. BOŽE, povikao si prijetnje, u srdžbi si dahnuo, otkrila su se morska dna, i pokazali se temelji zemlje. Odozgo je posegnuo i zgrabio me, izvukao me iz vode duboke. Spasio me od moćnih neprijatelja, od svih koji su me mrzili i bili jači od mene. Napali su me u vrijeme nevolje, ali BOG mi je bio uporište. Izveo me na siguran prostor, spasio me jer sam mu drag. BOG me nagradio zbog moje pravednosti, uzvratio mi je po mojoj nevinosti. Jer, u svemu sam slijedio BOGA, nisam se okrenuo zlu. Poštovao sam sve njegove zakone, nisam odstupao od njegovih propisa. Besprijekoran sam pred njim bio, svakoga grijeha sam se čuvao. BOG me nagradio jer sam činio što je ispravno. Moju je nevinost uvidio. Vjernima pokazuješ da si vjeran i dobrima da si dobar. S dobronamjernima si dobronamjeran, a zlonamjerne nadmudruješ. Ponizne spašavaš, ohole ponižavaš. BOŽE, ti moju svjetiljku pališ, moju tamu obasjavaš. Uz tvoju pomoć vojsku nadvladavam, sa svojim Bogom zidine neprijatelja osvajam. Bog je savršen u svojim djelima, BOG ispunjava svoja obećanja. On je zaštita svakome tko se k njemu sklanja. Jer, nema drugog BOGA osim ovoga. I nema Stijene osim našeg Boga. Bog mi daje snagu, pruža mi savršen put. Noge mi ojačava kao u jelena, čvrsto stojim na visinama. Ruke mi za rat priprema, napinjem i najčvršći lûk. Zaštitio si me svojim spasenjem, tvoja me desna ruka podržava, tvoja me pomoć uzvisuje. Širok put preda mnom si raskrčio da se ne bih spotaknuo. Svoje neprijatelje sam progonio i stigao, nisam stao dok ih nisam dokrajčio. Skršio sam ih da ne mogu ustati, leže mi pod nogama. Opremio si me snagom za bitku, pokorio si moje protivnike. Zbog tebe bježe moji neprijatelji, uništeni su moji mrzitelji. Zvali su u pomoć, nitko ih nije spasio. BOGU su vapili, nije im se odazvao. Kršim ih dok ne postanu kao prašina na vjetru, gazim ih kao blato na putu. Spasio si me od mojih protivnika, učinio vladarom mnogih naroda. Služe mi oni koje nisam poznavao. Čim su čuli za mene, pokorili su mi se. Stranci dolaze i klanjaju se. Nestaje sva srčanost njihova, drhte izlazeći iz skrovišta. BOG je živ! Blagoslovljena moja Stijena! Uzvišen je Bog koji me spašava! On je Bog koji mi daje osvetu i za mene pokorava narode. Spasio me od neprijatelja, uzvisio nad protivnicima, izbavio od nasilnika! Zato te, BOŽE, slavim među narodima i pjevam hvalospjeve tvome imenu! Velike pobjede Bog daje svom kralju. Svoju vjernost i ljubav zauvijek pokazuje svom izabraniku Davidu i njegovom potomstvu. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Nebesa pričaju o Božjoj slavi, nebo objavljuje djelo njegovo. Svaki novi dan otkriva više, svaka noć k većem znanju vodi. Nema tu govora, ni riječi; ne čuje se njihov glas. No njihova poruka ide cijelom zemljom, ta pouka doseže do kraja svijeta. Na nebu je Bog digao šator za sunce, koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja, kao trkač koji želi istrčati svoju trku. Sunce s jedne strane izlazi i kruži sve do drugog kraja neba. Od njegove topline ništa se ne može sakriti. Savršen je BOŽJI zakon, čovjeku daje život. U BOŽJA se pravila možemo pouzdati, uz njih i neznalica postaje mudar. BOŽJE upute su dobre, one raduju srce. Čiste su BOŽJE zapovijedi, oči prosvjetljuju. Dobar je i strah od BOGA, trajat će zauvijek. BOŽJE presude su ispravne, svaka od njih je pravedna. Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato, slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća. Tvoj je sluga njima poučen, poslušan i bogato nagrađen. No ljudi ne mogu znati sve svoje greške, zato oprosti mi kad i ne znajući griješim. Spriječi me da namjerno ne postupim krivo, ne želim da nada mnom vladaju grijesi. Tako ću biti bez krivnje, nevin od svakog prijestupa. Neka su ti drage moje riječi i misli, BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Neka ti BOG pomogne u opasnosti, neka te štiti ime Jakovljevog BOGA! Neka ti pošalje pomoć iz svog svetišta, neka te podrži sa Siona! Neka se sjeti svih tvojih darova i prihvati sve tvoje žrtve paljenice! Selah Neka ti da sve što ti srce poželi i provede sve tvoje zamisli! Radosno ćemo klicati tvojoj pobjedi, ime našeg Boga ćemo slaviti. Neka BOG ostvari sve što ga zamoliš! Sada znam da BOG pomaže svom odabranom kralju , sa svetih nebesa šalje mu pomoć i spašava ga svojom velikom snagom. Neki se pouzdaju u konje i kola, a mi se uzdamo u svog BOGA. Oni u borbi posrću i padaju, a mi ustajemo i hodamo čvrsto. O BOŽE, čuvaj kralja i daj mu pobjedu! Odazovi se kad za pomoć molimo! Voditelju zbora. Davidova pjesma. BOŽE, u tvojoj snazi kralj se raduje, veseli se jer si ga spasio. Dao si mu što je želio, njegove si molbe ispunio. Selah Nagradio si ga obiljem darova, stavio mu krunu od čistog zlata. Tražio je od tebe život, i ti si mu ga dao. Dao si da mu obitelj vlada zauvijek. Zbog tvoje pomoći, on je slavan, prate ga veličanstvo i sjaj. Blagoslovio si ga za vječnost, raduješ ga svojom prisutnošću. Kralj se u BOGA pouzdaje. Zbog ljubavi Svevišnjeg, u miru će kraljevati. Razotkrivaš sve svoje neprijatelje, nadjačavaš one koji te mrze. Kad dođeš, bit će im kao u peći. Proždrijet će ih BOG u bijesu, vatra će ih progutati. Istrijebit ćeš iz zemlje njihove potomke, njihova djeca neće postojati među ljudima. Iako smišljaju zle zavjere, neće uspjeti protiv tebe. Svi će bezglavo pobjeći, kad svoj lûk uperiš u njih. Ustani, BOŽE, i svoju silu pokaži! Tebi ćemo pjevati i tvoju snagu slaviti. Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Predaleko si da bi me spasio, predaleko da bi moje jecaje čuo. Bože moj, zovem te danju, ali ostajem bez odgovora. Cijelu noć te zovem, bez odmora. Svet si na svom prijestolju, ti si onaj kojeg Izrael slavi. Tebi su naši preci vjerovali. U tebe su se uzdali i ti si ih spasio. Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili. Tebi su vjerovali, nisu se razočarali. No ja nisam više čovjek, nego crv. Ljudima sam na prezir i porugu. Rugaju mi se svi koji me vide, plaze mi jezik i glavom odmahuju. Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi. Izbavit će te ako si mu drag.« A ti si me izveo iz majčine utrobe, na njenim prsima bio sam siguran. Od svog rođenja na tebe se oslanjam, od samog početka, ti si moj Bog. Ne udaljavaj se od mene jer nesreća je blizu, a nitko u pomoć ne dolazi. Okružili su me kao bijesni bikovi, opkolili kao snažni bikovi iz Bašana . Usta su na mene razjapili, riču kao gladni lavovi. Bez snage sam i hrabrosti, kao voda prolivena na tlo. Rasipaju mi se kosti, kao vosak, srce se topi. Usta su mi suha kao osušena glina , jezik mi se za nepce zalijepio. Ostavio si me da umrem u prašini. Zla rulja me opkolila, kruže kao čopor pasa. Zavezali su mi ruke i noge. Sama sam kost i koža, a neprijatelji gledaju, zure u mene. Za moju odjeću se kockaju, uzimaju je i dijele među sobom. Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me! Snago moja, požuri i spasi me! Zaštiti me od mača, život mi spasi od divljih pasa. Spasi me iz čeljusti lava, zaštiti me od rogova bivola. O tebi ću svojima pričati, slavit ću te kad se svi okupe. Slavite BOGA, vi koji ga štujete! Potomci Jakova, čast mu iskažite! Narode Izraela, pred njim drhtite! Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju, od njih glavu ne okreće, čuje ih kad u pomoć zovu. Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu, pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo. Neka siromašni jedu koliko žele. Slavite, vi koji BOGA tražite! Neka su vaša srca sretna zauvijek! U svim krajevima zemlje, BOGA će se sjetiti i njemu vratiti. Svi će se narodi pred njim klanjati. Jer, kraljevstvo pripada BOGU, on vlada svim narodima. Svi dobrostojeći na zemlji jest će pred njim u štovanju. Poklonit će mu se i oni koji su umrli, oni koji nisu preživjeli. Naši potomci će mu služiti, u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti. Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci, o djelima koja je učinio Bog. Davidova pjesma. BOG je moj pastir, ništa mi ne manjka. Pruža mi odmor na zelenim livadama, vodi me do mirnih voda. Snagu mi obnavlja, dobar je prema meni, pravim me putem vodi. Pa i kada stazom smrti prolazim, zla se ne bojim jer ti si sa mnom. Čuvaju me tvoja palica i štap . Pripremio si gozbu za mene pred očima mojih neprijatelja. Krijepiš me kao dragoga gosta, puniš moju čašu do vrha. Svakog dana prate me tvoja dobrota i vjernost, čitav moj život BOŽJA kuća bit će moj dom. Davidova pjesma. Zemlja i sve na njoj pripada BOGU, njegovi su cijeli svijet i svi ljudi. Jer, podigao ju je na morima, izgradio na rijekama. Tko će se popeti na BOŽJE brdo ? Tko smije ući u njegov sveti Hram? Onaj s čistim djelima i mislima, onaj koji se ne koristi lažima, i ne zaklinje lažnim obećanjima. Takve će BOG blagosloviti, spasiti i nevinima proglasiti. Takav je naraštaj onih koji ga traže, onih koji traže tebe, Bože Jakovljev. Selah Rastvorite se, svi ulazi, otvorite se, drevna vrata, da slavni Kralj može ući. A tko je taj slavni Kralj? On je BOG silan i snažan, BOG nepobjediv u bitci! Rastvorite se, svi ulazi, otvorite se, drevna vrata, da slavni Kralj može ući. A tko je taj slavni Kralj? Taj slavni Kralj je BOG Svevladar! Selah Davidova pjesma. Tebi, BOŽE, u molitvi se predajem, Bože moj, samo u tebe se pouzdajem. Ne daj da doživim poniženje, ne daj da mi se neprijatelji smiju. Ne srami se onaj tko tebi vjeruje, a sramit će se koji te olako iznevjere. Pokaži mi svoje puteve, BOŽE, kako trebam živjeti, pouči me. Vodi me i pokaži mi svoju istinu. Ti si moj Bog i moj Spasitelj, tebi oduvijek vjerujem. Sjeti se, BOŽE, suosjećanja i vjernosti jer stalno ih iskazuješ, od pamtivijeka. Ne sjećaj se mojih grijeha iz mladosti niti svega što sam činio iz buntovnosti. Sjeti me se, BOŽE, u svojoj dobroti i u svojoj vjernoj ljubavi. BOG je dobar i postupa pravedno, grešnike poučava kako živjeti. Skromne usmjerava pravim putem, vodi ih i pokazuje kako ići dalje. BOG je primjer vjernosti i istine za one koji drže njegov savez i zapovijedi. Zbog svoga imena, BOŽE, oprosti moja zla djela jer sam učinio toliko zla. Kad ljudi štuju BOGA on ih uči ispravno živjeti. Oni će uživati u blagostanju, a njihova će djeca naslijediti zemlju. BOG savjetuje one koji ga štuju, uči ih o svome savezu. Uvijek se oslanjam na BOŽJU pomoć, samo on me izbavlja iz nevolje. K meni se okreni i smiluj se jer sam usamljen i jadan. Riješi moje brige, oslobodi me nevolja. Pogledaj moj jad i muku i oprosti sve moje grijehe. Gledaj koliko neprijatelja imam i koliko me oni mrze. Zaštiti me! Spasi me! Ne daj da me osramote jer se uzdam u tebe. Čuvaju me dobrota i iskrenost, čekam te sve dok ne dođeš. Od svake opasnosti, spasi narod Izraela, Bože. Davidova pjesma. BOŽE, proglasi me nedužnim! Jer, uvijek sam znao kako živjeti, nisam ti nikad prestao vjerovati. Ispitaj mi misli i osjećaje, provjeri sve o meni, BOŽE. Jer, tvoja me ljubav usmjerava, uvijek me vodi vjernost tvoja. Ne družim se s varalicama i ništa nemam s lažljivcima. Mrzim društvo zločinaca, odbijam se družiti s ološem. BOŽE, oprao sam ruke da pokažem da sam nedužan, da mogu hodati oko žrtvenika i tebe štovati. Iz svega glasa zahvaljujem i pjevam, o svim tvojim čudesima pričam. BOŽE, volim Hram u kojem živiš, volim mjesto gdje tvoja slava prebiva. Ne postupaj sa mnom kao s drugim grešnicima, poštedi me smrti koju si namijenio ubojicama. Služe se zlim sredstvima, ruke su im pune mita. A ja sam nedužan i živim kako treba, zato mi se smiluj i budi mi sklon. Od svake opasnosti ovdje sam siguran, dok slavim te, BOŽE, u skupu štovatelja. Davidova pjesma. BOG je moje svjetlo i moj spas, neću se bojati. BOG je bedem mog života, neću strahovati. Kad me okruže zlikovci, kad napadnu krvoloci, posrnut će i pasti svi neprijatelji i protivnici. Ako vojska na mene krene, neću se bojati. Ako rat povedu protiv mene, u Boga ću se pouzdati. Samo jedno BOGA molim i uvijek ću to tražiti: da stalno u BOŽJEM domu boravim, da ljepotu BOŽJU gledam i savjete od njega tražim. On će me štititi u opasnosti, sakriti u svom šatoru , podići visoko na stijenu. Porazit ću sve protivnike i radosno BOGU prinijeti žrtve, pjevat ću i svirati njemu u čast. BOŽE, slušaj moj glas, smiluj se i odgovori mi. Rekao si mi: »Traži moje lice!« K tebi, BOŽE, po pomoć dolazim. Ne okreći se od mene, slugu svog ne odbij u ljutnji. Jer, jedini si koji može pomoći. Ne ostavljaj me, moj Bože! Moj spasitelju, spasi me! Ako me i roditelji ostave, ipak će me primiti BOG. BOŽE, nauči me kako treba živjeti, pokaži mi put daleko od neprijatelja. Ne prepuštaj me njihovoj volji jer će svjedočiti protiv mene i htjet će mi nauditi. Siguran sam da ću živjeti, u BOŽJOJ dobroti uživati. Čekaj na BOGA! Vjeruj! Ne gubi nadu! Očekuj pomoć BOŽJU. Davidova pjesma. Tebi se molim, BOŽE, stijeno moja! Ne ogluši se na mene. Ako mi ne odgovoriš, kao da sam već u grobu. Slušaj, zovem te i molim za pomoć, gledaj, ruke pružam k tvom svetištu. Nisam jedan od opakih, od onih koji čine zlo. Oni bližnje pozdravljaju, a u srcu mržnju skrivaju. Plati im za njihova djela, za sve što su drugima skrivili. Uzvrati im sve što su učinili loše, postupi s njima kako su zaslužili. Jer, nije ih briga što čini BOG, ne mare za sve što je stvorio. Zato će ih on sve uništiti i ostaviti kao ruševine. Neka je slavljen BOG jer čuo je da ga zovem upomoć. BOG je moja snaga i moj štit. Cijelim srcem njemu sam vjerovao. Sretan sam jer pomoć mi je pružio, slavim ga radosnim pjesmama. BOG daje snagu svom narodu, spašava i štiti svog odabranoga kralja . Spasi svoj narod! Čuvaj one koji ti pripadaju! Budi njihov pastir, i vodi ih zauvijek. Davidova pjesma. Priznajte BOŽJU slavu, vi nebeska bića , veličajte BOŽJU slavu i moć. Slavite BOŽJE slavno ime, hvalite BOŽJU svetu ljepotu. BOŽJI glas čuje se nad morem. Nad vodenim prostranstvom slavnog BOGA grmi glas. Glas BOGA je silan, veličanstven je BOŽJI glas. Glas BOGA slama cedrova stabla, libanonske cedrove lomi BOG. Čini da planine Libanona kao tele poskakuju, da Sirion kao mladi bik podrhtava. Glas BOGA udara kao munja. Pustinju trese BOŽJI glas, BOG potresa pustinju Kadeš . Glas BOGA hrastove povija i šume na zemlju obrušava. Dok u Hramu svi viču: »Slava mu!« BOG vlada nad vodenim prostranstvom, BOG na prijestolju zauvijek kraljuje. Neka BOG osnaži svoj narod, neka BOG svom narodu pruži mir . Davidova pjesma za posvećenje Hrama. Slavim te, BOŽE, jer si me spasio, nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju. BOŽE moj, zvao sam te upomoć, a ti si mi zdravlje donio. Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti , život mi spasio od silaska u grob. Slavite BOGA, njegovi sljedbenici, hvalite ga i njegovo sveto ime zovite. Njegova ljutnja traje samo za tren, a naklonost za cijeli život. Čak i da je noć puna suza, jutro će biti puno radosti. Kad je sve bilo dobro, mislio sam: »Ništa loše ne može mi se dogoditi.« Bio si dobar prema meni, BOŽE, a ja sam bio čvrst kao brdo. Ali, kad si se udaljio, cijeloga me strah ispunio. Zvao sam te, BOŽE, i molio da se smiluješ: »Kakva je korist ako umrem i mrtvog me polože u grob? Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati, o tvojoj vjernosti drugima govoriti? Slušaj me, BOŽE, i smiluj se! Pomozi mi, BOŽE moj!« Moju si tugu u ples pretvorio, crninu si s mene svukao, u radost me obukao. Htio si da te glasno slavim i da nikad ne ušutim. BOŽE moj, uvijek ću te slaviti. Voditelju zbora. Davidova pjesma. K tebi se, BOŽE, sklanjam, ne daj da budem osramoćen. Spasi me zbog svoje pravednosti! Poslušaj me, požuri i pomozi! Budi moja stijena, moje utočište, budi moja utvrda, zaštiti me! Da, ti si moja stijena i moja utvrda. Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri! Molim te, ne daj da upadnem u zamke neprijatelja. Jer, ti si moj spas! U tvoje ruke, vjerni BOŽE, predajem život svoj. Molim te, spasi me! Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole. Samo u tebe se uzdam, BOŽE. Raduje me tvoja vjerna ljubav. Vidio si moju patnju, ti znaš kakve me brige muče. Nisi me neprijateljima predao, već na sigurno mjesto postavio. Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam. Oči sam već isplakao, bole me i trbuh i grlo. Život mi je pun tuge i nemira, godine prolaze u uzdisajima, snaga me izdaje od muke. Moji neprijatelji izlažu me ruglu, preziru me susjedi. Poznanici bježe od mene, izbjegavaju me na ulici. Žele me zaboraviti, kao da sam već mrtav, odbacuju me kao stari lonac. Čujem, mnogi me kleveću, užasava me sve što govore. Udružuju se protiv mene, opasnost mi prijeti odasvud. Ali ja tebi vjerujem, BOŽE, i govorim: »Ti si moj Bog.« Moj život je u tvojoj ruci. Spasi me od neprijatelja, od mojih progonitelja. Molim te, prigrli svog slugu, izbavi me svojom ljubavlju. Zovem te upomoć, BOŽE, ne daj da me posrame. Neka se zločinci srame i neka tiho odu u smrt. Neka zašute svi koji drsko lažu i prezirno protiv pravednika govore. O, kako je velika tvoja dobrota prema tvojim vjernima. Pred svima je iskazuješ, onima koji se k tebi sklanjaju. Sklanjaš ih od ljudskih spletki u skrovište svoje prisutnosti. U tvom su zaklonu sigurni od svih ružnih optužbi. Slavljen neka je BOG! Bio sam kao grad pod opsadom, a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao. U strahu sam rekao: »Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.« Ali molitvu sam ti uputio, čuo si me kad sam upomoć zavapio. Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici! BOG vjerne čuva, a drznike kažnjava. Snažni i hrabri budite, svi koji na BOŽJU pomoć čekate. Davidov »maskil« . Blago onome komu su prijestupi oprošteni i čiji su grijesi pokriveni. Blago onome koji BOGU nije kriv, koji svoj grijeh ne mora skrivati. Dok sam šutio o svojoj krivnji, bivao sam sve jadniji i slabiji. Danju i noću činio si mi život sve težim. Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah Onda sam ti svoj grijeh priznao, svoju krivicu nisam skrivao. BOŽE, sve sam ti rekao, a ti si mi oprostio. Selah Zato neka ti se svi vjerni mole u vrijeme potrebe. Kad nevolje kao bujica navale, neće ih odnijeti. Ti si moje skrovište, čuvaš me od nesreće. Zato te slavim pjesmom. Selah Bog kaže: »Uputit ću te dobro, da znaš kako trebaš živjeti. Davat ću ti savjete i na oku te držati. Ne budi glup kao konj ili mazga. Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama, inače ti se neće približiti.« Nevjernike muče mnogi jadi, a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju. Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte. Veselo kličite, svi koji ga štujete! Radosno BOGU pjevajte, vi koji dobro činite! Pravo je da ga pravedni slave! Slavite BOGA glazbom na liri, svirajte mu na harfi s deset žica. Pjevajte mu novu pjesmu , lijepo svirajte i glasno kličite! Jer, pouzdana je BOŽJA riječ u svemu što čini. BOG voli pravednost i pravdu, zemlju ispunjava svojom vjernom ljubavlju. Na BOŽJU riječ nebesa su stvorena. Dahom iz njegovih usta nastala su nebeska tijela. Sve je vode skupio i pohranio ih iznad neba. Neka cijela zemlja slavi BOGA i svi ljudi nek' strahuju pred njim. Jer, na njegovu riječ stvoren je svijet, sve je nastalo na njegovu zapovijed. Planove naroda BOG može pomutiti, sve ljudske zamisli osujetiti. A BOŽJE odluke dobre su zauvijek, njegovi planovi dobri su za svaki naraštaj. Blago narodu kojem je on BOG, blago ljudima koje je sebi odabrao. BOG s neba sve prati i vidi čitavo čovječanstvo. Gleda sa svog prijestolja, motri sve ljude na zemlji. Za svakoga zna što misli i što svaki od njih radi. Kralja ne spašava moć njegove vojske, kao ni ratnika njegova velika snaga. Uzalud je zbog konja nadati se pobjedi, njihova snaga ne može spasiti. Već BOG čuva sve koji ga štuju, sve koji se na njegovu ljubav oslanjaju. On ih spašava od smrti i čuva ih na životu u vrijeme gladi. Zato mi čekamo BOGA, jer on nas štiti i spašava. On nas čini sretnima. Uzdamo se jedino u njegovo sveto ime. BOŽE, pošto se uvijek u tebe uzdamo, neka tvoja vjerna ljubav bude uz nas. Davidova pjesma, nastala nakon što je David prevario Abimeleka, praveći se da je lud. Slavit ću BOGA u sva vremena, stalno ću ga pjesmom hvaliti. Slušajte ponizni i nek' vam je drago kad BOGOM hvalim se ponosno. Veličajte BOGA zajedno sa mnom, iskažimo čast imenu njegovom. Molio sam BOGA, a on je slušao, oslobodio me svih mojih strahova. Ako od njega tražiš pomoć, lice će ti se ozariti i nikad se nećeš razočarati. Kad sam bio potlačen i BOGA molio, on je čuo i od svih nevolja me spasio. BOŽJI anđeo oko ljudi kruži, izbavlja one koji štuju BOGA. Kušajte i vidite da dobar je BOG, sretni su kojima je on utočište. Poštujte BOGA, vi njegovi sveti, jer tko njega štuje, ima sve. Čak i bogate može zateći glad, ali oni koji vjeruju BOGU, imaju sve što im treba. Dođite, djeco, poslušajte, učit ću vas da BOGA poštujete. Želiš li zaista život uživati, doživjeti mnogo sretnih dana? Suzdrži tada svoj jezik od zla, neka iz tvojih usta ne izađe laž. Makni se od zla i čini dobro. Nastoj graditi i čuvati mir. Jer, BOG štiti one koji čine dobro i čuje sve njihove molitve. No BOG se okreće protiv zlih; čim umru, svi zaborave na njih. Pravedni zovu BOGA upomoć i on ih čuje, spašava ih iz svake njihove nevolje. BOG je blizu svima koji pate, obnavlja one bez hrabrosti i nade. Pravednici prolaze mnoge nevolje, ali BOG ih izbavlja iz svake. Pažljivo će ih čuvati, ni jedna kost neće im se slomiti. No nesreća će dokrajčiti zločinca, kazna će stići one koji mrze pravedne. BOG spašava živote svojih slugu. Tko se k njemu sklanja, neće nastradati. Davidova pjesma. BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima, napadni ih jer oni napadaju mene. Stavi svoj oklop i uzmi štit, dođi mi u pomoć! Digni sjekiru i baci koplje na moje progonitelje. Reci mi glasno: »Spasit ću te.« Ljudi, koji me žele ubiti, neka propadnu sramotno. Urotnici neka bježe bezglavo. Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo. Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi dok ih BOŽJI anđeo progoni. Ništa im nisam skrivio, a oni mi zamku postavljaju i jamu za mene kopaju. Ali neka iznenada propadnu, neka se uhvate u svoju zamku i upadnu u duboku jamu. Tada ću se radovati, BOŽE, i slaviti što si me spasio. Cijelim ću bićem izreći: »BOŽE, nitko nije kao ti. Slabe od jačih braniš, bespomoćne od nasilja čuvaš.« Ustaju okrutni svjedoci, o meni podmeću laži o kojima ne znam ništa. Na moje dobro uzvraćaju zlo, žele mi oduzeti život. A kad je prije njima loše bilo, zbog njih sam tugovao i postio. Sad bih volio da mogu povući svoju molitvu. Zbog njih sam duboko tugovao, kao za prijateljem ili bratom, kao da oplakujem vlastitu majku. Ali sada sam ja u nevolji, a oni se okupljaju i smiju mi se. Napadaju me nepoznati ljudi i vrijeđaju bez prestanka. Ismijavaju me i izruguju, bijesno zubima škrguću. Gospodaru, dokad ćeš to gledati? Spasi me od njihovih nasrtaja, spasi moj život od tih lavova. A ja ću ti javno pred svima zahvaliti, pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti. Ne daj da lašci likuju nada mnom, da se smijulje nad mojom tugom. Jer, nemaju razloga za mržnju. Oni o drugima ne govore lijepo, nego smišljaju lažne optužbe protiv onih koji mirno žive. Lažno me optužuju i govore: »Aha! Vidjeli smo što je učinio!« Ali ti si, BOŽE, sve vidio. Molim te, nemoj šutjeti! Gospodaru, nemoj od mene otići. Ustani, Bože, u moju obranu, za mene, Gospodaru, izbori pravdu. BOŽE, dokaži da sam u pravu jer ti si pravedan. Ne daj im, Bože, da mi se smiju. Ne daj da pomisle: »Dobili smo što smo htjeli«, ne daj da govore da su me uništili. Neka se zbune i posrame svi koji se vesele mojoj nesreći. Neka javnu sramotu dožive svi koji misle da su od mene bolji. Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro. Neka uvijek govore: »Velik je BOG koji brine za dobrobit sluge svog.« A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti i tebe slaviti po cijeli dan. Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge. Sebične želje govore grešnicima, oni se ne boje i ne poštuju Boga. Sami sebi olakšavaju i lažu da mogu griješiti i mrziti. Njihove su riječi prijevarne i lažne, ne čine ništa mudro ni dobro. Noću u krevetu spletke smišljaju, dobro ne traže, od zla ne odustaju. A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba, tvoja vjernost seže sve do oblaka. Tvoja dobrota je velika kao planina, tvoja pravda kao more je duboka. Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje. Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože! Ljudi kod tebe nalaze zaštitu kao ptići pod krilima majke. Obilno se goste u tvojoj kući, piju iz rijeke tvoje dobrote. Jer, iz tebe izvire sav život, u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo. Uvijek voli one koji te poznaju i čuvaj ljude iskrenoga srca. Neka me oholi ne zgaze nogama, neka me zli ne otjeraju šakama. Zlikovci su pali, leže oboreni, više nikad neće ustati. Davidova pjesma. Ne brini se zbog loših ljudi, ne zavidi onima koji rade krivo. Jer, kao trava, oni će se osušiti, kao biljka, uvenut će i nestati. Pouzdaj se u BOGA i čini dobro, naseli se u svojoj zemlji i budi mu vjeran. Uživaj u odnosu s BOGOM i on će ti dati što ti srce želi. Prepusti se i vjeruj BOGU, a on će ti pomoći. Svima će pokazati jasno kao dan, svi će znati da si ti u pravu. Vjeruj BOGU i čekaj ga strpljivo, ne brini se ako loši uspijevaju. Riješi se ljutnje i bijesa jer samo te vode u zlo. Znaj, nestat će loši ljudi, a oni koji BOGU vjeruju naslijedit će zemlju. Još malo i zlih više neće biti, tražit ćeš ih, ali nećeš ih naći. Skromni će zemlju naslijediti, u obilju i miru oni će uživati. Loši se često urote protiv dobrih i zastrašuju ih svojim bijesom. Ali, BOG se smije takvim ljudima jer zna da će ih stići njihova kazna. Nasilnici dižu mač na siromaha i jadnika, strijelama gađaju sve koji čine dobro. No slomit će se njihovi lukovi i strijele, a mačevi će im probosti srce. Ono malo što dobar čovjek ima bolje je od krivo stečenog bogatstva. Jer, zlikovci će izgubiti svu moć, a nevini se mogu osloniti na BOGA. BOG štiti besprijekorne cijelog života, uživat će oni svoje nasljedstvo zauvijek. U vrijeme nesreće neće propasti, u vrijeme gladi imat će hrane. Zli ljudi će nestati, rastjerani kao dim, propast će svi BOŽJI neprijatelji. Loši ljudi posuđuju, ali dug ne vraćaju, a dobri ljudi darežljivo daju. Oni koje BOG blagoslovi, zemlju će naslijediti, a koje prokune, bit će uništeni. BOG čovjeka vodi pravim putem ako je s njim zadovoljan. Ako i posrne, neće pasti jer BOG će ga pridržati. Bio sam mlad, a sada sam star, no još nisam vidio dobre ljude bez pomoći, ni djecu njihovu da prose za kruh. Takvi uvijek daju velikodušno, njihova djeca su pravi blagoslov. Kloni se zla i čini dobro pa ćeš uvijek imati sredstva za život. Jer, BOG voli pravdu i svoje vjerne ne zaboravlja. Oni se uvijek očuvaju, a obitelji loših propadaju. Pravedni će dobiti zemlju i na njoj živjeti zauvijek. Dobri ljudi mudro govore, korisni su njihovi savjeti. Naučili su BOŽJE zakone, protiv njih neće živjeti. Loši ljudi uvijek vrebaju dobre, traže priliku da ih ubiju. No BOG ih njima ne prepušta, sud dobrima kaznu ne dosuđuje. Čekaj BOŽJU pomoć i čini dobro. Dobrom ćeš zemljom biti nagrađen. Gledat ćeš propast nevjernih. Vidio sam jednom lošeg čovjeka na vlasti. Širio se kao snažno drvo. Ali, uskoro, više ga nije bilo, tražio sam, nisam ga našao. Gledaj one koji su dobri i pošteni jer budućnost imaju miroljubivi. A oni koji krše zakon, propast će i njihova djeca morat će otići . BOG je spas dobrima, sklanja ih u vrijeme nevolje. BOG pomaže dobrima, oslobađa ih od bezbožnika. Spašava ih jer se k njemu sklanjaju. Davidova pjesma za dan sjećanja. O, BOŽE, ne grdi me u ljutnji, ne kažnjavaj u svom bijesu. Kao da me tvoje strijele bodu, kao da si šaku spustio na mene. Zbog tvog ogorčenja osjećam bol, zbog mog grijeha kosti su mi slabe. Moja krivnja cijelog me prekrila, prevelika mi je njezina težina. Napravio sam veliku glupost, sad mi rane smrde i gnoje se. Pognut sam i slomljen, hodam uokolo tugujući. Gorim u vrućici, cijelo tijelo me boli. Potpuno sam iscrpljen i slomljen, srce mi lupa, tjera me da vrištim. Gospodaru, ti znaš što trebam, ti čuješ sve moje uzdahe. Srce mi lupa, snaga me izdaje, čak mi i vid polako nestaje. Zbog moje bolesti, prijatelji i susjedi mi ne prilaze. Oni koji me žele ubiti, postavljaju mi zamke. Žele me povrijediti i upropastiti, prijete i smišljaju prijevare. Kao da sam gluh, ništa ne čujem, nijem sam, ne mogu govoriti. Kao da ne čujem što ljudi govore, ne odgovaram i ne branim se. Tebe čekam da me braniš, BOŽE, ti govori za mene, Bože i Gospodaru moj. Molim te, neka se ne smiju mojoj boli i ne rugaju se kad posrnem i padnem. Jer, samo što se ne srušim, moja bol ne prestaje. Priznajem svoju krivnju, žao mi je zbog moga grijeha. Jaki su oni koji mrze moj život. Mnogi me mrze bez razloga. Uvijek mi vraćaju zlo za dobro, optužuju me kad radim ispravno. O, BOŽE, ne ostavljaj me, ne udaljavaj se od mene, Bože moj! Požuri i pomozi mi, Gospodaru, spasitelju moj! Voditelju zbora, Jedutunu . Davidova pjesma. Odlučio sam: »Pazit ću što govorim, neću griješiti svojim jezikom. Usta ću držati zatvorena u blizini loših ljudi.« Zašutio sam, umuknuo, ni o čemu nisam govorio, no bilo mi je još gore. Jako sam se uznemirio. No što sam više mislio, sve sam bio nestrpljiviji. A onda sam progovorio: »BOŽE, reci što će biti sa mnom, koliko ću još živjeti? Želim znati kako će moj život proći. Dao si mi da živim samo kratko, kao da me pred tobom i nema. Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah Ovaj život je kao prolazna sjenka. Uzalud bogatstvo sakupljamo, a tko će ga poslije uzeti, ne znamo. Gospodaru, čemu da se nadam? Ti si sva moja nada. Spasi me od svega što sam zgriješio, ne daj da me budale ismijavaju. Šutio sam, nisam ništa rekao jer ti si mi svu tu patnju dao. Prestani me kažnjavati, ubija me pritisak tvoje ruke. Kažnjavaš nas za pogreške, učiš nas kako trebamo živjeti. No sve se istroši, kao kad moljac izjeda. Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah BOŽE, čuj moju molitvu, slušaj moj plač i pogledaj mi suze. Kao putnik kroz ovaj život putujem, kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost. Pusti me malo da budem sretan prije nego što odem i više me ne bude.« Voditelju zbora. Davidova pjesma. Strpljivo sam čekao BOGA, a on se k meni okrenuo, osluhnuo je i čuo moj plač. Izvukao me iz propasti, podigao iz jame živog blata, postavio na čvrstu stijenu, da stojim na sigurnom tlu. Dao mi je novu pjesmu, hvalospjev našem Bogu. Mnogi će vidjeti što je učinio, zadrhtat će i povjerovati BOGU. Blago čovjeku koji BOGU vjeruje, koji ne slijedi ohole ljude ni lažljivce. BOŽE moj, toliko si za nas učinio. S tobom se ne može usporediti nitko! Čudesni su tvoji planovi za nas. Mogao bih o njima dugo pričati, toliko ih je, ne mogu ih sve nabrojati. Ne želiš žitne prinose i žrtve, ne tražiš paljenice i pomirnice, nego da poslušam što govoriš. Rekao sam: »Evo me, dolazim. U svitku je zapisano što sam učinio. Bože moj, tvoju volju želim vršiti, po tvojim uputama živjeti.« Okupljenim ljudima sam objavio dobre vijesti o pravdi koju donosiš. Ti znaš, BOŽE, da usta nisam zatvarao. Govorio sam o tvojoj vjernosti i zaštiti, nisam šutio pred njima o tvojoj ljubavi, nisam za sebe zadržao istinu o tebi. BOŽE, nemoj mi svoju milost uskratiti, neka me tvoja vjerna ljubav uvijek štiti. Zaredale su nevolje, jedna za drugom. Vraćaju mi se moji grijesi, ne mogu kaznu za njih izbjeći. Više ih je no vlasi na mojoj glavi, svu sam hrabrost izgubio. Molim te, BOŽE, spasi me! BOŽE, požuri i pomozi mi! Ljudi me žele ubiti. Zbuni ih i ponizi! Neka posramljeni bježe, svi koji mi žele zlo. Neka oni koji mi se rugaju, budu užasno osramoćeni. A oni koji tebe prate, neka se raduju i vesele. Svi, koji žele tvoje spasenje, neka uvijek govore: »Velik je BOG!« Gospodaru, siromašan sam i jadan, molim te, misli na mene. Ti mi pomažeš i spašavaš me. Bože moj, nemoj zakasniti! Voditelju zbora. Davidova pjesma. Blago onima koji brinu za jadne jer BOG će ih čuvati u vrijeme nesreće. BOG će ih štititi, živote im sačuvati, sretno će živjeti na svojoj zemlji, neće ih predati neprijateljima. A kada padnu bolesni u krevet, BOG će im obnoviti snagu i zdravlje. Rekao sam: »Budi dobar prema meni. Griješio sam protiv tebe, BOŽE, ali ti mi oprosti i ozdravi me.« Moji neprijatelji zlobno govore o meni: »Kad će već umrijeti i biti zaboravljen?« Ako me dođu vidjeti, ne govore što zaista misle. U sebi smišljaju klevete, a zatim okolo šire glasine. Mrze me i ogovaraju, žele mi sve najgore. Kažu: »Od krivnje se razbolio i više neće ozdraviti.« I čovjek s kojim sam bio blizak, s kojim sam jeo, kojem sam vjerovao, čak se i on protiv mene okrenuo. Ali ti, BOŽE, budi dobar prema meni. Ozdravi me da ustanem, da im vratim istom mjerom. Ne daj da likuju nada mnom; tako ću znati da si mi naklonjen. Daješ mi podršku jer znaš da sam nevin, ustat ću, u tvojoj blizini uživati zauvijek. Neka je hvaljen Izraelov BOG! Oduvijek je bio i zauvijek će biti. Amen! Amen! Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka. Kao što srna žudi za potokom, Bože, moja duša žudi za tobom. Žedna mi je duša Boga živoga. Kada ću vidjeti njegovo lice? Danju i noću hranim se suzama dok mi neprijatelji govore: »Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?« Duša me boli kad se sjetim kako sam u mnoštvu štovatelja hodao, u povorci ih do Božjega Hrama vodio, dok smo radosno hvale pjevali, slaveći blagdan u velikoj skupini. Zašto si žalosna, dušo moja? Zašto si u meni nemirna? U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim, spasenje svoje i Boga svog. Duša mi je žalosna pa se tebe prisjećam, na planini Hermon, na brdu Misar, u zemlji kojom teče rijeka Jordan. Dubina ondje dubinu doziva hukom tvojih vodopada. Sve tvoje vode i valovi preko mene su se prevalili. Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav, a noću mu pjevam pjesmu, molitvu upućenu Bogu svog života . Pitam Boga, svoju hrid: »Zašto si me zaboravio? Zašto moram žalostan lutati dok me neprijatelj progoni?« Do kosti me bodu uvredama, neprestano mi govoreći: »Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?« Zašto si žalosna, dušo moja? Zašto si u meni nemirna? U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim, spasenje svoje i Boga svog. Opravdaj me, Bože! Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog, izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog. Ti si, Bože, moj zaštitnik. Zašto si me odbacio? Zašto moram žalostan tumarati dok me neprijatelj progoni? Pošalji svoju svjetlost i istinu, daj da me vode i dovedu me do tvoje Svete gore, u tvoje prebivalište. Tada ću prići Božjem žrtveniku; Bogu, svojoj najvećoj radosti, i lirom ću te, Bože moj, slaviti. Zašto si žalosna, dušo moja? Zašto si u meni nemirna? U Boga imaj povjerenja jer i dalje slavim njega, spasenje svoje i Boga svog. Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka. Bože, svojim smo ušima čuli, naši su nam preci govorili što si učinio u njihovo vrijeme, u onim davnim danima. Svojom snagom istjerao si druge narode, a naselio naše pretke; narode si skršio, a njih raširio. Nisu svojim mačevima osvojili zemlju, niti im je njihova jakost donijela pobjedu, nego tvoja moć i snaga jer ih je obasjavala tvoja svjetlost, i pratila tvoja naklonost. Ti si moj Kralj i moj Bog, ti daješ pobjede Jakovljevom narodu. S tobom neprijatelje potiskujemo, tvojim imenom protivnike gazimo. Ne pouzdajem se u svoj lûk, ne spašava me moj mač. Ti nas od neprijatelja spašavaš, mrzitelje naše ruglu izvrgavaš. Neprestano se Bogom hvalimo i zauvijek tvoje ime slavimo. Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti, nisi išao u bitku s našim vojskama. Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen. Predao si nas kao ovce za klanje i raštrkao nas među druge narode. Svoj narod si u bescjenje prodao, ništa za njih nisi tražio. Izvrgnuo si nas ruglu, susjedi nam se smiju i rugaju. Učinio si nas šalom među narodima pa prezirno odmahuju glavama. Sramota je moja neprestano preda mnom, lice mi je prekriveno sramom, zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje, zbog neprijatelja koji mi se osvećuje. Sve nas je to snašlo, ali nismo te zaboravili, ni tvoj savez prekršili. Nisu nam se srca od tebe okrenula, niti smo s tvoga puta skrenuli, a ti si nas u zemlji šakala slomio, i smrtnom tamom nas prekrio. Da smo ime svog Boga zaboravili ili se tuđem bogu molili, Bog bi to otkrio jer zna naše najdublje tajne. Zbog tebe nas neprestano ubijaju, smatraju nas ovcama za klanje. Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru? Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti. Zašto se skrivaš od nas? Zašto zaboravljaš našu patnju i jad? Duše nam tonu u prašinu, ležimo potrbuške na zemlji. Ustani, u pomoć nam dođi! Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi. Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma. Iz srca mi naviru riječi divne, pjevam kralju svoje stihove. Jezik mi je poput pisaljke pisara koji vješto piše. Najljepši si među ljudima, divno govoriš svojim usnama. Očito te Bog blagoslovio dovijeka. Mač pričvrsti uz bok, junačino, tvoja je slava i veličanstvo. Jaši slavno i pobjedonosno da obraniš istinu i pravdu. Tvoja moćna desnica za strahovita je djela sposobna. Tvoje oštre strijele se zabadaju u srca kraljevih neprijatelja, narodi pred tobom padaju. Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek, a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti. Ti voliš pravednost, a mrziš opakost. Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti kao ni jednog od tvojih drugova. Sva tvoja odjeća miriše kao smirna, aloja i kasija. U slonovačom ukrašenim palačama uživaš u svirci žičanih glazbala. Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama, a zdesna ti je zaručnica, kraljica, okićena zlatom iz Ofira. Zaručnice , pomno me saslušaj i promisli: Narod svoj i dom svoga oca zaboravi jer kralj za tvojom ljepotom žudi. Podloži mu se jer on ti je gospodar. Narod iz Tira darovima će te obasipati, zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti. Kraljica je sva veličanstvena, vjenčanica joj zlatom protkana. U prekrasnoj haljini kralju je vode, a prate je njezine djeveruše. U povorci, radosne i ushićene, u kraljevu palaču ulaze. Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci, postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji. Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje, čak i drugi narodi slavit će te dovijeka. Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot« . Bog je naše sklonište i snaga, uvijek je spreman pomoći u nevolji. Zato se ne bojimo kad se trese zemlja i temelji planina padaju u mora, kada huče i pjene se morske vode, a od njihovih udara njišu se gore. Ima jedna rijeka s pritocima što donosi radost gradu Božjem, svetom prebivalištu Svevišnjeg. Bog je usred grada pa grad neće pasti; dok zora sviće, Bog će mu pomoći. Narodi se bune, komešaju se kraljevstva. Kad on podigne glas, rastopi se zemlja. S nama je BOG koji nad svim vlada, Jakovljev Bog naša je tvrđava. Dođite i BOŽJA djela gledajte, na zemlji je učinio strahote. Do krajeva zemlje on prekida ratove, lukove lomi, koplja siječe, štitove spaljuje. »Prestanite i znajte da sam ja Bog. Vladam među narodima, vladam nad zemljom.« S nama je BOG koji nad svim vlada, Jakovljev Bog naša je tvrđava. Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka. Plješćite rukama, svi narodi, vičite Bogu glasom radosnim. BOG je strašan, on je Svevišnji, nad svom zemljom Kralj veliki. Narode nam je podložio, plemena pod naše noge stavio. Nasljedstvo nam je izabrao, na ponos Jakovu, kojeg je volio. Uz klicanje, na prijestolje Bog se uspinje, BOG ide u pratnji zvučne trube. Pjevajte pjesme Bogu, pjevajte! Pjevajte pjesme našem Kralju, pjevajte! Jer, Bog je Kralj čitavog svijeta, zato mu hvalospjev pjevajte! Bog vlada nad narodima, na svetom prijestolju sjedi. Okupljaju se vladari naroda s narodom Boga Abrahamova jer Božji su svi moćnici svijeta, uzvišen je visoko nad svima. Pjesma hvale Korahovih potomaka. Velik je BOG, dostojan da ga slave, u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj. Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta. Gora Sion je poput visova Safona , ona je grad Kralja velikoga. Bog se u njenim kulama pokazao kao sigurna obrana. Kad su se kraljevi udružili, kad su zajedno na nju krenuli, zaprepastili su se čim su je vidjeli pa su panično pobjegli. Obuzeo ih je drhtaj, kao muke kod porođaja, kao kad istočni vjetar lađe iz Taršiša razbija. Čuli smo priče, a sada smo vidjeli, grad BOGA Svevladara, grad Boga našega: Bog ga je učvrstio dovijeka. Usred tvoga Hrama, Bože, o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo. Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime, do krajeva zemlje se šire. Tvoja desnica pravdu izvršava. Raduje se brdo Sion, kliču Judini gradovi zbog tvojih pravednih presuda. Prođite oko Siona, idite oko njega, njegove kule prebrojite, dobro pogledajte njegove bedeme, osmotrite mu tvrđave, da o njima sljedećem naraštaju pričate. Takav je naš Bog, zauvijek. Dok ne umremo, on će nas voditi. Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Čujte ovo, svi narodi! Slušajte, svi stanovnici svijeta, kako mali tako i veliki, kako bogati tako i siromašni. Moja usta govorit će mudro, moje misli bit će razumne. Obratit ću pažnju na poslovicu, njeno značenje objasniti uz liru. Zašto da se bojim u zle dane kad me pokvareni progonitelji opkole; oni što se u bogatstvo pouzdaju i svojim se izobiljem hvale? Ta nitko ne može svoj život otkupiti, nema cijene koju bi mogao Bogu platiti. Jer, otkupnina za život je previsoka, nema iznosa koji bi se platiti mogao da bi se vječno živjelo i grob izbjeglo. Jer, svi vide da i mudri umiru, da i nerazumi i budale pogibaju i svoje bogatstvo drugima ostavljaju. Grobovi su im vječni domovi, u njima prebivaju kroz sve naraštaje premda su jednom zemlju posjedovali. Unatoč bogatstvu, čovjek ne ostaje, isto kao životinja on umire. To je sudbina onih koji se ludo u sebe uzdaju i onih koji se slažu s takvima. Selah Kao ovce, za svijet mrtvih su određeni, smrt će im pastir biti. Pravedni će vladati nad njima, brzo će propasti njihova tijela. Svijet mrtvih bit će im domovina. A Bog će mene iz svijeta mrtvih izbaviti, on će me odande uzeti. Selah Nemoj zavidjeti kad se netko obogati, kad se bogatstvo njegovog doma namnoži. Jer, kad umre, ništa sa sobom neće ponijeti, bogatstvo njegovo neće s njim otići. Premda se za života smatrao sretnim — i hvalili su ga što mu dobro ide — i on će se svojim precima pridružiti, gdje više nikada neće svjetlost vidjeti. Čovjek u bogatstvu ne razumije da isto kao životinja on umire. Asafova pjesma. Najuzvišeniji BOG govori. On zemlju poziva od istoka do zapada. Bog sja sa Siona, čija je ljepota savršena. Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim proždire vatra, oko njega bjesni silna oluja. Za svjedoke poziva nebo i zemlju dok sudi svom narodu: Neka se okupe oko mene moji vjerni, koji su kroz žrtvu sa mnom savez sklopili. Nebesa objavljuju pravednost njegovu jer sâm Bog sudi narodu. Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, Izraele, protiv tebe ću svjedočiti: Ja sam Bog, tvoj Bog. Ne korim te zbog tvojih žrtava jer neprestano mi prinosiš paljenice. Ne trebam junce iz tvoje štale, ni jarce iz tvojih torova, jer moja je svaka šumska životinja i stoka na tisuću planina. Znam svaku gorsku pticu, moje je sve što se kreće u polju. Da ogladnim, ne bih te tražio hranu, jer moj je svijet i sve što je u njemu. Jedem li ja meso bikova ili pijem krv jaraca? Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu, izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu. Zatim me prizovi u dan nevolje, izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti. A zlom čovjeku Bog kaže: S kojim pravom moje zakone citiraš i o mom Savezu ustima pričaš, ti, koji mrziš da te odgajam i moje riječi odbijaš? Kad vidiš lopova, staješ uz njega i voliš društvo preljubnika. Ustima zlo blebećeš, jezikom prijevare klepećeš. Sjediš i bližnjega ogovaraš, brata svoga klevećeš. To si činio, a ja sam šutio pa si mislio da sam kao ti. Ali sada te korim i optužbu pred tebe iznosim. Vi, koji zaboravljate Boga, shvatite što govorim inače ću vas raskomadati, neće biti nikog da vas izbavi. Tko mi prinosi zahvalnost kao žrtvu, taj me časti. Onima koji žive ispravno, Božje spasenje ću pokazati. Voditelju zbora. Psalam koji je ispjevao David kad mu je došao prorok Natan, poslije Davidova grijeha s Bat Šebom. Smiluj mi se, Bože, zbog svoje vjerne ljubavi. Zbog svoje velike milosti, izbriši moje prijestupe. Svu moju krivnju operi i od grijeha me očisti. Jer, znam svoje prekršaje i stalno sam svjestan grijeha. Protiv tebe sam sagriješio i učinio što je pred tobom zlo. U pravu si kad donosiš odluku, besprijekoran kad izričeš presudu. Već kad sam se rodio, bio sam kriv, još kad me majka začela, bio sam grešnik. Ti želiš vjernost u nutrini mog bića, mudrosti me učiš u dubini srca. Ukloni moje grijehe da budem čist, operi me da budem bjelji od snijega. Daj da osjetim radost i veselje, da se raduju kosti od tebe smrvljene. Ne gledaj više moje grijehe i izbriši sve moje prekršaje. Bože, čisto srce mi stvori, duh vjeran u meni obnovi. Nemoj me odbaciti iz svoje prisutnosti, svog Svetog Duha nemoj mi uzeti. Vrati mi radost tvojeg spasenja, daj mi duh koji te želi slušati. Tada ću prijestupnike tvojim zapovijedima poučavati i grešnici će ti se vraćati. Oslobodi me krivnje za prolivenu krv, jer ti si Bog koji me može spasiti, pa ću o tvojoj dobroti pjevati. Gospodaru, moje usne rastvori, iz mojih će ti usta hvalospjev poteći. Jer, ti se ne raduješ žrtvama: kad bih ti paljenicu prinio, ti je ne bi prihvatio. Žrtva Bogu je duh ponizni: srce meko i slomljeno, Bože, ti nećeš prezreti. U svojoj naklonosti budi dobar Sionu, ponovo izgradi zidine Jeruzalemu. Tada ćeš se radovati pravim žrtvama . Bit će to čitave žrtve paljenice, na tvom žrtveniku prinosit će junce. Voditelju zbora. Davidov »maskil«, napisan kad je Edomac Doeg otišao Šaulu i rekao mu: »David je kod Ahimeleka.« Zašto se hvališ zlom, silniče, što ga činiš protiv pobožnih! Protiv drugih smišljaš planove, jezik ti je oštar kao britva, varalice. Više voliš zlo nego dobro, draža ti je laž od istine. Selah Voliš riječi klevetničke, jezik ti je pun prijevare. Ali Bog će te zauvijek skršiti, zgrabit će te, iz tvog doma istrgnuti, iz svijeta živih te iskorijeniti. Selah Pravedni će to vidjeti i zgražati se. Smijat će ti se i govoriti: »Evo silnika koji nije tražio Boga, nego se uzdao u veliko bogatstvo i na štetu drugih se osilio.« A ja sam u Božjem Hramu kao zelena maslina, u Božju vjernu ljubav uzdam se uvijek i zauvijek. Zbog onog što si učinio, Bože, zauvijek ću ti zahvaljivati. Pred tvojim vjernima, tvoje ime i dobrotu ću objavljivati. Voditelju zbora. Upotrijebiti »mahalat« . Davidov »maskil«. Samo budale misle da nema Boga. Pokvareni su i čine grozote. Nikad ne postupaju dobro. No BOG s neba gleda ljude, da vidi ima li tko mudar, netko tko Boga traži. No svi su zastranili, svi su se pokvarili. Nitko ne čini dobro, baš ni jedan od njih. Zar zlikovci ne znaju što čine? Moj narod proždiru kao da kruh jedu i nikada Boga ne zazivaju. Evo, silan će ih strah obuzeti, kakav još nisu osjetili. Bog će rasuti kosti bezbožnih. Bit će izvrgnuti sramoti jer su od Boga odbačeni. O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu, došlo spasenje Izraelu! Kad Bog svom narodu vrati blagostanje, klicat će Jakovljev narod, radovat će se Izrael! Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«. Kad su Zifijci došli i rekli Šaulu: »David se skriva kod nas.« Spasi me, Bože, svojim imenom, opravdaj me svojom silom. Bože, čuj molitvu koju molim, poslušaj riječi koje govorim. Na mene su se podigli oholi, moj život traže silnici koje za Boga nije briga. Selah Ali, evo, Bog mi pomaže, moj Gospodar je s onima koji su mi podrška. On će se osvetiti mojim neprijateljima. Bože, budi mi vjeran i uništi ih. Prinijet ću ti žrtvu dragovoljnu, zahvaljivat ću, BOŽE, za dobrotu tvome imenu. Jer, ti si me izbavio iz svih nevolja i svojim sam očima vidio poraz neprijatelja. Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«. Poslušaj moju molitvu, Bože, ne skrivaj se od moje molbe. Obrati pažnju i odgovori mi, tjeskoban sam u svojoj nevolji. Neprijatelji viču na mene, zločinci me ugnjetavaju. Donose mi nevolje, u svom gnjevu me mrze. Srce u meni lupa, smrtni užas me spopada, strah i drhtaj me obuzeo, jeza me preplavila. Rekao sam: »Da su mi golubova krila, odletio bih da nađem mir! Daleko bih odlepršao, u pustinji bih boravio. Selah Pobjegao bih u sklonište od bijesnog vjetra i oluje.« Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike jer u gradu vidim svađu i nasilje. Danju i noću kruže po zidinama, zlo i opačina je usred grada. Propast se u njemu smjestila, nasilje i prijevara stalno su na ulicama. Da me uvrijedio neprijatelj, to bih podnio. Da se digao na mene mrzitelj, od njega bih se sakrio. Ali to si učinio ti, moj bližnji, moj prijatelj, kojeg dobro poznajem. Nekad smo prisno razgovarali, zajedno u Božjem Hramu hodali. Neka neprijatelje zaskoči smrt, neka živi siđu u svijet mrtvih jer zlo je u njihovim domovima i srcima. A ja ću Boga pozvati i BOG će me spasiti. Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam, i on će čuti moj glas. Zdravog i živog će me izbaviti iz bitke koju vodim s mnogima. Bog će čuti i njih poraziti, jer oduvijek on kraljuje, a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju. Moj drug digao je ruku na one s kojima je bio u savezu. Govor mu je gladak kao maslac, a u srcu mu je rat. Riječi su mu blaže od ulja, a zapravo su isukani mačevi. Predaj BOGU svoje brige i on će se pobrinuti za tebe; nikad neće dopustiti da pravednik padne. A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti. Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti. Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati. Voditelju zbora. Po melodiji »Golubica u daljini«. Davidov »miktam«. Napisan kad su ga u Gatu uhitili Filistejci. Smiluj mi se, Bože, jer ljudi me progone. Ratnici me stalno napadaju, protivnici neprestano gaze. Mnogi su se na mene namjerili. Svevišnji , kad se bojim, u tebe se pouzdajem. U Boga, čije obećanje slavim, u njega se pouzdajem. Zato se neću bojati; što mi mogu učiniti ljudi? Neprestano moje riječi iskrivljuju, samo zlo protiv mene smišljaju. Okupljaju se, skrivaju, paze na moje korake, vrebaju da me usmrte. Nakon toliko zla, zar će se izvući? U svom gnjevu, Bože, obori narode! Ti znaš koliko puta sam bježao, moje suze si pohranio, u tvojoj knjizi to je zapisano. Čim zavapim k tebi, uzmaknut će moji neprijatelji. Znam da je Bog na mojoj strani. Slavim Boga za njegovo obećanje, slavim BOGA za njegovu riječ. U Boga se pouzdajem. Zato se neću bojati; što mi mogu učiniti ljudi? Bože, održat ću svoje zavjete, prinijet ću ti žrtve zahvalnice. Spasio si me od smrti, sačuvao me od pada, da pred tobom hodam u svjetlosti života. Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju. Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se, jer ti si mojoj duši utočište. Sklonit ću se pod tvojim krilima dok ne prođe oluja uništenja. Bogu Svevišnjem vapim, Bogu, koji se uvijek pobrine za mene. S nebesa šalje pomoć i spašava me, sramoti izvrgava one koji me progone. Selah Bog će pokazati svoju ljubav i svoju vjernost prema meni. Kao da ležim među lavovima, među gladnim ljudožderima, čiji su zubi kao koplja i strijele, a jezici kao oštri mačevi. Bože, nad nebo se uzdigni, proslavi se po cijeloj zemlji. Mrežu su mi postavili da bi me uhvatili. Jamu su preda mnom iskopali, ali sami su u nju upali. Selah Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože, usredotočeno je srce moje. Tebi ću pjevati i svirati. Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i liro! Zoru ću probuditi. Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima, pjesme ću ti pjevati među nacijama. Tvoja je ljubav velika do neba i tvoja vjernost do oblaka. Bože, nad nebo se uzdigni, proslavi se po cijeloj zemlji. Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Vladari , donosite li presude pravedno? Sudite li ljudima pošteno? Ne, jer u srcu zlo smišljate i po zemlji činite nasilje. Zlikovci zastranjuju još od majčine utrobe, od rođenja griješe i laži govore. Smrtonosni su kao zmije otrovnice, kao kobra koja je gluha pa ne čuje krotitelja zmija iako joj vješto svira. Bože, razbij im zube u ustima, BOŽE, slomi im očnjake jer su poput lavova. Neka nestanu kao voda koja otječe, neka budu zgaženi kao trava na stazi. Neka budu kao puž koji se rastapa, kao mrtvorođenče koje nije vidjelo sunca. Kao trnje za potpalu što izgara u vatri, neka Božjim gnjevom budu progutani. Radovat će se pravednici kad vide da su zlikovci kažnjeni, i oprat će noge u njihovoj krvi. Tada će ljudi reći: »Zaista pravednici primaju nagradu. Zaista postoji Bog koji sudi svijetu. « Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je Šaul zapovjedio da nadziru Davidovu kuću kako bi ga ubio. Bože, spasi me od mojih neprijatelja, zaštiti me od tih nasrtljivaca. Izbavi me od zlonamjernih i spasi me od krvoločnih jer u zasjedi čekaju da me ubiju! Silnici su se udružili protiv mene, a ni prijestup ni grijeh nisam počinio, BOŽE. Ništa nisam skrivio, a oni trče i zauzimaju položaje. Probudi se! Priskoči mi u pomoć i sam se uvjeri! Ti si BOG Svevladar, Bog Izraelov, ustani i kazni sve pogane. Nemoj se smilovati zlim izdajicama. Selah Svaku večer se vraćaju, kao psi reže i gradom kruže. Gle, na usta im idu bljuvotine, režu riječima kao mačevima, nije ih briga tko ih čuje. A ti im se, BOŽE, smiješ, svim poganima se izruguješ. Tebe iščekujem, snago moja, jer ti si mi, Bože, kao tvrđava. Moj Bog me voli i dolazi k meni, moj Bog će dati da likujem nad neprijateljima. Nemoj ih samo pobiti jer moj narod će to zaboraviti. Nego ih svojom silom rasprši pa ih obori, Gospodaru, naš zaštitniče. Zbog grijeha njihovih usta, zbog riječi njihovih usana, neka se uhvate u zamku svoje oholosti. Zato što govore kletve i laži, u srdžbi ih dokrajči. Dokrajči ih, da ih više ne bude! Tako će se znati po cijelom svijetu da Bog vlada u Jakovljevom narodu. Svaku večer se vraćaju, kao psi reže i gradom kruže. Lutaju uokolo, jelo traže, ako se ne nažderu, opet zavijaju. A ja ću svakoga jutra pjevati o tvojoj snazi, o tvojoj vjernoj ljubavi. Jer, ti si mi kao tvrđava, utočište u vrijeme nevolje. Snago moja, tebi pjevam hvalospjev. Ti si mi, Bože, kao tvrđava, ti si Bog koji mi ljubav pruža. Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljan saveza«. Davidov »miktam«, za pouku. Napisan kad se borio protiv Aramejaca iz Naharaima i Sobe, i kad se Joab vratio i pobio dvanaest tisuća Edomaca u Dolini soli. Odbacio si nas, Bože, rasuo si nas, bio si ljut, a sada, obnovi nas. Potresao si zemlju i rascijepila se. Zatvori joj pukotine jer još se trese. Pokazao si svom narodu što su nevolje, napio nas vinom, posrćemo kao pijanice. Ali postavio si zastavu onima koji su ti vjerni, da se ondje okupe i van dometa strijelaca sklone. Selah Daj nam pobjedu, molbu nam ispuni, da se mogu spasiti tvoji voljeni. Bog je rekao u svom svetištu: »Uživat ću u pobjedi i zemlju svom narodu podijeliti. Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot. Gilead je moj, Manaše je moj, Efrajim mi je kao kaciga, Juda moja vladarska palica. Moab mi je posuda za pranje, na Edom bacam sandalu , nad Filistejom slavim pobjedu.« No, tko će me dovesti do utvrđenoga grada? Tko će me dovesti do Edoma? Zar nećeš ti, Bože, ti koji si nas odbacio, ti, Bože, koji ne ideš u bitku s našim vojskama? Pomozi nam protiv neprijatelja jer ljudska je pomoć ništavna. S Bogom ćemo uspjeti, on će naše neprijatelje zgaziti. Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidova pjesma. Bože, čuj moj vapaj, moju molitvu poslušaj! S kraja zemlje te dozivam, slab sam i očajan. Visoko na stijenu, odvedi me, jer ti si moje sklonište i čvrsta kula, braniš me od neprijatelja. Daj da zauvijek u tvom šatoru boravim, pod tvoja krila da se sklonim. Selah Bože, čuo si što sam se zavjetovao i dao si mi nasljedstvo koje pripada štovateljima tvog imena. Umnoži dane kraljevog života, daj mu puno godina. Neka zauvijek sjedi na prijestolju pred Bogom, neka ljubav i vjernost bdiju nad njim. Zato ću uvijek slaviti tvoje ime i svaki dan izvršavati svoje zavjete. Voditelju zbora, Jedutunu. Davidova pjesma. Samo je u Bogu moja duša smirena, jedino u njemu je sigurna. Samo on je moja stijena i moje spasenje. On je moja utvrda, gdje me nitko ne potresa. Dokle ćete me napadati? Svi me želite oboriti dok sam poput nagnutog zida ili klimave ograde. Urotu su skovali protiv mene, da me s uzvišenog mjesta obore. Uživaju u lažima, ustima blagoslivljaju, a u sebi proklinju. Selah Samo je u Bogu moja duša smirena, on mi je nada jedina. Samo on je moja stijena i moje spasenje. On je moja utvrda gdje me nitko ne potresa. On me izbavlja i brani moju čast. Bog mi je čvrsta stijena i utočište. Ljudi, u njega se uvijek pouzdajte, svoje srce pred njim izlijevajte. Bog je naše utočište. Selah Ljudska bića samo su dah, u njih se ne može pouzdati. Da ih se sve izvaže, od daha bi lakši bili. Ne oslanjajte se na nasilje, ne nadajte se koristi od pljačke. Ako vam se uveća imetak, neka vam se srce za njega ne veže. Bog je jednom rekao, a ja sam vrlo jasno čuo: »Od Boga dolazi snaga!« Gospodaru, tvoja ljubav je stalna. Ti svakom vraćaš prema njegovim djelima. Davidova pjesma, napisana kada je bio u judejskoj pustinji. Bože, ti si Bog moj, tebe tražim. Za tobom čeznem, čitavim bićem za tobom žudim, u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj. U Hramu sam tebe vidio, tvoju snagu i slavu promatrao. Da, tvoja je ljubav bolja od života, moje će te usne slaviti. Blagoslivljat ću te dok sam živ, dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati. Duša mi je sita k'o od jela najboljega, radosno te hvalim svojim usnama. Na tebe mislim na svom ležaju, o tebi razmišljam u noćnim satima. Jer, ti si onaj koji mi pomaže, kličem pod tvojim krilima. Duša mi se k tebi privija, tvoja me snažna ruka pridržava. A oni koji mi žele uzeti život, otići će duboko u podzemlje. Maču će biti predani, plijen šakala će postati. A kralj će se radovati zbog Božjih djela. Ponosit će se svi koji se u Boga pouzdaju , a usta lažljivaca bit će začepljena. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Bože, poslušaj moju žalbu, sačuvaj me od strašnog neprijatelja. Sakrij me od zavjere opakih, od spletki zločinačkih. Jezike oštre kao mačeve i odapinju riječi kao otrovne strijele. Iz zasjede gađaju nedužnoga, napadaju iznenada, ne boje se nikoga. Ustrajavaju u zlim namjerama, dogovaraju se gdje će staviti zamke i govore: »Tko će nas vidjeti?« Zlodjela smišljaju i govore: »Savršen zločin smo smislili.« Da, lukave su misli i srce čovječje. Ali Bog će ih gađati strijelama, iznenada će ih raniti. Zbog svojih riječi oni će nastradati. Svi koji ih vide glavom će odmahivati. Ljude će spopasti strah, pričat će što je Bog učinio, iz njegovih djela izvući će pouku. Pravednici se raduju u BOGU i u njemu nalaze utočište. Slavit će ga svi koji su u srcu pravedni. Voditelju zbora. Davidov hvalospjev. Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo, da zavjete tebi izvršavamo. Tebi koji čuješ molitve, tebi će doći svako ljudsko biće. Kad nas naši grijesi svladaju, ti ih uklanjaš i brišeš. Blago onima koje si izabrao i doveo da borave u tvom Hramu! Uživamo u dobrima tvog Doma, tvog svetoga Hrama. U svojoj nam pravednosti odgovaraš, čudesnim nas djelima spašavaš. Bože, ti si naše spasenje, ti si nada svim ljudima do krajeva zemlje i s dalekih mora. Svojom silom planine postavljaš jer toliko si moćan. Ti stišavaš huku mora, bijes njihovih valova i bunu naroda. Čak i oni što žive nakraj svijeta boje se tvojih znamenja. Od istoka do zapada, ljudi ti kliču od radosti. Za zemlju brineš, natapaš je vodom i činiš je plodnom. Rijekama daješ vode, ljudima daješ usjeve. Zemljine oranice natapaš, brazde poravnavaš; omekšavaš je pljuskom, urod joj blagoslivljaš. Godinu ovjenčavaš svojim dobrima, tvoja kola prepuna su plodova. Divlji pašnjaci puni su obilja, veseljem se kite brda. Livade su se stadima prekrile, a doline žitom odjenule. Svi kliču i pjevaju od radosti. Voditelju zbora. Hvalospjev. Svi na zemlji, Bogu radosno kličite! U slavu njegovog imena pjevajte, veličanstveno ga hvalite! Recite Bogu: »Kako su tvoja djela zastrašujuća! Zbog tvoje velike moći, u strahu ti se klanjaju neprijatelji. Svi na zemlji tebe štuju, psalme ti pjevaju, hvalospjeve tvome imenu.« Selah Dođite i vidite Božja djela: čuda je učinio među ljudima. More je pretvorio u suho tlo, pješice su prošli kroz riječno korito. Zbog toga se sada radujemo. Svojom silom on vlada zauvijek, njegove oči narode promatraju, neka se buntovnici ne podižu. Selah Blagoslivljajte našeg Boga, narodi, neka se čuju hvalospjevi! Naše je duše sačuvao žive i nije dao da nam se noga oklizne. Ti si nas, Bože, provjerio, pročistio nas kao u vatri srebro. U mrežu si nas zapleo, teret nam na leđa natovario. Pustio si da nam jašu po glavi, prošli smo i kroz vatru i kroz vodu, ali si nas doveo na sigurno. Sa žrtvama paljenicama u tvoj ću ući Hram, izvršit ću što sam ti zavjetovao, što sam usnama izgovorio i ustima u nevolji obećao. Prinijet ću ti paljenice od utovljenih životinja, podići će se dim od ovnova loja, prinijet ću ti žrtve od goveda i jaraca. Selah Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete: ispričat ću vam što je učinio za mene. Glasno sam mu zavapio, njega sam veličao. Da sam u srcu čuvao grijeh, Gospodar me ne bi me čuo. Ali Bog me zaista čuo i saslušao moju molitvu. Neka je slavljen Bog jer moju molitvu nije odbio niti mi je svoju ljubav uskratio. Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Hvalospjev. Bože, smiluj nam se i blagoslovi nas! Svojim licem nas obasjaj Selah da sva zemlja upozna tvoje putove, svi narodi tvoje spasenje. Neka te slave narodi, Bože, neka te slave svi narodi. Neka se nacije raduju i kliču jer pravedno sudiš ljudima i upravljaš narodima svijeta. Selah Neka te slave narodi, Bože, neka te slave svi narodi. Zemlja nam je dala svoje plodove. Blagoslovio nas je Bog, naš Bog. Neka nas Bog uvijek blagoslovi i neka ga posvuda štuju svi ljudi. Voditelju zbora. Davidov hvalospjev. Bože, ustani i rasprši svoje neprijatelje! Bježe pred tobom oni koji te mrze. Rastjeraj ih kao što se rastjeruje dim. Kao što se vosak topi pred vatrom, zlikovci propadaju pred Bogom. A pravednici se raduju, pred Bogom se vesele i radosno kliču. Pjevajte Bogu, pjevajte mu hvalospjeve. Veličajte onoga koji jaše na oblacima, JAH mu je ime, kličite radosno pred njime. On je otac siročadi, branitelj udovica. On donosi pravdu iz svog svetoga Hrama . Bog usamljenima dom nalazi, zatvorenike oslobađa i usrećuje, a buntovne ostavlja da žive na pustoj i spaljenoj zemlji. Kad si, Bože, pred svojim narodom išao, kad si kroz pustinju koračao, Selah zemlja se tresla, a nebo kišu lijevalo, pred Bogom, Bogom Sinaja i Izraela. Obilje kiše si izlio, svoju iscrpljenu zemlju si okrijepio, zemlju koju si nam dao u baštinu. Tvoj narod se ondje naselio, u svojoj dobroti siromašne si opskrbio. Gospodar je zapovijed izdao, a veliko mnoštvo tu dobru vijest objavilo: »Kraljevi i vojske bježe i bježe, a domaćice dijele ratni plijen; dobit će ga i oni koji su ostali sa stadima; kipove golubica sa srebrnim krilima i zlatnim perima.« Tada je Bog Svemoćni rasijao kraljeve po zemlji, kao što sipa snijeg na Salmonu. Kako je moćna gora Bašan, gora brdovita s puno vrhova. Zašto sa zavišću gledaš, goro brdovita, na goru koju je Bog odabrao za svoje prebivalište, na kojoj će se BOG nastaniti zauvijek? Sa stotinama tisuća kola, sa tisućama tisuća, Gospodar sa Sinaja dolazi u svoje svetište. Bože, u visinu si otišao, zarobljenike si u povorci odveo, od ljudi si darove primio, čak i od onih koji su se bunili protiv BOŽJEG prebivališta. Neka je blagoslovljen Gospodar, koji nosi naše terete iz dana u dan, on je Bog koji nas spašava. Selah Naš Bog je Bog koji spašava, Gospodar BOG koji od smrti izbavlja. Bog će smrskati glave svojih neprijatelja, dlakavo tjeme onoga tko u krivnji hoda. Gospodar je rekao: »Vratit ću tvoje neprijatelje iz Bašana, dovest ću ih natrag s dubokih mora da noge umočiš u krv njihovu, a tvoji psi da je poližu.« Bože, svi gledaju ulazak tvoje pobjedničke povorke, ulazak povorke Boga, moga Kralja, u svetište. Naprijed su pjevači, straga svirači, a među njima djevojke udaraju tamburine. Blagoslivljajte Boga na velikom skupu, blagoslivljaj BOGA, Izraelov narode! Predvodi ih Benjamin, najmlađi, za njim ide mnoštvo glavara Jude pa glavari Zebulunovi i Naftalijevi. Pokaži svoju silu, Bože, kao što si je pokazao prije. U Hram tvoj u Jeruzalemu, kraljevi ti donose darove. Kazni ljude u Egiptu. Oni su kao stoka u močvarama, kao bikovi među telcima. Zgazi one što žude za srebrom. Rasprši narode koji vole rat. Iz Egipta će doći poslanici s darovima, Etiopija će ispružiti ruke k Bogu. Pjevajte Bogu, kraljevstva zemaljska, hvalospjeve Gospodaru pjevajte. Selah Pjevajte njemu koji jaše po drevnim nebesima. Slušajte kako silnim glasom grmi. Objavite Božju silu! Njegovo veličanstvo je nad Izraelom, njegova sila je u oblacima. Strašan je Bog u svom svetištu. Bog Izraelov daje moć i snagu svom narodu. Neka je slavljen Bog! Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljani«. Davidova pjesma. Bože, spasi me, voda mi do grla doseže! Tonem u mulj duboki, noge mi se nemaju gdje osloniti. U vodu tonem beskrajnu, valovi me preplavljuju. Od dozivanja sam iznemogao, grlo mi je promuklo. Vid mi je oslabio dok sam na Boga čekao. Oni što me nizašto mrze brojniji su nego vlasi na mojoj glavi. Mnogo je onih koji me žele uništiti, lažno me optužuju neprijatelji, traže da vratim što nisam ukrao. Bože, znane su ti moje greške, moja krivnja nije ti skrivena. Ne dopusti da se zbog mene osramote oni koji se u tebe pouzdaju. Gospodaru, BOŽE, Svevladaru, ne dopusti da se zbog mene posrame oni koji te traže, Bože Izraela! Jer, zbog tebe trpim uvrede, od srama mi se crveni lice. Svojim rođacima sam kao stranac, svojoj braći kao tuđinac. Revnost za tvoj Hram me obuze, na mene padaju uvrede tebi upućene. Kad plačem i postim, vrijeđaju me. Kad obučem tkaninu za žalovanje, rugaju mi se. Ljudi na javnim mjestima protiv mene govore, a pijanci o meni pjevaju rugalice. Ali ja se tebi molim, BOŽE. Kad je tebi, Bože, po volji, u svojoj velikoj ljubavi odgovori mi tako što ćeš me spasiti. Iščupaj me iz blata, ne daj da potonem! Spasi me od mrzitelja, i od dubokih voda! Ne daj da me odnese poplava, niti da me odvuče dubina, ili grobna jama da me proguta. Odgovori mi, BOŽE, iz svoje vjerne ljubavi. Okreni se k meni u svojoj velikoj samilosti. Ne skrivaj se od svoga sluge, brzo mi odgovori jer sam u nevolji. Dođi k meni i izbavi me, od neprijatelja oslobodi me. Ti znaš kako su me izvrijeđali, kakvu sramotu su mi nanijeli i tko su moji neprijatelji. Uvrede su mi srce slomile, u očaj me bacile. Želio sam da se netko sažali, ali nije bilo nikoga. Čekao sam da me netko utješi, ali nitko nije došao. U jelo su mi stavili žuč, za piće su mi dali ocat. Neka im njihova gozba zamka postane i klopka za njihove saveznike. Neka im se pomrače oči da ne vide i neka im se stalno tresu noge. Daj oduška svojoj srdžbi, tvoj vatreni gnjev nek' ih sprži. Neka im opuste boravišta — neka nitko ne stanuje u njima. Jer, progone one koje si već srušio, nanose bol onima koje si već ranio. Krivnju im dodaj na krivnju, ne daj da se pred tobom opravdaju. Neka budu izbrisani iz knjige živih, da ne budu upisani s pravednima. A ja patim i bolujem. Bože, zaštiti me svojim spasenjem. Pjesmom ću hvaliti Božje ime i veličati ga zahvalama. Bit će to BOGU draže nego da mu žrtvujem vola ili bika s rogovima i papcima. Vidjet će to siromašni i radovati se. Vi koji Boga tražite, ohrabrite se! BOG čuje potrebite i ne zaboravlja zatočene. Neka ga hvale nebo i zemlja, mora i sve što se u njima kreće! Jer, Bog će spasiti Sion i obnoviti Judine gradove. Narod će se ondje naseliti i zemlju zaposjesti. Potomci njegovih slugu će je naslijediti, koji njegovo ime vole, u njoj će prebivati. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Za spomen. Bože, molim te, izbavi me! BOŽE, brzo mi priskoči u pomoć! Osramoti i posrami sve koji traže moj život. Potjeraj i ponizi sve koji mi žele zlo. Neka osramoćeni uzmaknu, svi koji mi se zlurado rugaju. A oni koji te traže, neka se zbog tebe raduju i vesele. Oni koji vole tvoje spasenje, neka neprestano govore: »Velik je Bog!« A ja sam jadan i bijedan. Bože, brzo dođi k meni! Ti si moj pomoćnik i spasitelj. BOŽE, nemoj kasniti. U tebi, BOŽE, sklonište nalazim, ne daj da se ikada posramim. Izbavi me i oslobodi u svojoj pravednosti, pažljivo me poslušaj i spasi. Budi mi stijena na koju se mogu skloniti, gdje uvijek mogu doći. Zapovijedi moje spasenje jer ti si moja stijena i utvrda. Bože moj, iz ruku zlikovaca me oslobodi, iz šaka opakih i okrutnih ljudi. Gospodaru BOŽE, ti si moja nada, u tebe sam se pouzdao od mladosti. Od rođenja se na tebe oslanjam, od majčinog trbuha o tebi ovisim. Bez prestanka tebe slavim. Primjer sam postao mnogima jer ti si mi bio jaka zaštita. Usta su mi puna hvalospjeva, stalno o tvojoj slavi govore. Ne odbaci me u doba starosti, ne ostavljaj me potrošene snage. Jer, neprijatelji govore protiv mene, okupljaju se i kuju urotu, na moj život vrebaju. Govore: »Bog ga je ostavio! Idemo ga uhvatiti, nema ga tko spasiti.« Bože, od mene se ne udaljavaj, Bože moj, u pomoć mi pohitaj. Posrami i porazi moje tužitelje, neka budu prezreni i poniženi oni koji mi žele nauditi. A ja ću uvijek na tebe čekati, još više ću te slaviti. Pričat ću koliko si pravde izvršio, koliko si me mnogo puta spasio, previše da bih izbrojao. Slavit ću silna djela Gospodara BOGA, slavit ću samo tvoju dobrotu. Bože, od mladosti me moje učiš i još uvijek govorim o tvojim divnim djelima. Ne ostavljaj me, Bože, sada kad sam star i sijed, da mogu objaviti tvoju moć i silu generacijama koje dolaze. Tvoja pravednost, Bože, do neba doseže. Čudesna si djela učinio. Tko je kao ti, Bože? Premda si me izložio nevoljama i patnjama, opet ćeš me oživjeti, iz dubina zemlje podići. Učinit ćeš me još većim i ponovo me utješiti. Harfu ću tebi svirati, za vjernost ti zahvaljivati, Bože moj. Uz liru ću ti hvalospjeve pjevati, Sveti Bože Izraelov. Moje usne će klicati radosno, slaveći te što si me spasio. Moj jezik će stalno o tvojoj dobroti pričati jer su osramoćeni i posramljeni oni koji su mi htjeli nauditi. Salomonova pjesma. Bože, daj kralju svoj osjećaj za pravdu i kraljevom sinu svoj osjećaj za pravednost, da tvom narodu sudi pravično, da siromašnima dijeli pravdu. Zbog pravednosti će planine i brda donijeti rod i blagostanje narodu. Neka kralj brani siromašne u narodu, neka pomogne djeci potrebitih, neka skrši one koji ih tlače. Neka dugo živi kralj, dokle god je sunca i mjeseca, u svakom naraštaju. Kralj je kao kiša što pada na pokošenu livadu, kao pljuskovi što natapaju zemlju. Za njegove vladavine pravedni će napredovati, dok postoji mjesec, blagostanje će obilovati. Kralj će vladati od mora do mora i od rijeke Eufrat do zemaljskih krajeva. Stanovnici pustinje pred njim će klečati, neprijatelji njegovi prašinu će jesti. Kraljevi Taršiša i otoka donosit će mu danak, a kraljevi Šebe i Sebe darove. Pred njim će se klanjati svi kraljevi, služit će mu svi narodi. Jer, on pomaže potrebitima kad zovu, siromašnima kojima pomoći nema. Na slabe i potrebite se sažalijeva i živote im spašava. Izbavit će ih od ugnjetavanja i nasilja jer su mu njihovi životi dragocjeni. Živio kralj! Dajte mu zlato iz Šebe. Neprestano molite za njega. Blagoslivljajte ga svakog dana. Zemlja će dati obilje žita, prekrivat će čak vrhove gora, kao Libanon bit će plodna. Kao zemlja trave, tako će gradovi biti puni stanovnika. Kraljevo ime bit će poznato dovijeka, sjećat će ga se dok god je sunca. Po njemu će svi narodi biti blagoslovljeni i oni će njega blagoslivljati. Neka je blagoslovljen Izraelov BOG koji jedini čini djela čudesna. Blagoslovljeno njegovo slavno ime dovijeka. Neka mu slava svu zemlju ispunja. Amen! Amen! Ovdje se završavaju molitve Davida, Jišajevog sina. Asafov hvalospjev. Zaista je dobar Bog prema Izraelu, prema onima čistoga srca. A ja sam se skoro poskliznuo i samo što nisam posrnuo. Jer, zavidio sam bahatima i gledao blagostanje opakih. Nikakvu patnju ne trpe, tijelo im je zdravo i snažno. Nemaju briga kao drugi, ljudske ih nevolje mimoilaze. Oholost je njihova ogrlica, nasilje odjeća koja ih pokriva. Oči su im podbuhle od sala, srca su im puna ludosti. Izruguju se i pakosni su, nadmeno prijete i ugnjetavaju. Ustima govore protiv neba, a jezikom protiv zemlje. Čak im se i Božji narod okreće i njihove riječi guta kao vodu. A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo? Zar će Svevišnji za to saznati?« Gle, takvi su zlikovci — uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju. A ja uzalud čuvam čisto srce i perem ruke u nedužnosti. Čitav dan trpim nevolje i svakoga jutra dobijem kaznu. Da sam rekao: »Govorit ću o tome«, izdao bih tvoj narod. Probao sam sve to razumjeti, ali bilo mi je preteško. A onda sam ušao u Božje svetište i shvatio kakav im je kraj. Stavljaš ih na sklisko tlo, u propast ih obaraš. U trenu propadaju, nestaju u užasu. Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi, tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu. Kad mi je srce bilo tužno, a misli ogorčene, pred tobom sam bio neznalica, bezuman poput nesvjesne zvijeri. Ali ipak sam stalno s tobom, ti me držiš za desnu ruku. Vodiš me svojim savjetima, a na kraju ćeš me uvesti u slavu. Koga na nebu imam osim tebe? Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim. Tijelo i srce mogu mi oslabjeti, ali Bog je izvor moje snage: Bog je zauvijek moj. Propast će oni koji su daleko od tebe, ti uništavaš sve koji su ti nevjerni. A meni je dobro biti u Božjoj blizini, pronaći utočište u Gospodaru BOGU i pričati o svim tvojim djelima. Asafova pjesma. Zašto si nas skroz napustio, Bože? Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka? Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio, plemena koje si otkupio da bude tvoje, i ove gore Sion, na kojoj si boravio. Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama, vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio. Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama i ondje postavili znakove svoje pobjede. Vojnici su navalili na vrata, kao što drvosječe ruše stabla. Skršili su sjekirama i batovima sve izrezbarene ploče. Tvoje svetište spalili su do zemlje, oskvrnuli prebivalište tvog Imena. Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.« Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji. Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka, nitko od nas ne zna dokle će ovako. Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože? Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime? Zašto nam ne pružiš ruku? Podigni je i dokrajči neprijatelje! Bože, ti si moj kralj od davnina, ti spasenje donosiš na zemlju. Ti si svojom silom razdvojio more, razbio glave morskoj nemani. Ti si Levijatanu smrskao glave, dao ga za hranu životinjama. Ti si vrela i potoke otvorio, ti si učinio da rijeke presuše. Dan je tvoj, a i noć je tvoja, ti si postavio mjesec i sunce. Ti si odredio sve granice zemlje, stvorio si ljeto i zimu. Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao, kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime. Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima, nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika. Sjeti se svog saveza s nama jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje. Ne daj da potlačeni budu osramoćeni, neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime. Ustani, Bože, i obrani se! Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju. Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja ni stalnu galamu svojih protivnika. Voditelju zbora. Po napjevu »Nemoj uništiti«. Asafova pjesma hvale. Za tebe je, Bože, sva naša hvala. Tebi smo zahvalni jer si nam blizu. Objavit ćemo svima tvoja čudesna djela. Bog kaže da je izabrao čas za svoj pravedni sud. Kad se strese zemlja i svi njeni stanovnici, on umiruje njene stupove. Selah Bahatima kaže da se ne hvale, a zlima da ne podižu glave: »Ne dižite se oholo k nebu, ne govorite uzdignuta čela.« Uzvišenost ne dolazi ni s istoka ni sa zapada. Samo je Bog taj koji sudi; jedne ponižava, druge podiže. BOG u ruci drži čašu, punu vina svoga gnjeva. Kad je izlije, svi opaki ispit će je do zadnje kapi. A ja ću uvijek Boga slaviti; Bogu Jakovljevom ću pjevati. Bog kaže: »Oduzet ću moć zlima, i dati je pravednima.« Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Asafova pjesma hvale. Boga se slavi u Judi, ime mu se štuje u Izraelu. U Jeruzalemu mu je šator, on boravi na brdu Sion. Tamo je slomio strijele, štitove, mačeve i bojno oružje. Selah Bog se vraća u slavi i blještavom svjetlu, s gore gdje je svladao neprijatelje. Hrabri leže orobljeni, u posljednji san utonuli; ratnici ni ruku ne mogu podići. Od tvoje prijetnje, Jakovljev Bože, i jahač i konj leže obamrli. Tebe se jedinog treba bojati. Tko smije pred tebe kada si ljut? Kad s neba izrekneš presudu, zemlja se uplaši i umiri — jer, Bog je ustao da donese odluku, i spasi sve potlačene na zemlji. Selah Čak i ljudski gnjev uvećava tvoju slavu kada njime kažnjavaš neprijatelja. Zavjetujte se BOGU i zavjete izvršite! Neka svi narodi donose darove Bogu koga se treba bojati. Bog čini da vladari budu ponizni, da ga se boje zemaljski kraljevi. Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma. Boga zazivam u pomoć, vapim mu da me čuje. Kad sam u nevolji, tražim Gospodara, noću neumorno pružam ruke. Moja se duša ne da utješiti. Kad god se sjetim Boga, uzdišem; kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah Ne daš da mi se sklope oči. Uzrujan sam, ne mogu govoriti. Razmišljam o davnim danima i pradavnim vremenima. Noću se sjećam kako sam pjevao. Sa svojim srcem razgovaram, u sebi tražim odgovor: »Zar će nas Bog vječno odbacivati i neće se više nikada smilovati? Je li zauvijek nestala njegova ljubav, je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje? Zar je Bog zaboravio biti milostiv pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah Najveću mi patnju zadaje to što snaga Svevišnjega više nije s nama. Sjećat ću se BOŽJIH djela i svih tvojih davnih čuda. Mislit ću na sva tvoja djela i razmišljati o onom što si učinio. Svet je tvoj put, Bože. Koji je bog velik kao naš? Ti si Bog koji čini čuda, svoju silu pokazuješ narodima. Svojom si rukom otkupio svoj narod, potomke Jakova i Josipa. Selah Vode su te vidjele, Bože, i prepale se, dubine su zadrhtale od straha. Mračni oblaci izlili su vodu, nebom se prolomio grom, a tvoje su se munje razletjele. Tvoja grmljavina ori se u vihoru, bljeskanje obasjava svijet, a zemlja drhti i trese se. Tvoj put vodio je kroz more, tvoja staza kroz silne vode, ali nitko ti nije vidio stope. Vodio si svoj narod kao stado, pomoću Mojsija i Arona. Asafov »maskil«. Čuj što te učim, narode, poslušaj riječi mojih usta! Priče ću vam pričati, drevne tajne objasniti. Ono što smo čuli i saznali, što su nam naši preci rekli, unucima nećemo sakriti. Pričat ćemo novom naraštaju o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima, o njegovoj snazi i čudima koja radi. On je dao propise Jakovljevom narodu i postavio zakon Izraelu. Zapovjedio je našim precima da ih objave svojoj djeci, da ih sazna sljedeći naraštaj, djeca koja će se tek roditi, koja će ih onda reći svojoj djeci, tako da se uzdaju u Boga i ne zaborave njegova djela — i da čuvaju njegove zapovijedi, da ne budu kao njihovi preci: naraštaj buntovan i nepokoran, koji se nisu u Boga pouzdali, niti mu ostali vjerni. Ljudi iz Efrajima imali su lukove, ali su nam u bitci okrenuli leđa. Odbijali su Božji savez i nisu živjeli po zakonu. Zaboravili su njegova djela i čuda koja im je pokazao. Čudesna djela on je učinio pred očima njihovih predaka u egipatskoj zemlji, kod grada Soana. More je razdvojio i preko ih preveo, učinio je da vode stoje kao zidine. Danju ih je vodio oblakom, a noću svjetlošću vatre. U pustinji je raskolio stijene i napojio ih obiljem vode. Iz hridine je izveo potoke i učinio da vode poteku kao rijeke. A oni su i dalje griješili protiv njega, bunili se u pustinji protiv Svevišnjega. Zatim su Boga iskušavali, tražeći hranu po svojoj volji. Protiv Boga su govorili i pitali: »Može li nam Bog dati hranu u pustinji? Da, on je udario stijenu i potekli su nabujali potoci. A može li nam dati i kruha? Može li narodu nabaviti mesa?« Kad ih je BOG čuo, razjario se. Vatra je planula protiv Jakova, gnjev se dignuo protiv Izraela jer nisu vjerovali svojem Bogu niti se uzdali u njegovo spasenje. Zapovjedio je oblacima na nebu i otvorio sva nebeska vrata, prosuo im je manu kao kišu, narodu je dao nebesko žito. Čovjek je jeo kruh anđela, Bog im je dao da se nasite. S nebesa je istočni vjetar pustio i svojom snagom južni vjetar podigao. Meso je padalo kao kiša, ptica je bilo kao morskog pijeska. Učinio je da padnu usred tabora, svud uokolo njihovih šatora. Jeli su dok se nisu zasitili, dao im je ono za čim su žudjeli. A dok ih još nije prošla želja, dok im je hrana još bila u ustima, Božji gnjev digao se na njih. Pobio je najjače među njima i pokosio izraelske mladiće. Ali oni su i dalje ustrajno griješili, nisu vjerovali njegovim čudima. Zato im je dane prekinuo u jednom dahu, okončao im godine iznenadnim užasom. Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga, i opet mu se svesrdno vraćali — sjetili bi se da je Bog njihova Stijena, Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj. A oni su ga varali i laži mu govorili. Nisu mu bili odani srcem, niti vjerni njegovom savezu. Ali on je bio samilostan, opraštao bi im grijeh i nije ih istrijebio. Mnogo je puta susprezao gnjev i nije budio svoju ljutnju. Sjetio bi se da su samo smrtnici, vjetar koji prođe i više se ne vrati. Koliko su se bunili protiv njega i žalostili ga u pustinji! Stalno su iznova iskušavali Boga i zadavali bol svecu Izraelovom. Nisu se sjećali njegove moći — onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja, ni znakova koje je učinio u Egiptu, njegovih čuda u kraju oko Soana. U krv je pretvorio rijeke i potoke i nitko nije iz njih mogao piti. Rojeve muha poslao je da ih grizu i žabe da im zagorčaju život. Usjeve im je predao nametnicima, plod njihove muke skakavcima. Lozu im je zatukao tučom, njihove divlje smokve mrazom. Njihova goveda izložio je tuči, a stoku munjama. Poslao je na njih svoj žestoki gnjev, srdžbu, bijes i nevolju. Anđela zatirača poslao je na njih, dao je oduška svome gnjevu. Život im nije poštedio smrti, nego ih je predao pomoru. Pobio je sve prvorođeno u Egiptu, najstarije sinove u Hamovim šatorima. Ali svoj narod izveo je kao ovce i kroz pustinju ih poveo kao stado. Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili, a more je prekrilo njihove neprijatelje. Doveo ih je u svoju Svetu zemlju, na ovu goru koju je svojom snagom osvojio. Pred njima je istjerao narode. Užetom je izmjerio i razdijelio nasljedstvo plemenima Izraelovim i dao da se nastane u svojim šatorima. Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga i stalno se bunili protiv njega. Nisu se držali njegovih propisa. Iznevjerili su ga kao i njihovi preci, nepouzdani kao iskrivljen lûk. Ljutili su ga jer su se klanjali idolima i nevjerom ga činili ljubomornim. Kada ih je Bog čuo, razjario se i sasvim odbacio Izrael. Napustio je svetište u Šilu, šator u kojem se nastanio među ljudima. Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza, predao im je znak svoje slave. Svoj narod je predao maču, razjaren na svoj posjed. Vatra je proždrla njihove mladiće, a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu. Svećenici su im pali od mača, a udovice nisu stigle ni zaplakati. Tada se Gospodar prenuo, kao od sna, kao ratnik koji se trijezni od vina. Potisnuo je svoje neprijatelje, predao ih vječnoj sramoti. Potom je odbacio Josipov šator i nije izabrao Efrajimovo pleme, nego je izabrao pleme Judino, goru Sion, koju je zavolio. Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko, kao zemlju, da traje dovijeka. Izabrao je Davida, svog slugu; našao ga je kod ovaca i odatle uzeo. Doveo ga je od ovaca dojilica da na ispašu vodi Jakova, njegov narod, Izraela, njegov posjed. I napasao ih je čistog srca, vodio ih je vještim rukama. Asafova pjesma. Bože, narodi su upali u tvoj posjed i okaljali tvoj sveti Hram, a Jeruzalem pretvorili u ruševinu. Leševe tvojih slugu dali su pticama za hranu, a meso tvojih vjernih zvijerima. Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu, a nikoga nije bilo da ih sahrani. Ruglo smo postali svojim susjedima, smiju nam se i rugaju svi oko nas. Dokle još, BOŽE? Zar ćeš se dovijeka ljutiti? Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj? Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju, na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime. Jer, oni su proždrli Jakova i opustošili njegovo boravište. Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka. Iskaži nam milost i požuri, jer smo posve bespomoćni. Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju, radi slave svoga imena. Izbavi nas i oprosti nam grijehe radi časti svoga imena. Zašto da narodi govore: »Gdje im je Bog?« Daj da vidimo i mi i drugi narodi da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu. Neka hropci zatočenih dopru do tebe. Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene. Sedmerostruko vrati okolnim narodima za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru. Tada ćemo ti mi, tvoj narod, ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati. O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati. Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma. Izraelov pastiru, poslušaj nas! Ti, što Josipov narod vodiš kao stado, što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića . Neka se vidi tvoj sjaj pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom. Pokaži svoju snagu, dođi i spasi nas! Bože, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem i spasi nas. BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti na molitve svojeg naroda? Hraniš ga kruhom plača i pojiš peharima suza. Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru i da nam se neprijatelji rugaju. Bože Svevladaru, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem i spasi nas. Ti si nas iz Egipta donio kao lozu, istjerao si druge narode i posadio je. Za nju si iskrčio i priredio mjesto, a ona se ukorijenila i ispunila zemlju. Njena sjena planine je prekrila, lišće je nadvisilo moćne cedrove. Do Sredozemnog mora pružala je grane, mladice je širila sve do Eufrata. Zašto si srušio ograde koje su je čuvale, da s nje beru svi koji prolaze? Vepar iz šume je pustoši, proždiru je poljske zvijeri. Vrati nam se, Bože Svevladaru! Pogledaj nas s neba i vidi! Brini se o ovoj lozi, o trsu koji si svojom rukom zasadio, o sinu kojeg si za sebe odgojio. Oni koji su je spalili i posjekli, neka izginu od tvoje prijetnje! Neka tvoja ruka bude na čovjeku koji ti je zdesna, na onome koga si za sebe odgojio. Tada se nećemo od tebe okretati. Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati! BOŽE Svevladaru, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem, i spasi nas! Voditelju zbora. Na gititu. Asafova pjesma. Kličite Bogu, našoj snazi! Radosno vičite Bogu Jakovljevom! Psalam zapjevajte, u tamburin udarite, u milozvučnu harfu i liru zasvirajte. U ovnov rog trubite za mladog mjeseca , i za punog mjeseca , na dan našeg blagdana. To je uredba za Izrael, zakon Boga Jakovljevog. Bog je to Josipu dao kao propis kada ga je izveo iz Egipta. Na jeziku, koji nisam nikad čuo, Bog mi je rekao: »Skinuo sam teret s tvojih ramena, ruke su ti slobodne od teških košara. Zavapio si mi u nevolji, a ja sam te izbavio. Iz skrovišta gromova odgovorio sam ti, provjerio sam te kod vodâ Meribe.« Selah »Moj narode, opominjem te! Kad bi me barem poslušao, Izraele! Nemoj štovati tuđe bogove i nemoj im se nikad klanjati. Ja sam BOG koji te izveo iz Egipta. Otvori usta i ja ću te hraniti.« »Ali moj me narod nije poslušao, Izrael mi se nije htio pokoriti. Zato sam ih predao njihovom tvrdu srcu, pustio da rade što god požele. E, kad bi me moj narod poslušao, kad bi Izrael radio što ja želim! Brzo bih im pokorio neprijatelje i digao ruku na njihove protivnike. Drhtali bi pred BOGOM oni koji ga mrze, bili bi zauvijek kažnjeni. A Izrael bih hranio najboljom pšenicom i sitio ga čistim medom.« Asafova pjesma. Bog ustaje na vijeću bogova, usred bogova sud održava: »Dokle ćete suditi nepravedno i biti pristrani prema opakima? Selah Branite slabe i siročad; štitite prava siromašnih i potlačenih. Izbavljajte jadne i nemoćne, oslobodite ih iz ruku zlih! Ništa ne razumiju i ništa ne znaju. Samo tumaraju u mraku dok se temelji zemlje tresu. Ja, Bog, kažem: ‘Vi ste bogovi; svi ste sinovi Svevišnjega.’ Ali umrijet ćete, kao i svi, i pasti kao svaki vladar.« Ustani, Bože, i sudi zemlji, jer tebi pripadaju svi narodi. Asafova pjesma zahvale. Bože, nemoj šutjeti! Ne budi nijem, Bože, i nemoj mirovati! Tvoji neprijatelji su se pokrenuli, digli su glavu oni koji te mrze. Lukavo spletkare protiv tvog naroda, urotili su se protiv tvojih štićenika. Govore: »Hajde da ih zatremo kao narod, da se Izraelovo ime više ne spominje.« Jer, složno kuju urote, sklapaju savez protiv tebe šatori Edoma i Išmaela, Moab i Hagrićani, Gebal , Amon i Amalek, Filisteja i građani Tira. Čak im se i Asirija pridružila, pomaže Lotovim potomcima. Selah Postupi s njima kao i s Midjancima, kao sa Siserom i Jabinom kod potoka Kišona, koji su kod En Dora poginuli i u zemlji istrunuli. Kazni im poglavare kao Oreba i Zeeba, kao njihove vladare Zebaha i Salmuna, koji su htjeli Božje pašnjake zaposjesti i preoteti. Učini da budu kao pljeva u vihoru, kao slama na vjetru. Kao što oganj proždire šumu i plamen pali planine, tako ih potjeraj svojim vihorom i prestravi olujnim vjetrom. Lica im prekrij sramotom da tebe potraže, BOŽE. Neka se dovijeka stide i plaše, neka u sramoti propadnu! Neka znaju da je tvoje ime JA JESAM, da si jedini Svevišnji nad cijelom zemljom. Voditelju zbora. Na gititu. Pjesma hvale Korahovih potomaka. Kako je divno tvoje prebivalište, Svevladaru BOŽE! Duša mi čezne za BOŽJIM Hramom, a srce i tijelo kliču Bogu živome. I vrapci si dom nalaze, i lastavice gnijezda grade da izlegnu mlade kraj BOŽJIH žrtvenika. O, BOŽE Svevladaru, kralju moj! Blago onima što u tvom domu borave i bez prestanka te hvale! Selah Blago onima čija je snaga u tebi, čije srce čezne putovati u tvoj Hram. Dok prolaze dolinom Baka, ona se ispunjava izvorima, natapa je jesenja kiša. Oni putuju od grada do grada, do Siona gdje susreću Boga koji je nad svim bogovima. BOŽE Svevladaru, čuj moju molitvu; saslušaj me, Jakovljev Bože! Selah Bože, čuvaj nam kralja, našeg zaštitnika! Naklono pogledaj lice svog izabranika. Bolji je jedan dan u tvom Hramu nego tisuću bilo gdje drugdje. Radije stojim na pragu Doma svog Boga nego da boravim u domovima zlih. BOG je sunce i štit, BOG daje milost i slavu. Nijedno dobro ne uskraćuje onima koji ispravno žive. BOŽE Svevladaru, blago čovjeku koji se u tebe pouzdaje. Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka. Milostiv si bio svojoj zemlji, BOŽE. Jakovljevom narodu vratio si blagostanje. Uklonio si krivnju svog naroda, pokrio sve njegove grijehe. Selah Sklonio si svu svoju srdžbu i odustao od svoje ljutnje. Obnovi nas, Bože, naš Spasitelju, i okončaj svoj gnjev prema nama. Zar ćeš se zauvijek na nas ljutiti? Hoće li se tvoj gnjev protezati kroz sve naraštaje? Nećeš li nas ponovo oživjeti, da se tvoj narod raduje u tebi? Pokaži nam svoju ljubav, BOŽE, i daj nam svoje spasenje. Želim čuti što BOG govori jer obećava mir svom narodu i svim vjernima — samo da se ne vrate svojim ludostima. Da, njegovo spasenje je blizu svima koji ga se boje. Ponovo će se Božja slava nastaniti u našoj zemlji. Sastat će se ljubav i istina, poljubiti pravednost i mir. Istina će niknuti iz zemlje, a pravednost gledati s neba. BOG će dati ono što je dobro i naša zemlja dat će svoj rod. Pravednost će ići pred njim i pripremiti mu put za dolazak. Davidova molitva. Čuj me, BOŽE, javi mi se, jer sam jadan i nemoćan. Dušu mi čuvaj jer sam ti odan. Ti si moj Bog, spasi slugu svog, koji se u tebe pouzdaje. Smiluj mi se, Gospodine, jer ti cijeli dan vapim. Obraduj svoga slugu, jer za tobom žudim. Bože, ti si dobar i spreman opraštati, pun ljubavi prema onima koji te zovu. BOŽE, čuj moju molitvu. Saslušaj moj vapaj za milost. Vapim ti u dan svoje nevolje jer znam da ćeš mi odgovoriti. Nema boga kao što si ti, Gospodaru, i nitko ne čini što činiš ti. Doći će svi narodi koje si stvorio i pokloniti se pred tobom, Bože. I svi će tada slaviti tvoje ime. Velika i čudesna djela činiš — samo ti si Bog. Nauči me svom putu, BOŽE, da hodam u tvojoj istini. Daj mi odlučno srce da poštujem tvoje ime. Svim srcem ću ti zahvaljivati, uvijek ću tvoje ime slaviti. Velika je tvoja ljubav prema meni. Iz dubina smrti život si mi izbavio. Oholi se dižu na mene, nasilnici traže moj život, a za tebe ih uopće nije briga. A ti si, Bože, darežljiv i milosrdan, strpljiv u ljutnji, pun ljubavi i vjernosti. Okreni se k meni i smiluj mi se; daj svoju snagu svome slugi i spasi sina svoje sluškinje. Pokaži mi znak svoje dobrote! Neka ga vide oni koji me mrze. I neka se postide, moj BOŽE, jer si mi pomogao i utješio me. Hvalospjev Korahovih potomaka. Na svetim gorama osnovao je grad jer sionska vrata BOG voli najviše, više od svih mjesta u Izraelu. Grade našega BOGA, tolike divote o tebi govore. Selah Bog kaže: »U Egiptu i Babilonu žive ljudi koji me poznaju. A neki su od njih rođeni u Filisteji, Tiru i Etiopiji.« A za Sion Bog kaže: »Znam svakoga tko je ondje rođen.« Sâm Svevišnji Sion će učvrstiti. BOG će upisati u knjigu narodâ: »Ovo su građani Siona.« Selah I oni će plesati i pjevati: »Iz Siona dolaze svi blagoslovi .« Pjesma Korahovih potomaka. Voditelju zbora. Prema »mahalat-leanotu«. »Maskil« Ezrahovca Hemana. BOŽE, moj Spasitelju, danju i noću pred tobom zapomažem. Prihvati moje molitve, poslušaj moje vapaje. Duša mi je sita nesreće, život mi se primiče Podzemlju . Već me računaju među one koji u grobnu jamu odlaze. Nema mi pomoći. Ostavljen sam među truplima, kao što leže u grobu ubijeni, od tebe zaboravljeni, od tvoje brige odvojeni. U najdublju si me jamu položio, u mračne dubine spustio. Tvoja ljutnja teško me pritišće, udara me poput valova. Udaljio si od mene prijatelje, učinio si me omraženim. Zatvoren sam, bez izlaza. Oči su mi oslabjele od patnje. Iz dana u dan tebi vapim, BOŽE, prema tebi pružam ruke. Činiš li čuda za umrle? Ustaju li mrtvi da bi ti zahvalili? Selah Priča li se u grobu o tvojoj ljubavi, pamte li tvoju vjernost u Podzemlju ? Zna li se za tvoja čuda u svijetu tame i za tvoju pravednost u zemlji zaborava? BOŽE, a ja ti ipak vapim, svakog ti se jutra molim. Zašto me odbacuješ, BOŽE, i od mene skrivaš svoje lice? Od mladosti sam jadan i slab, iznemogao od tvoga gnjeva. Tvoja me ljutnja preplavljuje, satiru me tvoje strahote, vrtlože se oko mene kao vode i odasvud me udaraju. Udaljio si od mene prijatelje i voljene. Sada mi je tama jedini prijatelj. »Maskil« Ezrahovca Etana O ljubavi BOŽJOJ pjevat ću vječno, tvoju ću vjernost objavljivati kroz sve naraštaje. Reći ću da tvoja ljubav traje zauvijek, da si na nebu učvrstio vjernost. Rekao si: »Savez sam sklopio sa svojim izabranikom, zakleo sam se svome slugi Davidu: Tvoje potomstvo učvrstit ću dovijeka i čuvati tvoje prijestolje kroz sva pokoljenja.« Selah Nebesa će slaviti tvoja čuda, BOŽE, tvoju vjernost na skupu svetih. Tko je na nebu ravan BOGU, tko je kao BOG među nebeskim bićima? Strašan je Bog na vijeću svetih, veći i strašniji od svih oko njega. BOŽE Svevladaru, tko je kao ti? Tako si silan, BOŽE, i uvijek vjeran. Ti uzburkanim morem vladaš; kad se valovi podignu, ti ih stišavaš. Ti si morsku neman skršio kao slabića i snažnom rukom rastjerao neprijatelje. Nebesa su tvoja, tvoja je i zemlja. Utemeljio si svijet i sve na njemu. Ti si sjever i jug stvorio, Tabor i Hermon kliču tvome imenu. Ruka ti je snažna i moćna, desnica visoko uzdignuta. Pravednost i pravda temelj su tvog prijestolja, pred tobom idu ljubav i istina. Blago narodu koji tebi kliče: oni hodaju u svjetlosti tvog lica, vječno se raduju u tvom imenu i hvale tvoju pravednost. Jer, ti im daješ sjaj i snagu. Naklonjen si nam, zato pobjeđujemo. Naš zaštitnik pripada BOGU, naš kralj Izraelovu Svecu. Bože, vjernima si u viđenju rekao: »Pomoć sam pružio ratniku, izabranoga izdigao iz naroda: našao sam Davida, svog slugu, svetim sam ga uljem pomazao. Moja će ga desnica držati, moja će ga ruka jačati. Neprijatelju neće davati danak, niti će ga opaki tlačiti. Skršit ću pred njim protivnike i oboriti one koji ga mrze. S njim će biti moja vjernost i ljubav i u mom će imenu pobijediti. Stavit ću njegovu ruku na more i njegovu desnicu na rijeke. On će mi reći: ‘Ti si moj Otac, moj Bog, Stijena koja me spašava.’ Učinit ću ga svojim prvorođenim sinom, najuzvišenijim od zemaljskih kraljeva. Zauvijek ću za njega čuvati ljubav i svoj pouzdani savez s njim. Njegovo potomstvo učvrstit ću zauvijek, prijestolje će mu trajati koliko i nebo. No ako mu sinovi napuste moj zakon i ne budu živjeli po mojim pravilima, ako moje uredbe prekrše i ne budu držali moju zapovijed, kaznit ću ih šibom zbog njihovog prijestupa, batinama zbog njihova grijeha. No neću mu uskratiti svoju ljubav niti ikada prekinuti svoju vjernost. Neću prekršiti svoj savez niti promijeniti svoje obećanje. Svojom sam se svetošću zakleo zauvijek, Davidu neću nikada lagati: njegovo potomstvo postojat će dovijeka i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom. Dovijeka će biti učvršćen, kao mjesec, taj pouzdan svjedok na nebu.« Selah Ali ti si sada, Bože, odbacio svog izabranoga kralja , razjario si se na njega i prezreo ga. Raskinuo si savez sa svojim slugom, ukaljao mu krunu, bacio je na zemlju. Ti si mu probio sve zidine i utvrde pretvorio u ruševine. Tko god prođe putem, pljačka ga. Postao je ruglo svojim susjedima. Uzdigao si desnicu njegovih neprijatelja, učinio si da svi nad njim slave. Otupio si mu oštricu mača i nisi ga podržao u borbi. Okončao si njegov sjaj i prijestolje mu bacio na zemlju. Skratio si mu dane mladosti i sramotom ga prekrio. Selah Dokle još, BOŽE? Zar ćeš se dovijeka skrivati? Dokle će tvoja ljutnja gorjeti kao vatra? Sjeti se kako je kratak moj život, kako si ništavnim učinio ljudski vijek. Ima li itko živ, a da neće vidjeti smrti? Može li itko pobjeći od groba ? Gdje je tvoja negdašnja ljubav, Gospodaru, na koju si se u svojoj vjernošću zakleo Davidu? Sjeti se, Gospodaru, kako su vrijeđali mene, tvog slugu, kako u srcu nosim uvrede svih naroda. BOŽE, vrijeđali su me tvoji neprijatelji. Na svakom su koraku tvog izabranika grdili. Blagoslovljen BOG dovijeka! Amen! Amen! Molitva Mojsija, Božjeg čovjeka. Gospodaru, ti si naše prebivalište kroz sve naraštaje. Prije nego što si načinio planine i stvorio zemlju i svijet, bio si Bog oduvijek i jesi zauvijek. Ti čovjeka vraćaš u prah, govoreći: »Vratite se u prah, smrtnici!« Jer, tisuću godina tebi prođe kao dan jučerašnji, kao nekoliko noćnih sati. Ti nas odnosiš kao poplava jer smo prolazni kao san, kao mlada jutarnja trava, koja ujutro nikne i raste, a uvečer uvene i osuši se. Tvoj gnjev nas uništava, a tvoja srdžba užasava. Pred sebe si stavio naša zlodjela, naše skrivene grijehe si obasjao. Naš život završava zbog tvoje srdžbe, naše godine kao uzdah prolaze. Životni vijek nam je sedamdeset godina, ako smo jaki, tada osamdeset. A većina njih su muka i jad, prolaze brzo i mi nestajemo. Tko je iskusio punu žestinu tvoga gnjeva? Tvoja srdžba strahopoštovanje izaziva. Nauči nas da svoje dane dobro koristimo, da mudrost steknemo. BOŽE, nemoj više tako! Sažali se nad svojim slugama. Svako jutro ispuni nas svojom ljubavlju, da se svaki dan radujemo i uživamo. Daj da se radujemo onoliko dana koliko si nam nanosio nevolje, onoliko godina koliko smo iskusili nesreće. Pokaži svojim slugama svoje djelo i njihovoj djeci svoje veličanstvo. Neka je naklonost Gospodara, našeg Boga, na nama. Daj nam uspjeh u onom što činimo! Da, neka u svemu uspijevamo! Ti, što živiš u skloništu Svevišnjega, što boraviš u sjeni Svemoćnoga, reci BOGU: »Sigurnosti moja! Obrano moja! Bože moj, u koga se uzdam!« On će te izbaviti iz zamke skrivene i od bolesti smrtonosne. Svojim perjem će te pokriti pod njegova krila ćeš se skloniti, njegova vjernost će te štititi. Nećeš se bojati strahote noću, ni strijele koja leti danju, ni bolesti koja se šulja u tami, ni pomora koji hara u podne: tisuću ljudi može pasti kraj tebe, deset tisuća s tvoje desne strane, ali tebi se neće približiti. Samo gledaj pa ćeš vidjeti da zle kazna snalazi. Budući da je BOG tvoje sklonište, Svevišnji tvoje utočište, nikakvo zlo neće te snaći, ni pošast se tvom domu primaći. On će zapovjediti svojim anđelima da te čuvaju na svim tvojim putovima. Oni će te na rukama nositi da ti noga u kamen ne udari. Lavove i zmije gazit ćeš nogama, lavove snažne i zmije otrovnice. Bog kaže: »Izbavit ću one koji me vole, zaštitit ću one koji se uzdaju u mene. Meni će zavapiti i ja ću im odgovoriti. S njima ću biti u nevolji, spasit ću ih i čast im iskazati. Nagradit ću ih dugim životom, pokazati im svoje spasenje.« Hvalospjev za šabat . Dobro je, BOŽE, tebi zahvaljivati i pjevati tvome imenu, Svevišnji. Jutrom objavljivati tvoju ljubav i noću tvoju vjernost, uz zvukove žičanih glazbala, uz melodije harfe. BOŽE, ti si me svojim djelima razveselio, kličem zbog onoga što si učinio. Kako su velika tvoja djela, BOŽE! Kako su duboke tvoje misli! Glupan ovo ne može znati, bezumnik ne može razumjeti: premda zli niču kao trava, iako zločinci napreduju, zauvijek će biti uništeni. A ti si, BOŽE, uzvišen dovijeka. Zaista, BOŽE, tvoji će neprijatelji propasti, svi zlikovci bit će raspršeni. Učinio si me jakim poput bika, pomazao me svježim uljem. Vidio sam poraz svojih neprijatelja, čuo jauke zlih napadača. Pravednici će procvasti kao palme i napredovati kao libanonski cedrovi. Oni su posađeni u BOŽJEM domu, napreduju u njegovom dvorištu. Čak i u starosti rod donose, kao zeleno i zdravo drvo. Oni su dokaz da je BOG pravedan. On je moja Stijena, kod njega ne postoji nepravda. BOG je Kralj, veličanstvom se odjenuo i silom opasao. Čvrsto je svijet postavio, da se ne bi poljuljao. BOŽE, ti kraljuješ od iskona, ti postojiš prije početka. Podigla su se mora, BOŽE, podigla su svoj glas, podigla su huku valova. Silniji od huke mnogih voda, silniji od morskih valova, silan je BOG na nebesima. BOŽE, pouzdani su tvoji propisi, svetost tvoj dom vječno krasi. BOŽE, ti se osvećuješ nepravednima! Pokaži se, Bože osvetniče! Djeluj, Suče cijele zemlje, daj oholome što zaslužuje! BOŽE, dokle, dokle će zli likovati? Dokle će zlikovci drsko govoriti i svojim se zlodjelima hvalisati? BOŽE, oni satiru tvoj narod, tlače one koji tebi pripadaju. Ubijaju strance i udovice, usmrćuju sirote. Govore: »BOG ne vidi, Bog Jakovljev neće primijetiti.« Hoćete li shvatiti, glupani? Budale, kad ćete se urazumiti? Zar ne čuje Onaj koji je stvorio uho? Zar ne vidi Onaj koji je oblikovao oko? Zar ne kažnjava Onaj koji narode odgaja? Zar nema znanja Onaj koji ljudski rod poučava? BOG zna što ljudi misle, zna da su im misli isprazne. Blago čovjeku kojeg odgajaš, BOŽE, kojeg iz svog zakona poučavaš. Ti mu daješ odmor od zlih dana, dok se za zlikovce kopa jama. Jer, BOG neće ostaviti svoj narod, neće napustiti svoj posjed . Pravda će ponovo pravednost uspostaviti i svi pravedni tomu će se prikloniti. Tko će za mene ustati protiv zlikovaca? Tko će za mene stati protiv zločinaca? Da mi BOG nije u pomoć pritekao, brzo bih se u smrtnoj tišini nastanio. Kad mislim da ću pasti, BOŽE, tvoja me ljubav drži. Kad mi se brige nakupe, tvoje utjehe me razvesele. Ti nemaš ništa sa zlim vlastima koje žele ozakoniti zla djela. Udružuju se da pravednima uzmu život i da nedužne osude na smrt. Ali BOG mi je sigurna utvrda, moj Bog mi je stijena i sklonište. On će im vratiti za njihova zlodjela, uništit će ih zbog njihovih grijeha. Naš BOG, on će ih istrijebiti. Dođite, da slavimo BOGA, da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja! Izađimo pred njega s hvalama, radosno mu pjevajmo pjesme. Jer, BOG je velik Bog i velik Kralj nad svim bogovima. On posjeduje najdublje spilje i njegovi su vrhunci planina. More je njegovo, on ga je stvorio, i njegove su ruke načinile kopno. Dođite, da se poklonimo i njega štujemo, da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio. Jer, on je naš Bog, a mi smo narod koji mu pripada, stado koje čuva. Poslušajte danas njegov glas: »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe, kao onoga dana u pustinji kod Mase, gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali iako su moja djela vidjeli. Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja. Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje, i ne slijede moje putove.’ Zato sam bio ljut i zakleo se: ‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’« Pjevajte BOGU novu pjesmu! Pjevaj BOGU, cijela zemljo! Pjevajte BOGU, slavite njegovo ime! Kako nas je spasio, iz dana u dan pričajte! O njegovoj slavi govorite svim narodima, o njegovim čudesnim djelima svim ljudima! BOG je velik i dostojan slavljenja, strašniji je od svih bogova. Jer, bogovi drugih naroda tek su kipovi, a BOG je taj koji nebesa stvori. Pred njim su divota i veličanstvo, snaga i ljepota u njegovom su Hramu. Svi ljudi svih naroda, priznajte BOŽJU slavu i silu. Slavite BOGA kako doista zaslužuje. S prinosima u dvorište njegovog Hrama uđite! Poklonite se BOGU u njegovoj svetoj divoti. Neka sva zemlja pred njim drhti! Narodima govorite: »BOG kraljuje!« Učvrstio je svijet, i neće se poljuljati. Narodima će pravedno suditi. Neka se raduju nebesa, neka se veseli zemlja. Neka huči more i sve u njemu. Neka slave polja i sve na njima. Tada će drveće po šumama klicati pred BOGOM koji dolazi. On dolazi vladati zemljom. U pravednosti vladat će svijetom i narodima u svojoj vjernosti. BOG kraljuje! Neka kliče zemlja, neka se raduju zemlje daleke! Oko njega su oblaci i gusta tama, pravednost i pravda temelj su njegovog prijestolja. Pred njim vatra ide i uništava mu neprijatelje. Munje njegove svijet obasjavaju, zemlja to gleda i drhti. Planine, kao vosak se pred BOGOM tope, pred Gospodarom cijele zemlje. Nebesa njegovu pravednost objavljuju i svi narodi gledaju mu slavu. Osramoćeni će biti svi koji štuju kipove, koji se idolima ponose. Bogu se poklonite, svi bogovi! Sion to čuje i raduje se, vesele se gradovi Jude zbog tvojih presuda, BOŽE. BOŽE, nad svom zemljom ti si Svevišnji, od svih bogova daleko si uzvišeniji. Vi, koji volite BOGA, mrzite zlo. On čuva živote svojih vjernika, iz ruku zlih ljudi ih izbavlja. Svjetlost obasjava pravedne i radost u srcu čestite. Pravednici, u BOGU se radujte, i njegovu svetost slavite! Hvalospjev. Pjevajte BOGU novu pjesmu jer čudesna je djela učinio! Njegova silna i sveta desnica pobjedu mu je donijela. BOG je svoje spasenje obznanio, svoju je pravednost narodima otkrio. Sjetio se svoje ljubavi i vjernosti prema Izraelovom narodu. Svi su krajevi zemlje vidjeli kako nas je Bog spasio. Svi na zemlji, radosno BOGU kličite! Slavite ga radosnim pjesmama i povicima. Slavite BOGA lirama! Da, lirama mu svirajte. Pušite u trube i rogove. Pred BOGOM, našim Kraljem, radosno kličite! Neka huči more i sve što ga nastanjuje, svijet i svi koji u njemu žive! Rijeke, rukama plješćite, planine, složno kličite, pred BOGOM koji dolazi zemljom vladati. Svijetom će vladati pravedno i narodima suditi pošteno. BOG kraljuje — neka drhte narodi! Na prijestolju sjedi među krilatim bićima — neka se trese zemlja! Velik je BOG na Sionu, uzvišen nad svim narodima. Neka slave tvoje veliko i strašno ime. Jer, ti si svet! Ti si moćan Kralj koji voli pravdu, uspostavio si je u Jakovljevom narodu i činiš što je pravedno i ispravno. Slavite našeg BOGA i klanjajte se kod podnožja njegovog prijestolja, jer on je svet! Mojsije i Aron bili su njegovi svećenici, Samuel je bio zastupnik i molitelj. Molili su BOGA i on im je odgovarao. Govorio im je iz stupa od oblaka, a oni su držali njegove zapovijedi i zakone koje su od njega primili. BOŽE naš, odgovarao si na njihove molitve, pokazao si se kao Bog koji prašta, ali i kažnjava ljude za zla djela. Našeg BOGA slavite, na njegovoj svetoj gori ga štujte! Jer, svet je naš BOG! Pjesma zahvale. Kliči BOGU radosno, sva zemljo! Štujte BOGA s radošću, dođite pred njega kličući mu! Znajte da BOG jest Bog. On nas je stvorio i mi smo njegovi, njegov smo narod, stado za koje skrbi. Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata i s hvalospjevima u hramska dvorišta. Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte. Jer, BOG je dobar! Njegova ljubav zauvijek traje. Vjeran je kroz sve naraštaje. Davidova pjesma. Pjevat ću o vjernosti i pravdi, tebi ću, BOŽE, pjevati. Trudit ću se živjeti besprijekorno. Kad ćeš doći k meni? Čestito ću živjeti u svojoj palači. Ono što je loše, neću ni pogledati. Mrzim ono što čine otpadnici, ne želim u tome sudjelovati. Odbacit ću pokvarenost, nikakvo zlo ne želim činiti. Zaustavit ću svakoga tko tajno kleveće bližnjega. Oholost i bahatost neću dopuštati. Potražit ću vjerne u zemlji, takvi će sa mnom živjeti. Tko živi besprijekorno, takav će mi služiti. Tko se bavi prijevarom, u mom domu neće stanovati. Tko govori laži, pred mojim očima neće stajati. Iz dana u dan ću zatirati sve koji čine zlo u zemlji. Tako ću sve zlikovce iz BOŽJEG grada ukloniti. Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU. Poslušaj moju molitvu, BOŽE, neka moj vapaj dođe do tebe. Nemoj mi okrenuti leđa u dan moje nevolje. Saslušaj me i brzo se odazovi na dan kad te pozovem. Jer, život mi nestaje kao dim, tijelo mi gori kao žeravica. Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo, pa zaboravljam na jelo. Zbog glasnog jadikovanja, postao sam kost i koža. Usamljen sam kao lešinar u pustinji, kao sova što živi u ruševinama. Ležim budan jer ne mogu spavati. Sličan sam samotnoj ptici na krovu. Neprijatelji me neprestano vrijeđaju. Izrugivači moje ime koriste za psovku. Umjesto kruha, jedem pepeo dok mi suze u čašu kapaju. To je zbog tvog bijesa i srdžbe jer si me dignuo pa odbacio. Život mi prolazi kao večernja sjena i sušim se kao trava koja vene. Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka, ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja. Ustat ćeš i na Sion se sažaliti, došlo je vrijeme milosti, došao je pravi čas. Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje, a žaloste ih njegove ruševine. BOŽJEG imena bojat će se narodi i tvoje slave svi zemaljski kraljevi. Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion i pokazati se u svojoj slavi. Saslušat će molitvu bespomoćnih, neće njihovu molbu prezreti. Neka se ovo zapiše za naraštaj budući pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi: »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama, s nebesa je osmotrio zemlju, da čuje zapomaganje zatočenih i oslobodi na smrt osuđene, da BOŽJE ime objavljuju na Sionu, da ga hvale u Jeruzalemu kad se narodi i kraljevstva okupe da zajedno BOGU služe.« Usred života snagu mi je skršio, dane moga života je skratio. Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad! A tvoje godine traju kroz sve naraštaje. Davno si temelje zemlje postavio i nebo svojim rukama načinio. Ti ostaješ, a oni će nestati, kao odjeća će se potrošiti. Kao odijelo ćeš ih promijeniti i tako će proći. Ali ti si uvijek isti i tvoj život ne završava. Mi smo tvoji sluge i naša djeca živjet će spokojno, pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.« Slavi BOGA, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo. Slavi BOGA, dušo moja, i ne zaboravi sva dobročinstva njegova. On ti grijehe oprašta, od bolesti te ozdravlja. On ti od propasti čuva život, iskazuje ti ljubav i milost. On ti život ispunjava dobrima, mladost ti kao orlu obnavlja. BOG čini što je pravedno i potlačenima donosi pravdu. Svoje planove objavio je Mojsiju, svoja djela izraelskom narodu. BOG je suosjećajan i milostiv, ne ljuti se lako i pun je ljubavi. On neće stalno optuživati, niti se zauvijek ljutiti. Ne postupa s nama po našim grijesima niti nam uzvraća po našoj krivnji. Koliko je nebo visoko nad zemljom, toliko on voli one koji ga poštuju. Koliko je istok daleko od zapada, toliko od nas naše grijehe udaljava. Kao što se otac sažali na djecu, tako se BOG sažali na one koji ga poštuju. On zna kako smo stvoreni, sjeća se da smo prah. Čovjekov život je kao trava: procvate kao poljski cvijet, a onda puhne vjetar i on nestane, ni njegovo mjesto ne pamti ga više. Ali BOŽJA ljubav je vječna prema onima koji ga poštuju. Dobar je prema njihovim potomcima, prema onima koji se drže njegovog saveza i koji čuvaju njegove zapovijedi. BOG je svoje prijestolje postavio na nebesima i on kraljuje nad svima. Slavite BOGA, njegovi moćni anđeli, koji činite što vam kaže i pokoravate se njegovoj riječi. Slavite BOGA, sve vojske njegove, sluge koji njegovu volju izvršavate. Slavite BOGA, sva djela njegova, na svim mjestima gdje on vlada. Slavi BOGA, dušo moja! Slavi BOGA, dušo moja! Kako si velik, o BOŽE moj! Odjenuo si slavu i veličanstvo. Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo. Nebesa razastireš kao šator. Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje. Od oblaka praviš svoja kola. Putuješ na krilima vjetra. Vjetrove koristiš kao glasnike i vatrene munje kao sluge. Zemlju si na temelje postavio i nikada se neće poljuljati. Pokrio si je dubokim morima, vode su se podigle iznad planina. Zaprijetio si vodama i one su pobjegle, kad si zagrmio, brzo su se povukle. S planina su u doline otekle, do mjesta koje si im odredio. Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju, da ponovo zemlju ne prekriju. Ti vode iz izvora izlijevaš u klance pa između planina teku, napajaju svaku divlju životinju. Divlji magarci gase žeđ, a ptice se pokraj gnijezde, pjevaju među granama. Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš, zemlja je puna plodova tvoga rada. Ti daješ travu za stoku, i biljke na korist ljudima, da stvaraju hranu iz zemlje: vino, koje razveseljuje srce, ulje, od kojeg se sjaji lice, i kruh, koji osnažuje tijelo . Vodom se natapaju BOŽJA stabla, libanonski cedrovi koje on posadi. Na njima vrapci grade gnijezda, a rode svoj dom na jelama. Visoke planine utočište su divokozama, a stijene planinskim zečevima. Stvorio si mjesec da određuje razdoblja, sunce zna kada je vrijeme zalaska. Ti spuštaš tamu i pada noć kad izlaze sve šumske životinje. Lavovi riču za plijenom, kao da hranu od Boga traže. Kad sunce izađe, oni se povlače i liježu u svoje jazbine. Tada čovjek ide na posao i radi do večeri. BOŽE, toliko toga si stvorio! Sve si mudro učinio. Puna je zemlja tvojih stvorenja. Gle more, tako je veliko i široko, vrvi od stvorenja bezbrojnih, bića malih i velikih. Po njemu plove lađe, u njemu se igra Levijatan , morska neman koju si stvorio. Svi oni čekaju na tebe, da im daš hranu u pravo vrijeme. Kad im daješ, oni sabiru, kad otvoriš ruku, site se dobrima. Kad se od njih okreneš, oni se uplaše. Kad im oduzmeš dah , oni ugibaju i u prah se vraćaju. A kad pošalješ svoj dah , oni nastaju, i tako obnavljaš zemlju. Neka BOŽJA slava zauvijek traje! Neka se BOG u svojim djelima raduje! Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti, kad planine dotakne, one se zadime. Dok sam živ, BOGU ću pjevati, dok me bude, BOGA ću slaviti. Neka mu se svide moje misli jer zbog BOGA sam radostan. Neka grešnici nestanu sa zemlje i neka više ne bude zlih ljudi. Slavi BOGA, dušo moja! Slavi BOGA! Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime, razglašavajte njegova djela narodima. Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte, o svim njegovim čudesnim djelima govorite. Hvalite se njegovim svetim imenom! Radujte se vi, koji BOGA štujete. Tražite BOGA i njegovu snagu, uvijek tražite njegovu prisutnost. Sjetite se čudesnih djela koja je učinio, njegovih čuda i presuda koje je izrekao. Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge, Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici! On je naš BOG. Njegovi su zakoni po svoj zemlji. On zauvijek pamti svoj savez, obećanje koje je dao tisućama naraštaja, savez koji je sklopio s Abrahamom, zakletvu koju je dao Izaku. Potvrdio ju je Jakovu kao zakon, kao vječni savez Izraelu: »Tebi ću dati zemlju Kanaan, ona će biti tvoje nasljedstvo.« Kad ih je bilo vrlo malo, dok su ondje bili došljaci i lutali od naroda do naroda, od jednog kraljevstva do drugoga, nikome nije dao da ih ugnjetava. Zbog njih je upozoravao kraljeve: »Ne dirajte moje izabranike, ne ozljeđujte moje proroke!« Uzrokovao je glad u njihovoj zemlji, prekinuo je opskrbu kruhom. Poslao je pred njima čovjeka po imenu Josip, prodanog u roblje. Noge su mu okovali lancima, stavili mu željezni obruč oko vrata dok se nije ispunilo što je prorekao, dok se BOŽJA poruka nije ostvarila. Tada je kralj naredio da ga puste, vladar naroda ga je oslobodio. Postavio ga za gospodara nad svojim domom i za upravitelja nad svim svojim imanjem. Obučavao je kraljeve službenike i učinio mudrijima najviše mu savjetnike. Zatim je Izrael došao u Egipat, Jakov je bio došljak u Hamovoj zemlji . BOG je njegov narod učinio plodnim i jačim od njegovih neprijatelja. Učinio je da Egipćani mrze njegov narod, da loše postupaju s njegovim slugama. Poslao je svog slugu Mojsija i Arona, svog izabranika. Oni su pokazali Božje znakove i njegova čuda u Hamovoj zemlji. A on je poslao tamu i zamračio zemlju, no Egipat se pobunio protiv njegove riječi. Vodu im je pretvorio u krv pa su uginule sve ribe. Zemlja im se ispunila žabama, čak su ušle u kraljevske odaje. Na njegovu zapovijed doletjeli su rojevi muha i komaraca na cijelu njihovu zemlju. Umjesto kiše, poslao je tuču, munje su sijevale po čitavoj zemlji. Potukao im je lozu i smokvina stabla, slomio je sve drveće u njihovoj zemlji. Na njegovu zapovijed došli su skakavci, najezda bezbrojnih štetočina. Izjeli su sve biljke i proždrli sve usjeve. Pobio je sve prvorođeno u njihovoj zemlji, sve njihove prvijence. Izveo je Izrael sa srebrom i zlatom, svi su bili zdravi i snažni. Egipat se obradovao njihovom odlasku jer ih je spopao strah zbog njih. Bog je nad njima postavio oblak i vatru da im noću svijetli. Tražili su meso pa im je poslao prepelice, obiljem nebeskog kruha ih je hranio. Stijenu je otvorio i voda je šiknula, poput rijeke pustinjom je potekla. Jer, sjetio se svetog obećanja koje je dao Abrahamu, svom slugi. Svoj narod je izveo s radošću, izabranike svoje uz pjesmu. Dao im je zemlje drugih naroda, tuđi su trud zaposjeli da bi se držali njegovih uredbi i njegove zapovijedi izvršavali. Slavite BOGA! Slavite BOGA! Zahvaljujte BOGU jer je dobar, njegova ljubav traje zauvijek. Tko može ispričati sva BOŽJA velika djela, tko mu može dovoljno zahvaliti? Sretni su oni koji vrše njegove zapovijedi, koji uvijek čine što je ispravno. Sjeti me se, BOŽE, kad pokazuješ naklonost svom narodu, u pomoć mi pritekni i spasi me. Daj da vidim napredak tvojih izabranika, da se radujem s tvojim narodom, da se ponosim tvojim nasljednicima. Griješili smo kao naši preci, činili smo zlo i postupali opako. Kad su nam preci bili u Egiptu, nisu razumjeli tvoja čudesa. Nisu pamtili tvoja brojna djela ljubavi pa su se kraj Crvenog mora pobunili. Ali on ih je spasio zbog svog imena, da pokaže svoju veliku silu. Zaprijetio je Crvenom moru i ono je presušilo, kroz dubine ih je proveo kao kroz pustinju. Spasio ih je od mrzitelja, izbavio ih od neprijatelja. Vode su prekrile njihove neprijatelje, nitko od njih nije ostao živ. Tada su njegovim riječima povjerovali i hvalospjev mu otpjevali. Ali brzo su zaboravili njegova djela, nisu čekali na njegovo vodstvo. Žudjeli su za hranom u pustinji, iskušavali su Boga u pustoši. Što su tražili, to im je dao, ali im je i opaku bolest poslao. U taboru su počeli zavidjeti Mojsiju i BOŽJEM svetom svećeniku Aronu. Zemlja se otvorila i progutala Datana, prekrila pristaše Abirama. Vatra je planula na njihove sljedbenike, plamen je spalio te zlikovce. Kod Horeba su tele napravili pa su metalni kip štovali. Tako su zamijenili Božju slavu kipom vola koji jede travu. Zaboravili su Boga koji ih je spasio, koji je velika djela u Egiptu činio: čudesna djela u Hamovoj zemlji i strašna djela kraj Crvenog mora. Zato je rekao da će ih istrijebiti, ali je Mojsije, njegov izabranik, stao između da mu gnjev odvrati, da ne budu uništeni. Zatim su prezreli dobru zemlju, nisu vjerovali njegovom obećanju. Gunđali su u svojim šatorima, nisu slušali BOŽJI glas. Zato im se svečano zakleo da će popadati mrtvi po pustinji, da će im raštrkati potomke među narode, gdje će pomrijeti u stranim zemljama. Dali su se bogu Baalu u Peoru i jeli žrtve u čast mrtvima . Svojim djelima razljutili su BOGA pa je pomor izbio među njima. Tada je Pinhas ustao i kaznio krivce, pa je pomor prestao. To mu se uračunalo u pravednost, zauvijek, za sve naraštaje. Razbjesnili su BOGA kraj vodâ Meribe pa je Mojsija zbog njih snašla nevolja: toliko su ga ogorčili, da je izgovorio nesmotrene riječi. Nisu uništili kanaanske narode, kao što im je BOG zapovjedio, nego su se pomiješali s njima i činili zlo baš kao oni. Služili su njihovim idolima, koji su im postali kao zamka. Svoje sinove i kćeri žrtvovali su demonima. Nevinu krv su prolijevali, krv svojih sinova i kćeri. Kanaanskim idolima su ih žrtvovali, i zemlja se onečistila zbog krvi. Tako su se svojim postupcima zaprljali, svojim djelima Bogu su postali nevjerni. Stoga, BOG se na svoj narod razljutio, njegovo mu se nasljedstvo zgadilo. Predao ih je u ruke drugih naroda pa su njima zavladali njihovi mrzitelji. Neprijatelji su ih potlačili i svojoj vlasti podvrgli. Mnogo puta Bog ih je spašavao, a oni su i dalje bili buntovni i sve su dublje u grijeh tonuli. Ipak, na njihovu je nevolju pogledao kad im je vapaj začuo. Radi njih sjetio se svog saveza i sažalio se zbog svoje vjerne ljubavi. Učinio je da im se smiluju svi koji su ih porobili. Spasi nas, BOŽE naš, i saberi nas iz drugih naroda, da tvome svetom imenu zahvaljujemo i da te pobjedonosno slavimo. Neka je slavljen Izraelov BOG, oduvijek i zauvijek. Neka sav narod kaže: »Amen!« Slavite BOGA! Zahvaljujte BOGU jer je dobar, vječna je ljubav njegova. Oni koje je BOG otkupio, od neprijatelja oslobodio, neka mu uvijek iznova zahvaljuju. Okupio ih je iz mnogih zemalja, s istoka i zapada, sjevera i juga. Lutali su bespućem pustinje, ne nalazeći put do grada u kojem bi se nastanili. Bili su gladni i žedni, potpuno klonuli. Tada su BOGA pozvali upomoć, a on ih je izvukao iz nevolje. Poveo ih je pravim putem, ravno u grad gdje će živjeti. Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi, na čudesnim djelima koja za vas čini. Jer, on žednima gasi žeđ, a gladne hrani dobrim jelima. Neki su bili u tami zarobljeni, zatvorenici željezom okovani. Radili su protiv Božjih riječi i prezirali upute Svevišnjeg. Lomili su se pod teretom teškog života, posrtali i padali, no pomoći nije bilo. Tada su BOGA pozvali upomoć, a on ih je izvukao iz nevolje. Izveo ih je iz tamnice, raskidao njihove okove. Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi, na čudesnim djelima koja za vas čini. Jer, on probija metalna vrata i lomi njihove šipke od željeza. Neki su se glupo odlučili za grijeh pa su trpjeli zbog svojih prijestupa. Sva hrana im se zgadila, bili su na rubu smrti. Tada su BOGA pozvali upomoć, a on ih je izvukao iz nevolje. Na njegovu riječ su ozdravili, od smrti su bili spašeni. Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi, na čudesnim djelima koja za vas čini. Prinosite žrtve zahvalnice i o njegovim djelima pjevajte pjesme radosnice. Neki su brodovima zaplovili morima da bi poslovali preko velikih voda. Vidjeli su što može BOG, na moru su gledali njegova čudesa. Na njegovu riječ, vihor je zapuhao i divlje morske valove podigao. Dizali su se do neba i spuštali u dubinu. U opasnosti, sva hrabrost im je nestala. Teturali su i posrtali kao pijani, mornarska vještina nije im pomogla. Tada su BOGA pozvali upomoć, a on ih je izvukao iz nevolje. Oluju je utišao, morske valove smirio. Radovali su se mirnom moru, a on ih je odveo u željenu luku. Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi, na čudesnim djelima koja za vas čini. Neka ga slavi sav okupljeni narod, neka ga hvali vijeće starješina. Rijeke je pretvorio u pustinju, a izvore vode u suho tlo. Plodna zemlja postala je slana zbog zloće njenih stanovnika. No od pustinje nastala je zemlja s jezerima, a iz suhe zemlje potekli su izvori vode. Ondje je naselio gladne, tu su podigli svoj grad. Obradili su polja i vinograde, zemlja im je rodila u obilju. Imali su mnogo djece, a stoka im se namnožila. No zbog ugnjetavanja, tjeskobe i tuge, bili su poniženi i broj im se smanjio. Ali onaj koji može poniziti vladare i natjerati ih da bespućem lutaju, on nevoljnike podiže iz bijede, obitelji im povećava kao da su stada. Kad to vide, pravedni se raduju, a loši ljudi svoja usta zatvaraju. Tko je mudar, o svemu će razmisliti i BOŽJU vjernu ljubav uvidjeti. Davidova pjesma. Spreman sam i odlučan, Bože, cijelim bićem, glazbom tebe slaviti. Neka se probude harfa i lira, neka zora budna ustane! Zahvaljivat ću ti, BOŽE, pred svima, psalme o tebi pjevati narodima. Jer, ljubav je tvoja viša od nebesa, tvoja vjernost seže do oblaka. Bože, uzvišen si nad nebesima i cijela zemlja gleda tvoju slavu. Pomozi nam svojom silnom snagom dok molim da se tvoji vjerni spase. Bog je rekao u svom Hramu: »Pobijedit ću i podijeliti zemlju. Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot. Gilead i Manaše su moji. Efrajim je kaciga koja glavu čuva, a Juda moja vladarska palica. Moab mi je posuda za pranje nogu, preko Edoma bacam sandalu , nad Filistejom, slavim pobjedu.« Tko će me uvesti u utvrđeni grad? Tko će me voditi u Edom? Zar si nas napustio, Bože? Ne predvodiš li ti naše vojske? Pomozi nam protiv neprijatelja jer ljudska pomoć je bezvrijedna. Bog gazi naše neprijatelje, s njim idemo do pobjede. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Slavim te, Bože! Čuj me i ne šuti! Zli ljudi lažu protiv mene, govore što nije istina. Obasipaju me riječima mržnje, bez razloga me napadaju. Volio sam ih, a oni me optužuju, dok ja za njih govorim molitvu. Za dobro, vraćaju mi zlo, mržnju za prijateljstvo. Kažu: »Odredi mu zlog suca i neka ga njegov branitelj optuži. Neka ga sud proglasi krivim, čak i za njegove molitve. Neka mu život bude kratak, a drugi mu službu preuzme. Neka mu djeca budu siročad, a žena neka mu je udovica. Neka mu djeca skitaju i prose, iz ruševnog doma neka ih tjeraju. Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima, a stranci preuzmu sve za što se trudio. Neka mu se nitko ne smiluje, neka njegovu siročad ne žale. Neka mu obitelj propadne, a ime nestane već u drugom pokoljenju. Neka BOG pamti krivnju njegovog oca, grijeh njegove majke neka se ne briše. Neka stalno budu krivi pred BOGOM, a sjećanje na njih neka nestane.« O meni govore: »Nikad nije bio dobar. Progonio je, ubijao siromašne i jadne. Druge je proklinjao pa neka je sâm proklet. Blagoslov nije davao pa neka se ne daje ni njemu. Svakog dana izgovarao je kletve, kao da vodu pije ili se uljem maže. Neka ga kletve cijelog prekriju i opašu ga poput pojasa.« Tako su rekli moji neprijatelji, ali neka ih BOG baš tako kazni. A ti se, BOŽE i Gospodaru moj, za mene zauzmi, u čast svog imena. Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi. Jer, siromašan sam i jadan, srce mi je slomljeno. Nestajem kao večernja sjena, otpuhan sam kao kukac. Koljena mi klecaju od posta, tijelo mi je sâma kost i koža. Rugaju mi se oni koji me optužuju, kad me vide, glavom odmahuju. Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj, spasi me zbog svoje vjerne ljubavi. I neka svi znaju da si to učinio, da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio. Oni proklinju, a ti daješ blagoslov. Kada napadnu, porazi ih! Daj da se raduje tvoj sluga. Ponizi moje protivnike, neka budu javno osramoćeni. Hvalospjeve pjevam BOGU, pred svima ga slavim. Jer, on čuva bespomoćne, izbavlja ih od smrtne osude. Davidova pjesma. BOG je rekao mom Gospodaru : »Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.« Od Siona, BOG uspostavlja tvoju vlast, zavladat ćeš svim neprijateljima. Kad vojsku za bitku budeš okupljao, narod će ti se spremno pridružiti. Dočekat ćeš ih u svečanoj odori. Kao rosa u ranu zoru, doći će svi tvoji mladići. BOG je obećao i neće se predomisliti: »Ti si svećenik zauvijek, kakav je bio Melkisedek.« Gospodar ti je s desne strane, kad se razljuti, pokorit će kraljeve. Sudit će narodima i gomilati leševe. Po cijelom će svijetu kazniti vladare. Iz potoka kraj puta kralj će piti, a potom kao pobjednik ustati. Slava BOGU! Cijelim srcem BOGU zahvaljujem na skupu pravednika, među svojom braćom. Čudesno je sve što BOG čini, lijepo je o tome razmišljati. Veličanstveno je sve što učini, nema kraja njegovoj pravednosti. Pamtit će se njegova divna djela jer BOG je milostiv i suosjećajan. Hranu daje svojim vjernicima, svog saveza uvijek se sjeća. Svom narodu pokazao je svoju moć i dao im u posjed zemlje nevjernika. Djela su mu vjerna i pravedna, a pravila sasvim pouzdana. Postavljena su da traju zauvijek, da se provode u istini i pravdi. On je spasio svoj narod i svoj Savez drži vječno. Sveto i moćno je njegovo ime. Poštovanjem BOGA počinje mudrost, to dobro znaju svi koji ga časte. Neka ga zauvijek slave! Slava BOGU! Blago čovjeku koji poštuje BOGA, koji voli živjeti po njegovim pravilima. Potomstvo će mu biti moćno, naraštaj pravednika na zemlji. U kući mu je bogatstvo i blagostanje, njegova pravednost zauvijek traje. Vjernom čovjeku i u tami je svjetlo ako je blag, suosjećajan i pravedan. Dobro je čovjeku koji je darežljiv, koji rado daje i pošten je u poslu. Jer, pravednik neće nikad posrnuti, njega će se uvijek netko sjećati. Ne mora se bojati loših vijesti i postojano vjeruje u BOGA. Nije zabrinut i ne strahuje, porazit će sve neprijatelje. Nesebično daje siromašnima, o njegovim djelima dugo se priča. On zaslužuje veliku čast. A loši ljudi se ljute i zavide mu, mrze ga, ali poslije nestanu. Ono što žele nikad ne dobiju. Slava BOGU! Slavite ga, vi BOŽJE sluge, hvalite BOŽJE ime! Neka se BOŽJE ime slavi od sada pa do vječnosti. Neka se BOŽJE ime hvali od zore do zalaska sunca. BOG je iznad svih naroda, slava mu je i nad nebesima. Tko je kao naš BOG? Visoko na nebu njegov je tron. Nisko se on mora sagnuti, da bi nebesa i zemlju vidio. Slaboga podiže iz prašine, jadnika izvlači sa smetlišta. Daje im mjesto pored važnih ljudi, uz same vođe svoga naroda. Ženi nerotkinji daje dom, da radosno djecu podiže. Slava BOGU! Izraelski narod izašao je iz Egipta. Jakovljevi potomci napustili su tuđinu. Juda je postala dom Božjega svetog naroda, a Izrael njihovo kraljevstvo. Crveno more pred njima se povuklo, a Jordan zastao i potekao unatrag. Planine su skakale kao ovnovi, a brda skakutala kao janjci. O more, zašto si se povuklo? Jordane, zašto si unatrag potekao? Planine, zašto ste skakale kao ovnovi? Brda, zašto ste skakutala kao janjci? Zemlja se tresla pred Gospodarom, pred licem Boga Jakovljevog. On čini da voda iz stijene izvire, da izvor vode iz kamena poteče. Tebi, BOŽE, pripada slava, tebi, a ne nama. Zbog tvoje vjernosti i odanosti, slava i čast tvome imenu! Zašto bi se narodi pitali gdje je naš Bog? Naš Bog je na nebesima i čini sve što poželi. Njihovi bogovi samo su kipovi, načinjeni od srebra i zlata. Imaju usta, ali ne govore, očima svojim ne vide. Imaju uši, ali ne čuju, a nosevima ne njuše. Imaju ruke, no bez osjeta, i noge kojima ne hodaju. Glas iz grla ne puštaju. Nalik njima će postati oni koji ih izrađuju i štuju. Narode Izraela, vjeruj BOGU, on je tvoja pomoć i zaštita. Aronovci, vjerujte BOGU, on vam je pomoć i zaštita. Svi vjernici, vjerujte BOGU, on je vaša pomoć i zaštita. BOG na nas misli i nas će blagosloviti. Blagoslovit će narod Izraela, blagoslovit će obitelj Arona. Blagoslovit će one koji štuju BOGA, ljude male i velike. Neka BOG da još i više vama i vašoj djeci. Neka vas blagoslovi BOG, koji je stvorio nebo i zemlju. Nebesa pripadaju BOGU, no zemlja je za ljude. Njega ne slave mrtvi, u grobu BOGA ne veličaju. No mi slavimo BOGA, sada i zauvijek. Slava BOGU! Volim BOGA jer me čuje i sluša moje molitve. Da, on me pažljivo sluša i zato ću ga uvijek zvati. Sapleli su me konopi smrti, sačekala smrtna zamka, svladali tjeskoba i strah. Tada sam BOŽJE ime zazvao i rekao: »BOŽE, spasi me!« BOG je blag i pravedan, naš Bog pun je milosti. BOG čuva bespomoćne, spasio me kad je trebalo. BOG je bio dobar prema meni, sad će mi se duša smiriti. Spasio mi je život od smrti, oči od suza i noge od pada. Služit ću BOGU među živima. Vjerovao sam i onda kad sam govorio: »Jako mi je teško!« I onda kad sam u strahu rekao: »Nikom se ne može vjerovati.« Kako da se odužim BOGU za sve što je za mene učinio? Dignut ću čašu spasenja i zazvati BOŽJE ime. Ispunit ću svoje zavjete BOGU pred svim okupljenim vjernicima. BOGU su dragocjeni životi njegovih vjernika. BOŽE, tvoj sam sluga, kao što mi je i majka bila. Oslobodio si me okova. Prinijet ću žrtvu zahvalnicu i zazvati BOŽJE ime. Ispunit ću svoje zavjete BOGU pred svim okupljenim vjernicima. Usred Jeruzalema, u dvorištu BOŽJEGA Hrama. Slava BOGU! Slavite BOGA, svi narodi, veličajte ga, svi ljudi! Velika je njegova ljubav prema nama, BOŽJA vjernost je vječna. Slava BOGU! Zahvaljujte BOGU jer je dobar, jer nas voli zauvijek! Neka Izrael kaže: »Njegova ljubav traje zauvijek.« Neka Aronova obitelj kaže: »Njegova ljubav traje zauvijek.« Neka svi BOŽJI vjernici kažu: »Njegova ljubav traje zauvijek.« U nevolji sam BOGA pozvao, odgovorio mi je i pomogao. BOG je sa mnom, neću se bojati. Nitko mi ne može nauditi. BOG je sa mnom i pomaže mi, moji neprijatelji bit će poraženi. Bolje se uzdati u BOGA nego se oslanjati na čovjeka. Bolje je skloniti se k BOGU nego vjerovati vođama. Okružili su me mnogi neprijatelji, no porazio sam ih silom BOŽJEG imena. Okružili su me sa svih strana, no porazio sam ih silom BOŽJEG imena. Okružili su me kao roj pčela, ali nestali su kao drač u vatri. Porazio sam ih silom BOŽJEG imena. Gurali su me ne bih li pao, ali BOG mi je pomogao. BOG je moja snaga i zaštita, on je taj koji me spasio. Radost pobjede čuje se među pravednima: »Silna je BOŽJA snaga! Uzdignuta je BOŽJA ruka, moćna je BOŽJA desnica!« Neću umrijeti, nego živjeti, o BOŽJIM ću djelima pričati. BOG me teško kaznio, ali nije me smrti predao. Otvorite mi vrata pravde da na njih uđem i BOGU zahvalim. To su BOŽJA vrata na koja ulaze pravedni. Zahvaljivat ću ti jer si mi odgovorio. I moj si spasitelj postao. Kamen koji su graditelji odbacili postao je nosivi kamen. To je BOG učinio, sve nas zadivio. Ovo je dan BOŽJE pobjede, budimo sretni i radujmo se! Molimo te, BOŽE, spasi nas! Molimo te, BOŽE, daj da uspijemo! Neka je blagoslovljen onaj koji dolazi u BOŽJE ime! »Dobro došao u BOŽJI dom! BOG nas je obasjao. Grančice u ruke dohvatite i svečanu povorku do žrtvenika slijedite.« Ti si moj Bog, tebi ću zahvaljivati. Ti si moj Bog, tebe ću veličati. Zahvaljujte BOGU jer je dobar, jer nas voli zauvijek. Blago onima koji su besprijekorni, koji žive po BOŽJIM uputama. Blago onima koji njegova pravila drže i cijelim ga svojim srcem traže. Oni ne čine nepravdu, već samo njega slijede. Gospodaru, dao si nam propise, da ih se vjerno držimo. Želio bih još vjernije poštovati tvoje odredbe! Tvoje zapovijedi bih izučavao i uvijek ih sve poznavao. Nikad se o njih ne bih ogriješio. Što bolje tvoje prosudbe budem razumio, iskrenije ću te slaviti. Tvoje odredbe ću poštovati, nikada me nemoj napustiti. Pitam se, kako mlad čovjek može bez grijeha živjeti? Znam, držeći se tvojih riječi. Trudim se cijelim srcem svojim, ne daj da odstupim od tvojih zapovijedi. Tvoju riječ u srcu sam pohranio da ne bih protiv tebe zgriješio. Slava tebi, BOŽE! Pouči me svojim odredbama! Ponavljat ću prosudbe koje sam naučio od tebe. Uživam živjeti po tvojim pravilima, kao što se uživa u bogatstvu. Tvoje pouke ću proučiti, preporuke za život ispitati. Drage su mi tvoje uredbe, tvoju riječ neću zaboraviti. Budi darežljiv prema svom slugi, a ja ću živjeti poštujući tvoju riječ. Oči mi otvori da mogu razumjeti čudesne istine tvoje nauke. Ovdje, na zemlji, samo sam prolaznik, ne skrivaj od mene svoje naredbe. Moja duša stalno čezne da spozna tvoje prosudbe. Ti koriš ohole koji u svom ponosu tvoje zapovijedi ne poštuju. Ne daj da mene kore i preziru jer držim se tvojih pravila. Iako poglavari o meni loše govore, tvoj sluga tvoje odredbe proučava. Usrećuju me tvoji propisi, oni su mi dobri savjetnici. Ležim, umirući u prašini. Održi me na životu, kao što si obećao. Pričao sam ti kako živim, a ti si mi odgovorio. Sad me pouči svojim uredbama. Daj da razumijem tvoja pravila, razmišljat ću o tvojim čudesima. Tuga me moja ubija, ojačaj me svojom riječju. Ne daj da krivim putem krenem, blagoslovi me svojim učenjem. Želim ti biti vjeran, slijedim tvoje prosudbe. Bože, tvojih pravila se držim, nikad ne daj da se sramotim. Revno slijedim tvoje zapovijedi jer mi ti daješ želju da ih sve bolje razumijem. Nauči me, BOŽE, svojim odredbama da ih mogu ispoštovati do kraja. Pomozi mi da razumijem tvoja učenja, da im se cijelim bićem podložim. Pomozi da živim po tvojoj zapovijedi jer to me čini sretnim. Usmjeri me prema svojim pravilima, a ne prema želji za lakom zaradom. Ne daj da na isprazno pažnju obratim, pomozi da na tvoj način živim. Ispuni obećanje svojem slugi da bi te ljudi još više poštovali. Ne kori me, jer te se bojim, sve tvoje prosudbe su dobre. Tvoje pouke slijediti želim jer si pravedan, daj da živim. Pokaži, BOŽE, svoju vjernu ljubav, spasi me, kao što si obećao. Tada ću imati odgovor za sve koji mi se rugaju jer vjerujem u tvoju riječ. Daj da uvijek govorim istinu, jer oslanjam se na tvoju prosudbu. Stalno ću poštovati tvoj zakon, držat ću ga uvijek i zauvijek. Živjet ću sasvim slobodan jer sam tvoje pouke slijedio. O tvojim pravilima s kraljevima ću pričati, i neću se posramiti. Radosno vršim tvoje zapovijedi, volim ih iznad svega. Tvoje zapovijedi slavim i volim, o tvojim odredbama razmišljam. Sjeti se obećanja danog svome slugi, kojim si mi pružio nadu. Imam utjehu u svojoj patnji, tvoje obećanje daje mi život. Bahati ljudi uvijek mi se rugaju, no od tvoga učenja ne odstupam. Mislim o tvojim drevnim odredbama, one mi utjehu donose, BOŽE. Ogorčen sam zbog zlih ljudi koji tvoj zakon zanemaruju. Pjevat ću sve dok živim, tvoje uredbe su moje pjesme. I noću sam o tebi mislio, BOŽE, tvog učenja strogo se držao. Uvijek sam tako radio, tvoja pravila poštovao. Obećavam ti, o BOŽE, tvojih ću se riječi držati. Molim te cijelim svojim bićem, smiluj mi se kao što si obećao. O životu sam dobro promislio, na tvoja pravila se usmjerio. Žurim, ne oklijevam, tvojim naredbama se pokoravam. Zli ljudi postavljaju mi zamke, no tvoje učenje ne zaboravljam. I u ponoć ustajem, zahvaljujem ti zbog tvojih pravednih prosudbi. Prijatelj sam svima koji te štuju, svima koji se drže tvojih pravila. Zemlja obiluje tvojom ljubavlju, BOŽE. Pouči me svojim odredbama! Dobar si svom slugi, BOŽE, kao što si i obećao. Nauči me dobroj prosudbi i znanju jer se u tvoje naredbe pouzdajem. Loše sam činio pa me snašla kazna, a sad se držim tvoga obećanja. Ti si dobar i činiš dobro, pouči me svojim odredbama. Bahati ljudi o meni smišljaju laži, a ja svim srcem vršim tvoja pravila. Oni ne brinu ni o čemu, a ja uživam u tvom učenju. Patnja mi je činila dobro jer sam tvoje odredbe utvrdio. Učenje tvoje mi vrijedi više i od srebra i zlata. Stvorio si me i uspravio, a sad pomozi da tvoje zapovijedi naučim i shvatim. Tvoji vjernici će to vidjeti, sretni što čekam tvoju riječ. Znam, BOŽE, dobro si prosudio i pravedno me nesrećom kaznio. Neka me uvijek tvoja ljubav tješi, kao što si i obećao svome slugi. Smiluj mi se da mogu živjeti i u tvom učenju uživati. Neka se oholi ljudi srame jer lažno su me optužili, a ja ću misliti na tvoje pouke. Dovedi k meni svoje vjerne, da o tvojim pravilima uče. Daj da tvoje odredbe vršim vjerno, da se pred drugima ne bih sramio. Tjeskobno čekam svoje spasenje, svu nadu polažem u tvoju riječ. Oči su mi već umorne od čekanja. Kad ćeš me utješiti? Suh sam kao vinski mijeh na dimu, no tvoje odredbe nisam zaboravio. Koliko te još dugo trebam čekati, kad ćeš moje progonitelje kazniti? Oholi mi spremaju zamku i tvoje učenje zanemaruju. Sve tvoje naredbe su pouzdane, pomozi, jer nevinog me progone. Zamalo su me posve uništili, no tvoje pouke nisam zanemario. Ljubi me vjerno i život mi sačuvaj, a ja ću poštovati sve što kažeš. Zauvijek, BOŽE, tvoja riječ čvrsto stoji na nebesima. Tvoja je vjernost za sve naraštaje, zemlja stoji kako si je utvrdio. Sve do danas zbog tebe traje, tvojim se zakonima pokorava. Da u tvom učenju nisam uživao, moja bi me patnja uništila. Tvoje upute nikad ne zaboravljam jer po njima moj život čuvaš. Tebi pripadam — spasi me! Uvijek sam tvoje pouke slijedio. Ubojice me čekaju u zasjedi, a ja o tvojim pravilima razmišljam. Svako savršenstvo ima svoj kraj, no vrijednost tvojih naredbi je beskrajna. O, kako volim tvoje učenje! Stalno o njemu promišljam. Tvoje zapovijedi uvijek su uz mene, zbog njih sam mudriji od neprijatelja. Znam više od svojih učitelja jer o tvojim propisima razmišljam. Razumijem više od starih ljudi jer slijedim tvoja pravila. Izbjegavam svaku krivu odluku da bih se tvojoj riječi pokorio. Ne odstupam od tvojih prosudbi, postupam kao što si me poučio. Kako su nepcu slatke tvoje riječi, u mojim ustima imaju okus meda! Razum stječem tvojim poukama, mrzim sve što vodi zlu. Tvoja riječ je svjetiljka pred mojim nogama, svjetlo na mom putu. Zakleo sam se i pritom ostajem, slijedit ću tvoje pravedne prosudbe. BOŽE, toliko sam propatio, daj da živim, kao što si obećao. Primi moje žrtve i molitve, BOŽE, nauči me svojim prosudbama. Život mi je stalno u opasnosti, no tvoje učenje nisam zaboravio. Zli ljudi zamku su mi postavili, no od tvojih pravila nisam odstupio. Vesele me tvoji zakoni, zauvijek sam ih naslijedio. Odlučio sam, do kraja života vršit ću tvoje odredbe. Mrzim dvolične ljude, ali tvoj nauk volim. Ti si mi skrovište i štit, samo tvoju riječ čekam. Maknite se od mene, svi vi zlikovci, da naredbe svog Boga mogu slijediti. Kao što si obećao, pomozi da mogu živjeti, ne daj da se moja nada izjalovi. Podrži me i bit ću spašen, stalno ću na tvoje uredbe paziti. Ti odbacuješ sve one koji tvoje odredbe zanemare, uzalud im je svako pretvaranje. Volim tvoje zakone jer sve zlikovce na svijetu odbacuješ kao smeće. Drhtim od straha pred tobom, tvojih se prosudbi bojim. Činio sam što je dobro i pravedno, ne prepuštaj me tiranima. Zauzmi se za svoga slugu, da mi bahati ljudi ne naude. Oči su mi već umorne dok iščekujem tvoj spas, pravednu pomoć si obećao. Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav, nauči me svoje odredbe. Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti, da tvoja pravila mogu razumjeti. Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE, jer ljudi tvoj zakon krše. Volim tvoje zapovijedi više i od čistog zlata. Zato tvoja pravila poštujem i mrzim svaki krivi put. Divna su tvoja pravila, zato ih pažljivo slijedim. Objava tvojih riječi prosvjetljuje, svatko s njima mudar postaje. Otvorenih usta hvatam dah, žudim čuti tvoje zapovijedi. Pogledaj me i budi mi sklon, kao onima koji tvoje ime vole. Usmjeravaj me, kao što si obećao, i ne daj da zlo nada mnom vlada. Oslobodi me tiranije ljudske, da se tvojih pravila mogu držati. Molim te, budi blizu svoga sluge, svojim odredbama pouči me. Isplakao sam potoke suza jer ljudi tvoj zakon ne drže. Pravedan si, BOŽE, ispravne su tvoje prosudbe. Sva pravila, koja si zadao, pravedna su i pouzdana. Bijes me izjeda kad pomislim da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju. Tvoje obećanje je pouzdano, zato ga tvoj sluga toliko voli. Iako sam neznatan i prezren, tvoje pouke ne zaboravljam. Tvoja pravda vrijedi zauvijek, učenje tvoje je potpuna istina. Snašli su me nevolja i tjeskoba, a ipak me tvoje zapovijedi raduju. Tvoja su pravila uvijek ispravna, daj da ih razumijem, da mogu živjeti. Zovem te cijelim svojim srcem, BOŽE, odgovori mi i tvoje ću odredbe slijediti. K tebi vapim, spasi me, tvojih ću se propisa držati. Rano ustajem i za pomoć molim, samo tvoju riječ iščekujem. Ostajem noću dugo budan, o tvom obećanju razmišljam. S ljubavlju moj glas poslušaj, BOŽE, spasi me svojom presudom. Primiču mi se zli progonitelji, daleko su oni od tvoga učenja. Ali ti si meni blizu, BOŽE, i sve tvoje naredbe su pouzdane. Iz tvojih propisa odavno znam, donio si ih da vrijede zauvijek. Gledaj moju patnju i spasi me jer tvoj zakon nisam zaboravio. Zauzmi se za mene i oslobodi me, život mi sačuvaj, kao što si obećao. Zli nemaju nadu u spasenje jer tvoje uredbe ne slijede. Velika je tvoja milost, BOŽE, prosudi i život mi sačuvaj. Mnogo je onih koji mi žele nauditi, no ja od tvojih propisa ne odstupam. Gledam izdajnike i gade mi se jer oni se tvojih riječi ne drže. Pogledaj, BOŽE, kako volim tvoja pravila, u vjernoj ljubavi život mi sačuvaj. Srž svake tvoje riječi je istina, tvoje prosudbe su zauvijek ispravne. Moćni glavari nevinog me progone, no srce samo pred tvojom riječi drhti. Tvojim obećanjima se radujem, kao da sam veliko blago našao. Mrzim laž i gadi mi se, ali tvoje učenje volim. Slavim te sedam puta dnevno zbog tvojih pravednih prosudbi. Oni, koji tvoje učenje vole, uživat će istinski mir. Ništa ih neće pokolebati. Čekam da me spasiš, BOŽE, i tvoje zapovijedi izvršavam. Tvoje propise držim, veoma ih volim. Sva tvoja pravila slijedim jer ti znaš sve što ja činim. Poslušaj moj poziv upomoć, BOŽE, daj da razumijem, kao što si obećao. Neka mi molitva do tebe dopre, spasi me, kao što si obećao. Zapjevat ću tebi hvalospjev jer svojim uredbama si me poučio. Pjevat ću o tvojim obećanjima, sve tvoje naredbe su ispravne. Tvoje naloge odlučio sam slijediti, zato budi blizu i pomozi mi. Želim tvoj spas, BOŽE, u tvom učenju uživam. Daj da živim i tebe slavim, nek' mi tvoje prosudbe pomažu. Zalutao sam kao izgubljena ovca. Potraži me jer tvoj sam sluga i tvoje zapovijedi nisam zaboravio. Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. BOGU sam u nevolji zavapio, a on mi je odgovorio. Izbavi me, BOŽE, od lažova i varalica! Lažljivci, što će vam Bog učiniti? Znate li kako će vas kazniti? Zasut će vas oštrim strijelama, spaliti užarenim ugljenom. Teško mi je s ovim ljudima, kao da u Mešehu živim, u šatorima Kedra boravim. Predugo stanujem ovdje, među onima koji preziru mir. Ja tražim mir, ali oni žele rat. Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. Gledam gore, prema planinama. Hoće li mi odande pomoć doći? Moja pomoć stiže od BOGA, stvoritelja zemlje i neba. Tvoj pad on neće dopustiti, tvoj zaštitnik neće zadrijemati. Ne umara se čuvar Izraela, on nikada ne spava. BOG je tvoj čuvar, BOG ti je zaklon i zaštita. Sunce ti neće nauditi danju, kao ni mjesec noću. BOG te štiti od svakog zla, život tvoj on čuva. BOG će te čuvati na odlasku i na povratku, od sada pa do vječnosti. Davidova pjesma pri usponu u Hram. Bio sam sretan kad su rekli: »Hajdemo u BOŽJI Hram!« I evo nas, sada stojimo na vratima Jeruzalema. Jeruzalem je izgrađen kao grad jedinstva. Ovdje se plemena okupljaju, ljudi koji pripadaju BOGU. Jer, zakon u Izraelu glasi, da se ovdje BOŽJE ime slavi. Ovdje su prijestolja i sudišta kraljeva iz Davidove loze. Molite za mir u Jeruzalemu: »Neka uspjeh prati one koji te vole. Mir neka je među tvojim zidinama, sigurnost u tvojim utvrdama.« Zbog svoje braće i prijatelja, molim za mir u ovom gradu. Zbog Hrama našeg BOGA, molim za dobro ovoga grada. Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. K tebi svoj pogled podižem, k tebi što na nebu kraljuješ. Kao što rob prati svoga gospodara, i sluškinja slijedi svoju gazdaricu, tako i mi slijedimo našeg BOGA, čekajući da nam se smiluje. Smiluj nam se, BOŽE, jer dugo su nas vrijeđali. Dosta nam je ruganja oholih i prijezira bahatih. Davidova pjesma pri usponu u Hram. Što bi bilo s nama da uz nas nije bio BOG? Reci nam, Izraele! Što bi nas zadesilo da BOG nije bio uz nas kad su svi bili protiv? Žive bi nas progutali kad su na nas bjesnjeli. Odnijeli bi nas kao voda, podavili kao riječna bujica. Njihove vojske bi nas, kao divlje vode, preplavile. Slava BOGU! Jer nismo plijen. Nije nas neprijatelj zubima rastrgao. Pobjegli smo kao ptica iz mreže lovca. Ona se pokidala, a mi smo se spasili. Naša je pomoć u imenu BOGA, stvoritelju zemlje i neba! Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. Oni koji vjeruju u BOGA, oni su poput brda Sion. Ništa ih ne može potresti, stoje zauvijek utemeljeni. Kao što brda okružuju Jeruzalem, tako BOG štiti svoj narod, od sada pa zauvijek. Zli narodi neće vladati nad zemljom pravednih, da se oni koji čine dobro ne bi okrenuli zlu. BOŽE, čini dobro dobrima, svima koji su čistoga srca. A one, koji skrenu s pravog puta, BOG će prognati kao i zločince. Neka je mir u Izraelu! Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. Kad BOG obnovi Sion, bit će to kao u snu. Sve puno smijeha, i radosnog klicanja. Drugi narodi tada će reći: »Silna djela za njih čini BOG.« Da, BOG za nas čini velika djela i zato nas radost obuzima. BOŽE, vrati dobra vremena, kao što se voda vraća u pustinju. Tada će oni, koji su tužni sijali, radosno svoju žetvu skupljati. Oni koji su u suzama sjeme za sjetvu nosili, vraćat će se veseli, ruku punih snopova žita. Salomonova pjesma pri usponu u Hram. Ako BOG kuću ne gradi, uzalud se trude graditelji. Ako BOG grad ne čuva, uludo je stražar budan. Uzalud ranite i kasno liježete za svoj teško zarađeni kruh. Jer, onima koje voli, Bog daje i dok spavaju. Djeca su dar od BOGA, plod utrobe njegova je nagrada. Kao strijele u ruci ratnika, sinovi su mladog čovjeka. Sretan je čovjek s mnogo sinova. Neprijatelj ga neće poraziti kad se suoče kod gradskih vrata . Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. Blago svakome tko štuje BOGA i živi kako on zapovijeda. Uživat ćeš plod svoga rada, bit ćeš sretan i uspješan. Žena u kući bit će ti plodna kao loza, a djeca oko stola kao mladice masline. Da, tako BOG blagoslivlja čovjeka koji ga poštuje. Neka te blagoslovi BOG sa Siona, da cijelog života gledaš blagostanje Jeruzalema. I da poživiš dovoljno dugo da vidiš svoju unučad. Neka je mir u Izraelu! Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. Reci, Izraele, kako su te od rane mladosti zli ljudi neprestano tlačili. »Stalno su napadali«, kaže Izrael, »ali nisu me svladali. Kao da su plugom po meni orali, leđa su mi izbrazdana. No BOG je pravedan. Užad ropstva je presjekao, od zlih ljudi me oslobodio.« Neka se srame svi koji mrze Sion i neka se povuku. Neka budu kao trava na krovu koja uvene i prije nego izraste, trava koju žetelac ne bere, niti je u snopove veže. I neka im prolaznici ne zažele: »Neka te blagoslovi BOG. Primi naš blagoslov u BOŽJE ime.« Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. Duboko sam zaglibio i tebi, BOŽE, vapim. Gospodaru, slušaj moj glas, čuj moj poziv upomoć. Da ti grijehe pamtiš, BOŽE, tko bi tada ostao živ? Ali ti opraštaš ljudima da bi te mogli poštovati. Čekam pomoć od BOGA. Moja duša ga iščekuje. Njegovoj riječi vjerujem. Moja duša žarko čeka Gospodara više nego noćna straža svitanje. Izraele, svu nadu položi u BOGA. Jer, BOG je vjeran u svojoj ljubavi, on opet iznova prašta i spašava. On je taj koji će spasiti Izrael od svih njihovih grijeha. Davidova pjesma pri usponu u Hram. O BOŽE, ne gledam druge s visoka, ne mislim da sam bolji od njih. Ne bavim se velikim stvarima, ne zadajem si nemoguće ciljeve. Smirio sam i stišao svoju dušu, kao dijete nakon dojenja na majčinim prsima, kao zadovoljno dijete na mojim rukama. Izraele, svu nadu položi u BOGA, od sada pa do vječnosti. Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. O BOŽE, sjeti se što je sve David izdržao. Tebi, BOŽE, dao je zakletvu, zavjetovao se silnom Bogu Jakovljevom: »Neću ući u svoju kuću, niti leći u svoju postelju. San na oči neću pustiti, ni očne kapke sklopiti dok ne nađem mjesto za BOGA, gdje će stanovati silni Bog Jakovljev.« U Efrati smo saznali za Kovčeg saveza, pronašli smo ga u Kirjat Jearimu . Hajdemo sad u Božji dom, da se pred njegovim prijestoljem poklonimo. Ustani, BOŽE! Idi u svoje prebivalište, s Kovčegom što tvoju moć pokazuje. Neka su tvoji svećenici pravdom odjeveni, a tvoji vjernici neka kliču od radosti. Zbog svoga sluge Davida, ne odbij svog pomazanika . BOG se zakleo Davidu i od toga neće odstupiti: »Tvoji će potomci na prijestolju biti dovijeka. Ako budu vjerni mom Savezu i zakonima, i njihovi će sinovi zauvijek kraljevati.« BOG je odabrao Sion kao mjesto za svoj dom. Rekao je: »Ovdje ću se naseliti, ovdje želim zauvijek stanovati. Grad ću blagosloviti obiljem i nahraniti siromašne. Svećenike ću odjenuti spasenjem, a vjernici će klicati od radosti. Ovdje će vladati Davidova obitelj i nikad se neće ugasiti loza moga odabranog kralja. Posramit ću njegove neprijatelje, a na glavi će mu sjajiti kruna.« Davidova pjesma pri usponu u Hram. O, kako je dobro i ugodno kada braća i sestre žive zajedno! Kao mirisno ulje izliveno na Aronovu glavu, što klizi niz njegovu bradu, niz rubove njegove odore. Kao blaga kiša s Hermona što rosi na brda Siona. Tu BOG daje svoj blagoslov, a to je vječni život. Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. Slavite BOGA, svi BOŽJI sluge, što mu noću u Hramu služite! Svoje ruke prema svetištu pružite i BOGA blagoslivljajte! Sa Siona vas BOG blagoslovio koji je nebo i zemlju stvorio. Slavite BOGA! Slava BOŽJEM imenu! Slavite ga, BOŽJI sluge što u BOŽJEM Hramu služite, u dvorima Hrama našeg Boga. Hvalite BOGA jer dobar je, slavite mu ime jer ono uveseljuje. Jer, BOG je izabrao Jakova, sebi je uzeo narod Izraela. Znam da velik je BOG, naš Gospodar je veći od svih bogova. BOG čini što želi na nebu i na zemlji, na morskoj pučini i u dubinama. Podiže oblake s krajeva zemlje, stvara munje, šalje kišu, iz spremišta izvodi vjetrove. On je pobio prvorođence u Egiptu, sve prvorođene ljude i stoku. On je u Egiptu činio čudesa da kazni faraona i njegove sluge. Pobijedio je mnoge narode i pobio moćne kraljeve: Sihona, kralja Amorejaca, i Oga, kralja Bašana. Pokorio je sva kraljevstva Kanaana. Osvojenu zemlju dao je Izraelu, u nasljedstvo izraelskom narodu. BOŽE, tvoje ime traje zauvijek, sjećanje na tebe seže kroz vjekove. Jer, BOG brani svoj narod, naklonjen je svojim slugama. Bogovi drugih naroda samo su srebro i zlato, obično djelo ljudskih ruku. Usta imaju, ali ne govore, oči imaju, ali ne vide, uši imaju, ali ne čuju, usta imaju, ali ne dišu. Nalik njima postat će svi koji ih izrađuju i štuju. Slavi BOGA, narode izraelski! Slavite ga, vi BOŽJI svećenici! Slavite BOGA, svi Leviti ! Slavite BOGA, svi koji ga štujete! Neka se BOG slavi i hvali na Sionu, usred Jeruzalema. Slavite BOGA! Zahvaljujte BOGU jer je dobar, vječna je njegova ljubav. Zahvaljujte Bogu svih bogova, vječna je njegova ljubav. Zahvaljujte moćnom Gospodaru, vječna je njegova ljubav. Slavite onoga koji čini velika čuda, vječna je njegova ljubav. Slavite mudroga koji je nebo stvorio, vječna je njegova ljubav. Zemlju je na vode položio, vječna je njegova ljubav. Velika svjetlila je načinio, vječna je njegova ljubav. Sunce da grije i vlada danju, vječna je njegova ljubav. Mjesec i zvijezde da sjaje noću, vječna je njegova ljubav. Pobio je prvorođence u Egiptu, vječna je njegova ljubav. Izrael je iz Egipta izveo, vječna je njegova ljubav. Snažnim ih je rukama oslobodio, vječna je njegova ljubav. Crveno more je razdvojio, vječna je njegova ljubav. Izrael je kroz samo more proveo, vječna je njegova ljubav. Faraona i vojsku morem je potopio, vječna je njegova ljubav. Vodio je svoj narod kroz pustinju, vječna je njegova ljubav. Pokorio je moćne kraljeve, vječna je njegova ljubav. Pogubio je slavne kraljeve, vječna je njegova ljubav. Sihona, kralja Amorejaca, vječna je njegova ljubav. I Oga, kralja Bašana, vječna je njegova ljubav. A njihovu je zemlju predao, vječna je njegova ljubav, svom slugi Izraelu u nasljedstvo, vječna je njegova ljubav. Sjetio nas se kad smo bili poniženi, vječna je njegova ljubav. Oslobodio nas je neprijatelja, vječna je njegova ljubav. On hrani svako živo biće, vječna je njegova ljubav. Zahvaljujte Bogu na nebesima jer vječna je njegova ljubav. Kraj babilonskih rijeka smo sjedili i plakali dok smo se Siona sjećali. Odložili smo svoje harfe, objesili ih na vrbe. Naši tamničari rekli su nam da pjevamo, mučili su nas, tražili da ih zabavljamo: »Pjevajte neku od sionskih pjesama!« Ali, kako da pjevamo BOGU, prognani u stranoj zemlji? Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi ruka više ne zasvira. Neka mi se jezik za nepce zalijepi ako se tebe ne budem sjećao i tebi se iznad svega radovao. Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem. Edomci su vikali: »Rušite sve! Rušite sve do temelja!« Grade Babilon, bit ćeš razoren! Blago onom tko ti vrati što si nam učinio. Blago onom tko ti zgrabi dojenčad i smrska ih o stijenu. Davidova pjesma. BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim, pred drugim bogovima pjesmom te slavim. Klanjam se pred tvojim svetim Hramom, tvoje ime slavim za ljubav i vjernost. Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji. Odgovorio si kad sam upomoć zvao, ohrabrio si me i dušu mi osnažio. Slavit će te svi kraljevi na zemlji kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja. Pjevat će o BOŽJIM djelima jer velika je BOŽJA slava. Iako je BOG visoko uzvišen, na ponizne on svraća pažnju, ohole već izdaleka prepoznaje. Usred nevolje život moj čuvaš, od bijesa neprijatelja me braniš. Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao. Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje. Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio. Voditelju zbora. Davidova pjesma. BOŽE, cijelog si me upoznao i znaš sve o meni! Znaš kad sjedim i kad ustanem, već izdaleka misli mi poznaješ. Vidiš kamo idem i gdje liježem, poznato ti je sve što činim. I prije nego što riječ izustim, ti, BOŽE, znaš što reći želim. Okružuješ me sa svih strana , na mene si ruku položio. Tvoje je znanje tako čudesno, preveliko je da bih ga razumio. Mogu li od tvog Duha otići, iz tvoje prisutnosti pobjeći? Popnem li se u nebo, ondje si. Siđem li u svijet mrtvih , tamo si. Dignem li se na krilima jutra, s druge strane mora nastanim, i ondje bi me tvoja ruka vodila, desnica tvoja štitila. Da se sakrijem, mogao bih reći: »Neka me prekrije tama i svjetlo neka potamni!« No za tebe tama nije mrak, noć tebi svijetli kao dan, tama i svjetlost tebi su isti. Ti si nutrinu mog bića stvorio, u majčinoj me utrobi oblikovao. Slavim te jer sam stvoren čudesno, jer sam tvoje djelo predivno! Gledao si me u skrovitosti dok su mi se razvijale kosti. Tvoje oči pratile su kako nastajem. U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani i prije nego što su započeli. Tvoje su misli nedokučive, Bože! I golem je njihov zbroj! Više ih je no zrnaca pijeska, kad ih prebrojim — preostaješ ti. Ubojice, bježite od mene! Bože, pobij te ljude zle! Zlonamjerno o tebi govore, uludo izgovaraju tvoje ime. BOŽE, mrzim one koji tebe mrze, prezirem tvoje protivnike. Mržnja je moja potpuna, sve su to moji neprijatelji. Pronikni me, Bože, i misli upoznaj, ispitaj me i saznaj moje brige. Provjeri ne pratim li krivu stazu i starim putem vodi me k dobru. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Spasi me, BOŽE, od zlih ljudi, od nasilnika me zaštiti koji u srcu zlo smišljaju i stalno svađe zameću. Jezik im je oštar kao zmijski, na usnama im otrov smrtonosni. Selah Čuvaj me, BOŽE, od pokvarenih, štiti od okrutnih koji mi žele nauditi. Bahati su mi smjestili zamku, raširili mrežu od užadi, klopke duž puta postavili. Selah Rekao sam BOGU: »Ti si moj Bog.« BOŽE, slušaj moj poziv upomoć! Gospodaru BOŽE, moj silni spasitelju, glavu mi štitiš usred bitke. BOŽE, ne daj da se ispune želje zlikovaca, nemoj da uspiju njihovi planovi. Selah Neprijatelji su me opkolili, snaći će ih zlo koje su meni namijenili. Saspi na njih žeravicu, baci ih u vatru, neka upadnu u jamu iz koje ne mogu izaći. Ne daj klevetniku da ovdje mirno živi, neka se na nasilnika nesreća obruši. Znam da će BOG braniti potlačene i pravdu izboriti za bespomoćne. Pravedni će tvoje ime slaviti, vjerni će s tobom živjeti. Davidova pjesma. Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni! Čuj mi glas kad zovem upomoć. Prihvati moju molbu kao miris tamjana, dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu. Postavi mi stražu na usta, BOŽE, ne daj da govorim uludo. Ukloni u meni svaku želju za zlom, za lošim djelima i krivim društvom. Udalji me s njihovih gozbi. Ako me pravednici kore u ljubavi, njihove riječi rado ću prihvatiti . Ali ne želim čast od loših ljudi, moja je molitva uvijek protiv njih. Kad njihove suce okrutno pobiju, svi će znati da sam bio u pravu. Kao što orač zemlju ore i rasipa, i naše će kosti biti rasute u grob . Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE, k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me. Čuvaj me od zamki koje su mi postavili, ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi. Neka zli upadnu u svoje mreže, a ja ću neozlijeđen pobjeći. Davidov »maskil« ispjevan u spilji. Molitva. Iz svega glasa BOGA zovem, vapim BOGU upomoć. Jadikujem pred njim, nevolju s njim dijelim. Kad klonem duhom, ti znaš što mi je činiti. Na putu kojim idem čeka me zamka. Gledam oko sebe, nitko me ne primjećuje. Nemam se kamo skloniti, nitko za mene ne brine. Tebe zovem upomoć, BOŽE. Kažem: »Ti si moje sklonište, sve što trebam u životu.« Pažljivo me slušaj, jer sam bespomoćan! Spasi me od progonitelja, prejaki su za mene. Izvedi me iz zatočeništva da mogu tvoje ime slaviti. A pravedni će mi se pridružiti jer si dobar prema meni. Davidova pjesma. Čuj moju molitvu, BOŽE, slušaj moje preklinjanje. Pokaži vjernost i pravdu! Ne osuđuj svoga slugu jer pred tobom nema pravednog. Progone me neprijatelji, na zemlju su me srušili. Tjeraju me da živim u tami, poput onih koji su davno umrli. Klonuo sam duhom, gubim svaku hrabrost. Sjećam se dana iz prošlosti, mislim o svemu što si radio, razmišljam što si učinio. Ruke k tebi pružam u molitvi. Željan sam te, kao suha zemlja kiše. Selah BOŽE, odgovori brzo, jer duhom sam klonuo. Ne skrivaj svoje lice od mene, jer ću sići u grob k mrtvima. Daj da svakog jutra iskusim tvoju ljubav u koju se uzdam. Želim znati, pouči me, tebi sam srce otvorio. K tebi se sklanjam, BOŽE, spasi me od neprijatelja. Ti si moj Bog, pokaži mi što je tvoja želja i volja. Neka me tvoj dobri Duh vodi sigurnom stazom. BOŽE, život mi čuvaj i slavno će ti biti ime! U svojoj pravednosti, iz nevolje izvuci me. U znak svoje ljubavi, pobij moje neprijatelje. Tvoj sam sluga, uništi sve moje protivnike! Davidova pjesma. Slava BOGU, mojoj stijeni, vježba me za borbu, sprema za rat. On je moja ljubav, moja tvrđava, moja utvrda, moj izbavitelj. On je moj oklop i sklonište, narode mi dovodi pod vlast. BOŽE, što su ljudi da o njima brineš, što je čovjek da misliš na njega? Ta čovjek je kao dašak, prolazan kao sjena. BOŽE, razgrni nebesa i siđi, planine dodirni da se zadime. Sijevni munjom, rasprši neprijatelje, neka pred tvojim strijelama bježe. Posegni rukom s visine i spasi me! Ne daj da nestanem u dubinama, oslobodi me iz ruku stranaca! Jer, svi su oni lažljivci, lažu i kad se zaklinju. Bože, pjevat ću ti novu pjesmu, slaviti i svirati na žicama harfe. Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu, od oštrog mača spasio si svog slugu Davida. Izbavi me iz ruku stranaca! Jer, svi su oni lažljivci, lažu i kad se zaklinju. Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi, a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi. Neka su nam žitnice pune svega, a livade ovcama i tisućama janjaca. Daj da su naša goveda krupna i plodna, neprijatelj da nam ne ulazi u grad i zarobljenike ne odvodi, da se na ulicama ne čuje plač. Blago narodu s takvim blagoslovom, sretan je narod nad kojim je BOG. Davidov hvalospjev. Veličat ću te, moj Bože i Kralju, tvoje ime slaviti, uvijek i zauvijek. Svakoga dana tebe ću slaviti, ime ti hvaliti, uvijek i zauvijek. Velik je BOG, svake slave dostojan, nedokučivo je njegovo veličanstvo. Svaki naraštaj tebe će proslaviti, tvoja silna djela nasljednicima objaviti. Divni su tvoje veličanstvo i slava, svima ću o tvojim čudesima pričati. Oni će govoriti o tvojim čudesima, a ja ću im objaviti tvoju veličinu. Pričat će o tvojoj velikoj dobroti, glasno pjevati o tvojoj pravednosti. BOG je milostiv i suosjećajan, uvijek strpljiv i pun ljubavi. BOG je dobar prema svima, milostiv svemu što je stvorio. Hvalit će te, BOŽE, sve što si stvorio, svi tvoji vjernici će te slaviti. Govorit će o slavi tvoga kraljevstva, pričati o tvojoj snazi i moći. Ljudima će obznaniti tvoja silna djela i veličanstveni sjaj tvoga kraljevstva. Tvoje kraljevstvo trajat će zauvijek, vladat ćeš generacijama što dolaze. BOG je vjeran svojim obećanjima, dosljedan u svemu što čini. BOG podiže sve koji padnu, uspravlja nevoljom pognute. Sva živa bića u tebe gledaju, ti ih hraniš kad hranu trebaju. Velikodušno otvaraš svoje ruke, svakom biću daješ sve što treba. BOG je pravedan u svemu što čini, u svim svojim djelima je vjeran. BOG je blizu svima koji ga zovu, svima koji ga uistinu trebaju. Želje ispunjava svojim vjernicima, vapaj njihov čuje pa ih spašava. BOG čuva sve one koji ga vole, a uništava ljude koji čine zlo. Pjevat ću hvalospjev BOGU. Neka svi slave njegovo sveto ime, hvale ga uvijek i zauvijek. Slava BOGU! Slavi BOGA, dušo moja! Sve dok živim, BOGA ću slaviti, dok trajem, njemu ću pjevati. Ne oslanjajte se na vladare, ljudi vas ne mogu spasiti. Čovjek umre i u zemlju se vraća, svi njegovi planovi nestaju. Blago onom kome pomaže Jakovljev Bog, koji je svu svoju nadu u BOGA položio. Jer, on je stvorio nebo i zemlju, mora i sve što u njima živi. On ispunjava što je obećao. Pravdu potlačenima pribavlja, a gladnima hranu osigurava. BOG zatvorenike oslobađa, BOG slijepima oči otvara, BOG podiže potlačene, BOG voli pravednike. BOG čuva strance i putnike, brine za siročad i udovice, a uništava zlonamjerne. BOG će vladati zauvijek! Tvoj Bog, Sione, vladat će kroz sve naraštaje. Slava BOGU! Slavite BOGA! Kako je dobro našem Bogu pjevati, kako je ugodno njega slaviti. BOG obnavlja Jeruzalem, okuplja izraelske prognanike. Liječi im slomljena srca i njihove rane povija. On zvijezde prebrojava i svaku po imenu pozna. Naš Gospodar je velik i silan, mudrost mu nema granica. BOG podiže ponizne, na tlo ruši zle. Pjesmom BOGU zahvaljujte, na harfi našem Bogu svirajte. On nebo prekriva oblacima i kišom zemlju natapa. Čini da trava raste po brdima i usjevi za hranu ljudima. On svim životinjama osigurava hranu, pa i mladim ptićima što ciče u gnijezdu. Ne uživa on u snazi konja, niti u trku hrabrih vojnika. BOG uživa u ljudima koji ga poštuju, koji se u njegovu ljubav pouzdaju. Hvali BOGA, Jeruzaleme! Slavi svoga Boga, Sione! On zasune tvojih vrata ojačava i tvoje stanovnike blagoslivlja. Mir je donio u tvoju zemlju, imaš obilje najboljeg žita. On zemlji šalje svoju zapovijed, što naredi, brzo se izvršava. Snijegom sve pokriva kao vunom, kao pepeo mraz rasipa zrakom. Tuču baca s neba kao kamenje. Tko može izdržati hladnoću koju šalje? Kad izgovori drugu zapovijed, sve se otopi, topli vjetar zapuše i vode poteku. Svoju riječ objavio je Jakovu, svoje uredbe i zakone Izraelu. To nije učinio ni za jedan drugi narod, druge nije poučio svojim zakonima. Slavite BOGA! Slavite BOGA! Hvalite BOGA s nebesa, slavite ga u visinama! Hvalite ga, svi njegovi anđeli, slavite ga, sve njegove vojske ! Neka ga hvale sunce i mjesec, slavite ga, sve zvijezde blistave! Hvalite ga, najviša neba, i vode nad nebesima! Neka svi slave BOŽJE ime, jer stvoreni su na njegovu zapovijed. Sve je stvorio da traje zauvijek, postavio zakone koji neće proći. Sve na zemlji, neka slavi BOGA, vi morske nemani i dubine! Vatra i tuča, snijeg i magla, olujni vjetar što mu riječ izvršava! Planine i sva brda, voćnjaci i svi cedrovi! Divlje zvijeri i sva stoka, bića što pužu i ptice što lete! Kraljevi zemalja i svi narodi, poglavari i vladari na zemlji! Mladići i djevojke, odrasli i djeca! Neka svi slave BOŽJE ime, jer samo je njegovo ime uzvišeno. Slava mu je iznad zemlje i neba. Svoj narod učinio je snažnim. Slavite ga, svi njegovi vjernici, narode Izraela, njemu tako drag! Slavite BOGA! Slavite BOGA! Pjevajte BOGU novu pjesmu, slavite ga na skupu vjernika. Neka se Izrael veseli svom Stvoritelju, narod Siona raduje svom Kralju. Neka mu ime slave uz pjesmu i ples, uz ritam tamburina i glazbu harfe. Jer, BOG je sretan sa svojim narodom, spasio je svoje ponizne ljude. Neka se njegovi vjerni toj časti raduju, neka radosno kliču, čak i dok spavaju. Neka uzvikuju: »Slava Bogu«, s oštrim mačem u rukama. Neka se osvete drugim narodima, neka izvrše kaznu nad njima! Kraljeve će im lancima vezati, vođe naroda željezom okovati. Kaznit će ih kako je zapovjeđeno. Ta čast pripada svim vjernima. Slavite BOGA! Slavite BOGA! Slavite Boga u njegovom Hramu, hvalite ga na nebesima, gdje mu je moćna utvrda. Slavite ga za silna djela, hvalite zbog njegovog veličanstva. Slavite ga zvucima trube i roga, hvalite glazbom harfe i lire! Slavite ga tamburinima i plesom, žičanim glazbalima i frulama! Činelama ga slavite, glasno njima udarajte! Neka sve što diše slavi BOGA! Slavite BOGA! Ovo su mudre izreke Salomona, Davidovog sina i kralja Izraela. Izreke služe da osoba primi mudrost i pouku, da razumije duboke misli, da nauči ispravno se ponašati, da bude dobra, pravedna i poštena. One daju oštroumnost neiskusnima, znanje i promišljenost mladima. Neka mudri slušaju i još više nauče i neka razumni budu vođeni da bi razumjeli mudre izreke i usporedbe, riječi mudrih ljudi i njihove zagonetke. Rast u znanju počinje strahopoštovanjem prema BOGU, a glupani preziru mudrost i odgoj. Sine , slušaj očeve upute i ne odbacuj majčine pouke. One te krase kao vijenac na glavi i kao ogrlica oko vrata. Sine, ako te zločinci mame, nemoj pristati! Možda će ti reći: »Pođi s nama! Uzet ćemo nekome život, zaskočit ćemo nedužne iz zabave. Progutat ćemo ih cijele, kao što grob guta mrtve. Naći ćemo svakakvo blago i kuće si napuniti plijenom. Pridruži nam se, i dijelit ćemo dobit.« Sine, nemoj s njima ići, nemoj na njihove staze kročiti, jer srljaju u zlo, žure proliti krv. I ptice će izbjeći zamku vide li te da je postavljaš. No oni se love u vlastitu zamku; vrebaju druge, a upropaste sebe! Takva je sudbina svih pohlepnika; nepošten dobitak košta ih života! Mudrost glasno zove na ulici, po trgovima diže svoj glas, na prometnim križanjima viče, pred gradskim vratima govori: »Dokle ćete, ludi, ludost voljeti? Dokle ćete, rugaoci, u ruganju uživati? Dokle ćete, oholi, znanje mrziti? Prihvatite moju opomenu, otvorit ću vam svoje srce i reći vam sve što znam. Zvala sam, niste se odazvali, pružala sam ruku, niste je prihvatili. Niste se obazirali na moje savjete, niste prihvatili moje opomene. Zato ću se smijati vašoj nesreći, rugati se kad vas obuzme strah, kad nevolja navali kao oluja, kad nesreća dođe kao vihor, kad vas snađe patnja i tjeskoba. Tada će me zvati, ali se neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći. To je zato što su mrzili znanje i odbacili strahopoštovanje prema BOGU. Nisu htjeli prihvatiti moje savjete i prezirali su moje prijekore. Zato će dobiti što su zaslužili, u vlastite spletke će se uloviti. Jer, zastranjivanje ubija lude, a nemar uništava nerazumne. A tko mene sluša, živjet će u miru i sigurnosti, ni od čega neće strahovati.« Sine, prihvati moje riječi i čuvaj kao blago moje zapovijedi. Pažljivo slušaj mudrost i usmjeri srce prema razumu. Da, moli za spoznaju i vapi za razumijevanjem. Traži mudrost kao srebro i kao skriveno blago. Tako ćeš steći strahopoštovanje prema BOGU, tako ćeš upoznati Boga. Jer, BOG je taj koji daje mudrost, iz njegovih usta dolaze znanje i razumijevanje. Pripremio je uspjeh za pravedne, štiti one koji žive besprijekorno. On pazi da se vrši pravda i bdije nad svojim vjernima. Tako ćeš shvatiti što je ispravno, što je pravedno i pošteno. I znat ćeš kako postupati. Jer, mudrost će ti ispuniti srce, a znanje usrećiti dušu. Promišljenost će na tebe paziti, spoznaja nad tobom stražariti. One će te spasiti od zla, od ljudi dvoličnoga govora. Jer, oni napuštaju staze pravednosti da bi hodali mračnim putevima. Uživaju činiti zlo i vesele se opačini. Staze su im krive a putevi prijevarni. Mudrost će te spasiti od tuđe žene, od preljubnice čije su riječi laskave, koja ostavlja muža iz svoje mladosti i zaboravlja zavjet dan Bogu. Jer, njena kuća je put u smrt i staze joj vode u svijet mrtvih. Tko k njoj uđe, više se ne vraća, staze života više ne nalazi. Zato, idi stazama dobrih ljudi i drži se puteva pravednika. Jer, pravedni će živjeti u ovoj zemlji i besprijekorni će u njoj ostati. Opaki će biti uklonjeni i varalice iz nje izbačeni. Dijete, ne zaboravljaj što te učim, u srcu čuvaj moje zapovijedi, jer će ti dati dug život i donijeti blagostanje. Neka te ljubav i vjernost ne ostavljaju! Veži ih sebi oko vrata, upiši u svoje srce. Tako ćeš steći naklonost i dobro ime pred Bogom i pred ljudima. Vjeruj BOGU svim svojim srcem, ne oslanjaj se na vlastiti razum. Što god radiš, misli na njega, i on će te voditi pravim putevima. Ne umišljaj da si mudar, poštuj BOGA i kloni se zla. To će donijeti zdravlje tvome tijelu i snagu tvojim kostima. Časti BOGA svojim bogatstvom i prvinama svih svojih usjeva pa će ti spremišta biti puna žita i tvoje bačve mladoga vina. Dijete, prihvati BOŽJU stegu i ne posustani kad te ispravlja. Jer, BOG ispravlja koga voli, kao otac sina kojim se ponosi. Blago onima koji su našli mudrost i onima koji su stekli sposobnost. Ona je veća dobit nego srebro i veći prinos nego zlato. Od dragulja ona je dragocjenija. Što god posjedovao, nije joj ravno. Desnom rukom pruža ti dug život, a lijevom bogatstvo i čast. Vodit će te ugodnim putevima i stazama punim mira. Ona je stablo života onima koji je prigrle, sretni su oni koji je prihvate. BOG je s Mudrošću temelje zemlje položio, nebesa je sposobnošću postavio. Njegovim znanjem vode iz dubine naviru i oblaci puštaju kišu. Sine, čuvaj mudrost i spoznaju, ne puštaj ih s očiju. One će ti biti život i ukras na tvom vratu. Tada ćeš živjeti u sigurnosti i nećeš na putu posrtati. Kad legneš, nećeš se plašiti, kad zaspiš, slatko ćeš snivati. Ne boj se nenadane nesreće, ni oluje koja zahvaća opake jer BOG će biti tvoja sigurnost, on će te sačuvati od zamke. Ne uskraćuj dobro zaslužnima kad imaš mogućnost učiniti ga. Ne govori bližnjemu: »Idi! Sutra ću ti dati«, ako mu odmah možeš pomoći. Ne smišljaj zlo bližnjemu, koji kraj tebe živi i vjeruje ti. Ne prepiri se bezrazložno ako ti nije učinjeno zlo. Ne zavidi nasilnicima, ne postupaj kao oni, jer nepošteni su BOGU mrski, a pošteni su mu prijatelji. BOG proklinje kuću zloga, a dom pravednika blagoslivlja. Rugaocima se izruguje, a naklonjen je poniznima. Mudri će primiti čast, a nerazumni sramotu. Slušajte, djeco, očevu pouku, pazite da naučite ispravno razmišljati. Dobar nauk vam dajem, ne odbacujte moje učenje. Dok sam još bio očev dječarac i majčin sin jedinac, otac me ovako učio: »Prioni srcem uz moje riječi, slijedi moje upute i živi. Stekni mudrost, stekni razum! Ne zaboravi i ne zanemari riječi koje ti govorim. Ne ostavljaj mudrost, i ona će te čuvati. Voli je, i ona će na tebe paziti. Da bi postao mudar, traži mudrost, i svime što imaš stječi razboritost. Cijeni mudrost, i ona će te uzvisiti, prigrli je, i ona će ti donijeti čast. Stavit će ti lijep vijenac na glavu i darovat će ti prekrasnu krunu.« Slušaj me, sine, i prihvati moje riječi, pa će tvoj život dugo trajati. Poučio sam te putu mudrosti, vodio te ispravnim putevima. Kad hodaš, nećeš posrtati, kad trčiš, nećeš padati. Drži se pouke, ne puštaj je! Ona ti je život, čuvaj je! Ne idi stazom opakih i ne hodaj putem zlikovaca. Izbjegavaj ga, njime ne kroči, okreni se i svojim putem pođi. Jer, oni ne mogu zaspati dok zlo ne učine; nemaju sna dok nekoga ne unište. Zlodjelima se hrane kao kruhom, nasiljem se opijaju kao vinom. Put pravednika je kao zora — sve jače sja do punog dana. A put zlikovaca je kao duboka tama — ni ne znaju na što se spotiču. Sine, obrati pažnju na moje riječi, i pažljivo slušaj što ti govorim. Ne gubi ih iz vida nikada, sačuvaj ih usred svoga srca. Jer, život su onima koji ih nalaze i zdravlje cijelom njihovom tijelu. Iznad svega čuvaj svoje srce jer iz njega život izvire. Ukloni pokvarenost iz svojih usta i prijevare sa svojih usana. Očima gledaj ravno naprijed, upri pogled ispred sebe. Pazi da ideš pravim putem, pa ćeš u svemu biti ispravan. Ne skreći ni desno ni lijevo, pa ćeš izbjeći zlo. Sine, obrati pažnju na moju mudrost, poslušaj pažljivo što sam spoznao. Tako ćeš postupati promišljeno i usne će ti govoriti razborito. Raspuštena udana žena slatkorječiva je kao med, riječi su joj ugodne kao ulje, ali na kraju je gorka kao pelin i oštra kao dvosjekli mač. Noge joj silaze u smrt, koraci joj vode u grob . Ona ne ide putem života, zastranjuje, a da i ne zna. Poslušajte me sada, sinovi, ne zanemarite moje riječi. Držite se daleko od nje, ne prilazite vratima njene kuće. Ili ćete svoj ugled dati drugima i godine svog rada okrutnima. Drugi će se domoći vašeg imetka i vaš trud će otići u tuđu kuću. Na kraju života bolno ćete jecati, tijelo će vam se potrošiti. Reći ćete: »Zašto sam mrzio odgoj? Zašto sam prezirao prijekor? Nisam slušao svoje učitelje ni pazio na njihove upute. Brzo sam se upropastio naočigled cijele zajednice.« Pij vodu iz vlastitog spremišta, koja dolazi iz tvoga bunara. Zar da ti se izvori izlijevaju u javnosti i teku ulicama kao potoci? Neka budu samo tvoji, ne dijeli ih sa strancima. Neka ti je izvor blagoslovljen! Uživaj sa ženom svoje mladosti, ljupkom srnom, dražesnom košutom. Neka te njene grudi zadovolje, a njena ljubav uvijek opija. Sine, zašto da te zaludi tuđa žena? Zašto da grliš grudi žene koja nije tvoja? Jer, BOG vidi što čovjek čini i gleda ga kamo god da ide. Zli se ulove u vlastite prijestupe, mreža grijeha čvrsto ih veže. Pogibaju jer ne prihvaćaju stegu, zbog velike ludosti, oni propadaju. Sine, ako si nekome postao jamac, ako si dao ruku i obvezao se, tada si se vezao svojim riječima i ulovio svojim obećanjem; pao si u ruke drugoga. Sine, učini ovo i oslobodi se: idi i ponizi se pred njim, moli da te oslobodi duga. Ne daj sna svojim očima, ni odmora svojim kapcima. Izbavi se kao srna od lovca, kao ptica iz ptičareve zamke. Promatraj mrava, lijenčino, gledaj što radi i postani mudar. On nema zapovjednika, upravitelja, ni vladara, a ipak ljeti sprema hranu i u vrijeme žetve sakuplja za zimu. Dokle ćeš se izležavati, lijenčino? Kad li ćeš ustati iz kreveta? Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo prekriži ruke, i siromaštvo će te zaskočiti poput pljačkaša, a oskudica poput naoružanog čovjeka. Bezvrijedna i zla osoba naokolo luta i govori laži, namiguje očima, lupka nogama, signalizira prstima, iskvarenim umom smišlja zlo, stalno stvara neprilike. Zato će ga iznenada stići nesreća; u trenu će ga satrti, neće se oporaviti. Ima šest stvari koje BOG mrzi, zapravo, sedam koje mu se gade: ohol pogled, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju nevinu krv, srce koje smišlja zle planove, noge koje žure činiti zlo, svjedok koji lažno svjedoči i osoba koja potiče svađu u obitelji. Sine, drži se zapovijedi svog oca i ne zaboravi čemu te učila majka. Uvijek ih drži na srcu, objesi ih oko svog vrata. Kad hodaš, one će te voditi, kad spavaš, one će te čuvati, kad se probudiš, one će ti govoriti. Jer, zapovijedi su kao svjetiljka, pouke kao svjetlost, a odgojne mjere put u život. One te čuvaju od zle žene, od slatkorječive preljubnice. Ne žudi za njenom ljepotom, ne daj da te zavede pogledom. Prostitutka košta komad kruha, a tuđa žena košta te života. Možeš li nositi žar u krilu a ne spaliti svoju odjeću? Možeš li hodati po žeravici a ne opeći svoja stopala? Tako je s onim koji s tuđom ženom spava; tko je dotakne, neće proći bez kazne. Lopova ne preziru ako je ukrao samo da bi glad utažio. Ako ga uhvate, platit će sedmerostruko premda ga koštalo svega što ima. Ali, tko počini preljub, nema pameti jer će sam sebe uništiti. Dobit će batine, izgubit će čast, njegova sramota ne može se ukloniti. Jer, muževa ljubomora je strašna, njegova osveta nema granica. Nikakvu naknadu neće prihvatiti, nikakav dar neće ga smiriti. Sine, drži se mojih riječi i pamti moje zapovijedi. Čini što ti govorim, pa ćeš živjeti, čuvaj moja učenja kao zjenicu oka, priveži ih sebi za prst, upiši ih u svoje srce. Reci mudrosti: »Budi mi sestra!«, a razumu: »Budi moj rođak!« Oni će te čuvati od tuđe žene, od slatkorječive preljubnice. Jednom sam s prozora svoje kuće gledao van, kroz rešetku. Promatrao sam neiskusnu mladež i primijetio mladića bez pameti. Hodao je ulicom kraj njenog ugla i krenuo prema kući grešne žene. Bio je suton, pri kraju dana, i spuštala se noćna tama. Ususret mu je izašla žena odjevena kao prostitutka, s lukavim namjerama. Bila je raspuštena i drska, nije se držala svoga doma. Čas na ulici, čas na trgu, na svakom je uglu vrebala. Mladića je dohvatila i poljubila pa mu besramno rekla: »Imam mesa od žrtve slavljenice, ispunila sam svoje zavjete. Zato sam ti izašla u susret, željno sam te tražila i našla. Ukrasila sam krevet lijepim pokrivačima, plahtama od egipatskog platna, namirisala sam ga smirnom, alojom i cimetom. Hajde da do jutra ljubav vodimo, da se ljubavlju naslađujemo! Muža mi nema kod kuće, na dalek put je otišao. Ponio je sa sobom puno novca i neće ga biti barem dva tjedna .« Nagovorila ga je uvjerljivim riječima, slatkorječivošću ga je zavela. Nepromišljeno je za njom krenuo, kao što vol ide na klanje, kao što jelen upada u stupicu, pa mu strijela probode utrobu, kao ptica koja ulijeće u zamku, ne znajući da će ga koštati života. Zato me slušajte, sinovi, obratite pažnju na moje riječi! Ne dajte srcu da skrene na putove grešne žene, nemojte zalutati na njezine staze. Jer, mnoge je ona uništila, brojne žrtve je uzela. Njena kuća je put do groba koji se spušta u odaje smrti. Poslušajte, Mudrost zove! Da, Razum diže svoj glas! Na uzvisinama, uz cestu i na križanjima stoji. Kraj gradskih vrata, na ulazima viče: Ljudi, vas dozivam, ljudski rod pozivam! Vi, neiskusni, naučite se razboritosti, vi, nerazumni, naučite se razumnosti! Slušajte, govorit ću što je bitno, reći ću što je ispravno. Moja usta govore istinu, moje usne preziru laž. Sve što kažem je ispravno, nema ništa iskrivljeno ni lažno. To je jasno onima koji razumiju, ispravno onima koji znaju. Uzmite moje pouke umjesto srebra i znanje umjesto čistog zlata. Dragocjenija je mudrost od dragulja, što god poželite, nije joj ravno. Ja, Mudrost, s razboritošću stanujem, znanje i promišljenost posjedujem. Strahopoštovanje prema BOGU znači mrziti zlo. Mrzim oholo hvalisanje, zle planove i prijevarne govore. Imam dobre savjete i zdrav razum, imam spoznaju i snagu. Pomoću mene kraljevi vladaju i vladari donose dobre zakone. Po meni upravitelji vladaju; svi oni koji dobro upravljaju. Volim one koji mene vole, a nalaze me koji me traže. Kod mene su bogatstvo i čast, trajno imanje, pošteno stečeni. Moj plod je bolji od suhog zlata, moj prinos vredniji od čistog srebra. Ja idem putem pravednosti, hodam po stazama pravde. Bogatstvo darujem onima koji me vole, blagom ispunjavam njihove riznice. BOG me stvorio na početku, kao svoje prvo, pradavno djelo. U davninama sam oblikovana, u početku, prije postanka svijeta. Rođena sam prije oceana, dok nije bilo izvora voda. Prije brda i planina bila sam rođena, kad Bog još nije stvorio zemlju i polja, prije zemaljskog praha. Bila sam ondje kad je postavio nebesa, kad ih je horizontom razdvojio od oceana, kad je stavio oblake na nebo, kad je otvorio podzemne izvore, kad je odredio granice moru, da ne ide dalje nego što je rekao, kad je temelje zemlje položio. Bila sam kraj njega kao dijete , njegova radost iz dana u dan. I ja sam uz njega bila uvijek vesela, radujući se njegovom svijetu i radujući se ljudskom rodu. Djeco, sada me poslušajte, blago onima koji se mene drže. Primite pouku i budite mudri, nemojte je zanemariti. Blago onome tko me sluša, svaki dan na mojim vratima bdije i kraj mojih vratnica čeka. Jer, tko me nađe, život nalazi i BOŽJU naklonost stječe. A tko me odbaci, sebi šteti, tko me mrzi, smrt voli. Mudrost je sagradila svoju kuću, učvrstila je sa sedam stupova. Pripremila je meso zaklanih životinja, vino umiješala i stol postavila. Poslala je sluškinje da upute poziv s najvišeg mjesta u gradu: »Svratite k meni, neiskusni!« A onima bez pameti govori: »Dođite, jedite moj kruh i pijte vino koje sam pripremila. Ostavite ludost i živite, putem razuma krenite!« Tko ispravlja rugaoca, uvredu prima, tko opominje zlikovca, nastrada. Ispravi rugaoca i zamrzit će te, opomeni mudroga i zavoljet će te. Pouči mudroga i bit će još mudriji, uputi onoga koji živi ispravno, i još će više znanja imati. Mudrost počinje strahopoštovanjem prema BOGU, a poznavanje Svetoga donosi razumijevanje. Ja sam Mudrost, po meni ti se dani umnožavaju i godine se tvome životu nadodaju. Ako si mudar, imat ćeš koristi, ako se rugaš, sam ćeš ispaštati. A Ludost je raspuštena, neiskusna i ništa ne zna. Sjedi pred vratima svoje kuće, ili na mjestu povrh grada, i doziva prolaznike koji gledaju svoje poslove. »Svratite k meni, neiskusni!« A onima bez pameti govori: »Ugodna je ukradena voda, slastan je ukradeni kruh!« A oni ne znaju da kod nje duhovi mrtvih borave, da njeni gosti duboko u svijetu mrtvih leže. Ovo su Salomonove izreke: Mudar sin veseli oca, a glup sin žalosti majku. Nepošten dobitak nije na korist, a poštenje izbavlja od smrti. BOG ne dopušta da pravedni gladuju, dok apetite zlih neće zadovoljiti. Lijene ruke uzrokuju siromaštvo, a vrijedne ruke donose bogatstvo. Mudar sin ljeti sakuplja usjeve, a sramotan sin spava u vrijeme žetve. O pravednima se lijepo govori, a govor zlih skriva zle namjere. Pravednika pamte kao blagoslov, a zloga brzo zaboravljaju. Mudra osoba prima pouke, a brbljava budala propada. Tko živi pošteno, živi spokojno, a tko je nepošten, bit će otkriven. Tko namiguje , stvara nevolje, a otvorena kritika donosi mir. Usta pravednika izvor su života, a usta zloga skrivaju zle namjere. Mržnja potiče sukobe, a ljubav pokriva sve prijestupe. Usta razumne osobe mudro govore, a leđa nerazumne primaju batine. Mudri gomilaju znanje, a brbljave budale nevolje. Bogatstvo je zaštita bogatome, a siromaštvo propast siromašnome. Pravedni stvaraju za život, a zli stvaraju samo grijeh. Tko prima pouku, ide putem života, a tko odbacuje opomenu, vodi druge na stranputicu. Tko skriva mržnju, lažljivac je, a još je gora budala koja širi klevete. Tko puno priča, stvara sukobe, a tko pazi što govori, razuman je. Riječi pravednika su poput čistog srebra, a misli zloga su bezvrijedne. Riječi pravednika na korist su mnogima, a budale ginu jer nemaju pameti. BOŽJI blagoslov donosi bogatstvo i ne prati ga nikakva muka . Budala uživa čineći zlo, a pametan uživa u mudrosti. Zloga će snaći ono čega se boji, a pravedan će dobiti ono što želi. Kad oluja prolazi, zle odnosi, a pravedni zauvijek čvrsto stoje. Što je ocat zubima, a dim očima, to je ljenjivac svojim poslodavcima. Strahopoštovanje prema BOGU produžuje život čovjeku, a zlima se život skraćuje. Ostvaruje se nada pravednih, a propada nada zlih. BOŽJI put zaštita je poštenima, ali uništenje zločincima. Pravedni nikada neće biti uklonjeni, a zli neće ostati u obećanoj zemlji. Usta pravednoga mudro govore, a izopačen jezik bit će odsječen. Usne pravednih znaju što je ispravno, a usta zlih samo što je izopačeno. BOGU su mrske lažne mjere, a zadovoljan je točnim utezima. Ohole prati sramota, a ponizne mudrost. Časne ljude vodi poštenje, a prijevarne uništava varljivost. Bogatstvo ne vrijedi na sudnji dan, a pravednost izbavlja od smrti. Pravednost ravna put nedužnome, a zli propada zbog svoje zloće. Pravednost izbavlja poštene, a prijevarne hvata njihova pohlepa. Kad zli umre, propada mu nada; uzalud se uzdao u bogatstvo. Pravednik je izbavljen iz nevolje, dok zlikovac u istu upada. Bezbožnik riječima uništava bližnjega, a pravednik se znanjem spašava. Kad napreduju pravedni, grad se veseli, i kad zli propadaju, ljudi kliču. Zbog blagoslova čestitih, grad će biti izgrađen, a zbog riječi zlih ljudi, bit će razoren. Čovjek bez pameti ruga se bližnjemu, a pametan čovjek šuti. Tko naokolo ogovara, tajne otkriva, a pouzdan čovjek tajne čuva. Narod bez vodstva propada, a siguran je s mnogim savjetnicima. Tko jamči za drugoga, loše prolazi, a tko ne jamči, bezbrižan će biti. Ljubazna žena stječe poštovanje, a nasilan muškarac samo bogatstvo. Dobra osoba sebi čini dobro, a okrutna si nanosi štetu. Zla osoba prima lažnu dobit, a tko čini pravdu, prima pravu nagradu. Tko je postojan, u pravednosti ide u život, a tko ide za zlom, srlja u propast. Zlonamjerni ljudi mrski su BOGU, a dragi su mu koji žive čestito. Zli sigurno neće proći nekažnjeno, a pravedni će biti oslobođeni. Zlatni prsten na svinjskoj njuški; takva je lijepa žena bez pameti. Želje pravednih uvijek izlaze na dobro, a zli uvijek mogu očekivati kaznu. Jedan daje obilno i sve više stječe, a drugi škrtari i završi u neimaštini. Darežljiva osoba postaje imućnija, i tko daje drugima, njemu će se dati. Tko zadržava žito , proklinju ga, a tko ga prodaje, blagoslivljaju ga. Tko teži za dobrim, naklonost nalazi, a tko traži zlo, ono ga i snalazi. Tko se pouzdaje u bogatstvo, uvenut će, a pravedni cvatu kao zelene biljke. Tko obitelji stvara nevolje, ništa ne nasljeđuje . Budala će biti sluga mudrome. Plod pravednih je kao stablo života i mudri pridobivaju ljude. Ako pravedni već na zemlji primaju što zaslužuju, koliko će više zlikovci i grešnici. Tko voli stegu, voli učiti, a glupan mrzi opomenu. Dobri ljudi stječu BOŽJU naklonost, a zlonamjerne BOG osuđuje. Zli ljudi ne nalaze sigurnost, a pravedni su duboko ukorijenjeni. Vrijedna žena je poput krune svome mužu, a sramotna mu je kao bolest u kostima. Misli pravednika su pravedne, a savjeti zlih su prijevarni. Riječi zlikovaca su kao smrtna zamka, a čestiti se svojim govorom izbavljaju. Zli propadaju i više ih nema, a loza pravednoga se nastavlja. Pametnog čovjeka ljudi pohvaljuju, a pokvareni um preziru. Bolje je biti malen i imati slugu nego se praviti velik, a nemati ni kruha. Pravedni brinu za svoje životinje, a zli su prema njima okrutni. Tko zemlju obrađuje, imat će obilje hrane, a oni bez pameti, tlapnjama se bave. Žudnje zlih postaju im zamke, a pravednici imaju čvrsto korijenje. Zli upada u zamku svojih zlih riječi, a pravednik se izbavlja iz nevolje. Čovjek će primiti prema onome što govori, kao što prima prema onome što radi. Budala misli da je u pravu, a mudar sluša savjete. Budala se odmah naljuti, a pametan zanemaruje uvrede. Tko istinu govori, služi pravdi, a lažan svjedok govori laži. Riječi nekih ljudi ranjavaju poput mača, a riječi mudrih iscjeljuju. Istina ostaje zauvijek, a laži samo za tren. Prijevarno je srce onih koji smišljaju zlo, a radosno onih koji zagovaraju mir. Pravedne ne snalaze nesreće, a zli upadaju u mnoge nevolje. BOGU su mrske lažljive usne, a dragi su mu ljudi od riječi. Pametan čovjek šuti o svojem znanju, a glupan razglašava svoju glupost. Vrijedne ruke dolaze na vlast, a lijenost vodi u prisilan rad. Briga čovjeka opterećuje, a lijepa riječ ga raduje. Pravednik usmjerava svog prijatelja, a zlikovci vode na krivi put. Ljenjivac ne peče svoju lovinu, a vrijedan čovjek stječe blago. Pravednost je put u život; staza na kojoj nema smrti. Mudar sin sluša očeve pouke, a bahati ne prima ni opomene. Riječi dobrog čovjeka donose mu dobro, a podmukli ljudi žude za nasiljem. Tko pazi što govori, život svoj čuva, a tko govori nesmotreno, stradava. Lijeni žude, a ništa ne dobivaju, dok se želje marljivih obilno ispunjavaju. Pravedni mrze lažljive riječi, a zli se brukaju i sramote. Pravednost čuva čestitoga, a zlo uništava grešnika. Netko se pravi bogatim, a nema ništa. Drugi se pravi siromašnim, a ima veliko bogatstvo. Bogati plaća otkupninu za svoj život, a siromašnome nitko ne prijeti. Divno sjaji svjetlost pravednih, a gasi se svjetiljka zlih. Oholost uzrokuje svađe, a mudri prihvaćaju savjete. Brzo stečeno bogatstvo nestaje, a tko pomalo zarađuje, ima sve više. Predugo nadanje slama srce, a ispunjena želja izvor je života . Tko prezire pouku, propada, a tko poštuje zapovijed, nagradu prima. Pouka mudrih je izvor životni — izbavlja od smrtonosnih zamki. Osobe zdravog razuma su poštovane, a nepouzdani su na putu propasti. Pametan u svemu postupa promišljeno, a budala izvaljuje budalaštine. Nepouzdani glasnik donosi nevolje, a pouzdani poslanik pomirenje. Tko stegu ne prihvaća, snalazi ga siromaštvo i sramota, a tko prihvaća opomene, stječe poštovanje. Ispunjena želja duši je slatka. Budali je mrsko ostaviti se zla. Tko je s mudrima, mudar postaje, a tko se druži s budalama, štetovat će. Nesreća progoni grešnike, a napredak stiže pravedne. Dobar čovjek ostavlja nasljedstvo unucima, a grešnikovo bogatstvo pripast će pravednima. Siromahovo polje može dati puno hrane, ali nepravda mu sve odnese. Tko šibu štedi, svoje dijete ne voli, a tko ga voli, pod stegom ga drži. Pravednik ima hrane koliko god želi, dok zli ostaje praznog trbuha. Mudra žena gradi svoj dom, a nerazumna ga ruši svojim postupcima. Tko živi ispravno, poštuje BOGA, a tko postupa prijevarno, prezire ga. Riječi budala zavređuju im batine, a riječi mudrih pružaju im zaštitu. Gdje nema volova, prazna je žitnica, jer njihovom se snagom obilna žetva dobiva. Pouzdan svjedok ne laže, a lažni svjedok sipa laži. Rugalac uzalud traži mudrost, a razuman čovjek lako stječe znanje. Drži se dalje od budale, jer od nje nećeš ništa naučiti. Mudrost je pametnoga da zna što čini, a glupost budale njega samog zavodi. Budale se rugaju naknadi za grijeh, a čestiti su spremni izvršiti naknadu. Srce poznaje svoju tjeskobu i nitko drugi ne zna njegovu radost. Kuća opakih bit će razorena, a dom čestitih će napredovati. Neki se put čovjeku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt. Čovjek žalosnog srca može se smijati, ali poslije radosti ostaje žalost. Pokvareni će dobiti što su zaslužili, a dobri će biti nagrađeni za svoja djela. Naivan čovjek svašta povjeruje, a pametan promišlja svoje korake. Mudri su oprezni i klone se zla, a budale su neoprezne i raspuštene. Nagli ljudi čine gluposti i spletkari su omraženi. Budale prihvaćaju glupost, a pametne krasi znanje. Zli će se pokloniti pred dobrima i opaki pred vratima pravednika. Siromah je mrzak i susjedima, a bogataš ima mnogo prijatelja. Tko prezire bližnjega, grijeh počinja, a blagoslovljen je tko daje siromašnima. Zlonamjerni odlaze na krivi put, a dobronamjerni nalaze ljubav i vjernost. Naporan rad donosi dobit, a prazne priče stvaraju manjak. Bogatstvo je kruna mudrih, a glupost je vijenac glupih. Pouzdan svjedok živote spašava, a onaj koji laže šteti drugima. Tko poštuje BOGA, sigurnost uživa, a i djeca su mu zaštićena. Tko poštuje BOGA, nalazi pravi život i ne upada u zamke smrti. Kraljeva slava je brojan narod, a bez podanika vladar propada. Strpljivi imaju puno razumijevanja, a nagli ljudi skloni su ludostima. Mirno srce tijelu daje zdravlje, a od zavisti trunu kosti. Tko tlači siromašnoga, vrijeđa njegovog Stvoritelja, a tko daje potrebitom, iskazuje mu čast. Zlikovca će poraziti vlastito zlo, a pravednik je zaštićen svojim poštenjem. Mudrost boravi u glavi razumnoga, a budale za nju ne znaju. Pravednost čini narod odličnim, a grijeh mu donosi sramotu. Mudar službenik ima kraljevu naklonost, a sramotnoga snalazi kraljev gnjev. Blag odgovor ljutnju smiruje, a gruba riječ je raspiruje. Jezik mudrih čini znanje privlačnim, a usta glupana sipaju gluposti. BOŽJE oči su posvuda, motre i zle i dobre. Ljubazan jezik izvor je života, a pokvaren jezik satire duh. Budala prezire roditeljsku stegu, a pametan prihvaća opomenu. U kući pravednoga ima puno blaga, a prihodi zloga donose nevolje. Usne mudrih šire znanje, a budale za to nisu sposobne. BOG mrzi žrtve opakih, a voli molitve čestitih. BOG mrzi ono što čine zli ljudi, a voli one koji teže pravednosti. Stroga kazna čeka onoga tko zastranjuje, a tko mrzi opomenu, poginut će. I boravišta mrtvih BOGU su vidljiva, a koliko više ljudska srca. Izrugivači ne vole opomene i ne pitaju mudre za savjete. Veselo srce vedri lice, a žalosno srce slama duh. Razumni ljudi traže znanje, a bezumni se glupostima hrane. Siromašnima je čitav život težak, ali vedro srce uvijek može uživati . Bolje je imati malo i poštovati BOGA nego imati puno s mnogim brigama. Bolji je obrok od povrća gdje je ljubav nego od najboljeg mesa gdje je mržnja. Nagli ljudi uzrokuju prepirke, a strpljivi smiruju svađe. Staza lijenoga puna je trnja, a pravednikov put ravna je cesta. Mudra djeca vesele roditelje, a nerazumna ih preziru. Glupost je radost nepromišljenom, a pametan ide pravim putem. Bez savjetovanja, planovi propadaju, a uz više savjetnika, uspijevaju. Ljudi se vesele kad dobro odgovore. Kako je dobra prava riječ u pravo vrijeme! Staza života mudre vodi naviše da ne bi sišli u smrtno područje . BOG ruši kuću ohologa, a štiti imetak udovice. BOGU su mrske zle namjere, a drage su mu ljubazne riječi. Tko nepošteno stječe, ugrožava ukućane, a tko mrzi mito, živjet će. Pravedan prije odgovora promisli, a iz usta zloga izlijeću pakosti. BOG je daleko od zlih, a čuje molitve pravednih. Vedro lice raduje srce i dobre vijesti daju novu snagu tijelu. Tko sluša opomene, koje čuvaju život, ubraja se među mudre. Tko odbija pouku, sebi šteti, a tko prihvaća opomenu, postaje razumniji. Mudrost te uči strahopoštovanju prema BOGU. Moraš biti ponizan da bi primio čast. Čovjek može smišljati što će reći, ali samo BOG mu može dati prave riječi. Čovjeku se čini da ispravno postupa, ali BOG njegove motive provjerava. Povjeri BOGU sve što radiš, i tvoji će planovi biti uspješni. BOG je sve načinio sa svrhom, pa i zlikovca za dan kazne. BOGU su mrski bahati stavovi; znajte da neće proći nekažnjeno. Ljubav i vjernost uklonit će krivnju, a poštovanjem BOGA izbjegava se zlo. Kad su BOGU dragi čovjekovi postupci, čak i njegovi neprijatelji mogu se pomiriti s njim. Bolje je imati malo a pošteno zarađeno, nego veliko bogatstvo a stečeno nepošteno. Čovjek planira svoj put, ali BOG mu usmjerava korake. S kraljevih usana dolaze božanske odluke. Njegova usta vjerno pravdu donose. Točne mjere i utezi dolaze od BOGA. On je odredio poštene trgovačke prakse. Nepravda je mrska kraljevima jer se pravdom učvršćuje vlast . Kralju je drago čuti istinu i voli one koji je govore. Kraljeva srdžba donosi smrt, ali mudar čovjek zna je umiriti. Kad se kraljevo lice ozari, svima je život bolji, a njegova je naklonost kao proljetna kiša. Koliko je bolje steći mudrost nego zlato i poželjnije steći razumijevanje nego srebro! Put čestitoga zaobilazi zlo; tko pazi na svoj put, čuva si život. Oholost vodi u propast, a bahatost uzrokuje pad. Bolje biti ponizan i siromašan nego dijeliti plijen s oholima. Tko ozbiljno promišlja, napredovat će, i sretan je tko se u BOGA pouzdaje. Tko mudro razmišlja, nazivaju ga pametnim, i tko vješto govori, dobar je učitelj. Mudrost je izvor života onome tko je ima, a glupost je kazna glupanima. Um mudroga upravlja njegovim govorom i čini mu riječi uvjerljivima. Ljubazne riječi su kao med, nepcu slatke i tijelu ljekovite. Neki put čini se pravim, a na kraju vodi u smrt. Apetit je dobar za radnika jer ga glad potiče na rad. Ništarija smišlja zle naume, a govor mu je poput vatre. Pokvaren čovjek izaziva svađe i ogovarač rastavlja prijatelje. Nasilnik zavodi bližnjega i vodi ga putem koji ne valja. Tko namiguje, smišlja nešto kvarno, a tko stišće usne, radi neko zlo. Sijeda kosa je kao kruna slave, a stječe se pravednim življenjem. Koga je teško naljutiti, bolji je od moćnika, i tko se zna suzdržati, bolji je od osvajača. Ljudi rade ždrijeb tražeći odgovore , a kako će on pasti, to BOG određuje. Bolje komad suhog kruha u miru nego gozba u kući gdje se svađaju. Mudri sluga bit će gospodar sramotnom sinu i primit će nasljedstvo kao jedan od braće. Vatrom se provjerava srebro i zlato, a BOG provjerava kakvo je srce. Tko rado sluša zle govore, zločinac je. Tko rado sluša klevete, lažljivac je. Tko se ruga siromašnome, vrijeđa njegovog Stvoritelja, i tko se tuđoj nesreći raduje, neće proći bez kazne. Stari se ponose svojim unucima, a djeca svojim roditeljima. Pametne riječi ne pristaju ništarijama, a još manje lažljive riječi plemenitima. Podmititelju je mito kao čarolija: kamo god se okrene, uspijeva. Tko oprosti uvredu, osnažuje prijateljstvo, a tko je stalno spominje, prekida ga. Opomena više pogađa pametnoga nego budalu sto udaraca. Zli uvijek podižu pobune, zato ih stižu okrutne kazne. Bolje naići na medvjedicu kojoj su oteli mlade nego na budalu koja radi budalaštine. Tko na dobro zlom uzvrati, zlo mu iz kuće neće otići. Početak prepirke je poput otvaranja brane, zato stani prije nego izbije svađa. Oslobađati krive i osuđivati nedužne — BOG jednako mrzi oboje. Nema smisla da budala plati obrazovanje kad nema pameti za učenje. Prijatelj uvijek pokazuje ljubav, a u nevolji postaje kao brat. Čovjek bez pameti pruža ruku i jamči za dug drugoga. Tko voli grijeh, voli svađu. Tko bahato priča, propast priziva. Pokvareno srce ne nalazi sreću, a prijevaran jezik upada u nevolju. Jadan je otac budale; nema čemu da se raduje. Veselo srce daje zdravlje, a potišten duh tijelo iscrpljuje. Zli prima mito u potaji da putove pravde iskrivi. Pametan gleda što je mudro, a oči ludoga gledaju posvuda. Blesav sin žalosti svoga oca i ljuti majku koja ga je rodila. Ne valja kažnjavati nedužnoga, ni tući čestitog službenika. Pametan čovjek štedi riječi i razuman ima mirnu narav. I budala se čini mudrim, kad šuti, i pametnim, kad ništa ne govori. Oni koji se odvajaju, paze da sebi ugode, ljute se kad im drugi daju savjete. Budala ne želi ništa praktično naučiti, već samo svoje mišljenje izreći. Tko čini zlo, bit će omražen. Tko postupa nečasno, bit će osramoćen. Riječi mogu biti kao duboke vode, kao potok koji teče i izvor mudrosti. Nije dobro biti pristran krivima jer se nedužnima uskraćuje pravda. Budaline riječi započinju svađe i kao da njima traži batine. Budala govorom sam sebe upropaštava, vlastitim riječima zamku si postavlja. Riječi ogovarača su kao slatki zalogaji, o kako ih ljudi vole progutati. Tko je nemaran na poslu, brat je onome koji uništava. BOŽJE ime je kao čvrsta kula kojoj pravednici trče i sigurnost nalaze. Bogataš si o svojem bogatstvu umišlja da je utvrđeni grad s visokim zidinama. Ohol čovjek brzo će propasti, a ponizan će čast primiti. Tko odgovara prije nego što sasluša, čini glupost i sramoti se. Vedar duh podiže čovjeka u bolesti, no ako je duh slomljen, nema mu pomoći. Pametan um stječe znanje i uši mudrih traže znanje. Dar čovjeku otvara vrata i pruža pristup velikanima. Tko prvi iznese svoj slučaj, ispravnim se doima dok ga drugi ne ispita. Korištenjem ždrijeba rješavaju se sporovi, čak i kad su u sukobu moćni protivnici. Uvrijeđen brat jači je od utvrđenoga grada, a sporovi razdvajaju ljude kao vrata tvrđave. Čovjek se hrani plodom usana; ono što govori, time će se nasititi. Život i smrt u vlasti su jezika. Oni koji vole govoriti, snosit će odgovarajuće posljedice. Tko je našao ženu, našao je dobro, BOŽJU je naklonost stekao. Siromah ljubazno umoljava, a bogataš grubo odgovara. Ima prijatelja koji se vole družiti, ali pravi je prijatelj od brata bliskiji. Bolje biti siromašan i pošten nego lažljivac i budala. Entuzijazam bez znanja ne valja, a tko žuri, puno griješi. Budala se sam upropasti, a onda se na BOGA ljuti. Bogataš stječe mnogo prijatelja, a siromaha prijatelj napušta. Lažni svjedok neće proći nekažnjeno; lažljivac neće izbjeći kaznu. Mnogi se ulaguju uvaženim ljudima i svatko želi biti prijatelj darežljivima. Siromah je mrzak i svojoj rodbini, a još više ga se klone prijatelji. Kad mu zatrebaju, oni se ne odazivaju. Tko stječe mudrost, voli sebe, i tko čuva znanje, napreduje. Lažni svjedok bit će kažnjen; lažljivac će biti uništen. Nije primjereno da budala živi u raskoši, a još manje da rob vlada nad vladarima. Pametan čovjek ne ljuti se lako, a preko uvrede časno je prijeći. Kraljev bijes je poput lavlje rike, a njegova naklonost kao rosa biljkama. Glup sin propast je za svog oca, a svadljiva žena je poput neprestanog prokišnjavanja. Kuća i bogatstvo nasljeđuju se od roditelja, a mudra supruga je od BOGA. Lijenost donosi dubok san i lijenčina ostaje gladan. Tko sluša zapovijedi, živjet će, a tko ne pazi kako živi, poginut će. Tko daje siromašnome, BOGU posuđuje, i on mu uzvraća za dobro djelo. Odgajaj svoje dijete dok ima nade; ne dopusti da se upropasti. Nagao čovjek treba snositi posljedice; ako ga jednom izbaviš, morat ćeš ponovo. Slušaj savjet i pouku prihvati, pa ćeš s vremenom mudar postati. Čovjek ima mnoge zamisli, ali ostvarit će se BOŽJI naumi. Od čovjeka se traži odanost. Bolje je biti siromah nego lažljivac. Tko poštuje BOGA nalazi pravi život; spokojan je i ne snalaze ga nevolje. Ljenjivcu se ne da ni jesti; neće ruku od zdjele do usta podići. Udari drznika, pa će se i blesav opametiti. Ukori pametnoga, i on će odmah naučiti. Tko krade od roditelja i tjera ih iz njihovog doma, sramotan je i nečastan sin. Sine, ako prestaneš slušati pouke, odlutat ćeš od mudrosti. Pokvaren svjedok ruga se pravdi i opaki vole zlo okusiti. Kazna je spremna za drznika i batina za leđa budale. Vino potiče izrugivanje, a žestoko piće sukobe; nije mudro napiti se. Bijesan kralj je poput ričućeg lava; tko ga izazove, život mu je u opasnosti. Časno je svađu izbjeći, ali svaki glupan će je započeti. Ljenjivac neće orati kada treba pa nema što žeti kada dođe žetva. Ljudske misli su kao duboke vode, ali pametan čovjek može ih zahvatiti. Mnogi ljudi tvrde da su pouzdani, ali tko će zaista naći čovjeka od povjerenja? Pravedan čovjek živi čestito i njegova su djeca blagoslovljena. Kad kralj razmatra sudske slučajeve, svako zlo on raspoznaje. Tko može reći da mu je savjest čista i da je slobodan od grijeha? Nepošteno vaganje i nepošteno mjerenje — BOG mrzi oboje. I dijete se poznaje po postupcima; je li mu ponašanje dobro i ispravno. Uši koje čuju i oči koje vide — BOG je stvorio oboje. Ne budi spavalica, jer ćeš osiromašiti, budi se i radi, pa ćeš imati što jesti. »Ne valja! Skupo je!« govori kupac, a kad ode, hvali se kupovinom. Postoji zlato i drago kamenje, ali razborite riječi su najdragocjenije. Ako netko jamči za strančev dug, uzmi mu ogrtač kao zalog. Prijevarom stečen kruh isprva je sladak, ali u ustima se pretvara u pijesak. Savjetovanjem se ostvaruju planovi; uz dobre savjetnike rat povedi. Tko ogovara, tajne otkriva, zato se kloni brbljavca. Tko prokune svog oca ili majku, svjetiljka mu se gasi u mraku. Kad je imovina na početku brzo stečena, na kraju neće biti blagoslovljena. Nemoj reći: »Vratit ću ti za zlo!« Sačekaj BOGA, i on će te izbaviti. BOGU su odvratni krivi utezi i mrska mu je netočna vaga. BOG upravlja čovjekovim koracima; nitko ne zna tijek svoga života. Nemoj olako nešto Bogu obećati, a zatim zbog svog zavjeta žaliti. Mudar kralj odvaja zle, a zatim ih satire. Čovjekov životni dah BOGU je kao svjetiljka kojom istražuje dubine njegovog bića. Odanost i vjernost čuvaju kralja. Odanost učvršćuje njegovo prijestolje. Mladiće krasi snaga, a starce sijeda glava. Jakim batinama izbacuje se zlo i udarcima čisti dubina bića. BOG upravlja kraljevim odlukama kako želi; usmjerava ih kao što kanali usmjeravaju vodu. Čovjek misli da sve dobro čini, ali BOG prosuđuje kakvi su mu motivi. Ispravno i pravedno postupanje njegovog naroda, to je BOGU draže nego prinošenje žrtava. Ohole oči i nadmeno srce — grijesi su koji vode zlikovce. Marljivo planiranje vodi u blagostanje, a brzopletost dovodi do neimaštine. Bogatstvo, stečeno lažima, brzo isparava i smrt priziva. Opake će odnijeti njihovo nasilje jer odbijaju postupati pravedno. Krivac ide krivim putem, a nedužan postupa ispravno. Bolje je stanovati na uglu krova nego u kući gdje je svadljiva žena. Zao čovjek žudi za zlom i nema milosti prema drugome. Kad se drznik kazni, nerazumnik pouku izvlači. Kad se mudroga pouči, on još više nauči. Pravedni Bog promatra dom zlikovaca, a zatim zlikovce u propast baca. Tko začepi uši na vapaj siromašnih, i sam će vapiti, a nitko ga neće čuti. Potajan dar otklanja ljutnju, a potajni mito žestoku srdžbu. Pravedni uživaju činiti što je pravo, a zločinci se toga užasavaju. Tko odluta s puta razuma, brzo završava u društvu pokojnika. Tko voli užitke, taj će osiromašiti; tko se voli bogato gostiti , neće se obogatiti. Zli ljudi otkup su za pravedne, a nevjerni za čestite. Bolje je živjeti sam u pustinji nego sa ženom svadljive naravi. U kući mudroga pohranjene su vrijednosti, a budala odmah sve potroši. Tko za dobrotom i pravdom teži, život, pravdu i čast nalazi. Mudar čovjek može grad pun ratnika napasti i oboriti zidine u koje su se uzdali. Tko pazi što govori, nevolje se kloni. »Rugalac« zovu drznika; jako bahato se ponaša. Ljenjivca ubija njegova žudnja jer mu ruke bježe od posla. On stalno žudi za stvarima, a pravedan daje bez ustezanja. Odvratna je žrtva koju zlikovci nude, a kamoli kad je zlonamjerno prinose! Lažan svjedok bit će uhvaćen i kažnjen, a onaj tko ga pažljivo sluša, pobijedit će kad progovori. Zao čovjek nastupa hrabro, ali čestit zna njegove namjere. Nema takve mudrosti ni umnosti koje bi BOGA nadvladale. Konjaništvo se oprema za dan boja, ali samo od BOGA dolazi pobjeda. Ugled je poželjniji od velikog bogatstva, čast je bolja od srebra ili zlata. Bogatima i siromašnima ovo je zajedničko: BOG je taj koji ih je stvorio. Pametan vidi opasnost pa se sklanja, a glupan ide dalje i nastrada. Nagrada za poniznost i poštovanje BOGA je bogatstvo, čast i pravi život. Put pokvarenih posut je trnjem i zamkama, a tko se čuva, drži se daleko od njih. Odgoji dijete kako treba živjeti, pa ni u starosti neće zastraniti. Bogati vladaju siromašnima, a dužnik je rob zajmodavcu. Tko sije nepravdu, žanje nevolju, i doći će kraj njegovom tlačenju. Darežljivi ljudi bit će blagoslovljeni jer svoju hranu dijele sa siromašnima. Otjeraj rugaoca i neće biti sukoba, prestat će svađe i uvrede. Tko ima čisto srce i ljubazne usne, kralj će mu biti prijatelj. BOG pazi na riječi istine, a riječi nevjernih opovrgava. Ljenjivac neće iz kuće pa govori: »Vani je lav! Mogao bih poginuti!« Govor preljubnice je kao duboka jama; onaj na koga se BOG ljuti u nju pada. Djeca su sklona ludiranju, ali kazne to ispravljaju. Tko ugnjetava siromašne da bi se obogatio, i tko poklanja bogatima, snaći će ga neimaština. Naćuli uši i slušaj riječi mudrih, usredotoči se na moje pouke. Bit će ti zadovoljstvo ako ih zapamtiš i ako ih uvijek budeš znao citirati. Da bi se pouzdao u BOGA, danas ću ih tebi prenijeti. Napisao sam ti trideset izreka, koje sadrže savjete i znanje, da te naučim što je ispravno i istinito, da možeš pravilno odgovoriti onome tko te poslao. Ne iskorištavaj jadne samo zato što su jadni, i nemoj ih uništavati na sudu. Jer, BOG će voditi njihovu parnicu i uzet će život onima koji od njih uzimaju. Nemoj biti prijatelj svadljivom čovjeku, i ne druži se s onima koji lako planu da ne pokupiš njihovu naviku i da se ne uloviš u zamku. Nemoj pružati svoju ruku da bi jamčio za tuđe dugove. Ako ne budeš mogao platiti, i tvoj krevet će odnijeti. Ne pomiči drevnu među koju su postavili tvoji preci. Znaš li čovjeka koji izvrsno radi svoj posao? Takav će služiti kraljevima, a ne običnim ljudima. Kad sjedneš i jedeš s vladarom, zamijeti ono što je pred tobom. Suzdržavaj se pri jelu ako imaš veliki apetit. Ne žudi za vladarevim poslasticama jer možda te iskušava. Ne muči se da bi se obogatio, nego budi mudar i obuzdaj se. U tren oka bogatstvo nestane, narastu mu krila i odleti kao ptica. Nemoj jesti kod škrca; ne žudi za njegovim poslasticama. Jer, on je proračunat; »Jedi i pij!« kaže ti, ali tako ne misli. Povratit ćeš ono malo što si pojeo i uzalud si hvalio njegovo jelo. Ne pokušavaj budalu poučiti jer će prezreti tvoje mudre riječi. Ne pomiči drevnu među i ne otimaj zemlju siročadi. Jer, jak je njihov Branitelj i zastupat će ih protiv tebe. Usredotoči se na pouku i slušaj mudre riječi. Ne boj se svoje dijete strogo odgajati; od malo batina neće umrijeti. Batinom ga kažnjavaš, ali od smrti ga spašavaš. Sine, budeš li mudar, ja ću biti radostan. Svim srcem ću se veseliti kad budeš istinito govorio. Ne zavidi nikad grešnicima, nego uvijek poštuj BOGA. Jer, čeka te dobra budućnost, i tvoja nada neće propasti. Zato slušaj, sine, budi mudar i usmjeri srce na pravi put. Ne druži se s onima koji se oblokavaju ili obžderavaju, jer pijanice i proždrljivci postaju siromašni, previše spavaju i u dronjcima završavaju. Slušaj svog oca, svog roditelja, i cijeni svoju majku kad ostari. Kupi istinu i nemoj je prodati; stekni mudrost, pouku i spoznaju. Sretan je otac pravedne osobe, raduje se što ima mudro dijete. Učini svoje roditelje ponosnima, neka se raduje majka koja te rodila! Sine, daj mi svoje srce, i uči iz moga primjera. Prostitutka i preljubnica opasna su zamka; kao uzak bunar ili duboka jama. One su kao razbojnici što u zasjedi vrebaju i mnoge navode na nevjeru. Tko je jadan? Tko je žalostan? Tko se svadi? Tko se žali? Tko ima nepotrebne rane? Tko ima oči zakrvavljene? Oni koji do kasno vino piju, koji miješano vino kušaju. Ne gledaj u vino zato što je crveno, zato što blista u čaši, zato što klizi niz grlo! Na kraju će te ugristi kao zmija i zatrovati kao otrovnica. Vidjet ćeš čudne prizore, govorit ćeš budalaštine. Bit će ti kao da spavaš nasred mora i kao da ležiš navrh jarbola. Reći ćeš: »Udarali su me, ali nije me boljelo. Istukli su me, ali ništa nisam osjetio. Kad se probudim, i dalje ću piti.« Ne zavidi zlim ljudima, ne poželi biti s njima. Oni smišljaju nasilje i o nedjelima govore. Mudrošću se kuća izgrađuje i spoznajom učvršćuje. Prostorije joj se pune znanjem, rijetkim i lijepim imanjem. Mudar je jači od jakoga, znanje je veće nego sila. Po mudrom savjetu rat se vodi, a pobjeda od mnoštva savjetnika dolazi. Mudrost je glupanu nedokučiva; na skupštini ne otvara usta. Čovjeka, koji smišlja zlo, nazivat će opakim spletkarom. Smišljanje gluposti je grijeh, a tko je drzak, ljudima je mrzak. Slomi li te nevolja, snaga ti ne valja. Spasi one koje u smrt odvode, one što odvlače na pogubljenje. Ako kažeš: »Što se to nas tiče? «, zar to ne vidi Onaj koji ispituje srce? Zar ne zna Onaj koji ti dušu promatra? Zar neće svakom uzvratiti po djelima? Sine, jedi meda jer je dobar, nektar iz saća slatkog je okusa. Znaj da je i mudrost takva tvojoj duši. Ako je nađeš, čeka te dobra budućnost i nada ti neće propasti. Ne vrebaj kao opaki na pravedne i ne pljačkaj kuću u kojoj žive; kad god padne, pravednik se diže, a opake uništava nesreća. Ne raduj se nesreći neprijatelja; nemoj se veseliti njegovom padu. BOG će to vidjeti i neće mu biti drago pa ga možda neće kazniti. Ne brini zbog zlikovaca i ne zavidi opakima. Jer, za njih nema budućnosti, njihovo svjetlo će izgorjeti. Sine, poštuj BOGA i kralja, i ne pridružuj se buntovnicima. Jer, propast će ih iznenada snaći; tko zna kakvu im nesreću Bog ili kralj mogu poslati. I ovo su izreke mudrih: Ne valja pristrano suditi. Tko krivcu kaže: »Nevin si«, svi će ga proklinjati i mrziti. A tko osudi krivca, dobro će proći, jer će obilat blagoslov primiti. Iskren odgovor ugodan je kao poljubac na usne. Završi izvanjske poslove i obradi svoja polja, a kuću gradi nakon toga. Ne svjedoči bezrazložno protiv bližnjega i ne govori laži svojim usnama. Nemoj reći: »Učinit ću mu kao što je on meni. Vratit ću mu za to što je učinio.« Prolazio sam kraj ljenjivčevog polja i kraj vinograda nerazumnog čovjeka: sve obraslo u trnje i korov, a kamena ograda urušena. Gledao sam, razmišljao i pouku izvukao: Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo prekriži ruke, i siromaštvo će te zaskočiti poput pljačkaša, a oskudica poput naoružanog ratnika. Evo još Salomonovih mudrih izreka koje su prepisali službenici Ezekije, kralja Jude: Boga slavimo za stvari koje drži skrivenima, a kralja slavimo kada stvari otkriva. Kao što je nebo visoko i zemlja duboka, neistražive su misli kraljeva. Ukloni nečistoću iz srebra, i srebrnar će napraviti umjetninu. Ukloni zle savjetnike od kralja, i njegova vladavina bit će pravedna. Ne hvali se pred kraljem i nemoj stajati s velikanima. Bolje da te kralj pozove naviše nego da te ponizi pred uglednicima. Kad nešto vidiš, ne žuri pred sud. Ako te bližnji opovrgne i osramoti, što ćeš tada učiniti? Sam se raspravi s bližnjim, ali nemoj otkriti njegovu tajnu, da te tko ne bi čuo i osramotio pa bi te loš glas stalno pratio. Prava riječ, u pravo vrijeme izrečena, kao zlatna je jabuka u zdjeli od srebra. Kao zlatna naušnica ili ukras od zlata, mudra je opomena uhu koje sluša. Kao hladna voda u vrijeme žetve, pouzdan je glasnik onome tko ga šalje — on krijepi dušu svoga gospodara. Tko obećava darove, ali ih nikada ne daje, taj je poput oblaka i vjetra koji ne donose kišu. Vladara se uvjerava strpljivošću i blage riječi slamaju otpor . Kad nađeš med, jedi umjereno, da se ne bi prejeo i povratio. Ne idi prečesto u kuću bližnjega, da mu ne bi dosadio i omrznuo. Tko lažno svjedoči protiv bližnjega, opasan je kao toljaga, mač ili oštra strijela. U nevolji se pouzdati u nevjernoga, kao pokvaren je zub ili uganuta noga. Pjevati potištenome je kao da mu skineš ogrtač po hladnom vremenu ili mu staviš ocat na ranu. Ako ti je neprijatelj gladan, daj mu kruha, ako je žedan, daj mu vode. To je kao da mu sipaš žar po glavi, a BOG će te za to dobro nagraditi. Kao što sjeverni vjetar donosi kišu, ogovaranje donosi ljutnju. Bolje živjeti na uglu krova nego u kući gdje je svadljiva žena. Kao hladna voda žednome, dobra je vijest iz daleke zemlje. Kao zamućen izvor ili zagađeno vrelo, tako je kada opaki nadjača pravednoga. Nije dobro jesti previše meda, niti je dobro tražiti previše časti. Poput grada bez obrambenih zidina, čovjek je koji sobom ne vlada. Kao snijeg ljeti ili kiša u žetvi, tako čast pristaje budali. Kao što odleprša vrabac ili proleti lasta, bezrazložna kletva mimoiđe čovjeka. Bič je za konja, uzda za magarca, a batina za budalina leđa. Ne odgovaraj glupanu na njegovu glupost, da sam ne ispadneš glup. Odgovori glupanu na njegovu glupost, da ne misli da je mudar. Pošalješ li po budali poruku, to je kao da si odsiječeš noge ili popiješ otrov . Budala može upotrijebiti poslovicu kao hrom čovjek hromu nogu. Baš kao vezati kamen u praćki, uzaludno je iskazivati čast budali. Budala, koja pokušava reći poslovicu, poput pijanca je koji vitla trnovitu granu. Tko zaposli budalu ili prolaznika, poput strijelca je koji sve oko sebe ranjava. Kao što se pas vraća svojoj bljuvotini, glupan se vraća svojoj gluposti. Jesi li sreo osobu koja umišlja da je mudra? I za budalu ima više nade nego za nju! Ljenjivac neće iz kuće pa govori: »Zvijer je vani! Lav je na ulici!« Kao što se vrata amo-tamo okreću, ljenjivac se prevrće po krevetu. Ljenjivcu se ne da ni jesti; preteško mu ruku od zdjele do usta podići. Ljenjivac umišlja da je mudriji od sedmorice razboritih ljudi. Umiješati se u tuđu svađu je kao vući za uši psa lutalicu. Poput luđaka koji ispaljuje smrtonosne goruće strijele, onaj je tko prevari bližnjega pa kaže da se samo šalio. Kad nema drva, gasi se vatra; kad nema ogovaranja, prestaje svađa. Ugljen raspiruje žar, i drvo vatru, a svadljivac raspiruje svađu. Riječi ogovarača su kao slatki zalogaji, o kako ih ljudi vole progutati. Kao srebrni premaz na zemljanoj posudi, takve su laskave riječi iz zlobnog srca. Licemjer se prikriva riječima, a u srcu mu je prijevara. Kad ljubazno govori, ne vjeruj mu, jer mu je sedam gadosti u srcu. Varkom prikriva svoju mržnju, ali svi će vidjeti njegovu zloću. Tko jamu kopa, sam u nju pada; tko gura velik kamen, kamen se vraća na njega. Lažljivac mrzi one koje uništava, i laskavac donosi propast ljudima. Ne hvali se što ćeš sutra učiniti, jer ne znaš što ti ono donosi. Nemoj se hvaliti sam, neka te hvale drugi. Težak je kamen, težak je i pijesak, ali teže je podnijeti divljanje budale. Srdžba je okrutna, gnjev je žestok, a tko će opstati pred ljubomorom? Bolje javni prijekor nego potajna ljubav. Dobronamjerni su prijekori prijatelja, a zlonamjerni poljupci neprijatelja. Sitome je i med mrzak, a gladnome je i gorko slatko. Čovjek koji odluta od svog doma kao ptica je koja odluta od svoga gnijezda. Mirisno ulje i smola ugodni su ljudskom srcu, a savjet prijatelja ugodniji je od vlastitih ideja. Ne ostavljaj ni svog ni očevog prijatelja, i ne idi k bratu kad te snađe nevolja; bolji je susjed blizu nego brat daleko. Sine, budi mudar i razveseli me, da mogu odgovoriti kad mi prigovore. Pametan vidi opasnost pa se sklanja, a glupan ide dalje i nastrada. Ako netko jamči za strančev dug, uzmi mu ogrtač kao zalog. Tko glasnim pozdravom rano budi prijatelja, to mu je kao prokletstvo, a ne blagoslov. Svadljiva žena je poput kapanja koje ne prestaje tijekom kišnog dana. Tko je obuzdava, kao da vjetar zaustavlja i pokušava šakom držati ulje. Željezo oštri željezo, a čovjek oštri um drugog čovjeka. Tko brine za smokvu, jede njezine plodove, a tko brine za svoga gospodara, poštovan je. Kao što se lice ogleda u vodi, tako se čovjek ogleda u srcu. Smrt i grob nikada se ne nasite, a tako ni ljudske želje. Vatrom se provjerava srebro i zlato, a čovjek se provjerava pohvalama koje prima. Da glupana stučeš tučkom u stupi , nećeš glupost iz njega izbiti. Dobro pazi na svoja stada i marljivo brini za stoku, jer bogatstvo ne traje dovijeka, ni kruna kroz sva pokoljenja. Kosi travu da raste nova i sakupljaj sijeno s bregova. Vuna od ovaca bit će ti za odjeću, a jarce ćeš prodavati da kupiš zemlju. Imat ćeš dovoljno kozjeg mlijeka za hranu sebi i svojim ukućanima a također i svojim sluškinjama. Zli bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravedni su hrabri kao lavovi. U buntovnoj zemlji mnogi se izmjenjuju na vlasti, ali pametan i sposoban vladar stabilnost donosi. Loš vladar , koji ugnjetava siromašne, kao jaka je kiša koja uništava usjeve . Oni koji ostavljaju zakon, hvale opake, a oni koji se drže zakona, protive im se. Zli ljudi ne razumiju pravdu, a oni koji poštuju BOGA, potpuno je razumiju. Bolje biti siromašan i pošten nego bogat i pokvaren. Pametan je sin koji se drži zakona, a koji se druži s raspuštenima, sramoti svog oca. Tko zgrće bogatstvo naplaćujući kamate, ono će pripasti drugome, koji pomaže siromašne. Kad se netko ogluši o zakon, i njegove molitve su mrske. Tko poštene zavodi na zlo, upast će u vlastitu zamku, a nedužni će proći dobro. Bogataš umišlja da je mudar, ali ga mudri siromah prozire. Kad su pravedni na vlasti, svi slave, a kad se zli uzdižu, ljudi se skrivaju. Tko skriva svoje grijehe, neće napredovati, a tko ih prizna i odbaci, milost nalazi. Blago čovjeku koji je uvijek na oprezu, a tvrdoglavac stalno upada u nevolju. Kao ričući lav ili gladan medvjed, zli je vladar siromašnom narodu. Vladar bez pameti otima od ljudi, a vladar koji mrzi nepošten dobitak dugo živi. Krivac za ubojstvo srlja u grob. Neka mu nitko ne pomaže. Tko živi pošteno, ima sigurnost, a pokvarenjak iznenada propada. Tko svoju zemlju obrađuje, imat će puno hrane, a tko se bavi tlapnjama, živjet će u siromaštvu. Vjerni će biti obilno blagoslovljeni, a tko želi brzo do bogatstva, ne gine mu kazna. Ne valja biti pristran na sudu, no neki se za komad kruha prodaju. Pohlepnik se želi brzo obogatiti, a ne zna da će ga snaći oskudica. Ispravi čovjeka, i poslije će ti biti zahvalniji nego onome tko mu laska. Tko otima od roditelja i govori da je to u redu, jednak je razbojniku. Pohlepnik samo izaziva svađe, a tko se pouzdaje u BOGA, napreduje. Ludo je vjerovati samo svojoj pameti jer — tko sluša mudre, izbjegava nevolje. Tko daje siromašnima, ništa mu ne manjka, a tko odvraća pogled, stižu ga prokletstva. Kad zli vladaju, ljudi se skrivaju, a kad zli propadnu, pravedni se podižu. Tko ostane tvrdoglav nakon mnogih opomena, odjednom će se slomiti i neće se oporaviti. Kad su pravedni na vlasti, narod se raduje, a kad zli vladaju, narod stenje. Dijete koje voli mudrost, ocu donosi radost. Tko se druži s bludnicama, svoj imetak rasipa. Kralj zemlju osnažuje pravdom, a oslabljuje je pohlepnim zahtjevima. Tko laska bližnjemu, postavlja mu klopku. Zli se ulove u vlastiti grijeh, a pravedni su slobodni i radosni. Pravedni brinu za prava siromašnih, a zli ne shvaćaju takvu brigu. Rugaoci stvaraju sukobe u gradu, a mudri smiruju srdžbu. Kad se mudar spori s budalom, budala se i ljuti i smije, ali ne postižu dogovor. Krvožedni mrze nedužne, a pravedni ih štite. Budala svoj bijes iskaljuje, a mudar ga tiho suspreže. Ako vladar sluša laži, svi njegovi službenici postanu zli. Siromašnima i tlačiteljima ovo je zajedničko: BOG je dao vid i jednima i drugima. Ako kralj pravedno sudi siromašnima, vladat će dugo vremena. Batina i opomena pružaju mudrost djetetu, a zanemareno dijete sramoti majku. Kad vladaju zli, vlada bezakonje, ali pravedni će njihovu propast gledati. Odgajaj svoju djecu stegom, pa će ti donijeti mir i radost. Kad nema vizije, ljudi se raspuste, ali blago onima koji se drže Božjih zakona. Sluga se ne popravlja samo riječima, jer, iako razumije, ne posluša. Jesi li sreo osobu brzu na jeziku? I za budalu ima više nade nego za nju. Tko razmazi slugu odmalena, poslije će mu biti nepokoran. Ljutit čovjek izaziva svađe i nagao čovjek puno griješi. Oholost ponizuje čovjeka, a tko je ponizan duhom, stječe čast. Tko pomaže lopovu, život si upropaštava; ni pod prijetnjom prokletstva ništa ne otkriva. Strah od ljudi je poput zamke, a tko se u BOGA pouzdaje, siguran je. Mnogi traže da ih sasluša vladar, ali odluka dolazi od BOGA. Pravednima su mrski nepravedni, a zlima su mrski čestiti. Ovo su riječi i poruka Agura, Jakeovog sina: Umoran sam, Bože, umoran i iscrpljen. Preglup sam da bih bio čovjek, nemam pameti kao drugi ljudi. Nisam stekao mudrost, nemam znanja o Svetom. Tko se popeo na nebo i sišao? Tko je uhvatio vjetar svojim rukama? Tko je u ogrtač sakupio more? Tko je postavio sve granice zemlje? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li to? Svaka Božja riječ je prokušano istinita. On štiti one koji se k njemu sklanjaju. Nemoj ništa dodavati njegovim riječima, da te ne prekori i prokaže lažljivcem. Dvoje te molim, Bože! Nemoj me odbiti prije nego što umrem. Ne daj da govorim lažne i prijevarne riječi. I ne daj da budem siromašan ni bogat. Samo mi daj dovoljno hrane. Kad bih imao previše, mogao bih se odreći tebe. Mogao bih reći: »Ma tko je BOG?« A kad bih bio siromašan, mogao bih krasti pa svom Bogu sramotu nanijeti. Nemoj klevetati slugu njegovom gospodaru, jer će te sluga prokleti pa ćeš ispaštati. Ima onih koji proklinju svoje očeve i ne blagoslivljaju svoje majke. Ima onih koji su čisti u svojim očima, a nisu se očistili od vlastite prljavštine. Ima onih koji su umišljeni i s visoka gledaju na druge. Ima onih koji su kao divlje životinje, kao da su im zubi mačevi, a očnjaci noževi, proždiru siromašne i potrebite, istrebljuju ih iz ljudskog roda, sa zemlje. Pohlepa ima dvije kćeri. Zovu se: Daj Mi i Daj Mi. Ima troje koje nikad nije sito, ustvari, četvero koje nikad ne kaže: »Dosta mi je!« To je svijet mrtvih, žena koja nema djece, suha zemlja žedna vode i vatra što ne prestaje. Onome tko se ocu ruga i majci ne pokorava, oči će mu iskljucati gavrani, pojest će ih mladi lešinari. Troje je čemu se čudim, ustvari, četvero ne razumijem: kako orao leti po nebu, kako zmija gmiže po stijeni, kako lađa nalazi put na pučini i put muškarca djevojci. Ovako se pretvara nevjerna žena: Najede se, obriše usta pa kaže: »Ništa loše nisam učinila.« Troje je od čega se zemlja trese, ustvari, četvero je što ne može podnijeti: kad sluga postane kralj, kad budala jede koliko hoće, kad se uda omražena žena i kad sluškinja zamijeni gospodaricu. Četvero je na zemlji što je malo, a vrlo mudro: Mravi su nejaka stvorenja, a još ljeti sakupe zalihe hrane. Jazavci su isto nejaki, a grade si dom na stijeni. Skakavci nemaju kralja, a kreću se kao vojska. Gušter se lako rukom ulovi, a nađe se i u kraljevskoj palači. Troje je što se kreće otmjeno, ustvari, četvero što hoda ponosno: lav, moćnik među zvijerima, koji ni pred čim ne uzmiče, pijetao što se šepuri, jarac koji stado predvodi i kralj koji vojsku vodi. Ako si se zbog ponosa bahatio, ili ako si zlonamjerno govorio, odmah da si ruku na usta stavio! Kad se mlati mlijeko, nastaje maslac, kad se udari nos, poteče krv, a kad se raspiri srdžba, nastaje tučnjava. Riječi Lemuela, kralja Mase. Pouke kojima ga je učila majka: Slušaj, sine moj! Slušaj, sine kojeg sam rodila! Slušaj, sine kojeg sam izmolila! Ne troši svoju snagu i život na žene, jer one upropaštavaju kraljeve. Nije za kraljeve, Lemuele, nije za njih da piju vino, nije za vladare da žude za pivom, jer u piću na zakon zaboravljaju i prava potlačenih zanemaruju. Daj pivo onom tko propada, daj vino ogorčenima. Neka piju da zaborave nevolje, da ne misle na svoje probleme. Govori za one koji ne mogu, bori se za prava svih bespomoćnih. Govori, donosi pravedne odluke, brani prava siromašnih i potrebitih. Tko može naći izvrsnu ženu? Ona vrijedi više od bisera. Muž se potpuno u nju pouzdaje i ništa mu ne nedostaje. Uvijek mu čini dobro, nikada zlo, svakog dana svog života. Vunu i lan nabavlja i voli raditi rukama. Poput trgovačke lađe, iz daleka hranu donosi. Još prije svanuća ustaje da spremi hranu za ukućane i sluškinjama odredi poslove. Dobro razmotri pa polje kupi, od svoje zarade vinograd sadi. Ozbiljno se prima posla i ojačava svoje ruke. Zna kad joj posao ide dobro pa ni noću ne gasi svjetlo. Rukama radi na preslici , prstima vreteno drži. Široke je ruke prema siromašnima i pruža ruku potrebitima. Kad sniježi, nije zabrinuta za ukućane jer imaju dovoljno tople odjeće. Za krevete izrađuje pokrivače, odjeća joj je od fine, skupe tkanine . Muž joj je poštovani vođa i sjedi među starješinama. Lanenu odjeću i pojaseve izrađuje pa ih trgovcima prodaje. Snažna je i poštovana osoba, ne boji se budućih dana. Govori s puno mudrosti, ljubazno druge poučava. Pazi na vladanje ukućana, ne prepušta se lijenosti. Djeca joj iskazuju čast, a muž je hvali i govori: »Mnoge su žene izvrsne, ali ti si od svih najbolja.« Ljupkost je varljiva, ljepota je prolazna, hvalu zaslužuje žena koja poštuje BOGA. Neka uživa plod svoga rada, neka je javno hvale za njezina djela. Slijede misli koje je izrekao Učitelj , Davidov sin, kralj u Jeruzalemu. »Sve je besmisleno «, govori Učitelj, »beskorisno i uzaludno!« Kakva je korist čovjeku od sveg rada i truda na ovom svijetu? Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek traje. Sunce izlazi i zalazi, a kad zađe, žuri natrag, na mjesto odakle je izašlo. Vjetar puše na jug pa okrene na sjever. Kovitla uokolo, vraćajući se odakle je krenuo. Sve rijeke teku u more, a more se ipak ne napuni. Otkuda dolaze, tamo se i vraćaju. Sve su riječi istrošene. Nitko ne može reći ništa novo. Oko nije zadovoljno gledanjem. Uho nije ispunjeno slušanjem. Ono što je bilo, dogodit će se ponovo. Što se radilo, radit će se i dalje. Nema ništa novo na svijetu. Postoji li išta o čemu bi se moglo reći: »Gle, nešto novo!«? No i to je već postojalo davno prije našeg vremena. Nitko se ne sjeća onih koji su prije živjeli. Čak će i ljudi u budućnosti biti zaboravljeni od onih koji dolaze nakon njih. Ja, Učitelj, kralj sam Izraela u Jeruzalemu. Odlučio sam da ću istraživati i mudro proučiti sve na svijetu. Kakav je težak zadatak Bog zadao ljudskim bićima! Proučio sam sve što se radi na ovom svijetu, ali shvatio sam da je sve besmisleno, kao da pokušavaš uloviti vjetar. Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti. Čega nema, ne može se izbrojati. Pomislio sam: »Postao sam moćniji i mudriji od svih koji su prije mene vladali u Jeruzalemu. Moj je um naučio mnogo mudrosti i znanja.« Odlučio sam saznati sve o mudrosti i sve o ludosti i gluposti. No shvatio sam da je i to kao da se lovi vjetar. Puno mudrosti donosi puno gorkog razočaranja. Što više znaš, više si izložen boli. Rekao sam svom srcu: »Hajde, iskusi zadovoljstvo! Isprobaj užitak!« No i to je besmisleno. Zaključio sam da je glupo smijati se i da zabava nikome ne čini dobro. Moja me mudrost navodila da pokušam opustiti srce uz vino. Radio sam to da bih iskusio glupost. Želio sam vidjeti ima li u tome nešto dobro za ljude tijekom njihovoga kratkog života. Prihvatio sam se velikih djela. Sagradio sam sebi kuće i podigao vinograde. Napravio sam vrtove i parkove, a u njima posadio sve vrste voćki. Bujne nasade drveća natapao sam vodom iz bazena koje sam napravio za sebe. Kupovao sam robove i ropkinje, a imao sam i robove koji su se rodili u mom domu. Posjedovao sam velika stada goveda, koza i ovaca. Imao sam više nego ijedan kralj u Jeruzalemu prije mene. Nagomilao sam sebi srebro i zlato, prisvojio blago drugih kraljeva i njihovih zemalja. Imao sam pjevače i pjevačice. Uživao sam u društvu svih žena koje bi muškarac mogao poželjeti. Postao sam bogat. Stekao sam više imanja od bilo koga tko je u Jeruzalemu vladao prije mene. No u svemu mi je pomagala moja mudrost. Nisam si uskratio ništa što bi mi oči poželjele, niti jedan užitak. Radovao sam se svemu što sam radio, i to je bila nagrada za moj trud. No tada sam pogledao sve što sam učinio, razmislio o svemu oko čega sam se trudio. Shvatio sam da je sve bilo besmisleno, kao loviti vjetar. Nema nikakve koristi od bilo čega što radimo na ovom svijetu. Potom sam odlučio proniknuti u mudrost, no i u ludost i glupost. Razmišljao sam o tome kako će sljedeći kralj raditi isto što i kraljevi prije njega. Uvidio sam da je mudrost bolja od gluposti, kao što je svjetlo bolje od tame. Mudar čovjek vidi kamo ide, a budala luta u tami. No shvatio sam i to da će obojica jednako završiti. Pomislio sam: »Dogodit će mi se isto što se događa budalama. Zašto bih se onda i dalje trudio biti mudar? I to je besmisleno.« Nitko se dugo ne sjeća ni mudraca ni budale. Svi su jednako zaboravljeni. Kako to da mudrac umire isto kao budala? Zamrzio sam život. Smučilo mi se od spoznaje da je sve što čovjek čini u životu loše i besmisleno. Kao da pokušava uloviti vjetar. Zamrzio sam sve oko čega sam se u životu trudio jer sam uvidio da to moram ostaviti nekome tko će doći poslije mene. I tko zna hoće li on biti mudar ili glup? Raspolagat će svime oko čega sam se ja tako mudro trudio. Sve to nema nikakvog smisla. Počeo sam očajavati nad svim u što sam ulagao svoj trud i rad. Jer, čovjek može naporno raditi koristeći svu svoju mudrost, znanje i vještinu, ali onda će dati ono što je teško stekao nekome tko nije radio za to. To je besmisleno i nepravedno. Kakva je korist čovjeku na ovom svijetu od svega njegovog rada i truda da stekne što želi? Njegov je život pun boli, razočaranja i teškog rada. Brige ga muče, čak i noću, te se ne uspijeva ni odmoriti. I to je besmisleno. Za čovjeka nema ništa dobro, nego da jede i pije, te da pronađe zadovoljstvo u svom radu. Također, uvidio sam da to dolazi od Boga. Jer, bez Boga nitko ne može jesti niti uživati u životu. Čovjeku, s kojim je zadovoljan, Bog daje mudrost, znanje i radost. Grešnici pak imaju zadatak sakupljanja i gomilanja, a Bog sve to predaje onome s kim je zadovoljan. I to je besmisleno, kao loviti vjetar. Postoji razdoblje za sve, pravo vrijeme za sve što se zbiva na svijetu. Vrijeme za rađanje i vrijeme za smrt, vrijeme za sadnju i vrijeme za berbu. Vrijeme za ubijanje i vrijeme za liječenje, vrijeme za rušenje i vrijeme za gradnju. Vrijeme za plač i vrijeme za smijeh, vrijeme za tugu i vrijeme za ples. Vrijeme da se odbaci oružje i vrijeme da ga se opet uzme u ruke. Vrijeme kad se nekoga grli, i vrijeme kad se ne grli. Vrijeme za traženje i vrijeme za gubljenje, vrijeme za čuvanje i vrijeme za odbacivanje. Vrijeme za deranje i vrijeme za krpanje, vrijeme za šutnju i vrijeme za govor. Vrijeme za ljubav i vrijeme za mržnju, vrijeme za rat i vrijeme za mir. Kakvu korist ima čovjek ako se prekomjerno trudi oko nekog posla? Promotrio sam sve što je Bog dao ljudima da rade da bi ih držao zaposlenima. On sve čini u pravo vrijeme i na pravi način. Usadio nam je svijest o dalekim vremenima, prošlim i budućim. No nikad nismo u stanju potpuno razumjeti sve što Bog radi od početka do kraja. Znam da za ljude nema ništa dobro osim da budu sretni i da za života čine dobro. Božji dar svim ljudima je da jedu i piju te da nađu zadovoljstvo u svom radu. Znam da će sve što Bog čini trajati zauvijek. Njegovim djelima ništa se ne može ni dodati ni oduzeti. Bog tako čini da bi ga ljudi poštovali. Sve što se događa sada i sve što će se tek dogoditi, događalo se već i prije. Bog čini da se sve iznova ponavlja. U ovom sam svijetu također vidio i to da zlo vlada ondje gdje bi trebala vladati pravda; zlo umjesto poštenja. No pomislio sam: »Bog će u pravo vrijeme suditi obojici, i poštenjaku i pokvarenjaku, jer postoji sudbina za sve što je učinjeno.« A o ljudima sam pomislio: »Bog ih iskušava kako bi uvidjeli da su poput životinja. No jednako umiru i ljudi i životinje. Svi imaju isti dah i čovjek ne prolazi ništa bolje od životinje. Jer, sve što se događa je besmisleno. Svi idu na isto mjesto. Svi su nastali iz zemaljskog praha i u prah se vraćaju. I tko zna ide li duh ljudskog bića gore, a duh životinje dolje u zemlju?« I tako sam shvatio da za čovjeka nema ništa bolje nego da uživa u onome što radi. Jer, to je sve što će dobiti. Nitko ne može drugome pomoći da vidi što će biti u budućnosti. Tada sam ponovo razmišljao o tome da su mnogi ljudi na ovom svijetu okrutno zlostavljani. Vidio sam njihove suze, a nisu imali nikoga da ih utješi. Njihovi su zlostavljači imali svu moć, a zlostavljanima nitko nije pružio utjehu. Pomislio sam da je bolje biti mrtav nego živ. No najbolje je onome tko se nije ni rodio, tko nije vidio zla koja se čine na ovom svijetu. Shvatio sam da je svaki trud i svako uspješno djelo zapravo posljedica toga što jedna osoba želi što druga posjeduje. Svatko se trudi biti bolji od drugoga. I to je besmisleno, kao da se pokušava uloviti vjetar. Neki kažu: »Glupo je sklopiti ruke i ne raditi ništa. Jer, nećeš imati što jesti osim svojih ruku.« Bolje je imati jednu punu šaku uz odmor nego dvije pune šake uz stalni rad i lovljenje vjetra. A onda sam opet uočio nešto u ovom svijetu što nije imalo smisla. Vidio sam čovjeka koji nije imao nikoga, ni sina ni brata. Ipak, neprestano se trudio i naporno radio, nikad zadovoljan. Nije se upitao: »Za koga ovako naporno radim? Zašto se lišavam svakog zadovoljstva?« I to je besmisleno i jadno! Dvojica rade bolje nego jedan. Zajedno imaju veću dobit od svog rada. Ako jedan padne, drugi će mu pomoći da ustane. Ali teško onome tko radi sam! Kad padne, nema nikog da ga podigne. Kad dvoje ljudi spava zajedno, griju jedan drugog. Ali kako da se ugrije čovjek koji je sam? Jednog je čovjeka lako savladati, dvojica se lakše odupru napadu, a trojica su kao trostruko uže koje je teško strgati. Mladić koji je siromašan, ali mudar, bolji je od starog budalastoga kralja koji više ne sluša upozorenja. Na primjer, bio je jedan mladić, koji je došao iz zatvora da upravlja zemljom, iako se rodio siromašan u tom kraljevstvu. Promatrao sam sve ljude i njihove živote na zemlji: oni već slijede sljedećeg mladića koji će postati novi kralj. Nije bilo kraja mnoštvu koje ga je slijedilo. No ljudi, koji su došli poslije, nisu ga cijenili. I to je besmisleno, kao da se pokušava uloviti vjetar. Pazi što radiš kad ideš u Božji Hram. Bolje priđi blizu i slušaj nego da prinosiš žrtve kao budala koja ne shvaća da čini krivo. Ne budi brz na riječima! Ne govori Bogu brzopleto. Jer, Bog vlada na nebu, a ti si samo čovjek na zemlji. Zato pažljivo biraj svoje riječi. Snovi dolaze s previše briga, a glas budale s previše riječi. Kad se zavjetuješ Bogu, ne odlaži ispuniti zavjet. Bogu glupani nisu dragi. Zato ispuni ono što si obećao. Bolje je ništa ne obećati nego obećati pa ne ispuniti. Ne daj da te tvoje riječi odvedu u grijeh. Nemoj da ti se desi da moraš reći svećeniku : »Nisam se trebao zavjetovati.« Zašto bi ljutio Boga? Zašto bi ga izazivao da uništi sve oko čega si se trudio? Jer, previše je beskorisnih snova i previše riječi. Stoga, imaj strahopoštovanja prema Bogu. Ne čudi se kad vidiš da negdje u tvom kraju zlostavljaju siromašne i nasilno im oduzimaju njihova prava. No i oni koji ih zlostavljaju dužni su slušati nekog na višem položaju. A i nad njim je netko još moćniji. Svi ljudi ovise o prinosu sa zemlje, čak i kralj. Oni koji vole novac, nikad ga nemaju dovoljno. Oni koji vole bogatstvo, nisu zadovoljni svojim prihodima. Ni to nema smisla. Što je veće bogatstvo, više je ljudi koji ga troše. A što time dobiva vlasnik osim da gleda svoje bogatstvo kako se troši? Oni koji naporno rade mirno spavaju, bez obzira na to koliko su jeli. No bogataš je zabrinut za svoje bogatstvo pa ne može mirno zaspati. Vidio sam još nešto veoma tužno na ovom svijetu: blago koje vlasnik čuva na svoju štetu. Dogodi se nešto nepredviđeno i novac nestane te vlasnik nema što ostaviti svom djetetu. Kao što je došao na svijet gol iz majčine utrobe, takav i odlazi, ne uzimajući ništa sa sobom. Mora ostaviti sve oko čega se trudio. I to je jako tužno: On će napustiti ovaj svijet jednako kao što je na njega došao. I kakva je onda korist čovjeku od sveg truda kad ono za što je naporno radio ode brzo kao vjetar? Proživio je život u tuzi i brizi, srdžbi i bolesti. Uvidio sam da je za čovjeka najbolje da jede i pije te da nađe zadovoljstvo u onom što radi tijekom ovoga kratkog života koji mu je dao Bog. Jer, to je sve što ima. Također, kad Bog nekome daje bogatstvo i mogućnost da u njemu uživa, treba to prihvatiti i uživati u svom poslu. To je dar od Boga. Jer, ljudi neće previše razmišljati o prolaznosti svog života ako ih Bog drži zaposlene onim što vole raditi. Uočio sam još jednu veliku nepravdu koja jako opterećuje čovjeka. Ponekad, Bog nekom čovjeku daje veliko bogatstvo, imanje i čast. Ima sve što mu srce želi, ali nema mogućnost uživati u tome. Na kraju, sve pripadne nekom strancu. To je besmislica i strašna nesreća. Čovjek može dugo živjeti i imati stotinu djece. No ako ne nađe zadovoljstvo u dobrima života i ako nema mjesto za pokop, tvrdim: i mrtvorođenom je bolje nego njemu. Rođenje je mrtvoga besmisleno. Bezimeno mrtvorođenče odmah odlazi u tamu groba i zaborava . Nije vidjelo sunce i nije saznalo ništa o životu. No ima više odmora od spomenutog čovjeka. Ne bi mu koristilo ni da živi dvije tisuće godina, a da ne uživa. Na kraju, oboje završavaju na istome mjestu. Sav je ljudski trud radi hrane, no glad nikako da se utaži. Kakva je prednost mudrih nad glupima? Kakvu prednost ima siromašna osoba koja se zna ponašati pred drugima? Bolje je biti zadovoljan onim što imaš nego uvijek željeti sve više. Takva je žudnja besmislena, kao lovljenje vjetra. Sve što postoji, o tome se već sve zna . Čovjek je takav kakav jest i ne može se suprotstavljati jačem od sebe . Što se više riječi koristi u raspravi, to je manje razumijevanja. Kakva je korist čovjeku od toga? I tko zna što je dobro za čovjeka tijekom ovoga kratkog života na zemlji koji prođe kao sjena? Tko može reći što će u budućnosti biti s nama na ovome svijetu? Dobro ime vrijedi više od skupog mirisa, a dan smrti bolji je od dana rođenja. Bolje je ići na sprovod nego na gozbu, a živi nek' znaju da svi umiru na kraju. Tuga vrijedi više nego smijeh jer ona te čini zrelijim. Dok mudar čovjek razmišlja o smrti, budale sanjare kako da se zabave. Više vrijedi čuti kritiku od mudroga nego da te glupan pjesmom hvali. Smijuljenje budale ne znači ništa, a zvuči kao pucketanje trnja u vatri ispod kotla. Mudrac koji tlači druge je budala, a mito iskvari i najboljeg čovjeka. Dovršiti je bolje nego započeti, a strpljivost je bolja od oholosti. Nemoj se olako razljutiti, jer ljutnja stanuje u srcu budale. Ne pitaj zašto je prije bilo bolje, jer to nije mudro pitanje. Mudrost je kao blago naslijeđeno od predaka. Vrijedna je svim ljudima na svijetu. Mudrost i novac osiguravaju zaštitu, ali ovo je prednost mudrosti: čuva život onome tko je ima. Pogledaj sve što čini Bog. Čak i kad misli da je nešto krivo, čovjek to ne može ispraviti. Budi zadovoljan kad je sve dobro, a kad postane teško, ne zaboravi da Bog daje i dobra i teška vremena. Čovjek ne može znati što donosi budućnost. Vidio sam svega u svom kratkom i besmislenom životu. Vidio sam da dobri ljudi mogu umrijeti prerano, a da loši ljudi mogu živjeti dugo čineći zlo. Ne budi previše pravedan ni previše mudar. Zašto da ti život bude uništen? Ne budi previše zao i ne budi previše glup. Zašto da umreš prije vremena? Nastoj prihvatiti obje te istine. Jer, onaj tko ima strahopoštovanja prema Bogu, drži oboje. Mudrost čini mudrog čovjeka moćnijim od deset gradskih poglavara. Ljudima treba mudrost jer ne postoji čovjek koji uvijek čini samo dobro i nikad ne pogriješi. Ne slušaj sve što ljudi govore. Moglo bi ti se dogoditi da čuješ vlastitog slugu kako te proklinje. I sâm znaš koliko si puta govorio loše o drugima. O svemu sam mudro promislio. Želio sam biti mudar, ali bilo mi je nedokučivo. Ono što se dogodilo izvan je domašaja našeg shvaćanja. Istraživao sam i silno se trudio spoznati istinsku mudrost. Tražio sam odgovore na mnoga pitanja. Naučio sam da je glupo biti zao, da je ludo ponašati se blesavo. Shvatio sam da neke žene mogu biti gore od smrti kad upadneš u njihovu zamku. Njihova su srca poput mreže, a ruke kao okovi. Onaj koji ugađa Bogu uspije pobjeći, no grešnik lako upadne u klopku. »Sve sam to shvatio«, govori Učitelj, »pomalo otkrivajući odgovore na svoja pitanja. Još uvijek tražim mnoge odgovore, ali nisam našao što sam tražio. Ljudi kažu: ‘Od tisuću ljudi nađe se jedan dobar muškarac i nijedna dobra žena.’ No ja sam otkrio ovo: Bog je ljude stvorio dobrima, ali oni traže mnoge načine da čine zlo.« Tko je kao mudar čovjek? Tko zna protumačiti riječi? Zbog mudrosti čovjekovo lice zrači vedrinom i mijenja se njegov namrgođen lik. Savjetujem ti da izvršavaš kraljeve zapovijedi i da ne žuriš zaklinjati se Bogu. Kralj će postupiti kako je njemu volja pa nemoj stajati uz njega kad čini zlo. Kraljeva je riječ zadnja i nitko mu ne može reći što treba činiti. Tko sluša njegove naredbe, bit će zaštićen. A mudar će čovjek znati kako postupiti u pravo vrijeme. Za sve postoji pravo vrijeme i način jer zlo koje ljudi čine vrlo ih opterećuje. Ne zna se što će biti. Nitko drugome ne može reći što će se dogoditi u budućnosti. Kao što nitko ne može zauzdati vjetar , tako se ni smrt ne može zaustaviti. Kao što vojnik ne može napustiti bojišnicu, tako ni zlo ne napušta one kojima gospodari. Sve sam to shvatio proučavajući što se događa na ovom svijetu. Kad čovjek ima vlast nad drugim, nanosi štetu i sebi i drugome. Također, vidio sam da se za loše ljude održavaju pogrebi na posebnim vjerskim mjestima, a dobri su ljudi zaboravljeni u svome gradu. I to je potpuna besmislica! Ako ljudi nisu brzo kažnjeni za svoje loše postupke, to druge potiče da čine zlo. Loš čovjek može učiniti sto loših stvari, a potom još dugo i mirno živjeti. No, ipak, znam da će biti dobro onima koji imaju straha i poštovanja prema Bogu. I znam da neće biti dobro onima koji čine zlo. Poput sjene, zli ljudi neće živjeti dugo jer ne poštuju Boga. Ima još nešto besmisleno što se događa na ovom svijetu. Postoje dobri ljudi s kojima postupaju kao s kriminalcima, a ima kriminalaca s kojima postupaju kao da su dobri građani. I to je besmislica! Zato sam zaključio da treba uživati. Jer, za ljude nema ništa dobro osim da jedu, piju i vesele se. To će im barem pomoći pri napornom radu tijekom života koji im je dao Bog na ovome svijetu. Pažljivo sam proučavao mudrost i sve što ljudi rade na ovom svijetu iako takvo razmišljanje ne daje čovjeku spavati ni danju ni noću. Shvatio sam da ljudi ne mogu razumjeti sve što čini Bog ma koliko god da se trudili. Ima mudrih ljudi koji tvrde da razumiju sve što se događa u svijetu, ali to ipak nije tako. O svemu sam pažljivo promislio. Zaključio sam da su dobri i mudri ljudi, i sve što oni rade, u Božjim rukama. Ljudi ne znaju hoće li ih u životu pratiti ljubav ili mržnja. Ne znaju što im budućnost može donijeti. Svi imamo istu sudbinu. Na kraju umiru i pravedni i zli, i dobri i loši, i obredno čisti i nečisti, i oni koji redovno prinose žrtve i oni koji to ne rade. Dobar čovjek umire jednako kao i grešnik. Oni, koji se zaklinju Bogu, umiru jednako kao i oni koji to izbjegavaju. Od svega u životu najgore je to što svi imaju istu sudbinu. I ne samo to. Ljudsko je srce za života puno zla i ludosti. Na kraju svi odlaze u smrt. No živi se ipak nadaju jer kaže se: Živom psu bolje je nego mrtvom lavu. Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa. Za njih više nema nagrade i svi su jednako zaboravljeni. Iščezne sve ono što su voljeli, mrzili i željeli. I više nikad ne sudjeluju u onome što se odvija na ovom svijetu. Zato s užitkom jedi svoju hranu i radosno pij svoje vino jer Bog to odobrava. Uvijek nosi lijepu odjeću i namiriši se. Uživaj u životu sa ženom koju voliš. Uživaj u svakom danu svoga kratkog života, koji ti je dao Bog, jer je to sve što dobivaš za svoj trud. I što god možeš učiniti, učini najbolje što možeš. Jer, među mrtvima, kamo svi idemo, nema rada ni razmišljanja, nema znanja ni mudrosti. Shvatio sam i to da u životu utrku ne dobivaju uvijek najbrži, a ni bitku ne dobivaju uvijek najsnažniji. Mudri ljudi nemaju uvijek hrane, niti se pametni uvijek obogate. Sposobni ljudi nisu uvijek cijenjeni. Kad dođe vrijeme, loše stvari mogu se dogoditi svakome. Čovjek ne zna kada dolaze teška vremena. Kao što se ribe ulove u mrežu i ptice u zamku, tako se i ljudi uhvate u klopku nesreće koja se iznenada obori na njih. Također, uočio sam još jedan važan primjer mudrosti i puno sam razmišljao o tome. Jednom je jedan moćan kralj napao mali grad s malo stanovnika. Opkolio je gradić i dao podići velike opsadne nasipe. Ondje je živio jedan siromašan ali mudar čovjek koji je svojom mudrošću mogao spasiti grad. No nitko ga nije slušao. Ipak, tvrdim da je mudrost bolja od sile iako znam da će ljudi prezreti mudrost siromašnog čovjeka i da ga neće htjeti slušati. Jasniji je miran govor mudrih riječi nego vika vladara među budalama. Mudrost učini više dobroga od ratnog oružja, a samo jedna budala uništi puno dobroga. Nekoliko mrtvih muha usmrdi mirisno ulje. Isto tako i malo gluposti nadjača mudrost i čast. Mudrog čovjeka um vodi pravim putem, a glupana krivim. I dok glupan hoda svojim putem, svima pokazuje svoju glupost. Ako se vladar razljuti na tebe, ostani gdje jesi. Jer, mirnoća može ispraviti i najveću pogrešku. Uočio sam još jedno zlo na ovom svijetu, pogrešku koju obično čine bogati i moćni. Glupani zauzimaju visoke položaje, dok bogati i sposobni obavljaju manje važne poslove. Viđao sam sluge kako jašu na konjima, dok plemići idu pješke kao robovi. Ako iskopaš rupu, mogao bi u nju upasti. Ako rušiš suhozid, mogla bi te ugristi zmija. Ako dižeš veliki kamen, mogao bi pasti na tebe. Ako cijepaš drva, mogao bi se povrijediti. Tupom oštricom teško je sjeći, a uz naoštrenu i snaga vrijedi više. S mudrošću se uspješno obavlja posao. Ako zmija grize krotitelja, njegova je vještina beskorisna. Riječi mudrog čovjeka nailaze na odobravanje, dok riječi glupana vode u propast. Glupani svoje priče započnu glupošću, a završe potpunim ludostima. Budala puno priča o tome što će biti. No nitko ne zna što nosi budućnost i što će biti nakon smrti. Glupane rad toliko iscrpljuje da ne znaju kako otići kući. Teško državi čiji je kralj djetinjast, a poglavari već ujutro počinju gozbom. Dobro je u zemlji čiji je kralj iz dobre obitelji, a poglavari jedu i piju u pravo doba dana da bi povratili snagu, a ne da bi se opijali. Zbog lijenosti padaju krovne grede, zbog mlitavih ruku urušava se kuća. Ljudi uživaju u hrani, vino čini život ljepšim, a novac kupuje što se hoće. Ne govori loše o kralju, čak ni u mislima, i ne kritiziraj bogataša, čak ni u privatnosti svog doma. Jer, ptica u zraku mogla bi prenijeti što je čula ili neko drugo krilato stvorenje odati tvoje riječi. Pošalji svoja dobra preko mora, pa će ti se nakon mnogo dana vratiti dobit. Što imaš, podijeli sa sedmero ili osmero ljudi jer ne znaš kakvo te zlo može snaći. Neke stvari ne možeš kontrolirati. Ako su oblaci puni vode, na zemlju će pasti kiša. A padne li drvo na sjever ili jug, uvijek ostaje ondje gdje padne. Tko čeka savršeno vrijeme, ne sije, i tko brine zbog kiše, ne žanje. Kao što ne znaš kako dolazi dah života, ni kako se kosti oblikuju u majčinoj utrobi, isto tako ne znaš što će učiniti Bog, onaj koji sve čini i stvara. Već ujutro počni sa sjetvom, a ni uvečer se ne odmaraj. Jer, ne znaš što će od toga uspjeti, a možda će i sve dobro završiti. Slatko je živjeti život i gledati svjetlost sunca. Uživaj u svakom danu života, ma koliko godina on trajao. Ali zapamti da će ono poslije smrti trajati puno duže od života. A ne znamo što nas tada čeka. Zato, mladi, uživajte u mladosti, radujte se danima svoga mladog života. Slijedite svoje srce, činite što želite. Ali znajte da će vas prosuđivati Bog. Odagnajte, dakle, svaku brigu i čuvajte svoje tijelo od boli. Jer, mladost i zdravlje brzo će proći. Još dok si mlad, sjeti se tko te stvorio. Misli na to prije nego što dođu loši dani i nagomilaju se godine, a ti shvatiš da te više ništa ne veseli. Sjeti se svog Stvoritelja i prije nego što svjetlost sunca, mjeseca i zvijezda potamni, a nebo ponovo zastru kišni oblaci. Sjeti ga se kada gospodari kuće počnu drhtati, kada se pognu oni koji su nekoć bili snažni, kada žene zaustave mlin jer ih je sve manje, kada se zamuti vid onima što gledaju kroz prozor. Sjeti ga se kad se zatvore vrata do ulice i mlin se zaustavi, kad počneš ustajati s prvim cvrkutom ptica, a svaki zvuk pjesme za tebe zauvijek utihne. Sjeti se tko te stvorio kad se počneš bojati visine i strahovati od svake opasnosti na putu, kad ti je kosa bijela kao badem u cvatu, kad se vučeš kao umoran skakavac, kad više nemaš želje. Jer, svi ljudi idu putem u smrt, a pogrebne povorke već kruže ulicama. Sjeti se svog Stvoritelja dok si još mlad, prije nego što se slomi srebrna svjetiljka i razbije se njena zlatna posuda, prije nego što se vrč slupa na izvoru, a posuda slomi na bunaru, prije nego što se tijelo vrati u zemlju, a duh ode k Bogu koji ga je stvorio. »Sve je besmisleno «, govori Učitelj, »beskorisno i uzaludno!« Učitelj je bio veoma mudar čovjek i svoje je znanje prenosio drugima. Pažljivo je proučio i uredio mnogo mudrih pouka. Uvijek se trudio pronaći prave riječi. Zapisao je pouke koje su istinite i pouzdane. Riječi mudrih ljudi su poput šiljastog štapa za podbadanje, a kad su sabrane i zapisane, one su kao željezni šiljci na štapu. Usmjeravaju ljude kao što pastir štapom usmjerava ovce. Proučavaj ih, dijete moje! No budi pažljiv s mnogim učenjima. Puno je knjiga napisano, a previše učenja iscrpljuje. Na kraju smo. Sve je rečeno. Poštuj Boga i vrši njegove zapovijedi jer je to bit svakog čovjeka. A Bog će prosuđivati sve što činiš — bilo javno ili tajno, bilo dobro ili loše. Najljepša pjesma. Posvećena Salomonu. Kako bih voljela da me poljubiš svojim usnama, jer tvoji su dodiri slađi od vina. Tvoj miris je tako ugodan. Kada tvoje ime izgovaram, kao da mirisno ulje razlijevam. Zato te vole djevojke. Povedi me sa sobom, požurimo! Uvedi me u svoju sobu, moj kralju. Bit ćemo sretni, zahvaljujući tebi. Slavit ćemo tvoje dodire, od vina slađe. S pravom te vole djevojke. O, jeruzalemske djevojke, tamne sam puti, ali veoma lijepa. Crna kao šatori Kedarovog plemena, lijepa kao zavjese Salomonove . Ne prezrite moju tamnu put, to mi je sunce kožu opalilo. Ljuta su bila na mene moja braća. Tjerali su me da brinem za vinograde, tako da za sebe nisam brinula. Reci mi, ti koga ljubi duša moja: Gdje napasaš svoja stada? Gdje ih u podne sklanjaš? Da se ne moram skrivati i lutati među stadima drugih pastira. Ako ne znaš, najljepša, gdje ćeš me naći, samo prati tragove ovaca i napasaj svoje kozliće blizu pastirskih sjenica. Krasna si, ljubavi moja, kao ždrebica faraonskih kočija. Lijep nakit krasi tvoje lice, a vrat ti ukrašavaju ogrlice. Načinit ćemo ti još zlatnog nakita sa srebrnim ukrasima. Moj miomiris ide prema kralju dok se odmara na ležaju. Moj dragi je kao vrećica smirne koja noću leži na mojim prsima. Moj dragi je kao cvijeće kane što cvijeta u vinogradima En Gedija. Kako si lijepa, ljubavi moja! O, kako si lijepa! Oči su ti nježne kao golubice. I ti si, ljubavi, prekrasan, meni tako privlačan! Ugodan je naš ležaj od zelenila. Natkriljuju nas i skrivaju grane cedrova i borova. Ja sam kao mali šafran na poljima Šarona, kao ljiljan što cvjeta po dolinama. Moja draga je među djevojkama kao ljiljan među trnjem. Dragi moj, među drugim mladićima, ti si kao jabuka među šumskim stablima. Milina je u tvoju sjenu sjesti i tvoj sladak plod jesti. Doveo si me k sebi na gozbu, ogrnuo me zastavom ljubavi. Okrijepi me kolačima od grožđica, osvježi me jabukama, jer slaba sam od strasti. Lijevu mi ruku pod glavu stavi, a desnom me miluj. Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema, divljim srnama i košutama, ne ometajte našu ljubav, pustite nas dok uživamo. Čujem svog voljenoga! Evo, stiže, preskače planine, preskakuje bregove. Moj dragi je kao srna, ili kao mladi jelen. Tu je, tik iza našeg zida, gleda kroz prozore, viri kroz rešetke. Moj voljeni me zove: »Dođi sa mnom, draga moja, izađi, ljepotice moja! Gledaj, zima je prošla i kiše su prestale. Cvijeće se pojavljuje na tlu. Vrijeme je za pjesmu i grlice se svuda čuju. Na smokvi zriju plodovi, loza u cvatu slatko miriši. Dođi sa mnom, ljubavi moja, idemo, ljepotice moja!« Golubice moja, što se skrivaš u pukotinama stijena, u zaklonu planina, daj da ti vidim lice, da ti čujem glas. Jer, glas ti je umilan, a lice tako lijepo. Pohvatajte nam lisice, male lisice što pustoše vinograd. Jer, naš je vinograd sad u cvatu. Moj voljeni je samo moj, a ja sam njegova. On napasa stada među ljiljanima sve dok ne svane dan i rasprši se tama. Idi sad, voljeni, pojuri kao srna ili mladi jelen, preko gorskih padina . Noćima sam u krevetu ležala, za voljenim sam čeznula. Čeznula, ali ga nisam pronašla. Rekla sam: »Ustat ću i proći gradom, po ulicama i gradskim trgovima, potražit ću svog voljenoga.« Tražila sam, ali ga nisam pronašla. Ali mene su pronašli stražari, gradski stražari u ophodnji. Pitala sam ih: »Jeste li vidjeli moga voljenog?« Tek što sam ih ostavila, svoju ljubav sam našla. Držala sam ga, nisam puštala, dok ga nisam uvela u svoju kuću, u sobu gdje mi je život započeo. Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema, divljim srnama i košutama, ne ometajte našu ljubav, pustite nas dok uživamo. Tko to dolazi iz divljine, kao iz dimnog oblaka, što miriši po smirni i tamjanu i drugim posebnim mirisima? Gle, Salomonova kraljevska nosiljka! Čuva je šezdeset ratnika, snažnih izraelskih vojnika. Svi su maču vični i u borbi prekaljeni. Mačevi su im uz bok pripasani, spremni su na noćne opasnosti. Salomon ima kraljevsku nosiljku, izrađenu od libanonskog drveta. Njeni su ugaoni stupovi od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza. Iznutra su je Jeruzalemke cijelu kožom presvukle. Žene sionske, izađite, kralja Salomona gledajte! Nosi krunu koju mu je majka dala na dan njegovog vjenčanja, na dan kad je bio sretan! Ljubavi moja, kako si lijepa! Tako prekrasna! Oči su ti ispod vela ljupke kao golubice. U valovima tvoja kosa pada kao kozlići što silaze s Gileada. Zubi su ti bijeli kao ovčice, upravo oštrigane i okupane. Sve su lijepo poredane, ni jedna nije izgubljena. Usne su ti poput crvenoga svilenog konca. Tvoja su usta prekrasna. Obrazi su tvoji ispod vela kao rujne kriške nara. Vrat ti je lijep kao kula Davidova, ukrašena redovima klesanog kamenja. Na njoj je tisuću štitova, štitova moćnih ratnika. Tvoje su grudi kao dva laneta, blizanci što pasu među ljiljanima. Popet ću se na brežuljke smirne i tamjana sve dok dan ne svane i ne rasprši se tama. Sva si lijepa, ljubavi moja, sve je na tebi savršeno. Pođi sa mnom s planina Libanona, napustimo Libanon, zaručnice moja! Spusti se s vrhova visokih gora, siđi s Amane, Senira i Hermona. Izađi iz lavljih pećina, iz leopardovih jazbina. Srce si mi osvojila, moja voljena zaručnice, otela ga jednim svojim pogledom. Osvojio me jedan bljesak tvoje ogrlice. Kako je zanosno tvoje milovanje, moja voljena zaručnice! Tvoja je ljubav slađa od vina, a miris tvojih parfema bolji je od mirisnog bilja. S tvojih usana kapa med, moja nevjesto, a poljupci su tvoji slatki kao med i mlijeko. Tvoja odjeća po cedrovima Libanona miriši. Lijepa si, zaručnice, voljena moja, kao privatan vrt ili skriven izvor. Ti si kao voćnjak zrelih narova, pun biranih plodova, kane i narda. Tu bujaju nard i šafran, mirisni šaš i cimet, stabla najboljih začina, tamjana, smirne i aloja. Ti si zdenac u vrtu, izvor svježe vode, potok što teče s planina Libanona. Probudi se, sjeverni vjetre! Dođi i ti, vjetre s juga! Nad mojim vrtom zapušite, nek' se njegovi mirisi šire. A moj voljeni neka u svoj vrt uđe i njegove birane plodove jede. Ušao sam u svoj vrt, moja sestro , moja nevjesto. Berem svoju smirnu i mirisno bilje, jedem svoj med iz svoga saća, pijem svoje vino i mlijeko. Prijatelji, jedite i pijte! Opijte se vođenjem ljubavi! Spavala sam, ali budnoga srca. Kad začujem, moj dragi kuca: »Otvori mi, moja voljena ljubavi, golubice moja, savršena moja! Glava mi je sva vlažna od rose, kosa mokra od noćne vlage.« »Ali«, rekla sam, »već sam se svukla, zar da se opet oblačim? Noge sam oprala, zar da ih opet uprljam?« Moj voljeni posegne rukom da otvori vrata, a meni uzdrhta cijela utroba. Ustala sam da ga pustim unutra, a iz dlanova mi prokapa smirna. Po zasunu na vratima tekla je smirna s mojih prstiju. Otvorila sam voljenom, ali on je već nestao. Duša mi je klonula od tuge. Tražila sam, ali ga nisam našla, zvala sam ga, ali se nije odazvao. No mene su pronašli gradski stražari. Istukli su me, ranili, veo mi uzeli, ti čuvari gradskih zidina. Preklinjem vas, djevojke Jeruzalema, ako naiđete na moga voljenog, recite mu da sam od ljubavi slaba. Zašto je tvoj dragi bolji od drugih, ti najljepša od svih žena? Po čemu je bolji od drugih da nas tako preklinješ? Moj dragi je preplanuo i blistav, ističe se među njih deset tisuća. Glava mu je kao najčišće zlato, kosa kovrčava i crna kao gavran. Oči su mu kao golubice kraj potoka, mlijekom okupane, kao golubice iznad bazena vode. Obrazi su mu kao vrt balzamovog drveća, kao kule od miomirisa. Usne su mu poput ljiljana iz kojih kaplje smirna. Ruke su mu kao šipke od zlata ukrašene draguljima. Tijelo mu je glatko kao bjelokost optočena plavim draguljima. Noge su mu kao mramorni stupovi, usađeni na podestima od zlata. Visok je i uspravan kao najljepši cedrovi Libanona. Njegovi su poljupci slatki, on je sve što mogu poželjeti. Zaista, jeruzalemske djevojke, takav je moj voljeni, moj dragi. Ti, najljepša među ženama, reci, gdje je tvoj voljeni? Kojim je putem otišao? Da ga s tobom potražimo. Moj voljeni sišao je u svoj vrt, tamo gdje raste balzamovo drveće. Hrani se u vrtu i bere ljiljane. Ja pripadam svom ljubljenom, a on pripada meni. On hrani stada među ljiljanima. Lijepa si, moja draga, kao Tirsa , prekrasna kao Jeruzalem, čudesna poput najsjajnijih zvijezda . Skini svoj pogled s mene, jako me zbunjuje. U valovima tvoja kosa pada, kao kozlići što silaze s Gileada. Zubi su ti bijeli kao ovčice što upravo s kupanja dolaze. Sve su lijepo poredane, ni jedna nije izgubljena. Obrazi su tvoji ispod vela kao rujne kriške nara. Netko može imati šezdeset kraljica, k tome osamdeset žena ropkinja i još mnogo mladih djevojaka. Ali posebna je samo jedna, moja golubica, savršena moja, majčina ljubimica, dijete najdraže. Vidjele su je djevojke i pohvalile, dive joj se kraljice i žene ropkinje: »Tko je ona što svijetli kao zora, lijepa kao mjesec, kao sunce sjajna, čudesna poput najsjajnijih zvijezda?« Ušao sam u vrt, gdje rastu stabla oraha, da vidim niču li mladice u dolini, pupa li loza i cvjeta li nar. Prije no što sam shvatio što se zbiva, ona me posjela u kraljevsku kočiju. Vrati se, savršena, vrati se! Okreni se, da te mogu gledati. Zašto bi me gledao, svoju savršenu, kao da sam nekakva predstava? Princezo, lijepa su ti stopala u sandalama! Obline tvojih bedara su poput nakita, kao da ih je izvela ruka umjetnika. Pupak ti je kao zaobljena čaška, neka u njemu nikada vina ne manjka. Struk ti je kao snop žita, okružen ljiljanima. Grudi su ti kao dva laneta, blizanci mlade gazele. Tvoj vrat je kao kula od bjelokosti, a oči blistave kao jezera u Hešbonu, pored gradskih vrata Bat Rabim. Tvoj nos je tako lijepog oblika, kao libanonska kula što gleda na Damask. Glava ti je uzdignuta kao brdo Karmel, kosa poput grimizne vune, uvojci lepršavi, čak i kralja mogu opčiniti. Kako si lijepa i ljupka, ljubavi moja zanosna! Tvoj stas je vitak kao palma, a grudi su ti kao njezini plodovi. Rado bih se na to stablo popeo, njegove plodne grane dohvatio. Neka tvoje grudi budu kao grožđe na lozi, dah tvoj kao miris jabuka, a tvoje usne kao najbolje vino. Neka to vino poteče mom voljenom, kapajući na njegove crvene usnice. Svom voljenom pripadam, a on samo za mnom žudi. Dođi, ljubavi moja, idemo van, u polja, prenoćimo u prirodi. Ustanimo rano, idemo u vinograde! Gledat ćemo je li loza propupala, hoće li joj se cvjetovi otvoriti. Želim vidjeti cvjetaju li stabla nara. Ondje ću ti svoju ljubav dati. Oko nas miriši mandragora , a na polici nad vratima sve vrste biranog voća. Voljeni, za tebe sam sačuvala i stara i nova zadovoljstva. O, kad bi mi bio poput brata, othranjenog na prsima moje majke! Mogla bih te pred svima poljubiti, a da me nitko zbog toga ne okrivi. Povela bih te u kuću svoje majke, gdje bi me o ljubavi poučio. Dala bih ti miješanog vina, sa slatkim sokom od svog nara. Lijevu ruku pod glavu mi je stavio, a desnom me miluje. Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema, ne ometajte našu ljubav, pustite nas dok uživamo. Tko je ona što se vraća iz pustinje u zagrljaju svog voljenoga? Pod stablom jabuke sam te probudila, tamo gdje te majka začela, gdje te u trudovima rodila. Stavi me na srce kao pečat, na prst kao pečatnjak. Jer, ljubav je snažna kao smrt, a ljubomora jaka kao grob. Taj se žar u plamen razbukta, zapali se moćna vatra. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav, rijeke je ne mogu potopiti. Kad bi netko za ljubav nudio sve svoje bogatstvo, zauzvrat bi prezir dobio. Moja braća jednom su rekla: »Imamo malu sestru, grudi joj još nisu narasle. Što da radimo s njom ako je takvu mladu zaprose? Ako bude ravna kao zid, napravit ćemo joj srebrnu barikadu. Ako bude nalikovala vratima, obložit ćemo je daskama od cedra.« Da, ja sam zid, a moje grudi su kule. Ali u njegovim očima, ja sam kao ona koja se predala. Salomon je imao vinograd u Baal Hamonu, i dao je drugima da se o njemu brinu. Svatko je dao tisuću srebrnjaka da bi njegove plodove ubirao. Neka Salomon zadrži svoje srebro, a po dvjesto srebrnjaka neka dobiju oni što se za grožđe brinu. Ali moj vinograd pripada samo meni. Ti, koja šetaš po vrtovima, moji prijatelji čekaju da ti čuju glas. Daj da ga i ja čujem! Požuri, voljeni moj! Pojuri kao srna ili mladi jelen, na brežuljke s mirisnim biljem. Viđenje o Judi i Jeruzalemu, koje je imao Izaija, Amosov sin. Bilo je to u vrijeme vladavine judejskih kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije. Nebo i Zemljo, poslušajte! Ovo govori BOG: »Podigao sam svoju djecu i odgojio ih, ali oni su se pobunili protiv mene. Čak i vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle svoga gospodara, no Izrael mene ne poznaje, vlastiti me narod ne razumije.« Jao, grešni narode, pod teretom krivnje. Vi ste zli rod, pokvarena djeca. Ostavili ste BOGA, prezreli Svetoga Izraelovog Boga, okrenuli se i otišli od njega. Kakva korist od toga da vas kažnjava kad ćete se i dalje buniti. Već vas boli čitava glava, srce vam je iznemoglo. Ranjeni ste od glave do pete, svaki vam je dio tijela ozlijeđen i porezan. A rane vam nisu očišćene i previjene, niti su melemom ublažene. Zemlja vam je pusta, a gradovi spaljeni. Stranci su vam poharali polja i oteli njihove plodove. Jeruzalem je ostao prazan, kao vinograd bez nadzora, kao povrtnjak bez čuvara, kao grad pod opsadom. Da nam BOG Svevladar nije ostavio nekoliko preživjelih, sličili bismo Sodomi, nestali bismo kao Gomora. Čujte BOŽJU riječ, vladari Sodome! Poslušaj poruku svog Boga, narode Gomore! »Što meni znači gomila vaših žrtava?« govori BOG. »Dosta mi je ovnovskih paljenica i loja utovljenih životinja. Nije mi mila krv junaca, janjaca i jarića. Kad dolazite pred mene, tko to traži od vas? Nemojte više da vaše životinje gaze moja hramska dvorišta. Ne donosite više bezvrijedne darove, gadi mi se vaš tamjan. Mladi mjeseci, šabati i okupljanja — ne podnosim vaše skupove jer činite nepravdu. Mrzim vaše mlade mjesece i blagdane. Postali su teret koji mi je dojadilo nositi. Kad raširite ruke u molitvi, sakrit ću od vas svoje oči. I da me obaspete molitvama, ne bih vas slušao. Ruke su vam ogrezle u krvi. Operite se i očistite! Maknite mi svoja zlodjela s očiju. Prestanite činiti zlo i naučite činiti dobro. Pravdu tražite, potlačene izbavljajte, siročad branite, za udovicu se zauzimajte.« »Idemo se raspraviti«, govori BOG. »Premda su vam grijesi tamni kao grimiz, mogu se očistiti. Možete biti poput čiste vune, bijeli kao snijeg. Budete li poslušni, jest ćete najbolje plodove zemlje. A ako se oduprete i pobunite, bit ćete uništeni mačem«, BOŽJA su usta govorila. Kako se vjerni grad pretvorio u prostitutku! U njemu je prebivala pravda, a sada žive ubojice. Srebro ti se pretvorilo u otpad , najbolje vino se razvodnilo. Vladari su ti buntovnici i prijatelji lopova. Svi odreda vole mito i jure za darovima. Ne brane siročad, ne prihvaćaju parnicu udovice. Zbog svega toga, Gospodar BOG Svevladar, silni Izraelov Bog, kaže: »Oslobodit ću se svojih neprijatelja i izlit ću na njih svoju ljutnju. Protiv tebe ću okrenuti svoju ruku, sasvim te očistiti od otpada i ukloniti svu tvoju nečistoću. Vratit ću ti suce, kao nekad, i savjetnike da bude kao u početku. Poslije toga ćeš se zvati Grad Pravednosti, grad vjerni.« Sion će se otkupiti pravdom, a njegovi pokajnici pravednošću. Buntovnici i grešnici bit će skršeni i bit će zatrti svi koji su BOGA ostavili. Stidjet ćete se zbog hrastova koje ste obožavali. Bit će vas sram zbog vrtova koje ste izabrali. Postat ćete kao hrast kojem se suši lišće i kao vrt bez vode. Jaki će postati kao suhe stabljike , a njihova djela poput iskre. Zajedno će gorjeti, a nikoga neće biti da ih ugasi. Ovo je Izaija, Amosov sin, vidio o Judi i Jeruzalemu: U zadnje dane brdo BOŽJEGA Hrama bit će postavljeno za najviše od svih. Bit će uzvišeno iznad svih brda i svi će mu se narodi slijevati u radosnoj povorci. Mnogi će narodi doći i reći: »Hajde, popnimo se na BOŽJE brdo, do Hrama Jakovljevog Boga. Bog će nas naučiti kako da živimo i mi ćemo ga slijediti.« Sa Siona će se proširiti Božja pouka i BOŽJA riječ iz Jeruzalema. Bog će suditi među narodima i okončati njihove sporove. Oni će svoje mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Narod neće dizati mač na narod, niti će se više spremati za rat. Dođite, Jakovljevi potomci, da hodamo u BOŽJOJ svjetlosti. Napustio si svoj narod, potomke Jakova, jer je pun praznovjerja s istoka. Bave se proricanjima kao Filistejci, uče se čaranju od tuđinaca. Zemlja im je puna srebra i zlata, njihovom blagu nema kraja. Zemlja im je puna konja, bojnim kolima nema kraja. Zemlja im je puna idola, klanjaju se djelu svojih ruku, onome što su njihovi prsti načinili. Klanjaju im se do zemlje i zato će biti poniženi — Bože, nemoj im oprostiti. Uđi među stijene i sakrij se u zemlju pred BOŽJOM ljutnjom i sjajem njegovog veličanstva. Oborit će se pogled bahatoga, ponizit će se ljudska oholost. Toga će se dana jedino BOG uzvisiti. Jer, BOG Svevladar spremio je dan za sve ohole i nadmene, tada će biti poniženi. Mogu biti visoki kao libanonski cedrovi i nadmeni kao bašanski hrastovi, ali on će ih posjeći. Mogu biti visoki kao planine i uzdignuti kao brda, ali on će ih sniziti. Mogu biti visoki kao gradske kule i snažni poput utvrđenog zida, ali on će ih srušiti. Mogu biti brzi kao brodovi iz Taršiša i nositi isto toliko blaga, ali on će ih potopiti. Toga će dana oholi ljudi pasti i biti bačeni na zemlju, a jedino će se BOG uzvisiti, idoli će netragom nestati. Kad BOG krene zastrašivati zemlju, ljudi će bježati u pećine u stijenama i sklanjat će se u rupe u zemlji pred sjajem njegovog veličanstva. Svoje idole od srebra i zlata, koje su napravili da im se klanjaju, bacat će u rupe i spilje krticama i slijepim miševima. Bježat će u procijepe stijena i litica, užasnuti od BOŽJEGA kraljevskog veličanstva, kad on krene zastrašivati zemlju. Ne uzdajte se u čovjeka — prolazan je kao dah u nosnicama i malo vrijedi. Evo, Gospodar, BOG Svevladar, oduzet će Jeruzalemu i Judi sve na što se oslanjaju: sve zalihe kruha i vode, sve junake, vojnike i suce, proroke, vračeve i starješine, zapovjednike, uglednike i savjetnike, čarobnjake i proricatelje. Za poglavare ću vam dati djecu, neka vas ona sada vode. Ljudi će tlačiti jedni druge. Mladići će se buniti protiv starijih, svatko će vrijeđati starješine. Brat će zgrabiti brata u očevoj kući i reći: »Ti imaš ogrtač, budi nam poglavar. Uzmi ovo rasulo u svoje ruke.« A ovaj će se pobuniti i reći: »Nemam kruha i odjeće ni za obitelj, ne mogu biti poglavar narodu.« Jeruzalem tetura, a Juda pada, jer su im riječi i djela protiv BOGA pa prkose njegovoj slavi. Na licu im se vidi krivnja. Isti su kao ljudi iz Sodome, razmeću se svojim grijehom. Teško njima! Na sebe su navukli nesreću. Kaži pravednima da će im biti dobro, jer će uživati u plodovima svojih djela. Teško zlome! Snaći će ga nesreća, dobit će što je zaslužio. Zla djeca tlače moj narod, žene vladaju nad njim. Narode moj, tvoji vodiči krivo te vode i zamrsili su ti putove. BOG ustaje raspraviti se i suditi narodu. BOG presuđuje starješinama i poglavarima svoga naroda: »Opustošili ste moj vinograd, u kućama skrivate stvari koje ste oteli sirotinji. S kojim pravom satirete moj narod i sirotinji gurate lice u blato?« govori Gospodar, BOG Svevladar. BOG kaže: »Ohole su sionske žene, hodaju visoko uzdignutih glava. Očijukaju i pocupkuju da ih se uoči, zveckaju nakitom na nogama. Zato će im Gospodar raniti glavu i učiniti da im opadne sva kosa.« Toga će dana Gospodar strgnuti sve čime se žene ponose: nakit na nogama i ogrlice u obliku sunca i mjeseca; naušnice, narukvice i velove; marame, lančiće, pojaseve, bočice s mirisima i amajlije; pečatnjake i nosne prstenove; svečanu odjeću, haljine, plašteve i torbice; ogledala, lanene haljine, turbane i šalove. Umjesto da mirišu, žene će smrdjeti; umjesto pojasa, nosit će konopac; privlačne kose, oćelavit će; umjesto lijepe odjeće, nosit će odjeću za tugovanje; lica im neće biti lijepa, nego žigosana. Muškarci će ti pasti od mača, junaci će poginuti u ratu. Naricat ćeš i tugovati na gradskim vratima. Poput opljačkane žene, sjedit ćeš na tlu i plakati. U to će se doba sedam žena otimati za jednog čovjeka: »Molimo te, oženi nas! Same ćemo si nabavljati i hranu i odjeću. Ništa nećeš morati za nas raditi, samo daj da se zovemo tvojim imenom, da se makne naša sramota.« U to će vrijeme BOŽJA biljka biti divna i slavna. Plodovi zemlje bit će ponos i slava onih koji su preživjeli u Izraelu. Oni koji ostanu na Sionu i Jeruzalemu, zvat će se sveti. Njihova će imena biti stavljena na popis ljudi koji mogu ondje živjeti. Gospodar će isprati nečistoću sa sionskih kćeri. Oprat će krv s Jeruzalema. Sve će očistiti duhom koji sudi i prži kao vatra. Tada će BOG učiniti da nad cijelim brdom Sion i nad svima koji se ondje okupljaju danju bude oblak od dima, a noću plamteća vatra. Nad svakim će stajati pokrov. Bit će to zaštita ljudima od sunca i zaklon od oluje i kiše. Sada ću pjevati svom prijatelju. Ovo je pjesma o ljubavi i o njegovom vinogradu: Moj je prijatelj imao vinograd na padini rodnoga brijega. Okopao ga je i iskrčio kamenje pa posadio najbolju lozu. Sagradio je stražarnicu usred njega i napravio tijesak za grožđe. Nadao se da će plodovi biti sočni, ali svi su grozdovi bili truli. Moj je prijatelj rekao: »Stanovnici Jeruzalema i Jude, presudite između mene i moga vinograda. Što sam još mogao učiniti za svoj vinograd, a da to nisam napravio? Nadao sam se dobrom grožđu, zašto su grozdovi truli? Sad ću vam reći što ću napraviti s vinogradom: uklonit ću mu zaštitnu živicu i bit će opustošen. Razvalit ću zid oko njega i bit će pregažen. U pustoš ću ga pretvoriti, neobrezanu i neokopanu; u njemu će rasti drač i trnje, a oblacima ću zapovjediti da ga ne zalijevaju kišom.« Vinograd je svemogućeg BOGA Izraelov narod. Loza, biljka koju toliko voli, narod je Jude. Bog se nadao pravdi, ali tamo vlada krvoproliće. Nadao se pravednosti, a samo vape potlačeni. Teško vama koji kuću dodajete kući i spajate njivu s njivom dok sve ne zauzmete i ne ostanete sami živjeti u zemlji. BOG mi je Svevladar rekao ovo: »Da, mnoge će kuće opustjeti; velike i lijepe kuće ostat će bez stanara. Deset jutara vinograda dat će samo lonac vina , a bačva sjemena samo košaru žita. « Teško onima koji ustaju rano, da bi trčali za pićem, i koji sjede do kasno u noć dok ih vino ne opije. Goste se uz harfe i lire, tamburine, frule i vino, a ne mare za BOŽJA djela i ne poštuju sve što čini. Moj narod bit će prognan jer je nerazuman. Njegovi uglednici umirat će od gladi, a obični ljudi izgarati od žeđi. Zato je Podzemlje sve gladnije i širom je razjapilo čeljusti. U grob će sići i narod i plemići, razmetljivci i veseljaci. Svi ljudi bit će poniženi, a bahati oboriti pogled. No BOG Svevladar će se uzdići i podijeliti pravdu. Sveti Bog svojom će pravednošću pokazati svoju svetost. Tada će janjci pasti kao na svom pašnjaku, a utovljene ovce i jarići brstiti među ruševinama. Teško onima koji grijeh privlače konopcima prevare, a krivnju vuku kao na užetu. Oni govore: »Neka se samo požuri, pa da ga vidimo. Neka se približi Izraelov Sveti, pa da se ostvari njegov plan.« Teško onima koji zlo zovu dobrim, a dobro zlim. Oni tamu prikazuju kao svjetlost, a svjetlost kao tamu. Oni gorko prikazuju kao slatko, a slatko kao gorko. Teško onima koji su u svojim očima mudri i pametni sami pred sobom. Teško onima koji su junaci u ispijanju vina i hrabri u posluživanju pića. Oni za mito oslobađaju krivca, a nedužnome uskraćuju pravdu. Kao što vatra proždire strnjiku i osušena trava nestaje u plamenu, tako će im istrunuti korijen i cvijet će im se razletjeti kao prah jer su odbacili zakon svemogućeg BOGA i prezreli riječ Izraelove Svetinje. Zato je BOG planuo na svoj narod, digao je na njega ruku i kaznio ga. Planine su se potresle, leševi leže po ulicama kao smeće. Ali njegova ljutnja nije se stišala, ruka mu je još podignuta. Dao je znak dalekim narodima, zviždukom ih je pozvao s kraja zemlje. I evo ih, stižu veoma brzo! Nitko se od njih ne umara i ne posrće, nitko ne drijema niti spava. Nijedan im pojas nije otpasan, nijedan remen na sandali pokidan. Strijele su im oštre, svi lukovi nategnuti. Konjska su kopita kao kremen, kotači kola kao vihor. Neprijatelji zvuče kao ričući lavovi; uz režanje grabe plijen i odnose ga, nitko se ne može spasiti. Toga će dana nad Izraelom tutnjati kao kad huče morski valovi. Pogledaš li zemlju, svud nevolja i tama, svjetlost je zastrta oblacima. One godine kad je umro kralj Uzija, vidio sam Gospodara kako sjedi na prijestolju. Prijestolje je bilo visoko i uzvišeno, a skutovi njegovog ogrtača ispunjavali su Hram. Nad njim su stajala leteća bića od kojih je svako imalo šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakloni noge i dva da njima leti. Dovikivala su jedno drugome: »Svet, svet, svet je BOG Svevladar! Cijeli je svijet ispunjen njegovom slavom!« Od glasa onih koji su dovikivali tresli su se dovratci i pragovi, a Hram se ispunio dimom. Ja sam rekao: »Teško meni, umrijet ću! Živim u narodu čija su usta nečista, a i ja sam čovjek nečistih usta. A sad su moje oči vidjele kralja, BOGA Svevladara.« Tada je do mene doletjelo jedno od letećih bića. Hvataljkom je uzelo žeravicu iz žrtvenika. Njome mi je dotaklo usta i reklo: »Evo, ovo ti je dotaklo usne. Tvoja je krivnja uklonjena i grijeh ti je očišćen.« Tada sam čuo glas Gospodara kako govori: »Koga da pošaljem? I tko će poći za nas?« Rekao sam: »Evo mene! Mene pošalji!« A on je nato rekao: »Idi i reci ovom narodu: ‘Slušajte i slušajte, ali nemojte razumjeti. Gledajte i gledajte, ali nemojte vidjeti.’ Oduzmi razum ovom narodu; otupi im uši i zatvori im oči. Inače, očima bi vidjeli i ušima čuli, razumjeli bi, obratili se i izliječili.« A ja sam onda pitao: »Koliko dugo to moram raditi, Gospodaru?« On je odgovorio: »Dok gradovi ne budu pusti i porušeni, dok kuće ne ostanu bez svojih stanara, dok njive ne budu prazne i neplodne.« BOG će ljude protjerati daleko, a zemlja će posve propasti. Ako ih i desetina ostane, i oni će biti zatrti. No panj ostaje nakon posječenoga hrasta, a iz tog panja ponovo će niknuti. Ahaz je bio Jotamov sin i Uzijin unuk, a vladao je Judejom. U to su doba Jeruzalem napali aramejski kralj Resin i izraelski kralj Pekah, Remalijin sin, ali nisu ga mogli zauzeti. Tada su kralju Ahazu javili da je Aram sklopio savez s Izraelom . Zbog toga su Ahaz i njegov narod zadrhtali kao što drveće u šumi zatreperi na vjetru. BOG je tada rekao Izaiji: »Ti i tvoj sin Šear Jašub izađite ususret Ahazu. Idite do kraja vodovoda, do gornjeg spremnika za vodu, na putu za Peračevo polje. Kaži Ahazu da se umiri i ne boji. Nemoj se plašiti ovih dvaju zadimljenih ugaraka, Aramovoga kralja Resina i Remalijinog sina Pekaha. Aram, Efrajim i Remalijin sin urotili su se da te unište. Rekli su: ‘Hajde da napadnemo Judu. Rastrgat ćemo je i podijeliti među sobom, a za novoga ćemo kralja Jude postaviti Tabelovog sina.’« No Gospodar BOG kaže: »To se neće dogoditi i oni neće uspjeti. Aramejcima je glavni grad Damask, a ondje vlada slabi kralj Resin. Za šezdeset i pet godina Efrajim će biti smrvljen i više neće biti narod. Efrajimu je glavni grad Samarija, a njome vlada Remalijin sin. Nemate se razloga plašiti, vjerujte ili se nećete održati.« BOG se opet obratio Ahazu: »Zatraži od BOGA znak — bilo iz najdubljih dubina ili iz najviših visina.« Ali Ahaz je rekao: »Ne želim to tražiti. Neću iskušavati BOGA.« Tada je Izaija rekao: »Slušajte me pažljivo, Davidova obitelji! Zar vam nije dosta što dodijavate ljudima nego dodijavate i mom Bogu? Evo Božjeg znaka: Djevojka će zatrudnjeti i roditi sina, a dat će mu ime Emanuel . On će jesti zgrušano mlijeko i med dok ne nauči primati dobro i odbacivati zlo. A dok dječak ne odraste do te dobi, propast će zemlje dvojice kraljeva od kojih strepiš.« »BOG će tebi, tvojoj obitelji i tvom narodu dovesti nevolje kakvih nije bilo otkad se Efrajim odvojio od Jude. Napast će te kralj Asirije. Toga će dana BOG zazviždati i doći će vojske kao muhe s egipatskih rijeka i kao pčele iz Asirije. One će se nastaniti u dubokim klancima, u pukotinama stijena, među trnjem i pojilištima. Gospodar će dovesti asirskoga kralja s druge strane rijeke Eufrat. On će biti poput britve koja će ti obrijati kosu, bradu i sve dlačice s tijela. U to će vrijeme nekima ostati samo krava i dvije koze. No davat će im obilje mlijeka pa će se hraniti zgrušanim mlijekom. I tko god ostane u zemlji, hranit će se zgrušanim mlijekom i medom. Postoje polja s po tisuću loza, a svaka je vrijedna tisuću srebrnjaka. Ali toga će dana ondje biti jedino korov i trnje. Ljudi će onamo ići samo u lov lûkom i strijelom. Zbog korova i trnja, nitko više neće ići na brežuljke koji su nekad bili obrađivani motikom. Po njima će pasti goveda i lutati ovce.« BOG mi je rekao: »Uzmi veliku ploču i na njoj ureži pisaljkom: Maher šalal haš baz .« Kao pouzdane svjedoke pozvao sam svećenika Uriju i Jeberekijinog sina Zahariju. Potom sam spavao sa suprugom, a ona je zatrudnjela i rodila sina. BOG mi je rekao: »Dječaka nazovi Maher Šalal Haš Baz. Prije nego što nauči reći ‘oče’ ili ‘majko’, asirski će kralj opljačkati bogatstva Damaska i Samarije.« I još mi je BOG rekao ovo: »Ovaj je narod odbacio mirne vode Šiloaha . Oni radije slijede kralja Resina i Remalijinog sina Pekaha. Zato će Gospodar na njih dovesti velike i silne vode Eufrata — kralja Asirije u svom njegovome sjaju. Te će vode preplaviti sva svoja korita i izlit će se preko svojih obala. Provalit će u Judu i kovitlat će se kroz nju, posve će je preplaviti i doći joj do grla. Ali tu je Emanuel, Bog je s nama! Njegova će raširena krila zaštititi cijelu zemlju.« Spremite se za rat, narodi, i bit ćete satrti. Slušajte, sve daleke zemlje: spremite se za boj, i bit ćete satrti. Skujte ratni plan, i bit će osujećen. Zapovjedite vojskama, i ništa neće pomoći. Jer, Bog je s nama. BOG me držao čvrstom rukom i opomenuo da ne idem putem kojim ide ovaj narod. Rekao mi je: »Ne zovi urotom sve što ovaj narod tako naziva. Ne boj se onoga čega se oni boje i ne strepi od toga.« Samo se BOGA Svevladara plaši jer je on svet. Od njega strepi, a on će ti biti utočište. No za obje Izraelove obitelji on će biti kamen spoticanja i stijena zbog koje će pasti. Stanovnicima Jeruzalema bit će zamka. Mnogi će se ljudi spotaknuti i pasti, mnogi će upasti u klopku i biti uhvaćeni. Zapiši ovaj dogovor, zapečati ga i daj mojim sljedbenicima. BOG je okrenuo lice od Jakovljevog naroda, ali ja ću ga čekati jer vjerujem da će nas spasiti. Tu sam s djecom koju mi je dao BOG. Mi smo znak BOGA Svevladara koji prebiva na brdu Sion. Otkriva nam svoje planove za izraelski narod. Ljudi će ti reći: »Idi k onima koji prizivaju duhove umrlih, koji šapuću i mrmljaju. Pitaj ih što treba činiti. Zar narod ne treba pomoć tražiti od svojih bogova i duhova predaka? Zar ne trebaju živi pitati mrtve za savjet?« Ali ja ti kažem, nema budućnosti za one koji tako rade. Izgubit će sve, izmučeni i gladni lutat će zemljom. Kada ogladne, pobjesnjet će. Uprijet će pogled prema nebu i prokleti svoga kralja i svoje bogove. A ako pogledaju na zemlju, vidjet će samo nevolju, tamu i strašnu tjeskobu. Ali više neće biti tjeskobni oni koji su patili. Zebulunova i Naftalijeva zemlja bila je nekad ponižena, ali u budućnosti će biti proslavljena — zemlja uz more, zemlja istočno od rijeke Jordan i Galileja u kojoj žive drugi narodi. Narod što je živio u tami vidio je svjetlost veliku. Ljudima iz smrtnih predjela svjetlost je zasjala. Umnožio si narod i radost mu uvećao. Raduju se pred tobom, kao kad slave žetvu, i vesele se podjeli plijena. Jer, skinuo si težak jaram što im je pritiskao leđa, maknuo si štap njihovih tlačitelja kao u vrijeme pobjede nad Midjanom. Izgorjet će sve ratničke čizme, a svaka odora natopljena krvlju bit će bačena u vatru. Jer, dijete nam se rodilo, sina smo dobili. Na ramenima nosi vlast, a zove se Vrsni Savjetnik, Silni Bog, Vječni Otac i Knez Mira. Nikada neće biti kraja miru ni njegovoj moćnoj vladavini. Vladat će na Davidovom prijestolju i nad njegovim kraljevstvom; učvrstit će ga i održavati u pravdi i pravednosti, od sada pa zauvijek. BOG Svevladar revno će to ostvariti! Gospodar je poslao riječ protiv Jakova i ona je pala na Izrael. Cijeli će narod znati, Izrael i stanovnici Samarije, koji govore nadmenog i bahatog srca: »Cigle su popadale, ali zidat ćemo od klesanog kamena. Smokvina su stabla posječena, ali zamijenit ćemo ih cedrovima.« No BOG je ojačao neprijatelje Resina, nahuškao je njegove protivnike. Aramejci s istoka, Filistejci sa zapada, razjapili su usta i proždrli Izrael. No ni tada nije prestao njegov gnjev, još mu je ruka podignuta. Ali narod se nije vratio onome koji ga je udario i nije potražio BOGA Svevladara. Zato će BOG Izraelu odsjeći i glavu i rep. Istog će dana iščupati i palminu granu i trsku. Starješine i uglednici su glava, a rep proroci koji uče laži. Narod su zaveli vođe, i skrenuli ga na stranputicu. Svi su bezbožni i zli, govore samo ludosti. Zato se Gospodar neće smilovati mladima, niti će se sažaliti siročadi i udovicama. Njegov gnjev ne prestaje, ruka mu je još uvijek podignuta. Zloća plamti kao vatra, proždire trnje i drač. Pali šumsko šipražje, diže se uvis kao stup dima. Gnjev BOGA Svevladara spalit će cijelu zemlju. Narod će hraniti vatru, nitko se neće nikome smilovati. Proždirat će zdesna, ali ostat će gladni. Jest će slijeva, ali neće se najesti. Svatko će se hraniti mesom svoga poroda. Manaše će jesti Efrajima, Efrajim Manašea, a obojica zajedno Judu. No njegov gnjev ne prestaje, ruka mu je još uvijek podignuta. Teško nepravednim zakonodavcima, koji ljude tlače zakonima. Siromašne lišavaju prava, uskraćuju pravdu potlačenima moga naroda, udovice pretvaraju u plijen i pljačkaju siročad. Što ćete učiniti na dan kazne, kada nesreća dođe izdaleka? Kome ćete otrčati po pomoć? Gdje ćete ostaviti svoje bogatstvo? Moći ćete se stisnuti među zatvorenicima, ili pasti među pobijene. No njegov gnjev ne prestaje, ruka mu je još uvijek podignuta. Bog kaže: »Asirac je šiba mojega gnjeva, u njegovoj je ruci batina moje srdžbe! Šaljem ga protiv bezbožnog naroda, protiv naroda koji me razljutio, da ga orobi i opljačka, da ga zgazi kao blato na ulici.« Ali on to ne želi, nije to naumio — on želi zatrti mnoge narode. Asirski kralj govori: »Svi su moji zapovjednici kao kraljevi. Kalno su pobijedili lako kao Karkemiš, Arpad kao Hamad, a Samariju kao Damask. Savladao sam kraljevstva idolâ, jačih od onih iz Jeruzalema i Samarije. Kao što sam svladao Samariju i njene bogove, poharat ću Jeruzalem i njegove idole.« No kada Gospodar završi sve što je zamislio s brdom Sion i Jeruzalemom, reći će: »Asirski je kralj bahat i ohol, zato ću ga kazniti. Jer, on se hvalio: Sve sam napravio snagom svoje ruke i svojom mudrošću. Izbrisao sam granice među narodima, opljačkao njihova blaga i junački pokorio njihove vladare. Moja je ruka našla bogatstvo narodâ kao što se nađe gnijezdo. Kao što se sakupe ostavljena jaja, tako sam pokupio sve zemlje. I nitko nije zamahnuo krilom, nitko nije ni zacvrkutao.« Pa, zar je sjekira bolja od onoga tko njome zamahuje, ili je pila veća od onoga koji njome reže? Zar šiba uzmahuje onim tko je drži, ili batina podiže onoga tko je njome zamahnuo? Zato će Gospodar, BOG Svevladar, na uhranjene asirske vojnike poslati iscrpljujuću bolest. Njegov sjaj zapalit će vatru. Izraelova svjetlost postat će oganj, njegov Svetac plamen. U jednom danu spalit će trnje i proždrijeti drač. Potpuno će uništiti sjaj njegovih šuma i plodnih polja. Asirija će biti kao bolesnik na umoru. U toj će šumi biti toliko stabala da ih i dijete može prebrojati. Od toga se dana ostatak Izraela, preživjeli iz Jakovljevog roda, više neće pouzdati u onoga koji ih je pokosio. Umjesto toga, pouzdat će se u BOGA, Izraelovu Svetinju. Ostatak Jakovljevog roda vratit će se moćnom Bogu. Izraele, tvojeg naroda ima koliko i morskog pijeska, ali ipak će se Bogu vratiti samo malo preostalih. Do tada će se dogoditi uništenje, sveopće i pravedno. Gospodar, BOG Svevladar, uništit će cijelu zemlju, kao što je i odredio. Gospodar, BOG Svevladar, pozvao je svoj narod koji živi na Sionu: »Ne boj se Asirije koja te šiba i udara batinom poput Egipćana. Moj će gnjev uskoro prestati, a tada će ih moja srdžba uništiti.« BOG Svevladar udarit će Asiriju bičem, kao kad je udario Midjan kod stijene Oreb. Podići će štap nad vodama, kao što je to učinio u Egiptu. Skinut će s tvojih ramena teret koji je donijela Asirija. Maknut će jaram s tvog vrata i slomiti ga. Asirci dolaze do Ajata, prolaze kroz Migron, u Mikmašu skladište zalihe. Prelaze preko prijevoja i kažu: »Prenoćit ćemo u Gebi.« Rama drhti, Šaulova Gibea bježi. Poviči, Bat Galime! Poslušaj, Laišo! Jadan Anatot! Madmena bježi, narod Gebima traži zaklon. Danas će stati u Nobu, i zaprijetiti šakom prema gori sionske kćeri, jeruzalemskom brdu. Gospodar, BOG Svevladar, otkresat će grane velikom silom. Posjeći će uzvišene, ohole će poniziti. Sjekirom će posjeći šumske gustiše, Libanon će pasti pred Veličanstvenim. Iz Jišajevog panja niknut će mladica, izdanak iz njegovog korijena donijet će plod. Na njemu će počivati BOŽJI duh, duh mudrosti i razumijevanja, duh savjeta i snage, duh spoznaje i poštovanja BOGA. Kralj će voljeti i poštovati BOGA. Neće suditi po onome što vidi očima, niti presuđivati po onome što čuje ušima, nego će siromašnima suditi pravedno i pošteno dijeliti pravdu siromašnima na zemlji. Udarit će zemlju dahom svojih usta, šibom svog jezika pokosit će zle. Pravda će mu biti pojas oko struka, vjernost opasana oko bokova. Vuk će živjeti s janjetom, leopard ležati uz jarića. Tele i lav jest će zajedno, a djetešce će ih voditi. Krava će pasti s medvjedom, njihovi mladi lijegat će skupa, a lav će jesti slamu kao vol. Dojenče će se igrati nad jazbinom zmije, djetešce će stavljati ruku u zmijsko leglo. Nigdje na mome Svetom brdu više neće biti ni zla ni zatiranja. Zemlja će se ispuniti spoznajom BOGA kao što vode prekrivaju more. Toga će se dana pojaviti poseban potomak iz Jišajeve obitelji. On će biti kao zastava narodima. Pogani će hrliti k njemu, a mjesto gdje živi bit će ispunjeno slavom. Toga dana BOG će drugi put pružiti ruku. Vratit će ostatak svog naroda iz Asirije, Sjevernog Egipta, Južnog Egipta, Etiopije, Elama, Babilona, Hamata i s morskih otoka. Podići će zastavu narodima i sabrati prognane Izraelce. Okupit će rasute Judejce s četiri strane svijeta. Nestat će Efrajimova zavist, zatrt će se Judino neprijateljstvo. Efrajim više neće zavidjeti Judi, a Juda neće biti neprijatelj Efrajimu. Obrušit će se na Filistejce na zapadu, zajedno će uzimati plijen od narodâ na istoku. Stavit će ruku na Edom i Moab, Amonci će im biti podanici. BOG će isušiti Crveno more, i zamahnuti rukom nad Eufratom. Svojim silnim dahom razdijelit će ga na sedam potoka, da se i u obući može pregaziti. Napravit će put iz Asirije za ostatak svoga naroda, kao što je napravio put za Izrael kad je izašao iz Egipta. Toga ćeš dana reći: »Zahvaljujem ti, BOŽE! Bio si bijesan na mene, ali tvoj se gnjev odvratio i ti si me utješio. Da, Bog je moje spasenje. Uzdat ću se, neću se bojati. BOG je moja snaga i pjesma, postao je moje spasenje.« Radosno ćete grabiti vodu s izvorâ spasenja i toga dana reći: »Zahvaljujte BOGU, njegovo ime prizivajte. Objavljujte njegova djela drugim narodima, da svi znaju da mu je ime uzvišeno. Pjevajte o BOGU, učinio je veličanstvena djela, neka za to sazna čitav svijet. Kličite i pjevajte od radosti, stanovnici Siona, jer je Izraelova Svetinja među vama.« Proroštvo o Babilonu koje je Bog dao Izaiji, Amosovom sinu: Podignite zastavu na golom brdu. Doviknite im, mahnite im rukom, da uđu kroz vrata za plemiće. Zapovjedio sam svojim svetima, pozvao sam svoje ratnike, koji se raduju mojoj pobjedi, da izvrše moju srdžbu. Na brdima je velika buka kao od mnoštva narodâ. Galame sabrana kraljevstva, narodi što se okupljaju. BOG Svevladar postrojava vojsku za rat. BOG i oruđa njegove srdžbe stižu iz dalekih zemalja, s druge strane obzora, da unište cijelu zemlju. Jadikujte, jer blizu je Božji dan, dolazi kao uništenje od Svemoćnog. Zato će se svi obeshrabriti, klonut će im ruke i srca. Užas će ih obuzeti, zgrabit će ih bol i tjeskoba. Previjat će se kao žena u trudovima, pogledavat će se u strahu, zažarenih lica. Evo, dolazi BOŽJI dan, okrutan, bijesan i srdit, da opustoši zemlju i zatre grešnike. Neće svijetliti zvijezde ni njihova zviježđa. Potamnjet će sunce na izlasku, a mjesec neće sjati. Bog kaže: »Kaznit ću svijet zbog njegovog zla i opake zbog njihovoga grijeha. Dokrajčit ću bahatost oholih i poniziti nadmenost bezočnih. Učinit ću da čovjek bude rjeđi od čistog zlata, da ljudi bude manje nego zlata iz Ofira. Zato ću zatresti nebesa i zemlja će se pomaknuti s mjesta.« Takva će biti srdžba BOGA Svevladara na dan njegovog plamtećega gnjeva. Kao gazela koju love i kao ovce bez pastira, svatko će se vratiti svome narodu, svatko će pobjeći u svoju zemlju. Koga god nađu, probost će ga, a koga god uhvate, past će od mača. Njima naočigled smrskat će im dojenčad, pljačkati kuće i silovati žene. Bog kaže: Nahuškat ću na njih Medijce, koji ne mare za srebro i ne mili im se zlato. Njihovi lukovi ubijat će mladiće, neće imati milosti prema dojenčadi, neće se sažaliti djeci. A Babilon, najljepše kraljevstvo, ponos i dika Kaldejaca , bit će kao Sodoma i Gomora kada ih je Bog uništio. Nikada više neće biti naseljen, niti će itko u njemu živjeti kroz sve naraštaje. Arap ondje neće dizati šator, ni pastir dovoditi ovce na počinak. U njemu će živjeti pustinjske životinje, sove će mu ispuniti kuće. Ondje će se nastaniti nojevi i poskakivati divlji jarci . Hijene će zavijati po njegovim tvrđavama, a šakali po raskošnim palačama. Kraj mu se približava i dani će mu se okončati. BOG će se opet smilovati Jakovu. Ponovo će izabrati izraelski narod i nastaniti ga u njegovoj zemlji. Pridružit će im se i došljaci i sjediniti se s Jakovljevim narodom. Ti će ih narodi dovesti u njihov kraj, a potom će postati robovi izraelskog naroda. Nekad su oni vladali Izraelcima, a sada će biti robovi i ropkinje u BOŽJOJ zemlji. Izrael će vladati nad svojim tlačiteljima. BOG će vam dati odmor od patnje i muke te će završiti teško ropstvo koje vam je bilo nametnuto. Tada ćeš o babilonskom kralju pjevati ovu rugalicu: Tako je skončao tlačitelj, nestala je njegova bahatost! BOG je slomio štap opakih, njihovu vladarsku palicu koja je gnjevno udarala narode neprekidnim udarcima, koje je bijesno vladalo narodima i nesmiljeno ih progonilo. Cijela zemlja počiva spokojna, odjekuje radosno pjevanje. Čak i borovi, i libanonski cedrovi, likuju nad tobom i govore: »Otkad si pao, nitko nas ne dolazi sjeći.« Svijet mrtvih se uskomešao da te dočeka kada siđeš. U tvoju čast budi duhove umrlih, sve mrtve zemaljske vođe; s prijestolja diže sve kraljeve narodâ. Svi će se oni odazvati i reći ti: »I ti si mrtav, kao i mi, postao si poput nas.« Sav tvoj ponos u Podzemlje se strovalio, zajedno sa svirkom tvojih harfi. Crvi su kao prostirka pod tobom i kao pokrov nad tobom. Kako si pao s neba, zvijezdo Danice, zorin sine? Kako si zbačen na zemlju, ti, koji si rušio narode? Mislio si: »Popet ću se na nebo, postavit ću si prijestolje nad Božje zvijezde. Vladat ću s najvišeg vrha sjevera , na vrhu planine gdje se sastaju bogovi. Popet ću se nad oblake, bit ću poput Svevišnjeg.« Ali strovalio si se u Podzemlje, do dubina grobne jame. Tko god te vidi, zuri i misli: »Zar je ovaj čovjek vladao zemljom i tresao carstva? On je srušio gradove i svijet pretvorio u pustinju? On svojim zarobljenicima nije dao da se vrate kući?« Svi kraljevi narodâ leže u časti, svaki u svojoj grobnici, a ti si izbačen iz svojega groba kao trula grana s drveta. Izgledaš poput ubijenih u bitci, probodenih mačem, bačenim na kameno dno groba, poput izgaženog leša. Nećeš dobiti svoj grob jer si uništio svoju zemlju i pobio svoj narod. Tvoji zli potomci neće te pamtiti. Pripremite se poklati mu sinove zbog grijeha njihovih predaka. Sinovi mu neće osvojiti zemlju niti ispuniti svijet svojim gradovima. »Ustat ću protiv njih«, govori BOG Svevladar. »Zatrt ću i ime i stanovnike Babilona, i čitavo njegovo potomstvo«, govori BOG. »Pretvorit ću ga u močvaru gdje će živjeti ježevi. Pomest ću ga metlom uništenja«, govori BOG Svevladar. BOG Svevladar ovako se zakleo: »Kako sam naumio, tako će i biti, što sam odlučio, to će se i dogoditi. Skršit ću Asirca u svojoj zemlji, zgazit ću ga na svojim planinama. Skinut ću njegov jaram sa svoga naroda, zbacit ću teret s njegovih leđa. To je moj plan za ovu zemlju, moja ruka kažnjava sve narode.« Jer, BOG Svevladar je odlučio, tko će to spriječiti? Ispružio je ruku, tko će je maknuti? One godine kad je umro kralj Ahaz, objavljeno je ovo proroštvo: Filistejo, nemoj se radovati što je mrtav kralj koji te udarao jer njegov sin doći će na vlast. Doći će kao otrovnica iz zmijskog legla koja skače u zrak i grize te. Najjadniji siromah nalazit će hranu i bijednik će lijegati u miru, ali tvoju ću lozu zatrti glađu koja će ti pomoriti preživjele. Jaučite, vrata! Zapomaži, grade! Strahuj, cijela Filistejo! Sa sjevera dolazi dim, vojska u kojoj nitko ne posrće. A što će glasnici toga naroda javiti o nama? Reći će: »BOG je učvrstio Sion, siromašni njegova naroda ondje su našli utočište.« Ovo je proroštvo o Moabu: U jednoj jedinoj noći, Ar u Moabu razoren je i ušutkan. U jednoj jedinoj noći, Kir u Moabu razoren je i ušutkan. Kraljevska obitelj i narod Dibona penju se do svoga hrama i plaču. Moab nariče nad Nebom i Medebom, svi su obrijali glave i brade. Na ulicama nose tkanine za žalovanje. Na krovovima i trgovima svi nariču i liju suze. Hešbon i Eleale zapomažu, glas im se čuje do Jahasa. Moapski vojnici drhte, duše su im tjeskobne. Srce mi se para zbog Moaba. Njegovi bjegunci stižu do Soara, bježe sve do Eglat Šelišije. Penju se k Luhitu i putem plaču. Na cesti za Horonaim oplakuju svoju propast. Presušio je potok Nimrim, trava je uvenula, biljke su nestale, nigdje zelenila. Sve što su stekli i uštedjeli nose preko Doline vrba. Jauk se razliježe granicom Moaba, sve do Eglajima i Beer Elima. Vode Dimona pune su krvi. Bog kaže: »Još ću mu nevolje donijeti: na preživjele moapske izbjeglice pustit ću lavove.« Pošaljite vladaru zemlje janjad na dar. Izaberite ih u Seli i pošaljite kroz pustinju, sve do brda na kojem je Jeruzalem . Kao ptice koje se razbježe kad su izbačene iz gnijezda, takve će biti Moapke na gazovima rijeke Arnon. Govorit će: »Daj nam savjet! Donesi odluku! Sakrij prognane! Ne odaj bjegunce! Zaštiti nas kao što u podne sjena pretvori dan u noć. Daj prognanima iz Moaba da borave kod tebe. Budi im zaklon od razarača.« Ugnjetavanje će prestati, završit će uništenje. Tlačitelj će iščeznuti iz zemlje. Tada će se u postojanoj ljubavi učvrstiti kralj Davidove loze; na prijestolju će sjediti u vjernosti sudac koji traži pravdu i žuri se postupiti pošteno. Čuli smo za oholost Moaba, njegovu uobraženost i bahatost. On je vrlo nadmen, ali prazno je njegovo hvalisanje. Zato sad nad Moabom jauču svi Moapci. Slomljeni su i nariču za kolačima od suhoga grožđa iz Kir Hareseta. Venu njive Hešbona, sahne loza u Sibmi. Poganski vladari slomili su najbolje trsove, koji su nekad dosezali sve do Jazera i širili se u pustinju, a izdanci im se pružali sve do mora. Plačem kao što Jazer tuguje nad lozom Sibme. Suzama vas zalijevam, Hešbone i Eleale. Utihnulo je klicanje zbog berbe i žetve. Bog kaže: »Radost i klicanje nestalo je iz voćnjaka. U vinogradima nema ni pjesme ni vriske. Nitko više ne gazi grožđe za vino, jer ja sam okončao klicanje.« Za Moabom mi srce jeca kao lira i duša me boli zbog Kir Hereša . Narod Moaba penje se do hramova, ali samo se uzalud umara. Ništa im neće koristiti što se mole u svojim svetištima. BOG je sve to već prije govorio o Moabu. A sad kaže: »Za tri godine, onako kako ih broji najamni radnik, bit će prezren sjaj Moaba i njegovog velikoga naroda. Samo će malobrojni i slabi preživjeti.« Ovo je proroštvo o Damasku : »Damask više neće biti grad, postat će gomila ruševina. Gradovi Aroera bit će napušteni, ondje će se stada mirno odmarati. Srušit će se utvrđeni gradovi Izraela , okončat će se kraljevstvo Damaska. Preostali iz Arama izgubit će sve, kao i narod Izraela«, govori BOG Svevladar. »U to doba nestat će slava Jakovljeva, a tijelo će mu oslabjeti i smršavjeti. U to doba bit će kao kad se žanje žito u Dolini Refaim. Žeteoci odsijecaju klasje i sakupljaju zrnje, a što ostane nakon žetve, drugi pokupe. U to doba bit će kao kad se pobiru masline. Nakon što se drvo protrese, na samom vrhu ostanu dvije-tri masline, a na plodnim granama ostane četiri-pet maslina«, govori BOG Izraela. Toga će se dana ljudi pouzdati u svoga Stvoritelja. Promatrat će Izraelovu Svetinju, a ne žrtvenike, djelo svojih ruku. Neće se pouzdati u vrtove i žrtvenike koje su napravili vlastitim rukama. Narod je pred Izraelcima napustio utvrđene gradove. Sada su pusti, prepušteni šipražju i grmlju. Zaboravio si Boga, svog Spasitelja. Ne sjećaš se Stijene, svoje Tvrđave. Stoga, premda sadiš divne biljke i presađuješ strane mladice, makar ti narasle isti dan kad ih posadiš i propupale istog jutra kad ih presadiš, žetva će ti propasti u dan bolesti i neizlječive boli. Strašna je tutnjava brojnih naroda! Šume poput valova, odjekuju kao moćne vode. Narodi huče kao bujice, ali kad ih on prekori, tada bježe. Nošeni su kao pljeva i prašina kad ih raznosi vjetar i oluja. Navečer ih stiže užas, do jutra ih više nema! Takva je sudbina onih koji nas napadaju i svršetak onih koji nas pljačkaju. Pogledaj zemlju duž etiopskih rijeka, gdje možeš čuti zujanje krila kukaca. Odatle glasnike šalju niz Nil u čamcima od trske. Pohitajte, brzi glasnici, visokim ljudima glatke kože; narodu kojega se boje blizu i daleko, narodu moćnom i nasilnom, čija je zemlja izbrazdana rijekama. Svi stanovnici svijeta vidjet će zastavu na brdu i čut će ovnov rog. BOG mi je rekao: »Gledat ću šutke iz svoga prebivališta, tiho kao vrućina od sunčeve žege, kao kišni oblak na vrućini žetve.« Jer, uoči žetve, kad nestane pupoljak, a cvijet postane zreli grozd, on će odsjeći izdanke, posjeći će grane i odnijeti ih. Sve će ih ostaviti gorskim pticama grabljivicama i divljim životinjama. Ptice grabljivice na njima će provoditi ljeto, a divlje životinje zimu. U to će vrijeme dar BOGU Svevladaru donijeti visoki ljudi glatke kože. Tog se naroda boje i blizu i daleko. Taj je narod moćan i nasilan, a zemlja mu je izbrazdana rijekama. Taj će dar donijeti BOGU Svevladaru na goru Sion. Proroštvo o Egiptu: Evo, BOG jaše na brzom oblaku i dolazi u Egipat. Pred njim drhte egipatski idoli, a Egipćanima srce zamire. Bog kaže: »Nahuškat ću Egipćanina na Egipćanina: brat će se boriti protiv brata, susjed protiv susjeda, grad protiv grada, kraljevstvo protiv kraljevstva. Egipćane će obuzeti tjeskoba, ja ću im osujetiti planove. Tražit će savjet svojih idola i duhova umrlih predaka, od vračeva i prizivača duhova. Predat ću Egipćane u ruke okrutnoga gospodara i okrutni kralj vladat će nad njima«. To kaže Gospodar, BOG Svevladar. Nestat će vode iz Nila, korito će mu biti sprženo i suho. Kanali će se usmrdjeti, egipatski potoci će presahnuti, uvenut će trska i šaš. Sve biljke na ušću rijeke, sve zasijano pokraj Nila, sasušit će se i nestati. Jecat će ribari što bacaju udicu, klonut će duhom svi što love na mreže. U očaj će pasti svi koji češljaju konoplju i tkaju je u tanak lan. Snuždit će se tkalci, bit će utučeni nadničari. Kako su glupi glavari grada Soana! Mudri faraonovi savjetnici daju lude savjete! Kako možete reći faraonu: »Nasljednik sam mudraca, nasljednik drevnih kraljeva«? Gdje su sada ti mudraci? Neka ti kažu i objave što je BOG Svevladar naumio s Egiptom. Poglavari Soana postali su bezumni, poglavari Memfisa su zavarani; oni koji su oslonac egipatskih plemena, odveli su ih na stranputicu. BOG im je izazvao vrtoglavicu pa Egipat tetura u svemu što čini kao pijanac što tetura po svojoj bljuvotini. Nema pomoći Egiptu, ni od glave ni od repa, ni od palmine grane ni od trske. Toga će dana Egipćani biti kao žene. Drhtat će u strahu od ruke kojom BOG Svevladar zamahuje na njih. Judina će zemlja biti strah i trepet Egiptu. Prestravit će se svatko kad je se sjeti zbog onoga što je BOG Svevladar naumio učiniti s Egiptom. Toga će dana pet gradova u Egiptu govoriti kanaanskim jezikom. Zaklet će se na vjernost BOGU Svevladaru. Jedan od njih zvat će se Grad Uništenja . Toga će se dana usred Egipta nalaziti žrtvenik BOGU, a na njegovoj granici bit će spomenik BOGU. Bit će to znak i svjedočanstvo BOGU Svevladaru u Egiptu. Kada zavape BOGU zbog svojih tlačitelja, on će im poslati Spasitelja i Branitelja koji će ih izbaviti. Tako će se BOG objaviti Egipćanima, a oni će toga dana spoznati BOGA. Služit će BOGU klanim i žitnim žrtvama, zavjetovat će mu se i izvršavati zavjete. BOG će udariti Egipćane — udarit će ih i izliječiti. Oni će se okrenuti BOGU, a on će im ispuniti molbe i iscijeliti ih. U to doba od Egipta do Asirije ići će cesta. Asirci će ići u Egipat, a Egipćani u Asiriju. Egipćani će zajedno s Asircima služiti BOGU. Tada će se Izrael, kao treći, pridružiti Egiptu i Asiriji, a to će biti blagoslov za zemlju. BOG Svevladar ovako će ih blagosloviti: »Egipat je moj narod, Asirija moje djelo, a Izrael moje nasljedstvo — budite svi blagoslovljeni.« Sargon, asirski kralj, poslao je svojega glavnog zapovjednika na Ašdod. On ga je napao i osvojio. U to je vrijeme BOG govorio preko Izaije, Amosovog sina. Rekao mu je: »Skini tkaninu za žalovanje s bokova i izuj sandale.« Izaija je tako i napravio pa je išao gol i bos. Tada je BOG rekao: »Moj sluga Izaija tri je godine išao gol i bos. To je znak protiv Egipta i Etiopije. Tako će isto asirski kralj gole i bose odvesti zarobljenike iz Egipta i Etiopije. Odvest će i mlade i stare, gole stražnjice, na sramotu Egiptu. Tada će se uplašiti i postidjeti oni koji su se uzdali u Etiopiju i hvalili se Egiptom. Toga će dana narodi, koji žive na ovoj obali, reći: ‘Evo što se dogodilo onima u koje smo se uzdali, kojima smo trčali da nam pomognu i spase nas od kralja Asirije! Pa kako bismo onda mi pobjegli?’« Proroštvo o pustinji mora : Kao vihor koji briše kroz Negev, uništenje stiže iz pustinje, zastrašujuće zemlje. Pokazalo mi se u strašnom viđenju kako izdajica izdaje, a uništavač uništava. Napadni ih, Elame! Opkoli ih, Medijo! Dokrajčit ću sve njihove uzdahe. Grčevi mi razdiru tijelo, bol me obuzima kao ženu trudovi. Suviše sam zgrčen da bih čuo, suviše uplašen da bih vidio. Srce mi preskače, drhtim od straha. Željno sam čekao sumrak, ali pretvorio se u užas. Postavljaju stolove, prostiru tepihe da bi jeli i pili. Ustanite, zapovjednici, ulaštite štitove! Gospodar mi je rekao: »Idi, postavi stražara, neka javlja što vidi. Ako vidi konjanike u parovima, jahače na magarcima ili devama, neka pazi i bude na oprezu.« Tada je stražar povikao: »Gospodaru, cijeli dan stojim na stražarskoj kuli i cijelu sam noć na svom položaju. Vidim da dolaze jahači, dvojica po dvojica.« Stražar je javio: »Pao je Babilon! Pao je! Svi kipovi lažnih bogova smrskani su o zemlju.« O, moj narode, bit ćeš kao žito streseno na gumnu. Rekao sam vam sve što sam čuo od BOGA Svevladara, Izraelovog Boga. Ovo je poruka o Dumi : Netko me zove iz Seira : »Motritelju, koliko je još ostalo noći? Koliko će još tama trajati?« Stražar odgovara: »Dolazi jutro, ali i nova noć. Ako hoćete pitati, pitajte, pa se vratite i opet pitajte.« Ovo je proroštvo o Arabiji: Karavane iz Dedana, prenoćite u šikarama Arabije. Ondje će žedni naći vode, stanovnici Teme dat će vam kruh. Oni bježe od isukanog mača, nategnutog luka i žestokog boja. Ovako mi je rekao Gospodar: »Za jednu godinu, kako bi je računao najamni radnik, nestat će sav sjaj Kedra. Od strijelaca, Kedarovih ratnika, malo će njih preživjeti.« Tako je govorio BOG, Izraelov Bog. Ovo je proroštvo o Dolini viđenja : Što je tvojim stanovnicima da su se svi popeli na krovove ? Razuzdani grade, pun si meteža i buke. Ljudi ti nisu poginuli od mača, niti su izginuli u borbi. Svi su zapovjednici pobjegli skupa; zarobili su ih, a lûk nisu nategli. Svi su zarobljeni zajedno iako su pobjegli daleko. Zato sam rekao: »Ne gledaj me! Pusti me da gorko plačem. Ne trudi se da me utješiš jer je uništen moj narod.« Gospodar, BOG Svevladar, u Dolini viđenja sprema dan pometnje, gaženja i zbrke. Rušit će se gradski zidovi, ljudi će zapomagati brdima. Elam uzima tobolac, s konjanicima i konjima. Kir priprema štit. Tvoje prekrasne doline pune su bojnih kola, a konjanici stoje pred vratima. Uklonjen je Judin zaštitni pokrov. Toga ste dana potražili oružje u Šumskoj palači . Vidjeli ste da ima mnogo pukotina u zidovima Davidova grada. Sakupili ste vodu iz Donjeg jezera i izbrojali zgrade u Jeruzalemu. Porušili ste kuće da ojačate zid, a između dva zida sagradili cisternu za vodu iz Starog jezera. No niste se obratili onome koji je sve načinio i niste vidjeli onoga koji je sve odavno zamislio. U to doba Gospodar BOG Svevladar pozvao vas je da plačete i kukate, da obrijete glave i odjenete pokajničku tkaninu. A kad tamo — veselje i radost! Stoka se kolje i ubijaju se ovce, jede se meso i pije vino! A vi govorite: »Jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti.« BOG Svevladar ovo je otkrio na moje uši: »Sve dok ne umrete, ovaj grijeh neće biti oprošten«. Tako je rekao Gospodar, BOG Svevladar. Ovo kaže Gospodar, BOG Svevladar: »Idi Šebni, upravitelju palače, i kaži mu: ‘Što radiš ovdje, tko ti je dopustio da ovdje sebi klešeš grob? A ti klešeš grobnicu na visini i dubiš počivalište u stijeni!’« Pazi se! BOG će te čvrsto zgrabiti i bacit će te, moćniče! Zavrtjet će te kao kuglu i baciti u daleku zemlju gdje ćeš umrijeti. Tamo će ostati tvoja veličanstvena kola, sramoto doma svoga gospodara! Ja ću te istjerati iz službe i bit ćeš zbačen sa svog položaja. U to doba pozvat ću svoga slugu Elijakima, Hilkijinog sina. Odjenut ću ga u tvoju odoru i opasati tvojim pojasom. Tvoju ću vlast predati u njegove ruke. On će biti otac stanovnicima Jeruzalema i narodu Jude. Na njegova ću leđa staviti ključ Davidove vladarske kuće. Ono što on otvori, nitko neće zatvoriti. Ono što on zatvori, nitko neće otvoriti. Zabit ću ga na čvrsto mjesto kao klin. Bit će prijestolje slave svojoj obitelji. Slava obitelji ovisit će o njemu. I odrasli i djeca ovisit će o njemu. Svi će biti kao male posude u njegovim rukama, od zdjelica do vrčeva. »Toga dana«, kaže BOG Svevladar, »popustit će klin koji je zabijen na čvrsto mjesto. Bit će odsječen i pasti pa će otpasti sav teret koji je visio na njemu.« BOG je to rekao. Ovo je proroštvo o Tiru: Zajaučite, brodovi iz Taršiša, koji ste pristigli s Cipra, jer vam je luka uništena. Tugujte, stanovnici primorja! Trgovci iz Sidona, slali ste glasnike preko mora. Putovali ste preko golemih voda. Donosili ste Tiru žito iz Šihora i žetvu s Nila koje ste prodavali drugim narodima. Ražalosti se, Sidone, jer su more i Morska Tvrđava rekli: »Nemam trudove, ne rađam, ne odgajam mladiće, ne podižem djevojke.« Kad vijest o Tiru stigne do Egipta, obuzet će ih tjeskoba. Otputujte u Taršiš, zaplačite stanovnici primorja. Zar je ovo vaš grad veselja, grad prastari, pradavni, čiji su stanovnici putovali na sve strane? Tko ima planove protiv Tira koji je stvorio toliko kraljeva, čiji su trgovci poput kneževa i slavni po čitavom svijetu? BOG Svevladar to je naumio, da skrši oholost svake slave i ponizi sve slavne na zemlji. Brodovi iz Taršiša, vratite se kući. Prijeđite more kao da je rijeka, nitko vas neće zaustaviti. BOG je ispružio ruku nad morem i kraljevstva su napala Tir. Kanaanu je izdao naredbu da mu razori tvrđave. Rekao je: »Sidone, skršen si i nećeš se više veseliti. Pođi na Cipar po pomoć, ali ni tamo nećeš imati počinka.« Pogledaj zemlju Babilonaca, tog naroda više nema. Asirci su je pretvorili u jazbinu pustinjskih zvijeri. Podigli su opsadne kule, opljačkali joj i srušili utvrde. Žalujte, taršiški brodovi, razorena je vaša luka. U to će doba Tir biti zaboravljen sedamdeset godina, koliki je životni vijek jednoga kralja. A kad prođe sedamdeset godina, bit će mu kao prostitutki iz pjesme: »Uzmi liru, prođi gradom, prostitutko odbačena! Sviraj na harfi umilno, pjevaj mnogo pjesama, ne bi li bila zapažena.« Kad prođe sedamdeset godina, BOG će pogledati na Tir, koji će se opet baviti trgovinom i, kao prostitutka, dobivati novac od svih kraljevstava na zemlji. Međutim, Tir neće zadržati novac koji je zaradio. Njegova će zarada biti sačuvana za BOGA. Neće je čuvati niti gomilati, nego će je dati onima koji služe BOGU, da imaju hrane u izobilju i lijepu odjeću. Pogledaj, BOG će zemlju isprazniti i opustošiti. Unakazit će joj lice i rastjerati stanovnike. Bit će isto svećeniku i narodu, gospodaru i robu, gospodarici i ropkinji, prodavaču i kupcu, zajmodavcu i zajmoprimcu, vjerovniku i dužniku. Zemlja će biti sasvim ispražnjena i dokraja opljačkana jer BOG je izrekao ovu riječ. Zemlja slabi i vene, svijet tuguje i kopni, glavari su posve slabi. Stanovnici su oskvrnuli zemlju prekršivši Zakon, iskrivili su propise i raskinuli vječni Savez. Zato je prokletstvo proždire, ispaštaju oni koji na njoj žive. Zato su spaljeni stanovnici zemlje, a preživjelo ih je tek nekoliko. Mlado vino tuguje, loza se suši, svi veseljaci plaču. Prestalo je veselje uz tamburine, utihnula graja razdraganih, nestalo je radosti uz liru. Više se ne pije vino uz pjesmu, opojno piće gorko je svima. Razoren je Grad Nereda, zatvoren je ulaz u svaku kuću. Na ulicama jauču za vinom, radost se pretvorila u smrknutost, veselje je prognano iz zemlje. Grad leži u ruševinama, vrata su mu smrskana. Na cijeloj zemlji, među svim narodima, samo će neki preživjeti; kao što poslije berbe pokoja maslina ostane na stablu ili rijetki grozd na lozi. Preživjeli dižu glas, kliču od radosti! Na zapadu pozdravljaju BOŽJE veličanstvo. Dajte slavu BOGU na istoku, slavite BOŽJE ime na morskim otocima. S krajeva zemlje čujemo pjesmu: »Slava Pravednome!« Ali ja sam rekao: »Dosta! Ne mogu više izdržati! Izdajice nas izdaju, izdajništvo je posvuda!« Užas, jama i zamka čeka sve njezine stanovnike. Tko pobjegne na zvuk užasa, upast će u jamu, a tko se izvuče iz jame, bit će ulovljen u zamku. Dižu se nebeske brane, tresu se temelji zemlje. Ona se trese i puca, posve je uzdrmana. Tetura kao pijanac i ljulja se kao kolibica; pod težinom svoje pobune pada i više se ne diže. U to doba BOG će kazniti nebesku vojsku gore i kraljeve dolje, na zemlji. Bit će okupljeni kao sužnji u jami, zatvoreni u tamnicu i kažnjeni nakon mnogo dana. Mjesec će se postidjeti i sunce posramiti. BOG Svevladar vladat će na gori Sion i u Jeruzalemu, a starješine naroda vidjet će njegovu Slavu. BOŽE, ti si moj Bog. Veličat ću te i zahvaljivati tvom imenu jer si učinio čudesna djela. Vjerno si izvršio planove koje si davno smislio. Pretvorio si grad u gomilu krša, utvrđeni grad sad je ruševina. Tuđinska utvrda više nije grad, nikad ga neće ponovo sagraditi. Zato će te slaviti silni narodi, bojat će te se gradovi moćnih ljudi. Ti si utočište siromašnima, sklonište jadnima u njihovoj nevolji, zaklon od oluje i hlad na žegi. A dah zlih je kao vihor koji udara o zid. Kao žega u pustinjskom kraju, pokorila nas je vika tuđinaca. Kao kad oblak sjenom smanji vrućinu, tako se stišala pjesma zlih. Na ovom će brdu BOG Svevladar svim narodima spremiti gozbu od najboljih jela i odležanih vina, od najsočnijeg mesa i najboljeg pića. Na ovom će brdu uništiti i smrtni veo koji pokriva sve narode. Učinit će da zauvijek nestane pokrov smrti koji zastire sve ljude. Gospodar BOG uništit će smrt zauvijek, izbrisat će suze sa svakog lica, a sa zemlje ukloniti sramotu nanesenu njegovom narodu. BOG je tako rekao. U to doba ljudi će govoriti: »Da, ovo je naš Bog. U njega smo se uzdali i on nas je spasio. Ovo je BOG, u njega smo se uzdali. Radujmo se njegovom spasenju.« BOŽJA snaga bit će na ovom brdu, a Moab će pod njim biti zgažen kao slama na gnojištu. Vješto mašu oružjem kao plivač rukama, ali BOG će skršiti njihovu oholost. Oborit će visoke zidove njihovih tvrđava, srušiti ih i baciti na zemlju, u prašinu. U to doba, u Judinoj zemlji, pjevat će se ova pjesma: Imamo utvrđeni grad! Bog nam daje spasenje zidovima i bedemima. Otvorite vrata da uđe pravedan narod, narod koji je vjeran Bogu. Dat ćeš savršen mir onome tko je postojan jer se u tebe pouzdaje. Uzdajte se u BOGA dovijeka jer je Gospodar BOG vječna Stijena. On ruši oholi grad i kažnjava njegove stanovnike. Obara ga na zemlju i baca u prašinu. Gaze ga noge ugnjetavanih i koraci siromašnih. Onaj tko čini što je ispravno, ići će ravnim putem. Ti poravnavaš stazu onoga tko čini dobro. Tebe, BOŽE, čekamo, da doneseš pravdu. Tvoje ime i spomen na tebe želja su naše duše. Noću mi duša čezne za tobom, moj duh te svesrdno traži. Jer, kad tvoja pravda stigne na zemlju, stanovnici zemlje uče se pravednosti. No, ako se zlome ukazuje milost, on se ne nauči pravednosti. U zemlji poštenih on i dalje čini zlo i ne obazire se na BOŽJE veličanstvo. BOŽE, ruka ti je visoko podignuta, ali oni je ne vide. Neka vide koliko si gorljiv za svoj narod i posrame se. Neka ih proguta vatra namijenjena tvojim neprijateljima. BOŽE, ti si nam namijenio mir. Sve što smo postigli, ti si učinio za nas. BOŽE naš, osim tebe, nama su vladali i drugi gospodari, ali mi samo tvom imenu dajemo čast. Oni su sada mrtvi, više ne žive, njihovi duhovi neće ustati iz mrtvih. Ti si ih kaznio i donio im propast, izbrisao si svaki spomen na njih. Ti si, BOŽE, umnožio narod i proslavio se. Ti si na sve strane proširio granice zemlje. BOŽE, narod te tražio kad je bio u nevolji. Kad si ga kažnjavao, tebi se molio. Kao kad se trudna žena, kojoj se bliži porod, previja i viče od bola, takvi smo i mi bili pred tobom, BOŽE. Bili smo trudni, i previjali se od bola, a rodili smo vjetar. Nismo donijeli pobjedu zemlji, nismo rodili stanovnike svijeta. Ali tvoji mrtvi će oživjeti, tijela će im uskrsnuti. Probudite se i povičite od radosti, vi, koji živite u prašini. Kao što rosa ujutro osvježava zemlju, tako će zemlja roditi ljude koji su dugo bili mrtvi. Bog kaže : »Idi, moj narode! Uđi u svoje odaje i za sobom zatvori vrata. Sakrij se nakratko dok njegov gnjev ne prođe. Jer, evo, BOG izlazi iz svog prebivališta da stanovnike zemlje kazni za njihove grijehe. Zemlja će otkriti svu krv, koja je na njoj prolivena, i neće više skrivati one koji su na njoj ubijeni.« Toga će dana BOG kazniti Levijatana svojim mačem — oštrim, moćnim i snažnim. Ubit će Levijatana, hitru zmiju, vijugavu morsku neman. Toga će dana ljudi pjevati o plodnom vinogradu. »Ja, BOG, njegov sam čuvar i svaki ga čas zalijevam. Dan i noć stražarim nad njim, da mu tko ne naškodi. Ne ljutim se na njega, ali ako mi rodi drač i trnje, zaratit ću se s njim i sasvim ga spaliti. No dođe li mi tko da ga zaštitim i želi li sklopiti mir sa mnom, neka sklopi sa mnom mir.« U danima koji dolaze, Jakov će se ukorijeniti, a Izrael će propupati i procvjetati, ispunit će plodovima cijeli svijet. Je li udario Izraelce tako jako kao one koji su udarali njih? Je li ih ubio toliko koliko onih koji su ubijali njih? Za kaznu je Izrael otjerao daleko, pomeo ga je silnim istočnim vjetrom. Tako će Jakovljeva krivnja biti pokrivena, a sve to bit će plod uklanjanja njegova grijeha: kada sve kamenove žrtvenika smrvi u prah kao vapnenac, kad nijedan stup božice Ašere ni žrtvenik za tamjan ne bude više stajao. Pust stoji utvrđeni grad, naselje je napušteno, ostavljeno kao pustinja. Tamo telad pase, leži i brsti mu grane. Kad mu se grančice osuše, odlome se, žene ih sakupe i njima pale vatru. Jer, ovo je narod bez razuma pa ga njegov Stvoritelj ne žali i nema milosti za njega. Toga će dana BOG odvajati zrnje od pljeve, sve od rijeke Eufrat pa do Egipatskog potoka. Sabrat će jednog po jednog Izraelca. Toga će dana zatrubiti velik rog pa će doći i oni koji su propadali u Asiriji i oni koji su prognani u Egipat. Svi će se pokloniti BOGU na Svetom brdu u Jeruzalemu. Teško Samariji, koja je kao vijenac kojim se ponose Efrajimovi pijanci. Njegova veličanstvena ljepota tek je cvijet što vene na glavama prežderanih ljudi koje je oborilo vino. Evo, Gospodar ima nešto moćno i jako: oluju s tučom i razorni vihor, žestoku kišu i pljuskove koji plave, rukom će ih baciti na zemlju. Vijenac, ponos Efrajimovih pijanaca, bit će zgažen nogama. Cvijet koji vene, njegova sjajna ljepota, na glavama ljudi koji su se prejeli, bit će kao prva smokva sazrela na ljeto — čim je tko vidi, uzima je i guta. Toga dana BOG Svevladar bit će sjajna kruna i prekrasan vijenac ostatku svoga naroda. On će dati duh pravde onome tko sjedi na sudačkoj stolici i snagu onima koji se bore na gradskim vratima. Ali ti se ljudi sada ljuljaju od vina i klate od opojnog pića. Svećenik i prorok teturaju pijani, bauljaju i sve im je zbrkano. Posrću kad imaju viđenja, spotiču se kada donose presude. Svi stolovi prekriveni su bljuvotinom, njihov izmet je posvuda. Koga Bog uči znanju? Kome tumači poruku? Zar misli da smo djeca koju su još jučer dojili? Govori nam kao malo dijete: »Ka-ka tu, ka-ka tamo, to bljak, to bljak.« Da, usnama stranaca i tuđim jezikom Bog će govoriti ovom narodu. Već mu je bio rekao: »Ovo je mjesto počinka! Neka se umorni odmore i ovdje nađu mir.« Ali nisu htjeli poslušati. Zato će im BOG reći: »Ka-ka tu, ka-ka tamo, to bljak, to bljak.« Pokušat će hodati, ali past će na leđa, ozlijediti se, uloviti u zamku i biti zarobljeni. Stoga, poslušajte BOŽJU riječ, vi podrugljivci koji vladate ovim narodom u Jeruzalemu. Vi govorite: »Sklopili smo savez sa smrću i dogovorili se s grobom: kada kazna prođe kao poplava, nas neće dohvatiti jer smo laž učinili svojim utočištem i prijevaru svojim skloništem.« Stoga, Gospodar BOG kaže: »Evo, postavljam kamen na Sionu, kamen provjereni, dragocjeni ugaoni kamen za siguran temelj. Tko se u njega uzda, neće se plašiti. Mjerničko uže bit će pravda, a visak pravednost. Tuča će zbrisati vaše utočište od laži, voda poplaviti vaše sklonište. Bit će poništen vaš savez sa smrću, neće opstati vaš dogovor s grobom. Kad kazna prođe kao poplava, pregazit će vas. Svaki put će vas zahvatiti. A prolazit će jutro za jutrom, i danju i noću.« Kad shvatite ovu poruku, spopast će vas užas. Ležaj je prekratak da se na njemu ispružite, pokrivač preuzak da se u njega zamotate. BOG će ustati kao na planini Perasim, razjarit će se kao u dolini Gibeon, da učini svoje djelo, djelo čudnovato, i izvrši svoj plan, tajanstveni plan. Nemojte se više rugati, da vas lanci još više ne stegnu. Čuo sam od Gospodara, BOGA Svevladara, da je cijeloj zemlji namijenio uništenje. Poslušajte i čujte moj glas, pažljivo saslušajte što vam govorim. Zar seljak svaki dan ore da bi sijao, zar neprestano drlja zemlju? Kad poravna površinu, baca sjeme kopra, sadi kim, pšenicu sije u redove, ječam na svoje mjesto, a krupnik po rubu polja. Njegov Bog ga uči i poučava kako što treba. Kopar se ne udara mlatilom, niti se preko kima prelazi kotačem. Kopar se udara štapom, a kim se mlati prutom. Žitarice se melju za kruh, zato se ne mlate unedogled. Kola i konji prijeđu preko zrnja, ali ga ne zdrobe. Sve ovo dolazi od BOGA Svevladara, čiji je savjet divan, a mudrost veličanstvena. Ariele, jao tebi, Ariele, grade u kojem se smjestio David. Godinu za godinom slavite, blagdan za blagdanom držite. Ali ja ću te opkoliti, Ariele, i bit će plača i kuknjave, i bit ćeš mi kao žrtvenik. Utaborit ću se oko tebe, opkoliti te opsadnim kulama i podići nasipe. Oboren, govorit ćeš sa zemlje, mumljat ćeš iz prašine. Zvučat ćeš kao duh pokojnika, šaptat ćeš iz praha. No mnoštvo tvojih neprijatelja postat će kao zrnca prašine. Nasilno mnoštvo bit će kao pljeva koju je otpuhnuo vjetar. Bit će to iznenada. BOG Svevladar doći će s grmljavinom, zemljotresom i silnom tutnjavom, s vihorom i olujom, s plamenom vatre koja proždire. Tada će mnoštvo naroda, koji se bore protiv Ariela i opsjedaju ga, nasrću na njega i njegove tvrđave, nestati kao san ili noćna mora; kao kad gladan čovjek sanja da jede, a budi se praznog želuca, ili kad žedan čovjek sanja da pije, a budi se malaksao i žedan. Tako će biti s mnoštvom naroda koji se bore protiv brda Sion. Zapanjite se! Začudite se! Oslijepite, obnevidite! Napijte se, ali ne od vina! Teturajte, ali ne od opojnog pića! BOG je na vas izlio duh obamrlosti. Zatvorio vam je oči — vaše proroke, pokrio vam je glave — vaše vidovnjake. Zato vam je ovo viđenje kao riječi zapečaćene knjige. Ako je date nekom tko zna čitati i kažete mu: »Molimo te, pročitaj ovo«, on će reći: »Ne mogu jer je zapečaćeno.« A ako je date nekom tko ne zna čitati i kažete mu: »Molimo te, pročitaj ovo«, on će reći: »Ne znam čitati.« Gospodar kaže: »Ovaj narod me časti samo riječima, ali srce mu je daleko od mene. Štuju me napamet naučenim ljudskim tradicijama. Zato ću ih opet zapanjiti, činit ću čudo za čudom. Nestat će mudrost mudrih, iščeznut će razum pametnih.« Teško onima koji traže dubine da od BOGA sakriju svoje planove. Oni svoja djela čine u tami, govore: »Tko nas vidi? Tko će saznati?« Kako sve činite naopako! Kao da su glina i lončar isto! Zar će djelo reći onome tko ga je napravio: »Nisi me ti napravio«? Može li lonac reći lončaru: »Ti ništa ne razumiješ«? Libanon će ubrzo biti plodna njiva, a plodna njiva izgledat će kao šuma. Toga dana gluhi će čuti riječi knjige, a oči slijepih progledat će iz tmine. Ponizni će se opet radovati u BOGU, siromašni će se radovati u Izraelovoj Svetinji. Nestat će okrutni, iščeznuti podrugljivci i biti istrijebljeni svi koji smišljaju zlo. To su oni koji druge okrivljuju riječima, koji na sudu postavljaju zamku sucu i bez razloga uskraćuju pravdu nedužnome. Zato BOG, koji je otkupio Abrahama, kaže Jakovljevom narodu: »Jakov se više neće sramiti, više neće problijediti u licu. Kada vide svu svoju djecu, sve što sam učinio za njih, bit će im moje ime sveto. Častit će Jakovljevu Svetinju, bojat će se Izraelovog Boga. Oni koji su zastranili, urazumit će se. Oni koji gunđaju, prihvatit će pouku.« BOG je rekao: »Teško nepokornoj djeci koja izvršavaju plan, ali ne moj. Sklapaju savez, ali ne po mojoj volji, i gomilaju grijeh na grijeh. Ne pitaju me za savjet kad idu u Egipat tražiti zaštitu od faraona i sklonište pod egipatskim okriljem. Faraonova zaštita bit će vam na sramotu, zaklon u sjeni Egipta neće vam pomoći. Poglavari su vam u Soanu, a glasnici su otišli u Hanes, ali svi će se razočarati. Od Egipta neće biti nikakve koristi. Neće vam donijeti nikakvu pomoć, nego samo bruku i sramotu.« Ovo je proroštvo o životinjama Negeva : Pustinja je mjesto muke i nevolje, lavica i lavova, zmija i otrovnica. Ljudi kroz nju nose svoje bogatstvo na leđima magaraca. Nose blago na devama ljudima koji ne mogu pomoći. Egipatska pomoć je beskorisna, zato ga zovem »utišani kaos «. Ureži im na pločicu, napiši na svitku, da im u budućim danima bude vječno svjedočanstvo. Oni su buntovan narod, lažljiva djeca, koja ne žele slušati BOŽJE upute. Vidiocima brane da imaju viđenja, a prorocima govore: »Ne pričajte nam ono što je pravo, nego obmane koje nam se sviđaju. Skrenite s puta, siđite sa staze, sklonite nam s očiju Izraelovu Svetinju.« Zato ovako kaže Izraelova Svetinja: »Budući da ste odbacili ovu riječ, i uzdali se u nasilje i prijevaru, ovaj će vam grijeh biti kao pukotina koja se širi u visokom zidu: učinit će da se sruši iznenada. Razbit će se u komadiće kao lončareva posuda. I bit će tako nemilosrdno smrskan da nijedna krhotina neće biti ni tolika da bi se njome moglo zagrabiti žeravice iz vatre ili vode iz cisterne.« Gospodar BOG, Izraelova Svetinja, kaže: »Spas vam je u pokajanju i počinku, a snaga u spokoju i pouzdanju. Ali vi to ne želite. Rekli ste: ‘Ne, pobjeći ćemo na konjima.’ Zato ćete i bježati. Rekli ste: ‘Odjahat ćemo na brzim konjima.’ Zato će i vaši progonitelji biti brzi. Kad samo jedan zaprijeti, pobjeći će vas tisuću; a kad zaprijete petorica, svi ćete pobjeći. Koplje za zastavu na vrhu brda, samo će to ostati za vama.« BOG čezne da vam se smiluje, želi ustati i utješiti vas. BOG je pravedan i blagoslovit će sve koji ga iščekuju. Narode, koji živiš u Jeruzalemu, na brdu Sion, nećeš više plakati. Čim zavapiš, on će ti se smilovati. Čim te čuje, odgovorit će. Gospodar te sada hrani kruhom tjeskobe i poji vodom tlačenja. Ali on je vaš učitelj i više se neće skrivati. Vidjet ćete ga vlastitim očima. Skreneš li desno ili lijevo, čut ćeš iza sebe glas kako kaže: »Ovo je pravi put, njime idite.« Vaši idoli, obloženi srebrom i zlatom, postat će vam prljavi. Odbacit ćete ih kao krpe, što ih žene koriste kad krvare, i reći im: »Gubite se!« Bog će slati kišu za sjeme koje siješ u zemlju. Hrana, koju zemlja rodi, bit će bogata i obilna. Toga će dana tvoja goveda pasti na prostranim pašnjacima. Volovi i magarci, koji obrađuju zemlju, jest će najbolju hranu, nabacanu vilama i lopatom. Na svakoj visokoj gori teći će potoci vode. Sve će to biti na dan velikog pokolja, kada popadaju neprijateljske kule. Tada će BOG učvrstiti slomljene kosti svoga naroda i izliječiti rane koje je zadao. Svjetlost mjeseca bit će kao svjetlost sunca, a svjetlost sunca bit će sedam puta sjajnija, kao svjetlost svih sedam dana u jednom danu. Evo, BOG dolazi izdaleka, s gorućim gnjevom i gustim dimom. Usne su mu pune srdžbe, a jezik je vatra koja proždire. Dah mu je kao nabujala rijeka koja doseže do grla. Narode prosijava kroz sito uništenja. U usta narodâ stavlja uzde koje ih vode na stranputicu. Tada ćete pjevati kao u noći kad se slavi sveti blagdan. Srce će vam biti radosno kao kad se uz flautu ide na BOŽJE brdo, prema Izraelovoj Stijeni. BOG će se oglasiti veličanstvenim glasom. Pokazat će svoju ruku, koja udara u ljutom gnjevu, kao vatra što proždire, s provalom oblaka, olujom i tučom. Od BOŽJEGA glasa uplašit će se Asirija, a on će je udariti šibom. Dok BOG ratuje s Asircima i udara ih, njegov će narod udarati takt lirama i tamburinima. Lomača je odavno spremna i pripremljena za kralja . To je velika i duboka jama, gdje ima puno drva i vatre. BOŽJI će dah raspiriti vatru kao potok gorućega sumpora. Teško onima koji po pomoć idu u Egipat. Oslanjaju se na konje, brojna bojna kola i snažne ratnike konjanike, umjesto da gledaju Svetog, i od BOGA zatraže pomoć. Ali on je mudar. Može donijeti propast i ne povlači svoju riječ. Ustat će protiv kuće zlih, protiv onih koji pomažu zlikovcima. Egipćani su samo ljudi, nisu Bog. Konji su im od mesa, a ne od duha. Kada BOG ispruži ruku, posrnut će pomagač, a past će i onaj kome pomaže — obojica će propasti zajedno. BOG mi je rekao: »Kad mladi lav reži nad svojim plijenom, mnogo pastira okupi se protiv njega, ali on se ne plaši njihove vike niti ga uznemirava njihova galama.« Tako će i BOG Svevladar sići i povesti bitku za brdo Sion. Kao što ptice kruže nad gnijezdom, tako će BOG Svevladar čuvati Jeruzalem. Štitit će ga i izbaviti, poštedjet će ga i spasiti. Izraelci, vratite se onome protiv koga ste se pobunili. Jer, toga će dana svaki od vas odbaciti srebrne i zlatne idole koje su napravile vaše grešne ruke. »Asirija će pasti od mača, ali ne ljudskoga; proždrijet će je mač, ali ne čovječji. Bježat će pred mačem, a njeni mladići postat će robovi. Past će joj utvrda zbog užasa, prestravit će se njeni zapovjednici kad ugledaju bojni barjak«, tako govori BOG, čija je vatra na Sionu, čija je peć u Jeruzalemu. Zamislite kralja koji vlada pravedno i službenike koji upravljaju pošteno. Bili bi kao zaklon od vjetra, sklonište od oluje, potok u pustinji i sjena velike stijene u žednoj zemlji. Više se neće zatvarati oči onih koji vide i slušat će uši onih koji čuju. Srce nepromišljenih razumjet će znanje, a mucav jezik govorit će jasno i tečno. Budalu više neće zvati plemenitim niti će poštovati pokvarenjaka. Jer, budala govori budalaštine, i umom smišlja zlo: da počini bezbožno djelo, da o BOGU širi zabludu, da gladnoga ostavi praznog želuca i da žednome uskrati vodu. Pokvarenjaci se služe zlim sredstvima: smišljaju opake spletke, da lažima unište siromašne kada jadni traže pravdu. Ali plemeniti smišljaju plemenite planove i čine plemenita djela. Bezbrižne žene, ustanite i čujte moj glas! Bezbrižne kćeri, poslušajte što govorim! Za godinu i nekoliko dana, drhtat ćete, vi, bezbrižne, jer neće biti berbe grožđa niti će se ubirati plodovi. Drhtite, vi, nemarne žene, tresite se od straha, vi, bezbrižne. Skinite svoju odjeću, stavite tkaninu za žalovanje oko bokova. Udarajte se u grudi zbog dražesnih polja i rodnih loza, zbog zemlje moga naroda zarasle u trnje i drač, zbog svih veselih kuća i ovog razdraganoga grada. Palača će biti napuštena, opustjet će bučni grad. Tvrđava i stražarske kule postat će zauvijek pustoš, radost divljim magarcima i pašnjak stadima. Tako će biti sve dok se Duh ne izlije na nas s visine, pustinja se pretvori u plodnu njivu, a plodna njiva bude kao šuma. Pravda će prebivati u pustinji, a pravednost živjeti na njivi. I pravednost će donijeti mir, spokoj i sigurnost zauvijek. Moj narod će živjeti u mirnim domovima, sigurnim kućama i na bezbrižnim poljima. Šuma će možda biti uništena i grad sravnjen sa zemljom. Ali vi ćete sijati pokraj svakog potoka. Puštat ćete goveda i magarce da slobodno lutaju i pasu. Bit ćete blagoslovljeni. Teško tebi, razaraču, tebi, koji nisi razoren! Teško tebi, izdajice, tebi, kojeg nisu izdali! Kad prestaneš razarati, ti ćeš biti razoren. Kad prestaneš izdavati, tebe će izdati. Milostiv nam budi, BOŽE! Tebe iščekujemo! Budi nam snaga svakog jutra, naš spas u vrijeme nevolje. Narodi pobjegnu kad zagrmiš i rasprše se kad ustaneš. Nestat će plijen koji smo sakupili, kao od najezde gusjenica, kao od navale skakavaca. BOG je uzvišen jer prebiva na visini. Sion će ispuniti pravdom i pravednošću. On će ti biti stabilnost u vrijeme nevolje, bogata riznica mudrosti, znanja i spasa. Strahopoštovanje prema BOGU blago je Siona. Evo, njihovi junaci na ulicama jauču, glasnici mira gorko plaču. Ceste su opustjele, nema putnika na putevima. Savezništva se raskidaju, svjedoci preziru, nema poštovanja ni za koga. Zemlja tuguje i umire, Libanon je postiđen i vene. Dolina Šaron je kao pustinja, u Bašanu i Karmelu lišće opada. BOG kaže: »Sada ću ustati, uzdići se i uzvisiti. Vaša su djela beskorisna kao pljeva i strnjika. Vaš je dah vatra, proždrijet će vas. Narodi će biti zapaljeni kao vapno, gorjet će kao posječeno trnje. Vi koji ste daleko i vi koji ste blizu, čujte što sam učinio, spoznajte moju snagu.« Grešnici na Sionu su prestravljeni, bezbožnike hvata drhtavica. Tko će od nas opstati pokraj vatre što proždire? Tko će od nas opstati uz vječni oganj? Onaj tko živi pravedno i govori ono što je ispravno, tko ne iznuđuje novac i ne uzima mito, tko ne začepi uši kad se govori o krvoproliću i ne zatvara oči da ne gleda zlo. On će živjeti na visovima, tvrđava na litici bit će mu utočište. Imat će dovoljno kruha i neće mu ponestati vode. Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti i promatrati zemlju što se prostire daleko. Razmišljat ćeš o proteklom užasu: »Gdje je sada strani pisar? Gdje je strani poreznik? Gdje su uhode koje broje kule?« Više nećeš vidjeti te bahate strance, čiji ti je jezik bio čudan i nerazumljiv. Pogledaj na Sionu, grad naših svetkovina. Oči će ti vidjeti Jeruzalem, mirno stanište, šator koji se neće pomaknuti: kolčići mu se neće iščupati, nijedan mu konopac neće puknuti. Moćni BOG bit će ondje za nas, u zemlji širokih rijeka i potoka. Njima ne plove galije ni velike lađe. Konopci su im labavi, jarboli slabi, a jedra nisu podignuta. Tada će se dijeliti veliko blago pa će se i hromi domoći plijena. Jer, BOG je naš sudac, BOG je naš zakonodavac, BOG je naš kralj, on će nas spasiti. Nitko tko živi na Sionu neće reći: »Bolestan sam« jer će im biti oprošteni grijesi. Priđite da čujete, narodi! Pažljivo slušajte, ljudi! Neka čuje zemlja i sve što je na njoj, svijet i sve što je na njemu. BOG je ljut na sve narode, bijesan na sve njihove vojske. Do kraja će ih zatrti, predat će ih pokolju. Ubijeni će biti izbačeni. Dizat će se smrad njihovih lešina, njihova krv teći će brdima. Raspast će se sve nebeske zvijezde, a nebo se smotati kao svitak . Cijelo zvjezdano mnoštvo past će kao uvelo lišće s loze, kao smežurane smokve s drveta. Bog kaže: »Kad uništim njihove nebeske vojske, sići ću i kazniti Edom, narod koji sam na propast osudio.« BOŽJI mač prekriven je krvlju i mašću — krvlju janjaca i jaraca, lojem s ovnovskih bubrega. BOG prinosi žrtvu u Bosri , čini veliki pokolj u Edomu. S njima će biti ubijeni bivoli, junci i snažni bikovi. Zemlja će im se natopiti krvlju, tlo će biti masno od loja. Jer, BOG je spremio dan osvete, godinu u kojoj će ljudi platiti nepravde počinjene Sionu. Edomovi potoci pretvorit će se u smolu, zemlja će gorjeti kao smola i sumpor. Neće se gasiti ni noću ni danju, dim će se zauvijek dizati s nje. Od naraštaja do naraštaja ležat će pusta, nitko više neće njome prolaziti. Zaposjest će je pustinjski sokoli i ježevi, u njoj će se gnijezditi sove i gavrani. BOG će Edomu odrediti pomutnju i uništenje. Njegovi plemići neće imati ništa što bi mogli zvati kraljevstvom; nestat će svi njegovi poglavari. Trnje će mu rasti u palačama, koprive će prekriti utvrde. Postat će stanište šakalima i dom nojevima. Pustinjska stvorenja susretat će hijene, jarci-demoni dozivat će se meketanjem. Tamo će žena-demon sebi nalaziti mjesto počinka. Zmije će se gnijezditi i polagati jaja iz kojih će se izlijegati mladi. I lešinari će se tamo skupljati, svaki sa svojim parom. Potražite u BOŽJEM svitku i pročitajte: nitko od tih neće nedostajati, nitko neće biti bez svoga para. Jer, BOG je zapovjedio, njegov Duh ih je okupio. On je odabrao i izmjerio zemlju i dodijelio je tim stvorenjima. Ona će biti njihova dovijeka i u njoj će boraviti kroz sve naraštaje. Radovat će se sasušena zemlja, pustinja će procvjetati kao šafran. Bit će prekrivena cvijećem, klicat će od veselja. Bit će slavna kao Libanon, sjajna kao Karmel i Šaron. Vidjet će BOŽJU slavu, sjaj našega Boga. Osnažite slabašne ruke, učvrstite klecava koljena! Recite plašljivima u srcu: »Budite jaki! Ne bojte se! Vaš Bog dolazi s osvetom, kaznit će vaše neprijatelje, a vas će spasiti.« Tada će se otvoriti oči slijepima i odčepiti uši gluhima. Hromi će poskakivati kao jeleni, nijemi će zapjevati od radosti. Vode će izvirati u pustoši i potoci poteći u pustinji. Užareni pijesak postat će jezero, žedna zemlja dat će izvore. Tamo gdje su ležali šakali, izrast će trava, šaš i trska. Ondje će biti glavna cesta, a zvat će se Put svetosti. Nečisti neće prolaziti njime. To će biti put za Božji narod, samo za one koji njime putuju. Zli i bezumni neće tumarati po njemu. Na toj cesti neće biti lavova, krvožedne zvijeri neće njome ići, nego samo otkupljeni. Oni koje je BOG otkupio, vratit će se, doći će na Sion pjevajući. Bit će okrunjeni vječnom radošću. Obuzet će ih radost i veselje, otići će tuga i jecanje. U četrnaestoj godini vladavine kralja Ezekije, asirski je kralj Sanherib napao i zauzeo sve utvrđene judejske gradove. Potom je iz Lakiša poslao svoga glavnog zapovjednika kralju Ezekiji. Zapovjednik je s velikom vojskom krenuo u Jeruzalem te se zaustavio kod vodovoda na Gornjem bazenu, na putu za Peračevo polje. Pred njega su izašla tri čovjeka: Elijakim — Hilkijin sin, Šebna i Joah — Asafov sin. Elijakim je bio upravitelj palače, Šebna pisar, a Joah bilježnik. Glavni im je zapovjednik rekao: »Prenesite Ezekiji ovu poruku velikog vladara, kralja Asirije: Na čemu se temelji tvoja samouvjerenost? Zar prazne riječi mogu zamijeniti vojnu vještinu i snagu? Na koga se oslanjaš kad se buniš protiv mene? Zar na Egipat, taj napukli štap od trske? Ako se na njega čovjek osloni, probost će mu ruku i ranit će ga! Takav je faraon, egipatski kralj, svakome tko se osloni na njega. Možda ćeš mi reći da se pouzdajete u svoga BOGA za pomoć. No ja znam da je to Bog čija je svetišta i žrtvenike Ezekija dao ukloniti, govoreći narodu Jude i Jeruzalema kako trebaju štovati samo pred jednim žrtvenikom u Jeruzalemu. Želiš li se ipak boriti protiv mog gospodara, kralja Asirije, dat ću ti dvije tisuće konja — ako za njih budeš mogao pronaći jahače. Pa ti se ne možeš obraniti ni od jednog od najnižih zapovjednika moga gospodara, čak i ako se oslanjaš na to da će ti Egipat dati kola i konjanike. Osim toga, nisam došao napasti i uništiti ovo mjesto bez BOŽJE zapovijedi. Sâm BOG mi je rekao da krenem na ovu zemlju i uništim je.« Potom su Elijakim, Šebna i Joah rekli glavnom zapovjedniku: »Molimo te, govori s nama, svojim slugama, na aramejskom jeziku jer mi ga razumijemo. Nemoj govoriti hebrejski jer nas čuje narod na zidinama.« No glavni im je zapovjednik odgovorio: »Moj me gospodar nije poslao da ovo kažem samo vašem gospodaru i vama nego i ovim ljudima koji sjede na zidinama. Jer, oni će jesti svoj izmet i piti svoju mokraću, baš kao i vi!« Potom je glavni zapovjednik ustao i povikao na hebrejskom: Čujte poruku velikog vladara, kralja Asirije! Ovo vam poručuje kralj: »Ne dajte da vas Ezekija zavara jer on vas ne može spasiti. Ne dajte Ezekiji da vas nagovori da se uzdate u BOGA. On će vam reći: ‘BOG će nas sigurno izbaviti. Ovaj grad neće pasti u ruke asirskom kralju.’ Ne slušajte Ezekiju! Ovako kaže asirski kralj: ‘Sklopite sa mnom mir i izađite pred mene. Tada će svaki od vas moći jesti vlastito grožđe, vlastite smokve i piti vodu iz svoga bunara. Nakon nekog vremena, doći ću i odvesti vas u zemlju poput vaše. To je zemlja u kojoj ima žita, mladog vina, kruha i vinograda.’ Ne dopustite Ezekiji da vas zavara govoreći da će vas spasiti BOG. Je li bog bilo kojeg naroda ikad spasio svoju zemlju od asirskoga kralja? Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvajima? Jesu li bogovi spasili Samariju od mene? Koji je od bogova tih naroda sačuvao svoju zemlju od mene? Kako će onda BOG sačuvati Jeruzalem od mene?« Ali narod je šutio i nije mu ništa odgovorio. Naime, kralj Ezekija je zapovjedio: »Ne odgovarajte mu.« Tada su upravitelj palače Elijakim — Hilkijin sin, pisar Šebna i bilježnik Joah — Asafov sin, otišli Ezekiji. Razderali su svoju odjeću i prenijeli mu što im je rekao glavni savjetnik. Kad je kralj Ezekija to čuo, razderao je svoju odjeću. Odjenuo je tkaninu za žalovanje i otišao u BOŽJI hram. Upravitelj palače Elijakim, pisar Šebna i glavni svećenici također su obukli tkanine za žalovanje. Kralj ih je poslao proroku Izaiji, Amosovom sinu. Rekli su mu: »Ovako kaže Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, uvreda i sramote. Kao da dijete treba izaći iz majčine utrobe, a ona ga nema snage roditi. Možda će tvoj BOG čuti sve ono što je glavni savjetnik rekao u ime svoga gospodara, asirskoga kralja. On ga je poslao da vrijeđa živoga Boga. A kad ga čuje, možda će ga tvoj BOG kazniti zbog onoga što je rekao. Stoga, pomoli se za ostatak naroda koji je još na životu.’« Kad su službenici kralja Ezekije došli Izaiji, on im je rekao: »Recite svom gospodaru što poručuje BOG: ‘Ne plaši se onog što si čuo, poruga kojima me obasuo potrčko asirskoga kralja. Stavit ću u njega jednog duha. Kad čuje određenu vijest, vratit će se u svoju zemlju. Potom ću ga u njegovoj zemlji pogubiti mačem.’« Glavni je savjetnik čuo da je asirski kralj napustio Lakiš. Pošao je u Libnu gdje je našao kralja kako ratuje s tim gradom. Sanherib je tada dobio vijest da je Tirhaka , kralj Etiopije, krenuo u rat protiv njega. Čim je to čuo, asirski je kralj poslao glasnike Ezekiji. Naredio im je da prenesu poruku judejskom kralju Ezekiji: »Nemoj da te zavara bog na koga se oslanjaš. On ti kaže: ‘Jeruzalem neće biti predan u ruke asirskom kralju.’ Svakako si čuo što su asirski kraljevi učinili sa svim zemljama. Potpuno smo ih uništili. Zar misliš da ćete se vi spasiti? Moji su preci zatrli gradove Gozan, Haran i Resef, kao i narod Edena koji je živio u Telasaru. Zar su ih bogovi spasili? Gdje su sada kraljevi Hamata, Arpada, grada Sefarvajima, Hene i Ive?« Ezekija je uzeo pismo od glasnika i pročitao ga. Potom je otišao u BOŽJI Hram i otvorio ga pred BOGOM. Ondje se pomolio: »BOŽE Svevladaru, Izraelov Bože koji si na prijestolju među krilatim bićima. Ti si jedini Bog koji vladaš svim kraljevstvima na zemlji. Ti si sazdao nebo i zemlju. BOŽE, poslušaj i pogledaj što se zbiva. Poslušaj Sanheribovu poruku koju je poslao da izvrijeđa živog Boga. BOŽE, istina je da su asirski kraljevi uništili te narode i njihove zemlje. Njihove su bogove bacili u vatru i uništili ih. No to i nisu bili bogovi, nego djela ljudskih ruku, bili su napravljeni od drva i kamena. BOŽE naš, spasi nas iz njegovih ruku. Tako će sva kraljevstva na zemlji znati da si samo ti BOG.« Tada je Izaija, Amosov sin, poslao Ezekiji poruku Izraelovog BOGA: »Molio si mi se zbog Sanheriba, kralja Asirije. Evo što BOG kaže protiv njega: Djevica, kći Sion , prezire te i ruga ti se. Kći Jeruzalem odmahuje glavom nad tobom. Koga si vrijeđao i hulio? Na koga si vikao i bahato gledao? Zar na Izraelovu Svetinju! Preko svojih slugu vrijeđao si Gospodara. Ovako si govorio: ‘S mnoštvom svojih kola popeo sam se na brdske visove, na najviše vrhove Libanona. Posjekao sam mu najviše cedrove i najljepše borove. Stigao sam mu do najdaljih krajeva, do najgušćih šuma. U tuđim zemljama kopao sam bunare i iz njih pio vodu. Isušio sam egipatske rijeke i pregazio ih po suhom.’« »Sanheribe, zar nisi čuo da sam to odavno odredio? Ono što sam naumio od iskona, ostvarujem sada: da, ti utvrđene gradove pretvaraš u gomile krša. Njihovi stanovnici su iznemogli, zbunjeni i postiđeni. Oni su kao biljke u polju, kao zeleni izdanci, kao trava na vrhu krova, spržena prije nego naraste. Znam kad sjedneš, kad izađeš, kad se vratiš i bjesniš na mene. A zato što na mene bjesniš i zato što sam čuo o tvojoj bahatosti, u nosnice ću ti staviti kuku, a u usta žvale, vratit ću te odakle si i došao.« Potom je Bog rekao ovo: »Dat ću ti znak, Ezekija. I ove i iduće godine nećete sijati, nego ćete jesti samo divlje žito koje sâmo raste. Tek treće godine sijat ćete i saditi vinograde te žeti i jesti svoje grožđe. Preostali ljudi iz naroda Jude pustit će korijen i donijeti rod. Iz Jeruzalema i s brda Sion izaći će preostali preživjeli.« BOG Svevladar to će gorljivo ispuniti. Stoga, BOG je ovo rekao o kralju Asirije: »Neće ući u ovaj grad niti će ovdje odapeti strijelu. Neće pred njega doći sa štitom niti će oko njega podići opsadne nasipe. Putem kojim je došao, njime će se i vratiti. Neće ući u ovaj grad.« BOG govori: »Branit ću ovaj grad i spasiti ga radi sebe i svog sluge Davida.« Tada je izašao BOŽJI anđeo i pogubio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u asirskom taboru. Kad su preživjeli ujutro ustali, posvuda oko njih ležali su leševi. Tada se asirski kralj Sanherib povukao i vratio u Ninivu. Jednom kad se klanjao u hramu svog boga Nisroka, mačem su ga pogubili njegovi sinovi Adramelek i Sareser te pobjegli u zemlju Ararat. Njegov je sin Esar Hadon postao novi asirski kralj. U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Prorok Izaija, Amosov sin, otišao je k njemu i rekao mu: »BOG ti poručuje da ćeš uskoro umrijeti. Objavi svoju posljednju volju obitelji jer se nećeš oporaviti.« A Ezekija je okrenuo lice prema zidu i pomolio se BOGU: »Molim te, BOŽE, sjeti se kako sam ti bio vjeran svim srcem i činio ono što je dobro pred tobom.« I gorko je zaplakao. Tada je Izaija primio poruku od BOGA: »Idi i reci Ezekiji da BOG tvog pretka Davida kaže: ‘Čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. Dodat ću tvom životu petnaest godina. Spasit ću tebe i ovaj grad od asirskoga kralja. Obranit ću ovaj grad. A ovo će ti biti znak od BOGA da će BOG napraviti ono što je obećao: Evo, učinit ću da se sjena koju sunce baca na Ahazov sunčani sat vrati unatrag za deset stupnjeva.’« I sunce se vratilo za deset stupnjeva, koliko je već bilo prošlo. Ovo je napisao Ezekija, kralj Jude, nakon što se oporavio od svoje bolesti: Mislio sam: zar usred svoga života moram proći kroz vrata svijeta mrtvih , lišen ostatka svojih godina. Mislio sam: neću vidjeti BOGA u zemlji živih. Neću više vidjeti ljude, ni biti sa stanovnicima ovog svijeta. Kuća mi je iščupana i uklonjena od mene kao kad pastir premjesti svoj šator. Svoj život sam smotao kao tkalac, a on me odsjekao od razboja . Dokrajčit ćeš me u jednom danu i noći. Vapio sam u boli do zore, kao da mi lav smrskava kosti. Dokrajčit ćeš me u jednom danu i noći. Cvilio sam kao lasta i drozd, kao golubica, tužno sam ječao. Oči su mi umorne od gledanja u nebo. Gospodaru, mučim se, pomozi mi! Što da kažem? Kako mi je rekao, tako je i učinio. Proživjet ću ponizno sve svoje godine zbog muka svoje duše. Gospodaru, od tvojih obećanja se živi i moj duh u njima život nalazi. Vrati mi zdravlje i daj mi da živim! Za svoje dobro toliko sam patio. Zbog tvoje ljubavi od jame uništenja si me sačuvao. Sve moje grijehe bacio si sebi iza leđa. Jer, grob ti ne zahvaljuje, smrt te ne hvali. U tvoju vjernost se ne uzdaju oni koji silaze u grobnu jamu. Živi, živi te hvale, kao ja danas. Očevi govore djeci o tvojoj vjernosti. BOG će me spasiti! Zato ćemo uz žičana glazbala pjevati u BOŽJEM Hramu sve dane svog života. Izaija je bio rekao Ezekiji: »Uzmi oblog od smokava i stavi ga na ranu. Tako ćeš ozdraviti.« A Ezekija je bio upitao Izaiju: »Po kojem ću znaku znati da mogu opet ići u BOŽJI Hram?« U to je vrijeme Babilonom vladao kralj Merodak Baladan, Baladanov sin. Kad je čuo za Ezekijinu bolest i ozdravljenje, poslao mu je pisma i dar. Ezekija je radosno primio glasnike i pokazao im sve svoje riznice i sve što je imao u njima. Pokazao im je srebro, zlato, začine, mirisno ulje i oružje. Nije bilo ničega u njegovoj palači ili u čitavom njegovom kraljevstvu što im nije pokazao. Tada je prorok Izaija otišao kralju Ezekiji i upitao ga: »Što su rekli oni ljudi? Odakle su?« »Iz daleke su zemlje«, odgovorio je Ezekija. »Došli su čak iz Babilona da me vide.« Prorok je dalje pitao: »Što su vidjeli u tvojoj palači?« »Vidjeli su sve u mojoj palači«, odgovorio je Ezekija. »Nema ničega u mojim riznicama što im nisam pokazao.« Tada je Izaija rekao Ezekiji: »Poslušaj poruku BOGA Svevladara: ‘Dolazi vrijeme kad će sve što je u tvojoj palači i sve što su dosad nakupili tvoji preci, biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati. Tako kaže BOG. I neki će od tvojih sinova biti odvedeni u Babilon, gdje će postati službenici u palači babilonskog kralja.’« »Dobra je BOŽJA poruka koju si mi objavio«, odgovorio je Ezekija. Pritom je mislio: »Tijekom mog života vladat će mir i sigurnost.« Vaš Bog kaže: »Tješite, tješite moj narod, nježno se obratite Jeruzalemu. Objavite da mu je teško služenje gotovo, da mu je grijeh okajan, da je iz BOŽJE ruke primio dvostruko za sve svoje grijehe.« Glas viče: »Pripremite u pustinji put BOGU, izravnajte u pustoši cestu za našeg Boga! Svaka dolina neka se uzdigne, a svako brdo slegne. Neravno tlo neka se poravna, a vrleti u ravnicu pretvore. Tada će se otkriti BOŽJA slava i svi će je ljudi zajedno vidjeti. Da, to su rekla BOŽJA usta.« Drugi glas kaže: »Viči!« A ja sam rekao: »Što da vičem?« »Ljudi su kao trava, postojani kao poljski cvijet: trava se osuši i cvijet opadne kad na njih puhne BOŽJI vjetar. Da, narod je trava. Trava se osuši i cvijet opadne, ali riječ našeg Boga zauvijek ostaje.« Sione, ti donosiš radosnu vijest. Popni se na visoku goru i snažno podigni svoj glas. Ti, koji donosiš radosnu vijest Jeruzalemu, zaviči, nemoj se bojati. Kaži Judinim gradovima: »Dolazi vaš Bog!« Evo, Gospodar BOG dolazi sa silom i vlada svojom rukom. Evo, s njim je njegova nagrada, a pred njim njegova naknada. Kao pastir što napasa svoje stado, svojom rukom skuplja janjad, na prsima ih nosi i njihove majke vodi. Tko je dlanom izmjerio more i pedljem premjerio nebesa? Tko je zemaljsku prašinu sakupio u košaru i izvagao brda i planine? Tko je upravljao BOŽJIM umom ili ga učio kao savjetnik? Kome se obratio da ga prosvijetli? Tko ga je uputio na put pravde, dao mu znanje i pokazao mu put do mudrosti? Narodi su kao kap u kanti vode, vrijede kao trunka prašine na vagi. On podiže daleke obale kao da su prašina. Ni Libanon nema dovoljno drveća za vatru na njegovom žrtveniku, ni životinja za paljenice. Pred njim su svi narodi kao ništa, pa čak i manje od toga. S kim ćete usporediti Boga? Komu on može biti nalik? S idolom? Njega izlijeva obrtnik, a zlatar ga oblaže zlatom i radi mu lančiće od srebra. Vješti umjetnik izabire drvo, tvrdo drvo koje ne trune, i radi idola da se ne prevrne. Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije vam rečeno od početka? Niste razumjeli tko je načinio svijet? On sjedi na prijestolju nad zemljom, stanovnici mu se čine kao skakavci. Nebesa razastire kao zastor i razapinje ih kao šator za stanovanje. On oduzima moć moćnicima, vladare svijeta pretvara u ništa. Tek što budu zasađeni, čim im se stabljika ukorijeni u zemlji, on puhne na njih i oni se osuše, vihor ih raznese kao strnjiku. »S kim ćete me usporediti?« kaže Sveti. »Tko mi je ravan?« Podignite pogled prema nebesima i pogledajte: tko je sve to stvorio? Onaj koji izvodi vojsku zvijezda, jednu po jednu, i svaku po imenu zove. Zbog njegove velike sile i silne snage, nijedna ne nedostaje. Zašto govoriš, Jakove, zašto se žališ, Izraele: »BOG ne vidi što nam se događa, nije ga briga što nam čine nepravdu«? Zar ne znate? Zar niste čuli? BOG je vječan Bog, stvorio je krajeve zemlje. Ne umara se i ne malakše, nitko ne može proniknuti njegov um. On iznemoglome daje snagu, a slabome uvećava moć. Mladići se umaraju i malakšu, momci posrću i padaju, ali oni koji se u BOGA uzdaju, obnovit će svoju snagu kao što orlovi perje obnavljaju. Trčat će i neće malaksati, hodat će i neće posustati. Bog kaže: »Umuknite preda mnom, otoci! Neka narodi obnove snagu, neka priđu i govore. Hajde da se zajedno nađemo na sudu. Tko je probudio onoga s istoka, kojeg na svakom koraku prati pobjeda? Onaj koji mu predaje narode i pred njim pokorava kraljeve. Mačem ih pretvara u prah, lûkom pretvara u pljevu što raznosi vjetar. On ih goni i nesmetano napreduje, noge mu zemlju ne dodiruju. Tko je to učinio? Onaj koji od početka poziva naraštaje: ja, BOG, koji sam bio s prvima od njih, a bit ću i sa zadnjima — ja sam taj.« Otoci su to vidjeli i obuzima ih strah, krajevi zemlje drhte, primiču se i stižu. Svatko nastoji pomoći svakome, jedni drugima govore: »Budi jak!« Tesar bodri zlatara, a onaj koji udara čekićem, hrabri onoga što kuje na nakovnju. Stavili su idola na postolje i zabili ga da se ne prevrne. »Izraele, ti si moj sluga. Jakove, tebe sam izabrao jer si potomak Abrahama, moga prijatelja. Tebe sam uzeo s krajeva zemlje, pozvao te iz njenih najdaljih zakutaka. Rekao sam ti: ‘Ti si moj sluga, izabrao sam te i nisam te odbacio.’ Ne boj se, jer ja sam s tobom, ne plaši se, jer ja sam tvoj Bog. Ja ću te osnažiti i pomoći ti, ja ću te poduprijeti svojom pobjedničkom desnicom. Evo, bit će postiđeni i izvrgnuti ruglu svi koji su bijesni na tebe. Propast će i bit će uništeni svi koji ti se protive. Tražit ćeš, ali nećeš naći nikoga da se s tobom spori. Oni koji protiv tebe ratuju na kraju će posve nestati. Jer, ja, tvoj BOG, držim ti desnicu. Ja sam Onaj koji ti govori: ‘Ne boj se, ja ću ti pomoći.’ Narode Izraela, potomci Jakova, možda ste slabi poput crvića ili kukca, ali ja ću vam pomoći«, kaže BOG, tvoj Otkupitelj, Izraelova Svetinja. »Evo, napravit ću od tebe mlatilo, novo i oštro, s mnogo zubaca. Mlatit ćeš planine i zdrobiti ih, bregove ćeš pretvoriti u pljevu. Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor otpuhati. A ti ćeš se radovati u BOGU, ponositi u Izraelovoj Svetinji. Siromašni i bijednici traže vode, a nje nema — jezik im je suh od žeđi. Ali ja, BOG, odgovorit ću im. Ja, Izraelov Bog, neću ih ostaviti. Učinit ću da rijeke poteku na goletima, otvorit ću izvore posred dolova. Pustinju ću pretvoriti u jezerca, isušenu zemlju u izvore vodâ. Posadit ću u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. U pustoš ću zajedno staviti borove, jele i čemprese, da svi vide i znaju, da razmisle i shvate da je to učinila BOŽJA ruka, da je to stvorila Izraelova Svetinja.« BOG, Jakovljev kralj, kaže: »Izložite svoj slučaj, iznesite dokaze. Neka priđu vaši idoli i kažu nam što će se dogoditi. Kažite nam što je bilo prije i što to znači, da o tome razmislimo i saznamo što će biti — ili nam objavite budućnost. Kažite nam što će se dogoditi, da znamo da ste bogovi. Učinite bar nešto, dobro ili zlo, da se prestrašimo i ispunimo strahom. Ali vi ste manje no ništa, a djela su vam bezvrijedna. Odvratan je tko vas izabere. Probudio sam jednoga sa sjevera i on dolazi od istoka. Pozvao sam ga po imenu. On gazi vladare kao blato, kao lončar koji gazi glinu. Tko je o tome govorio otpočetka, da bismo znali, ili unaprijed, da bismo rekli: ‘Bio je u pravu’? Nitko nije govorio o tome, nitko prorekao, nitko od vas nije čuo ni riječ. Ja sam prvi rekao Sionu: ‘Pogledaj, evo ih!’ Jeruzalemu sam poslao glasnika s radosnim vijestima. Gledam, ali nema nikoga: nijednoga među njima da dâ savjet, nijednoga da odgovori kada ih pitam. Evo, svi su oni ništa! Djela su im ništavna, a likovi im prazan vjetar.« »Evo moga sluge, kojeg podržavam. Njega sam izabrao, moj je miljenik. Na njega sam stavio svoj Duh i on će narodima donijeti pravdu. Neće vikati, niti podizati glas, neće ga se čuti na ulicama. Neće slomiti napuklu trsku, niti ugasiti plamićak što tinja. Spremno će donijeti pravdu. Neće ustuknuti, niti se obeshrabriti dok na zemlji ne uspostavi pravdu. U njegovo će se učenje pouzdati daleki otoci.« Ovako govori BOG, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i sve što iz nje izlazi, koji daje dah ljudima na njoj i život onima koji po njoj hodaju: »Ja, BOG, pozvao sam te i bio sam u pravu. Uzeo sam te za ruku i čuvao. Dao sam te ljudima kao znak svoga saveza, da budeš svjetlost narodima: da otvoriš oči slijepima, da izvedeš zarobljene iz zatvora, iz tamnice one koji žive u tami. Ja sam BOG — to mi je ime! Ne dam svoju slavu drugome, ni svoje štovanje idolima. Zbilo se ono što sam nekad rekao, a sada objavljujem novo: prije nego što nastane, ja vam to najavljujem.« Pjevajte BOGU novu pjesmu, dajte mu hvalu i nakraj svijeta. Vi, koji plovite morem, i sve što je u njemu, i ljudi na dalekim otocima. Neka radosno podignu glas pustinja, njeni gradovi i naselja Kedra. Neka stanovnici Sele zapjevaju od radosti, neka zaviču s planinskih vrhova. Neka daju slavu BOGU i neka ga hvale po otocima. BOG kreće u boj kao junak, kao ratnik raspiruje gnjev. Snažno izvikuje bojni poklič i snagu pokazuje neprijatelju. Bog kaže: »Dugo sam šutio, mirovao i suzdržavao se. Ali, sada, kao žena koja rađa, vičem, dašćem i uzdišem. Opustošit ću gore i bregove, sasušiti sve njihovo raslinje. Rijeke ću pretvoriti u suho tlo, sva ću jezera isušiti. Slijepe ću povesti putem koji ne znaju, njima nepoznatim stazama. Pred njima ću tamu pretvoriti u svjetlost, sve ću neravnine poravnati. To ću učiniti za svoj narod, neću ga ostaviti. A oni koji se uzdaju u idole, koji kipovima govore: ‘Vi ste naši bogovi’, oni će pobjeći i biti osramoćeni.« »Slušajte, vi gluhi! Gledajte, slijepi, i vidite! Moj sluga je potpuno slijep, a moj glasnik potpuno gluh. Moj izabrani narod je slijep; BOŽJI sluga je slijep. Puno si vidio, ali nisi mario. Uši su ti otvorene, ali ništa ne čuješ.« Zbog svoje pravednosti, BOG je htio svoj Zakon učiniti velikim i slavnim. Ali ovo je narod opljačkan i poharan. Svi su uhvaćeni u jame i sklonjeni u zatvore. Odveli su ih kao plijen, a nema nikoga da ih izbavi. Opljačkali su ih, a nitko ne kaže: »Vrati to!« Hoće li itko od vas to čuti, na to obratiti pažnju u vremenu koje dolazi? Tko je predao Jakova da postane plijen i prepustio Izrael pljačkašima? Zar nije BOG, protiv kojeg smo griješili? Jer, nisu htjeli ići njegovim putevima, nisu se pokoravali njegovom Zakonu. Zato je na njih izlio gorući gnjev i sve strahote rata. Okružio ih je vatrom, ali nisu shvatili. Spalio ih je, ali nisu to uzeli srcu. Poslušajte što kaže BOG! Potomci Jakova, on vas je stvorio. Narode Izraela, on te sazdao. »Ne boj se, jer ja sam te otkupio, pozvao sam te po imenu i ti si moj. Budeš li prelazio preko vodâ, ja ću biti s tobom. Kreneš li preko rijeka, neće te preplaviti. Budeš li prolazio kroz vatru, nećeš se opeći, plamen te neće spaliti. Jer, ja sam tvoj BOG, Izraelova Svetinja, tvoj Spasitelj. Kao otkupninu za tebe dajem Egipat, dajem Etiopiju i Šebu u zamjenu za tebe. U mojim si očima vrijedan i dostojan časti. Budući da te volim, dat ću ljude u zamjenu za tebe i narode za tvoj život. Ne boj se, jer ja sam s tobom. S istoka ću dovesti tvoju djecu i skupit ću te sa zapada. Sjeveru ću reći: ‘Predaj mi moju djecu!’ Jugu ću reći: ‘Ne zadržavaj ih za sebe!’ Dovedi moje sinove izdaleka i moje kćeri s krajeva zemlje — sve koji se zovu mojim imenom, koje sam stvorio za svoju slavu, koje sam sazdao i načinio.« Dovedi narod koji je slijep, a ima oči, koji je gluh, a ima uši. Svi se narodi okupljaju. Koji je od njih ovo prorekao ili nam objavio ono što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke da dokažu da su bili u pravu, da i drugi čuju i kažu: »Istina je.« BOG kaže: »Svjedoci ste mi vi i moj sluga kojeg sam izabrao: da znate i da mi vjerujete, da uvidite da sam ja pravi Bog. Nijedan bog nije bio prije mene, niti poslije mene ima ijednoga. Ja, ja sam BOG, i nema Spasitelja osim mene. Ja sam vam se objavio i spasio vas, a ne neki tuđi bog među vama. Vi ste mi svjedoci da sam ja Bog. Ja sam od davnina Bog. Nitko se ne može izbaviti iz moje ruke. Kad ja nešto učinim, tko to može promijeniti?« Ovako kaže BOG, vaš otkupitelj, Izraelova Svetinja: »Radi vas ću poslati vojske u Babilon i slomiti sve zatvorske rešetke. Klicanje Babilonaca pretvorit će se u jauke. Ja sam BOG, vaša Svetinja, Izraelov Stvoritelj, vaš kralj.« BOG je napravio put kroz more, stazu među moćnim vodama. Ovako govori BOG: »Namamio sam kola i konjanike, vojsku i silne ratnike. Pali su i više nisu ustali, ugašeni kao kad se ugasi plamen. Zaboravite što je bilo prije, ne razmišljajte o prošlosti. Evo, činim nešto novo; već se pojavljuje, zar ne primjećujete? Postavljam put u pustinji i rijeke u pustoši. Šakali, nojevi i zvijeri ukazat će mi čast kada stvorim vodu u pustinji i rijeke u pustoši da napojim svoj izabrani narod: narod koji sam sazdao za sebe, da objavljuje moju slavu. Potomci Jakova, vi me niste prizivali; Izraele, kao da sam ti dosadio. Nisi mi donosio ovce za paljenice, nisi mi ukazivao čast žrtvama. Nisam te silio da mi daješ žitne žrtve, niti te gnjavio da mi prinosiš tamjan. Nisi trošio novac da mi kupuješ mirisni šaš ni da mi ponudiš loj svojih žrtava. Nego si me opterećivao svojim grijesima i dodijavao mi svojim zlodjelima. A ja sam Bog koji radi sebe briše tvoje prijestupe i zaboravlja tvoje grijehe. Podsjeti me na prošlost, raspravimo spor zajedno. Govori i dokaži da si nedužan. Tvoj je prvi predak sagriješio, tvoji zastupnici pobunili su se protiv mene. Zato sam izvrgnuo sramoti službenike Svetišta. Jakova sam odredio za potpuno uništenje, a Izrael će biti izvrgnut ruglu.« »Jakove, ti si moj sluga, Izraele, tebe sam izabrao. Poslušajte me! Ovako kaže BOG, koji te stvorio, oblikovao u majčinoj utrobi, i koji će ti pomoći: Ne boj se, Jakove, moj slugo. Ješurune , tebe sam izabrao. Izlit ću vodu na žednu zemlju i potoke na isušeno tlo. Na potomstvo ću izliti svoj Duh i svoj blagoslov na tvoje potomke. Nicat će kao trava na livadi, kao topole pokraj tekućih voda. Jedan će reći: ‘Ja sam BOŽJI’, drugi će se zvati Jakovljevim imenom, treći će napisati da mu je ime: ‘BOŽJA ruka’, a četvrti će uzeti ime ‘Izrael’.« BOG, Izraelov kralj i skrbnik, BOG Svevladar, kaže: »Ja sam Početak i Završetak, nema Boga osim mene. Tko je kao ja? Neka se javi. Neka to objavi i obrazloži mi. Tko je još davno najavio što će biti? Neka nam on prorekne što će biti. Ne drhtite, ne bojte se. Zar to nisam ja još davno objavio i prorekao? Vi ste mi svjedoci. Ima li Boga osim mene? Ne, nema druge Stijene; ne znam ni za jednu.« Neki ljudi rade idole, ali su bezvrijedni. Sviđaju im se, ali od njih nema koristi. Oni koji svjedoče za idole, slijepi su i neznalice, samo se sramote. Tko radi beskorisnog lažnoga boga, u kalup lijevajući rastaljeni metal? On i njemu slični bit će izvrgnuti sramoti; obrtnici su samo ljudi. Neka se svi okupe i pojave, prepast će se i osramotiti. Kovač uzima alat i radi idola na užarenom ugljenu. Oblikuje ga čekićima, obrađuje snažnom rukom. Ogladni i izgubi snagu, ne pije vodu i umori se. Tesar mjeri užetom, pisaljkom crta lik pa ga rezbari dlijetima i obilježava šestarom. Napravi ga po ljudskom liku, dâ mu ljepotu čovjeka, da stoji u hramu. Posiječe cedrove, uzme čempres ili hrast pa ga za sebe odnjeguje među šumskim drvećem, ili posadi bor koji naraste od kiše. To je čovjeku ogrijev; on uzima malo drva da se ugrije, pali vatru i peče kruh. Ali onda izrezbari boga i slavi ga, napravi idola i klanja mu se. Polovicu drva spali u vatri, na tome isprži meso, jede ga i najede se. Uz to se i grije i govori: »Ah, toplo mi je, vidim vatru.« Od ostatka napravi boga, svog idola, pada pred njim i klanja mu se. Moli mu se i govori: »Spasi me, jer ti si moj bog.« Takvi ljudi ništa ne znaju i ne razumiju. Oči su im zaslijepljene pa ne vide, a srce im je zatvoreno pa ne razumiju. Nitko od njih da bi razmislio, nitko nema znanja ni pameti da kaže: »Pola sam drveta spalio u vatri, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso i pojeo ga. Zar da od ostatka napravim nešto gnjusno? Zar da se klanjam drvenoj kladi?« Hrani se pepelom, zavodi ga obmanuto srce, ne može se spasiti, ne može priznati: »Idol u mojoj ruci je laž!« »Jakove, zapamti ovo! I ti, Izraele, jer si moj sluga. Ja sam te načinio, ti si moj sluga, Izraele, neću te zaboraviti. Otpuhao sam tvoje prekršaje kao oblak, tvoje grijehe kao izmaglicu. Vrati mi se, jer ja sam te otkupio.« Pjevajte od radosti, nebesa, jer BOG je to učinio. Vičite, dubine zemlje; neka pjevaju planine i svako njihovo drvo, jer BOG je otkupio Jakova i pokazuje svoju slavu u Izraelu. Ovako kaže BOG, tvoj Otkupitelj, koji te sazdao u majčinoj utrobi: »Ja sam BOG, koji je sve stvorio! Sâm sam razapeo nebesa, bez pomoći sam rasprostro zemlju. Osujećujem proricanja lažnih proroka i od gatalaca radim budale. Mudrace vrtim u krugu i znanje im pretvaram u glupost. Obistinjujem riječ svoga sluge i ispunjavam plan svojih glasnika.« Gospodar govori: »Za Jeruzalem kažem: ‘Bit će naseljen’, za Judine gradove: ‘Bit će obnovljeni’, a za njihove ruševine: ‘Ja ću ih podići.’ Dubokim vodama kažem da presahnu, da ću im isušiti rijeke. Kiru kažem: ‘Ti si moj pastir i izvršit ćeš sve što želim.’ On će reći za Jeruzalem: ‘Neka se obnovi!’, a za Hram: ‘Neka mu se postave temelji!’« Ovako BOG govori Kiru, kojega je odabrao za kralja: »Uzeo sam te za desnu ruku, da pred tobom pokorim narode i razoružam kraljeve, da pred tobom otvorim vrata gradova, da se više ne zatvore. Ići ću pred tobom i sravnit ću planine, razvalit ću brončana vrata i razrezati željezne zasune. Dat ću ti blaga pohranjena u tami i bogatstva sklonjena na tajna mjesta, da spoznaš da sam ja BOG, Izraelov Bog koji te zove po imenu. Iako me ne poznaješ, radi svoga sluge Jakova i svoga izabranog Izraela, pozivam te po imenu i dajem ti počasni naziv. Ja sam BOG, i nema drugoga; nema Boga osim mene. Iako me ne znaš, ojačat ću te. Tako će se znati da sam jedini od istoka do zapada. Ja sam BOG, i nema drugoga. Ja oblikujem svjetlost i stvaram tamu, ja donosim blagostanje i stvaram nesreću, ja, BOG, činim sve to. Nebesa, pustite odozgo kišu, neka pravda zapljušti iz oblaka. Neka se rastvori zemlja, da iznikne spasenje, i neka s njim izraste pravednost. Ja, BOG, stvorio sam to. Teško onome tko se prepire sa svojim Stvoriteljem, tko je samo jedna od glinenih posuda. Zar glina kaže lončaru: ‘Što to radiš?’ ili: ‘Tvoje djelo nema ručke’? Teško onome tko kaže ocu: ‘Što si to začeo?’ ili majci: ‘Što si to rodila?’ Ovako kaže BOG, Izraelova Svetinja, njegov Stvoritelj: Zar ćete mi govoriti kako da postupam sa svojom djecom ili što trebam činiti sa djelom svojih ruku? Ja sam onaj koji je načinio zemlju i na njoj stvorio čovjeka. Moje ruke su razapele nebesa i ja zapovijedam njihovoj vojsci zvijezda. Ja sam s pravom podigao Kira i olakšat ću njegovo djelovanje. On će ponovo dići moj grad i osloboditi moje prognane, i to bez ikakve plaće ili nagrade.« To je rekao BOG Svevladar. Ovako kaže BOG: »Egipat i Etiopija su bogati, a ta ćeš blaga dobiti ti, Izraele. Visoki ljudi iz Sebe bit će tvoji, doći će k tebi u okovima. Poklonit će ti se i reći: ‘Samo je s tobom Bog, nema drugog Boga.’« Ti si Bog kojeg ljudi ne vide. Ti si Bog koji je spasio Izrael. Svi koji prave idole, bit će postiđeni i izvrgnuti ruglu, zajedno će otići u sramoti. Ali BOG će Izrael spasiti zauvijek. Više nikad nećeš biti postiđen niti izvrgnut sramoti. BOG je stvorio nebesa, on je Bog koji je oblikovao zemlju, načinio ju je i učvrstio. Nije ju stvorio da bude pusta, nego ju je sazdao da bude naseljena. Ovako kaže BOG: »Ja sam BOG, i nema drugoga. Nisam govorio u tajnosti, iz nekog mračnoga zakutka zemlje. Nisam Jakovljevom potomstvu rekao: ‘Potražite me u bespuću.’ Ja, BOG, govorim istinu i objavljujem ono što je pravo. Okupite se i dođite zajedno, vi koji ste pobjegli od drugih naroda. Neznalice nose idole načinjene od drva i mole se bogu koji ih ne može spasiti. Objavite što će biti, obrazložite — neka se među sobom posavjetuju. Tko je ovo još davno prorekao? Tko je to u dalekoj prošlosti objavio? Zar nisam ja, BOG? Osim mene nema Boga, Boga pravednog i Spasitelja; osim mene nema nijednoga. Okrenite se meni i spasite se, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga. Samim sobom sam prisegnuo, moja su usta izrekla pravednu riječ i neće je opozvati. Svi će kleknuti preda mnom i svi mi narodi prisegnuti. Reći će: ‘Samo u BOGU su pravednost i snaga.’« Svi koji su bili bijesni na njega, doći će k njemu i bit će postiđeni. BOG će iskazati naklonost svim Izraelovim potomcima i oni će ga slaviti. Bel se povija, Nebo kleca. Njihove idole nose tovarne životinje. Likovi koje uokolo nosite teško su breme iscrpljenim životinjama. Posrću i povijaju se pod teretom, nemoćne da nose tovar idola. I ljudi i njihovi idoli u zatočeništvo odlaze. »Slušaj me, Jakovljev narode! Svi vi, koji ste još preostali od Izraelovog naroda; vi, koje podupirem otkad ste začeti i nosim otkad ste se rodili, i kad ostarite, ja sam Bog. I kad vam kosa osijedi, ja ću vas podupirati. Ja sam vas načinio i ja ću vas nositi, ja ću vas podupirati i izbavljati. S kim ćete me izjednačiti? S kim ćete mi naći sličnost, da se možemo usporediti? Neki sipaju zlato iz vreće i mjere srebro na vagi. Unajmljuju zlatara da im od toga napravi boga pred kojim padaju ničice i klanjaju mu se. Dižu ga na ramena i nose, stavljaju na njegovo mjesto, a on tamo stoji i odande se ne miče. Ako ga netko pozove, on se ne odaziva i nikoga ne može izbaviti od nevolje. Sjećajte se toga i budite jaki, primite to k srcu, buntovnici. Sjećajte se onoga što je bilo prije, u davnoj prošlosti. Ja sam Bog, i nema drugoga, ja sam Bog, i nitko mi nije sličan. Ja od početka obznanjujem kraj, od davnina ono što će tek biti. Ja kažem: ‘Moj plan će se izvršiti i učinit ću sve što želim.’ S istoka pozivam pticu grabljivicu, za svoj plan čovjeka iz daleke zemlje. Rekao sam, i izvršit ću, naumio sam, i učinit ću. Slušajte me, vi tvrdoglavci, vi koji ste daleko od pravednosti. Primičem svoju pravednost, nije više daleko. Moj spas neće zakasniti, Sionu ću dati spas, Izraelu svoju slavu.« »Spusti se i sjedi u prašinu, djevice, Babilonska kćeri ! Sjedi na zemlju, bez prijestolja, Kaldejska kćeri ! Više nećeš biti nježna i krhka. Pripremi žrvnje i melji brašno. Skini veo, podigni skute, obnaži noge, pregazi Eufrat i Tigris. Muškarci će te vidjeti golu i napastovati, a ja ću se osvetiti, nikog neću poštedjeti.« Tako kaže naš zaštitnik. Ime mu je BOG Svevladar. On je Izraelova Svetinja. Babilonska kćeri, sjedi u tišini, idi u tamu; jer više te neće zvati kraljicom nad kraljevstvima. Bio sam ljut na svoj narod i oskvrnuo sam svoj posjed. Predao sam ih u tvoje ruke, a ti im se nisi smilovala. I starcima si stavljala težak jaram. Govorila si da ćeš zauvijek ostati vječna kraljica. Ali nisi na ovo pomislila, ni sanjala nisi što se može dogoditi. Stoga, slušaj sada, ti, koja si voljela uživati! Uljuljkana u sigurnosti misliš: »Ja, i nitko više. Nikad neću postati udovica, niti iskusiti gubitak djece.« U trenu, u jednom danu, i jedno i drugo će te stići: udovištvo i gubitak djece. To će te snaći uprkos moćnim čaranjima i mnoštvu tvojih vradžbina. Uzdala si se u svoje zlo i govorila: »Nitko me ne vidi.« Zavode te tvoja mudrost i znanje kada misliš: »Ja, i nitko više.« Snaći će te nesreća, a ti je nećeš znati odagnati. Teška nedaća obrušit će se na tebe, a ti je nećeš moći odvratiti. Snaći će te iznenadna propast, nećeš je predvidjeti. Samo se i dalje drži svojih čaranja i vradžbina, kojima se baviš od mladosti. Možda ćeš uspjeti, možda ćeš nekog prepasti. Iscrpili su te svi savjeti koje si dobila. Neka ustanu sada i neka te spase tvoji zvjezdoznanci, oni koji zure u zvijezde i svakog mjeseca predskazuju što će te snaći. Oni su kao strnjika u vatri koja plamti; ni sebe ne mogu spasiti iz plamenog zagrljaja. Nije to žeravica da se čovjek ogrije, ni vatrica pokraj koje se sjedi. Takvi su ljudi s kojima si od mladosti surađivala i sklapala poslove. Svaki se i dalje drži svoje zablude i nijedan te ne može spasiti. »Čuj ovo, Jakovljev narode! Vi se zovete Izraelovim imenom i vodite porijeklo od Jude. Zaklinjete se BOŽJIM imenom i prizivate Izraelovog Boga, ali niste iskreni niti odani. Nazivate se stanovnicima svetoga grada i oslanjate se na Izraelovog Boga, ime mu je BOG Svevladar. Odavno sam prorekao ono što je bilo prije, moja usta su to najavila. Ja sam objavio, a potom iznenada učinio, i to se odigralo. Znao sam da si tvrdoglav, da ti je vrat čvrst poput željeza, a čelo tvrdo kao bronca. Zato sam ti to odavno rekao; prije nego što se odigralo, ja sam ti to najavio, da ne možeš reći: ‘Moj idol je to učinio, moj rezbareni i izliveni bog zapovjedio je da bude tako.’ Čuo si za to, a sada sve to pogledaj: zar ne priznaješ? Od sada ću ti govoriti o novom, o skrivenom i tebi nepoznatom. Sada je stvoreno, a ne odavno; o tome do danas nisi čuo. Stoga, ne možeš reći: ‘Da, znao sam za to.’ Niti si čuo, niti razumio, odavno ti uho nije otvoreno. Dobro znam koliko si nevjeran, buntovnik si od rođenja. Ali svoj gnjev odlažem zbog svoga imena, susprežem ga radi svoje hvale, da te ne iskorijenim. Evo, pročistio sam te, ali ne kao srebro; provjerio sam te u talionici nevolje. Radi sebe, radi sebe to činim. Zašto da samog sebe izvrgavam ruglu? Ne dam svoju slavu drugome. Jakove, slušaj me! Izraele, tebe sam pozvao! Ja sam Bog, Početak i Završetak. Moja ruka je položila temelje zemlje, moja desnica je razastrla nebesa. Kad ih pozovem, zajedno ustaju. Okupite se, svi vi, i slušajte: Koji je od idola ovo prorekao? BOG ga je izabrao i on će izvršiti njegov plan protiv Babilona. Ja, da, ja sam vam to rekao; ja sam ga pozvao. Ja ću ga dovesti i on će uspjeti na svom pohodu. Primakni mi se i slušaj ovo: od početka vam ne govorim u tajnosti, a kad se to dogodi, ja sam tamo.« A sada me Gospodar BOG poslao sa svojim Duhom. Ovako govori BOG, tvoj Otkupitelj, Izraelova Svetinja: »Ja sam BOG, tvoj Bog, koji te uči za tvoje dobro, koji te usmjerava kamo trebaš ići. O, da si bar pazio na moje zapovijedi! Tvoje blagostanje došlo bi kao rijeka, tvoj uspjeh kao valovi mora. Tvojih bi potomaka bilo kao pijeska, a tvoje djece koliko i njegovih zrnaca. Ime im se ne bi zatrlo, niti izbrisalo preda mnom. Izađite iz Babilona, bježite od Babilonaca! Najavite to radosnim poklicima, objavite i razglasite do krajeva zemlje. Kažite: ‘BOG je otkupio svog slugu Jakova!’ Nisu bili žedni kad ih je vodio kroz pustinje, učinio je da im iz stijene poteče voda. Rascijepio je stijenu i voda je potekla. Ali nema mira za zle«, kaže BOG. Slušajte me, ljudi na otocima! Poslušajte ovo, daleki narodi! BOG me pozvao iz majčine utrobe, dok sam još bio u njoj, dao mi je ime. Usta mi je napravio kao oštar mač, sakrio me u sjeni svoje ruke. Učinio me šiljastom strijelom i sakrio u svom tobolcu. Rekao mi je: »Ti si moj sluga, Izraele. Na tebi ću pokazati svoju slavu.« Ali ja sam rekao: »Uzalud sam se trudio, snagu sam uludo potrošio. Ipak, kod BOGA je ono što mi pripada, kod moga Boga moja je nagrada.« A sada kaže BOG, koji me oblikovao u majčinoj utrobi, da mu budem sluga, da mu vratim Jakova, da mu okupim Izrael. Stekao sam čast pred BOGOM i moj Bog moja je snaga. On kaže: »Premalo je za tebe da mi budeš samo sluga. Ti ćeš vratiti Jakovljeva plemena i dovesti natrag preživjele iz Izraela. Ali ja ću te učiniti i svjetlošću za pogane, moje spasenje pronijet ćeš do krajeva zemlje.« BOG, Otkupitelj i Izraelova Svetinja, govori svom slugi, onome kojeg narod prezire i gleda s gnušanjem: »Kraljevi će ustati kad te vide, poklonit će ti se poglavari zbog BOGA koji je vjeran, Izraelovog Svetoga koji te izabrao.« Ovako kaže BOG: »Odgovorit ću ti u povoljno vrijeme i pomoći ti na dan spasenja. Čuvat ću te i postaviti da budeš Savez narodu. Obnovit ćeš zemlju i ponovo dodijeliti opustošena nasljedstva. Zarobljenima ćeš reći: ‘Izađite!’, a onima u tami: ‘Pokažite se!’« Tvoje stado će se napasati duž puteva i nalaziti pašu čak i na goletima. Neće ih moriti ni glad ni žeđ, neće im škoditi pustinjska žega ni sunce. Vodit će ih onaj koji im se smilovao, provest će ih pokraj izvorâ vodâ. Sve svoje planine pretvorit ću u puteve, a niske će se ceste povisiti. Pogledaj! Doći će izdaleka — neki sa sjevera, neki sa zapada, neki iz Asuana u Egiptu. Kličite, nebesa! Raduj se, zemljo! Zapjevajte, planine! Jer, BOG tješi svoj narod i smilovat će se svojim napaćenima. Ali sada Sion kaže: »BOG me je ostavio, Gospodar me zaboravio.« A Gospodar odgovara: »Može li žena zaboraviti svoje dojenče, zar da se ne sažali na dijete koje je rodila? Pa kad bi ga ona i zaboravila, ja tebe neću zaboraviti. Evo, urezao sam te u svoje dlanove, tvoje zidine stalno su mi pred očima. Sinovi ti se žurno vraćaju, a odlaze oni koji su te pustošili. Digni pogled i pogledaj uokolo: svi se okupljaju i dolaze k tebi. Tako mi mog života«, kaže BOG, »sve ćeš ih na sebi nositi kao nakit, ukrašavat će te kao mladenku. Zemlja ti je bila razorena i opustošena, ali uskoro će imati mnogo stanovnika. A oni koji su te proždirali, bit će daleko. Djeca rođena nakon one koju si izgubila jednog dana na tvoje će uši reći: ‘Ovo nam je mjesto pretijesno; napravi nam mjesta, da imamo gdje živjeti.’ Tada ćeš pomisliti: ‘Tko mi je sve njih rodio? Izgubila sam djecu i bila besplodna, prognana i odbačena. Tko li ih je sve odgajao? Bila sam ostala potpuno sama — odakle su sad oni došli?’« Ovako kaže Gospodar BOG: »Evo, dat ću rukom znak poganima, podići ću svoju zastavu narodima. Oni će ti u naručju donijeti tvoje sinove, tvoje kćeri nosit će na ramenima. Kraljevi će ih podučavati, a kraljice čuvati. Klanjat će ti se licem do zemlje i ljubiti ti prašinu s nogu. Tada ćeš znati da sam ja BOG. Tko se u mene pouzda, neće se razočarati.« Može li se ratniku oteti plijen? Mogu li se zarobljenici osloboditi iz ruku snažnog vojnika? Ali ovako kaže BOG: »Da, zarobljeni će biti oslobođeni iz ruku vojnika i plijen će biti otet snažnom. Ja ću se boriti protiv onih koji se bore protiv tebe i spasit ću ti djecu. Natjerat ću tvoje tlačitelje da jedu vlastito meso, svojom će se krvlju opiti kao vinom. Tada će svi ljudi znati da sam te ja, BOG, spasio. Ja, Moćni Jakovljev, otkupio sam te.« BOG kaže: »Narode Izraela, gdje vam je potvrda da sam se razveo od vaše majke i da sam joj rekao da može ići? Zar sam vas prodao da namirim svoje dugove? Prodani ste zbog svojih grijeha, a i vašu sam majku potjerao zbog vaših prijestupa. Zašto nije bilo nikog kad sam došao? Zašto se nitko nije odazvao kad sam zvao? Zar je moja ruka prekratka da vas spasi? Zar vas nemam snage izbaviti? Jednom zapovijedi isušim more i rijeke pretvaram u pustinju. Ribe ostaju bez vode, skapaju od žeđi i usmrde se. Ja nebo odijevam u tamu i od crnine mu radim pokrivač.« Gospodar BOG dao mi je dar da poučavam, da bih riječju pomogao iscrpljenima. On me svakog jutra razbuđuje, budi mi uho da slušam kao učenik. Gospodar BOG otvorio mi je uši, ne bunim se niti se okrećem. Pustio sam da me udaraju po leđima, da mi s obraza čupaju bradu. Nisam sakrio lice od uvreda i pljuvanja. Gospodar BOG mi pomaže, neću se osramotiti. Zato sam lice otvrdnuo kao kremen i znam da se neću posramiti. Blizu je Bog koji me opravdava. Tko će me optužiti? Suočimo se! Tko je moj tužitelj? Neka mi priđe! Evo, Gospodar BOG mi pomaže — tko će me osuditi? Svi će se oni otrcati kao odjeća, moljac će ih izjesti. Tko se od vas boji BOGA i pokorava riječima njegovog sluge? Neka se onaj tko hoda u tami, tko nema svjetlosti, pouzda u BOŽJE ime i osloni na svoga Boga. A svi vi, koji palite vatre i okružujete se bakljama, hodajte u svjetlosti svojih vatri i baklji koje ste zapalili. Ovo ćete primiti iz moje ruke: leći ćete na njih u mukama. Čujte me, vi koji želite slobodu, vi koji tražite BOGA! Pogledajte stijenu iz koje ste izrezani i kamenolom iz kojeg ste iskopani: to je vaš otac Abraham i Sara, koja vas je rodila. Kad sam ga pozvao, bio je samo on, jedan, ali ja sam ga blagoslovio i od njega načinio mnoštvo. Da, BOG će utješiti Sion i smilovati se svim njegovim ruševinama. Učinit će da mu pustinje budu kao Eden, njegova pustoš bit će kao BOŽJI vrt. U njemu će se naći veselje i radost, zahvaljivanje i zvuci pjesme. Čuj me, moj narode! Od mene će izaći zakon, moja pravda bit će svjetlost narodima. Brzo se primiče moja pravednost, stiže moje spasenje. Moja sila donosi pravdu narodima. Daleki otoci gledat će u mene i s nadom čekati moju pomoć. Digni pogled k nebesima, pogledaj zemlju dolje! Nebesa će iščeznuti kao dim, zemlja će biti kao otrcana odjeća, a njeni stanovnici izginut će kao muhe. Ali moje spasenje trajat će zauvijek, moja pravednost neće prestati. Čujte me, vi koji znate što je pravo, vi kojima je moj zakon u srcu! Ne bojte se ljudskog prijekora i ne strepite od njihovih uvreda. Jer, moljac će ih izjesti kao odjeću, crv će ih proždrijeti kao vunu. Ali moja pravednost trajat će zauvijek i moje spasenje kroz sve naraštaje. Probudi se! Probudi se! BOŽJA ruko, odjeni se u snagu. Probudi se kao u davnim danima, kao za prošlih naraštaja. Nisi li ti raskomadala Rahaba i probola tu neman? Nisi li ti isušila more i otvorila put kroz vodene dubine, da otkupljeni prijeđu na drugu stranu? Oni koje je BOG oslobodio, vratit će se na Sion pjevajući. Glave će im biti ovjenčane vječnom radošću. Obuzet će ih sreća i veselje, a nestat će tuga i jecanje. »Ja sam onaj koji vas tješi. Zašto biste se bojali smrtnika, ljudi koji su kao trava? Ne zaboravi BOGA, svog Stvoritelja, koji je razapeo nebesa i postavio temelje zemlje. Zašto stalno, iz dana u dan, strepiš od gnjeva tlačitelja? Oni te žele uništiti, ali gdje je sada njihova srdžba? Potlačeni će brzo biti oslobođeni. Neće poumirati u tamnici niti će im nedostajati kruha. Jer, ja sam tvoj BOG, koji je uzburkao more, toliko da mu valovi tutnje! Zovem se BOG Svevladar. U tvoja sam usta stavio svoje riječi i pokrio te sjenom svoje ruke. Ja sam razastro nebesa i postavio temelje zemlje. Ja kažem Sionu: ‘Ti si moj narod.’« Probudi se! Probudi se! Ustani, Jeruzaleme, ti, koji si iz BOŽJE ruke ispio čašu njegove srdžbe. Ti, koji si do dna iskapio pehar od kojeg se tetura. Toliki su ti se sinovi rodili, a nema nijednoga da ti bude vodič. Od svih sinova koje si odgojio, nema nijednoga da te povede za ruku. Snašli su te glad i mač, propast i uništenje. Tko te žali? Tko će te utješiti? Sinovi su ti iznemogli, leže na uglovima ulica kao antilopa u mreži. BOG je iskalio gnjev na njima. Bog ih je ukorio. Stoga, čuj ovo, nevoljniče! Pijan si, ali ne od vina. Ovako kaže tvoj Gospodar BOG, Bog koji brani svoj narod: »Evo, uzeo sam ti iz ruke čašu zbog koje si teturao. Nećeš više piti iz te čaše, iz pehara moje srdžbe. Stavit ću je u ruke tvojih mučitelja koji su ti govorili: ‘Padni ničice, da te pregazimo.’ A ti si im podmetnuo svoja leđa kao tlo, kao ulicu preko koje će prijeći.« Probudi se! Probudi se! Odjeni se u snagu, Sione! Obuci svoju prelijepu odjeću, Jeruzaleme, Sveti Grade. Neobrezani i nečisti više neće ući u tebe. Otresi prašinu, ustani, sjedni na prijestolje, Jeruzaleme. Oslobodi se lanaca sa svoga vrata, zarobljena Kćeri Sionska. Ovako kaže BOG: »Prodana si ni za što, pa ćeš biti i otkupljena bez novca.« Gospodar BOG kaže: »Prvo je moj narod otišao živjeti u Egipat, a potom ga je porobila Asirija. Što sam sada ovdje zatekao? Moj narod odveden je ni za što. Oni koji nad njim vladaju, izruguju se i njima i meni. Moje se ime stalno pogrđuje. Zato će moj narod znati moje ime, zato će toga dana znati da sam ja, baš ja, onaj koji je to prorekao.« Kako je lijepo vidjeti glasnika koji prelazi brda da bi objavio mir. On donosi radosnu vijest, objavljuje spasenje i kaže Sionu: »Tvoj Bog vlada!« Slušaj! Tvoji stražari podižu glas i kliču jer će vidjeti BOGA da se vraća na Sion. Jeruzalemske ruševine, zapjevajte uglas radosne pjesme. Jer, BOG je utješio svoj narod i otkupio iz ropstva Jeruzalem. BOG će otkriti svoju svetu ruku naočigled svim narodima. Spasenje našeg Boga vidjet će se do kraja svijeta. Odlazite iz Babilona! Napustite taj grad! Ne dotičite ništa nečisto! Izađite iz njega i budite čisti, vi svećenici, koji nosite opremu BOŽJEGA Hrama. Ali nećete otići žurno, nećete bježati odatle. BOG će ići pred vama, Izraelov Bog čuvat će vam odstupnicu. »Moj sluga će uspjeti, bit će uzdignut do visokih časti. Mnogi su se zgražali nad njim jer nije sličio čovjeku, toliko je bio unakažen. On će zapanjiti mnoge narode, kraljevi će zbog njega umuknuti. Vidjet će nešto što nikad prije nije viđeno i razumjeti nešto što nikad prije nisu čuli.« »Tko je povjerovao našoj poruci? Kome se otkrilo BOŽJE djelo?« »Iznikao je pred njim kao mala biljka, iz korijena u sasušenoj zemlji. Na njemu nije bilo ljepote ni sjaja koje bismo mogli gledati. Njemu nas nije privuklo ništa u njegovom izgledu. Bio je izrugivan i omalovažavan, podnosio je patnje i boli. Prezreli smo ga i odbacili. A on je zapravo uzeo naše bolesti i podnosio naše boli dok smo mislili da ga Bog kažnjava i da mu nanosi bol. Zbog naših je prijestupa bio izranjavan, zbog naših zlodjela satran. Njega je snašla kazna koja nas je iscijelila. Ozdravljeni smo njegovim ranama. Svi smo zalutali kao ovce, svatko je išao svojim putem. A BOG je svu našu krivnju natovario na njega. Zlostavljali su ga i mučili, ali on nije otvorio svoja usta. Kao što janje vode na klanje i kao što je ovca nijema pred onima koji je šišaju, on nije pustio glasa. Nakon nepoštenog suđenja, odveli su ga. Tko je znao što će biti s njim? Iz zemlje živih je uklonjen. Za grijehe svoga naroda, do smrti je prebijen. Odredili su mu grob među zločincima, ali je ukopan u grobnicu bogatoga — iako nije počinio nikakvo nasilje, niti govorio laži i prijevare. Ali BOG je bio zadovoljan svojim slugom koji je podnio toliku bol. Premda je dao svoj život kao žrtvu za grijeh, živjet će dugo i vidjeti potomke, kroz njega će se ispuniti BOŽJA volja. Nakon svoje muke, vidjet će svjetlost i bit će zadovoljan svime što je učinio.« Bog kaže: »Moj će pravedni sluga mnoge učiniti pravednima i snosit će njihovu kaznu. Zato ću mu dati mnoštvo u baštinu, a plijen će dijeliti s pobjednicima. Jer, svoj je život predao do smrti i ubrojio se među prijestupnike. Ponio je grijeh mnogih i zauzeo se za grešnike.« BOG govori: »Pjevaj, nerotkinjo, ti koja nisi rađala! Zapjevaj i kliči, ti koja nisi imala trudove. Više ima djece žena koja je sama nego ona što ima muža. Proširi mjesto za svoj šator, raširi šatorske zastore, produži konopce, ojačaj kolčiće. Jer, proširit ćeš se desno i lijevo; tvoji će potomci oduzeti posjed narodima i nastaniti se u njihovim pustim gradovima. Ne boj se, jer se nećeš postidjeti, ne plaši se sramote, jer nećeš biti ponižena. Zaboravit ćeš sramotu iz svoje mladosti i nećeš se sjećati poniženja svoga udovištva. Jer, tvoj Stvoritelj ti je muž , a zove se BOG Svevladar. Izraelova Svetinja tvoj je Otkupitelj, zovu ga Bog cijelog svijeta. BOG te je pozvao kao žalosnu i ostavljenu ženu, kao mladu ženu koja je odbačena«, to kaže tvoj Bog. »Nakratko sam te napustio, ali vratit ću te u velikoj samilosti. Na tren sam, i u naletu ljutnje, sakrio lice od tebe, ali smilovat ću ti se u vječnoj ljubavi«, kaže BOG, tvoj Otkupitelj. »Ovo je vrijeme poput Noina. Kao što sam se Noi zakleo da vode više neće potopiti zemlju, tako se i sada zaklinjem da više neću biti ljut na tebe i da te više neću koriti. Da se i planine poljuljaju i bregovi pretvore u prašinu, neće se poljuljati moja ljubav za tebe, niti će se raskinuti moj savez mira«, to kaže BOG koji ti se smilovao. »O, jadni grade! Oluje su te šibale, a nitko te nije utješio. Podići ću te ponovo od tirkiza, temelji će ti biti od smaragda. Napravit ću ti grudobrane od rubina, vrata od blještavih dragulja, a zidine od dragog kamenja. Sve tvoje sinove poučit će BOG, a tvoja će djeca uživati veliki mir. Bit ćeš utemeljen na pravednosti, slobodan od ugnjetavanja, nećeš se ničega plašiti. Strah će biti udaljen od tebe, neće ti se niti primaknuti. Ako te tko i napadne, nisam ga ja poslao. Tko te god napadne, zbog tebe će i pasti.« »Evo, ja sam stvorio kovača. On raspaljuje žeravicu i iz nje vadi oružje da ga kuje. A stvorio sam i razarača, da uništava. Oružje skovano protiv tebe neće te pobijediti. Ušutkat ćeš svaki jezik koji te optužuje. To je nasljedstvo BOŽJIH slugu jer sam ih ja opravdao«, kaže BOG. »Dođite na vodu, svi vi koji ste žedni! Ako i nemate novca, dođite, kupite i jedite! Dođite! Kupite vina i mlijeka bez novca i bez troška. Zašto da trošite novac na ono što nije kruh i svoju nadnicu na ono što ne siti? Dobro me slušajte, i dobro ćete jesti, naslađivat ćete se bogatim jelima. Slušajte i dođite k meni, poslušajte i živjet ćete. Sklopit ću s vama vječni savez, Davidu sam obećao vječnu ljubav. Njega sam učinio svjedokom narodima, njihovim vladarom i zapovjednikom. Pozvat ćeš narode koje ne poznaješ, k tebi će pohrliti narodi koji te ne znaju jer te tvoj BOG, Izraelova Svetinja, obdario slavom.« Tražite BOGA dok se još može naći, prizovite ga dok je blizu. Neka zli napusti svoj put i grešnik svoje misli. Neka se okrene BOGU, pa će mu se smilovati; našem Bogu, jer će mu velikodušno oprostiti. BOG kaže: »Moje misli nisu vaše misli i moji putovi nisu vaši putovi. Kao što su nebesa visoko nad zemljom, tako su i moji putovi viši od vaših putova, a moje misli iznad vaših misli. Kiša i snijeg padaju s neba i ne vraćaju se dok ne natope zemlju. Zato ona rađa i klija, daje sjeme sijaču i kruh onome tko ga jede. Tako se ni riječi koje ja izgovaram ne vraćaju meni bez učinka, nego ostvaruju ono što želim i uspijevaju u onome radi čega sam ih poslao. Odavde ćete otići u radosti, bit ćete vođeni u miru. Planine i bregovi pred vama će pjevati, pljeskat će vam sve poljsko drveće. Umjesto trnja, rast će čempresi, mirta će biti umjesto kopriva. To će biti BOGU na spomen, kao vječni i neprolazni znak.« BOG kaže: »Držite se pravde i činite ono što je pravo, jer uskoro ću vas izbaviti i javno vas opravdati. Blago čovjeku koji to čini, smrtniku koji se toga drži, koji poštuje šabat , ne oskvrnjuje ga, i koji ruku čuva od svakog zla.« Neka ne kaže nijedan stranac koji slijedi BOGA: »BOG me sigurno neće primiti jer sam iz drugog naroda.« I neka se nijedan eunuh ne požali: »Ja sam kao suho stablo.« Jer, ovako kaže BOG: »Eunusima, koji poštuju moj šabat, i čine ono što mi je po volji i čvrsto se drže moga Saveza, dat ću spomenik i ime u svom Hramu i unutar mojih zidina. Dat ću im nešto vrednije od sinova i kćeri: dat ću im vječno ime koje neće biti zatrto. A strance koji BOGU obećaju da će mu služiti i voljeti BOŽJE ime, i da će mi se klanjati i poštovati šabat, i da ga neće oskvrnuti, nego će se čvrsto držati moga Saveza, dovest ću na svoje Sveto brdo i radošću ih ispuniti u svom Domu molitve. Njihove paljene i druge žrtve bit će prihvaćene na mom žrtveniku. Jer, moj Dom nosit će ime ‘Dom molitve za sve narode’. Ja sam Gospodar BOG koji skuplja prognane iz Izraela. Ja ću pridružiti i druge onima koji su već sabrani.« Sve zvijeri s polja i iz šume, dođite i jedite! Izraelovi proroci su slijepi, svima nedostaje znanja. Svi su oni nijemi psi — ne znaju lajati. Izležavaju se i sanjaju, najmilije im je spavati. Psi su proždrljivi i nezasitni, a pastiri ništa ne shvaćaju. Svaki vuče na svoju stranu, svaki traži samo svoju korist. »Dođite«, govore, »donijet ću vina! Napijmo se opojnog pića! A i sutra će biti kao danas, pa i mnogo bolje.« Pravednika više nema, a nikoga za to nije briga. Pobožni su uklonjeni, a nitko ne zna zašto. Uklonjeni su zbog zla. Ali doći će i mir, a oni koji žive ispravno, odmorit će sa na svom ležaju. Dođite ovamo, djeco čarobnjaka! Otac vam je preljubnik, a majka prostitutka. Kome se to izrugujete? Kome se kreveljite i plazite jezik? Vi ste djeca buntovnika, potomstvo lažljivca. Klanjate se lažnim bogovima pod svakim zelenim drvetom, svoju djecu prinosite kao žrtve u klancima i pod visokim liticama. Vaši su bogovi riječno kamenje, na njih izlijevate vino za žrtvu i njima prinosite žrtve od žita. Bog kaže: »To je sve što ćete ikad imati i zbog toga ću vas kazniti.« Svoj ležaj ste rasprostrli na vrhovima visokih brda gdje prinosite zaklane žrtve. Bog kaže: »Iza vrata i dovratka postavili ste spomen na mene. Ali ipak ste otišli k njima, razgrnuli ste im svoje krevete. Pogodili ste se s njima, zavoljeli njihov ležaj i gledali njihovu golotinju. Išli ste Moleku s maslinovim uljem i mazali se mirisnom pomasti. Daleko ste slali glasnike, sišli ste do samog Podzemlja . Od svega ste se toga iscrpili, ali niste odustali. Našli ste novu snagu jer ste u njima uživali. Niste me se sjećali, niste me primjećivali. Od čega ste toliko strepili, zašto ste se bojali i lagali? Zato što sam šutio i skrivao se, zato me niste štovali? Objavit ću vaša dobra djela i vjerske obrede, ali to vam neće pomoći. Kad budete vikali za pomoć, neka vas spase idoli koje ste nakupili! Sve će ih odnijeti vjetar, dašak će ih otpuhati. Ali tko u meni traži utočište, naslijedit će obećanu zemlju i zaposjesti moju Svetu goru.« Netko viče: »Raščistite cestu! Raščistite cestu! Uklonite mom narodu prepreke s puta.« Bog je visok i uzvišen, živi vječno, a ime mu je sveto. On kaže: »Živim na visokom i svetome mjestu, ali živim i s onim tko je ponizan. Oživjet ću duh poniznih ljudi i onih koji se kaju zbog grijeha. Neću dovijeka optuživati, niti ću vječno biti ljut, inače bi preda mnom nestao čovjekov duh, dah onoga kojeg sam stvorio. Razbjesnio sam se na Izrael zbog njegove grešne pohlepe. Kaznio sam ga i napustio u gnjevu, ali on je i dalje išao zlim putevima. Vidio sam njegove puteve i sad ću ga izliječiti. Vodit ću ga i vratiti utjehu njemu i svima koji s njim tuguju. Naučit ću ih novu riječ: mir. Dat ću mir onima koji su daleko i onima koji su blizu, i sve ću ih izliječiti«, rekao je BOG. No zli su kao uzburkano more, koje ne može mirovati, čiji valovi izbacuju mulj i blato. Moj Bog kaže: »Za zle nema mira«. »Zaviči iz svega glasa, ne suspreži se, budi glasan poput zvuka trube. Objavi mom narodu njegove prijestupe i Jakovljevom narodu njegove grijehe. Iz dana u dan me traže kao da žele znati moje puteve, kao da su narod koji čini pravo i ne zaboravlja zapovijedi svoga Boga. Od mene traže pravedne presude kao da žele da im njihov Bog bude blizu.« »Zašto smo postili«, govore, »a ti to nisi vidio? Zašto smo bili ponizni, a ti to nisi primijetio?« Ali vi na dan posta radite po svojoj volji i tlačite svoje radnike. Vaš post završava prepirkom i tučnjavom. Gladni ste pa udarate šakama. Nemojte više postiti kao danas, i glas će vam se čuti na nebesima. Zar mi je takav post po volji, da čovjek sebe ponižava? Zar služi tomu da se glava povije kao trska i da se leži na pokajničkoj tkanini i pepelu? Zar to zoveš postom, danom koji je BOGU ugodan? Ovo je dan posta kakav želim: raskidati okove nepravde, razvezati remenje jarmova, oslobađati potlačene, slomiti sve jarmove, dijeliti svoj kruh s gladnima, otvoriti svoj dom beskućniku, odijevati one bez odjeće i pomagati rođacima kad treba. Tada će tvoja svjetlost zasjati kao zora i vrlo ćeš brzo ozdraviti. Pred tobom će ići Božje spasenje, a BOŽJA će ti slava čuvati zaleđe. Tada ćeš pozvati BOGA, a on će se odazvati. Zavapit ćeš mu, a on će reći: »Evo me!« Ako prestaneš druge ugnjetavati, upirati prstom i govoriti zlo, ako daš sve od sebe da nahraniš gladne i namiriš potrebite, tvoja će svjetlost zasjati u tami, a tvoja će tama postati kao podne. BOG će te stalno voditi, nahranit će te u sušnim krajevima i dati snagu tvojim kostima. Bit ćeš kao navodnjen vrt, kao izvor čije vode ne presušuju. Obnovit ćeš stare gradske ruševine, podići ćeš njihove pradavne temelje. Bit ćeš slavan jer si popravio probijene zidove i obnovio ulice za stanovanje. »Prestani kršiti Božji zakon o šabatu i raditi za sebe na moj sveti dan. Proglasi šabat danom radosti i svetim danom čašćenja BOGA. Poštuj ga i ne griješi, ne radi po svome i ne dogovaraj poslove. Tada ćeš u BOGU naći radost, a ja ću ti dati najviše počasti. Uživat ćeš zemlju koju sam obećao tvojem pretku Jakovu.« Tako je govorio BOG. Ne, nije BOŽJA ruka prekratka da bi spasila, niti mu je uho zatvoreno da ne bi čuo, nego su vas vaša zlodjela odvojila od vašega Boga. Zbog vaših grijeha sakriva lice kada vas čuje. Jer, ruke su vam uprljane krvlju, a prsti krivnjom. Usne vam izriču laži, a jezik mrmlja gluposti. Nitko ne iznosi pravednu tužbu, nitko se ne sudi pošteno. Iznose lažne argumente da dobiju parnicu. Začinju nevolju i rađaju nepravdu. Liježu zlo, poput zmijskih jaja. Tkaju mrežu laži kao paučinu. Tko pojede njihovo jaje, umire. Ako se jaje razbije, otrovnica se izlegne. Ne mogu se odjenuti svojim mrežama, ne mogu se pokriti svojim tkanjem. Djela su im zla, rukama čine nasilje. Noge im se žure na grijeh, brzi su da proliju nevinu krv. Misli su im zle. Na njihovim su putevima propast i razaranje. Ne poznaju put mira, nema pravde na njihovim stazama. Iskrivili su svoje puteve; tko njima putuje, ne zna za mir. Zato je Božja pravda daleko od nas, pravednost do nas ne doseže. Svjetlost čekamo, ali sve je tama. Nadamo se jarkom svjetlu, ali hodamo u mraku. Kao slijepi, pipamo duž zida, tapkamo kao da nemamo oči. U podne se spotičemo kao u sumrak, među snažnima smo kao mrtvi. Svi brundamo kao medvjedi i žalosno gučemo kao golubovi. Pravdu čekamo, ali je nema, i spasenje, ali je daleko. Jer, mnogo je naših prijestupa pred tobom i naši grijesi protiv nas svjedoče. Naši prijestupi stalno su s nama i znamo svoja zlodjela. Pobunili smo se protiv svoga BOGA, izdali ga i okrenuli se od njega. Htjeli smo se buniti i tlačiti druge, vjerovali smo lažima koje smo smislili. Tako je pravda potisnuta, a pravednost stoji daleko. Istina je posrnula na ulici, poštenje nam ne može doći. Nigdje nema istine. Ako tko izbjegava zlo, svejedno plijenom postaje. BOG je to vidio, i nije mu bilo drago što nema pravde. Vidio je da nema nikoga tko bi govorio za ljude. Zgranuo se što nemaju posrednika. Tada ih je vlastitom snagom spasio, podržan vlastitom pravednošću. Pravednost je obukao kao oklop, na glavu stavio kacigu spasenja. Obukao je odjeću osvete i odlučnošću se ogrnuo kao plaštem. Svima će uzvratiti prema njihovim djelima: srdžbom svojim neprijateljima i osvetom svojim protivnicima. Narodima što žive uz morâ, uzvratit će prema zasluzi. Na zapadu će se bojati BOŽJEG imena, a na istoku će poštovati njegovu slavu. Jer, on će doći kao silna bujica koju pokreće BOŽJI dah. BOG kaže: »Sionu će doći Otkupitelj , da spasi Jakovljeve potomke koji se okrenu od grijeha«. »Ovo je moj savez s tobom«, kaže BOG. »Moj Duh, koji je na tebi, i moje riječi, koje sam ti stavio u usta, neće otići iz tvojih usta, ni iz usta tvoje djece, ni iz usta njihovih potomaka, odsad pa dovijeka«. Jeruzaleme, ustani i zasvijetli, jer tvoja je svjetlost došla, BOŽJA slava te obasjava. Jer tama pokriva zemlju a narode gusti mrak, ali tebe obasjava BOG i njegova slava je nad tobom. Narodi će doći tvojoj svjetlosti, a kraljevi sjaju tvoje zore. Podigni pogled oko sebe: svi se okupljaju, k tebi dolaze. Tvoji sinovi stižu iz daleka, a tvoje kćeri su uz njih. Kada to vidiš, lice će ti se ozariti, srce će ti zakucati od radosti. Bogatstvo narodâ doći će k tebi, doneseno preko mora. Doći će mnoštvo deva iz Midjana, Efe i Šebe. Donijet će zlato i tamjan, pjevat će hvale BOGU. Bit će ti dotjerana sva stada iz Kedra, dovest će ti ovnove iz Nebajota. Bog kaže: »To će biti žrtve na mom žrtveniku. Ja ću ih prihvatiti i ukrasiti svoj slavni Hram.« Ljudi ti jure kao oblaci preko neba, kao golubovi kad žure svojim kućicama. A mene iščekuju primorske zemlje. Veliki brodovi iz Taršiša prvi hitaju da iz daleka dovedu tvoje sinove. Oni donose srebro i zlato, u čast tvog BOGA, Izraelove svetinje. On te učinio divnim. Stranci će ti ponovo dići zidine, a njihovi kraljevi će ti služiti. Bog kaže: »Iako sam te udario u ljutnji, smilovao sam ti se u svojoj naklonosti. Vrata će ti biti stalno otvorena; ni danju ni noću neće se zatvarati da bi ti se donosila blaga narodâ i dovodili njihovi kraljevi. Jer nestat će narod ili kraljevstvo koji ti neće htjeti služiti. Bit će posve zatrti. Donijet će ti blaga Libanona, borove, jele i čemprese. Ukrasit će moje svetište, a ja ću proslaviti mjesto na kojem stojim. Sinovi tvojih tlačitelja doći će ti pognute glave. Pred noge će ti pasti svi koji te preziru, a tebe će zvati BOŽJI grad, Sion Izraelove Svetinje.« »Iako si bio ostavljen i omražen, pa nitko nije putovao kroz tebe, učinit ću od tebe vječni ponos, radost za sve naraštaje. Pit ćeš mlijeko narodâ, sisat ćeš kraljevske grudi. Tada ćeš znati da sam ja, BOG, tvoj Spasitelj, tvoj Otkupitelj, Moćni Jakovljev Bog. Umjesto bronce donijet ću ti zlato, i srebro umjesto željeza. Umjesto drveta, donijet ću ti bronce, i željeza umjesto kamena. Mir ću ti postaviti za nadglednika i pravednost za vladara. Više se neće čuti za nasilje u tvojoj zemlji, ni za propast i razaranje unutar tvojih granica. Svoje zidine nazvat ćeš Spasenje, a svoja vrata Slavljenje. Više ti neće sunce davati svjetlost danju, niti će te noću obasjavati sjaj mjeseca, jer BOG će biti tvoje vječno svjetlo i tvoj Bog tvoja slava. Tvoje sunce više neće zaći, a tvoj mjesec neće se pomračiti. BOG će biti tvoja vječna svjetlost i okončat će se dani tvoje žalosti. Svi tvoji ljudi imat će građanska prava i dugo će posjedovati zemlju. Oni su mladica koju sam zasadio, moje djelo koje pokazuje moju slavu. Od najmanjeg od vas nastat će tisuću ljudi, od najneznatnijeg moćan narod. Ja sam BOG. Kad dođe vrijeme, brzo ću to ostvariti.« Duh Gospodara BOGA je na meni jer me BOG odabrao i ovlastio da objavim radosnu vijest potlačenima. Poslao me da iscijelim ljude slomljena srca, da zarobljenima objavim oslobođenje i zatvorenicima slobodu, da objavim vrijeme BOŽJE milosti i vrijeme kad će Bog kazniti zle, da utješim sve ožalošćene i pobrinem se za sve koji tuguju na Sionu, da im dam vijenac umjesto pepela , mirisno ulje radosti umjesto žalosti, slavljeničku odjeću umjesto očaja. Oni će se zvati »Hrastovi Pravednoga«, BOŽJI nasad koji pokazuje njegovu slavu. Ponovo će podići stare ruševine i obnoviti davno uništena mjesta. Popravit će srušene gradove, koji vjekovima leže razoreni. Stranci će vam napasati stada, tuđinci obrađivati njive i vinograde. A vi ćete se zvati »BOŽJI svećenici«, ime će vam biti »Sluge našeg Boga«. Hranit ćete se blagom naroda i hvaliti se njihovim bogatstvom. Bili ste jako posramljeni, a sada ćete dobiti dvostruko. Umjesto da vam se izruguju, radovat ćete se u svom nasljedstvu. U svojoj zemlji naslijedit ćete dvostruko i vaša radost trajat će vječno. »Ja sam BOG. Volim pravdu, a mrzim pljačku i zlodjelo. Nagradit ću ih u svojoj vjernosti i s njima sklopiti vječni savez. Potomci će im biti slavni među svim narodima. I tko ih god vidi, spoznat će da su narod kojeg je BOG blagoslovio.« Silno se radujem u BOGU, u mome Bogu duša mi kliče. Obukao me u odjeću spasenja, ogrnuo me plaštem pravde; kao što mladoženja dobiva turban, kao što se mlada ukrašava draguljima. Kao što zemlja čini da izrastu mladice i kao što vrt čini da proklija sjeme, tako će Gospodar BOG učiniti da pravda i hvala izniknu pred svim narodima. Zbog Siona neću šutjeti, zbog Jeruzalema neću mirovati — dok njegova pravda ne sine kao zora, a spasenje zasja kao plamteća baklja. Narodi će vidjeti tvoju pravdu i svi kraljevi tvoju slavu. Zvat će te novim imenom koje će ti sâm BOG dati. Bit ćeš sjajna kruna u BOŽJOJ ruci, kraljevski turban u ruci svoga Boga. Više te neće zvati »Ostavljena«, ni tvoju zemlju »Opustjela«, nego će te zvati »Moja Milina«, a tvoju zemlju »Udana«. Jer, BOG će u tebi pronaći milinu i tvoja zemlja će pripadati njemu. Kao što se mladić ženi djevojkom, tako će se tvoj Graditelj oženiti tobom. I kao što se mladoženja raduje nevjesti, tako će se tvoj Bog radovati tebi. Na tvoje zidine, Jeruzaleme, postavio sam stražare — ni danju ni noću neće ušutjeti. Vi, koji molite BOGA, nemojte se odmarati i ne dajte da se on odmara — dok ne obnovi Jeruzalem, da cijeli svijet hvali taj grad. BOG se zakleo svojom silom, svojom moćnom rukom: »Neću više dati tvoje žito za hranu tvojim neprijateljima, niti će više tuđinci piti mlado vino oko kojeg si mukotrpno radio. Žito će jesti oni koji ga žanju i hvalit će BOGA. A oni koji beru grožđe, pit će mlado vino u dvorištu moga Hrama.« Prođite kroz vrata! Pripremite put narodu! Naspite cestu, uklonite kamenje! Podignite zastavu za znak narodima! BOG je objavio do kraja zemlje: Kažite kćeri Sion : »Evo, tvoj Spasitelj dolazi! S njim je njegova nagrada pred njim je njegova naknada.« Njegov narod zvat će se »Sveti Narod« i »BOŽJI Spašeni«, a ti ćeš se zvati »Tražena« i »Grad Koji Nije Ostavljen«. Tko to stiže iz Edoma, iz grada Bosre, u odjeći obojenoj u crveno? Tko je to, sjajno odjeven, koji korača u svojoj silnoj snazi? On kaže: »To sam ja! Najavljujem pravednost, imam moć da spašavam.« Netko pita: »Zašto ti je odjeća crvena kao kod onoga koji gazi grožđe i radi vino?« On kaže: »Sâm sam gazio grožđe u bačvi, nitko mi nije pomogao. U svom gnjevu sam ih gazio, zgnječio u svojoj srdžbi. Njihova krv poprskala mi je odijelo, svu sam odjeću zamrljao. Došao je dan da kaznim zle narode, spasim i zaštitim svoj narod. Ogledao sam se, ali nije bilo nikoga da mi pomogne. Zgranuo sam se što me nitko ne podržava. Stoga mi je moja snaga donijela pobjedu, i moja me srdžba podržala. U svom sam gnjevu zgazio narode. Zgnječio sam ih u svojoj srdžbi i izlio im krv na zemlju.« Pričat ću o djelima BOŽJE vjernosti, o djelima za koja ga treba hvaliti, o svemu što je za nas učinio — o njegovoj velikoj dobroti prema Izraelovom narodu, koju je iskazao u svojoj samilosti i mnogim djelima ljubavi. On je rekao: »Da, oni su moj narod, sinovi koji me neće iznevjeriti.« I postao im je Spasitelj u svim njihovim nedaćama. Nikakav glasnik ili anđeo nije ih spasio, nego on sâm. U svojoj ljubavi i samilosti ih je otkupio, podigao ih i nosio svih davnih dana. Ali oni su se pobunili i ražalostili njegov Sveti Duh. Zato je on postao njihov neprijatelj i borio se protiv njih. Onda se njegov narod sjetio davnih dana, Mojsija i njegovog naroda. Gdje je Onaj koji ih je proveo kroz more s pastirom svoga stada? Gdje je Onaj koji je među njih postavio svoj Sveti Duh? On je učinio da njegova slavna snaga ide pored Mojsija. On je pred njima razdvojio vode, da za sebe stekne vječnu slavu. On ih je proveo preko dubina. Kao konji koji trče u divljini, hodali su i nisu se spotakli. Kao govedima što silaze u dolinu, BOŽJI Duh dao im je počinak. Tako si vodio svoj narod da sebi stekneš slavno ime. Pogledaj s neba i vidi iz svog prebivališta, svetog i slavnog. Gdje su ti odlučnost i moć, tvoja nježnost i samilost? Otišle su od nas. Ali, ti si naš Otac, makar nas Abraham ne poznaje i Izrael ne priznaje. Ti si BOG, naš Otac, naš Otkupitelj od davnina. Zašto činiš, BOŽE, da odlutamo s tvojih puteva i da nam otvrdne srce pa te se ne bojimo? Vrati se radi svojih slugu, plemenâ koja pripadaju tebi. Samo nakratko je tvoj narod posjedovao tvoje sveto mjesto, a sada su naši neprijatelji zgazili tvoje svetište. Postali smo kao narod kojim nikad nisi vladao, koji se nije zvao tvojim imenom. O, kad bi razderao nebesa i sišao! Planine bi se zatresle pred tobom! Kao što vatra zapali grančice i čini da voda proključa, siđi i objavi svoje ime svojim neprijateljima, da narodi zadrhte pred tobom! Jer, kad si činio strašna djela, koja nismo očekivali, silazio si i planine su se tresle pred tobom. Od pradavnih vremena nijedno uho nije čulo, nijedno oko vidjelo drugoga Boga osim tebe, koji radi za one što mu vjeruju. Ti dolaziš k onima koji rado čine ono što je pravo, koji se sjećaju tvojih puteva. Ali, kad si se razljutio, mi smo sagriješili, i neprestano griješimo. Kako da se onda spasimo? Svi smo postali prljavi od grijeha. Sva su naša pravedna djela kao prljave, krvave krpe . Svi se sušimo kao list, a naši grijesi nas odnose kao vjetar. Nitko ne priziva tvoje ime, niti se trudi da do tebe dopre, jer si se sakrio od nas i učinio da patimo pritisnuti svojim grijesima. A ipak, BOŽE, ti si naš Otac. Mi smo glina, ti si lončar — svi smo tvoje djelo. Ne budi previše ljut, BOŽE, ne sjećaj se zauvijek naših grijeha. Pogledaj na nas, molimo te, jer svi smo tvoj narod. Tvoji sveti gradovi postali su pustinje; Sion je pustoš, Jeruzalem pustolina. Spaljen je naš sveti i slavni Hram, gdje su ti preci iskazivali hvalu, i sve što nam je dragocjeno u ruševinu je pretvoreno. Zar ćeš se poslije svega, BOŽE, i dalje suzdržavati? Zar ćeš i dalje šutjeti i prekomjerno nas kažnjavati? Bog kaže: »Otkrio sam se onima koji nisu za mene pitali. Našli su me oni koji me nisu tražili. ‘Evo me!’, rekao sam narodu koji nije prizivao moje ime. Neprestano sam pružao ruke nepokornom narodu, koji hoda zlim putevima i ide samo za svojim mislima. To je narod koji me neprestano, otvoreno izaziva na gnjev, prinosi žrtve u vrtovima i pali tamjan na opekama. To je narod koji sjedi među grobovima i provodi noći u pećinama, koji jede svinjetinu, a u loncima mu je nečista hrana. Ali drugima kaže: ‘Makni se od mene! Ne prilazi mi jer sam za tebe presvet!’ Oni su dim u mojim nosnicama, vatra koja neprestano gori. Evo, tu su popisani vaši grijesi. Neću šutjeti, nego ću ih isplatiti do kraja, i kaznit ću vas u potpunosti. Učinit ću to zbog vaših grijeha i grijeha vaših predaka. Zato što su palili tamjan na gorama i sramotili me na brdima, kaznit ću ih za sva ta djela.« Ovako kaže BOG: »Kad u grozdu još ima soka, ljudi kažu: ‘Nemojte ga uništiti, u njemu ima još nešto dobro.’ Tako ću i ja učiniti za dobro svojih slugu — neću ih sve uništiti. Iz Jakova ću izvesti potomstvo i iz Jude one koji će naslijediti planine. Moji izabranici će ih naslijediti i moje će se sluge tamo naseliti. Dolina Šaron postat će pašnjak za sitnu stoku, a dolina Akor odmorište za krupnu — za moj narod, koji me traži. Ali, vi koji ste ostavili BOGA, zaboravljate moje Sveto brdo, stol postavljate idolu Sreće i vinom punite čaše idolu Sudbine. Vas ću predati maču i svi ćete se prignuti da vas zakolju. Jer, zvao sam vas, a niste se odazvali, govorio sam, a niste slušali. Činili ste ono što je za mene zlo i birali ono što mi nije drago.« Stoga, ovako kaže Gospodar BOG: »Moje sluge će jesti, a vi ćete gladovati. Moje sluge će piti, a vi ćete biti žedni. Moje sluge će se radovati, a vi ćete se sramiti. Moje sluge će pjevati od sreće, a vi ćete jaukati od bola i zapomagati zbog tjeskobe. Za moje izabrane, vaše ime će biti kletva. Gospodar BOG će vas pogubiti, a svojim slugama dati drugo ime. Tko god u zemlji za sebe traži blagoslov, tražit će da ga blagoslovi istiniti Bog. Tko god se bude zaklinjao u zemlji, zaklinjat će se Bogom istinitim. Jer, prijašnje nevolje bit će zaboravljene i sakrivene od mojih očiju.« »Stvorit ću nova nebesa i novu zemlju. Ono što je bilo prije, neće se spominjati. Nitko neće na to misliti. Radujte se i kličite dovijeka zbog onoga što stvaram. Stvaram Jeruzalem da bude grad veselja, a njegov narod, narod radosti. Tada ću se veseliti zbog Jeruzalema i radovati se zbog svoga naroda. U njemu se više neće čuti ni plač, ni vapaj. U njemu više neće biti novorođenčeta koje živi tek nekoliko dana, ni starca koji se neće naživjeti. Tko umre sa sto godina, smatrat će se mladim, a tko ne doživi stotu, prokletim. Zidat će kuće i živjeti u njima, saditi vinograde i jesti njihov rod. Neće više biti da jedni zidaju, a drugi stanuju, da jedni sade, a drugi jedu. Životni vijek moga naroda bit će kao vijek drveta. Moji izabrani posve će iskoristiti sve što su napravili. Neće uzalud mukotrpno raditi, ni djecu rađati za nesreću. Bit će narod koji je BOG blagoslovio, a s njima i njihove potomke. Prije nego zovnu, odazvat ću se. Dok još govore, odgovorit ću im. Vuk i janje hranit će se zajedno. Lav će jesti slamu kao vol, a zmiji će prašina biti hrana. Oni neće činiti štetu, niti uništavati na mom Svetome brdu«. Tako kaže BOG. Ovo kaže BOG: »Nebo mi je prijestolje, a zemlja podnožje na kojem odmaram noge. Mislite da mi možete sagraditi kuću? Trebam li ja mjesto za odmor? Sve je ovo načinila moja ruka i sve pripada meni.« »Ovo su ljudi na koje obraćam pažnju: oni koji se ponizno kaju, koji drhte pred mojom riječju. No ima ljudi koji žrtvuju vola, ali ubijaju i žrtvuju i čovjeka. Prinose janje na žrtvu, ali i psima lome vratove. Prinose žitnu žrtvu, ali donose i svinjsku krv. Zapale tamjan kao žrtvu podsjetnicu, ali se klanjaju i idolu. Sami izabiru svoje puteve i vole svoje odvratne idole. Zato ću im i ja donijeti žestoku nevolju i pustiti na njih ono čega se plaše. Jer, zvao sam, a nitko se nije odazvao. Govorio sam, ali nitko nije poslušao. Umjesto toga, činili su ono što je za mene zlo i izabrali ono što mi nije drago.« Čujte BOŽJU riječ, vi koji pred njom drhtite: »Vaša braća vas mrze i odbacuju zbog moga imena. Rekli su: ‘Kad BOG pokaže svoju slavu, onda ćemo se radovati s vama.’ Ali bit će postiđeni. Poslušajte tu buku iz grada, taj glas iz Hrama! To je glas BOGA koji uzvraća neprijateljima. Rađa li žena prije nego što osjeti trudove? Donosi li na svijet sina prije nego je spopadnu bolovi? Tko je za tako nešto čuo? Tko je tako nešto vidio? Zar se može zemlja roditi u jednom danu? Zar se može cijeli narod donijeti na svijet u trenu? Čim Sion osjeti trudove, rodit će svoju djecu. Zar bih ja otvorio maternicu majci, a da joj ne dam da rodi?« rekao je BOG. Radujte se s Jeruzalemom i kličite zbog nje svi koji ju volite. Silno se s njom radujte svi koji ste zbog nje tugovali. Jer, sisat ćete na njenim dojkama i nasititi se utjehe. Napit ćete se i nauživati obilja njenog mlijeka. Ovo kaže BOG: »Poslat ću joj mir kao rijeku i bogatstvo narodâ kao nabujali potok. Sisat ćete, a ona će vas nositi u naručju i cupkati vas na svojim koljenima. Kao što majka tješi svoje dijete, tako ću ja tješiti vas — utješit ćete se u Jeruzalemu. Kada to vidite, srce će vam se radovati i bujat ćete kao trava. BOŽJA ruka objavit će se njegovim slugama, a njegova ljutnja njegovim neprijateljima. Evo, BOG dolazi s vatrom, kola su mu poput vihora. Svoj gnjev iskalit će ljutnjom, svoje prijetnje ognjenim plamenom. BOG će vatrom i mačem suditi svim ljudima i mnogo će ih BOG ubiti.« BOG kaže: »Postoje ljudi koji vrše obredno pranje i čišćenje da bi išli u vrtove štovati idole. Slijede jedan drugoga i jedu meso svinja, štetočina i glodavaca. Svi će oni biti uništeni zajedno jer znam što rade i misle. Dolazim okupiti ljude svih naroda i jezika. Svi će doći i vidjeti moju slavu. Postavit ću znak među njih, a neke od preživjelih poslat ću drugim narodima — u Taršiš, Libiju, Lud (poznat po strijelcima), Tubal , Grčku i na daleke otoke. Iako oni nisu nikad čuli za mene, niti vidjeli moju slavu — objavit će je među narodima. Kao žrtveni prinos BOGU, oni će na moje Sveto brdo u Jeruzalemu dovesti svu vašu braću. Doći će iz svih naroda na konjima, kočijama, kolima, mazgama i devama. Bit će to kao kad Izraelci u čistoj posudi donose žitnu žrtvu u BOŽJI Hram. A neke od njih uzet ću da budu svećenici i Leviti. Nova nebesa i nova zemlja, koje ću stvoriti, trajat će vječno preda mnom, a toliko će trajati i vaše ime i potomci. Svi će dolaziti i štovati me u dane štovanja: od jednoga mladog mjeseca do drugoga i od jednog šabata do drugoga. Tko god izađe iz grada, vidjet će leševe ljudi koji su se pobunili protiv mene. Crvi, koji ih jedu, nikad ne ugibaju, a vatra, koja ih pali, nikad se ne gasi. Bit će odvratni svakome tko ih vidi.« Ovo je zapis poruka proroka Jeremije, Hilkijinog sina. Jeremija je bio član obitelji svećenika iz Anatota , grada na području Benjaminovog plemena. BOG je počeo govoriti Jeremiji u trinaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošije, Amonovog sina. Nastavio mu se obraćati tijekom vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, pa sve do trenutka kad je narod bio protjeran iz Jeruzalema i odveden u zatočeništvo. Dogodilo se to u petom mjesecu jedanaeste godine vladavine judejskoga kralja Sidkije, Jošijinog sina. Primio sam poruku od BOGA: »Prije nego što sam te oblikovao u majčinoj utrobi, poznavao sam te. Izabrao sam te i prije nego što si bio rođen. Postavio sam te za proroka narodima.« »Ali, moj Gospodaru i BOŽE«, rekao sam, »ja ne znam govoriti pred drugima. Premlad sam.« No BOG mi je rekao: »Ne govori da si premlad jer morat ćeš ići svima kojima te šaljem i govoriti im sve što ti naredim da kažeš. Ne boj se nikoga! Uz tebe sam i branit ću te.« Tako mi je rekao BOG. Zatim je BOG pružio ruku i dotaknuo mi usne. Rekao je: »Evo, stavio sam svoje riječi u tvoja usta. Danas ti dajem vlast u narodima i kraljevstvima da čupaš i rušiš, razaraš i obaraš, te da potom gradiš i sadiš.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Što vidiš, Jeremijo?« Odgovorio sam: »Vidim granu bademovog drveta.« »Dobro vidiš«, rekao mi je BOG, »jer ja bdijem nad svojom riječi, da je izvršim.« Tada sam čuo BOGA i drugi put: »Što vidiš?« Rekao sam: »Vidim lonac čiji se uzavreli sadržaj izlijeva sa sjevera.« A BOG mi je tada rekao: »Sa sjevera će doći nesreća. Pogodit će sve ljude koji žive u ovoj zemlji. Gledaj, sazivam sve narode sa sjevera«, rekao je BOG. »Svi će doći i postaviti svoja prijestolja na ulaze grada Jeruzalema. Navalit će na gradske zidine, napasti sve judejske gradove. A ja ću objaviti presudu protiv svog naroda jer su zli i mene su napustili. Drugim bogovima prinosili su žrtve, klanjali se kipovima koje su sami načinili.« »A ti, ustani i spremi se! Stani pred narod i govori im, reci im sve što ti naredim. I nemoj ih se bojati, ili ću ti dati razlog da ih se bojiš. Danas sam te pretvorio u čvrst grad, u stup od željeza, u zid od bronce. Dižeš se protiv cijele zemlje, na kraljeve Jude i narodne poglavare, na svećenike i narod cijele zemlje. Svi će se oni protiv tebe boriti, ali neće te poraziti. Jer, ja sam uz tebe i branim te«, rekao mi je BOG. Primio sam poruku od BOGA: »Idi u Jeruzalem i reci svima što govori BOG: Sjećam se kad ste bili mlad narod, kako ste mi bili vjerni. Voljeli ste me kao mladenka. Slijedili ste me kroz pustinju, gdje nije bilo usjeva. Izraelci su BOGU bili svetinja, prvi plodovi njegove žetve. Svi koji su ih poželjeli načeti, bili su proglašeni krivima i kažnjeni.« Tako mi je rekao BOG. Slušaj poruku BOGA, rode Jakovljev, poslušajte, sva plemena Izraelova! Ovako vam kaže BOG: »Što su mi zamjerili vaši preci, zašto su me napustili? Štovali su bezvrijedne idole pa su i sami postali ništavni. Nisu se pitali: ‘Gdje je BOG, koji nas je izveo iz Egipta, proveo nas kroz golu pustoš, kroz zemlju pustinja i provalija, kroz zemlju suše i duboke tame, zemlju kojom nitko ne putuje, kraj u kojem nitko ne stanuje?’ Doveo sam vas u zemlju obilja, da uživate u njenim plodovima i dobrima. Ali vi ste zagadili moju zemlju, moj posjed učinili odvratnim. Svećenici nisu pitali: ‘Gdje je BOG?’ Poznavatelji zakona mene nisu poznavali, vođe naroda protiv mene su se pobunili. Proroci su govorili u ime lažnog boga Baala, išli su za stvarima koje im nisu mogle pomoći.« »Stoga, sad opet dižem tužbu protiv vas«, rekao je BOG, »vodit ću parnicu i protiv vaše unučadi. Prijeđite preko mora na otok Cipar, pošaljite nekog u Kedar, da pomno razmotri. Vidjet ćete da nikad prije vas nitko nije kao vi postupio. Je li ikad neki narod promijenio svoje bogove premda su štovali idole? A moj je narod prezreo svog slavnoga Boga, zamijenio ga štovanjem bezvrijednih idola. Nebesa, zgražajte se nad tim, drhtite u šoku od silnog užasa!« Tako je rekao BOG. »Moj je narod kriv za dvostruko zlo: ostavili su mene — izvor žive vode, a štovali su lažne bogove — napukle bunare koji ne mogu zadržati vodu.« »Izrael nije sluga niti je rođen kao rob. Pa zašto ih neprijatelji odvode kao zatočenike? Kao lavovi, na njega su rikali i njegovu zemlju opustošili. Gradovi su mu spaljeni i prazni. Vojske iz Memfisa i Tahpanesa glavu su vam smrskale. Sami ste krivi za svoju nesreću jer ste prezreli svog BOGA koji vas je dobrim putem vodio. Izraelci, je li vam pomoglo što ste išli u Egipat i pili vodu iz Nila? Je li vam pomoglo što ste išli u Asiriju i pili iz Eufrata? Krivo ste činili i bit ćete kažnjeni. Nesreća će se na vas svaliti, a vi ćete iz toga morati učiti. Shvatite kako je loše svog BOGA prezreti i ne imati strahopoštovanja prema meni.« Tako je rekao Gospodar BOG Svevladar. »Davno sam slomio vaš jaram i pokidao vaše lance, ali rekli ste: ‘Nećemo ti služiti!’ No svuda ste se, kao prava bludnica, klanjali drugima, i gore na uzvisinama i dolje pod krošnjama. Posadio sam vas kao biranu lozu, nikli ste iz najboljeg sjemena. Kako ste onda izrasli u divlju lozu loših plodova? Ako se i lužinom, s puno sapuna operete, još će uvijek biti vidljiva mrlja vaše krivnje.« Tako je rekao Gospodar BOG. »Kako možeš reći: ‘Nisam se pokvario, nisam se pred kipovima Baala klanjao?’ Gledaj što si u dolini učinio, razmisli kako si postupao. Kao brza deva što trčkara uokolo, i ti se predomišljaš bezglavo. Kao divlja si pustinjska magarica, što žudno njuši vjetar u vrijeme parenja i nitko je ne može obuzdati kad se tjera. Svaki će je željni mužjak naći, laka je meta u vrijeme parenja. Ne trči toliko za idolima, da ti se obuća posve istroši i grlo sasvim osuši. Ali ti kažeš: ‘Ništa od toga. Volim tuđe bogove. Njih ću slijediti.’« »Kao što je lopova sram kad ga uhvate na djelu, tako bi se i narod Izraela trebao posramiti, i svi njegovi kraljevi, poglavari, svećenici, proroci. Drvenim idolima govore: ‘Ti si mi otac’, kamenu izjavljuju: ‘Ti si me rodio.’ Okrenuli su mi leđa umjesto lice. Ali u nevolji me zovu: ‘Dođi i spasi nas!’ Ali gdje su vam idoli koje ste sebi napravili? Neka oni dođu i spase vas od nevolje! Judejci, imate bogova koliko i gradova!« »S kojim pravom iznosite tužbe protiv mene? Svi ste se protiv mene pobunili.« Tako poručuje BOG. »Nije pomoglo što sam vas kažnjavao, niste se popravili. Svoje ste proroke mačevima sjekli, kao razjareni lav ih ubijali.« Ljudi ovog naraštaja, obratite pažnju na riječ BOŽJU: »Jesam li Izraelu bio kao pustinja, ili kao opasna mračna zemlja? Zašto mi onda moj narod govori: ‘Slobodni smo ići svojim putem, više ti se nećemo vratiti’? Djevojka ne zaboravlja svoj nakit, kao ni nevjesta svoju vjenčanicu. A moj narod mene zaboravlja bezbroj puta, uvijek iznova. Kako vješto nalazite nove ljubavnike! I najpokvarenije žene mogu učiti od vas. Na vama je krv nedužnih siromaha, a niste ih našli da vam u kuću provaljuju. A vi ipak tvrdite: ‘Nedužni smo. Bog se ne ljuti na nas.’ Zato ću vas sad optužiti za laž jer tvrdite da ništa niste skrivili. Lutate uokolo tražeći pomoć, stalno olako mijenjate mišljenje. Ali, bit ćete razočarani i Egiptom, kao što ste se razočarali Asirijom. Bit ćete odvedeni iz Egipta , s rukama na glavama. Bog je odbacio te narode kojima vjerujete i zato vam oni ne mogu pomoći.« »Ako se čovjek razvede od žene, a ona ode i uda se za drugoga, on je više ne može primiti natrag jer bi zemlja bila zagađena nemoralom. A vi ste štovali mnoge idole, kao što bludnica ima mnoge ljubavnike. Zašto mislite da mi se možete vratiti?« Tako mi je rekao BOG. »Pogledajte gore na brdske goleti, postoji li mjesto gdje niste bili silovani? Pored puta ste ih sačekivali, kao pljačkaš koji vreba u pustinji. Zagadili ste zemlju bludom i nevjerom. Zato kiše ne padaju i proljetni pljuskovi izostaju. A vi ste i dalje poput prostitutke, ničega se ne sramite. I još me zovete: ‘Oče moj, prijatelju iz ranog djetinjstva!’ I kažete: ‘Zar ćeš se uvijek ljutiti na nas? Hoće li ta srdžba zauvijek trajati?’ Evo, baš tako govorite, ali i dalje zlo činite koliko god možete.« U vrijeme vladavine judejskoga kralja Jošije BOG mi je rekao: »Jesi li vidio sve što je nevjernica Izrael učinila? Kako mi je bila nevjerna, kako me prevarila sa svakim idolom. Varala me svuda, na svakom uzvišenju, pod svakom krošnjom. Mislio sam da će mi se poslije svega vratiti, ali nije. Vidjela je to i njezina sestra, nevjernica Juda. Znala je da sam nevjernicu Izrael zbog preljuba otpustio s potvrdom o razvodu. No nije se uplašila, već se i sama ponašala kao prostitutka. Olako se prostituirala, a zapravo je onečistila zemlju. Štovala je bogove od kamena i drva kao da su joj ljubavnici. Nakon svega, ta nevjerna sestra Juda nije se istinski vratila k meni. Samo se pretvarala«, rekao mi je BOG. BOG mi je rekao i ovo: »Odmetnica Izrael ipak je pravednija od nevjernice Jude. Idi i objavi ljudima na sjeveru da im ovo poručuje BOG: ‘Vrati mi se, nevjerni narode Izraela. Vratite se i više se neću na vas mrštiti. Jer, ja sam vjeran’, rekao je BOG. ‘Neću se na vas zauvijek ljutiti. Ali morate priznati svoju krivnju: pobunili ste se protiv svog BOGA. Štovali ste idole drugih naroda, klanjali im se pod svakom krošnjom. Niste se meni pokorili.’« Tako mi je rekao BOG. »Vratite mi se, vi nevjerna djeco«, govori BOG, »jer sam pokazao da sam vaš pravi gospodar. Uzet ću po jednu osobu iz svakoga grada, po dvoje iz svake proširene obitelji, i dovesti ih natrag na Sion. Postavit ću vam vođe koji su mi po volji. Oni će vas voditi svojim znanjem i mudrošću, i bit će vas mnogo u cijeloj zemlji«, rekao je BOG. »U to vrijeme više se neće govoriti: ‘Sjećam se kad smo imali Kovčeg BOŽJEGA Saveza.’ Ljudi o njemu neće razmišljati, neće ga se sjećati, neće im nedostajati, neće imati potrebu napraviti drugi. Jeruzalem će se tada zvati ‘BOŽJE prijestolje’ i svi narodi će se tu okupljati u čast BOGU. Više nitko neće tvrdoglavo živjeti po svome. Tada će se narod Jude i Izraela ujediniti. Vratit će se zajedno sa sjevera u zemlju koju sam dao u posjed njihovim precima.« »Htio sam da mi budete kao djeca, da vam dobru zemlju dam u posjed, ljepšu no što imaju svi drugi narodi. Mislio sam, zvat ćete me ‘Moj Oče’ i uvijek me vjerno slijediti. Ali, kao što nevjerna žena prevari muža, tako ste i vi mene prevarili, narode Izraela«, rekao je BOG. Čuje se plač po brdskim goletima, naricanje i molitva naroda Izraela. Jer, svog su BOGA zaboravili, krivim putem skrenuli. »Vratite se, moja djeco nevjerna! Naučit ću vas kako da budete vjerni.« »Samo recite ‘Vraćamo se k tebi jer ti si naš BOG. Bilo je glupo štovati idole, uzalud stvarati buku po brdima. Samo naš BOG donosi Izraelu spas. Otkad pamtimo, sramotni je bog Baal proždirao sve što su naši očevi imali; stada sitne i krupne stoke, sinove i kćeri. Trebamo sami leći u svoj sram, neka nas sramota naša prekrije. Mi i naši preci protiv svog BOGA smo griješili, odmalena pa do danas, svog BOGA nismo slušali.’« »Ako se želiš vratiti, Izraele, vrati se meni«, rekao je BOG. »Odbacite svoje odvratne idole, i više nemojte od mene odlutati. Tada ćete moći prisezati vjerno i pravedno, iskreno se zaklinjati BOGOM. Tada će narodi biti blagoslovljeni i svi će me slaviti i hvaliti.« A ovako BOG govori ljudima Jude i Jeruzalema: »Preorite svoje neobrađene njive i ne bacajte sjeme među trnje. Predajte se BOGU, svoja srca promijenite. Inače, moj će gnjev na vas planuti, Judejci i jeruzalemski građani! Poput vatre će se proširiti, nitko ga neće moći ugasiti, zbog svega zla što ste počinili.« BOG kaže da Judi i Jeruzalemu objavite ovu poruku: »Po cijeloj zemlji u rogove zatrubite! Vičite iz svega glasa i pozivajte: ‘Okupite se! Bježimo u utvrđene gradove! Podignite zastavu da upućuje prema Sionu, bez oklijevanja u zaklon bježite.’ Jer, nesreću vam donosim sa sjevera, strašnu propast i razaranje.« Lav je izašao iz svog brloga, krenuo je razarač naroda. Napustio je svoj dom da vam zemlju opustoši. Gradovi će vam u ruševinama ležati, opustjeli. Obucite crninu i glasno naričite: »Bog se još uvijek ljuti na nas!« »Toga dana«, rekao je BOG, »svu hrabrost izgubit će kralj i poglavari, užasnut će se svećenici, zgroziti proroci.« Tada sam rekao: »Ali, Gospodaru BOŽE, prevario si ljude Jude i Jeruzalema! Rekao si im: ‘Imat ćete mir’, a sad im je mač pod grlom.« U to vrijeme, narodu Jude i Jeruzalema bit će rečeno: »Vruć vjetar puše s brdskih goleti, obrušava se iz pustinje na moj narod. Nije to ugodan vjetar što osvježava, niti onaj što zrnje od pljeve pročišćava. Taj vjetar puno je jači i dolazi kad mu ja kažem. A sad ću izreći presudu protiv njih.« Eno ih, nadiru kao oblaci, bojna kola su im kao vihor. Konji su im brži od orlova. Propast ćemo! Teško nama! Narode Jeruzalema, spasi se! Očisti svoje srce od svakog zla, ne smišljaj više opake planove. Glasnik nosi zlokobnu poruku iz Dana, i s efrajimskih brda stižu loše vijesti: »Reci svima da dolaze, obznani u Jeruzalemu: ‘Neprijatelji nadiru iz daleke zemlje, dižu bojni poklič na judejske gradove. Okružili su Jeruzalem kao čuvari što budno paze na polja pred žetvu. Jer, Jeruzalem se protiv mene pobunio pa ga sad napadaju neprijatelji.’« Tako mi je rekao BOG. »Na sebe si nesreću navukla, svojim životom, svojim djelima. Tvoja te zloća dovela do gorke patnje, do boli koja prodire duboko u srce.« O, kakva tjeskoba, kakva tuga! Cijelog me svladala bol. Muči me strah i srce divlje lupa, ne mogu šutjeti jer čujem zvuk roga što vojsku zove u boj. Iza jedne nevolje već slijedi druga, cijela zemlja je opustošena. Moji šatori su srušeni u trenu, šatorska krila su zgažena na tlu. Dokad ću gledati ratne zastave i slušati zvuk roga što zove u bitku? »Moj narod je glup, mene ne poznaju. Kao budalasta djeca, ništa ne razumiju. Vješti su kad smišljaju zlo, a ne znaju činiti dobro«, kaže Bog. Gledao sam zemlju, bila je bezoblična i kaotična. I s neba je svaka svjetlost nestala. Gledao sam planine, podrhtavale su, brda su se tresla. Gledao sam, ali nije bilo ljudi i sve su ptice s neba odletjele. Gledao sam, plodna zemlja bila je pustinja, a svi njeni gradovi ležali su u ruševinama pred BOGOM i njegovim gnjevom. Jer, ovako kaže BOG: »Cijela zemlja bit će opustošena, ali ipak je neću potpuno uništiti. Tugovat će zemlja, potamnjet će nebo. Tako sam rekao i neću popustiti, odlučio sam, neću odustati.« Kad čuje zvuk konjanika i strijelaca, sav narod Jude dat će se u bijeg. Jedni će naći sklonište po spiljama, drugi se sakriti po šikarama, a neki bježeći popeti u brda. Svi će gradovi po Judi opustjeti, nitko više u njima neće živjeti. Što to radiš, Judo opustošena? Zašto se u crveno oblačiš i svoj zlatni nakit stavljaš? Zašto oči bojom ukrašavaš? Znaš da se uzalud uljepšavaš. Tvoji te ljubavnici sad preziru, žele te ubiti. Čujem urlik žene u trudovima, vrisak žene koja prvi put rađa. To je glas kćeri Sion , bori se za dah, za pomoć moli. Govori: »Jao, meni! Dolaze me ubiti!« »Prođite ulicama Jeruzalema, dobro pogledajte i razmislite. Tražite po svim gradskim trgovima! Nađete li jednu osobu koja postupa ispravno i nastoji biti vjerna, sve ću oprostiti«, rekao je Bog. »Iako se na živog BOGA zaklinju, ipak lažno prisežu.« BOŽE, znam da od ljudi tražiš vjernost i iskrenost. Judejce udaraš, ali njih ništa ne boli, satireš ih, odbijaju se promijeniti. Bezosjećajni su, neće se pokajati. Mislio sam: »Samo siromašni su tako bezumni jer ne poznaju BOŽJA učenja i pravi put. Otići ću poglavarima i s njima razgovarati, oni će sigurno BOŽJI zakon poznavati.« Ali i oni su se pobunili protiv Boga i nisu mu htjeli služiti. Zato će im prijetiti lavovi iz šume, napadat će ih vukovi iz pustinje. Leopardi će vrebati blizu gradova, tko god izađe, rastrgat će ga. Jer, mnogo puta su pogriješili, puno puta od Boga odlutali. Bog kaže: »Judejci, zašto bih vam oprostio? Pa i vaša djeca već su me odbacila, zaklinju se bogovima koji nisu stvarni. Dao sam im sve što trebaju, a ipak su me iznevjerili. Provode vrijeme u javnim kućama. Oni su kao pohotni pastusi, za tuđim ženama njište. Zar da ih takve ne kaznim?« pita BOG pa dalje kaže: »Takav narod zaslužuje osvetu.« »Prođite brazdama vinograda, lozu kidajte, ali ne do kraja. Uklonite nove grane jer ne pripadaju BOGU. Jer, narodi Izraela i Jude potpuno su me iznevjerili«, rekao je BOG. Ti su ljudi lagali o BOGU. Govorili su: »On nam neće ništa učiniti, neće nas snaći nikakvo zlo, nećemo iskusiti ni rat ni glad. Proroci su samo prazan vjetar , Božje riječi nema u njima. Zadesit će ih nevolje koje proriču drugima.« Stoga, kaže BOG Svevladar: »Rekli su da ih neću kazniti. Zato će moje riječi u tvojim ustima biti kao vatra, Jeremijo! Spalit će ih kao suho drvo.« Narode Izraela, poručuje vam BOG: »Dovodim neprijatelje izdaleka, narod drevan i dugovječan. To je narod čiji jezik ne poznajete, njihov govor razumjeti nećete. Njihovi spremnici za strijele su kao otvoreni grobovi. Oni su prekaljeni ratnici. Žetvu i hranu će uništiti, sinove i kćeri vam pobiti. Otet će vam sitnu i krupnu stoku, proždrijeti grožđe i smokve. Mačevima će vam razoriti gradove, sve vaše neosvojive utvrde.« »Ali čak ni tada«, kaže BOG, »neću dopustiti da vas potpuno unište. Jeremijo, pitat će te: ‘Zašto nam je sve ovo učinio naš BOG?’, a ti im reci: ‘Ostavili ste me i u svojoj zemlji služili stranim bogovima. Zato ćete sada služiti strancima u zemlji koja vam ne pripada.’« »Obznani Jakovljevom narodu, objavi svima u Judeji: ‘Poslušaj, glupi, bezumni narode. Imate oči, a ne vidite! Imate uši, a ne čujete! A trebali biste se mene bojati’«, rekao je BOG. »Preda mnom biste trebali drhtati od straha. Ja sam postavio pijesak moru kao granicu i ono nikad neće preko pijeska prijeći. Valovi se valjaju, ali dalje ne mogu; iako silno huče, neće se preliti. Ali ovaj narod je tvrdoglav i buntovan, napustili su me, s pravog puta skrenuli. Judejci si nikada ne kažu: ‘Trebamo imati strahopoštovanja prema svom BOGU. On nam osigurava kišu u jesen i proljeće i brine se da žetva bude u pravo vrijeme.’ Krivo ste radili pa ne uživate blagoslov, vaši grijesi lišili su vas svakog dobra. Zlikovci su među mojim narodom. Vrebaju iz zasjede kao da love ptice, a u svoje zamke hvataju ljude. Kao što je kavez pun ptica, njihove kuće pune su stvari koje su prijevarom uzeli. Laganjem su postali bogati i moćni. Uhranjeni su i skupo odjeveni, nema kraja njihovim zločinima. Ne brinu se za siročad, ne brane prava siromašnih. Zar da ih takve ne kaznim?« pita BOG pa dalje kaže: »Takav narod zaslužuje osvetu.« »Užasna, grozna stvar dogodila se u zemlji Judi. Proroci lažno prorokuju, svećenici čine što im drago, a moj narod baš tako voli! A što će biti kad tomu dođe kraj?« »Bježite na sigurno, Benjaminovci! Napustite Jeruzalem! Zatrubite rogovima u Tekoi! Zapalite signalnu vatru u Bet Hakeremu! Jer, propast nadire sa sjevera , prijeti vam strašno razaranje. Ti si kao bujan pašnjak, Jeruzaleme , ali ipak ću te razoriti! Protivnički kraljevi okružit će te vojskama i kao pastiri zaposjesti svojim stadima. Svuda uokolo podići će šatore i ovdje napasati svoje ovce.« Oni govore: »Spremite se za bitku protiv Jeruzalema! Krećemo u napad točno u podne!« Ali, poslije će reći: »O ne, dan se već bliži kraju i večernje sjene sve su duže. Hajdemo onda u napad noću! Razorimo jeruzalemske tvrđave!« Jer, BOG Svevladar kaže: »Posijecite drveće oko Jeruzalema, podignite opsadni nasip oko grada. Ovaj grad mora biti kažnjen jer u njemu vlada ugnjetavanje. Kao što bunar čuva svježom pitku vodu, tako ovaj grad čuva svježom svoju zloću. Čuju se vapaji zbog pljačke i nasilja, stalno gledam bol i jad. Slušaj, Jeruzaleme, i pripazi, ili ću se protiv tebe okrenuti. U pustoš ću te pretvoriti, nitko tu više neće živjeti.« BOG Svevladar kaže: »Sakupi što je ostalo od Izraela, pomno, kao zadnje bobe grožđa. Svaki trs pažljivo provjeriti treba, kao što berač rukom provjerava.« Kome da govorim? Koga da upozorim? Tko će me uopće čuti i saslušati? Uši su im zatvorene , ne mogu me čuti. BOŽJU riječ ne vole, ne žele je slušati. Zato kiptim od BOŽJEGA gnjeva, ne mogu se više suspregnuti! »Izlij ga po zaigranoj djeci na ulici, po mladićima što su se tu okupili. Neka zahvati muževe i žene, i starce koji su već dugo živjeli. Kuće će im biti predane drugima, skupa s njihovim poljima i ženama. Kaznit ću ljude u ovoj zemlji!« Tako kaže BOG. »To je zato što Izraelci žele imati sve više i više, od prvog do zadnjega, svi su pohlepni. Varaju čak i proroci i svećenici. Rane mog naroda pokušavaju liječiti površno. Kažu: ‘Sve je dobro’, ali to je laž. Svojih grozota trebali bi se sramiti, ali nemaju stida, ne mogu se crvenjeti. Zato, kada budem kažnjavao, oni će pasti sasvim nisko, kao što su drugi pali.« Tako govori BOG. No BOG kaže i ovo: »Na raskrižja stanite i razmotrite. Raspitajte se gdje su drevni putevi. Pitajte koji je put dobar i njime krenite. Ali vi ste rekli: ‘Tim putem nećemo ići.’ Odredio sam među vama proroke koji su vam rekli: ‘Zvuk upozorenja osluškujte.’ Ali vi ste rekli: ‘Nećemo slušati.’ Narodi, zato sada slušajte, svu pažnju na mene obratite. Poslušajte, narodi zemlje! Svaljujem nesreću na Judejce zbog zla koje su smišljali i učinili. Moje riječi nisu slušali, moj nauk su odbacili. Što će mi vaš tamjan iz Šebe , mirisna trska iz daleke zemlje? Ne prihvaćam prinose koje mi palite, ne želim žrtve koje mi koljete.« Zato BOG govori: »Prisilit ću Judejce da se suoče s nevoljama, kao s kamenjem preko kojega svi padaju. Očevi i djeca će se spoticati, popadati susjedi i prijatelji.« No BOG kaže i ovo: »Sa sjevera nadire vojska, velik narod stiže izdaleka. Lûkom i kopljem naoružani, okrutni su i bez milosti. Topot njihovih konja čuje se kao huka mora. Vojska za bitku spremna kreće na tebe, Jeruzaleme!« Kad smo ove vijesti čuli, od straha smo se ukočili. Obuzela nas je tjeskoba, u muci smo kao žena koja rađa. Ne izlazite van na polja i ceste. Opasno je svuda uokolo, mačevi neprijatelja prijete. Dragi moj narode, obucite crninu, u pepeo se uvaljajte. Naričite gorko zbog blizine smrti, kao da vam je umro jedini sin. Jer, razorna vojska ide na vas. »Kao što radnik ispituje kakvoću metala, tako ćeš i ti, Jeremijo, ispitivati moj narod; pomno provjeravati kakvi su i kako žive.« Izvijestio sam: »Tvrdoglavi su i buntovni, idu naokolo i druge kleveću. Kvare se kao bronca i željezo, ponašaju se pokvareno. Mijeh silno vatru raspiruje, da bi se iz srebra uklonilo olovo. No uzalud je pročišćavanje jer se iz naroda ne uklanja zlo. Drugi će ih zvati ‘Odbačeno Srebro’ jer odbacio ih je BOG.« Jeremija je primio poruku od BOGA: »Stani na ulaz BOŽJEGA Hrama i svima objavi: ‘Judejci, poslušajte BOŽJU poruku. Slušajte me, svi vi koji ovdje ulazite da štujete BOGA. Ovako vam poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: Ispravite svoje živote i počnite činiti dobro. Jer, samo tako ću vam dopustiti da budete ovdje. Nemojte misliti da ste sigurni vjerujući prijevarnim riječima: »Ovo je BOŽJI Hram! Ovo je BOŽJI Hram! Ovo je BOŽJI Hram!« Potrebno je uistinu promijeniti svoj način života i svoje postupke. Budite pošteni jedan prema drugome. Brinite se za strance, siročad i udovice. Ne prolijevajte ovdje nevinu krv i ne štujte idole, jer to vam samo nanosi štetu. Ako budete tako radili, dopustit ću da ostanete ovdje, u zemlji koju sam odavno predao vašim precima u trajni posjed. No vi nastavljate vjerovati lažima koje nikom ne koriste! Zar ćete krasti i ubijati, činiti preljub, lažno se zaklinjati, prinositi žrtve Baalu i drugim bogovima za koje prije niste niti znali? Mislite li da takvi možete doći pred mene, u Hram koji nosi moje ime? Možete li stajati preda mnom i tvrditi da ste sigurni, a istovremeno činiti sve te gadosti? Zar vam ovaj Hram, koji nosi moje ime, služi kao razbojničko sklonište? Vidio sam sve što ste radili.’« Tako kaže BOG. »Judejci, idite u grad Šilo, gdje se nalazilo moje prvo svetište. Idite i pogledajte što sam tamo napravio zbog pokvarenosti Izraelaca. A i vi ste takvi.« Tako poručuje BOG! »Govorio sam vam uvijek iznova, ali niste me slušali. Zvao sam vas, ali niste se odazvali. Stoga, uništit ću ovaj Hram u Jeruzalemu, koji nosi moje ime i u koji se vi pouzdajete. Kao što sam razorio svetište u Šilu, tako ću razoriti i Hram i ovo mjesto koje sam predao vama i vašim precima. Odbacit ću vas, kao što sam odbacio i vašu braću Efrajimovce . A ti, Jeremijo, nemoj više moliti za Judejce. Ne preklinji za njih i ne upućuj mi molbe, jer te neću slušati. Zar ne vidiš što rade po judejskim gradovima, po ulicama Jeruzalema? Djeca sakupljaju drvo, očevi pale vatru, a žene mijese tijesto i prave kolačiće za božicu zvanu Kraljica Neba . Donose prinose pića drugim bogovima, da bi me razljutili. Ali ne samo da mene ljute«, kaže BOG, »već sami sebe sramote.« Zato Gospodar BOG kaže: »Ovdje ću pokazati svoj gnjev. Kaznit ću ljude i životinje, drveće u polju i plodove zemlje. Moj će gnjev gorjeti kao vatra i ništa ga neće moći ugasiti.« BOG Svevladar, Bog Izraela, govori: »Mogli biste uzeti meso žrtava paljenica zajedno s mesom drugih žrtava i pojesti ga! Kad sam izveo vaše pretke iz Egipta, nisam im dao nikakvu odredbu da mi pale prinose i kolju žrtve. Umjesto toga, rekao sam im: ‘Budite mi poslušni, ja ću biti vaš Bog, a vi moj narod. Živite kako vam zapovijedam i bit će vam dobro.’ Ali nisu bili poslušni. Nisu obraćali pažnju. Tvrdoglavo su činili što su htjeli. Zbog svoga zlog srca, vratili su se unatrag umjesto da napreduju. Otkad su vaši preci izašli iz Egipta pa sve do danas, uporno sam vam slao svoje sluge, proroke. Ali niste slušali, niste obraćali pažnju. Bili ste tvrdoglavi i učinili još više zla nego vaši preci.« »Tako ćeš reći Judejcima, Jeremijo, ali oni te neće slušati. Zvat ćeš ih, ali oni ti se neće odazvati. Zato im reci i ovo: ‘Ovo je narod koji nije slušao svog BOGA. Nisu htjeli prihvatiti Božji odgoj. Poštenje je među njima nestalo, više ga niti ne spominju.’« »Jeremijo, odreži svoju kosu i baci je. Idi, tuguj po brdskim goletima. Jer, BOG je odbacio, napustio ovaj naraštaj koji će osjetiti njegovu srdžbu. Vidio sam da Judejci čine zlo«, rekao je BOG. »Svoje su odvratne idole postavili u Hram koji je meni posvećen. Zagadili su ga! Podigli su svetiša u Tofetu , u dolini Ben Hinom, za spaljivanje svojih sinova i kćeri. Ja im to nikad nisam zapovjedio. Takvo što meni ne bi palo na pamet. Zato, pazite«, govori BOG, »dolaze dani kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet niti dolina Ben Hinom. Zvat će se Dolina pokolja jer će u Tofetu biti toliko mrtvih da više neće biti mjesta za nove grobove. Leševi će postati hrana pticama i zvijerima, a nitko neće ostati da ih plaši i rastjeruje. Iz judejskih gradova i s jeruzalemskih ulica nestat će zvukovi veselja i radosti, i svaki zvuk svadbenog slavlja. Zemlja će ostati potpuno pusta i prazna.« BOG kaže: »Tada će neprijatelji iz grobova povaditi kosti judejskih kraljeva i poglavara, svećenika i proroka, kosti stanovnika Jeruzalema. Ostavit će ih izložene suncu, mjesecu i zvijezdama; njihovim bogovima koje je narod toliko volio i poštovao. Nitko ih neće skupiti i sahraniti. Ostat će kao gnojivo, bačeno na tlo. Judejce, koji preostanu, prisilit ću da odu iz svoje zemlje u progonstvo, gdje će im smrt biti draža od života«, kaže BOG Svevladar. »Jeremijo, reci Judejcima da im BOG poručuje: Kad netko padne, opet se podigne. Kad zaluta, okrene se i vrati. Narod Jeruzalema krenuo je krivim putem. Zašto uporno njime nastavljaju? Vjeruju u svoje zablude, odbijaju vratiti se. Pomno sam ih slušao, ali nisu iskreno govorili. Nije im žao zbog njihovih pogrešaka. Nitko ne kaže: ‘Jao, što sam učinio!’ Svatko ide svojim putem kako želi, jure bezglavo, kao konji u bitku. Čak i roda na nebu zna kad je pravo vrijeme. Grlica, lastavica i drozd znaju kad treba letjeti u novi dom. Ali moj narod ne zna što zapovijeda BOG. I dalje govorite: ‘Mudri smo jer uz sebe imamo BOŽJI nauk.’ Ali pisari su svojim pisaljkama Božje učenje pretvorili u laž. Ti mudri ljudi bit će posramljeni, ostat će zbunjeni i šokirani. Jer, odbili su poslušati BOŽJU riječ. Kakvu još mudrost mogu imati? Zato ću njihove žene dati drugima, a polja će pripasti njihovim osvajačima. Jer, svi žele imati sve više i više, od prvog do zadnjega, svi su pohlepni. Varaju čak i proroci i svećenici. Rane mog naroda liječe površno. Kažu: ‘Sve je dobro’, ali to je laž. Svojih grozota trebali bi se sramiti, ali nemaju stida, ne mogu se zacrvenjeti. Zato će propasti, kao i drugi, kad ih budem kažnjavao. Bit će oboreni i odbačeni.« Tako je rekao BOG. »Kad ih dokrajčim«, kaže BOG, »neće biti grožđa na vinovoj lozi, ni plodova na smokvinom stablu. Čak će se i lišće osušiti i povenuti. Izgubit će sve što sam im dao. A oni će reći: ‘Zašto sjedimo ovdje? Skupimo se! Pobjegnimo u utvrđene gradove! Budući da će nas naš BOG uništiti, ondje možemo umrijeti! Protiv našeg BOGA smo griješili, dao nam je otrovnu vodu piti. Nadali smo se da ćemo imati mir, ali ništa dobro nije nas zadesilo. Vjerovali smo da će nas on izliječiti, ali samo nas je užas okružio. Iz Dana se čuje frktanje konja, trese se zemlja od topota kopita. Došli su razoriti zemlju i sve u njoj, svaki grad i sve ljude što u njemu žive.’ Pazite, šaljem otrovnice među vas, zmije koje ne možete zaustaviti. Sve će vas izgristi«, rekao je BOG. Moja tuga ne može se ublažiti, obolio sam od velikog jada. Slušajte vapaj mog naroda, po cijeloj zemlji čuje se plač: »Zar BOG više nije na Sionu? Zar njegov Kralj više nije ondje?« Bog kaže: »Zašto su izazivali moj gnjev štujući idole, ništavne tuđe bogove?« »Žetva je prošla i ljeto je završilo, a za nas nema spasa«, plakao je narod. Moj je narod teško ranjen i srce mi zbog toga krvari. Tugujem, očaj me obuzima. Zar u Gileadu nema lijeka, zar ondje nema liječnika? Zašto onda moj narod nije iscijeljen? Da mi je glava bunar vode, a oči izvor suza, plakao bih dan i noć za svojim ubijenim ljudima. E, da mogu u pustinju otići, negdje gdje noće putnici. Da mogu ostaviti svoj narod, otići negdje daleko od njih. Jer, svi su oni nevjerni, rulja izdajnička. »Napinju svoj jezik kao lûk, spremni odapinjati laži. U zemlji su na snazi obmane umjesto istine. Srljaju iz grijeha u grijeh, na mene pažnju ne obraćaju«. Tako govori BOG. »Neka se svatko čuva svog susjeda, nek' se ne oslanja ni na vlastitog brata. Jer, svaki je brat prevarant , a tvoj susjed je klevetnik. Svatko svog prijatelja vara, nitko ne govori istinu. Judejci su se navikli lagati. Toliko su u grijeh ogrezli da se više ne mogu ni kajati. Iza nasilja slijedi drugo nasilje, laž dolazi iza prijevare. Ne obraćaju pažnju na mene.« Tako govori BOG. Zato BOG Svevladar kaže: »Kao što radnik zagrijava metal, da provjeri njegovu čistoću, tako ću i ja provjeriti njih. Jer, što drugo da učinim zbog svoga voljenog naroda? Jezici su im otrovne strijele, govore same laži. Ljubazno pričaju svom susjedu, a tajno mu pripremaju zasjedu. Zar da ih takve ne kaznim?« pita BOG pa dalje kaže: »Takav narod zaslužio je kaznu, moraju dobiti što zaslužuju.« Zaplakat ću zbog planina, naricati nad pustim poljima. Jer, sve je pusto, nitko ne prolazi, ne čuje se ni mukanje goveda. Odjetjele su ptice, nestale zvijeri. BOG kaže: »Jeruzalem ću pretvoriti u gomilu ruševina, jazbinu šakala. Opustošit ću judejske gradove, neće imati stanovnike.« Tko je dovoljno mudar da to razumije? Kome je BOG govorio, da može drugima objasniti? Zašto je zemlja razorena i prazna, kao pustinja? Zašto nitko ne prolazi? »Zato što su Judejci odbacili zakon koji sam im dao. Nisu me slušali niti slijedili moje upute«, govori BOG. »Tvrdoglavo su išli svojim putem. Štovali su lažne bogove baale, kao što su ih naučili njihovi preci.« Zato ovako kaže BOG Svevladar, Bog Izraela: »Uskoro ću im dati da jedu gorku hranu i piju otrovanu vodu. Rastjerat ću ih među druge narode, za koje njihovi preci nisu ni znali. Poslat ću na njih neprijatelje, naoružane mačevima, koji će ih progoniti dok ih sve ne pobiju.« BOG Svevladar govori: »O svemu razmislite! Pozovite i platite narikače koje dobro rade svoj posao. Neka požure naricati nad nama, da nam se oči ispune suzama i tuga prelije preko kapaka.« Sa Siona se čuje tužaljka: »Uništeni smo! Osramoćeni! Kuće su nam porušene, zemlju moramo napustiti.« Uplakane žene, poslušajte što BOG kaže, slušajte riječi koje od njega dolaze. Naučite svoje kćeri da glasno nariču. Neka jedna drugu nauče ovu pogrebnu pjesmu: »Smrt se popela kroz prozore, prodrla je u naše tvrđave. Pokosila djecu na ulicama, mladiće na trgovima.« Ovako govori BOG: »Leševi ljudi ležat će kao gnoj na poljima. Kao snopovi žita, ostavljeni nakon žetve, koje nitko neće skupiti.« Ovako kaže BOG: »Neka se mudrac ne hvali svojom mudrošću, ni snažan čovjek svojom snagom, ni bogataš svojim bogatstvom. Ako se već netko želi hvaliti, neka se onda pohvali da razumije i da obraća pažnju na mene. Neka se hvali što zna da sam ja BOG, onaj koji drži svoja obećanja, sudi pravedno i zemlji donosi pravdu. Jer, to mi donosi zadovoljstvo.« Tako je rekao BOG. »Pazite! Dolaze dani«, govori BOG, »kad ću kazniti sve one koji su mi samo naizgled vjerni jer su obrezani. Kaznit ću Egipćane, Judejce, Edomce, Amonce i Moapce, kao i sve one koji žive u pustinji i skraćuju kosu na sljepoočnicama. Jer, svi ti narodi nisu zapravo obrezani, kao ni Izraelci, kojima nisu obrezana srca.« Slušajte što govori BOG, izraelski narode. BOG vam poručuje: »Ne usvajajte običaje drugih naroda. Ne bojte se znakova na nebu . Njih se boje drugi narodi. Njihovi običaji su besmisleni. Štuju obično stablo iz šume, oblikovano dlijetom drvodjelje. Ukrase ga srebrom i zlatom, čekićem i čavlima učvrste, da se ne bi srušilo. Njihovi su idoli kao strašila u vrtu , ne govore, ne hodaju, treba ih nositi. Ne bojte se, ne mogu vam naštetiti, ali vam ni dobro neće donijeti.« O BOŽE, nitko nije velik kao ti! Veliko i moćno tvoje je ime! Svi bi se trebali bojati tebe, Kralju svih naroda. Zaslužuješ strahopoštovanje. Ima puno mudraca u narodima, ali nitko nije mudar kao što si ti. Svi su oni glupi i budalasti, poučavaju o beskorisnim drvenim bogovima. Pokrivaju ih kovanim srebrom iz Taršiša, ukrašavaju zlatom dovezenim iz Ufaza. Idoli su djelo drvodjelja i zlatara. Odjeveni su u plavu i ljubičastu odjeću koju su načinili vješti zanatlije. Ali BOG je jedini pravi Bog, živi Bog, Kralj koji će vladati zauvijek. Zemlja se trese od njegove srdžbe, narodi ne mogu izdržati njegov gnjev. Recite im: »Lažni bogovi nisu nebo i zemlju stvorili. Bit će uništeni i protjerani sa zemlje i podno neba.« Bog je svojom silom stvorio zemlju, svojom mudrošću utemeljio svijet, svojim znanjem raširio nebo. Kad zagrmi, na nebu se okupljaju vode, on diže oblake sa svih krajeva zemlje. On je taj koji čini da kišu prate munje, iz svojih spremišta izgoni vjetrove. Ali ljudi su glupi i ništa ne razumiju, sramote se pred mrtvim kipovima. Zlatari su posramljeni svojim idolima jer su to lažni i mrtvi bogovi. Bezvrijedni su, smiješne tvorevine, bit će uništeni kad ih presuda stigne. Ali Jakovljev Bog nije kao idoli jer on je taj koji je sve stvorio. Izrael je narod koji mu pripada. Njegovo je ime BOG Svevladar. Pokupite sve što imate! Spremi se za pokret, Jeruzaleme! Pod neprijateljskom ste opsadom. Jer, ovako govori BOG: »Pazite, ispalit ću stanovnike ove zemlje, kao iz praćke koja pogađa metu.« Jeruzalem kaže: »Teško sam ozlijeđen! Ranjen sam i rana mi neće zacijeliti. A mislio sam da je to bol koju mogu izdržati. Moj šator je razrušen i svi su konopci pokidani. Moja djeca su otišla, nema ih. Nema nikog tko bi mogao pomoći, podići šator ili napraviti zaklon.« Pastiri naroda su glupi, ne traže BOŽJE vodstvo. Nemaju potrebnu mudrost pa su im se stada razbježala. Poslušajte! Dolazi vijest! Sve tutnji iz smjera sjevera. Od judejskih gradova ostat će samo pustoš, jazbina šakala. Jeruzalem kaže: BOŽE, znam da život ne pripada ljudima, oni nemaju kontrolu nad onim što se događa. Ukori nas , BOŽE! Budi pravedan! Ne bjesni, da nas ne bi uništio. Razgnjevi se na narode koji te ne poznaju, na ljude koji tvoje ime ne izgovaraju. Jer, oni su uništili Jakovljev narod. Razorili su cijeli Izrael, opustošili njihovu domovinu. Jeremija je primio poruku od BOGA: »Jeremijo, reci stanovnicima Jude i građanima Jeruzalema: ‘Poslušajte odredbe ovog saveza.’ Reci da im ovako poručuje BOG Izraela: ‘Proklet je svaki čovjek koji ne poštuje odredbe ovog saveza. Sklopio sam ga s vašim precima kad sam ih izveo iz užarene peći Egipta.’ Tad sam im rekao: ‘Slušajte me i poštujte sve moje zapovijedi. Tako ćete postati moj narod, a ja ću vam biti Bog. Ispunio sam zakletvu danu vašim precima. Obećao sam im plodnu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. U toj zemlji vi danas živite.’« »Amen , BOŽE«, popratio sam njegove riječi. A BOG mi je tada rekao: »Objavi cijelu ovu poruku po judejskim gradovima i jeruzalemskim ulicama: ‘Slušajte odredbe saveza, koji vrijedi među nama, i izvršavajte ih. Otkad sam vaše pretke izveo iz Egipta pa sve do danas, stalno sam ih upozoravao da me trebaju slušati i poštovati. No nisu bili poslušni. Tvrdoglavo su radili što su htjeli. Iako sam im zapovjedio da se trebaju držati odredbi saveza, oni to nisu činili. Zato su ih zadesila sva zla koja savez predviđa za neposlušne.’« BOG mi je dalje govorio: »Stanovnici Jude i građani Jeruzalema urotili su se protiv mene. Kao i njihovi preci, ne slušaju me i štuju druge bogove. Narod Izraela i Jude prekršio je savez koji sam sklopio s njihovim precima. Zato je BOG rekao ovo: ‘Sručit ću na Judejce nesreću koja se neće moći izbjeći. Oni će tražiti od mene pomoć, ali ja ih neću slušati. Onda će gradovi Jude i građani Jeruzalema tražiti pomoć od drugih bogova, od idola pred kojima pale žrtve. Kad dođe vrijeme propasti, oni im neće biti ni od kakve pomoći. Narode Jude, imate bogova koliko i gradova! Žrtvenici, koje ste podigli za paljenje žrtava sramotnom Baalu, brojni su kao ulice Jeruzalema!’ Zato, Jeremijo, nemoj više moliti za narod Jude. Ne preklinji za njih i ne upućuj mi molbe. Neka trpe i zovu upomoć. Ja ih neću slušati.« »Juda je moja draga. Ali, toliko je zla učinila. Nije joj mjesto u mom Hramu. Mogu li žrtve njenu kaznu otkloniti? Može li se, grešna, radovati? Jednom sam te, ja, BOG, prozvao zelenom maslinom, ljepoticom krasnog ploda. Ali sad ću te potpaliti. Sve će ti grane izgorjeti u plamenu velike vatre. Ja, BOG Svevladar, zasadio sam te. Ali sad sam odredio da propadneš jer su Izraelci i Judejci činili zlo. Baalu su palili žrtve i tako me razbjesnili.« BOG mi je otkrio što rade ljudi iz Anatota pa sam znao da su se urotili protiv mene. Prije sam bio kao pitomo janje koje čeka na klanje. Nisam shvaćao da su ljudi protiv mene iako su govorili: »Uništimo drvo i njegov plod! Ubijmo ga! Uklonimo s lica zemlje! Tako će ga ljudi zaboraviti.« Molio sam: »BOŽE Svevladaru, ti koji sudiš pravedno, koji poznaješ ljudsko srce i um. Daj da vidim kako ih kažnjavaš, tebi sam svoju obranu povjerio.« BOG mi je rekao: »Ljudi iz Anatota žele te ubiti. Prijete ti ubojstvom ako budeš prorokovao u BOŽJE ime. Ja ću ih kazniti. Mladići će im poginuti u ratu, a sinovi i kćeri umrijeti od gladi. Već sam odredio vrijeme kad će od mene doći propast na ljude u Anatotu. Nitko neće preživjeti.« BOŽE, kad s tobom raspravljam, uvijek mi dokažeš da si u pravu. Ali ja te ipak moram pitati o nepravdi koju vidim. Zašto su zli ljudi uspješni? Zašto varalice dobro žive? Ti si im dao da se razvijaju kao biljke s čvrstim korijenom. Daješ im da rastu i donose plod. Oni o tebi puno i lijepo govore, ali zapravo za tebe ne mare. Ali, ti, BOŽE, moje srce poznaješ, gledaš me i znaš što mislim. Odvuci ih kao janjad na klanje, izdvoji ih za dan pokolja! Dokad će zemlja biti suha i trava na poljima venuti? Zbog zloće njezinih stanovnika, nestale su sve životinje i ptice. Sve zbog onih koji misle da Bog ne vidi što čine. Ako si iscrpljen od trčanja s ljudima, kako ćeš se nadmetati s konjima? Ako već padaš na otvorenom polju, što ćeš tek u šikari pokraj rijeke Jordan? Protiv tebe su tvoja braća, obitelj viče na tebe. Ne vjeruj im ni onda kad ti govore kao prijatelji. Ostavit ću svoju kuću, napustiti svoje nasljedstvo. Svoju dragu Judu prepustit ću u ruke njenim neprijateljima. Moj narod riče kao divlji lav; protiv mene su, a ja ih mrzim. Vrebaju li hijene na moj narod? Okružuju li ih lešinari? Skupite se divlje zvijeri, dođite se nažderati mojih ljudi! Mnogi pastiri uništili su mi vinograd, na mojoj livadi izgazili travu, oranicu pretvorili u pustinju. Od zemlje su napravili pustoš, suha i mrtva leži preda mnom. Cijela je zemlja opustošena i nitko se ne brine za nju. Prazne ravnice sada vrve vojnicima, došli su ovdje da sve unište. Jer, BOG kažnjava i nitko nije siguran od jednog do drugoga kraja zemlje. Ljudi će sijati žito, a žeti trnje. Od sveg truda, nikakve im koristi. Sramit će se vlastite žetve jer BOŽJI gnjev bjesni na njih. A evo što je BOG rekao o zlim susjednim narodima koji posežu za vlasništvom Izraela: »Sve ću ih iščupati iz njihove zemlje, kao stablo iz korijena, skupa s Judejcima. Ali nakon što ih rastjeram, smilovat ću im se. Vratit ću ih na njihovu zemlju, svakoga u njegov dom. Želim da nauče običaje mog naroda i da se počnu zaklinjati živim BOGOM iako su prije učili Izraelce da prisežu Baalom. Neka rastu i razvijaju se u mojem narodu. Ali ako neki od tih naroda ne bude poslušan, potpuno ću ga iščupati i uništiti«, rekao je BOG. BOG mi je rekao: »Idi, kupi laneno rublje . Obuci ga na sebe i nemoj ga prati.« Kupio sam, dakle, rublje, kako mi je BOG rekao, i stavio ga na sebe. Tada mi je BOG opet progovorio: »Uzmi sad rublje, koje si kupio i koje nosiš, pa idi u Perat . Ondje ga sakrij u pukotinu neke stijene.« Otišao sam u Perat i sakrio rublje, kako mi je naredio BOG. Nakon dužeg vremena, BOG mi je rekao: »Sad idi u Perat i donesi rublje za koje sam ti naredio da ga ondje sakriješ.« Otišao sam u Perat i izvukao rublje iz pukotine u stijeni, gdje sam ga bio sakrio. No bilo je uništeno, potpuno neupotrebljivo. Opet sam čuo BOGA kako mi govori. Rekao je: »Kao što sam uništio ovo rublje, uništit ću uobraženost Jude i Jeruzalema. Ovaj zli narod odbija slušati moje riječi. Samo tvrdoglavo slijedi želje svog srca. Štuju i klanjaju se drugim bogovima, a na kraju će biti uništeni i neupotrebljivi, baš kao i ovo rublje. Kao što to rublje prianja uz ljudsko tijelo, učinio sam da narod Izraela i Jude prianja uz mene«, rekao je BOG. »Želio sam da budu moj narod, da mi donesu slavu, hvalu i čast. Ali nisu me slušali.« »Jeremijo, reci Judejcima da ovako poručuje BOG Izraela: ‘Svaku posudu za vino napunite vinom.’ Oni će ti se rugati i govoriti: ‘Pa mi dobro znamo da vinske posude treba puniti vinom!’ A ti im tada reci da im BOG poručuje: ‘Sve stanovnike ove zemlje, sve kraljeve na Davidovom prijestolju, svećenike, proroke, stanovnike Jeruzalema — sve ću ih zbuniti kao da su pijani. Smrskat ću jednog o drugog, roditelje o djecu, kao što se razbijaju vinske posude’«, rekao je BOG. »Neću ih žaliti, neću se smilovati. Sve ću ih uništiti.« Slušajte i dobro pazite! Nemojte biti oholi, jer BOG je govorio. Slavite svoga BOGA, prije no što spusti tamu, prije nego se spotaknete na planini u sumraku. Judejci, čekat ćete svjetlo, a on će donijeti duboku tminu, sve će vas zaviti u tamnu noć. Ako ga ne budete slušali, sakrit ću se i zaplakati. Plakat ću gorko zbog vaše oholosti, suze ću iz svojih očiju isplakati. Jer, bit će porobljeno BOŽJE stado, narod odveden u zatočeništvo. Bog kaže kralju i kraljici majci : »Siđite sa svojih prijestolja, jer krune kraljevske časti pale su s vaših glava.« Gradovi Negeva su zaključani, nitko im vrata ne može otvoriti. Judejci će morati u progonstvo, svi su zarobljeni i odvedeni. Jeruzaleme, podigni pogled i vidi! Neprijatelj dolazi sa sjevera. Gdje je sada tvoje stado, blago kojim si se ponosio? Što ćeš reći kad nad tobom zavladaju oni koje si smatrao prijateljima? Neće li te obuzeti strašna bol, kao trudovi ženu koja rađa? A upitaš li samog sebe: »Zašto me sve ovo snašlo?« Znaj da su zbog mnoštva tvojih grijeha s tebe strgnuli odjeću i silovali te. Crnac ne može promijeniti boju kože, kao ni leopard svoje pjege. Tako ni vi, koji ste uvijek činili zlo, ne možete se više promijeniti. »Rastjerat ću vas kao što pljevu raznese pustinjski vjetar. Takva vam sudbina pripada, tako sam odredio«. Tako je rekao BOG. »A zašto vam se sve to događa? Jer ste me zaboravili i u laž vjerovali. Jeruzaleme, javno ću te razgolititi, svi će tvoju golotinju gledati. Vidio sam sve što ste radili, vaš preljub, pohotu i blud. Vidio sam vas na brdu i u polju, kako se klanjate pred idolima. Teško vama, građani Jeruzalema! Hoćete li ikad više biti čisti?« Jeremija je od BOGA primio poruku o suši: »Judejci tuguju, gradovi propadaju. Ljudi iznemogli leže na tlu. Poziv upomoć diže se iz Jeruzalema. Poglavari šalju sluge po vodu, a oni je u cisternama ne nalaze. Vraćaju se praznih posuda. Posramljeni i poniženi, pokrivaju glavu. Tlo je poremećeno jer kiša dugo nije padala. Zemljoradnici se srame i skrivaju lice. I košuta svoje lane napušta jer nigdje ne nalazi travu. Divlji magarci na brdskim goletima mirišu zrak kao šakali. Iznemoglim pogledom traže zelenilo.« Iako ispaštamo zbog svojih grijeha i puno smo puta protiv tebe zgriješili, ti nam, BOŽE, ipak pomozi radi slave svog imena. O, ti jedina nado Izraela, spasitelju u vrijeme nevolje! Ali sada, kao da si stranac u vlastitoj zemlji, tek putnik što svrati na jednu noć. Kao da su te iznenada uhvatili, ratnik koji nikog ne može spasiti. A ipak, ti si među nama, BOŽE. Zovemo se tvojim imenom. Nemoj nas ostaviti! BOG je na to odgovorio svom narodu: »Judejci vole odlutati. Lako se odluče za nevjeru.« Zato ih sada BOG ne prihvaća. Zapamtit će njihovu krivnju i kazniti ih za njihove grijehe. A onda se BOG obratio meni: »Nemoj više moliti za dobro ovog naroda. Čak i ako počnu postiti i moliti, neću ih slušati. Neću prihvaćati njihove žrtve paljenice, ni žitne žrtve. Uništit ću ih ratom, gladovanjem i bolestima.« Odgovorio sam: »O, Gospodaru BOŽE! Ali proroci su im stalno govorili da neće iskusiti ni mač ni glad, da će uživati trajni mir.« A BOG mi je rekao: »Ti proroci govore laži iako kažu da govore u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam im zapovjedio da govore, niti rekao što da govore. Proroštva im dolaze od lažnih viđenja, bezvrijednih gatanja i zabluda njihove mašte. Stoga, BOG kaže ovo o tim prorocima koji narodu govore da neće biti rata i gladi: ‘Ja ih nisam poslao. Sami će nastradati od mača, umrijeti od gladi.’ A narod, kojem oni proriču, umrijet će od gladi i mača. Zatim će biti izbačeni na ulice Jeruzalema. Te ljude, žene i njihovu djecu nitko neće sahraniti. Bit će im to kazna za njihovu zloću.« »Jeremijo, prenesi im ovu poruku od mene: ‘Oči mi se pune suzama, dan i noć ne prestaju plakati. Jer, moj narod je zadobio tešku ranu, primio je udarac smrtonosan. Izađem li van u polje, vidim trupla stradalih u ratu. U gradovima, ljudi umoreni glađu. Proroci i svećenici putuju zemljom, ali ne znaju kako da pomognu.’« Narod je na to odgovorio: »Bože, zar si Judu sasvim odbacio? Zar stvarno sad mrziš Sion? Zašto nas tako jako udaraš? Nikad se oporaviti nećemo. Čekali smo mir, ali ništa dobro nije došlo. Nadali se ozdravljenju, a dočekali užas! O BOŽE, priznajemo svoj grijeh i krivnju svojih predaka. Svi smo protiv tebe zgriješili. Radi slave svog imena, ne napuštaj nas! Ne umanjuj čast svoga slavnog prijestolja. Sjeti se saveza koji si sklopio s nama i nemoj ga sada raskinuti. Idoli drugih naroda ne donose kišu, nebesa ne mogu sama zapljuštati. Samo ti, BOŽE naš, možeš dati kišu! Samo tebe čekamo jer ti sve to možeš učiniti.« Tada mi je BOG rekao: »Kad bi i sam Mojsije, ili Samuel, stao pred mene i molio za Judejce, ne bih se smilovao. Neka mi se Judejci maknu s očiju! Neka idu! A kad te budu pitali: ‘Kamo da idemo?’, reci da im ovako poručuje BOG: ‘Za neke sam odredio pomor, i takvi će umrijeti. Oni kojima sam odredio mač, od mača će i nastradati. Kojima je određena glad, glad će ih i usmrtiti, a oni koji idu u zatočeništvo, u stranoj će zemlji robovati. Poslat ću na njih’, kaže BOG, ‘četiri vrste muke i užasa: neprijatelje s mačevima da ih pobiju, pse da im tijela uokolo razvuku, ptice i zvijeri da ih proždru i zatru. Svi narodi na zemlji bojat će se da im se ne bi dogodilo isto. Sve zbog onog što je u Jeruzalemu radio judejski kralj Manaše , Ezekijin sin.’ ‘Nitko te neće žaliti, Jeruzaleme, niti tužno plakati za tobom. Nitko neće stati na svom putu, da pita kako je u gradu. Odbacio si me’, kaže BOG, ‘sve se više od mene udaljavaš. Zato ću ih kazniti, potpuno uništiti. Umorio sam se od popuštanja. Rastjerat ću ih kao vjetar pljevu , potjerati iz svakoga grada u zemlji. Iako sam ih uništio i uzeo im djecu, nisu odustali od svojih zlodjela. U Judi će biti više udovica no zrnaca morskog pijeska. Napast ću mladiće u podne, patit će njihove majke. Judejci će iskusiti strah i bol, sručit će se na njih iznenada. Majka će izgubiti sedmero djece, malaksati, ostati bez daha. Sunce će joj za dana potamniti zbog silne sramote i poniženja. A one što preostanu, predat ću mačevima njihovih neprijatelja.’« Tako je rekao BOG. Majko moja, zašto si me rodila! Sa svima sam u sukobu. Ni od koga nisam zajmio niti posudio, a ipak me svi proklinju. »Ja sam te naoružao. Ja sam bio s tobom u vrijeme nevolje i jada koje je donio neprijatelj. Može li on slomiti željezo, željezo sa sjevera, i broncu? Sve bogatstvo i blago Judejaca dat ću neprijateljima kao plijen. Dat ću ga u bescjenje zbog mnogih grijeha koje ste po cijeloj zemlji činili. Robovat ćete svojim neprijateljima, služiti im u dalekoj, stranoj zemlji. Jer, moj gnjev je kao bijesna vatra koja će zauvijek gorjeti.« O, BOŽE, ti znaš što mi se događa. Ne zaboravi me i brini se za mene. Kazni ljude koji me progone. Ne daj da stradam dok si s njima strpljiv, znaj da zbog tebe trpim poniženje. Gutam sve riječi koje mi uputiš, za mene su izvor miline i radosti. BOŽE Svevladaru, pripadam tebi. Nisam sjedio u društvu ljudi koji se samo smiju i zabavljaju. Sjedio sam sâm, tebi poslušan, jer si me ispunio srdžbom prema ljudima. Zašto onda moja bol ne prestaje, zašto mi rana ne zaraste? Zar ćeš biti potok koji nestaje, izvor čija voda presušuje? A BOG mu je odgovorio: »Ako mi se vratiš, prihvatit ću te, opet ćeš preda mnom stajati. Ako budeš, umjesto da prigovaraš, govorio ono što je stvarno važno, opet ćeš moje riječi objavljivati. Judejci se trebaju promijeniti i prikloniti se tebi, ali ti se ne smiješ promijeniti i prikloniti se njima. Učinit ću te otpornim na ovaj narod, kao neprobojni brončani bedem. Napadat će te, ali neće te svladati jer ja sam s tobom. Ja ću te braniti i od njih spasiti.« Tako je rekao BOG. »Izbavit ću te iz ruku zlikovaca, spasiti te od šaka nasilnika.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Nemoj se ženiti i nemoj ovdje imati sinove i kćeri.« Jer, ovako je BOG govorio o sinovima i kćerima rođenima u Judi te o njihovim majkama i očevima: »Umirat će od smrtonosnih bolesti. Nitko ih neće oplakivati niti sahraniti. Njihova će tijela ležati ostavljena kao gnojivo na tlu. Stradavat će od mača i umirati od gladi. Njihovim će se leševima hraniti ptice i divlje zvijeri.« BOG mi je rekao: »Ne ulazi u kuću gdje se žali za mrtvim. Ne pridružuj se oplakivanju i ne suosjećaj s tim ljudima. Jer, uskratio sam im svoj blagoslov, svoju ljubav i milost.« Tako je govorio BOG. »U ovoj će zemlji velikodostojnici umirati kao i običan narod. Nitko ih neće sahraniti niti plakati za njima. Nitko se zbog njih neće ranjavati niti brijati glavu da bi pokazao svoju tugu. Neka nitko ne nudi hranu onima koji žale za pokojnikom. Čak ni piće za utjehu zbog smrti oca ili majke.« »Jeremijo, nemoj ulaziti ni u kuću gdje je slavlje. Nemoj sjediti s takvim ukućanima, nemoj s njima jesti ni piti. Jer, ovako poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: ‘Uskoro ću pred vašim očima učiniti da odavde nestanu svi zvukovi veselja i radosti, i glasovi mladenaca.’ Kad sve ovo kažeš narodu, a oni te upitaju: ‘Zašto nam je BOG odredio takvu strašnu kaznu? Što smo učinili? Kako smo zgriješili protiv našeg BOGA?’, reci da im BOG poručuje: ‘Ovo vam se događa jer su me vaši preci ostavili i štovali druge bogove. Služili su im i klanjali se pred njima. Napustili su me i nisu se držali mog učenja. A vi ste još gori od svojih predaka. Svaki od vas tvrdoglavo radi što hoće. Odbijate mi poslušnost. Zato ću vas iz ove zemlje protjerati u stranu zemlju, za koju niste znali ni vi ni vaši preci. Ondje ćete dan i noć služiti drugim bogovima jer vam se ja neću smilovati.’ No BOG vam tvrdi da dolaze dani kad se ljudi više neće zaklinjati BOGOM koji je Izraelce izveo iz Egipta. Govorit će se: ‘Zaklinjemo se BOGOM koji je Izraelce izveo iz sjeverne zemlje i iz svih drugih zemalja kamo ih je protjerao.’ Dovest ću narod natrag u njihovu zemlju, zemlju koju sam predao njihovim precima. A sad ću na Judejce poslati ljude da ih pohvataju kao što ribari izlove ribu«, kaže BOG. »Zatim ću poslati mnogo lovaca, koji će istjerati Judejce iz svake planine, sa svakog brda, iz svake pukotine u stijeni. Vidim sve što rade. Ništa mi ne mogu sakriti. Nisam previdio ni jedan njihov grijeh. Prvo, kaznit ću ih dvostruko za njihova zlodjela i grijehe jer su zagadili moju zemlju truplima svojih odvratnih idola. Napunili su moj posjed svojim gadostima.« BOŽE, ti si moja snaga i zaštita, moje utočište u vrijeme nesreće. K tebi će od svuda dolaziti narodi i govoriti: »Preci su nam štovali lažne bogove, bezvrijedne idole od kojih nema koristi.« Pa, mogu li ljudi stvoriti bogove? Ne! To su samo lažni idoli. BOG kaže: »Zato ću im sada pokazati, uvjerit će se u moju silu i moć. Spoznat će da sam ja pravi BOG.« »Grijeh Judejaca upisan im je na srcima i na uglovima njihovih žrtvenika, kao riječi urezane u kamene pločice željeznim dlijetom ili dijamantnim vrškom. I djeca im pamte drvene likove božice Ašere, lažnim bogovima posvećene žrtvenike. Svuda su bila ta poganska svetišta, pod stablima, na vrhovima brda, i po planinama i dolinama. Sve bogatstvo i blago Judejaca dat ću neprijateljima kao plijen. Sve zbog mnogih grijeha, koje ste po cijeloj zemlji činili. Morat ćete se odreći svoje imovine, nasljedstva koje sam vam namijenio. Služit ćete svojim neprijateljima u nepoznatoj, stranoj zemlji. Moj bijes ste kao vatru raspirili, zauvijek će na vas gorjeti.« Ovako govori BOG: »Proklet onaj tko se u čovjeka uzda, tko se na ljudsku snagu oslanja. Proklet onaj koji ne vjeruje BOGU. On je kao grm u pustinji, ne zna ni za kakvo dobro. Raste sam u spaljenoj zemlji, životari na slanom tlu. Blago onome koji se u BOGA uzda, koji vjeruje da će BOG učiniti ono što je obećao. On je kao drvo što raste pored vode i duž vodenog toka pušta korijenje. Ne treba se bojati vrućine, lišće mu uvijek zeleno ostaje. Ne brine čak ni u godini suše jer uvijek donosi bogate plodove. Nadasve su prijetvorne ljudske misli, posve je nepopravljiv čovječji um. Nitko ga ne može razumjeti. Ali, ja sam BOG i gledam duboko, istražujem ljudske misli i osjećaje. Svakom čovjeku dajem što zaslužuje, uzvraćam mu pravedno za njegova djela. Kao jarebica koja leži na tuđim jajima, takav je čovjek koji se nepošteno obogati. Sve potroši već na pola svog života i na kraju uvijek ispadne budala.« Božje prijestolje veličanstveno, od samog početka uzvišeno, to je naše sveto mjesto. O BOŽE, jedina nado Izraela, sramit će se svi koji te ostave. BOG kaže: »Oni koji mene napuste, uskoro će otići u podzemlje jer su ostavili BOGA, izvor žive vode.« Ozdravi me, BOŽE, i bit ću zdrav, spasi me i bit ću potpuno siguran. Dostojan si da te uvijek hvalim. Judejci me stalno pitaju: »Što je s onime što je BOG rekao da će se dogoditi? Kad će se već jednom ostvariti?« Nisam odustao biti pastir narodu, vjerno sam u tvojoj službi ostao. Nisam želio da narod doživi propast. Ti znaš sve što sam im govorio, sve se pred tobom odvijalo. Nemoj da se tebe moram bojati, jer ti si mi jedino sklonište u nevolji. Neka se srame oni koji me progone, a mene sačuvaj od sramote. Neka njih obuzme strah, a ne mene. Svali na njih propast, potpuno ih uništi. BOG mi je ovako rekao: »Idi na Vrata naroda , vrata kroz koja prolaze judejski kraljevi. Tamo stani i govori narodu, kao i na svim drugim vratima Jeruzalema. Reci im: ‘Kraljevi Jude i svi stanovnici Jude i Jeruzalema, koji dolazite na ova vrata, poslušajte što vam BOG poručuje! BOG vam za vaše dobro kaže da na šabat , dan odmora, ne nosite nikakav teret, niti da ga unosite kroz vrata Jeruzalema. Na šabat ne smijete iznositi teret iz svojih kuća ni obavljati bilo kakav posao. Taj dan trebate držati svetim, kao što je zapovjeđeno vašim precima. Oni nisu bili poslušni. Nisu tome pridavali važnost. Bili su tvrdoglavi. Kaznio sam ih, ali nisu se popravili. A vama BOG kaže da budete poslušni i da poštujete svetost šabata. Na taj dan nemojte obavljati nikakav posao i ne unosite teret kroz gradska vrata. Tada će kraljevi i narodni poglavari iz Davidove loze ulaziti kroz gradska vrata u kočijama i na konjima, u pratnji svojih službenika, svih stanovnika Jude i Jeruzalema, a grad će zauvijek biti naseljen. Ljudi će ovdje dolaziti iz drugih judejskih gradova i iz okolice Jeruzalema, s područja Benjamina, sa zapadnih brežuljaka, iz brdskih područja i iz južne pustinje. Donosit će u BOŽJI Hram žrtve paljenice, klane žrtve, žitne žrtve, tamjan i žrtve zahvalnice. A ako ne poslušate, ako ne budete poštovali svetost šabata, ako na taj dan ipak budete unosili teret kroz vrata Jeruzalema, tada ću na gradskim vratima zapaliti požar koji će progutati jeruzalemske palače. Nitko ga neće moći ugasiti.’« Jeremija je primio ovakvu poruku od BOGA: »Idi u lončarevu kuću. Ondje ćeš čuti moje riječi.« Otišao sam do lončara. Bio je kod kuće i radio za lončarskim kolom. Rukama je oblikovao posudu od gline, ali ona mu se pokvarila. Zatim je od te gline napravio drugu posudu, kako mu se činilo najbolje. Tada sam čuo BOGA kako mi govori: »Narode Izraela, mogu učiniti s vama isto što i ovaj lončar sa svojom zdjelom. Izraelci, znajte, vi ste u mojoj ruci kao glina u rukama lončara.« Tako je rekao BOG. »Ako ikad kažem nekom narodu ili kraljevstvu da ću ih iskorijeniti i uništiti, a oni odustanu od svoje pokvarenosti, ja ću se tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim zlo. No ako neki narod ili kraljevstvo odlučim učvrstiti i izgraditi, a oni počnu postupati protiv moje volje i postanu neposlušni, ja ću se i tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim dobro. Stoga, Jeremijo, reci stanovnicima Jude i Jeruzalema da im poručuje BOG: ‘Pazite! Spremam vam nesreću. Smišljam kaznu za vas. Zato, odustanite od svoga lošeg načina života i počnite činiti dobro.’ Ali oni će ti reći: ‘Govoriš uzalud. Mi ćemo i dalje uporno živjeti po svome i raditi što nas je volja.’ Zato im BOG poručuje: Pitajte među svim narodima: jesu li ikad čuli za takvo što? Moj dragi narod, Izrael, učinio je strašnu stvar. Kao da je snijeg nestao na padinama Libanona! Kao da su presušili hladni potoci što se spuštaju s planina! Moj narod je mene zaboravio, pale žrtve bezvrijednim idolima. Zato posrću na svojim putevima, ne idu drevnim stazama predaka. Umjesto da krenu dobrim putem, oni lutaju stranputicama. Njihova će zemlja izgledati strašno, stalno će joj podrugljivo psikati. Tko god će onuda prolaziti, zgražavat će se i čuditi. Kao snažan vjetar s istoka, rastjerat će ih neprijatelji. A kad se na njih sruči propast, otići ću, neću im pomoći.« Tada su neki ljudi odlučili: »Idemo se riješiti Jeremije. Uvijek ćemo imati svećenike da nam daju upute, mudrace da nas savjetuju i proroke da nam prenose Božje poruke. Govorit ćemo protiv njega. I prestat ćemo slušati što govori.« Slušaj što ti govorim, BOŽE, čuj što moji protivnici govore! Kažu: »Zar se na dobro uzvraća zlom?« Kopaju rupu da u nju upadnem. Sjeti se da sam pred tobom molio, za njihovo se dobro zauzimao, da svoju srdžbu odvratiš od njih. Stoga, sada im pusti djecu da gladuju, a njih prepusti neprijateljskom maču. Neka im žene bez muževa i djece ostanu, muškarci pomru od bolesti, mladići u borbi poginu. Neka se vrisak čuje iz njihovih kuća kad ih neprijatelj napadne iznenada. Jer, iskopali su jamu da u nju upadnem i postavili mi zamke da u njih ugazim. Ali ti, BOŽE, znaš njihove ubojite planove. Nemoj im oprostiti zločine niti zaboraviti njihove grijehe. Nek' pred tobom padnu na tlo, a ti ih kazni u svom gnjevu. BOG mi je rekao: »Idi kod lončara i kupi glineni vrč. Povedi sa sobom nekoliko starješina i vodećih svećenika. Idite u dolinu Ben Hinom. Na Vratima razbijene lončarije objavi moju poruku. Reci: ‘Kraljevi Jude i stanovnici Jeruzalema, čujte što vam poručuje BOG! BOG Svevladar, Bog Izraela, govori vam: Na ovo ću mjesto uskoro sručiti strašnu nesreću. Svi koju za to čuju, bit će zaprepašteni. Učinit ću to jer su me Judejci napustili i zagadili ovo mjesto. Palili su žrtve lažnim bogovima, koje oni i njihovi preci nisu poznavali. Judejski su kraljevi natopili ovo mjesto krvlju nedužne djece. Podigli su svetišta i tu spaljivali svoju djecu, prinoseći ih Baalu kao žrtve paljenice. Ja to nisam zapovjedio. Nikad im nisam rekao da to čine niti mi je to palo na pamet. Ali, dolaze dani, govori BOG, kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet ili Dolina Hinom. Zvat će se Dolina pokolja. Ovdje ću pokvariti zamisli Judejaca i Jeruzalemaca. Poginut će od mačeva u rukama neprijatelja. Njihovi će leševi biti hrana pticama i divljim zvijerima. Opustošit ću ovaj grad. Tko god bude ovuda prolazio, zgražavat će se i čuditi njegovim ruševinama. Pod neprijateljskom će opsadom grada ljudi patiti i gladovati. Natjerat ću ih da jedu meso svojih sinova i kćeri, da se pojedu međusobno.’ A onda, Jeremijo, pred ljudima koji su s tobom, razbij vrč, pa im reci: ‘BOG Svevladar kaže: Uništit ću narod Jude i Jeruzalema kao razbijeni glineni vrč, tako da se više neće oporaviti. Neće biti mjesta za pokapanje mrtvaca pa će ih ostavljati na Lomači . Tako će biti i s ovim mjestom i njegovim stanovnicima. Bit će kao Lomača, tvrdi BOG. Sve kuće u Jeruzalemu i palače judejskih kraljeva, po čijim su se krovovima palile žrtve nebeskim zvijezdama i izlijevali prinosi pića u čast drugih bogova, bit će zagađene kao Lomača.’« Jeremija se vratio iz Lomače, kamo ga je BOG poslao da prorokuje. Otišao je u dvorište BOŽJEGA Hrama i govorio pred svim okupljenim ljudima: »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje vam: ‘Rekao sam da ću uništiti Jeruzalem i sva okolna naselja. To će se uskoro i dogoditi jer su me ovi ljudi uporno odbijali poslušati.’« Svećenik Pašhur, Imerov sin, glavni službenik u BOŽJEM Hramu, čuo je Jeremiju kako prorokuje. Dao je proroka istući, a potom baciti u klade koje su se nalazile kod gornjih Benjaminovih vrata BOŽJEGA Hrama. Sutradan je Pašhur oslobodio Jeremiju, a prorok mu je tada rekao: »BOG te više ne zove Pašhur, nego Užas-Odasvud. Ovako ti poručuje BOG: ‘Učinit ću te uzrokom užasa za tebe i tvoje prijatelje. Gledat ćeš kako ih neprijatelji ubijaju mačevima, sve ću Judejce predati u ruke babilonskoga kralja. On će ih odvesti u Babilon kao robove ili će ih pobiti njegova vojska. Sve bogatstvo ovoga grada, sve što su ljudi napravili, sve dragocjenosti i blago judejskih kraljeva, prepustit ću u ruke neprijateljima. Oni će upasti u grad, sve opljačkati i odnijeti u Babilon. A ti ćeš, Pašhure, kao i svi tvoji ukućani, biti zarobljen i odveden u Babilon. Ondje ćete živjeti, umrijeti i biti pokopani. Isto tako i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao lažnu budućnost.’« O BOŽE, ti si me prevario i bio sam zaveden. Jači si, pa si me savladao. Postao sam predmet poruge, ljudi me stalno izruguju. Kad god progovorim, vapim i vičem, stalno upozoravam na nasilje i propast. Ljudima donosim BOŽJE poruke, a oni me vrijeđaju i ismijavaju. Ako sebi kažem: »Neću ga spominjati, neću više u njegovo ime govoriti«, duboko u meni gore Božje riječi. Kao da je vatra u mojim kostima, u sebi ih ne mogu zadržati. Čujem mnoge kako me ogovaraju. Govore: »Strava je posvuda. Progovorite! Prijavimo ga!« Svi moji prijatelji čekaju da posrnem. Govore: »Možda ga možemo uvaliti u nevolju pa da ga svladamo i da mu se osvetimo.« Ali BOG je uz mene, kao nezaustavljivi ratnik, zato će moji progonitelji posrnuti, neće me svladati niti poraziti. Neće uspjeti, jako će se osramotiti, a sramotu nikad neće zaboraviti. O BOŽE Svevladaru, ti pravedne iskušavaš, ljudsko srce i um istražuješ. Tebi sam cijeli svoj slučaj povjerio, daj da vidim kako ih kažnjavaš. Pjevajte BOGU! Slavite BOGA! On spašava život jadnika, izbavlja ga iz ruku zlikovaca. Proklet dan kad sam bio rođen. Neblagoslovljen dan kad me majka rodila! Proklet čovjek koji je razveselio mog oca rekavši vijest: »Rodio ti se sin!« Neka završi kao i oni gradovi koje je BOG uništio bez milosti. Neka ujutro sluša bolni krik, a u podne poziv u bitku, jer me nije već tada ubio, dok sam još u majčinoj utrobi bio. Tako se ni rodio ne bih pa bi mi majka bila grob. Zašto sam došao na ovaj svijet? Zar da gledam tugu i nevolju, da u sramoti dočekam smrt? Kad je Jeremija primio poslanike judejskoga kralja Sidkije, čuo je poruku od BOGA. Kralj je poslao Pašhura, Malkijinog sina, i svećenika Sefaniju, Maasejinog sina. Oni su rekli proroku: »Upitaj BOGA što će biti s nama, jer nas je napao babilonski kralj Nabukodonosor. Možda nam BOG čudesno pomogne kao nekad pa se povuče babilonska vojska.« Jeremija im je rekao da poruče kralju Sidkiji: »BOG Izraela kaže: ‘Učinit ću da vam je oružje, kojim se suprotstavljate babilonskom kralju i njegovim Babiloncima, beskorisno. Njihova je vojska ispred gradskih zidina. Okružili su Jeruzalem i uskoro ću ih uvesti usred grada. Ja ću se svom snagom boriti protiv vas, Judejci. Strašno sam ljut na vas. Sad ćete se i sami uvjeriti u silinu moga gnjeva. Pobit ću stanovnike ovoga grada. Ljudi i životinje umirat će od strašne bolesti. A judejskoga kralja Sidkiju, njegove službenike i ljude, koji uspiju u gradu preživjeti bolest, rat i gladovanje, predat ću babilonskom kralju Nabukodonosoru. Dat ću ih u ruke njihovim neprijateljima koji će ih ubijati mačem bez milosti.’« Tako je rekao BOG. »A ljudima u Jeruzalemu reci da im BOG poručuje: ‘Birajte između života i smrti. Ljudi koji ostanu u gradu, poginut će u borbi, umrijeti od gladi ili od bolesti. A oni koji izađu i predaju se babilonskim napadačima, preživjet će ovaj rat. Odlučio sam uništiti ovaj grad, a ne mu pomoći. Predat ću ga babilonskom kralju koji će ga spaliti do temelja’«, rekao je BOG. »Judejskoj kraljevskoj obitelji poruči: ‘Slušajte što vam govori BOG. Davidova obitelji, BOG vam kaže: Pravedno sudite ljudima, svaki dan. Branite oštećene od otimača. Ako to ne činite, naljutit ću se. Moj gnjev bit će kao neugasiva vatra. Sve zbog vaših zlih djela. Jeruzaleme, ja sam protiv tebe! Protiv tebe, koji vladaš dolinom, protiv stijene uzdignute nad ravnicom! Tako kaže BOG. A vi u Jeruzalemu kažete: »Nitko nas neće napasti, niti se probiti u naš jaki grad.« Dobit ćete zasluženu kaznu. Tako je rekao BOG. Požar će u vašim šumama planuti, plamen sve uokolo progutati.’« BOG je rekao Jeremiji: »Siđi do kraljevske palače i reci judejskom kralju: ‘Kralju Jude, nasljedniče Davidovog prijestolja, poslušaj što poručuje BOG. Ovo saslušajte i ti i tvoji službenici, kao i svi drugi koji ulaze na vrata palače. BOG vam kaže da postupate pravedno i pošteno, da oštećenike branite od okrivljenih. Ne smijete zlostavljati strance, siročad, udovice. Ne možete ovdje prolijevati nevinu krv. Ako se budete držali njegovih zapovijedi, onda će na vrata palače ulaziti kraljevi, koji su pravi nasljednici Davidovog prijestolja. Vozit će se u kočijama i jahati na konjima, u pratnji svojih službenika i cijelog naroda. Ali, ako ne poslušate, kaže BOG: Zaklinjem se svojim imenom da će ova palača postati ruševina.’« Jer, BOG je o palači judejskoga kralja rekao: »Lijepa si mi kao zemlja Gilead, kao vrh planine Libanon. Ali ipak ću od tebe napraviti pustoš, bit ćeš prazna kao napušteni grad. Poslat ću ljude koji će te uništiti, svakog od njih sa svojim oružjem. Polomit će ti lijepe cedrove grede i sve ih pobacati u vatru.« »Ovuda će prolaziti ljudi mnogih naroda. Pitat će jedan drugoga: ‘Zašto je BOG tako postupio s ovim velikim gradom?’ Odgovarat će im se: ‘Zato što su Judejci odbacili savez sklopljen sa svojim BOGOM. Štovali su i služili druge bogove.’« Judejci, ne plačite za Jošijom , ne žalite za mrtvim kraljem. Bolje vam je da gorko naričete za kraljem koji mora otići . Jer, više se nikad neće vratiti, niti vidjeti svoju rodnu zemlju. O judejskom kralju Joahazu , Jošijinom sinu, koji je naslijedio kraljevsko prijestolje svog oca, BOG je rekao: »Otišao je iz Jeruzalema i više se neće vratiti. Više nikad neće vidjeti svoju zemlju. Umrijet će u zatočeništvu.« Teško kralju koji čini zlo da bi sebi palaču izgradio. Teško onome koji vara ljude da bi sebi gornji kat podigao. On ne plaća ljude koji mu služe, ne daje im naknadu za rad. »Sagradit ću si veliku palaču«, rekao je Jojakim, »s velikim gornjim sobama i velikim prozorima, obloženu cedrovinom i obojenu u crveno.« Puno cedrovine u palači ne čini kralja velikim. Jošija je imao jela i pića dovoljno. Sudio je pravedno i pošteno pa mu je sve uspijevalo. Branio je prava siromašnih i potrebitih pa je u zemlji bilo dobro. Jošija je dokazao da me poznaje. Tako je rekao BOG. A, ti, Jojakime, žudiš za nepoštenom dobiti. I nevinu krv spreman si proliti, krađom i nasiljem se obogatiti. Zato BOG kaže ovo o judejskom kralju Jojakimu, Jošijinom sinu: »Judejci za njim neće tugovati, neće zbog njega žaliti. Neće govoriti: ‘Brate, teško mi je!’, ni: ‘Sestro moja, žao mi je!’ Nitko neće za njim zavapiti: ‘O ne, vaše veličanstvo!’ Njegov će pogreb u Jeruzalemu biti kao da magarca sahranjuju. Ljudi će mu tijelo odvući i baciti daleko izvan zidina svoga grada. Jeruzaleme, popni se na Libanon i zavapi, nek' ti se glas u Bašanu čuje. Nariči po planinama Abarima, jer više nema tvojih prijatelja. Upozoravao sam te dok ti još nikakva opasnost nije prijetila. Ali odbio si me poslušati. Bio si takav od svoje mladosti. Jeruzaleme, nikad me slušao nisi. A sad će ti oluja sve pastire rastjerati i tvoji će saveznici u progonstvo otići. Bit ćeš osramoćen i razočaran zbog sveg zla koje si počinio. Zgrade su ti pune cedrovine, kao da si na samom Libanonu! Ipak, stenjat ćeš u bolovima, kao rodilja u trudovima!« »Zaklinjem se svojim životom«, kaže BOG, »judejski kralju Jojakine , Jojakimov sine, nećeš biti prsten pečatnjak na mojoj desnoj ruci. Ja ću te otrgnuti. Jojakine, predat ću te u ruke babilonskom kralju Nabukodonosoru i njegovim Babiloncima. Njih se bojiš. Oni ti žele oduzeti život. Otjerat ću tebe i tvoju majku u zemlju u kojoj niste rođeni, i u njoj ćete umrijeti. Nikad se više nećete vratiti u svoju rodnu zemlju iako ćete za njom jako čeznuti.« Jojakin je kao odbačena, razbijena zdjela, glinena posuda koja nikome ne treba. Zašto će on i njegova djeca biti otjerani, u stranu, nepoznatu zemlju prognani? O zemljo, zemljo, zemljo Judo, slušaj što ti govori BOG! BOG kaže: »Zapišite da Jojakin neće imati djece, da taj čovjek neće uspjeti u životu. Neće imati nasljednika za Davidov tron, Jojakinov sin neće vladati Judom.« »Teško pastirima judejskog naroda koji uništavaju moje stado i rastjeruju ovce s mog pašnjaka!« kaže BOG. Stoga, BOG je Izraela poručio pastirima, zaduženima za njegov narod: »Rastjerali ste moje stado. Ovce su vam se razbježale jer se niste o njima brinuli. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas. Kaznit ću vas za zlo koje ste učinili«, rekao je BOG. »Skupit ću što je preostalo od mog stada. Dovest ću ih iz svih zemalja gdje sam ih protjerao. Okupit ću ih i dovesti natrag na njihov pašnjak, a ondje će imati puno mladih i brojčano se povećati. Postavit ću im pastire koji će se brinuti o njima pa se više neće morati bojati. Ni jedna od mojih ovaca više se neće izgubiti«, rekao je BOG. »Dolazi vrijeme«, kaže BOG, »kad ću iz Davidove obiteljske loze podići jedan dobar izdanak. Taj kralj zemljom će vladati mudro, postupat će pošteno i pravedno. On će vladati, a Judejci sigurnost uživati, u Izraelu će se mirno i spokojno živjeti. Zvat će se: ‘BOG je naša pravednost .’ Tako će ga ljudi nazivati.« »Dolazi vrijeme«, kaže BOG, »kad se ljudi više neće zaklinjati: ‘Zaklinjem se BOGOM koji je Izraelce izveo iz Egipta.’ Umjesto toga, govorit će: ‘Zaklinjem se BOGOM koji je potomke Izraelaca izveo iz sjeverne zemlje i iz svih drugih zemalja kamo ih je otjerao.’ U to će vrijeme Izraelci živjeti u vlastitoj zemlji.« Jeremija govori o lažnim prorocima: Uznemiren sam i zbunjen, cijelo moje tijelo drhti. Zbog svetih riječi koje mi je rekao BOG, postao sam kao pijanac, vinom savladan. Zemlja je puna nevjernih ljudi pa tuguje zbog prokletstva. Divlji pašnjaci sušom su uništeni. Ljudi idu krivim putem, svoju snagu koriste za zlo. Bog kaže: »Proroci i svećenici su bezbožni, vidio sam da čine zlo, čak i u mom Hramu. Zato će im staze biti mračne i klizave, na njima će zalutati i pasti. Sručit ću na njih veliku nesreću, ja ću ih kazniti.« »Vidio sam proroke u Samariji kako čine ludosti. Govorili su laži u ime Baala, moj narod Izrael zavodili. A vidio sam proroke u Jeruzalemu kako čine još i gore. Nevjerni su i žive u prevari, podržavaju one koji čine zlo pa nitko ne prestaje griješiti. Doživljavam ih kao Sodomu, svi mi sliče na Gomoru.« Zato BOG Svevladar kaže o prorocima u Jeruzalemu: »Gorkim ću ih travama nahraniti i morat će zatrovanu vodu piti. Jer, zbog proroka u Jeruzalemu, nevjera se po čitavoj zemlji širi.« BOG Svevladar poručuje: »Ne slušajte što vam govore proroci, samo vas obmanjuju lažnim nadama. Govore vam vizije vlastitog uma, a ne poruke koje dolaze od BOGA. Onima, koji preziru BOŽJU riječ, stalno govore: ‘Sve će biti dobro’, a svakome tko tvrdoglavo slijedi svoje želje, kažu: ‘Neće vam se dogoditi ništa loše.’ A nitko od njih nije član BOŽJEG vijeća , nitko nije čuo niti razumio njegovu riječ. Njegovu poruku nisu pažljivo poslušali. BOŽJA kazna navalit će kao oluja. Njegov bijes sručit će se kao vihor, obrušiti po glavama svih tih zlikovaca. BOŽJI gnjev neće se zaustaviti, dok se kazna do kraja ne izvrši. Tek ćete tada sve jasno razumjeti. Ja te proroke nisam poslao, a oni se žure moju poruku objaviti. Ja im nisam govorio, a oni ipak prorokuju u moje ime. Da su bili na mome nebeskom vijeću, objavljivali bi Judejcima moju poruku. Sprečavali bi ih da žive u zlu, iskorijenili svaku lošu naviku.« BOG poručuje: »Mislite li da sam Bog koji je blizu, ili Bog koji je daleko? Nitko se preda mnom ne može sakriti jer uvijek ću vidjeti sve. Na nebu i na zemlji, svuda sam.« Tako je rekao BOG. »Čuo sam proroke kako govore: ‘Usnio sam san! Usnio sam san!’ Uvjeravaju ljude da govore u moje ime, ali lažu. Dokle će to trajati? Dokad će misliti da svoje izmišljotine smiju nazivati proroštvima? Oni misle da će snovi, koje jedan drugome prepričavaju, potaknuti moj narod da zaboravi moje ime. Žele da me ljudi zaborave, kao što su me zaboravili njihovi preci kad su štovali lažnog boga Baala. Jer, slama nije isto što i žito! Prorok koji je usnio san može samo ispričati što je sanjao. Ali onaj kojemu sam ja govorio, može vjerno prenijeti moju poruku«, rekao je BOG. »Jer, moja je riječ kao vatra«, kaže BOG, »kao malj koji može smrskati stijenu.« »Zato sam ja protiv lažnih proroka«, kaže BOG, »protiv ljudi koji jedan od drugog kradu riječi, proglašavajući ih mojim riječima. Ja sam protiv proroka«, kaže BOG, »koji govore pretvarajući se da su od mene primili poruku. Protiv sam onih proroka koji prepričavaju svoje izmišljene snove. Svojim lažima i krivim učenjima zavode moj narod. Ja ih nisam poslao svom narodu. Oni od mene nisu primili nikakvu zapovijed. Takvi ljudi nisu Judejcima ni od kakve koristi.« Tako je rekao BOG. »Kada te netko od Judejaca, prorok ili pak svećenik, zamole: ‘Jeremijo, reci nam koji je BOŽJI teret ?’, odgovori im: ‘BOG kaže: Vi ste teret! I ja ću vas odbaciti kao teret!’ A ako prorok, svećenik ili netko drugi izjavi: ‘Ovaj je teret od BOGA’, kaznit ću tu osobu i cijelu njegovu obitelj. Pitajte jedan drugog: ‘Što je BOG odgovorio?’ ili ‘Što je BOG rekao?’ Ali nemojte više spominjati ‘BOŽJI teret’, da vam on ne bi prorokovao kako ste mu na teret sa svojim lažima, da ne bi iskrivljavali riječi živog Boga, svog BOGA Svevladara. Ako želite čuti Božju poruku, pitajte proroka: ‘Što ti je BOG odgovorio?’ ili ‘Što je BOG rekao?’ Nemojte govoriti: ‘Reci nam BOŽJI teret?’ Jer, sam BOG vam kaže: ‘Ne smijete tako govoriti. Ako me ne poslušate, podići ću vas i odbaciti kao teret, vas i vaš grad koji sam davno dao vašim precima. Zauvijek ću vas osramotiti. Nikad to nećete moći zaboraviti.’« Babilonski je kralj Nabukodonosor zarobio judejskoga kralja Jojakina , Jojakimovog sina, i odveo ga u Babilon. U to su vrijeme u babilonsko zatočeništvo odvedeni judejski poglavari, kao i svi radnici vješti u obradi drva i metala. BOG mi je tom prilikom pokazao prizor dviju košara smokava koje su stajale ispred BOŽJEGA Hrama. U jednoj su košari bile dobre smokve, od vrste koja prva sazrijeva. U drugoj su pak bile loše smokve, toliko trule da uopće nisu bile za jelo. BOG me upitao: »Što vidiš, Jeremijo?« Rekao sam: »Vidim smokve. Dobre su smokve jako dobre, a loše su toliko trule da uopće nisu za jelo.« Tada sam čuo BOGA kako mi govori: »BOG Izraela kaže: ‘Judejski prognanici, koje sam odavde otjerao u zemlju Babilonaca, bit će za mene kao ove dobre smokve. Pazit ću na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Izgradit ću ih, a ne uništiti. Učvrstiti, a ne iskorijeniti. Usadit ću im želju da spoznaju da sam ja BOG. Oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. Vratit će mi se svim svojim srcem. A judejskoga kralja Sidkiju i njegove velikodostojnike, stanovnike Jeruzalema koji ostanu u zemlji, kao i one koji žive u Egiptu, smatrat ću pokvarenim smokvama koje nisu za jelo. Kaznit ću ih tako da će se užasnuti svi narodi na zemlji. Ljudi će ih izrugivati, uzimati za loš primjer, vrijeđati i proklinjati svuda kamo ih otjeram. Izložit ću ih ratnim stradanjima, gladovanju i bolestima, sve dok ih potpuno ne uništim i ne uklonim iz zemlje koju sam dao njima i njihovim precima.’« U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, a to je bila prva godina vladavine kralja Nabukodonosora u Babilonu, Jeremija je čuo poruku koja se odnosila na sve Judejce. Ovo je poruka koju je prorok Jeremija obznanio cijelom narodu Jude i svim stanovnicima Jeruzalema: »Dvadeset i tri sam godine, stalno, primao poruke od BOGA. Obraćao mi se od trinaeste godine vladavine judejskoga kralja Jošije, Amonovog sina, pa sve do današnjeg dana. Vjerno sam vam prenosio njegove poruke, ali niste me slušali. BOG vam je stalno slao svoje sluge proroke, ali niste ih slušali. Niste na njih obraćali pažnju. Govorili su vam: ‘Svatko od vas treba odustati od krivog načina života i od svojih loših postupaka. Ako se promijenite, moći ćete živjeti u zemlji koju je BOG odavno predao vama i vašim precima, da vam pripadne zauvijek.’ A BOG je rekao: ‘Nemojte slijediti druge bogove. Ne služite im i ne klanjajte se pred njima. Pa to su samo kipovi koje je netko izradio. Ne izazivajte me, pa vam neću učiniti ništa nažao. Ali vi niste poslušali, nego ste štovali kipove koje je netko napravio, kao da ste me htjeli toliko razljutiti da vam naudim.’« Stoga, BOG Svevladar poručuje: »Zato što me niste slušali, sad šaljem na vas sve narode sa sjevera i babilonskoga kralja Nabukodonosora koji izvršava moju volju. Ja ću ga dovesti da povede rat protiv ove zemlje i njezinih stanovnika, i protiv svih okolnih naroda. Ja ću ih potpuno uništiti i pretvoriti u nešto užasno. Jedni će se zaprepastiti kad ih vide, a drugi će se izrugivati. Učinit ću da nestanu zvukovi veselja i radosti, glasovi mladenaca. Neće se više čuti okretanje mlinskog kamena, a uvečer neće svijetliti svjetiljke. Cijela će se zemlja pretvoriti u pustoš i užas, a svi ovi ljudi sljedećih će sedamdeset godina biti pod vlašću babilonskoga kralja. A nakon sedamdeset godina, kaznit ću kralja Babilona i njegov narod zbog njihova grijeha«, kaže BOG. »Njihovu ću zemlju zauvijek pretvoriti u pustoš. Sva razaranja u Babilonu, o kojima sam govorio, sve što je Jeremija prorokovao svim ovim narodima i zapisano je u ovoj knjizi, sve će se dogoditi. Babilonci će morati služiti mnogim narodima i velikim kraljevima. Kaznit ću ih za sve što su činili.« BOG Izraela mi je rekao: »Jeremijo, uzmi ovu čašu vina iz moje ruke. Puna je moje srdžbe. Šaljem te mnogim narodima. Neka svi piju iz nje. Oni će piti, pijani teturati i povraćati. Potpuno će se izbezumiti od rata koji ću im uskoro poslati.« Uzeo sam čašu iz BOŽJE ruke. Svim narodima kod kojih me BOG poslao, dao sam da piju. Ponudio sam piće stanovnicima Jeruzalema i judejskih gradova, njihovim kraljevima i poglavarima. Učinio sam to da bi sve postalo pustoš i ruševina, kao što je i danas , da bi se ljudi zgražavali i spominjali ovo mjesto u svojim kletvama. Također, pili su faraon i njegovi službenici, narodni poglavari i cijeli egipatski narod. Pili su i svi strani narodi koji su se ondje zatekli, kao i svi kraljevi iz zemlje Us . Svi kraljevi s područja Filisteje, koji su upravljali gradovima Aškelonom, Gazom, Ekronom te ostacima grada Ašdoda, također su pili. Potom su pili i ljudi iz Edoma, Moaba i Amona. Svi kraljevi Tira i Sidona, kao i svih zemalja uz obale Mediterana, pili su iz čaše koju sam im ponudio. Pili su i ljudi iz Dedana, Teme i Buza, kao i svi oni koji imaju običaj rezati kosu na sljepoočnicama. Pili su i kraljevi Arabije, čiji narodi žive u pustinji. Svi kraljevi Zimrija, Elama i Medije pili su iz čaše. Svi kraljevi sa sjevera, bili blizu ili daleko jedni drugima, pili su iz čaše. I sva ostala kraljevstva na zemlji, pili su jedno za drugim iz čaše. A posljednji će piti kralj Babilona . »Reci tim narodima i kraljevima da BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Pijte! Opijte se, pa povraćajte! Padnite i nemojte više ustati! Donosim rat među vas zbog kojeg ćete pasti i više nećete ustati.’ Ako odbiju uzeti moju čašu iz tvoje ruke i piti, reci im: ‘BOG Svevladar vam zapovijeda: Pijte! Jer, već sam započeo razaranje u Jeruzalemu, gradu koji je posvećen meni. Mislite li da ćete se izvući nekažnjeni? Griješite! Bit ćete kažnjeni! Šaljem ratna razaranja koja će pogoditi sve ljude na zemlji.’« Tako je rekao BOG Svevladar. »Jeremijo, objavi im sve što ti kažem: ‘BOG će s nebesa zarikati kao lav, povikati iz svog svetoga Hrama, zarežati na Jeruzalem. Vikat će kao oni što gaze grožđe, svi će ga ljudi na zemlji čuti. Glas će mu odjeknuti do kraja svijeta jer BOG podiže optužbe protiv naroda. Sudit će cijelom čovječanstvu, a zlotvore mačem pogubiti.’« Tako je rekao BOG. BOG Svevladar poručuje: »Razaranje se širi po zemljama, od jednog do drugog naroda. Nadire i bjesni kao strašna oluja, iz najdaljih dijelova svijeta.« Toga će dana leševi onih koje je BOG pobio pokriti cijelu zemlju, od jednog do drugog kraja svijeta. Nitko neće za njima žaliti. Nitko ih neće pokupiti niti sahraniti. Ostat će ležati kao gnojivo na tlu. Pastiri, glasno plačite i naričite! Vodiči stada, valjajte se u prašini! Jer, došlo je vaše vrijeme da budete poklani. Rasut ćete se kao krhotine razbijene glinene zdjele. Pastiri se nemaju kamo sakriti, vodiči stada ne mogu pobjeći. Čujem plač pastira, krik vođa stada, jer BOG njihove pašnjake uništava. Mirne livade ležat će opustošene, sve zbog siline BOŽJE srdžbe. Bog je ostavio svoje mjesto, kao mladi lav svoju spilju, jer njihova zemlja će postati pustoš zbog vojske koja napreduje i zbog BOŽJEG strašnoga gnjeva. Na početku vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, došla je poruka od BOGA: »BOG kaže: ‘Jeremijo, idi u dvorište BOŽJEGA Hrama i govori ljudima koji dolaze iz svih judejskih gradova u Hram štovati BOGA. Reci im sve što ti budem zapovjedio. Ništa nemoj prešutjeti. Možda će te poslušati i odustati od svog zloga načina života. Ako se promijene, ja ću se predomisliti i neću ih kazniti za njihova zla djela. Reći ćeš da im BOG poručuje: Morate me slušati i slijediti upute koje sam vam dao. Obratite pažnju na ono što vam govore moji sluge proroci, koje vam stalno iznova šaljem, iako ih nikada niste slušali. Ako ne budete poslušni, uništit ću ovaj Hram kao što sam uništio svetište u Šilu . Ljudi iz cijelog svijeta spominjat će Jeruzalem kao primjer prokletstva.’« Svećenici, proroci i sav okupljeni narod čuli su što je Jeremija rekao u BOŽJEM Hramu. Kad je izrekao sve što mu je BOG zapovjedio da kaže, zgrabili su ga svećenici, proroci i drugi ljudi. Vikali su: »Zbog ovoga ćeš umrijeti! Kako možeš reći da će Hram biti uništen kao svetište u Šilu? Ne možeš govoriti da će Jeruzalem biti opustošen i napušten! Kako se usuđuješ to izjaviti u BOŽJE ime!« Svi su okružili Jeremiju u dvorištu BOŽJEGA Hrama. Kad su to čuli kraljevski službenici Jude, popeli su se iz kraljevske palače do Hrama. Zauzeli su svoja sudačka mjesta na Novim vratima što vode u Hram. Tada su svećenici i proroci, pred kraljevim službenicima i narodom, izjavili: »Ovaj je čovjek zaslužio smrt zato što je govorio protiv ovoga grada, kao što ste i sami čuli.« Potom se Jeremija obratio kraljevim službenicima i okupljenom narodu: »BOG me poslao da to objavim o ovome Hramu i ovome gradu. Sve što ste čuli, dolazi od njega. Stoga, promijenite svoj život i počnite činiti dobro. Budite poslušni svom BOGU pa će se on predomisliti i neće vas kazniti kao što je zaprijetio. A što se mene tiče, u vašoj sam vlasti. Postupite sa mnom kako mislite da treba. No, ako me ubijete, znajte da ćete sigurno snositi krivnju za prolijevanje nevine krvi. Krivnju će snositi ovaj grad, kao i svi njegovi stanovnici. Jer, BOG me zaista poslao da vam prenesem njegovu poruku.« Tada su kraljevi službenici i svi okupljeni rekli svećenicima i prorocima: »Ovaj čovjek ne zaslužuje smrt jer nam je govorio u ime našeg BOGA.« Tada su istupili neki od starješina iz judejskih sela i obratili se svim okupljenima. Rekli su: »U vrijeme judejskoga kralja Ezekije djelovao je prorok Mihej iz grada Morešeta. On je rekao svim Judejcima da im BOG Svevladar poručuje: ‘Sion će biti preoran kao polje, Jeruzalem će postati gomila krša, a goru na kojoj stoji Hram obrast će šikara.’ Judejski kralj Ezekija i Judejci nisu pogubili Miheja. Ezekija je poštovao BOGA i trudio se steći njegovu milost pa je BOG popustio i nije sručio zlo na Judejce kao što im je bio zaprijetio. Ako ubijemo Jeremiju, navući ćemo na sebe veliku nesreću.« Još je jedan čovjek prorokovao u ime BOGA. Bio je to Urija, Šemajin sin iz Kirjat Jearima. Protiv ovoga grada i ove zemlje govorio je isto što i Jeremija. Kad su kralj Jojakim, svi njegovi vojni zapovjednici i velikodostojnici čuli što govori Urija, željeli su ga pogubiti. Ali, on je to čuo pa se uplašio i pobjegao u Egipat. Kralj Jojakim za njim je poslao Elnatana, Akborovog sina, s grupom ljudi. Doveli su Uriju iz Egipta i odveli ga pred kralja Jojakima koji ga je dao pogubiti mačem, a njegovo tijelo baciti u zajedničku grobnicu za siromašne. No to se nije dogodilo Jeremiji jer ga je podržavao Ahikam , Šafanov sin. On je uspio spriječiti da prorok padne u ruke onih koji su ga željeli ubiti. U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije , Jošijinog sina, Jeremija je primio poruku od BOGA. BOG mu je rekao: »Napravi jaram za vola pa ga remenjem pričvrsti na pleća. A onda, preko kraljevskih izaslanika, koji su došli u Jeruzalem kod judejskoga kralja Sidkije, pošalji poruku kraljevima Edoma, Moaba, Amona, Tira i Sidona. Reci da svojim gospodarima prenesu sljedeću poruku BOGA Svevladara, Boga Izraela: ‘Ja sam stvorio zemlju sa svim ljudima i životinjama na njoj. Učinio sam to svojom velikom snagom i jakom rukom. Ja odlučujem kome će pripadati svijet. Sve sam vaše zemlje predao u vlast babilonskom kralju Nabukodonosoru, koji izvršava moju volju. Njemu će služiti čak i divlje zvijeri. Svi će narodi služiti njemu, njegovom sinu i unuku, sve dok ne dođe vrijeme propasti Babilona. Tada će ga mnogi narodi i veliki kraljevi pokoriti te vladati nad njim. Ako se neki narod ili kraljevstvo ipak odbije pokoriti babilonskom kralju Nabukodonosoru, ako se odbiju upregnuti u njegov jaram’, kaže BOG, ‘kaznit ću ih ratom, gladovanjem i bolestima, sve dok ne budu potpuno uništeni Nabukodonosorovom silom. Zato, ne slušajte svoje proroke. Ne pouzdajte se u gatanje, tumačenje snova, prizivanje duhova i vračanje. Ne vjerujte onima koji govore da nećete robovati babilonskom kralju. To su laži! Bit ćete protjerani iz svoje zemlje. Ja ću vas natjerati da odete i umrijet ćete u tuđini. Preživjet će onaj narod koji će se voljno predati u jaram babilonskoga kralja i služiti mu. Njima ću dopustiti da ostanu živjeti i raditi na svojoj zemlji’, rekao je BOG.« Istu sam poruku prenio i judejskom kralju Sidkiji: »Dopusti da te babilonski kralj upregne u svoj jaram. Ako budeš služio njemu i njegovom narodu, sačuvat ćeš život. Inače, ti i tvoj narod izginut ćete u ratu ili umrijeti od gladi i bolesti, kao što BOG prijeti onima koji se odbijaju pokoriti babilonskom kralju. Ne slušajte lažne proroke koji govore da nećete robovati babilonskom kralju. Jer, to je laž. BOG o njima kaže: ‘Ja ih nisam poslao iako govore da prorokuju u moje ime. Protjerat ću i vas i vaše proroke. Svi ćete izginuti.’« A onda sam se obratio svećenicima i cijelom narodu porukom od BOGA: »Ne slušajte lažne proroke koji vam govore da će predmeti oteti iz BOŽJEGA Hrama biti uskoro vraćeni iz Babilona. Oni lažu! Ne slušajte ih, već se pokorite babilonskom kralju. Tako ćete preživjeti. Zašto biste pustili da ovaj grad bude uništen? Da su oni zaista pravi proroci i da čuju BOŽJE riječi, molili bi BOGA Svevladara da onih nekoliko vrijednih predmeta, što su još preostali u BOŽJEM Hramu, u palači judejskoga kralja i u Jeruzalemu, ne budu odneseni u Babilon. Jer, BOGU Svevladaru stalo je do vrijednih stvari u Hramu. Ondje su ukrasni stupovi, bazen zvan More, postolja na kotačima i drugi vrijedni predmeti koji se još uvijek nalaze u Jeruzalemu. Babilonski kralj Nabukodonosor nije ih uzeo onda kada je iz Jeruzalema odvodio u Babilon judejskoga kralja Jojakina , Jojakimovog sina, i sve vodeće ljude Jude i Jeruzalema kao zarobljenike. O predmetima koji su preostali u BOŽJEM Hramu, u palači judejskoga kralja i u Jeruzalemu, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: ‘Bit će odneseni u Babilon i ostat će ondje sve dok ja ne odlučim otići po njih.’ Tako je rekao BOG. ‘Tada ću ih donijeti natrag i vratiti na njihovo mjesto.’« Iste godine, u petome mjesecu, u četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije, javno mi se obratio prorok Hananija iz Gibeona, Azurov sin. Pred svećenicima i narodom okupljenim u Hramu, izjavio je: »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Slomit ću jaram u koji je babilonski kralj upregnuo Judejce. U roku dvije godine vratit ću u Jeruzalem sve predmete koje je babilonski kralj Nabukodonosor odnio iz BOŽJEGA Hrama u Babilon. Također, dovest ću natrag judejskoga kralja Jojakina, Jojakimovog sina, kao i sve druge judejske prognanike koji su bili prisiljeni otići u Babilon. Jer, slomit ću jaram u koji je babilonski kralj upregnuo Judejce.’« Tako je, prema Hananiji, govorio BOG. Tada je prorok Jeremija pred svim svećenicima i ljudima okupljenima u BOŽJEM Hramu, odgovorio proroku Hananiji. Rekao je: »Amen! I ja bih želio da BOG ispuni tvoje riječi. Volio bih da vrati hramske predmete i sve judejske prognanike iz Babilona u Jeruzalem. Ali, ipak, poslušaj što ću reći tebi i svim ovim ljudima. Proroci, koji su živjeli davno prije nas, upozoravali su mnoge zemlje i velika kraljevstva da će doživjeti ratove, bijedu i bolesti. No, ako prorok najavljuje mir, treba pričekati i vidjeti što će biti. Tek kad se njegove riječi ispune, može se znati je li ga zaista poslao BOG.« Tada je prorok Hananija skinuo volovski jaram s Jeremijinih ramena i razbio ga. Pred svima je rekao: »BOG poručuje: ‘U roku dvije godine, ovako ću slomiti jaram babilonskoga kralja Nabukodonosora i skinuti ga s leđa svih naroda.’« A prorok Jeremija tada je otišao iz Hrama. Ubrzo nakon što je prorok Hananija slomio volovski jaram, koji je Jeremija javno nosio na ramenima, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »Reci Hananiji da mu BOG poručuje: ‘Razbio si drveni jaram, ali on će sada biti zamijenjen željeznim! Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, govori: Upregnuo sam sve narode u željezni jaram, kako bi služili babilonskom kralju Nabukodonosoru. Robovat će kralju kojeg će slušati čak i divlje zvijeri.’« Tada je prorok Jeremija rekao proroku Hananiji: »Slušaj, Hananija! BOG te nije poslao, a ti si ipak poticao ove ljude da povjeruju u laž. Zato ti BOG poručuje: ‘Uskoro ću te ukloniti s lica zemlje. Umrijet ćeš još ove godine jer si govorio laži protiv BOGA.’« Prorok Hananija umro je iste godine u sedmome mjesecu. Slijedi pismo koje je prorok Jeremija poslao prognanicima u Babilon. Uputio ga je preostalim narodnim poglavarima, svećenicima, prorocima i svim drugim ljudima koje je Nabukodonosor zarobio i odveo iz Jeruzalema. Pismo je napisao nakon što su kralj Jojakin , kraljica majka , kraljevski službenici, velikodostojnici Jude i Jeruzalema te radnici vješti u obradi drva i metala, bili odvedeni iz Jeruzalema u zarobljeništvo. Judejski je kralj Sidkija poslao Elasu, Šafanovog sina, i Gemariju, Hilkijinog sina, kod kralja Nabukodonosora u Babilon. Njima je Jeremija povjerio svoje pismo, u kojem je pisalo: BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: Svim prognanicima koje sam protjerao iz Jeruzalema u Babilon: »Sagradite kuće i smjestite se u njima. Posadite vrtove i hranite se onim što u njima uzgojite. Ženite se i podižite svoju djecu. Neka se i oni žene i udaju pa neka imaju svoju djecu. Neka vaša zajednica u Babilonu brojčano raste. Ne dopustite da se broj ljudi među vama smanjuje. Zalažite se za dobrobit grada u koji sam vas poslao. Molite se BOGU za taj grad. Jer, ako u gradu bude dobro, i vama će biti dobro.« BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje vam: »Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci i gatare. Ne slušajte ih kad prepričavaju što su sanjali. Jer, oni vam lažu iako govore da proriču u moje ime. Ja ih nisam poslao.« Tako je rekao BOG. No BOG je rekao i ovo: »Nakon svršetka sedamdeset godina Babilona, ja ću doći k vama, ispuniti svoje obećanje i vratiti vas u Jeruzalem. Jer, znam što sam vam namijenio — kaže BOG — blagostanje, a ne nesreću. Osigurat ću vam budućnost kakvoj se nadate. Tada ćete me prizivati, dolaziti k meni i moliti, a ja ću vas slušati. Tražit ćete me, a naći tek onda kad me budete tražili cijelim svojim srcem. Tada ću dopustiti da me pronađete, kaže BOG. Promijenit ću vašu situaciju na dobro i sakupiti vas iz svih naroda i mjesta kamo sam vas protjerao. Dovest ću vas natrag na mjesto s kojeg sam vas jednom prognao.« Možda ćete reći da vam je BOG dao proroke i u Babilonu. No BOG kaže sljedeće o kralju koji sjedi na Davidovom prijestolju i o svim ljudima koji su ostali u gradu, vašoj braći i rođacima koji nisu otišli s vama u zarobljeništvo. Ovo kaže BOG Svevladar: »Uskoro ću na njih sručiti rat, glad i bolest. Učinit ću da budu kao loše smokve koje su toliko trule da se uopće ne mogu jesti. Napast ću ih ratom, glađu i bolešću. Učinit ću ih užasom za sva kraljevstva svijeta. Učinit ću ih primjerom prokletstva, predmetom zgražavanja, nevjerice i prijezira za sve narode među koje ih protjeram. Jer, nisu me slušali, kaže BOG. Nisu obraćali pažnju na poruke koje sam im stalno slao po svojim slugama prorocima, a ni vi niste slušali.« Tako je rekao BOG. Stoga, svi vi prognanici, koje sam otjerao iz Jeruzalema u Babilon, slušajte što vam govori BOG. BOG Svevladar, Bog Izraela, o Ahabu, Kolajinom sinu, i o Sidkiji, Maasejinom sinu, govori: »Kažu da govore u moje ime, ali lažu! Zato ću ih predati u ruke babilonskoga kralja Nabukodonosora, a on će ih pogubiti pred vašim očima. Od tada će svi judejski prognanici u Babilonu proklinjati: ‘Neka te BOG kazni kao Sidkiju i Ahaba, koje je kralj Babilona dao spaliti.’ Jer, činili su sramotne stvari među ljudima u Izraelu. Spavali su sa ženama svojih bližnjih. Ljudima su lagali, a pritom tvrdili da govore u moje ime. Ja im nisam rekao da to čine. Znam sve što su radili. Sâm sam tome svjedok.« Tako je rekao BOG. Također, poruči Šemaji iz Nehelama sljedeće. BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: »Šemaja, poslao si pismo u svoje, a ne u moje ime! Slao si kopije svim ljudima u Jeruzalemu i svim svećenicima. A svećeniku Sefaniji, Maasejinom sinu, napisao si: ‘BOG te postavio za svećenika umjesto Jojade. Trebao si postaviti čuvare u Hramu i staviti u okove i željezni ovratnik svakog luđaka koji se predstavljao kao prorok. Zašto onda nisi zaustavio Jeremiju iz Anatota, koji se tako predstavljao? On nam je pisao u Babilon i poručio: Dugo ćete ostati u zarobljeništvu. Sagradite kuće i smjestite se u njima. Posadite vrtove i hranite se onim što u njima uzgojite.’« Svećenik Sefanija pročitao je ovo pismo proroku Jeremiji. Tada je Jeremija čuo BOGA kako mu govori: »Pošalji poruku svim prognanicima u Babilonu: ‘O Šemaji iz Nehelama BOG kaže: Šemaja vam je govorio u moje ime iako ga ja nisam poslao. Navodio vas je da vjerujete u laži. Zato ću kazniti Šemaju iz Nehelama i cijelu njegovu obitelj, rekao je BOG. Nitko od njih neće preživjeti da vidi dobre stvari koje ću učiniti za svoj narod. Kaznit ću Šemaju zato što je govorio laži protiv mene.’« Tako je rekao BOG. Jeremija je primio poruku od BOGA: »BOG Izraela kaže: ‘Zapiši sve što sam ti rekao u knjigu. Jer, dolazi vrijeme, kaže BOG, kad ću promijeniti situaciju svog naroda, Izraela i Jude. Dovest ću ih natrag iz zarobljeništva u zemlju koju sam davno prije dao njihovim precima, a oni će je ponovo zaposjesti.’ Tako je rekao BOG.« BOG je govorio o Izraelcima i Judejcima. BOG je rekao: »Čujem zvukove straha. To je užas, a ne mir! Pitajte i pogledajte: Može li muškarac roditi dijete? Pa zašto sam onda vidio da svaki muškarac drži rukama trbuh kao žena koja rađa? Zašto su sva lica tako problijedjela? Bio je to strašan dan! Nesreća za Jakovljev narod. Takvo što nikad se nije dogodilo, ali neki će biti spašeni.« »Toga dana«, rekao je BOG Svevladar, »slomit ću volovski jaram koji vam steže vrat i pokidati vaše lance. Nikad više moj narod neće robovati strancima. Služit će svom BOGU i svom kralju kojeg ću podići iz Davidovog potomstva. Zato se nemoj bojati, moj slugo, Jakovljev narode. Ne trebaš se plašiti, Izraele, govori ti BOG. Oslobodit ću te iz daleke zemlje, iz zarobljeništva tvoje potomke. Jakovljev narod će se vratiti, mir i sigurnost uživati, neprijatelji ga više neće zastrašivati. Jer, ja sam s vama i spašavam vas. Tako je rekao BOG. Potpuno ću uništiti sve narode među koje sam vas protjerao, ali vas neću potpuno uništiti. Kaznit ću vas koliko zaslužujete, ali nećete proći nekažnjeno.« Jer, BOG kaže: »Vaša ozljeda ne može zarasti, ta rana se ne može izliječiti. Nitko se za vas neće pobrinuti, nema lijeka za vaše rane. Zaboravili su vas svi saveznici, nije ih više briga za vas. Napadao sam vas kao neprijatelj, vaša kazna bila je okrutna. Ali i vaša krivnja bila je velika, previše je bilo vaših grijeha. Zašto kukate zbog svoje rane i boli koja se ne može ublažiti? Nanosim vam je zbog velike krivnje, zbog vaših prekobrojnih grijeha. Ali, svi narodi, koji su vas napadali, sada će i sami biti uništeni. Svi vaši neprijatelji bit će zarobljeni, a vaši pljačkaši opljačkani. Svi koji su od vas otimali sebi za plijen, sada će im sve biti zaplijenjeno. Jer, vaše ću zdravlje obnoviti, rane poviti i iscijeliti, rekao je BOG. A nazivali su vas otpadnicima, rekli su da nitko za Sion ne mari.« BOG kaže: »No promijenit ću okolnosti života u kojem živi Jakovljev narod. Smilovat ću se njihovim uništenim domovima. Grad će biti obnovljen na svom brdu, palača podignuta na svome mjestu. Svud će se čuti pjesme zahvale, smijeh i glasovi radosnih ljudi. Dat ću im puno djece pa će biti mnogobrojni. Dat ću im da ih drugi poštuju, više ih nitko neće prezirati. Njihovi potomci bit će blagoslovljeni kao nekad, Jakovljeva zajednica bit će učvršćena preda mnom. Sve ću njihove tlačitelje kazniti. Vođa će biti među njima odabran, vladat će čovjek koji je jedan od njih. Nitko mi se ne usudi sam pristupiti, ali njemu ću dopustiti da mi priđe. Tako je rekao BOG. Vi ćete biti moj narod, a ja ću biti vaš Bog.« Nadolazi oluja BOŽJE srdžbe! Vrtlog njegovoga divljeg bijesa sručit će se na glave zlikovaca. Strašni BOŽJI gnjev neće prestati dok ne izvrši kaznu koju je odredio. A vi ćete tek kasnije sve razumjeti. »U to vrijeme«, kaže BOG, »bit ću Bog svih izraelskih plemena, a oni će biti moj narod.« Izraelci, koji su preživjeli mačeve, našli su milost u pustinji. BOG im je dao da se odmore. Ondje se njima davno ukazao, a i danas BOG govori: »Volim vas ljubavlju koja traje zauvijek i zato sam vam uvijek ostao vjeran. Ponovo ću vas izgraditi, sazidati svoj ljubljeni Izrael . Opet će se čuti ritam vaših tamburina, plesat ćete među radosnim ljudima. Opet ćete podizati vinograde na brežuljcima oko grada Samarije. Sadit ćete i uživati plodove svog rada. Doći će dan kada će stražari po efrajimskim brdima zvati: ‘Idemo se popeti na Sion, idemo k našem BOGU!’« Jer, BOG kaže: »Pjevajte glasno i radosno radi Jakova, kličite za Izrael, prvi među narodima. Svima objavljujte, slavite i vičite: ‘BOG je spasio svoj narod, izbavio preostale Izraelce!’ Dovest ću ih iz zemalja sa sjevera, skupiti iz najudaljenijih krajeva svijeta. Bit će među njima slijepih i šepavih, dolazit će s trudnicama i rodiljama. Vratit će se silno mnoštvo ljudi. Vraćat će se uplakani, a ja ću ih voditi i tješiti. Vodit ću ih pored nabujalih potoka, poravnatim putem kojim neće posrtati. Jer, ja sam otac Izraela, a Efrajim je moj prvi sin.« »Narodi, slušajte poruku od BOGA! Prenesite je u daleke pomorske zemlje. Pričajte: ‘Bog je rastjerao Izraelce. Ali, sad će ih opet skupiti i zbrinuti, kao pastir koji čuva svoje stado.’ Jer, BOG će osloboditi Jakovljev narod, izbaviti ljude iz ruku jačeg neprijatelja. A oni će se popeti na vrh Siona i tamo će glasno i veselo pjevati. Lica će im od radosti blistati zbog obilja BOŽJIH dobara. Veselit će se dobrom žitu i mladom vinu, maslinovom ulju, telićima i janjadi. Bit će im kao u dobro natopljenom vrtu, više neće malaksati od gladi. Djevojke će radosno plesati, a mladići i starci se s njima veseliti. Njihovu tugu u radost ću pretvoriti, pružit ću im utjehu, veselje umjesto žalosti. Osigurat ću obilje hrane za svećenike, a narod će uživati u mojim dobrima.« Tako je rekao BOG. No BOG je rekao i ovo: »Čuje se glas u Rami, naricanje i gorki plač. To Rahela plače za svojom djecom. Neutješna je, jer njih više nema.« Stoga, BOG kaže: »Prestanite plakati, obrišite suze, jer vaše će djelo biti nagrađeno. Narod će se vratiti iz neprijateljske zemlje. Tako je rekao BOG. Ima nade za vašu budućnost, kaže BOG, vaša će se djeca vratiti u svoju zemlju. Čuo sam Efrajima kako jeca: ‘Teško si me kaznio i sad sam naučio. Bio sam kao neukroćeno tele. Sad mi pomogni da ti se vratim, jer samo ti si moj BOG. Bio sam od tebe odlutao, ali sam se nakon toga pokajao. Kad sam došao k pameti, udarao sam se od žalosti. Trpim sram i poniženje zbog grijeha iz svoje mladosti.’« BOG kaže: »Moj dragi sin Efrajim, moje dijete ljubljeno! Kad god o njemu govorim, kad god ga se sjetim, srce mi čezne za njim i želim mu iskazati milost. Izraele, postavi sebi nove putokaze, znakove koji pokazuju put kući. Pogledaj put na kojem si sada, i sjeti se puta kojim si otišao. Vrati se, moja mladenko Izraele, vrati se u svoje napuštene gradove. Nevjerna kćeri, koliko ćeš još lutati, kad ćeš pronaći svoj put kući? No BOG stvara nešto novo na zemlji: žena će štititi muškarca .« BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: »Kad vratim blagostanje narodu Jude, opet će se po zemlji Judi i njenim gradovima govoriti: ‘Sveto brdo Sione, dome istine i pravde, neka te blagoslovi BOG!’ Ljudi će naseliti sve gradove Jude, a zemljoradnici i pastiri, što gone svoja stada, zajedno će u miru živjeti po cijeloj Judi. Ugasit ću žeđ iscrpljenih i utažiti glad slabih.« Tada sam se probudio i shvatio da sanjam, a moj je san bio tako ugodan. BOG kaže: »Dolazi vrijeme kada ću Izrael i Judu opet gusto naseliti ljudima i stokom. Kao što sam se nekad trudio da ih iskorijenim i slomim, da ih razorim, uništim i unesrećim, tako ću se sada truditi da ih ponovo zasadim i izgradim.« Tako je rekao BOG. Ljudi više neće govoriti: »Očevi su jeli kiselo grožđe, a njihovoj djeci trnu zubi.« Svatko će umrijeti za vlastiti grijeh. Zubi će trnuti onome tko sâm bude jeo kiselo grožđe. BOG kaže: »Dolazi vrijeme kad ću s narodom Izraela i narodom Jude sklopiti novi savez. Jer, raskinuli su savez koji sam sklopio s njihovim precima kad sam ih uzeo za ruku i izveo iz Egipta. Raskinuli su ga, iako sam bio njihov gospodar«, rekao je BOG. »A ovo je savez koji ću sklopiti s narodom Izraela za budućnost«, kaže BOG, »svoje ću pouke staviti u njih, urezati u njihova srca. Ja ću biti njihov Bog, a oni moj narod. Ljudi više neće morati poučavati svoje bližnje i rodbinu kako spoznati BOGA jer će me svi osobno poznavati, od najmanjeg do najvećega«, rekao je BOG. »To će se dogoditi jer ću im oprostiti krivnju i više neću pamtiti njihov grijeh.« On daje sunce da sjaji po danu, mjesec i zvijezde da svijetle noću. On podiže huku mora i valova, BOG Svevladar njegovo je ime. Ovako kaže BOG: »Sve dok traju sunce, mjesec, zvijezde i mora, postojat će i potomci Izraela. Bit će narod pod mojom skrbi.« BOG kaže: »Nikad neću odbaciti sve potomke Izraela iako su učinili puno zla. To se ne može dogoditi, kao što se nebesa ne mogu izmjeriti ni tajne podzemlja istražiti, kaže BOG.« »Dolazi vrijeme«, kaže BOG, »kad će Jeruzalem biti ponovo izgrađen za BOGA, sve od Hananelove kule pa do Ugaonih vrata. Mjerno uže bit će rastegnuto od Ugaonih vrata do brda Gareb, a potom će skretati prema mjestu zvanom Goa. Cijela dolina, gdje su se prije bacali leševi i pepeo sa žrtvenika, sva terasasta polja iznad potoka Kidron do ugla Konjskih vrata, koja gledaju na istok, bit će posvećeni BOGU. Grad više nikad neće biti iskorijenjen niti razrušen.« U desetoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije (osamnaeste godine vladavine Nabukodonosora), Jeremija je čuo poruku od BOGA. U to je vrijeme vojska babilonskoga kralja opkolila Jeruzalem, a prorok Jeremija bio je u zatvoru koji se nalazio u dvorištu palače judejskoga kralja. Tu ga je zatvorio judejski kralj Sidkija nakon što ga je pitao zašto je ovako prorokovao: »BOG kaže da će grad predati u ruke babilonskoga kralja. Nabukodonosor će zauzeti Jeruzalem, a judejski kralj Sidkija neće uspjeti pobjeći pred Babiloncima i sigurno će se morati predati babilonskom kralju. Razgovarat će s njim licem u lice i gledati ga vlastitim očima. Nabukodonosor će Sidkiju odvesti u Babilon, a Sidkija će ondje ostati, kaže BOG, dokle god sam ga odlučio kazniti. Čak i ako se budete borili protiv Babilonaca, nećete uspjeti.« Dok je bio u zatvoru, Jeremija je rekao: »Primio sam ovu poruku od BOGA: ‘Doći će Hanamel, sin tvog strica Šaluma. Tražit će od tebe da kupiš njegovu zemlju u Anatotu. Kao njegov najbliži rođak, imaš pravo i obvezu da je prvi kupiš.’« Tada me u zatvoru posjetio bratić Hanamel, kao što mi je najavio BOG. Rekao je: »Kupi moju zemlju u Anatotu, na području Benjaminovog plemena. Ti imaš pravo i obvezu otkupa kao rođak. Otkupi je za sebe.« Znao sam da je to bila poruka od BOGA. Kupio sam, dakle, zemlju u Anatotu, a svome bratiću Hanamelu odvagnuo sedamnaest srebrnjaka . Potpisao sam kupoprodajni ugovor zajedno sa svjedocima, zapečatio ga i izvagao srebro na vagi. Uzeo sam zapečaćeni primjerak ugovora, koji je sadržavao sve uvjete i odredbe kupoprodaje, kao i jedan primjerak bez pečata. Tada sam u nazočnosti svog rođaka Hanamela i svjedoka supotpisnika predao kupoprodajni ugovor na čuvanje Baruhu, Nerijevom sinu i Mahsejinom unuku. Sve sam to učinio pred svim Judejcima koji su bili smješteni u dvorištu stražarske kuće. Pred svima njima, rekao sam Baruhu da BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: »Uzmi ove dokumente, zapečaćeni i otvoreni ugovor. Stavi ih u glineni ćup da bi se dugo sačuvali. Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže da će se u ovoj zemlji opet kupovati kuće, polja i vinogradi.« Nakon što sam ugovor predao Baruhu, Nerijinom sinu, pomolio sam se BOGU: Gospodaru BOŽE! Ti si svojom silom i snagom načinio nebesa i zemlju. Za tebe ništa nije nemoguće. Vjerno iskazuješ ljubav tisućama ljudi, no kaznu izvršavaš čak i na potomcima onih koji su zgriješili. Veliki i silni Bože, čije ime je BOG Svevladar, veliki su tvoji planovi i moćna su tvoja djela. Vidiš sve što ljudi rade i svakome uzvraćaš prema tome kako je živio i što je radio. Ti pokazuješ znamenja i izvodiš čuda. Činio si to u Egiptu i nastavio si činiti sve do danas, u Izraelu i među svim ljudima. Tako si se proslavio, a slavan si još i danas. Svojom silom i snagom izveo si Izraelce iz Egipta uz pomoć znamenja i čuda koja su sve prestravila. Dao si im ovu zemlju. Još si se njihovim precima zakleo kako ćeš im osigurati zemlju kojom teče med i mlijeko. Oni su ušli u tu zemlju i zaposjeli je, ali te nisu slušali. Nisu se pokorili tvojim odredbama niti činili išta od svega što si im zapovjedio pa si na njih sručio svu ovu nesreću. A sada su neprijatelji opkolili grad i podižu opsadne nasipe. Zbog rata, gladi i bolesti, grad će pasti u ruke babilonske vojske, koja kreće u napad. Sada se pred tobom događa sve što si najavio da će se dogoditi. A ti mi ipak govoriš, Gospodaru BOŽE, da pred svjedocima kupim zemlju i platim u srebru iako će grad uskoro pasti u ruke Babiloncima. Tada je Jeremija čuo BOGA kako mu govori: »Ja sam BOG svih ljudi na svijetu. Zar je meni išta nemoguće? Zato BOG kaže: ‘Predat ću uskoro grad Babiloncima i babilonskom kralju Nabukodonosoru. Oni će ga zauzeti. Babilonci već napadaju i ući će u grad te ga spaliti do temelja. Izgorjet će sve kuće na čijim su krovovima prinosili tamjan Baalu i prinose pića drugim lažnim bogovima. To je izazvalo moj gnjev. Izraelci i Judejci od samih su početaka stalno činili zlo i izazivali moj gnjev štujući idole koje su sami napravili, kaže BOG. Od dana kada je sagrađen pa sve do danas, ovaj grad izaziva moju srdžbu i bijes. Zato ću ga ukloniti pred sobom. Uništit ću ga zbog svih zlih djela koja su počinili Izraelci i Judejci. Razbjesnili su me njihovi kraljevi i velikodostojnici, svećenici i proroci, cijeli narod Jude i stanovnici Jeruzalema. Okrenuli su mi leđa umjesto svoja lica. Iako sam ih uporno poučavao, nisu me slušali. Nisu usvojili ono što sam ih učio. U Hram, koji je meni posvećen, postavili su svoje odvratne idole i tako ga zagadili. Podigli su svetišta lažnom bogu Baalu u dolini Ben Hinom i ondje palili svoje sinove i kćeri lažnom bogu Moleku. Takvo što ja im nikad nisam zapovjedio. Nikad mi ne bi palo na pamet da ih potičem da rade takve gnjusobe i da navodim Judejce na grijeh.’ A o gradu za koji ljudi govore da će ga zauzeti babilonski kralj i uništiti ga ratom, glađu i bolestima, BOG Izraela kaže: ‘Skupit ću ih iz svih zemalja kamo sam ih protjerao u svome silnom bijesu i srdžbi. Dovest ću ih natrag i ovdje će opet mirno i sigurno živjeti. Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog. Dat ću im da budu jednodušni u mislima i djelima te da me zauvijek poštuju, za svoje dobro i dobro svoje djece. Sklopit ću s njima savez koji će vrijediti zauvijek. Nikad se više neću okrenuti od njih. Činit ću im dobro. Učinit ću da budu prožeti strahopoštovanjem prema meni, da se više ne bi okrenuli protiv mene. Radosno ću se brinuti za njih. Svim svojim srcem i dušom usadit ću ih u ovu zemlju.’ Jer, BOG kaže: ‘Kao što sam na njih sručio ovu strašnu nesreću, tako ću ih obasuti svim dobrima koja sam im obećavao. Vi danas govorite da je ova zemlja pusta i prazna, da nema ljudi ni životinja, da ju je zauzela babilonska vojska. Ipak, u njoj će se opet kupovati polja. Kupovat će se i plaćati polja, potpisivati kupoprodajni ugovori i udarati pečati pred svjedocima. Kupovat će se na području Benjaminovog plemena, u okolici Jeruzalema, po judejskim gradovima, gradovima u gorju, po brežuljcima na zapadu i u pustinji na jugu. Jer, ja ću ih vratiti kući.’« Tako je rekao BOG. Dok je Jeremija još bio zatvoren u dvorištu stražarske kuće, po drugi je put primio poruku od BOGA: »Ja sam BOG koji je stvorio zemlju. Ja sam joj dao oblik i svrhu. Moje je ime BOG i ja kažem: ‘Zovi me i ja ću se odazvati. Otkrit ću ti nedokučive stvari o kojima ništa ne znaš. Govori vam BOG Izraela: Porušili ste kuće u ovom gradu, čak i kraljevsku palaču, da tim materijalom učvrstite zidine Jeruzalema. Ispunili ste ih leševima da se zaštitite od Babilonaca. Dolaze muškarci da se bore protiv Babilonaca, i one porušene kuće bit će pune leševa. Ja ću ubiti mnoge ljude u ovom gradu jer sam se jako razljutio. Okrenuo sam se od vas zbog vaših zlih djela.’ Ali, ipak ću im poslije donijeti zdravlje i iscjeljenje. Opet će uživati u obilju, zdravlju i sigurnosti. Učinit ću da se Judejcima i Izraelcima ponovo počnu događati dobre stvari. Opet ću ih izgraditi kao nekad. Očistit ću ih od svake krivnje za grijeh, koji su počinili protiv mene, i oprostiti im sav grijeh i pobunu. Tada će mi ovaj grad biti na slavu, hvalu i čast pred svim narodima na zemlji, koji će čuti o svemu dobrom što sam ovdje učinio. Obuzet će ih strahopoštovanje zbog napretka koji donosim ovom gradu.« BOG kaže: »Na ovome mjestu, koje nazivate pustim, bez ljudi i životinja, po napuštenim judejskim gradovima i na praznim ulicama Jeruzalema opet će se čuti zvukovi veselja i radosti, glasovi mladenaca i ljudi koji donose darove zahvale u BOŽJI Hram. Pjevat će se: ‘Slava BOGU Svevladaru! BOG je dobar i njegova ljubav traje zauvijek.’ Zato što ću obnoviti zemlju i sve će opet biti kao prije«, rekao je BOG. BOG Svevladar kaže: »Ovo je mjesto sada pusto. Nema ni čovjeka ni životinje. Ali opet će biti ljudi po svim judejskim gradovima. Bit će pastira i bogatih pašnjaka, bit će stada sitne stoke da se na njima odmara. BOG kaže da će pastiri opet brojati stada svoje sitne stoke po brdskim područjima i zapadnim brežuljcima, u zapadnoj pustinji i u Benjaminovoj zemlji, u okolici Jeruzalema i po svim judejskim gradovima.« Tako je rekao BOG. BOG kaže: »Dolazi vrijeme kad ću ispuniti dobro obećanje koje sam dao Izraelcima i Judejcima. Dat ću da iz Davidove loze izraste dobar izdanak koji će u zemlju donijeti poštenje i pravdu. Tada će Juda biti spašena, a ljudi u Jeruzalemu živjet će u sigurnosti. Grad će se zvati: ‘BOG je naša pravda’.« Jer, BOG je rekao: »Uvijek će vladar iz Davidove loze sjediti na izraelskom prijestolju i uvijek će netko od svećenika Levita preda mnom, iz dana u dan, prinositi žrtve paljenice, žitne žrtve i žrtve slavljenice.« Jeremija je primio poruku od BOGA: »BOG kaže: ‘Ako možete raskinuti moj dogovor s danom i noći, da prestanu dolaziti u određeno vrijeme, onda se može raskinuti i moj sporazum s Davidom i Levitima pa više neće biti Davidovih nasljednika, da vladaju na njegovom prijestolju, ni svećenika da mi služe. No Davidovih potomaka i Levita bit će neprebrojivo mnoštvo. Bit će neizbrojivi kao zvijezde na nebu, kao zrnca pijeska na obali mora.’« Jeremija je primio i ovu poruku od BOGA: »Jesi li čuo što ljudi govore? Kažu: ‘BOG je odbacio Izraelce i Judejce koje je bio odabrao za sebe.’ Jasno je da ih preziru i da ih više nitko ne smatra pravim narodom.« No BOG kaže: »Sigurno je da imam sporazum s danom i noći te da sam odredio zakone koji upravljaju nebom i zemljom. Isto tako je sigurno da neću odbaciti Jakovljeve i Davidove potomke. Uvijek ću odabrati jednog od potomaka svoga sluge Davida da vlada Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim potomcima. Smilovat ću se svom narodu i vratiti im blagostanje.« Dok je babilonski kralj Nabukodonosor osvajao Jeruzalem i sva okolna mjesta, BOG je govorio Jeremiji. Nabukodonosor je napadao s cijelom svojom vojskom i vojskama svih naroda koji su bili pod njegovom vlašću. BOG Izraela rekao je Jeremiji da ide kod judejskoga kralja Sidkije i da mu kaže: »BOG ti poručuje da će grad predati u ruke babilonskoga kralja, a on će ga spaliti do temelja. Nećeš uspjeti pobjeći. Sigurno ćeš biti zarobljen i predan babilonskom kralju. Gledat ćeš ga svojim očima, razgovarati s njim i on će te odvesti te u Babilon. Sidkijo, kralju Jude, slušaj što ti BOG poručuje. BOG kaže da nećeš umrijeti od mača. Naprotiv, umrijet ćeš u miru. Kao što su ljudi palili pogrebne vatre u čast tvojih predaka, kraljeva koji su vladali prije tebe, tako će ih sada paliti u tvoju čast i naricati za tobom: ‘Jao, gospodaru!’ Dogodit će se tako kako sam rekao«, kazao je BOG. Prorok Jeremija judejskom je kralju Sidkiji vjerno prenio cijelu poruku u Jeruzalemu. Odvijalo se to dok je vojska babilonskoga kralja napadala Jeruzalem i druge judejske gradove koji se još nisu bili predali. Preostali su još samo Lakiš i Azeka, posljednji utvrđeni judejski gradovi. Nakon što je kralj Sidkija sa svim ljudima u Jeruzalemu sklopio sporazum o oslobađanju svih robova Hebreja , Jeremija je čuo BOGA kako mu govori. Svi su trebali osloboditi svoje muške i ženske robove Hebreje. Nitko više nije smio zadržati sunarodnjake Judejce u ropstvu. Svi velikodostojnici, kao i obični ljudi, obvezali su se poštovati ovaj sporazum. Složili su se da će otpustiti svoje robove te da im oni više neće morati služiti. Tako su oslobodili sve robove. Ali poslije, svi su se predomislili i ponovo prisilili svoje bivše robove na ropstvo. A Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »BOG Izraela kaže: ‘Kad sam vaše pretke izveo iz Egipta, gdje su bili robovi, sklopio sam s njima savez. Rekao sam im: »Sedme godine morate pustiti na slobodu svoje robove Hebreje. Otpustite ih iz službe nakon što su vam služili šest godina.« No vaši me preci nisu poslušali, nisu obratili pažnju na ono što sam govorio. Vi ste se nedavno promijenili i ispravno postupili oslobodivši svoje sunarodnjake. Čak ste sklopili sporazum u mojoj prisutnosti, u Hramu koji je meni posvećen. A sad ste se predomislili. Pokazali ste da me ne poštujete kad ste svoje bivše robove prvo oslobodili, a potom ponovo vratili u službu i prisilili na ropstvo.’« Stoga, BOG kaže: »Niste me poslušali i niste oslobodili svoje sunarodnjake. Zato ja sada vama proglašavam slobodu, kaže BOG, slobodu da poginete od mača, bolesti i gladi. Svi će narodi na zemlji biti zgroženi kad to vide. Ljudi su u mojoj prisutnosti presjekli žrtveno tele napola i zakleli se hodajući između polovica ubijene životinje. No sporazum su prekršili i nisu se pridržavali njegovih odredbi. Sad ću ih predati njihovim neprijateljima. Sve judejske i jeruzalemske velikodostojnike i dužnosnike, dvorske službenike , svećenike i sve Judejce, koji su prošli između polovica rasječenog teleta, predat ću ubojitim neprijateljima. Njihovim će se tijelima hraniti ptice i divlje zvijeri. A judejskoga kralja Sidkiju i njegove dužnosnike predat ću neprijateljima koji ih žele ubiti. Izručit ću ih vojsci babilonskoga kralja iako je napustila Jeruzalem. Izdat ću zapovijed, kaže BOG, i vratiti Babilonce na ovaj grad. Napast će ga, osvojiti i spaliti do temelja. Uništit ću sve judejske gradove i pretvoriti ih u pustoš bez ljudi.« U vrijeme vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »Idi u obitelj Rekabovih potomaka i pozovi ih u BOŽJI Hram. Uvedi ih u jednu od hramskih prostorija i ponudi vinom.« I tako sam u Hram doveo Jaazaniju, koji je bio sin jednoga drugog Jeremije i Habasinijin unuk, njegovu braću i sinove, i cijelu obitelj Rekabovaca. Uveo sam ih u sobu sljedbenika Božjeg čovjeka Hanana, koji je bio Jigdalijin sin. Ta je prostorija bila iznad sobe Maaseje, Šalumovog sina, koji je u Hramu služio kao čuvar vrata, te odmah pored sobe drugih važnih službenika. Stavio sam pred Rekabovce vrčeve pune vina i čaše pa sam im rekao da piju. No oni su odgovorili: »Mi ne pijemo vino. Tako nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Rekao nam je da mi i naši potomci nikad ne smijemo piti vino. Također, naredio nam je da ne smijemo graditi kuće, sijati polja, saditi vinograde niti posjedovati išta od toga. Rekao nam je da uvijek živimo samo u šatorima kao beduini, kako bismo dugo živjeli u zemlji. Poštovali smo sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Nikad nismo pili vino, i to je vrijedilo za sve nas, za naše žene, sinove i kćeri. Nismo gradili kuće, nemamo vinograde, njive ni usjeve. Živjeli smo u šatorima i izvršavali sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab. No kad je babilonski kralj Nabukodonosor napao ovu zemlju, rekli smo: ‘Hajdemo u Jeruzalem i sklonimo se ondje pred babilonskom i aramejskom vojskom.’ Tako smo ostali u Jeruzalemu.« Tada je Jeremija čuo poruku od BOGA: »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje Judejcima i stanovnicima Jeruzalema: ‘Zašto ne naučite od ovih ljudi da mi budete poslušni?’, kaže BOG. ‘Jonadab, Rekabov sin, zapovjedio je svojim potomcima da ne piju vino i oni se toga drže. Poštuju zapovijed svog pretka i nikad ne piju vino. A ja sam vama uporno govorio i ponavljao, ali vi niste slušali. Stalno sam vam slao svoje sluge proroke koji su vam govorili da trebate odustati od zlog načina života i početi činiti dobro. Govorili su vam da ne slijedite druge bogove, da ih ne štujete i ne poslužujete. Ako me budete slušali, živjet ćete u zemlji koju sam dao vama i vašim precima u posjed. No niste obraćali pažnju na moje riječi, niste me poslušali. Jonadabovi potomci slušaju zapovijedi svog pretka, a moj narod mene odbija poslušati.’ Stoga, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: ‘Sručit ću na Judejce i stanovnike Jeruzalema sva zla za koja sam rekao da će im se dogoditi. Govorio sam im, ali nisu slušali. Zvao sam ih, ali nisu se odazvali.’« Tada je Jeremija rekao Rekabovcima: »BOG Svevladar, Bog Izraela, vam poručuje: ‘Pokorili ste se zapovijedima svog pretka Jonadaba. Držali ste se svega što vam je rekao i izvršili sve što vam je naredio.’ Zato vam BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Jonadab, Rekabov sin, uvijek će imati potomke koji će mi služiti.’« U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »Uzmi svitak i na njemu napiši sve što sam ti rekao o Izraelu , Judi i svim drugim narodima, od trenutka kad sam ti počeo govoriti, u vrijeme Jošijine vladavine, pa sve do danas. Možda će Judejci odustati od svoga zlog načina života kad čuju kakve im sve nesreće spremam. Ako tako učine, oprostit ću im sve njihove grijehe i krivnju.« Jeremija je pozvao Baruha, Nerijinog sina, kao pisara. Jeremija je govorio redom sve što mu je BOG rekao, a Baruh je to zapisivao na svitak. Zatim je Jeremija rekao Baruhu: »Nije mi dopušteno ići u BOŽJI Hram. Stoga, idi ti i pročitaj BOŽJE poruke sa svitka pred svim ljudima koji će se okupiti u BOŽJEM Hramu na dan posta. Pročitaj pred Judejcima iz svih judejskih gradova sve što si zapisao onako kako sam ti rekao. Možda će BOG čuti njihove molitve pa će oni odustati od svojih zlih djela. Jer, BOG je objavio da je silno ljut na svoj narod.« I tako je Baruh, Nerijin sin, učinio sve što mu je zapovjedio prorok Jeremija. U BOŽJEM je Hramu javno pročitao sa svitka sve što je poručio BOG. U petoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, u devetome mjesecu, narod je bio pozvan na post pred BOGOM. Vrijedilo je to za sve stanovnike Jeruzalema, kao i za sve ljude koji su mogli doći u Jeruzalem iz drugih judejskih gradova. Baruh je čitao Jeremijine riječi iz svitka pred svim ljudima koji su se okupili u Hramu. Stajao je u Gemarijinoj sobi u gornjem dvorištu, ispred Novih vrata Hrama. Gemarija je bio sin visokog službenika Šafana. Kad je Mikaja, Gemarijin sin i Šafanov unuk, čuo sve BOŽJE poruke pročitane sa svitka, spustio se iz Hrama u kraljevsku palaču. Ušao je u sobu kraljevskog tajnika, gdje su sjedili visoki dvorski dužnosnici: tajnik Elišama, Delaja — Šemajin sin, Elnatan — Akborov sin, Gemarija — Šafanov sin, Sidkija — Hananijin sin, kao i drugi kraljevski službenici. Mikaja im je ispričao sve što je Baruh javno pročitao iz svitka. Nato su dužnosnici k Baruhu poslali čovjeka po imenu Jehudi, a on je bio Netanijin sin, Šelemijin unuk i Kušijev praunuk. Jehudi je rekao Baruhu: »Ponesi svitak iz kojeg čitaš i pođi sa mnom.« Baruh, Nerijin sin, uzeo je svitak i otišao s Jehudijem kod dužnosnika. Rekli su mu: »Sjedi i čitaj!« I Baruh im je pročitao svitak. Kad su sve čuli, pogledali su se u strahu. Rekli su Baruhu: »Moramo o svemu ovome izvijestiti kralja.« Pitali su ga: »Reci nam, kako si sve to zapisao? Je li ti Jeremija diktirao?« »On mi je sve govorio, a ja sam zapisivao tintom na svitak«, rekao je Baruh. Tada su dužnosnici rekli Baruhu: »Ti i Jeremija morate se sakriti. Nitko ne smije znati gdje se nalazite.« Svitak su uzeli i spremili u sobu tajnika Elišame. Potom su kroz dvorište otišli kod kralja i sve mu ispričali. Kralj je poslao Jehudija po svitak, a on ga je donio iz sobe tajnika Elišame. Čitao ga je pred kraljem i svim dužnosnicima koji su stajali oko njega. Bio je deveti mjesec i kralj je sjedio u zimskom dijelu palače. Pred njim je u maloj peći gorjela vatra. Čim bi Jehudi pročitao tri ili četiri stupca iz svitka, kralj ih je odsjekao pisarskim nožićem i bacio u vatru. Tako je, dio po dio, spalio cijeli svitak. Kad su kralj i njegovi službenici čuli sve te poruke, nisu se nimalo uplašili. Nisu na sebi razderali odjeću niti pokazali bilo koji drugi znak tuge i kajanja. Iako su Elnatan, Delaja i Gemarija molili kralja da ne spali svitak, nije ih htio poslušati. Naprotiv, zapovjedio je Jerahmeelu, koji je pripadao kraljevskoj obitelji, te Seraji — Azrielovom sinu i Šelemiji — Abdeelovom sinu, da privedu pisara Baruha i proroka Jeremiju. No nisu ih pronašli jer ih je BOG sakrio. Nakon što je kralj spalio svitak, na koji je Baruh zapisao sve što mu je Jeremija govorio, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »Uzmi drugi svitak i na njemu napiši sve ono što je pisalo na svitku koji je spalio judejski kralj Jojakim. A judejskom kralju Jojakimu reci da mu BOG poručuje: ‘Spalio si svitak jer je pisalo da će babilonski kralj sigurno doći, razoriti ovu zemlju i pobiti sve ljude i životinje.’ Stoga, o judejskom kralju Jojakimu BOG kaže: ‘Neće imati nasljednika koji će vladati na Davidovom prijestolju. Kad umre, njegov leš bit će bačen, ostavljen da leži na dnevnoj vrućini i noćnoj hladnoći. Kaznit ću njega i njegovu djecu, kao i njegove službenike, zbog njihovih zlih djela. Učinit ću da se na njih, i na stanovnike Jeruzalema i na Judejce, sruči sva nesreća koju sam najavio jer me nisu htjeli slušati.’« Tada je Jeremija uzeo drugi svitak i predao ga pisaru Baruhu, Nerijinom sinu. Dok je Jeremija govorio, Baruh je zapisivao sve one riječi koje su pisale na svitku što ga je spalio judejski kralj Jojakim. I dodao je još mnoge slične poruke. Babilonski je kralj Nabukodonosor postavio Jošijinog sina Sidkiju za judejskoga kralja umjesto Jojakina , Jojakimovog sina. No Sidkija i njegovi službenici, kao ni cijeli judejski narod, nisu obraćali pažnju na BOŽJE poruke koje je prenosio prorok Jeremija. Kralj je Sidkija poslao svoje izaslanstvo kod Jeremije. Jehukal — Šelemijin sin i svećenik Sefanija — Maasejin sin, zamolili su proroka: »Pomoli se za nas našem BOGU.« Tada Jeremija još nije bio u zatvoru i slobodno se kretao među ljudima. Babilonci su tijekom opsade Jeruzalema čuli da faraonova vojska dolazi iz Egipta. Prekinuli su opsadu i otišli se boriti protiv egipatske vojske. A Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »BOG Izraela kaže: Jehukale i Sefanijo, prenesite ovu poruku judejskom kralju Sidkiji koji vas je poslao da tražite moje vodstvo: ‘Faraonova vojska, koja ti dolazi upomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat. Babilonci će opet doći i napasti ovaj grad, zauzet će ga i spaliti do temelja. BOG kaže da se ne zavaravate misleći da će Babilonci otići i da se neće vratiti, jer to se neće dogoditi. Čak i da uspijete poraziti cijelu babilonsku vojsku, koja vas napada, još uvijek biste ostali ranjenici koji bi izašli iz svojih šatora i zapalili grad.’« Babilonska vojska udaljila se od Jeruzalema da bi se suprotstavila faraonovoj vojsci. Jeremija je tada krenuo iz Jeruzalema i uputio se na područje Benjaminovog plemena. Želio je primiti svoj udio pri podjeli obiteljskog imanja. No kad je stigao do Benjaminovih vrata u Jeruzalemu, zaustavio ga je stražar. Bio je to Jirija, Šelemijin sin i Hananijin unuk. Optužio je Jeremiju da želi prebjeći Babiloncima. »To nije istina«, odgovorio je Jeremija, »ne želim se pridružiti Babiloncima.« No Jirija nije htio slušati, nego ga je uhitio i priveo kraljevskim vlastima. Oni su bili bijesni na Jeremiju. Dali su ga istući i zatvoriti u kuću kraljevskog tajnika Jonatana, koja je bila pretvorena u zatvor. Stavili su Jeremiju u podrumsku ćeliju, gdje je ostao zatvoren dugo vremena. Kasnije je kralj Sidkija poslao po njega. Doveli su ga u palaču, a kralj ga je nasamo pitao: »Imaš li kakvu poruku od BOGA?« »Imam poruku«, rekao je Jeremija. »Bit ćeš izručen kralju Babilona.« A onda je Jeremija pitao kralja Sidkiju: »Što sam učinio? Za što sam kriv pred tobom, pred tvojim službenicima ili pred narodom, da sam završio u zatvoru? Gdje su sada tvoji proroci koji su govorili da babilonski kralj neće napasti ni tebe ni tvoju zemlju? A sada me, molim te, poslušaj, moj gospodaru kralju. Ponizno te molim da me ne šalješ natrag u kuću tajnika Jonatana jer ću ondje sigurno umrijeti.« Kralj je Sidkija zapovjedio da Jeremiju stave pod stražu u dvorište palače. Svaki je dan dobivao kruh iz Pekarske ulice, sve dok u cijelom gradu nije ponestalo kruha. Tako je Jeremija ostao pod stražom, u dvorištu palače. Jeremija je govorio pred cijelim narodom, a to je čulo i nekoliko kraljevskih službenika. Bili su to Šefatija — Matanov sin, Gedalija — Pašhurov sin, Jukal — Šelemijin sin i Pašhur — Malkijin sin. Prorok je javno rekao: »BOG kaže da će svatko tko ostane u ovom gradu poginuti od mača, gladi ili bolesti. A tko se preda Babiloncima, uspjet će sačuvati svoj život. BOG poručuje: ‘Jeruzalem će sigurno pasti u ruke vojske babilonskoga kralja. On će osvojiti grad.’« Kad su službenici judejskoga kralja čuli što Jeremija govori, rekli su kralju: »Tog čovjeka treba pogubiti jer svojim riječima obeshrabruje vojnike koji su još preostali u gradu, kao i sve ostale. Jeremija se ne zalaže za dobrobit ovog naroda, nego za propast.« »Postupite s njim kako želite«, odgovorio im je kralj Sidkija. »Ne mogu vas u tome spriječiti.« Jeremiju su konopima spustili u praznu cisternu koja je pripadala kraljevom sinu Malkiji i nalazila se u stražarskom dvorištu. U njoj nije bilo vode, već samo mulj u koji je Jeremija utonuo. Ebed Melek, Etiopljanin , koji je bio službenik u kraljevskoj palači, čuo je kada su Jeremiju spustili u cisternu. Kralj je Sidkija sjedio na Benjaminovim vratima. Ebed Melek izašao je iz palače i otišao kralju. Rekao mu je: »Moj gospodaru kralju, ovi su ljudi loše postupili bacivši proroka Jeremiju u praznu cisternu. Ondje će umrijeti od gladi jer u gradu ponestaje hrane.« Kralj je zapovjedio Etiopljaninu Ebed Meleku: »Uzmi sa sobom trojicu ljudi i izvucite proroka Jeremiju iz cisterne prije nego što umre.« Ebed Melek je poveo ljude sa sobom. Prvo su otišli u prostoriju ispod skladišta kraljevske palače i uzeli odande stare krpe i iznošenu odjeću te ih konopcima spustili dolje, Jeremiji u cisternu. Etiopljanin Ebed Melek rekao je Jeremiji: »Podmetni ove krpe pod pazuhe da te užad ne povrijedi«, a Jeremija je tako i učinio. Izvukli su ga konopima iz cisterne. Ostao je pod stražom u dvorištu palače. Kralj je Sidkija zapovjedio da mu dovedu proroka Jeremiju kod trećeg ulaza u BOŽJI Hram. Kralj mu je rekao: »Pitat ću te nešto, a ti mi odgovori i nemoj ništa prešutjeti.« A Jeremija je rekao Sidkiji: »Ako ti sve kažem, vjerojatno ćeš me ubiti. Ako ti dam savjet, nećeš me poslušati.« Tada se kralj Sidkija tajno zakleo Jeremiji: »Zaklinjem se BOGOM, koji nam daje dah života, neću te ubiti i neću te predati onima koji te žele ubiti.« Jeremija je rekao Sidkiji: »BOG Svevladar, Bog Izraela, ti poručuje: ‘Samo ako se predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, preživjet ćeš. U tom slučaju grad neće biti spaljen, a ti i tvoja obitelj ostat ćete na životu. Ako se ne predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, Jeruzalem će zauzeti Babilonci i spaliti ga do temelja, a ti nećeš uspjeti pobjeći.’« No kralj je Sidkija rekao Jeremiji: »Bojim se Judejaca koji su prebjegli na stranu babilonske vojske. Strah me da ću biti predan njima na milost i nemilost.« »Babilonci te neće predati Judejcima«, odgovorio je Jeremija. »Samo poslušaj BOŽJU poruku, koju ti prenosim, i sve će biti dobro. Preživjet ćeš. No, ako se odbiješ predati, BOG mi je pokazao što će se dogoditi s tobom. Sve žene, koje ostanu u palači judejskoga kralja, bit će odvedene i predane dužnosnicima babilonskoga kralja. Te žene izrugivat će te pjesmom: ‘Prevarili su te najbliži prijatelji, na prijevaru su te nadvladali. A sad, kad ti noge tonu u mulj, svi su te redom napustili.’ Sve tvoje žene i djeca bit će izručeni Babiloncima. Ni ti im nećeš uspjeti pobjeći. Zarobit će te babilonski kralj, a grad će biti sav u plamenu.« Tada je Sidkija rekao Jeremiji: »Ako želiš ostati živ, nemoj da itko sazna za naš razgovor. Ako kraljevski službenici dočuju da smo razgovarali, pa te pod prijetnjom smrti zatraže da im prepričaš sve što si rekao kralju i što je kralj rekao tebi, ti im reci: ‘Molio sam kralja da me ne šalje natrag u zatvor ispod Jonatanove kuće. Umro bih da sam se tamo morao vratiti.’« I, zaista, svi su kraljevski službenici ispitivali Jeremiju o njegovom razgovoru s kraljem. On im je odgovarao kako ga je uputio kralj. Ostavili su ga na miru i nitko nije saznao o čemu su kralj i prorok razgovarali. A Jeremija je ostao zatvoren u dvorištu kraljevske palače sve do dana kad je Jeruzalem osvojen. U devetoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije, u desetome mjesecu, babilonski je kralj Nabukodonosor s cijelom svojom vojskom krenuo na Jeruzalem i opkolio ga. Potrajalo je to do jedanaeste godine Sidkijine vladavine, do devetog dana u četvrtome mjesecu, kad su probijene gradske zidine. Na Srednjim su se gradskim vratima okupili svi visoki dužnosnici babilonskoga kralja. Bili su tu Nergal Šareser — Samgar, Nebo Sarsekim — Rabsaris, Nergal Šareser — Rabmag i svi ostali službenici babilonskoga kralja. Kad su judejski kralj Sidkija i njegovi vojnici vidjeli što se događa, počeli su noću bježati iz grada. Izašli su kroz kraljev vrt na vrata, između dva zida, i krenuli u pustinju. No babilonska je vojska krenula u potjeru za njima. Uhvatili su Sidkiju na ravnici kod Jerihona. Zarobili su ga i odveli pred kralja Nabukodonosora u Riblu, u zemlju Hamat. Nabukodonosor mu je ondje izrekao presudu. Babilonski je kralj u Ribli pred Sidkijom pogubio njegove sinove i sve vodeće Judejce. Zatim mu je dao iskopati oči, okovao ga brončanim lancima i odveo u Babilon. Babilonci su zapalili kraljevsku palaču i kuće stanovnika grada te porušili zidine Jeruzalema. Zapovjednik kraljevske straže, Nebuzaradan, u Babilon je poveo, kao zarobljenike, sve koji su ostali u gradu, kao i one koji su se već predali kralju Nabukodonosoru. U Judeji je ostavio samo najsiromašnije ljude, koji nisu ništa posjedovali, pa im je dao da obrađuju vinograde i polja. A babilonski je kralj Nabukodonosor u vezi Jeremije izdao naredbu zapovjedniku kraljevske straže Nebuzaradanu: »Nađi ga i dobro se pobrini za njega. Nemoj mu nauditi. Daj mu sve što traži.« Tada su zapovjednik kraljevske straže Nebuzaradan, Nebušazban — Rabsaris, Nergal Šarezer — Rabmag i ostali dvorski službenici babilonskoga kralja poslali po Jeremiju i izvukli ga iz zatvora u dvorištu palače. Povjerili su ga na brigu Gedaliji , Ahikamovom sinu i Šafanovom unuku. Gedalija ga je sa sobom odveo kući pa je tako Jeremija ostao među svojim narodom u Judeji. Ranije, dok je bio zatvoren u dvorištu palače, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »Idi i reci Etiopljaninu Ebed Meleku da mu BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Sručit ću sada na ovaj grad nesreću koju sam najavio. Ništa se dobro neće dogoditi. Ispunit ću svoja obećanja tebi pred očima. No tebe ću spasiti, kaže BOG. Nećeš biti predan ljudima od kojih strahuješ. Spasit ću te. Nećeš poginuti od mača. U ratu ćeš sačuvati svoj život, a samo zbog toga što si mi vjerovao’, rekao je BOG.« Nakon što ga je Nebuzaradan pronašao u Rami i oslobodio, Jeremija je čuo kako mu govori BOG. Zapovjednik kraljevske straže našao ga je ondje, okovanog među drugim zarobljenicima iz Jeruzalema i Jude, koji su bili na putu za Babilon. Rekao je Jeremiji: »Tvoj je BOG najavio da propast dolazi na ovo mjesto. Sada je to ostvario, kao što je i rekao. Sve vam se to dogodilo zato što ste griješili protiv BOGA i niste ga slušali. Ja ću ti sad skinuti okove s ruku. Ako želiš u Babilon, možeš ići sa mnom. Brinut ću se o tebi. Ako ne želiš ići, ne moraš. Pogledaj, cijela zemlja leži pred tobom. Možeš ići kamo želiš. Ili se vrati kod Gedalije, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka, kojega je babilonski kralj postavio za upravitelja nad judejskim gradovima. Zadrži se kod njega i ostani među svojim narodom ili idi kamo misliš da trebaš ići.« Tada je Nebuzaradan dao Jeremiji dar, opskrbio ga s nešto hrane i pustio da ode. Jeremija je otišao u Mispu kod Gedalije, Ahikamovog sina. Zadržao se kod njega među narodom koji je ostao u zemlji. Nešto judejskih zapovjednika i vojnika, koji se nisu predali Babiloncima, ostalo je na ruralnim područjima nakon što je razoren Jeruzalem. Čuli su da je babilonski kralj postavio Gedaliju, Ahikamovog sina, za svog namjesnika u zemlji. Povjerio mu je brigu o najsiromašnijim muškarcima, ženama i djeci, koji nisu bili odvedeni u Babilon. Oni su došli Gedaliji u Mispu. Pred Gedaliju su stupili Išmael — Netanijin sin, Johanan — Kareahov sin, Seraja — Tanhumetov sin, Efajevi sinovi iz Netofe, Jaazanija, čiji otac je iz Maake, i još nekolicina ljudi. Gedalija, Ahikamov sin i Šafanov unuk, dao im je svoju riječ. Rekao je: »Nemojte se bojati služiti Babiloncima. Nastanite se u zemlji i služite babilonskom kralju. Tako će vam biti dobro. Ostat ću u Mispi da vas zastupam pred Babiloncima koji dođu, a vi pravite vino, sakupljajte plodove i radite ulje. Spremite urod u posude za pohranu i mirno živite u svojim gradovima.« Judejci, koji su bili u Moabu, Amonu, Edomu i drugim okolnim zemljama, također su čuli da je babilonski kralj ostavio nešto naroda u Judi te da je nad njima postavio svog namjesnika Gedaliju, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka. Vratili su se u Judu iz svih zemalja u koje su bili prisiljeni otići. Okupili su se kod Gedalije u Mispi i nakupili obilje plodova berbe i žetve. Johanan, Kareahov sin, i svi judejski vojni zapovjednici, koji su ostali na ruralnim područjima, došli su u Mispu kod Gedalije. Rekli su mu: »Znaš li da je amonski kralj Baalis poslao Netanijinog sina Išmaela da te ubije?« No Gedalija, Ahikamov sin, nije im povjerovao. Tada je Johanan, Kareahov sin, nasamo razgovarao s Gedalijom u Mispi. Govorio mu je: »Dopusti da ubijem Išmaela, Netanijinog sina. Nitko za to neće saznati. Ako te ubije, svi Judejci, koji su sada okupljeni oko tebe, bit će raspršeni. Nestat će i ono malo što je preostalo od judejskog naroda.« No Gedalija, Ahikamov sin, rekao je Kareahovom sinu Johananu: »Nemoj to učiniti. Krivo govoriš o Išmaelu.« U sedmom je mjesecu u Mispu stigao Išmael, Netanijin sin i Elišamin unuk. Bio je kraljevskog porijekla i jedan od visokih kraljevskih službenika. Došao je kod Gedalije, Ahikamovog sina, s desetoricom svojih ljudi. Tijekom zajedničkog obroka u Mispi, Išmael, Netanijin sin, i njegovi ljudi ubili su Gedaliju, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka. Mačem su pogubili čovjeka kojeg je babilonski kralj postavio za svog namjesnika u Judeji. Išmael je tada poubijao i sve Judejce koji su bili uz Gedaliju u Mispi, kao i babilonske vojnike koji su se ondje zatekli. Dan nakon Gedalijinog ubojstva, dok još nitko o tome nije ništa znao, skupina od osamdeset ljudi iz gradova Šekema, Šila i Samarije stigla je u Mispu. Imali su obrijane brade, nosili poderanu odjeću i namjerno ranjavali svoja tijela. Išli su u BOŽJI Hram da prinesu žitne žrtve i tamjan. Išmael, Netanijin sin, krenuo je iz Mispe prema njima plačući. Susreo ih je i rekao: »Dođite kod Gedalije, Ahikamovog sina.« Kad su ušli u grad, Išmael, Netanijin sin, i njegovi ljudi su ih poubijali, a njihova tijela pobacali u jamu za vodu. Desetorica su se ipak izvukla rekavši Išmaelu: »Nemoj nas ubiti! Dat ćemo ti svoje zalihe pšenice, ječma, ulja i meda. Pokazat ćemo ti gdje su skrivene.« Išmael se suzdržao da i njih ne ubije. A jama, gdje je Išmael pobacao tijela ubijenih ljudi, zapravo je bila veliki spremnik za vodu koji je davno iskopao judejski kralj Asa. Na taj je način bio osigurao zalihe vode u slučaju da se grad nađe pod opsadom izraelskoga kralja Baaše. No Išmael, Netanijin sin, napunio je spremnik tijelima ubijenih ljudi. Išmael je zarobio sve ljude koji su preostali u Mispi, a koje je Nebuzaradan, zapovjednik kraljevske straže, povjerio na brigu Gedaliji, Ahikamovom sinu. Među njima su bile i kraljeve kćeri. Išmael je sa svojim zarobljenicima krenuo prema zemlji Amonaca. No Johanan, Kareahov sin, i svi vojni zapovjednici, koji su bili uz njega, čuli su za zločin koji je učinio Išmael, Netanijin sin. Krenuli su sa svim svojim ljudima u borbu protiv njega. Sustigli su ga kod velikoga gradskog bazena za vodu u Gibeonu. Svi su se Išmaelovi zarobljenici razveselili kad su vidjeli Johanana, Kareahovog sina, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim. Tako su se svi ljudi, koje je Išmael zarobio i poveo sa sobom iz Mispe, pridružili Johananu, Kareahovom sinu. A Išmael, Netanijin sin, uspio je s osmoricom svojih ljudi pobjeći od Johanana i otići kod Amonaca. Johanan, Kareahov sin, i vojni zapovjednici, koji su bili s njim, preuzeli su sve Išmaleove zarobljenike koje je poveo iz Mispe nakon što je ubio Gedaliju, Ahikamovog sina. Bilo je tu vojnika, žena, djece i kraljevskih službenika. Johanan ih je doveo natrag iz Gibeona. Strahovali su pred Babiloncima. Bojali su se njihove kazne za Išmaleovo ubojstvo Gedalije, Ahikamovog sina, kojeg je babilonski kralj postavio za svog namjesnika u Judeji. Stoga su odlučili krenuti u Egipat. Putem su se zaustavili u Gerut Kimhamu pokraj Betlehema. Ondje su se okupili svi vojni zapovjednici te Johanan — Kareahov sin, i Jezanija — Hošajin sin, kao i cijeli narod, od prvog do zadnjega. Otišli su kod proroka Jeremije i rekli mu: »Molimo te, poslušaj nas. Pomoli se našem BOGU za sve nas preživjele. Nekad nas je bilo mnogo, ali kao što vidiš, preostala nas je još samo nekolicina. Neka nam tvoj BOG objavi kamo trebamo ići i što trebamo raditi.« »Razumio sam vas«, odgovorio im je prorok Jeremija. »Molit ću se vašem BOGU, kao što ste tražili. Reći ću sve što vam poruči BOG. Ništa neću zatajiti.« Tada su oni rekli Jeremiji: »Ako ne napravimo sve što nam tvoj BOG poruči preko tebe, neka BOG istinito i pošteno svjedoči protiv nas. Poslušat ćemo svoga BOGA, kojem te šaljemo, bez obzira na to svidi li nam se njegova poruka ili ne. Bit će nam dobro kad se pokorimo svome BOGU.« Deset dana kasnije Jeremija je čuo BOŽJU poruku. Pozvao je Johanana — Kareahovog sina, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim. Tražio je da se svi okupe, od prvog do zadnjega. Rekao im je: »BOG Izraela, kojem ste me poslali sa svojim molbama, poručuje: ‘Ako se okrenete i ostanete u ovoj zemlji, izgradit ću vas. Neću vas uništiti. Kao biljku ću vas posaditi, a ne iščupati. Žao mi je zbog nesreće koju sam vam donio. Bojite se babilonskoga kralja, ali ne morate ga se bojati. Ne morate pred njim strahovati, jer ja sam uz vas’, kaže BOG. ‘Spasit ću vas i osloboditi od njega. Smilovat ću vam se pa će se i on smilovati. Pustit će vas da živite u svojoj zemlji.’ Ali, ako nastavite govoriti: ‘Nećemo ostati u ovoj zemlji’, tada nećete poslušati svoga BOGA. No, ako kažete: ‘Idemo živjeti u Egipat. Ondje nećemo iskusiti rat ni glad, niti čuti zvuk ratnih truba’, onda poslušajte, vi preostali Judejci, što vam poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: ‘Ako odlučite ići u Egipat i ondje se nastanite kao stranci, stići će vas mač kojeg se toliko bojite. U Egiptu će vas pratiti glad od koje strahujete. Ondje ćete umrijeti. Svi koji odluče ići u Egipat i nastane se ondje, poginut će u ratu, umrijeti od gladi i bolesti. Nitko neće preživjeti. Nitko neće uspjeti izbjeći nesreću koju ću sručiti na njih.’ Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Kao što su se moj gnjev i srdžba sručili na stanovnike Jeruzalema, tako ću biti bijesan na sve vas koji idete u Egipat. Ljudi će se užasavati i zgražavati nad vama. Proklinjat će vas, koristiti kao kletvu i ismijavati. Nikad više nećete vidjeti Judu.’ Vi, preživjeli Judejci, BOG vam poručuje: ‘Ne idite u Egipat.’ Danas vas upozoravam. Vi, vođe, zaveli ste cijelu zajednicu po cijenu vlastite propasti. Poslali ste me da idem k vašem BOGU. Tražili ste da za vas molim našeg BOGA. Rekli ste: ‘Što god naš BOG objavi, tako ćemo učiniti.’ Ja sam vam danas objavio njegovu poruku, ali vi ga ne slušate. Niste poslušali ništa od onoga što vam je BOG poručio preko mene. Stoga, budite sigurni da ćete u Egiptu umrijeti od mača ili gladi ili bolesti. A vi želite otići i živjeti ondje kao stranci.« Jeremija je svim okupljenim ljudima rekao sve što je poručio njihov BOG. Prenio je cijelu poruku s kojom ga je poslao njihov BOG. No Azarija — Hošajin sin, Johanan — Kareahov sin i drugi, bili su drski i oholi. Rekli su Jeremiji: »Lažeš! Naš BOG nije te poslao da nam govoriš: ‘Nemojte ići živjeti kao stranci u Egipat.’ Šalje te Baruh, Nerijin sin. On te potiče da budeš protiv nas. Želi da padnemo u ruke Babiloncima, da nas pobiju ili odvedu u zarobljeništvo u Babilon.« Tako Johanan, vojni zapovjednici i svi drugi ljudi nisu poslušali BOGA pa nisu ostali u Judi. Kareahov sin Johanan i svi vojni zapovjednici poveli su preostale Judejce u Egipat. Odveli su sve ljude koji su se iz drugih zemalja vratili živjeti u Judu te sve muškarce, žene, djecu, kraljeve kćeri i one koje je Nebuzaradan, zapovjednik kraljevske straže, povjerio na brigu Gedaliji, Ahikamovom sinu i Šafanovom unuku. Također, poveli su sa sobom proroka Jeremiju i Baruha, Nerijinog sina. Nisu slušali BOGA. Stigli su u egipatski grad Tahpanes. U Tahpanesu Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »Uzmi u ruke veliko kamenje i ukopaj ga u glinu pločnika od cigle, koji vodi do ulaza u faraonovu službenu zgradu u Tahpanesu. Učini to dok te gledaju neki od Judejaca. Reci im da BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Poslat ću po svog slugu, babilonskoga kralja Nabukodonosora. Postavit ću njegovo prijestolje na kamenje koje sam ovdje ukopao, a on će tu podići svoj kraljevski šator. Doći će i napasti Egipat. Donijet će smrt onima koji su određeni za smrt. Zarobit će one koji su određeni za zatočeništvo. I donijet će rat onima koji su određeni da poginu od mača. Zapalit će hramove egipatskih bogova, spaliti ih i odnijeti njihove kipove. Očistit će Egipat kao što pastir čisti svoj ogrtač od buba i trunja. Nakon toga, neozlijeđen će otići. Porazbijat će posvećene stupove u hramu boga Sunca i spaliti hramove egipatskih božanstava.’« Jeremija je čuo poruku za sve Judejce, koji su živjeli u Egiptu, po gradovima Migdol, Tahpanes i Memfis, te na jugu zemlje. BOG Svevladar, Bog Izraela, poručio im je: »Vidjeli ste propast koju sam sručio na Jeruzalem i sve druge judejske gradove. Danas su to samo puste ruševine. Uništeni su zbog zloće svojih stanovnika. Izazvali su moj bijes prinoseći žrtve drugim bogovima za koje prije nisu znali ni oni, ni vi, ni vaši preci. Ipak, stalno sam slao svoje sluge proroke koji su im govorili da ne čine gadosti koje toliko mrzim. Ali oni ih nisu slušali, nisu na njih obraćali pažnju. Nisu odustajali od svoje zloće. I dalje su prinosili žrtve drugim bogovima. Zato se moj gnjev sručio na judejske gradove i jeruzalemske ulice, i spalio ih. Pretvorio sam ih u puste ruševine, a takvi su i danas. Zato vam sada BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Zašto sebi nanosite takvo strašno zlo? Donosite propast Judejcima, svim muškarcima i ženama, djeci i dojenčadi. Nitko neće preživjeti. Zašto izazivate moj bijes izrađujući idole? Zašto palite žrtve drugim bogovima? Sad, kad živite kao stranci u Egiptu, uništit ćete sami sebe. Navući ćete na sebe prokletstvo i porugu drugih naroda na zemlji. Zar ste zaboravili krivnju svojih predaka, grijeh judejskih kraljeva i kraljica? Jeste li zaboravili što ste vi i vaše žene radili u Judi i po ulicama Jeruzalema? Do danas se nitko od Judejaca nije pokajao. Nisu pokazali da me poštuju i nisu slijedili moj nauk. Nisu se držali odredbi zakona koji sam dao vama i vašim precima.’ Zato BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: ‘Odlučio sam vam nanijeti zlo. Uništit ću cijeli narod Jude. Pobit ću sve preostale Judejce koji su došli živjeti u Egipat. Svi ćete ovdje nastradati. Od prvog do zadnjega, poginut ćete od mača ili umrijeti od gladi. Ljudi će vas proklinjati, zgražavati se nad vašom sudbinom, psovati vas i vrijeđati. One, koji su došli živjeti u Egipat, kaznit ću kao što sam kaznio Jeruzalem. Stradat će od mača, gladi i bolesti. Nitko neće preživjeti. Nitko neće uspjeti pobjeći niti vratiti se u Judu. Čeznut će da se vrate, ali tek će se nekoliko bjegunaca vratiti u svoju zemlju.’« U to je vrijeme puno naroda iz Jude živjelo u Patrosu, južnom dijelu Egipta. Mnoge su žene prinosile žrtve drugim bogovima, a njihovi su muževi znali za to. Svi oni poručili su Jeremiji: »Nećemo te poslušati iako tvrdiš da govoriš u BOŽJE ime. Činit ćemo kako smo obećali božici zvanoj Kraljica Neba. Palit ćemo joj žrtve i izlijevati prinose pića. Tako smo prije činili, tako su radili naši preci, naši kraljevi i službenici po judejskim gradovima i ulicama Jeruzalema. Uvijek smo imali hrane u izobilju, bilo nam je dobro i ništa loše nije nam se događalo. Ali otkad smo prestali paliti žrtve i izlijevati prinose pića Kraljici Neba, siromašni smo i ljudi umiru od mača i gladi.« Tada su žene rekle: »Naši su muževi znali da palimo žrtve i izlijevamo prinose pića Kraljici Neba te da pravimo kolačiće u njenom obliku. Oni su nam sve to odobravali.« Jeremija se potom obratio cijelom narodu, i muškarcima i ženama koji su mu to poručili, te rekao: »BOG se sjetio žrtava koje ste palili po judejskim gradovima i jeruzalemskim ulicama. Nije zaboravio što ste radili vi i vaši preci, vaši kraljevi i službenici, cijeli narod. BOG nije više mogao podnositi vašu zloću i gnjusobe koje ste činili. Zato vam je zemlja danas pusta i prazna, zato je drugi proklinju. Sve je to zbog toga što ste palili žrtve idolima i griješili protiv BOGA. Niste slušali BOŽJI glas niti slijedili njegova učenja. Niste se držali njegovih uredbi ni propisa. Zato vas je snašla ova nesreća koja i danas traje.« Jeremija je dalje govorio cijelom narodu, a naročito ženama: »Poslušajte BOŽJU poruku, svi vi Judejci u Egiptu. BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Vi i vaše žene kažete da ćete ispuniti ono što ste obećali. Rekli ste da ćete činiti kako ste obećali, da ćete paliti žrtve i izlijevati prinose pića Kraljici Neba. Samo naprijed! Održite svoja obećanja, izvršite svoje zavjete!’ No, Judejci u Egiptu, slušajte što govori BOG: ‘Zaklinjem se svojim slavnim imenom’, kaže BOG, ‘ni jedan Judejac u cijelom Egiptu više se neće zaklinjati mojim imenom. Nitko više neće izgovoriti: »Zaklinjem se BOGOM.« Pratim sve što rade Judejci, ali ne zato da ih blagoslovim, već da im naudim. Svi Judejci u Egiptu stradavat će od mača i umirati od gladi, sve dok nitko ne ostane. Malo je onih koji će preživjeti i pobjeći iz Egipta u Judu. Tada će svi Judejci, koji su došli u Egipat živjeti kao stranci, znati čija riječ vrijedi, moja ili njihova. A ovo će vam biti znak’, kaže BOG, ‘Kaznit ću vas ovdje u Egiptu pa ćete biti sigurni da se moje prijetnje ispunjavaju.’ Stoga, BOG kaže: ‘Faraona Hofru, egipatskoga kralja, prepustit ću neprijateljima koji ga žele ubiti, kao što sam i judejskoga kralja Sidkiju prepustio babilonskom kralju Nabukodonosoru, neprijatelju koji mu je htio oduzeti život.’« U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, prorok Jeremija izgovorio je ovu poruku Baruhu, Nerijinom sinu. Baruh je zapisao na svitak sve što je rekao Jeremija: »Baruše, BOG je Izraela o tebi rekao ovo: ‘Govorio si: Kako sam jadan! BOG je dodao žalost na moju bol. Umoran sam od patnje i ne nalazim odmora.’« Zato mi je BOG rekao: »Jeremijo, ovo reci Baruhu: ‘Po cijeloj ću zemlji srušiti što sam izgradio, iščupati što sam posadio. Svi će doživjeti patnju i užas. Nemoj očekivati da ćeš biti iznimka. Ali, kamo god budeš išao, sačuvat ću tvoj život kao nagradu tebi’«, rekao je BOG. Jeremija je primio BOŽJE poruke o raznim narodima. Ovo je poruka o Egiptu i o vojsci egipatskoga kralja, faraona Neka. Kad su bili kod grada Karkemiša, na rijeci Eufrat, porazio ih je babilonski kralj Nabukodonosor. Bilo je to u četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina. »Pripremite svoje male i velike štitove, i spremno u bitku krenite! Upregnite konje! Uđite u bojna kola! Zauzmite položaje, stavite kacige! Naoštrite koplja, navucite oklope! Ma što ja to među vojskom vidim? Sve ih je strah, vojnici se povlače. Ratnici su poraženi, bježe, ne osvrću se, svuda vlada užas«, tako kaže BOG. »Ni najbrži ne uspijevaju pobjeći, ni ratnici se ne mogu izvući. Na sjeveru, pokraj Eufrata, svi će posrnuti i pasti. Ali, tko to dolazi poput Nila, kao nabujala rijeka? To se Egipat poput Nila diže, kao da riječna bujica nadire. Kaže: ‘Dići ću se i zemlju poplaviti, u njima uništiti gradove i ljude.’ Konji, naprijed u bitku! Pojurite sva bojna kola! Neka ratne postrojbe marširaju. Kušani i Pućani sa štitovima, Lidijci, opremljeni lukovima! Ovo je dan kad se BOG Svevladar osvećuje svojim neprijateljima. Njegov mač će klati dok se ne nasiti, dok svoju žeđ za krvlju ne utaži. Jer, BOG Svevladar prinosi žrtvu, na sjeveru, pokraj rijeke Eufrat. Egipte , popni se na Gilead, sakupi puno ljekovitih trava. Ipak, uzalud sabireš lijekove, ništa ti više pomoći ne može. Narodi će te čuti kako plačeš , tvoji vapaji ispunit će zemlju. Ratnik će se s ratnikom sudarati, obojica će zajedno posrtati.« Prorok Jeremija primio je poruku od BOGA da će babilonski kralj Nabukodonosor napasti Egipat: »Objavi ovu poruku u Egiptu. Proširi vijest po gradu Migdolu, razglasi u Memfisu i Tahpanesu. Reci: ‘Spremi se za nadolazeći rat, jer mač već ubija ljude oko tebe.’ Egipte, zašto bježi tvoj bog Apis? Zašto ne stoji tvoji bik-bog? Jer, BOG ga je oborio. On čini da mnogi posrću, jedan preko drugoga padaju. Govorit će: ‘Ustajte! Vraćamo se! Idemo među svoje ljude, vratimo se u domovinu. Jer, neprijatelj nas nadjačava. Pobjegnimo od njegovog mača!’ Faraonu, kralju Egipta, dajte nadimak: ‘Galamdžija koji je propustio svoju priliku.’« A ovako poručuje Kralj, ime mu je BOG Svevladar: »Zaklinjem se životom, doći će moćni vladar. Bit će kao brdo Tabor među manjim brdima, kao planina Karmel što se diže iznad mora. Egipćani, spremite se za progonstvo. Memfis će biti potpuno razoren, u ruševinama ležati, opustošen. Egipat je kao lijepa, mlada krava, ali je napadaju ose sa sjevera. A egipatski plaćeni vojnici su poput ugojene teladi, svi će se okrenuti i pobjeći, napad ne mogu izdržati. Dolazi dan njihove propasti, uskoro će svi biti kažnjeni. Egipat bježi kao zmija i sikće, neprijatelj mu je sve bliže. U napad idu sjekirama, navalit će kao drvosječe.« A BOG kaže: »Posjeći će sve egipatske šume iako su stabla mnogobrojna. Jer, vojnici nadiru kao skakavci, nemoguće ih je prebrojati. Egipat će biti osramoćen, od naroda sa sjevera poražen.« BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: »Kaznit ću Amona , boga grada Tebe. Kaznit ću faraona i cijeli Egipat, sve njihove bogove i kraljeve. Kazna će stići sve one koji se pouzdaju u faraonovu moć. Prepustit ću ih neprijateljima koji ih žele ubiti. Predat ću ih babilonskom kralju Nabukodonosoru i njegovim službenicima. A poslije, Egipat će opet biti nastanjen, kao i u prošlim vremenima«, rekao je BOG. »Zato se nemoj bojati, moj slugo, Jakovljev narode. Nemoj strahovati, Izraele. Oslobodit ću te iz daleke zemlje, iz zarobljeništva tvoje potomke. Vratit će se Jakovljev narod, uživati mir i sigurnost, neprijatelji ga više neće zastrašivati.« BOG dalje kaže: »Jakovljev narode, moj slugo, ne boj se, jer ja sam uvijek uz tebe. Potpuno ću uništiti sve narode među koje sam vas protjerao, ali vas neću potpuno uništiti. Kaznit ću vas koliko zaslužujete, no nećete proći nekažnjeno.« Prije nego što je faraon napao grad Gazu, prorok Jeremija čuo je BOŽJU poruku o Filistejcima. BOG je rekao: »Na sjeveru se podižu silne vode, doći će kao bujica koja sve preplavljuje. Svu će zemlju prekriti kao poplava, gradove i njihove stanovnike. Ljudi će zapomagati, pomoć tražiti, cijelo će stanovništvo jadikovati. Svi će čuti topot konjskih kopita, bojna kola i tutnjavu kotača. Očevi se neće vratiti po svoju djecu, toliko će biti obeshrabreni. Došao je dan propasti Filistejaca, nestat će svi koji vole Tir i Sidon. Jer, BOG planira uništiti Filistejce, potomke pridošlica s otoka Krete. Ljudi će u Gazi od žalosti glave brijati, u Aškelonu će potpuno umuknuti. A vi, preostali potomci Anakovi , do kada ćete se od žalosti ranjavati?« Vi, Filistejci, kažete: »BOŽJI maču, ti ne staješ. Kad ćeš se već jednom umiriti? Vrati se u svoje korice! Smiri se i otpočini!« Ali kako da se BOŽJI mač umiri kada mu je BOG dao zadatak? Zapovijeda mu da napadne grad Aškelon i primorje. BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje o zemlji Moab: »Teško ljudima u gradu Nebo , sve će im biti uništeno. Grad Kirjataim bit će pokoren, zauzet, a njegova čvrsta utvrda razrušena. Nitko se više neće diviti Moabu. Neprijatelj je već u Hešbonu, sprema Moapcima nesreću. Kažu: ‘Dokrajčimo ovaj narod!’ Grade Madmene, i ti ćeš biti uništen, mačem već prijeti neprijatelj. Slušajte povike iz Horonaima: ‘Metež, razaranje i propast! Moab će biti potpuno razoren, djeca će vrištati i tražiti spas.’ Da, Moapci se uspinju i plaču, idući putem u grad Luhit. I putem dolje za Horonaim krikovi boli i patnje se čuju. Bježite! Svoje živote spašavajte! Premda će vam životi postati kao grmići u pustinji. Uzdaš se u svoje radove i bogatstvo pa ćeš i ti biti osvojen i pokoren. Kemoš će biti zarobljen i odveden, zajedno sa svojim svećenicima i službenicima. Razarač će napasti svaki grad, ni jedan mu neće izbjeći. Dolina će biti uništena, visoravan razorena, BOG je to najavio, tako će se i dogoditi. Pospite sol po moapskim poljima jer zemlja će biti prazna pustinja. Opustjet će moapski gradovi, nitko u njima neće živjeti. Proklet bio tko nemarno obavlja BOŽJE djelo. Proklet bio tko ne ubije njegove neprijatelje. Moab je oduvijek bio u miru. Mirovao je kao vino u bačvi koje se ne pretače iz vrča u vrč. Moab nikad nije bio prognan, zato je uvijek ostao isti, kao vino nepromijenjenog okusa i mirisa.« Ali, sada BOG kaže: »Uskoro šaljem u Moab ljude koji će iz tih vinskih vrčeva sve izliti, isprazniti ih i u komadiće skršiti.« Tada će se Moapci postidjeti zbog svog lažnoga boga Kemoša. Bit će osramoćeni kao Izraelci kad su se oslanjali na svog idola, tele u Betelu. »‘Kako možete reći, Moapci, da ste hrabri i prekaljeni ratnici? Moab će biti uništen, kao i svi njegovi gradovi. Najbolji mladići nestat će u pokolju’, kaže Kralj, imena BOG Svevladar. Sve je bliže propast Moaba, uskoro će ga zadesiti nesreća. Žalite za njim, svi njegovi susjedi, plačite, svi koji ste ga poznavali. Recite: ‘Slomila se moćna vladarska palica, nestala je moapska slava i moć.’ Vi, stanovnici grada Dibona, siđite sa svoga počasnog mjesta. Vrijeme je da sjednete u prašinu. Razarač dolazi na Moab, porušit će sve vaše utvrde. Vi, stanovnici grada Aroera, stanite pored puta i gledajte! Kad vidite muškarce ili žene da bježe iz Moaba, pitajte ih: ‘Što se događa?’ ‘Moab je pokoren i osramoćen’, odgovorit će, ‘Naričite i plačite zbog toga!’ Objavite na rijeci Arnon da je cijeli Moab razoren. Kažnjeni su stanovnici visoravni, osuđeni gradovi Holon, Jahsa i Mefat. Kazna je stigla i u druge gradove, Dibon, Nebo i Bet Diblataim. Kažnjeni su građani gradova Kirjataim, Bet Gamul i Bet Meon. Ni Kerijot ni Bosra nisu pošteđeni. Osuda je pala svuda po Moabu, na gradove koji su blizu i daleko. Pokorena je snaga Moaba, sva njegova moć je slomljena.« Tako kaže BOG. Neka Moab bude pijan jer je mislio da je iznad BOGA. Neka se sad u svojoj bljuvotini valjaju, neka im se ljudi izruguju i smiju. Moapci, Izraelce ste izrugivali iako ih nikad niste zatekli u krađi. S podsmijehom ste ih spominjali, smatrali se boljima od njih. Napustite svoje gradove, Moapci, nastanite se među stijenama. Budite kao golubica što gradi gnijezdo visoko na litici kraj ponora. Čuli smo za moapsku oholost, za njihov ponos i umišljenost, veliku nadmenost i bahatost. BOG kaže: »Poznajem sav Moabov bezobrazluk, znam za njegova hvalisanja i laži. Zato tugujem zbog moapske zemlje i nad sudbinom Moabaca plačem, zbog svih onih ljudi iz Kir Heresa . Izvore u Jazeru, plačem za tobom. Lozo iz Sibme, tvoje grane sve do mora su se pružale, dosezale daleko do grada Jazera. Ali razarač se na tebe sručio, na tvoje plodove i grožđe. Nestala je svaka radost i veselje iz plodnih moapskih voćnjaka. Zaustavio sam vino što teče iz preše, nema pjevanja dok grožđe se gazi. Čuje se vika, ali to nisu zvuci veselja.« »Vape za pomoć građani Hešbona i Elealea. Zapomaganje se čuje sve do grada Jahasa. Stanovnici Soara čuju njihove jauke, zvuk seže sve do gradova Horonaim i Eglat Šelišija. Presušile su vode Nimrima. Zaustavit ću Moapce da više ne prinose žrtve u poganskim svetištima i da ne pale žrtve pred svojim bogovima«, kaže BOG. »Moje je srce tužno kao zvuk frule koja svira tužaljke na pogrebu. Tugujem za Moabom i ljudima iz Kir Heresa. Bogatstvo, koje su stekli, oduzeto im je. Svi su obrijali glave i brade. Po rukama urezuju duboke rane. Svi nose tkanine za žalovanje. Po cijelom Moabu, na svim krovovima i gradskim trgovima, čuju se samo tužaljke i oplakivanje. Jer, razbio sam Moab kao bezvrijedni vrč«, kaže BOG. »Moab je razoren. Ljudi plaču i jadikuju. Moab je pokoren i osramoćen. Svi mu se izruguju. Njegova je sudbina zastrašujuća svim okolnim narodima.« A BOG kaže: »Gledajte! Kao orao raširenih krila, jedan narod obrušit će se na Moab. Svi će gradovi biti zauzeti, obrambene tvrđave osvojene. Drhtat će srca moapskih ratnika kao da su žene u trudovima. Moapski narod bit će uništen jer su mislili da su iznad BOGA.« BOG upozorava: »Stanovnici Moaba, čekaju vas strah i užas, jame i zamke. Tko pobjegne od užasa, upast će u jamu. Tko izađe iz jame, uhvatit će se u zamku. Jer, vrijeme je izvršenja Moabove kazne. Ljudi se u Hešbon sklanjaju, iscrpljeni bjegunci bez snage. No vatra se podiže i širi iz Hešbona, požar kreće iz Sihonovoga grada . Proždire moapske poglavare, ubija ponos oholog naroda. Teško tebi, Moabe! Nestaje narod boga Kemoša. Odvedeni su tvoji sinovi i kćeri, zarobljeni su i odvedeni. Ali ipak ću jednom opet vratiti blagostanje u Moab«, kaže BOG. Ovdje završava proroštvo o osudi zemlje Moab. Evo što BOG poručuje Amoncima: »Amonci, nemaju li Izraelci sinove koji će naslijediti zemlje svojih predaka? Zašto je narod, koji štuje boga Milkoma, upao i zaposjeo zemlju Gad , naselio se po njenim gradovima?« BOG kaže: »Ali, sada dolazi vrijeme obračuna, kad će se blizu Rabe u Amonu začuti bojni poklič napadača. Ostat će samo pusti brežuljak sa spaljenim naseljima uokolo. Tada će Izrael zemlju preoteti onima koji su je njemu oteli.« Tako je rekao BOG. »Plači, Hešbone, uništen je grad Aj! Naričite glasno, sela oko Rabe! Navucite tkaninu za žalovanje i gorko jecajte, po gradu se bezumno rastrčite. Jer, neprijatelj odvodi boga Milkoma, skupa sa svećenstvom i slugama. Buntovnici, zašto se hvalite svojim plodnim dolinama? Samo se u svoja dobra pouzdajete, nitko vas neće napasti, mislite. Dovest ću na vas užas odasvud«, kaže Gospodar, BOG Svevladar. »Svi ćete bježati na sve strane, nitko vas više neće okupiti. Ali poslije ću opet obnoviti mir i blagostanje u Amonu«, kaže BOG. BOG Svevladar rekao je Edomcima: »Zar više nema mudrosti u Temanu? Jesu li nestali svi pametni savjeti? Je li razboritost netragom iščezla? Bježite i sakrijte se, ljudi iz Dedana, jer došlo je vrijeme da kaznim Ezavljeve potomke. Berači grožđa s loze redom beru, ali uvijek nešto ostave na trsu. Čak i kada kradljivci dođu po noći, uzimaju samo koliko im treba. No ja ću Ezavljeve potomke posve ogoliti, razotkrit ću sva njihova skrovišta. Više se neće moći preda mnom skrivati, izgubit će svu djecu, obitelj i susjede. Ostavite svoju siročad, ja ću ih držati na životu. A vaše udovice mogu se osloniti na mene.« Jer, BOG kaže: »Kaznu moraju snositi i oni koji nisu krivi. Dakle, Edome, sigurno nećeš ostati nekažnjen. Morat ćeš ispiti čašu Božjega gnjeva. Zaklinjem se samim sobom«, kaže BOG Svevladar, »Bosra i svi okolni gradovi postat će pustoš i ruševine. Ljudi će se nad njima zgražavati, vrijeđati ih i spominjati u svojim kletvama.« BOG je poslao glasnika s porukom, a ja sam čuo Božju poruku narodima: »Okupite se za napad na Edom! Pripremite se za bitku!« »Edomci, bit ćete najmanji od naroda, učinit ću da vas drugi preziru. Drugi su pred vama strahovali pa vas je zanio vlastiti ponos. Živite u pećinama i procijepima stijena, na stjenovitim planinskim vrhovima. No čak da si sagradite dom na visini orlovskoga gnijezda, i tad bih vas strmoglavio«, kaže BOG. »Edom će biti opustošen. Svi će se prolaznici zgražavati, čuditi nad njegovom sudbinom. Nitko tu više neće živjeti niti putovati. Bit će kao onda kad sam razorio Sodomu, Gomoru i sve obližnje gradove«, kaže BOG. »Napast ću vas kao lav koji iz jordanske guštare jurne na obližnje stado na pašnjaku. Tako ću i ja vas protjerati iz vaše zemlje i smijeniti vaše poglavare. Jer, meni nitko nije ravan. Nitko me ne može izazvati. Nitko od njihovih vođa ne može mi se suprotstaviti.« Stoga, čujte što BOG planira protiv Edoma, što je odlučio protiv stanovnika Temana. Odvući će ih dječaci pastiri, Edomci će se zgroziti nad svojom sudbinom. Na zvuk pada Edoma, zemlja će zadrhtati, krik Edomaca čut će se do Crvenog mora. Gledajte! Kao orao raširenih krila, jedan će se narod oboriti na Bosru. Svi edomski ratnici bit će puni straha, kao žena koja upravo rađa. Ovo je poruka o gradu Damasku: »Gradovi Hamat i Arpad su u metežu jer su stanovnici čuli loše vijesti. Obuzeti strahom, zabrinuti i nemirni, kao more koje se ne može umiriti. Grad Damask postao je slab, ljudi su spremni za bijeg, uhvatila ih je panika. Obuzela ih je tjeskoba i bol, kao da su žene u trudovima. Damask je bio slavan, sretan grad pa ga ljudi sada teško napuštaju. Po gradskim trgovima padat će mladići i svi će ratnici tada poginuti«, kaže BOG Svevladar. »Zapalit ću požar na zidinama Damaska. Vatra će progutati utvrde Ben Hadada .« O plemenu Kedar i o vladarima Hasora , koje je porazio babilonski kralj Nabukodonosor, BOG je rekao: »Krenite u napad na pleme Kedar! Uništite narod koji živi na istoku. Vojnici će im uzeti šatore i stada, otet će im šatorske zavjese i opremu. Vojska će im odvesti sve deve. Vojnici u napadu ispuštat će bojni poklič: ‘Užas odasvud!’ Bježite! Živote spašavajte! Stanovnici Hasora, nađite duboke spilje u kojima ćete živjeti.« Tako vam poručuje BOG. »Jer, Nabukodonosor, babilonski kralj, smišlja kako da vas napadne i porazi.« »Ustanite i krenite u napad na narod koji živi u miru i spokoju«, kaže BOG. »Njihovi gradovi nemaju vrata ni zidine. Žive sami, bez ikoga u blizini. Njihove deve bit će vam nagrada, mnoštvo njihovih stada, vaš plijen. Rastjerat ću ih na sve strane svijeta, one koji režu kosu na sljepoočnicama. Dovest ću na njih propast sa svih strana«, kaže BOG. »Hasor će postati jazbina šakala i ostati pustoš, zauvijek. Nitko u tome mjestu više neće živjeti, nitko se ondje više neće naseliti.« Već na početku vladavine judejskoga kralja Sidkije, Jeremija je primio BOŽJU poruku za narod Elama . BOG Svevladar poručuje: »Uskoro ću uništiti elamske strijelce, najmoćnije oružje njihove vojske. Dovest ću na Elam četiri vjetra, zapuhat će s četiri kraja neba. Rastjerat ću Elamce na sve strane svijeta, bit će prognanici među svim narodima. Razbit ću ih pred njihovim neprijateljima, pred onima koji ih žele ubiti. Sručit ću na njih nevolju i jad, osjetit će moj bijes«, kaže BOG. »Slat ću na njih mačeve dok ih sve ne dokrajče. Zavladat ću Elamom«, kaže BOG, »uništiti njihove kraljeve i poglavare. Ipak, kasnije ću opet«, kaže BOG, »vratiti u Elam mir i blagostanje.« Ovo je BOŽJA poruka o Babilonu koju je objavio prorok Jeremija: »Svim narodima obznanite, dignite signalnu zastavu i razglasite! Ništa ne prešućujte, već javno recite: ‘Babilon će biti pokoren! Njihov bog Bel bit će osramoćen, a bog Marduk u prah smrvljen. Svi babilonski idolski kipovi bit će prezreni i srušeni.’ Jer, Babilon će napasti narod sa sjevera, opustošit će zemlju i sve rastjerati. Pobjeći će odande i čovjek i životinja.« BOG kaže: »U to vrijeme vratit će se u svoju zemlju narod Izraela, zajedno s narodom Jude. Plačući, tražit će svog BOGA. Pitat će gdje je put za Sion. Krenut će tamo i jedan drugome reći: ‘Združimo se opet sa svojim BOGOM. Sklopimo s njim vječni savez koji nikad nećemo zaboraviti.’« »Moj je narod lutao kao izgubljene ovce, njihovi pastiri zaveli su ih na stranputicu. Lutali su po brdima i planinama, zaboravili gdje im je dom. Tko ih je našao, taj ih je prožderao. Njihovi su neprijatelji govorili: ‘Nismo krivi mi, već oni.’ Oni su griješili protiv BOGA. Trebali su uz njega vjerno ostati, uz svoje istinsko mjesto odmora, uz BOGA kojem su i njihovi preci vjerovali. Bježite iz Babilona! Izađite iz zemlje Babilonaca! Idite naprijed, kao ovnovi predvodnici. Jer, pokrećem protiv Babilona moćan savez sjevernih naroda. Oni će se svrstati u bojne redove, napasti i osvojiti Babilon. Njihove su strijele kao vješti ratnici koji nikad u borbi ne promaše. Babilon će biti potpuno opljačkan, vojnici će sve odnijeti«, kaže BOG. Okrali ste moju zemlju pa ste sad ponosni i sretni. Kao tele na pašnjaku skačete, kao pastusi, ržete i njištite. No vaš majčinski grad bit će osramoćen, sramit će vas se vaša domovina. Bit će posljednja među narodima, sama divljina i suha pustinja. Zbog BOŽJEGA gnjeva, nitko ondje neće živjeti, zemlja će vam biti napuštena. Tko god bude pored Babilona prolazio, bit će zgrožen, u čudu i nevjerici zbog takvoga strašnog razaranja. Spremite se za napad na Babilon. Gađajte, strijelci! Ne štedite strijele. Jer, Babilon je protiv BOGA griješio. Svud uokolo podignite bojni poklič. Grad se predaje, zidine i kule se ruše. Jer, BOG ga sada kažnjava. Osvetite se tom gradu, učinite mu kako je on činio drugima. Uništite sve babilonske sijače i žeteoce koji mašu srpom. Pred napadom neprijatelja bježe babilonski zatočenici. Kući idu, svaki u svoju zemlju. Izraelci su kao stado ovaca koje su lavovi rastjerali. Prvo ih je proždirao asirski kralj, a onda im Nabukodonosor glodao kosti. Stoga, BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: »Kaznit ću babilonskoga kralja i njegovu zemlju kao što sam prije kaznio kralja Asirije. A Izrael ću vratiti na njegove pašnjake. Napasat će se po gori Karmel i u Bašanu, uživati po brdima Efrajima i Gileada.« BOG kaže: »U to vrijeme neće biti krivnje u Izraelu, nestat će sav grijeh Judejaca. Jer, oprostit ću preostalima koje na životu budem ostavio.« BOG kaže: »Napadni zemlju Merataim, kreni na stanovnike Pekoda. Sve ih pobij i potpuno uništi, kako sam naredio, učini.« Cijelom zemljom širi se zvuk bitke, sve odjekuje od velikog razaranja. Slomljen je i skršen Babilon, malj cijelog svijeta! Narodi se zgražaju što je Babilon ruševina. Zamku sam ti, Babilone, postavio, a ti si se, ne znajući, u nju upleo. Borio si se protiv BOGA, no sad si uhvaćen i svladan. BOG je otvorio svoja skladišta oružja i izvadio naoružanje svoga gnjeva. Jer, Gospodar, BOG Svevladar, ima posla u zemlji Babilonaca. Navalite na Babilon sa svih strana, razvalite žitnice i sve uništite! Poslažite leševe kao snopove žita, neka iza vas nitko živ ne ostane. Pobijte babilonske mladiće, neka budu zaklani kao bikovi. Teško njima na dan njihovog poraza, došlo je vrijeme da budu kažnjeni. Ljudi bježe iz Babilona i dolaze na Sion. Objavljuju osvetu našeg BOGA, osvetu za razaranje njegova Hrama. »Pozovite strijelce u napad na Babilon, neka ga okruže svi koji znaju napeti lûk. Neka se utabore oko cijeloga grada, i neka ne daju da itko pobjegne. Babilonu se vraća zlo koje je učinio, naplaćuju mu se njegova djela. Jer, oholo je prezirao BOGA, rugao se Svetinji Izraela. Zato će svi babilonski mladići popadati po gradskim trgovima i svi će ratnici tada izginuti«, kaže BOG. »Ustajem protiv tebe, oholi grade«, kaže Gospodar, BOG Svevladar. »Jer, došao je dan tvoje kazne. Vrijeme je za ispaštanje. Oholi Babilon posrnut će i pasti, nitko ga neće moći pridići. Zapalit ću vatru u njihovim gradovima, plamen će progutati sve uokolo.« BOG Svevladar poručuje: »Narodi Izraela i Jude su potlačeni. Neprijatelj ih je zarobio, drži ih čvrsto i ne pušta. Ali njihov je zaštitnik moćan, ime mu je BOG Svevladar. On će ih braniti, donijeti mir zemlji, ali ne i stanovnicima Babilona.« BOG kaže: »Uništi mačem Babilon i njegove građane! Uništi kraljevske službenike! Uništi babilonske mudrace! Uništi lažne proroke! Neka se vidi da su lude. Uništi ratnike! Neka umru od straha. Uništi konje i bojna kola! Uništi strane vojnike plaćenike! Neka svi vojnici postanu kao žene! Uništi sve babilonske riznice! Njihova će blaga biti opljačkana. Uništi babilonske vode! Neka sve presuše! Jer, to je zemlja puna idola i idolima zaluđenih ljudi. Zato će Babilon naseliti zvijeri, živjet će ondje hijene i nojevi. Nikad više tu neće stanovati ljudi, bit će pusto, u sve naraštaje. Kao što sam razorio Sodomu i Gomoru i uništio susjedne gradove«, kaže BOG, »tako ni ovdje više nitko neće živjeti, čovjek se ovdje više neće naseliti.« Evo, stiže vojska sa sjevera, silan narod i mnogo kraljeva. Dižu se iz svih krajeva zemlje. Naoružani su lukovima, strijelama i kopljima, okrutni su, nemaju milosti. Dolaze u mnoštvu, na konjima, čuju se kao da more huči. Već su raspoređeni u bojne redove, spremni da te napadnu, babilonski narode. Kad je kralj Babilona čuo za njih, onemoćao je, ukočio se od straha. Obuzeo ga je nemir i bol, kao da je žena koja rađa. »Kao lav iz guštare pokraj rijeke Jordan, koji jurne na stado na zelenom pašnjaku, tako ću i ja Babilonce napasti, u trenu ih iz zemlje protjerati. Koga da odaberem za vladara? Pa meni nitko nije ravan. Nitko me ne može izazvati, njihovi vođe ne mogu mi se suprotstaviti.« Stoga, čujte što BOG planira protiv Babilona, što je odlučio protiv zemlje Babilonaca. Odvući će ih dječaci pastiri, Edomci će se zgroziti nad svojom sudbinom. Kad padne Babilon, zemlja će zadrhtati. Njegove krikove čut će svi narodi. BOG kaže: »Podići ću razorni vjetar na Babilon, oluja će raznijeti stanovnike Kaldeje . Poslat ću im strance, poput vjetra koji odnosi pljevu, da razaraju i pustoše zemlju. Vojske će opkoliti i napasti grad na dan babilonske nesreće. Babilonci neće stići nategnuti lûk niti navući oklop na sebe. Nemajte milosti za njihove vojnike! Cijelu im vojsku uništite! Pobijeni će ležati po cijeloj zemlji, a ranjenici po ulicama Babilona.« Jer, njihova zemlja puna je krivnje protiv Svetinje Izraela. A BOG Svevladar neće ostaviti Izrael i Judu same, kao udovice. Bježite iz Babilona! Spašavajte si živote, da zbog babilonskoga grijeha ne poginete. Vrijeme je da BOG kazni Babilonce, da ispaštaju za sve što su učinili. Babilon je bio zlatni pehar u BOŽJOJ ruci, čaša koja je opila cijeli svijet. Svi narodi njegovo su vino pili pa su od pijanstva poludjeli. No Babilon će iznenada pasti. Kukajte i plačite za njim! Povijte mu rane, ublažite bol, možda se ipak još može izliječiti. Stranci, koji žive u Babilonu, govorili su: »Pokušali smo pomoći Babilonu, ali on se izliječiti ne može. Stoga, pusti nas sada da idemo, da se u svoje zemlje vratimo. Jer, babilonska osuda seže do neba, diže se čak do oblaka.« Narod Izraela i Jude kaže: »BOG se za našu stvar izborio, idemo na Sion da to objavimo. Svima ćemo ondje razglasiti što je naš BOG učinio.« »Naoštrite strijele! Napunite tobolce!« BOG huška kraljeve zemlje Medije jer želi uništiti Babilon. BOG se osvećuje Babiloncima zbog razaranja svoga Hrama. »Podignite signalnu zastavu za napad na zidine Babilona!« Pojačajte straže! Razmjestite stražare! Pripremite se za iznenadni napad! Jer, BOG će izvršiti što je zamislio, sve što je namijenio Babilonu. O grade, bogat vodama i blagom, nitima tvog života došao je kraj. BOG Svevladar svojim se imenom zaklinje: »Ispunit ću te neprijateljskim trupama, prekrit će te kao rojevi skakavaca, klicat će slaveći pobjedu nad tobom.« Bog je svojom silom stvorio zemlju, svojom mudrošću utemeljio svijet, svojim znanjem raširio nebo. Kad zagrmi, na nebu se okupljaju vode, on diže oblake sa svih krajeva zemlje. On je taj koji čini da kišu prate munje, iz svojih spremišta izgoni vjetrove. Ali ljudi su glupi i ništa ne razumiju, sramote se pred mrtvim kipovima. Zlatari su posramljeni svojim idolima jer su to lažni i mrtvi bogovi. Bezvrijedni su, smiješne tvorevine, bit će uništeni kad ih presuda stigne. Ali Jakovljev Bog nije kao idoli jer on je taj koji je sve stvorio. Izrael je narod koji mu pripada. Njegovo je ime BOG Svevladar. »Babilone, ti si moj malj, moje bojno oružje. S tobom u ruci razaram narode i kraljevstva uništavam. S tobom udaram na konja i jahača, slamam bojna kola i vozača. S tobom navalim na muškarca i ženu, starca i dijete smrskam, skršim mladića i djevojku. S tobom uništim pastira i stado, razbijem zemljoradnika i volove, dokrajčim poglavare i dužnosnike. Ipak, uzvratit ću Babilonu i Babiloncima za sve zlo koje su učinili na Sionu, a ti ćeš to vidjeti, moj narode«, kaže BOG. BOG kaže o Babilonu: »Idem protiv tebe, moćna planino, ti što se rušiš na sve narode. Dignut ću svoju ruku na tebe i baciti te s najviših stijena. Bit ćeš planina, sva u pepelu. Tvoje stijene bit će beskorisne za gradnju kuća i za temelje. U tebi će zauvijek vladati pustoš.« Tako je rekao BOG. Podignite ratnu zastavu u zemlji! Trubite snažno, nek' čuju svi narodi, za rat na Babilon treba se spremiti. Neka se skupe kraljevstva, Ararat, Mini i Aškenaz. Postavite vojnog zapovjednika, šaljite konje, kao roj skakavaca. Neka se narodi spreme za rat, kraljevi Medije, njihovi poglavari i dužnosnici, kao i sve zemlje pod njihovom vlašću. Zemlja podrhtava i bolno se trese jer BOG izvršava što je naumio. Želi uništiti cijelu zemlju Babilon, da bude pustoš gdje nitko ne živi. Babilonski ratnici odustaju od borbe, ostaju zatvoreni u svojim tvrđavama, snaga ih izdaje kao da su žene. Babilonske kuće su u plamenu, a gradska vrata porušena. Trči poslanik za poslanikom i glasnik za glasnikom. Moraju dojaviti kralju Babilona da su neprijatelji zauzeli granice grada. Pod opsadom su riječni prijelazi, tvrđave u plamenu, vojnici u panici. BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: »Babilon je kao kameno gumno na kojem se tuče požnjeveno žito. A sada je došlo vrijeme da se po njemu tuče i gazi.« »Pojeo nas je Nabukodonosor, babilonski kralj, isisao nas je i ostavio kao prazan vrč. Progutao nas je, kao golemo čudovište. Napunio je trbuh našim bogatstvima, a onda nas ispovraćao.« »Neka se nasilje nad nama nasiljem vrati«, kažu na Sionu. »Neka Babilonci budu kažnjeni za prolijevanje naše krvi«, govori se u Jeruzalemu. Stoga, BOG sada kaže: »Obranit ću vas i osvetiti. Babiloncima ću isušiti rijeku, učiniti da presahnu svi izvori. Babilon će biti hrpa ruševina, u njemu će živjeti samo šakali. Nad njim će se svi zgražati i rugati jer bit će pustoš bez stanovnika. Babilonci riču kao mladi lavovi, reže kao lavlja mladunčad. Razdražene, dovest ću ih na gozbu, gdje će se opiti i vječnim snom zaspati . Više se neće probuditi«, kaže BOG. »Povest ću ih kao janjad na klanje, tjerat ću ih kao jarce i ovnove. Šešak je osvojen i zauzet, ponos cijele zemlje pokoren. Kakav strašan prizor pruža Babilon narodima. I more će se dići na njega, prekrit će ga divlji valovi. Opustjet će njegovi gradovi. Bit će to suha zemlja, pustinja. U njoj nitko neće živjeti, niti putovati kroz nju. Kaznit ću babilonskog idola Bela, morat će pljunuti sve što je progutao. Narodi više neće dolaziti k njemu, srušit će se babilonske zidine. Izađite iz njega, moj narode! Neka svatko spasi svoj život, i skloni se pred BOŽJIM gnjevom. Ne bojte se glasina, moj narode, glasina koje ćete čuti u zemlji. Jedna glasina dođe ove godine, a druga sljedeće. To su priče o ratovima u zemlji i o borbi vladara za vlast. Jer, sigurno će doći vrijeme da kaznim babilonske idole. Cijela zemlja bit će osramoćena, mrtvi će ležati po ulicama. Sve što je živo na nebu i zemlji, radovat će se sudbini Babilona. Jer, sa sjevera su došli neprijatelji i razorili Babilon«, kaže BOG. Babilon mora pasti! Zbog ubijenih Izraelaca i mrtvih po cijelom svijetu. A vi, koji ste izbjegli smrt, idite odavde, ne oklijevajte. Daleko ste, ali sjetite se BOGA i ne zaboravite Jeruzalem. »Sjetite se kako smo bili posramljeni kad smo čuli sramotne vijesti, da su stranci ušli u sveta mjesta BOŽJEGA Hrama.« Zato Bog kaže: »Evo dolazi vrijeme kad ću kazniti idole u Babilonu. Po cijeloj zemlji jaukat će ranjenici. Da se Babilon do neba popne i ojača svoje visoke utvrde, ipak bih na njega poslao ljude koji bi ga napali i razorili«, kaže BOG. »Čuju se plač i krikovi iz Babilona, zvuk razaranja iz babilonske zemlje. Jer, BOG će Babilon opustošiti, gradsku buku posve ušutkati. Neprijatelj će nadirati u valovima, svi će slušati njihove povike. Vojska će na Babilon navaliti, zarobiti ratnike, lukove im polomiti. Jer, BOG daje zaslužene kazne i uzvraća svakom u potpunosti. Opit ću babilonske poglavare i mudrace, njihove upravitelje, zapovjednike i ratnike. Zaspat će vječnim snom, više se neće probuditi«, kaže Kralj, čije ime je BOG Svevladar. BOG Svevladar poručuje: »Široke babilonske zidine bit će sa zemljom sravnjene, a velika gradska vrata spaljena. Drugi narodi nastojat će pomoći Babilonu, ali sav trud bit će im uzalud. Vatra će proždrijeti zidine i vrata, a narodi će se iscrpiti.« Seraja , Nerijin sin i Mahsejin unuk, bio je zadužen za smještaj judejskoga kralja Sidkije. U četvrtoj godini Sidkijine vladavine kralj je išao u Babilon, a Seraja mu je bio u pratnji. Prorok Jeremija tada je naredio Seraji da Babiloncima prenese poruku. Dao mu je svitak na koji je zapisao sve što je primio o Babilonu. Zabilježio je sva zla koja su se tek trebala dogoditi, to jest, sve poruke protiv Babilona koje su zapisane u ovoj knjizi. Rekao je Seraji: »Kad stigneš u Babilon, pobrini se da pročitaš naglas sve ove poruke. Zatim reci: ‘BOŽE, rekao si da ćeš uništiti ovaj grad Babilon, da ovdje više nitko neće živjeti, ni čovjek ni životinja. Tu će zauvijek biti pustoš.’ Kad pročitaš cijeli svitak, smotaj ga i veži za njega kamen te ga baci u rijeku Eufrat. A onda reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i više se neće podići zbog nesreće koju ću svaliti na njega.’« Ovdje završavaju Jeremijine riječi. Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Hamutala, a bila je Jeremijina kćer iz grada Libne. Sidkija je činio zlo pred BOGOM, kao i Jojakim. Narod Jeruzalema i Jude toliko je razbjesnio BOGA da ih je konačno u potpunosti odbacio od sebe. Sidkija se pobunio protiv babilonskoga kralja. U devetoj godini njegove vladavine, desetog dana u desetome mjesecu , babilonski je kralj Nabukodonosor krenuo s cijelom svojom vojskom na Jeruzalem. Utaborili su se oko grada i svuda uokolo podigli opsadne nasipe. Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine Sidkijine vladavine. Do devetog dana četvrtog mjeseca te godine glad je potpuno zavladala gradom tako da obični ljudi više nisu imali što jesti. Babilonska je vojska probila gradske zidine. Te je noći kralj Sidkija s vojskom bježao iz grada unatoč neprijateljskom obruču. Izvukli su se kroz vrata između gradskih zidina blizu kraljevog vrta i otišli u smjeru pustinje. No babilonska je vojska krenula u potjeru za kraljem Sidkijom. Sustigli su ga u ravnici kod Jerihona. Svi su ga Sidkijini vojnici napustili i razbježali se. Babilonci su zarobili kralja Sidkiju i odveli ga pred babilonskoga kralja u Riblu, u zemlju Hamat, gdje mu je on odredio kaznu. Babilonski je kralj u Ribli, pred Sidkijom, pobio njegove sinove i sve judejske dužnosnike. Potom je Sidkiji iskopao oči, okovao ga brončanim lancima i odveo u Babilon. Ondje su ga stavili u zatvor, gdje je ostao do svoje smrti. U devetnaestoj godini vladavine babilonskoga kralja Nabukodonosora, desetog dana u petome mjesecu, u Jeruzalem je došao Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže babilonskoga kralja. Spalio je BOŽJI Hram, kraljevsku palaču i sve kuće u Jeruzalemu. Spalio je i sve važnije gradske građevine. Babilonska vojska, na čelu sa zapovjednikom tjelesne straže, srušila je sve zidine oko Jeruzalema. Nebuzaradan je u zatočeništvo, u Babilon, odveo preostale ljude iz Jeruzalema, kao i one koji su se već predali babilonskom kralju. Među njegovim su zarobljenicima bili i najbolji judejski zanatlije. U zemlji je ostavio samo neke od najsiromašnijih ljudi da obrađuju vinograde i polja. Babilonci su u BOŽJEM Hramu porazbijali brončane stupove, pokretna postolja i veliki brončani bazen zvan More. Svu su broncu odnijeli u Babilon. Odnijeli su i lonce, lopatice, škare za fitilj, zdjele za krv, posudice za tamjan i sve druge brončane predmete koji su se koristili za službu u Hramu. Pokupili su zdjelice za krv, tave za nošenje ugljena, bazene, zdjele, svijećnjake, posudice za tamjan i pokale za prinose pića. Zapovjednik je kraljevske straže uzeo sve predmete od zlata i srebra. Dva brončana stupa, bazen zvan More, s dvanaest pripadajućih bikova od bronce, i pokretna brončana postolja, koje je kralj Salomon dao izraditi za BOŽJI Hram, bili su preteški za vaganje. Svaki je stup bio visok devet metara i obujma šest metara . Bili su šuplji, sa stijenkama debljine sedam centimetara . Brončane su glave stupova bile visoke dva i pol metra . Uokolo su imale ukrasnu mrežu i ukrase u obliku plodova šipka, također sve od bronce. Na obje je strane bilo devedeset i šest ukrasa u obliku plodova šipka, a ukupno ih je bilo sto. Zapovjednik kraljevske straže također je zarobio vrhovnog svećenika Seraju, drugog po redu svećenika Sefaniju i tri čuvara hramskih vrata. Iz grada je odveo i zapovjednika vojske, sedam kraljevih savjetnika, koji su se zatekli u gradu, kao i tajnika zapovjednika vojske, koji je bio zadužen za novačenje vojnika. Poveo je i šezdesetoricu drugih koji su se zatekli u gradu. Zarobio ih je zapovjednik straže Nebuzaradan i odveo kralju Babilona u grad Riblu. Babilonski ih je kralj dao sve istući i pogubiti u Ribli, u zemlji Hamat. I tako su Judejci odvedeni iz svoje zemlje u progonstvo. Zabilježeno je da je Nabukodonosor tijekom svoje vladavine odveo u zatočeništvo: u sedmoj godini vladavine, 3.023 Judejca, u osamnaestoj godini svoje vladavine, 832 osobe iz Jeruzalema, a u dvadeset i trećoj godini Nabukodonosorove vladavine, zapovjednik je straže Nebuzaradan u zatočeništvo odveo 745 Judejaca. Bilo je to ukupno 4.600 ljudi. U trideset i sedmoj godini zatočeništva judejskoga kralja Jojakina u Babilonu, na vlast je došao babilonski kralj Evil Merodak . Te godine, dvadeset i petog dana dvanaestog mjeseca, pomilovao je Jojakina i pustio ga iz zatvora. Bio je ljubazan prema njemu i dao mu počasno mjesto iznad drugih kraljeva zatočenih u Babilonu. Tako je Jojakin skinuo zatvorsko odijelo i do kraja života jeo za kraljevskim stolom. Kralj Babilona davao mu je dnevno uzdržavanje u hrani sve do Jojakinove smrti. Kako je strašno što napuštena leži prijestolnica, a bila je puna stanovnika! Sada je jadna, kao udovica, a nekad se isticala među narodima! Nekad kneginja među pokrajinama, sada je ropkinja. Noću gorko plače, suze su joj na obrazima. Od svih naroda, koji su je voljeli, nijedan da je utješi sada. Svi su je prijatelji izdali, i postali joj neprijatelji. Juda je trpjela nevolje i težak rad, a sada je prognana. Živi među drugim narodima i nigdje nema odmora. U tjesnacu su je sustigli progonitelji. Tuguju i putevi prema kćeri Sion jer više nitko ne dolazi za blagdane. Gradska su vrata napuštena, a njeni svećenici jauču. Njene su djevojke ožalošćene, a ona puna gorčine. Protivnici su joj postali gospodari, njeni neprijatelji žive lagodno. To ju je BOG kaznio zbog mnoštva njenih grijeha. Neprijatelji su joj zarobili djecu i sve ih odveli. Kći Sion izgubila je svoju ljepotu. Njeni su glavari kao gladni jeleni koji nigdje ne nalaze travu i ne mogu umaknuti lovcima. Dok kći Jeruzalem pati i luta, sjeća se minulih dana i svih svojih blaga iz prošlih vremena. No njezin je narod pao u neprijateljske ruke i nema nikoga da joj pomogne. Protivnici su je gledali i smijali se njezinoj propasti. Kći Jeruzalem teško je sagriješila i postala nečista. Oni koji su je poštovali, sada je preziru jer su vidjeli njezinu golotinju. A ona jeca i okreće lice. Nečistoća joj je zaprljala odjeću. Nije se brinula što će biti s njom. Zapanjila se kad je pala; nije bilo nikoga da je podigne. »Pogledaj kako sam jadna, BOŽE«, kaže ona, »i kako neprijatelj misli da je moćan.« Neprijatelj je ispružio ruku i zgrabio sve njeno blago. Gledala je kako u njezin Hram ulaze stranci, a za njih si rekao da ne smiju ući. Njen cijeli narod jauče i traži kruha. Dragocjenosti svoje daju za hranu, samo da bi ostali na životu. »Pogledaj me, BOŽE«, kaže ona, »gledaj kako me svi preziru.« Kći Jeruzalem kaže: »Vi, što prolazite, zar vam nije stalo? Pogledajte na mene! Ima li igdje boli kao što je bol kojom sam pogođena, kojom me BOG udario na dan kad se razbjesnio na mene? S visine je poslao vatru, u kosti mi je ušla. Mrežu mi je razapeo pod nogama i okrenuo me natrag. Učinio je da posve opustim, da se po cijele dane osjećam loše. Grijesi su me upregli u jaram, Bog ih je svezao zajedno. Jaram mi je navaljen na vrat, a Gospodar mi je oduzeo snagu. Predao me u ruke onima kojima se ne mogu oduprijeti. Gospodar je odbacio sve moje ratnike iako prebiva usred mene. Protiv mene je okupio vojsku da satre moje mladiće. Gospodar je zgazio djevičansku kćer Judu, kao grožđe u tijesku. Zbog toga ja plačem, oči mi suze liju. Jer, daleko je od mene tješitelj, onaj koji me može u život vratiti. Djeca su mi bez igdje ičega jer ih je nadjačao neprijatelj.« Kći Sion pruža ruke, ali nema nikoga da je utješi. BOG je naredio da susjedni narodi postanu Jakovu neprijatelji. Kći Jeruzalem je za njih kao prljava, nečista krpa. »BOG je postupio pravedno«, kaže prijestolnica, »jer sam se pobunila protiv njegove zapovijedi. Slušajte, svi narodi! Gledajte moju bol! Moje djevojke i mladići otišli su u progonstvo. Pozvala sam svoje saveznike, ali oni su me napustili. Moji svećenici i starješine pomrli su u gradu, tražeći hranu da se održe na životu. Pogledaj, BOŽE, u kakvoj sam nevolji. Utroba mi ključa, srce se u meni grči jer sam se žestoko pobunila. Vani hara mač, a u kući smrt. Svi su čuli moje zapomaganje, ali nema nikoga da me utješi. Svi su moji neprijatelji čuli za moju nevolju i raduju se što si to učinio. Daj da dođe dan koji si najavio, da i oni postanu kao ja. Pogledaj koliko su učinili zla. Kazni i njih okrutno kao što si mene kaznio zbog svih mojih grijeha. Jer, ne mogu se prestati jadati, a srce mi je izmučeno.« O, kako li je Gospodar kćer Sion obavio oblakom svojega gnjeva! Jeruzalem, slavu Izraelovu, zbacio je s neba na zemlju. Iako je bio podnožje njegovih nogu, u dan gnjeva nije za njega mario. Gospodar je bez milosti uništio sva Jakovljeva boravišta. Bijesno je srušio utvrde svoje kćeri Jude. Na zemlju je bacio osramoćeno kraljevstvo i sve njegove poglavare. Bio je toliko ljut da je Izraelu oduzeo svu snagu. Nije htio svojom desnicom udariti neprijatelja. Navalio je na Jakova kao plamteća vatra što sve oko sebe proždire. Nategnuo je svoj lûk kao neprijatelj, desnicom je povukao strelicu i pobio sve na koje smo bili ponosni. Svoju je srdžbu izlio kao vatru na šator kćeri Sion. Gospodar je poput neprijatelja uništio Izrael. Uništio je njegove palače, srušio mu utvrde. Kćeri Judi donio je žalost i naricanje. Opustošio je svoje prebivalište kao sjenicu u vrtu. Razorio je mjesto svojih blagdana. BOG je učinio da ljudi zaborave svetkovine i dane odmora na Sionu. U svojem ljutitom gnjevu odbacio je i kralja i svećenika. Gospodar je odbacio svoj žrtvenik i napustio svoje svetište. Zidine jeruzalemskih palača predao je u ruke neprijateljima, a oni su u BOŽJEM Hramu galamili i vikali kao da je blagdan. BOG je odlučio razoriti zidine, podignute oko kćeri Sion. Izmjerio ju je mjernim užetom i svoju ruku nije odvratio od uništenja. Učinio je da svi bedemi zakukaju, svi su zajedno oronuli. Vrata su joj utonula u zemlju, zasune im je razbio i uništio. Kralj i poglavari odvedeni su u druge narode. Zakon se više ne podučava. A njenim prorocima BOG više ne daje viđenja. Starješine kćeri Sion na zemlji sjede i šute. Glave su posuli prašinom, odjenuli pokajničke tkanine. Jeruzalemske djevojke pognule su glave do zemlje. Oči sam isplakao, nutrina mi ključa, srce mi se izlijeva na zemlju zbog uništenja moga naroda, zbog djece i dojenčadi što skapavaju na trgovima grada. Djeca pitaju svoje majke: »Gdje su hrana i piće?« Malakšu kao ranjenici na trgovima grada. Na koncu ispuste dušu u majčinom naručju. Što mogu reći o tebi, kakva si, kćeri Jeruzaleme? Kako te mogu utješiti, djevičanska kćeri Sione? Jer, tvoja je rana velika kao more — tko te može izliječiti? Viđenja tvojih proroka bila su prazna i lažna. Nisu ti pokazali tvoju krivnju, da okrenu tvoju sudbinu. Dali su ti prazna proroštva koja su te samo obmanula. Oni koji prolaze cestom, plješću rukama i smiju ti se, rugaju ti se coktanjem i odmahuju glavom nad Jeruzalemom: »Zar je to grad za koji se govorilo da je savršenstvo ljepote i radost cijeloga svijeta?« Tvoji neprijatelji viču na tebe, zvižde, škrguću zubima i govore: »Uništili smo je! Ovo je dan koji smo čekali! Doživjeli smo da ga vidimo!« BOG je izvršio svoj naum, održao je svoju riječ. Kao što je davno izjavio, razorio te bez milosti. Učinio je tvog neprijatelja snažnim i dao mu da slavi nad tobom. Vapi glasno Gospodaru! O, zidino Jeruzalema, neka ti i danju i noću suze teku kao bujica. Ne daj sebi oduška, ni odmora zjenici svoga oka. Ustani noću i glasno vapi kad počinju noćne straže. Kao vodu, izlij svoje srce pred licem Gospodara. Podigni ruke k njemu za život svoje djece, koja od gladi skapavaju na uglu svake ulice. Jeruzalem kaže: Pogledaj, BOŽE, i vidi: jesi li s ikime ovako postupio? Zar da žene jedu vlastitu djecu, porod koji su njegovale? Zar da svećenik i prorok budu ubijeni u Gospodarevom Hramu? I mladi i stari su na ulici, mrtvi leže na goloj zemlji. Moje djevojke i mladići pali su od mača. Ti si ih pobio u dan svoga gnjeva, poklao si ih bez milosti. Užas si na mene doveo sa svih strana, sazvao si ga kao da dolazi na slavlje. Nitko na dan BOŽJEGA gnjeva nije pobjegao ni preživio. One koje sam njegovala i odgojila, moj neprijatelj je dokrajčio. Ja sam čovjek koji poznaje nevolju pod batinom Božjeg bijesa. On me natjerao da hodam u tami, bez tračka svjetlosti. Svoju je ruku podigao na mene, ponovo i ponovo, po cijele dane. Meso i kožu mi je istrošio, kosti slomio. Opkolio me i okružio gorčinom i nevoljom. Natjerao me da boravim u tami poput onih koji su davno pomrli. Ogradio me zidom, da ne mogu izaći, okovao me teškim lancima. Pa i kad vičem upomoć, gluh je na moju molitvu. Zapriječio mi je put klesanim kamenom, moju je stazu iskrivio. Kao medvjed iz zasjede, poput skrivenog lava, odvukao me s puta, rastrgao i ostavio bespomoćna. Nategnuo je svoj lûk i postavio me za metu svojim strijelama. Isprobadao mi je utrobu strijelama iz svoga tobolca. Cijelom svome narodu postao sam na podsmijeh, po cijeli dan pjevaju mi rugalice. Gorčinom me nasitio i pelinom napojio. Zube mi je razbio na šljunak, bacio me u prašinu. Moja duša izgubila je mir, zaboravio sam što je sreća. Zato sam rekao: »Nestala mi je snaga i sve čemu sam se nadao od BOGA.« Sjećam se svoje nevolje i lutanja, pelina i otrova. Sjećam ih se dobro i duša mi je potištena. Ali ovo dozivam u sjećanje i zato se nadam: BOŽJA ljubav nikad ne prestaje, nema kraja njegovoj milosti. One se obnavljaju svako jutro jer je Božja vjernost velika. Stoga, moja duša kaže: »BOG je meni sve, zato ću ga čekati.« BOG je dobar onima koji ga iščekuju i svima koji za njim tragaju. Dobro je strpljivo čekati da nas BOG spasi. Dobro je naučiti se strpljenju još u vrijeme mladosti. Kada BOG na njega stavi svoj jaram, čovjek treba sjediti u samoći i šutjeti. Neka se pokloni Gospodaru licem do zemlje jer možda još ima nade. Neka okrene obraz onome tko ga udara, neka pusti da ga ljudi vrijeđaju. Jer, Gospodar nikoga ne odbacuje zauvijek. Ako i zada bol, pokazat će samilost zbog svoje vjerne ljubavi. On nerado ljudima donosi nevolju i patnju. Kada se nogama gaze svi porobljeni na zemlji, kada se čovjeku uskraćuje pravda pred licem Svevišnjega, kada je čovjek prevaren na sudu — zar Gospodar to ne vidi? Nitko ne može nešto reći i ostvariti ako to Gospodar nije zapovjedio. I dobro i zlo dolazi na zapovijed Svevišnjega. Nitko se živ ne smije žaliti zbog kazne za svoje grijehe. Razmislimo o svojim životima i vratimo se BOGU! Podignimo srca i ruke Bogu na nebesima i recimo: »Bunili smo se i bili nepokorni, a ti nam nisi oprostio. Gnjevom si se zaogrnuo i gonio nas, ubijao bez milosti. Sakrio si se za oblak koji ne da molitvi da prođe. Učinio si da među svim narodima budemo poput otpada i smeća.« Svi naši neprijatelji izvikuju uvrede protiv nas. U strahu smo, kao u ponoru; sve je razoreno i slomljeno. Potoci suza teku mi iz očiju zbog uništenja moga naroda. Oči će mi liti suze bez prestanka, bez odmora, dok BOG s nebesa ne pogleda i ne vidi našu patnju; jer, boli me kad vidim sudbinu djevojaka moga grada. Moji neprijatelji, bez ikakvog razloga, lovili su me kao pticu. Bacili su me živog u jamu i zatvorili kamenom; voda mi je prekrila glavu, rekao sam sebi: »Gotov sam!« I sad zovem tvoje ime, BOŽE, iz najdublje jame. Čuj moju molitvu: nemoj se oglušiti mom zapomaganju! Priđi mi dok te zovem, i reci mi: »Ne boj se.« Gospodaru, vodi moju parnicu i spasi moj život. Pogledaj nepravdu koju trpim, BOŽE! Donesi mi pravdu. Vidi koliko su opaki moji neprijatelji, kako su se urotili protiv mene. Čuj, BOŽE, njihove uvrede i sve njihove urote. Neprijatelji šapću i spletkare po cijeli dan protiv mene. Gle, i kad sjede, i kad stoje, pjevaju o meni rugalice. Vrati im, BOŽE, milo za drago, onako kako su oni činili. Umove im pomuti i zatim ih prokuni. U svom gnjevu ih progoni, BOŽE, ispod neba ih istrijebi. Kako je strašno što je potamnjelo zlato, što je suho zlato izgubilo sjaj! Prosuti su sveti dragulji na svakom uličnom uglu. Dragocjene ljude Siona nekad su cijenili kao čisto zlato, a sada ih smatraju bezvrijednima, poput jeftinih posuda lončara. Čak i šakali nude dojke da bi napojili svoje mlade, a moj narod odbacuje djecu, poput nojeva u pustinji. Dojenčadi se od žeđi za nepce jezik lijepi. Djeca traže kruha, a nitko im ga ne daje. Oni koji su nekad jeli poslastice, sada životare na ulicama, oni koji su odrasli u skupocjenoj odjeći, prekapaju po smetlištu. Kazna za zlodjela mojeg naroda teža je od kazne za grijehe Sodome, a bila je razorena u tren oka, i to ne ljudskom rukom. Uglednici Jeruzalema bili su čišći od snijega i bjelji od mlijeka, tijela su im bila rumena kao koralj i sjajna kao plavi dragulj. A sada su im lica tamnija od čađe, nitko ih na ulici ne prepoznaje. Koža im se zalijepila za kosti, suha kao kora drveta. Bolje su prošli oni koje je ubio mač nego oni koji su umrli od gladi. Iz gladnih je život polako istekao jer im polja nisu dala plodova. Žene, inače samilosne, vlastitim su rukama kuhale svoju djecu. Njima su se hranile kad je uništen moj narod. BOG je iskalio svoju srdžbu, izlio je sav svoj ljuti gnjev. Na Sionu je zapalio vatru koja mu je spalila temelje. Nisu vjerovali zemaljski kraljevi, niti itko od stanovnika svijeta, da će neprijatelji prodrijeti kroz vrata Jeruzalema. Sve je to zbog grijehâ njegovih proroka i zlodjela njegovih svećenika. Oni su usred Jeruzalema prolijevali krv pravednikâ. Sada slijepo tumaraju ulicama; onečišćeni su krvlju pa se nitko ne usuđuje dotaknuti njihovu odjeću. »Odlazite, nečisti!« viču im. »Odlazite! Nemojte nas doticati!« Postali su lutalice i bjegunci, a drugi narodi govore: »Ne želimo da žive s nama.« Sâm BOG ih je raspršio i više ne bdije nad njima. Svećenicima se više ne ukazuje čast, za starješine nema naklonosti. Stanovnici Jeruzalema rekli su: »Oči su nam oslabjele dok smo gledali i uzalud pomoć čekali. Naprezali smo oči iščekujući narod koji nas nije mogao spasiti. Neprijatelji su nas vrebali, nismo smjeli izaći na ulice. Kraj se bližio, dani su nam bili odbrojeni. Da, naš kraj je došao. Naši progonitelji bili su brži od orlova na nebu. Lovili su nas po brdima, u zasjedi čekali u pustinji. Naš kralj, BOŽJI pomazanik, dah naših života, uhvaćen je u njihove zamke. Onaj za kojeg smo govorili: ‘Pod njegovom ćemo zaštitom živjeti u sigurnosti među narodima.’« Veseli se i raduj sada, narode Edoma, ti koji živiš u zemlji Uz. Ali i k tebi će doći čaša Božjega gnjeva — napit ćeš se i skinuti gol. Dovršena je tvoja kazna, narode Siona, Bog ti neće produžiti progonstvo. Ali kaznit će tvoja zlodjela, narode Edoma, i razotkrit će tvoje grijehe. Ne zaboravi, BOŽE, što nas je snašlo! Pogledaj našu sramotu. Zemlja koju smo naslijedili dana je strancima, naše su kuće predane tuđincima. Postali smo siročad bez oca, naše su majke poput udovica. Dajemo srebro za vodu koju pijemo, za drva moramo plaćati cijenu. Progonitelji su nam za vratom, umorni smo, a počinka nema. Ruku smo pružili Egiptu i Asiriji, samo da nam daju kruha. Naši preci su sagriješili i više ih nema, a mi trpimo njihovu kaznu. Robovi nama vladaju, nema nikoga da nas istrgne iz njihovih ruku. Svoj kruh donosimo po cijenu života, ljudi s mačem u divljini vrebaju. Koža nam je vrela kao peć, glad nam izaziva groznicu. Neprijatelji siluju žene na Sionu, napastuju djevice u gradovima Jude. Poglavare su nam objesili za ruke, starješinama ne iskazuju čast. Mladiće tjeraju da okreću mlinsko kamenje, dječaci posrću pod tovarima drva. Starješine ne vijećaju pokraj gradskih vrata, mladići su prestali svirati. Srce nam se više ne raduje, ples se pretvorio u oplakivanje. Kruna nam je pala s glave — teško nama jer smo sagriješili! Zbog toga nas boli srce, zato nam je mutan pogled. Brdo Sion je opustjelo, po njemu šakali tumaraju. Ali ti, BOŽE, vladaš zauvijek, tvoje prijestolje stoji kroz sve naraštaje. Zašto nas stalno zaboravljaš? Zašto nas toliko dugo ostavljaš? Vrati nas k sebi, BOŽE, i bit ćemo obnovljeni. Obnovi naše živote, da sve bude kao nekad — ako se nisi na nas razbjesnio i zauvijek nas odbacio. Na peti dan četvrtog mjeseca, u tridesetoj godini, otvorila su se nebesa preda mnom i ugledao sam viziju od Boga. Živio sam tada među prognanicima, na kanalu Kebar . Bilo je to u petoj godini progonstva judejskoga kralja Jojakina. (Svećenik Ezekiel, Buzijev sin, primio je ovu poruku od BOGA. Bio je na kanalu Kebar u Babiloniji, a BOŽJA je sila bila na njemu.) Vidio sam oluju kako dolazi sa sjevera. Tjeran olujnim vjetrom, približavao se velik oblak okružen svjetlošću. Iz njega su sijevale munje. Izgledalo je kao da usijani metal blista usred vatre. U oblaku je bilo nešto što je izgledalo kao četiri živa bića, slična čovjeku. Svako je biće imalo četiri lica i četvera krila, ravne noge i stopala poput telećih papaka. Bića su bliještala kao glatka, sjajna bronca. Pod krilima su im bile ljudske ruke. Svako od četiri bića imalo je četiri lica i četvera krila. Vrhovi krila su im se dodirivali jer su bila jedno pokraj drugoga. Kretala su se ravno naprijed, bez promjene smjera. Svako je biće imalo četiri lica. Sprijeda im je bilo lice čovjeka, s desne strane lice lava, s lijeve strane lice bika, a straga lice orla. Svako je biće imalo dvoja krila raširena uvis. Njima su se bića međusobno dodirivala. Drugim parom svojih krila, pokrivala su svoja tijela. Kretala su se ravno naprijed. Išla su kamo ih je vodio duh i nisu skretala s puta. Izgledalo je kao da je među njima užareni ugljen u plamenu, kao da se plamteće buktinje kreću među njima. Iz svjetlosti sjajne vatre sijevale su munje. Bića su jurila naprijed-natrag kao bljeskovi munje. Dok sam ih tako gledao, uočio sam četiri kotača koja su dodirivala zemlju. Pored svakog bića bio je po jedan kotač. Sva su četiri kotača bila jednaka. Izgledalo je kao da su od prozirnoga svjetlucavog dragog kamena te kao da je u svakom kotaču još jedan kotač. Kotači su se mogli kretati s bićima na sve strane, ali pritom nisu skretali. Konstrukcija je kotača bila visoka i zastrašujuća, a svuda po njoj, na sva četiri kotača, sve je bilo prekriveno očima. Kotači su se kretali zajedno s bićima. Kad su se bića podigla od zemlje, podigli su se i kotači. Bića su išla kamo ih je vodio duh, a kotači su se kretali za njima. Duh je živih bića bio u kotačima. Kad su se bića kretala, kretali su se i kotači. Kad su bića stala, stali su i kotači. Kad su se bića podigla od zemlje, s njima su se podigli i kotači. Jer, duh je živih bića bio u kotačima. Nad glavama bića prostiralo se nešto kao svod kupole. Svjetlucao je kao čisti kristal. Pod svodom su bića širila svoja krila jedno prema drugome. Drugim parom krila, pokrivala su svoja tijela. Kad su se bića kretala, šum njihovih krila čuo se kao huk jakog vodopada, kao grmljavina glasa Svemoćnog Boga, kao vika velike vojske. Kad su bića mirovala, spustila bi svoja krila. Tada se začuo snažan zvuk, koji je dolazio iz visine, iznad svoda koji se širio nad njihovim glavama. Bića su se zaustavila i spustila svoja krila. Iznad svoda nad njima vidio sam nešto što je izgledalo kao prijestolje od modroga dragog kamena. Činilo se kao da na tome prijestolju sjedi netko nalik čovjeku. Ono što se činilo kao gornji dio tijela, svijetlilo je kao usijani metal okružen vatrom, dok je ono što se činilo kao donji dio tijela, bilo kao čisti plamen. Svuda oko njega širila se blistava svjetlost. Svjetlost je izgledala kao duga koja blista usred kišnih oblaka. To je blistala BOŽJA slava. Kad sam je ugledao, poklonio sam se licem do zemlje. Začuo sam glas koji mi je govorio. Taj glas mi je rekao: »Čovječe , ustani na noge da mogu s tobom govoriti.« Tada je Duh ušao u mene i podigao me na noge. Čuo sam onoga koji mi je govorio. Rekao je: »Čovječe, šaljem te među Izraelce. Taj buntovan narod okrenuo se protiv mene. Poput svojih predaka, bunili su se protiv mene, a bune se i danas. Drski su i tvrdoglavi ljudi. Idi k njima i reci što im poručuje Gospodar BOG. Oni su buntovan narod, ali bez obzira na to hoće li te poslušati, barem će znati da je među njima bio prorok. A ti ih se, čovječe, nemoj bojati. Ne boj se onoga što će ti govoriti, iako će njihove riječi ubadati kao trn i boljeti kao ubod škorpiona. Ne boj se njihovih riječi. Nepokorni su, ali ti ih se ne trebaš bojati. Prenijet ćeš tim buntovnicima moje riječi, bez obzira na to žele li slušati ili ne. A ti, čovječe, dobro slušaj što ti govorim. Nemoj se okrenuti protiv mene kao ovi neposlušni ljudi. Otvori usta i jedi riječi koje ti dajem.« Vidio sam ruku ispruženu prema sebi, a u njoj je bio svitak . Ruka ga je rastvorila preda mnom. Svitak je na obje strane bio ispisan riječima tužnih pjesama, žalobnih priča i jadikovki. Bog mi je rekao: »Čovječe, pojedi to što vidiš. Pojedi ovaj svitak, pa idi izraelskom narodu i govori im.« Otvorio sam usta, a on mi je dao svitak da ga pojedem. Rekao mi je: »Čovječe, pojedi svitak, koji ti dajem, i nahrani njime svoj trbuh.« Pojeo sam svitak. U ustima mi je bio sladak kao med. Govorio mi je dalje: »Čovječe, idi k Izraelcima i prenesi im moju poruku. Ne šaljem te ljudima čiji jezik ne razumiješ i koji je teško naučiti. Šaljem te narodu Izraela. Ne šaljem te drugim narodima čije jezike ne znaš i koje je teško naučiti. Kad bih te njima poslao, oni bi te slušali. A Izraelci te neće slušati jer ne slušaju ni mene. Cijeli je izraelski narod prkosan i tvrdoglav. No ja ću učiniti da ti budeš jednako tvrdoglav i nepopustljiv. Bit ćeš tvrđi od kremena i nećeš se bojati tih ljudi, koji se stalno okreću protiv mene.« I još mi je rekao: »Čovječe, pažljivo slušaj i pamti što ti kažem. Idi sada među svoje ljude. Idi među prognanike i govori im. Bez obzira na to slušaju li ili ne, ti im reci: ‘Gospodar BOG vam poručuje.’« Tada me Duh podigao. Začuo sam iza sebe buku velikog potresa dok se BOŽJA slava uzdizala s mjesta gdje je bila. Čuo sam moćan šum krila. Bića su se dodirivala krilima u kretanju, a kotači su pokraj njih podizali silnu tutnjavu. Duh me podigao i odnio. Bio sam jako tužan i uznemiren u svom duhu, ali sam osjećao prisutnost BOŽJE sile. Otišao sam među izraelske prognanike, koji su živjeli u Tel Abibu , pokraj kanala Kebar. Sjedio sam među njima sedam dana, u šoku i tišini. Kad je prošlo sedam dana, čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, postavljam te za stražara nad izraelskim narodom. Slušat ćeš što ti govorim, a ti ćeš ih upozoravati. Ako kažem: ‘Ovi će zli ljudi umrijeti’, ti ih trebaš upozoriti da moraju promijeniti način života i prestati činiti zlo da bi se spasili. Ako ih ne upozoriš, umrijet će zbog svojih grijeha, a ti ćeš biti odgovoran za njihovu smrt. Ali, ako ih upozoriš da se moraju promijeniti, da trebaju prestati činiti zlo, a oni ne prestanu, onda će umrijeti zbog svojih grijeha. No tada će barem tvoj život biti spašen. Isto tako, ako se dobri ljudi promijene i počnu činiti zlo, a ja im još i postavim zamku, umrijet će zbog svojih grijeha ako ih ti ne upozoriš. Nitko neće pamtiti njihova dobra djela, a ti ćeš biti odgovoran za njihovu smrt. Ali, ako upozoriš dobre ljude da prestanu griješiti i oni prestanu, preživjet će jer su poslušali tvoje upozorenje. Tada ćeš i ti sačuvati svoj život.« Obuzela me BOŽJA sila i on mi je rekao: »Ustani i idi u Dolinu . Tamo ću ti govoriti.« Ustao sam i otišao u dolinu, a tamo je bila BOŽJA slava. Vidio sam je kao i prije na kanalu Kebar. Pao sam i poklonio se licem do zemlje. No Duh je ušao u mene i podigao me na noge. Tada mi je Bog rekao: »Idi i zatvori se u svoju kuću. Čovječe, ljudi će te tamo vezati konopima i neće ti dopustiti da ideš među druge ljude. Učinit ću da ti se jezik zalijepi za nepce. Bit ćeš nijem i nećeš moći ispravljati niti upozoravati ljude koji se stalno okreću protiv mene. No ja ću ti govoriti, a potom ću ti otvoriti usta. Trebaš im reći: ‘Gospodar BOG vam poručuje.’ Neki ljudi će te slušati, a neki neće, jer oni su buntovan narod.« »A sada, čovječe, uzmi glinenu ploču, stavi je pred sebe i na njoj nacrtaj grad Jeruzalem. Zamisli da si vojska koja opsjeda grad. Podigni svuda uokolo opsadne nasipe i postavi jurišne naprave za napad na zidine. Cijeli grad neka je okružen vojnim taborom. Onda uzmi željeznu tavu i postavi je kao zid između sebe i grada. Okreni se licem prema gradu i gledaj ga oštro i uporno. Tako će grad biti kao pod napadom, a ti kao onaj koji ga napada. Bit će to znak izraelskom narodu za ono što ću učiniti Jeruzalemu. Zatim lezi na svoj lijevi bok kao znak da nosiš teret grijeha izraelskog naroda. Nosit ćeš njihov grijeh onoliko dana koliko budeš ležao na lijevom boku. Odredio sam da grijeh izraelskog naroda nosiš tristo devedeset dana — po jedan dan za svaku godinu njihovoga grijeha. Kad to prođe, leći ćeš na svoj desni bok, ovaj put pod teretom grijeha judejskog naroda. Odredio sam da njihov grijeh nosiš četrdeset dana — po jedan dan za svaku godinu što će biti kažnjeni. A sada, podigni rukav, ispruži svoju ruku nad crtežom na glinenoj ploči i upri pogled u nj. To će značiti da napadaš grad. Ti si moj glasnik ljudima u Jeruzalemu. Izvikuj im upozorenja. Svezat ću te konopima da se ne možeš okretati sve dok ne završi tvoj napad na grad. Uzmi nešto pšenice i ječma, boba i leće, prosa i dvozrne pšenice. Sve istresi u jednu posudu i samelji. Od toga brašna napravi kruh, koji ćeš jesti tristo devedeset dana dok budeš ležao na boku. Jednom na dan, u određeno vrijeme, uzimat ćeš samo komad kruha . Također, jednom dnevno, u određeno vrijeme, pit ćeš samo dvije čaše vode . Svaki ćeš dan pripremati kruh. Peći ćeš ga na vatri od suhoga ljudskog izmeta i jesti pred svima.« BOG kaže: »Tako će isto izraelski narod jesti nečisti kruh u tuđini. Ja ću ih protjerati među strance.« Kad sam to čuo, rekao sam mu: »Gospodaru BOŽE, nikad nisam jeo nečistu hranu. Odmalena nisam stavio u usta meso životinje koja je prirodno uginula niti životinje koju je rastrgala zvijer. U moja usta nikad nije ušla nečista hrana!« »Pustit ću te onda da pripremaš svoj kruh na suhom kravljem izmetu umjesto na ljudskom«, odgovorio mi je. A onda je rekao: »Čovječe, prekinut ću snabdijevanje kruhom u Jeruzalemu. Ljudi će sa strepnjom jesti svoj dio kruha i u strahu ispijati svoju mjeru vode. Neće biti dovoljno hrane ni vode. Prestravljeni, gledat će jedni druge kako propadaju zbog svojih grijeha.« »A sada, čovječe, uzmi oštar mač. Obrij njime kosu i bradu, kao da je britva. Kosu izvaži i podijeli na tri jednaka dijela. Jednu trećinu spali na glinenoj ploči koja predstavlja grad. Učini to nakon što završi razdoblje koje predstavlja opsadu grada. Drugu trećinu isjeckaj mačem i raspi oko glinene ploče, a posljednju trećinu baci u vjetar. To znači da ću isukati mač i njime rastjerati ljude. Onda uzmi nekoliko vlasi i uguraj ih u svoju odjeću. Odaberi neke od njih i baci ih u vatru. To znači da će vatra krenuti odande i progutati čitav izraelski narod.« Gospodar BOG mi je rekao: »Postavio sam Jeruzalem usred drugih naroda. Okružen je drugim zemljama. No njegovi su se stanovnici pobunili protiv mojih zapovijedi. Gori su od bilo kojeg drugoga naroda. Prekršili su više mojih zakona nego ljudi u bilo kojoj od susjednih zemalja. Odbacili su moje zapovijedi i nisu slijedili moje zakone. Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Gori ste od naroda koji žive oko vas. Ne poštujete moje zakone, ne držite se mojih zapovijedi. Činite ono što čak ni drugi narodi ne smiju činiti.’ Zato vam Gospodar BOG poručuje: ‘Sad sam i ja protiv vas! Kaznit ću vas naočigled drugih naroda. Zbog svih vaših užasnih grijeha, učinit ću vam ono što nikad prije nisam učinio niti ću ikad više učiniti. Ljudi će u Jeruzalemu biti toliko gladni da će roditelji jesti svoju djecu, a djeca svoje roditelje. Sve ću vas kazniti, a one koji prežive, rastjerat ću na sve strane svijeta .’ Gospodar BOG kaže: ‘Zaklinjem se sobom da ću te odrezati, Jeruzaleme, jer si svojim gnjusnim grozotama onečistio moje svetište. Neću se sažaliti nad tobom. Neću ti se smilovati. Trećina tvog naroda umrijet će u gradu od gladi i bolesti, trećina će poginuti oko grada u borbi, a na trećinu ću isukati mač i rastjerati ih na sve strane svijeta. Tako ću iskaliti svoj bijes i zadovoljiti svoju srdžbu. A oni će tada znati da sam im ja, BOG, govorio zato što su me jako povrijedili. Jeruzaleme, pretvorit ću te u gomilu ruševina. Narodi će ti se izrugivati, a putnici prolaznici te ismijavati. Iako će te izrugivati i ismijavati, bit ćeš im na upozorenje kad vide kako sam te kaznio pa će se uplašiti. Ja, BOG, rekao sam što ću napraviti. Rekao sam da ću poslati na tebe svoje smrtonosne strijele gladi i razaranja, da ću te uništiti. Bit ćeš gladan jer ću ja prekinuti opskrbu kruhom. Stići će te glad, a tvoju djecu će proždrijeti divlje zvijeri. Pomest će te bolest i krvoproliće. Poslat ću neprijatelje na tebe. Ja, BOG, rekao sam što će se dogoditi.’« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, okreni lice prema planinama Izraela i govori protiv njih u moje ime. Reci: ‘Planine Izraela, slušajte što vam Gospodar BOG poručuje. Gospodar BOG govori planinama i brdima, klisurama i dolinama. Dovest ću na vas neprijateljski mač i razoriti vaša svetišta. Vaši će žrtvenici biti srušeni, kao i vaši kadioni žrtvenici , gdje ste idolima prinosili tamjan. Ubit ću vas pred vašim idolima. Trupla će Izraelaca ležati pred njihovim idolima. Kosti će vam biti rasute oko vaših žrtvenika. Gdje god da živite, gradovi će vam biti opustošeni, a svetišta razorena. Vaši će žrtvenici biti razvaljeni, a kipovi idola smrvljeni. Žrtvenici za prinos tamjana bit će srušeni, kao i sve drugo što ste napravili. Ljudi će među vama padati ubijeni, a vi ćete znati da sam ja BOG. Poštedjet ću neke od vas, koji će izbjeći maču. No ja ću ih rastjerati i prisiliti da se nasele u drugim zemljama. Oni, koji budu zarobljeni i odvedeni u druge zemlje, sjećat će se kako su mi slomili srce. Napustili su me i štovali lažne idole. Bili su nevjerni kao žena koja napusti svog muža radi drugoga. Sami sebi će se gaditi zbog zla i gadosti koje su činili. I znat će da sam ja BOG i da im nisam bez razloga najavljivao nesreću.’« Gospodar BOG kaže: »Plješćite rukama i stupajte nogama. Jadikujte zbog svih zlih i gnjusnih djela izraelskog naroda. Recite im da će ih ubiti rat, glad i bolest. Onaj tko bude daleko, umrijet će bolestan, a tko bude blizu, poginut će u ratu. Tko preživi, umrijet će od gladi. Osjetit će sav moj bijes. I znat ćete da sam ja BOG kad vaši mrtvi budu ležali među kipovima idola, oko njihovih žrtvenika, na svakom vrhu brda i planine, pod svakim većim stablom, na svim mjestima gdje su svojim idolima prinosili paljene žrtve ugodnog mirisa. Podignut ću svoju ruku i kazniti ih, gdje god da žive. Pretvorit ću im zemlju u pustoš i ruševine. Od pustinje na jugu pa sve do Rible na sjeveru neće biti nigdje nikoga. Tada će znati da sam ja BOG.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, Gospodar BOG poručuje zemlji Izrael: ‘Kraj! Dolazi vam kraj! Cijela zemlja bit će uništena. Sad je stigao vaš kraj! Spoznat ćete moj bijes. Sudit ću vam za sva zla djela, kazniti vas za sve gadosti. Neću vas žaliti, neću se smilovati, vratit ću vam za sve vaše zločine. Učinili ste mnoge strašne stvari, a sad ćete shvatiti da sam ja BOG.’ Gospodar BOG kaže: ‘Pazite! Događat će se nesreća za nesrećom. Dolazi kraj! Dolazi vam kraj! Pogledajte, dolazi! Stanovnici Izraela, približava vam se propast. Vrijeme je za paniku, a ne za klicanje po planinama. Uskoro ću na vas sručiti svoj gnjev. Iskalit ću na vama svoj bijes. Kaznit ću vas za sve što ste učinili. Uzvratit ću vam za vaše gadosti. Neću vas poštedjeti, neću vam se smilovati. Kažnjavam vas za vaše postupke, vraćam vam za vaše odvratnosti. Sad ćete shvatiti da sam ja BOG i da vas kažnjavam.’ Gledajte! Vrijeme je BOŽJE kazne! Propast je proklijala, a ponos procvjetao. Dolazi neprijateljski kralj. Propupala mu je vladarska palica. Nasilno će kazniti zli narod. Od ljudi u Izraelu nitko neće ostati, nitko od njihovog mnoštva. Ništa neće ostati niti od njihovog bogatstva. Došao je taj trenutak. Stigao je taj dan. Oni koji kupuju, neće se radovati, a prodavači neće tugovati. Na sve njih sručit će se strašna kazna. Ljudi koji su prodali svoje imanje, neće ga više dobiti natrag. Ta poruka vrijedi za svakoga. Zbog njihovih grijeha, nitko se neće izvući živ. Trube će pozivati ljude u borbu. Svi će se pripremiti, ali neće krenuti u bitku. Svima ću pokazati svoj strašan gnjev. Vani prijeti mač, a u gradu vlada bolest i glad. Tko bude na polju, ubit će ga neprijatelji, a tko bude u gradu, umrijet će od gladi i bolesti. Oni koji uspiju pobjeći, sklonit će se u planine kao uplašeni golubovi. No ondje će jadikovati zbog svojih grijeha. Od slabosti neće moći ni ruku podići. Koljena će im biti mokra od mokraće. Navući će na sebe tkaninu za tugovanje i bit će obuzeti strahom. Na licima će im se ogledati sram. U znak tuge, obrijat će svoje glave. Pobacat će svoje srebro na ulicu. Gadit će im se njihovo zlato. Srebro i zlato neće ih moći spasiti od BOŽJE srdžbe, niti će ih moći nahraniti. Srebro i zlato ne mogu napuniti prazan želudac, ali su ipak naveli Izraelce da potonu u grijeh. Od hramskog blaga izrađivali su svoje grozne kipove. Bili su ponosni na njih. Zbog tih grozota, učinit ću da im sve to bude kao smeće. Dat ću to blago u ruke strancima. Razgrabit će ga zlikovci i njime onečistiti Hram. Okrenut ću glavu, a stranci će srušiti moj Hram. Prodrijet će u njegove najsvetije dijelove i oskvrnuti ih. Izradite lance za zarobljenike! Narod mora biti kažnjen jer je zemlja puna krvoprolića, a grad nasilja. Dovest ću ljude iz najgorih naroda da im zaposjednu kuće. Dokrajčit ću njihov ponos i silu. Svetišta će im biti oskvrnuta. Drhtat će od straha. Tražit će mir, ali mira neće biti. Dolazit će nesreća za nesrećom, jedna loša vijest slijedit će drugu. Uzalud će tražiti viziju od proroka. Svećenici više neće davati pouke, ni poglavari savjete. Kralj će tugovati za poginulima, a očajni poglavari odjenut će se u tkanine za tugovanje. Običan narod drhtat će od straha. Kaznit ću ih za sve što su učinili. Sudit ću im kao što su oni sudili drugima. Tada će znati da sam ja BOG.« Petog dana u šestome mjesecu, šeste godine našeg progonstva, sjedio sam u svojoj kući s judejskim starješinama. Tada me obuzela sila Gospodara BOGA. Ugledao sam neku priliku koja je sličila čovjeku. Donji mu je dio tijela bio kao čista vatra, a gornji je blistao kao usijani metal okružen svjetlošću. Ispružio je nešto što je izgledalo kao njegova ruka i uhvatio me za kosu. Duh me podigao između zemlje i neba. Imao sam viziju od Boga da sam odnesen na sjeverni ulaz, u unutrašnje dvorište Hrama u Jeruzalemu. Tu je stajao idol koji je izazivao Božji bijes. Ugledao sam slavu Izraelovog Boga. Izgledala je kao u mojoj viziji u dolini kanala Kebar. Bog mi je rekao: »Čovječe, pogledaj prema sjeveru.« Pogledao sam, i sjeverno od vrata koja su vodila prema žrtveniku, pored samog ulaza, stajao je kip idola koji je izazivao Božji bijes. Nastavio mi je govoriti: »Čovječe, vidiš li što čine? Vidiš li te velike gadosti koje narod Izraela čini i tjera mene iz mog svetišta? Ali vidjet ćeš još i gore stvari.« Zatim me doveo do ulaza u dvorište. Ondje sam vidio rupu u zidu. Rekao mi je: »Čovječe, kopaj kroza zid.« Kopao sam i otkrio prolaz kroza zid. Rekao je: »Idi unutra i vidi kakve užasne gadosti ovdje čine.« Ušao sam. Svuda uokolo po zidovima bile su slike gmazova i drugih nečistih životinja, kao i prikazi ostalih idola koje su štovali Izraelci. Vidio sam sedamdesetoricu starješina izraelskog naroda kako stoje ondje. Među njima je bio i Jaazanija, Šafanov sin. Svaki je u ruci držao kadionik iz kojeg se dizao mirisni oblak tamjana. Bog mi je rekao: »Čovječe, jesi li vidio što u potaji čine starješine izraelskog naroda? Svaki čovjek ima svoj prostor u kojem štuje svoga lažnog idola. Jer, oni misle: ‘BOG nas ne vidi. BOG je napustio našu zemlju.’« I još mi je rekao: »Vidjet ćeš ih kako čine još i gore gadosti.« Odveo me do sjevernog ulaza u BOŽJI Hram. Tamo sam vidio žene kako sjede i oplakuju boga Tamuza . Rekao mi je: »Vidiš li ovo, čovječe? Ali vidjet ćeš još i gore gadosti.« Zatim me odveo u unutrašnje dvorište BOŽJEGA Hrama. Tamo sam na vratima BOŽJEGA Hrama, između trijema i žrtvenika, ugledao skupinu od oko dvadeset i pet muškaraca kako se klanjaju. Leđima su bili okrenuti BOŽJEM Hramu, a licem prema istoku. Klanjali su se suncu. On mi je rekao: »Vidiš li to, čovječe? Zar je Judejcima svejedno što se čini u Hramu? Smiju li se ovdje činiti takve gadosti? Ova je zemlja puna nasilja i narod stalno izaziva moj bijes. Gle, štuju kao pogani, držeći grančice pred nosevima! Zato ću ih bijesno kazniti. Neću im se smilovati, neću ih žaliti. Čak i ako mi budu iz svega glasa vikali u uši, neću ih čuti.« Tada sam ga začuo kako je glasno uzviknuo: »Neka pristupe oni koji će izvršiti kaznu nad ovim gradom! Dođite, svaki sa svojim smrtonosnim oružjem u ruci!« Ugledao sam šestoricu ljudi kako dolaze iz smjera gornjih sjevernih gradskih vrata. Svaki je u ruci držao svoje smrtonosno oružje. S njima je bio i sedmi čovjek u lanenoj odjeći, kojem je o struku visio pribor za pisanje. Ušli su u dvorište Hrama i stali pokraj brončanog žrtvenika. A slava Izraelovog Boga podigla se iznad krilatih bića , gdje je do tada stajala. Pomaknula se prema vratima Hrama i zaustavila na samom pragu. Čovjek u lanenoj odjeći, koji je nosio pribor za pisanje, bio je pozvan da pristupi. BOG mu je rekao: »Prođi cijelim gradom Jeruzalemom i stavi znak na čelo svakog čovjeka koji uznemiren tuguje zbog svih gadosti koje se čine u ovom gradu.« A ostalima je na moje uši rekao: »Idite za njim kroz grad i ubijajte. Nikoga nemojte štedjeti niti žaliti. Pobijte starce, mladiće i djevojke, žene i djecu. Ali, ne dirajte one koji na sebi imaju znak. Počnite ubijati kod mog svetišta.« I tako su prvo ubili starješine pred Hramom. Rekao im je: »Onečistite Hram! Ispunite njegova dvorišta truplima ubijenih ljudi. Krenite!« Krenuli su i ubijali ljude po gradu. Dok su oni ubijali, ja sam ostao sâm u Hramu. Pao sam licem na zemlju i zavapio: »Gospodaru BOŽE! Dok iskaljuješ svoj bijes na Jeruzalemu, zar ćeš uništiti i sve koji su preostali od Izraela?« Odgovorio mi je: »Krivnja naroda Izraela i Jude je prevelika. Zemlja je puna krvi, a u gradu vlada zločin. To je zato što ljudi govore da je BOG ostavio ovu zemlju i da ih BOG ne vidi što rade. Zato ih neću štedjeti. Neću im se smilovati. Kaznit ću ih za sve što su učinili.« Tada se vratio onaj čovjek u lanenoj odjeći s pisarskim priborom. Izvijestio je: »Učinio sam kako si zapovjedio.« Potom sam pogledao u svod kupole nad glavama krilatih bića. Iznad svoda je bilo nešto nalik prijestolju, napravljeno od modroga dragog kamena. Tada je BOG rekao čovjeku u lanenoj odjeći: »Idi među kotače ispod krilatih bića. Ondje napuni ruke užarenim ugljenom i raspi ga po gradu Jeruzalemu.« Vidio sam ga kako ide. Krilata su bića stajala na južnoj strani Hrama kad im je prišao čovjek u lanenoj odjeći. Oblak je ispunio unutrašnje dvorište. BOŽJA slava podigla se iznad krilatih bića i pomaknula do praga na ulazu u Hram. Oblak je ispunio Hram, a sjaj BOŽJE slave obasjao njegovo dvorište. Krilata su bića poletjela, a zvuk njihovih krila čuo se sve do vanjskog dvorišta. Zvuk je bio glasan kao glas Svemoćnog Boga. Bog je bio zapovjedio čovjeku u lanenoj odjeći da zagrabi užarenog ugljena između kotača ispod krilatih bića. Čovjek je prišao i stao pored kotača. Jedno od krilatih bića ispružilo je svoju ruku i zahvatilo nešto užarenog ugljena koji je bio u prostoru između četiri bića. Stavilo je ugljen u ruke čovjeka u lanenoj odjeći, a on ga je primio i izašao. (Krilata su bića pod svojim krilima imala nešto slično ljudskim rukama.) Vidio sam četiri kotača. Pored svakoga krilatog bića bio je po jedan kotač. Kotači su bili kao od prozirnoga svjetlucavoga dragog kamena . Svi su kotači izgledali isto. Činilo se da je u svakom kotaču još jedan kotač. Krilata bića mogla su se kretati u sva četiri smjera i nisu skretala sa svog puta. Kretala su se ravno u smjeru u kojem su im bile okrenute glave. Bila su posve prekrivena očima. Oči su im bile posvuda po tijelu — po leđima, rukama, krilima, i po sva četiri kotača. Čuo sam da kotače zovu »kotači koji se vrte«. Svako je krilato biće imalo četiri lica. Jedno je bilo lice bika , drugo lice čovjeka, treće lava, a četvrto orla. Shvatio sam da su ta krilata bića ista ona živa bića koja sam vidio u svojoj viziji na kanalu Kebar. Tada su se krilata bića podigla u zrak. I kotači su se podigli s njima. Kad su bića raširila svoja krila i podigla se od zemlje, kotači se nisu odmicali od njih. Kad su se bića smirila, smirili su se i kotači. Kad su se podigla u zrak, kotači su išli s njima. Jer, u kotačima je bio duh živih bića. Tada se BOŽJA slava podigla s praga na ulazu u Hram, pomaknula prema krilatim bićima i zaustavila iznad njih. Bića su raširila svoja krila i podigla se u zrak, skupa s kotačima. Gledao sam ih kako odlaze. Zaustavila su se na istočnim vratima BOŽJEGA Hrama, a slava Izraelovog Boga bila je nad njima. Bila su to ista bića koja sam vidio ispod Izraelovog Boga u viziji na kanalu Kebar. Shvatio sam da sam i tada vidio ova ista krilata bića. Svako je biće imalo četiri lica i četvera krila, a ispod krila nešto što je sličilo ljudskim rukama. Lica krilatih bića bila su ista kao i lica živih bića koja sam prije vidio u viziji na kanalu Kebar. Sva su bića gledala ravno pred sebe i kretala se ravno naprijed. Duh me podigao i odnio do istočnih vrata BOŽJEGA Hrama. Ondje sam na ulazu ugledao skupinu od dvadeset i pet muškaraca. Među njima su bili neki od narodnih poglavara: Jaazanija — Azurov sin, i Pelatija — Benajin sin. Bog mi je rekao: »Čovječe, ovo su ljudi koji smišljaju zlo i daju zle savjete stanovnicima grada. Oni kažu: ‘Nećemo skoro graditi kuće. Ovaj je grad kao lonac, a mi smo meso u njemu.’ Stoga, čovječe, govori u moje ime protiv njih.« Tada me obuzeo BOŽJI Duh. Rekao mi je: »Kaži da im poručuje BOG: ‘Narode Izraela, čujem što govorite i znam što mislite. Vi ste krivi za mnoga ubojstva u ovom gradu. Napunili ste gradske ulice mrtvacima. Zato vam Gospodar BOG sada kaže da su mrtvi u gradu kao meso u loncu. Ali, vas ću izvesti iz grada. Bojite se mača, no spustit ću mač na vas’, rekao je Gospodar BOG. ‘Istjerat ću vas iz ovoga grada i predati strancima. Učinit ću da vas oni kazne. Past ćete ubijeni mačem. Kaznit ću vas ovdje, unutar granica Izraela, pa ćete znati da sam ja BOG. Ovaj grad neće biti vaš lonac, niti ćete vi biti meso u njemu. No kaznit ću vas unutar granica Izraela. Znat ćete da sam ja BOG iako niste živjeli prema mojim pravilima, niti ste izvršavali moje zapovijedi. Odlučili ste živjeti kao što žive drugi narodi oko vas.’« I dok sam ja govorio u Božje ime, Pelatija, Benajin sin, pao je mrtav. Poklonio sam se licem do zemlje i glasno povikao: »O, Gospodaru BOŽE, potpuno ćeš uništiti sve koji su još preostali u Izraelu!« Tada sam čuo BOGA kako mi govori: »Čovječe, stanovnici Jeruzalema govore za tvoju braću prognanike, za cijeli izraelski narod: ‘Oni su daleko od BOGA. Ova je zemlja sada dana nama i zato je naša.’ Zato im reci da Gospodar BOG poručuje: ‘Iako sam ih protjerao daleko u druge zemlje i raspršio ih među druge narode, ja sam djelomično postao njihovo svetište tamo gdje su morali otići.’ A prognanicima reci da Gospodar BOG kaže: ‘Protjerao sam vas među druge narode, u druge zemlje, ali ipak ću vas opet okupiti i vratiti vam zemlju Izrael. Kad se moj narod vrati, uklonit će odavde sve odvratne kipove i gnjusne idole. Dat ću im nepodijeljeno srce. Stavit ću u njih novi Duh. Izvadit ću iz njih tvrdo srce od kamena i dati im meko srce od krvi i mesa. Tada će živjeti prema mojim pravilima i držati moje zapovijedi. Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog. No kaznit ću one čija srca pripadaju odvratnim, gnjusnim idolima. Ti ljudi, koji čine zlo, dobit će što su zaslužili’, kaže Gospodar BOG.« Tada su krilata bića raširila svoja krila i podigla se u zrak, skupa s kotačima. Slava Izraelovog Boga bila je nad njima. BOŽJA slava podigla se i napustila grad. Zaustavila se na brdu istočno od Jeruzalema . A mene je Duh podigao i odnio u viziji, koja je bila od Božjeg Duha, kod izraelskih prognanika u Babilon. Tada me vizija napustila, a ja sam prognanicima ispričao sve što mi je rekao i pokazao BOG. Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, živiš među buntovnicima. Imaju zdrave oči a ne vide, imaju zdrave uši a ne čuju, jer su neposlušni buntovnici. Zato ti, čovječe, spremi svoje stvari i pripremi se za odlazak. Kreni dok je još dan i neka te svi vide. Idi kao da si zarobljenik kojeg odvode daleko odavde. Možda će tada shvatiti iako su toliko tvrdoglavi buntovnici. Dok je još dan i ljudi promatraju, iznesi van svoju torbu. Uvečer, dok ljudi gledaju, otiđi. Pravi se kao da odlaziš u progonstvo. Pred svima njima, prokopaj zid i izađi kroz rupu koju si prokopao. Dok ljudi gledaju, stavi svoju torbu na leđa i kreni u suton. Pokrij lice, da ne vidiš zemlju. Učinit ću te znakom upozorenja za sve Izraelce.« Učinio sam kako mi je bilo naređeno. Tijekom dana sam iznio svoju torbu, praveći se da odlazim u progonstvo. Uvečer sam rukama prokopao prolaz u zidu. U suton sam otišao. Svi su me vidjeli kako odlazim i nosim svoju torbu na ramenu. Ujutro sam čuo BOGA kako mi govori: »Čovječe, jesu li te oni buntovni Izraleci pitali što to radiš? Kaži da im Gospodar BOG poručuje: ‘Ovo se proroštvo odnosi na vladara u Jeruzalemu i na sve Izraelce koji tu žive.’ Reci im: ‘Ja sam vam znak upozorenja. Dogodit će im se ono što sam izveo. Bit će odvedeni u zarobljeništvo.’ A vladar u Jeruzalemu bit će prisiljen uzeti svoje stvari i noću se iskrasti kroz rupu u zidu. Pokrit će svoje lice i neće vidjeti zemlju. Razapet ću nad njim svoju mrežu. Uhvatit će se u moju zamku. Odvest ću ga u Babiloniju, zemlju Babilonaca. Neće je vidjeti, a ondje će umrijeti. Sve ću njegove ljude rastjerati i raspršiti mu cijelu vojsku na sve strane svijeta . Isukat ću mač i tjerati ih pred sobom. Shvatit će da sam ja BOG kad ih protjeram među druge narode i u druge zemlje. Samo nekoliko njih ću poštedjeti. Oni će uspjeti izbjeći mač, glad i bolest, no samo zato da bi drugim narodima mogli pričati o svim grozotama koje su činili protiv mene. Tako će ovi prognanici znati da sam ja BOG.« Tada sam opet čuo BOGA kako mi govori: »Čovječe, pravi se da si jako uplašen. Tresi se dok jedeš svoju hranu i drhti dok piješ vodu. Reci ljudima da Gospodar BOG poručuje ovo o Jeruzalemu i cijeloj zemlji Izrael: ‘U strahu će jesti svoj kruh i u očaju piti svoju vodu. Zemlja će im biti opustošena zbog nasilja koje čine. Gradovi, koji su sada naseljeni, uskoro će biti razoreni. Zemlja će biti opustošena, a vi, prognanici, tada ćete shvatiti da sam ja BOG.’« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, zašto vi imate ovu izreku o zemlji Izrael: ‘Dani prolaze, ne ispunjavaju se vizije?’« Reci da im Gospodar BOG poručuje: »Učinit ću da tome dođe kraj. Ta se izreka više neće koristiti među narodom Izraela. Sada će se govoriti: ‘Uskoro dolazi vrijeme kad će se ispuniti sve vizije.’ Među narodom Izraela više neće biti lažnih vizija, ni varavih proricanja. Jer, ja sam BOG. Ako kažem da će se nešto dogoditi, onda će tako i biti. Nema više odlaganja. Učinit ću to za vašeg života, buntovni narode. Uskoro ću govoriti, ali ću to odmah i izvršiti.« Tako je rekao Gospodar BOG. I opet sam čuo BOGA kako mi govori: »Čovječe, Izraelci govore da se tvoje vizije i proroštva odnose na daleku budućnost, mnogo godina od sada. Zato im reci da Gospodar BOG kaže: ‘Ni jedna moja riječ više se neće odlagati. Što izgovorim, to će se ostvariti. Tako vam poručuje Gospodar BOG.’« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, govori protiv izraelskih proroka u moje ime. Oni govore ono što sami izmisle. Reci im da poslušaju što im poručuje BOG. A Gospodar BOG kaže: ‘Teško vama, bezumni proroci, jer slijedite svoj duh i ništa niste vidjeli u vizijama!’ Izraele, tvoji su proroci kao šakali što traže hranu među ruševinama. Ne brinete se za otvore u gradskim zidinama i ne obnavljate utvrde da bi narod Izraela preživio dan BOŽJEG suda. Njihove su vizije lažne, a njihova proricanja izmišljena. Govore: ‘BOG kaže’, iako ih BOG nije poslao. No, ipak, misle da će se ostvariti ono što govore. Zar ne vidite da su vam vizije lažne i proricanja izmišljena, vi koji govorite ‘BOG je rekao’, a ja nisam ništa rekao? Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Ustajem protiv vas zbog svih vaših laži i izmišljotina.’ Tako je rekao Gospodar BOG. ‘Kaznit ću proroke koji imaju lažne vizije i koji govore izmišljotine. Uklonit ću ih iz svog naroda. Neće biti upisani među izraelskim obiteljima. Oni neće ući u zemlju Izrael, a vi ćete znati da sam ja Gospodar i BOG.’ Jer, oni obmanjuju moj narod. Govore ‘Sve je dobro!’, a nije dobro. To je kao da je moj narod sagradio labave zidine, a proroci ih samo prekrivaju s malo žbuke. Reci im da ću poslati jaku kišu. Padat će krupna tuča i razmahat će se olujni vjetar. Zidovi će se srušiti. Kad se sve sruši, ljudi će ih pitati: ‘Gdje vam je ta žbuka kojom ste učvrstili zidove?’ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Bijesan sam i poslat ću na vas olujni vjetar. U svojoj ću srdžbi pustiti jak pljusak i krupnu tuču da vas uništi. Srušit ću zid koji ste ožbukali. Sravnit ću ga sa zemljom i ogoliti njegove temelje. Poginut ćete pod njegovim ruševinama. Tada ćete shvatiti da sam ja BOG. Iskalit ću svoj bijes na tom zidu i na onima koji su ga žbukali. Tada ću vam reći: Više nema zida ni onih koji su ga žbukali. Ti lažni proroci Izraela prorokovali su o Jeruzalemu i vidjeli vizije mira, a mira nije bilo.’« Tako je rekao Gospodar BOG. »A sada, čovječe, pogledaj žene svog naroda koje prorokuju svoje izmišljotine. Moraš govoriti u moje ime protiv njih. Reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Jao vama, ženama koje ljudima izrađujete čarobne narukvice za ruke i velove za glave! To činite da biste ih hvatale u svoje zamke, samo da biste vi ostale žive. Obezvređujete me pred mojim narodom za nekoliko šaka ječma i nekoliko komada kruha. Ubijate one koji bi trebali živjeti, a održavate na životu one koji bi trebali umrijeti. U tome uspijevate jer lažete ljudima, a oni vole slušati vaše laži.’« Stoga, Gospodar BOG vam poručuje: »Istupam protiv vaših čarobnih narukvica, kojima hvatate ljude u zamke, poput ptica! Strgnut ću im vaše narukvice s ruku i njihovi će životi biti slobodni. Strgnut ću im s glava vaše velove. Oslobodit ću ih vaše vlasti. Oni više neće biti kao plijen u vašim rukama, a vi ćete znati da sam ja BOG. Dobre ste ljude obeshrabrile svojim lažima, a loše ste ohrabrile da ne odustaju od svoga krivog načina života, da ne bi spasili svoje živote. Stoga, više nećete imati lažne vizije niti ćete se baviti čaranjem. Spasit ću svoj narod od vas, a vi ćete shvatiti da sam ja BOG.« Kod mene je došlo nekoliko izraelskih starješina. Sjeli su sa mnom da razgovaramo. Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, ovi su ljudi priklonili srca svojim ogavnim idolima. Usredotočili su se na ono što ih je navelo na grijeh. Zašto bih pustio da dođu k meni po savjet? Govori s njima. Reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Ako je netko u Izraelu priklonio svoje srce idolu i usredotočio se na to što ga je navelo na grijeh, te dođe tražiti savjet od proroka, ja ću mu dati odgovor koji zaslužuje za svoje idole. Učinit ću to jer želim ponovo osvojiti srca Izraelaca iako su se otuđili od mene zbog svih svojih ogavnih idola.’ A narodu Izraela reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Vratite se k meni! Ostavite svoje idole! Okrenite lica od svojih ogavnih kipova! Ako neki Izraelac ili stranac, koji živi u Izraelu, odbaci mene, noseći ogavne idole u svom srcu i stavljajući pred sebe nešto što ga navodi na grijeh, a zatim ode k proroku tražiti savjet od mene, ja, BOG, izravno ću mu odgovoriti. Okrenut ću se protiv takve osobe i uništiti je. Bit će to znak drugima. Oni će je ismijavati. Uklonit ću je iz svog naroda, a vi ćete shvatiti da sam ja BOG. A ako je prorok toliko lud da počne govoriti sam od sebe, onda ću mu ja, BOG, pokazati koliko je lud. Uništit ću ga i ukloniti iz svog naroda Izraela. Bit će, dakle, jednako kažnjeni i onaj koji dolazi po savjet kao i prorok koji savjetuje sam od sebe. Učinit ću to da narod Izraela više ne odluta od mene i da se više ne prlja grijehom. Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog.’« Tako je rekao Gospodar BOG. Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, zamisli što bih učinio zemlji čiji me narod napusti i zgriješi nevjerom protiv mene. Prekinuo bih njihovo snabdijevanje hranom. U zemlji bih uzrokovao glad pa bi i ljudi i životinje umrli od gladi. Čak da su među njima Noa, Daniel i Job, svojom bi pravednošću uspjeli spasiti samo svoje živote.« Tako je rekao Gospodar BOG. »Zamisli da u tu zemlju pustim divlje zvijeri, da obilaze naokolo i pobiju sve ljude. Nitko više tuda od straha ne bi prolazio, a zemlja bi ostala pusta. Čak i da tu žive Noa, Daniel i Job, uspjeli bi spasiti samo sebe. Ja, BOG, zaklinjem se svojim životom, oni ne bi uspjeli spasiti čak ni svoje sinove i kćeri. Zemlja bi ostala prazna. Mogao bih na tu zemlju pustiti naoružanu vojsku pa da vojnici mačevima pobiju sve ljude i životinje. Da su u toj zemlji Noa, Daniel i Job, samo bi oni bili spašeni. Ja, Gospodar i BOG, zaklinjem se svojim životom, oni ne bi uspjeli spasiti čak ni svoje sinove i kćeri. Mogao bih u tu zemlju poslati epidemiju smrtonosne bolesti. Moj gnjev bi se sručio na svakoga. Pobio bih sve ljude i životinje. Kad bi Noa, Daniel i Job tu živjeli, niti oni svojom pravednošću ne bi mogli spasiti ni jednog od svojih sinova ili kćeri. Ja, Gospodar i BOG, zaklinjem se samim sobom, samo bi oni preživjeli. Gospodar BOG kaže: ‘Koliko manje nade ima za Jeruzalem kad na njega pošaljem četiri strašne kazne: mač, glad, divlje zvijeri i smrtonosnu bolest. Pobit ću sve ljude i životinje. Ipak, nekoliko će ljudi uspjeti pobjeći. Doći će sa svojim sinovima i kćerima k vama u progonstvo u Babilon. Tada ćete vidjeti kako loše postupaju i žive pa ćete lakše prihvatiti svu nesreću koju donosim na Jeruzalem. Vidjet ćete kako postupaju i žive pa ćete shvatiti da sam s razlogom sve to učinio tome gradu.’« Tako je rekao Gospodar BOG. Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, razmisli o vinovoj lozi. Smatra se jednim od drveća, ali je drugačije od drugog drveća. Što se događa s drvenom granom vinove loze? Može li se od nje išta napraviti? Barem klin koji se zabije u zid pa se o njega objesi posuda? Ne! No njome se može samo vatra potpaliti. Kad joj izgore oba kraja, a sredina je spaljena, što tada s njom? I kad je bila cijela, bila je beskorisna. Koliko je tek beskorisna kad je spaljena? Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Kao što sam drvo vinove loze odabrao među šumskim drvećem da ga bacim u vatru, tako ću postupiti sa stanovnicima Jeruzalema. Kaznit ću ih. Neki će se od njih isprva izvući. Iako će bježati od jedne vatre, druga će ih progutati. Kad se okrenem protiv njih, znat ćete da sam ja BOG. Opustošit ću ovu zemlju jer su mi ljudi u njoj bili nevjerni.’« Tako je rekao Gospodar BOG. Opet sam čuo BOGA kako mi govori: »Čovječe, trebaš govoriti ljudima u gradu Jeruzalemu o svim njezinim gadostima. Reci da joj Gospodar BOG poručuje: ‘Jeruzaleme, porijeklom i rođenjem si iz zemlje Kanaan. Otac ti je bio Amorejac, a majka Hetitkinja. Na dan kad si rođena, nitko ti nije presjekao pupčanu vrpcu. Nisu te okupali vodom niti očistili. Nisu te istrljali solju niti povili u čiste tkanine. Nitko ti se nije smilovao niti učinio išta od toga. Izbacili su te van, na polje. Nitko te nije htio na dan tvog rođenja. No ja sam prošao onuda, vidio te kako se valjaš u vlastitoj krvi i rekao ti: Živi! Pomogao sam ti da izrasteš kao biljka u polju. Narasla si i sazrela u lijepu, mladu ženu. Počela ti je mjesečnica, zaoblile se grudi i narasle ti dlake po tijelu. Ali još uvijek si bila gola i bosa. Kada sam te ponovo ugledao, bila si već dorasla za ljubav. Prebacio sam svoj ogrtač preko tebe i pokrio tvoju golotinju. Obećao sam ti brak. Sklopio sam savez s tobom i postala si moja.’« Tako je govorio Gospodar BOG. »Oprao sam te u vodi i sprao krv s tvoga tijela. Namazao sam te uljem. Obukao sam te u izvezenu haljinu i obuo ti kožne sandale. Omotao sam ti glavu tankim lanom i ogrnuo je svilom. Ukrasio sam te nakitom, stavio narukvice na ruke i ogrlicu oko vrata. Dao sam ti ukrasni prsten za nos, naušnice i prekrasnu krunu. Sva si bila okićena zlatom i srebrom. Odjeća ti je bila od tankog lana i svile, bogato izvezena. Hranila si se kruhom od najfinijeg brašna, medom i maslinovim uljem. Bila si prelijepa. Postala si prava kraljica. Svi narodi čuli su o tvojoj ljepoti. Bila si savršena u divoti kojom sam te okružio«, pričao je Gospodar BOG. »Ali pouzdala si se u svoju ljepotu, čija te slava zavela u blud. Svoju si ljepotu na uživanje nudila svakom prolazniku. Uzela si svoju odjeću i njome ukrasila svetišta. Ondje si se nudila kao prostitutka. Mogao te imati svatko tko je prolazio. Uzela si svoj lijepi nakit od zlata i srebra, koji sam ti dao, pa si od toga dala napraviti muške kipove s kojima si bludničila . Pokrila si ih svojim izvezenim tkaninama, a pred njih stavila moja mirisna ulja i tamjan. Hranu, koju sam ti davao — fino brašno, med i maslinovo ulje — stavila si pred svoje idole da im fino miriše«, pričao je Gospodar BOG. »Ubila si svoje sinove i kćeri, djecu koju si meni rodila. Žrtvovala si ih kao hranu da bi jeli tvoji idoli. No to su bili samo neki od primjera tvoje nevjere. Zaklala si moju djecu, a njihova tijela spalila kao žrtvu u čast idolima! U svim svojim gadostima i razvratu nisi se sjećala svoje mladosti kad si bila gola i bosa, kad si se valjala u vlastitoj krvi.« »Jao, tebi Jeruzaleme! Jao tebi!« kaže Gospodar BOG. »A onda si još nakon sveg toga zla postavila šatore za prostituciju. Bilo ih je na svakom trgu. Na svakom si uglu sramotno koristila svoju ljepotu. Zaustavljala si svakog prolaznika i širila noge kao prostitutka. Sve si se više prostituirala. Bludničila si s pohotnim Egipćanima i sve većim razvratom izazivala moj gnjev. Zato sam te kaznio i umanjio ti nasljedstvo. Predao sam te Filistejkama koje su te mrzile i zgražavale se nad tobom. Nezasitna, bludničila si i s Asircima. Ali nije ti bilo dosta. Onda si se okrenula Babiloniji, zemlji trgovaca, ali ni to te nije zadovoljilo. Kako sam se razljutio na tebe zbog svega toga! Ponašala si se kao bestidna prostitutka, a to i jesi!« kaže Gospodar BOG. »Postavila si svoje šatore i štandove na svakom uglu i na svakom trgu pa si ondje sa svima bludničila. Ali nisi bila kao druge prostitutke jer nisi uzimala novac. Preljubnice! Radije si imala odnose sa strancima nego s vlastitim mužem. Sve druge prostitutke primaju plaću od svojih mušterija, a ti si plaćala svim svojim ljubavnicima. Podmićivala si ih da bi odasvud došli k tebi. Bila si drugačija od svih prostitutki koje traže novac. Plaćala si drugima da bi s tobom spavali.« Zato sada, Jeruzaleme, prostitutko, slušaj što ti poručuje BOG! Gospodar BOG kaže: »Izložila si svoju požudu. Razvratno si se razotkrivala i imala seksualne odnose s mnogim ljubavnicima. Štovala si odvratne idole. Žrtvovala si im živote svoje djece. Stoga, sad ću okupiti sve tvoje ljubavnike s kojima si uživala, sve one koje si jednom voljela ili mrzila. Skupit ću ih sa svih strana i pred njima razotkriti tvoju golotinju. Vidjet će te potpuno golu. Osudit ću te kao ženu koja je prekršila bračni savez i kao ubojicu. Kaznit ću te smrću, kao bijesni ljubomorni muž. Predat ću te u ruke tvojim ljubavnicima. Oni će razoriti tvoje šatore i štandove, strgnuti s tebe odjeću i tvoj lijepi nakit. Ostavit će te potpuno golu. Pustit će na tebe razjarenu rulju koja će te kamenovati i sasjeći mačevima na komade. Spalit će tvoje kuće i kazniti te pred svim drugim ženama. Učinit ću da prestane tvoj razvratni život. Više nećeš plaćati svojim ljubavnicima. A onda će se stišati moj gnjev i prestat će moja ljubomora prema tebi. Smirit ću se i više neću biti bijesan. Nisi se sjećala svoje mladosti i svojim si ponašanjem izazivala moj bijes. Zato ću te sada kazniti za sve što si učinila«, rekao je Gospodar BOG. »Povrh svih gadosti, dodala si i razvrat. Ljudi će o tebi govoriti izreku: ‘Kakva majka, takva kći.’ Prava si kći svoje majke. Odbacila si svog muža i svoju djecu. Prava si sestra svojih sestara. I one su odbacile svoje muževe i djecu. Majka ti je bila Hetitkinja, a otac Amorejac. Sjeverno od tebe, živjela je tvoja starija sestra Samarija sa svojim kćerima. Južno od tebe, bila je tvoja mlađa sestra Sodoma sa svojim kćerima . Ne samo što si pošla njihovim putem i povela se za njihovim gadostima, već si ubrzo postala gora od njih. Zaklinjem se samim sobom«, kaže Gospodar BOG, »tvoja sestra Sodoma i njezine kćeri nikad nisu činile toliko zla kao ti i tvoje kćeri. Tvoja sestra Sodoma i njezine kćeri bile su krive za oholost i proždrljivost. Bile su krive su za lagodan život u kojem nisu pomagale siromašnima ni jadnima. Bile su uobražene i činile su gadosti preda mnom. Kad sam to vidio, uništio sam ih. Samarija nije počinila ni pola tvojih grijeha. Ti si napravila više gadosti od obje svoje sestre zajedno. One se još doimaju dobre u usporedbi s tobom. Podnesi sada svoju sramotu. Učinila si da se tvoje sestre doimaju dobrima jer su tvoji grijesi odvratniji od njihovih. Sada se crveni i srami, jer si učinila da tvoje sestre izgledaju nedužno.« »No obnovit ću Samariju i Sodomu, kao i sve gradove i sela oko njih . Obnovit ću i tebe, Jeruzaleme. Tada ćeš se svega sjećati i morat ćeš nositi svoju sramotu i ruglo. A zbog tvoje sramote, tvoje sestre Sodoma i Samarija osjećat će se bolje. Tvoje sestre Sodoma i Samarija, s gradovima i selima oko njih, bit će ponovo izgrađene, a tako će biti s tobom i tvojom okolicom, Jeruzaleme. Prije si bila ponosna i izrugivala se svojoj sestri Sodomi. Bilo je to prije nego što se otkrila tvoja zloća. Sada i tebe svi preziru. Gradovi Edoma i Filisteje, rugaju ti se. Sada patiš zbog razvrata i gadosti koje si činila«, kaže BOG. Stoga, Gospodar BOG kaže: »Postupit ću s tobom kao što zaslužuješ. Prezrela si naš zavjet i raskinula naš savez. No ja ću se sjećati svog saveza s tobom dok si bila mlada. Održat ću s tobom savez koji će trajati zauvijek. Dovest ću tvoju stariju i mlađu sestru. One će ti sada biti kao kćeri. Učinit ću to za tebe iako ti to nisam obećao. Tada ćeš se sjetiti svega što si učinila i bit će te sram. Održat ću svoj savez s tobom, a ti ćeš znati da sam ja BOG. Sjećat ćeš se svega i sramiti se. Od srama nećeš reći ni riječ nakon što ti sve oprostim.« Tako je rekao Gospodar BOG. Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, ispričaj narodu Izraela ovu priču. Neka otkriju njezino skriveno značenje. Reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Veliki orao, dugih krila i šarenog perja, sletio je na Libanon i primio vršak cedra. Otkinuo je grančicu na vrhu stabla, odnio je u grad trgovaca u zemlji trgovaca. A onda je uzeo nešto sjemenja iz te zemlje i posadio ga u plodnoj zemlji pored vode, poput mlade vrbe. Sjeme je niklo, izrasla je dobra loza, niski trs, razgranatih grana. Orao je htio da se grane okrenu prema njemu, a korijenje da se pusti ispod loze. I trs je potjerao grane i izdanke. Tada se pojavio drugi veliki orao, s dugim krilima i puno perja. Gle, loza mu je pružila svoje korijenje i grane, okrenula se od mjesta gdje je dotad rasla, nadajući se da će joj taj orao dati više vode. A već je bila zasađena u dobroj zemlji, kraj obilja vode. Mogla je rasti, donositi plod i postati veličanstven trs.’« Reci im da je Gospodar BOG rekao: »Hoće li ova loza napredovati? Prvi će je orao iz zemlje iščupati, strgnut će joj grožđe da usahne, uvenut će tek propupale mladice. Neće biti potrebna jaka ruka, niti velika vojska da je iščupa. Hoće li ona uspjeti i dalje rasti? Spalit će je vrući vjetar s istoka, uvenut će tu gdje je posađena.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Pitaj ovaj buntovni narod: ‘Zar stvarno ne razumijete što to znači? Evo, kralj Babilona došao je u Jeruzalem, zarobio kralja i poglavare naroda te ih odveo sa sobom u Babilon. Iz zemlje su odvedeni svi najmoćniji ljudi. Tada je Nabukodonosor sklopio savez s jednim čovjekom iz judejske kraljevske obitelji i prisilio ga da mu se zakune na vjernost. Nabukodonosor je to učinio da bi Judino kraljevstvo ostalo podložno, da se ne bi pobunilo, nego da bi trajno ostalo u savezu s njim. No novi se kralj pobunio. Poslao je glasnike u Egipat. Tražio je da mu daju konje i veliku vojsku. Hoće li uspjeti? Može li se izvući onaj tko tako čini? Može li nekažnjeno prekršiti savez? Zaklinjem se samim sobom, kaže Gospodar BOG, umrijet će u Babilonu jer je prekršio dogovor i raskinuo savez s babilonskim kraljem. Faraon mu neće moći pomoći sa svojom velikom vojnom silom. Kad Babilonci podignu opsadne nasipe i zidine, puno će ljudi poginuti. Kralj Jude pogazio je riječ i prekršio savez. Neće proći nekažnjeno.’« Stoga, Gospodar BOG kaže: »Zaklinjem se samim sobom da ću ga kazniti jer je prekršio zakletvu i savez koji je sklopio preda mnom. Razapet ću svoju mrežu nad njim. Uhvatit će se u moju zamku. Odvest ću ga u Babilon gdje će biti kažnjen zbog svoje nevjernosti meni. Uništit ću njegovu vojsku. Svi će njegovi najbolji ratnici poginuti od mača, a oni koji uspiju preživjeti, razbježat će se na sve strane . Tada ćete znati da vam je sam BOG govorio.« Gospodar BOG kaže: »Uzet ću grančicu s vrha visokog cedra. Odlomit ću izdanak s vrha stabla i zasaditi ga na visokoj planini. Posadit ću ga na visokoj planini u Izraelu, da potjera grane i donese plod. Postat će to prekrasan cedar. U njegovoj sjeni živjet će ptice, u njegovim granama svijat će gnijezda. Sve će drveće znati da ja, BOG, visoka stabla na tlo obaram, a mala tjeram da visoko rastu. Ja činim da se zeleno drvo sasuši, a osušeno stablo da zazeleni. Ja sam BOG. Kako sam rekao, tako ću i učiniti.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Zašto ponavljate ovu izreku o Izraelu: ‘Očevi su jeli kiselo grožđe, a njihovoj djeci trnu zubi.’« »Zaklinjem se svojim životom«, kaže Gospodar BOG, »više nećete koristiti tu izreku u Izraelu. Za mene su svi isti. Jednako vrijedi život oca i život sina. Onaj tko sagriješi, taj će i umrijeti. No recimo da je čovjek dobar i da čini ono što je pravedno i pošteno. Ne štuje idole izraelskog naroda i ne ide u planine jesti hranu koja se njima prinosi. Ne čini preljub sa ženom svoga susjeda i nema odnose sa ženom dok ima mjesečnicu. Nikoga ne iskorištava i vraća polog dužniku. Ne pljačka kao razbojnik. Gladnima daje hranu i odjeću onima kojima je potrebna. Ne posuđuje drugima novac uz kamatu. Odbija činiti nepravdu. Uvijek i prema svakome je pošten. Poštuje moja pravila i dosljedno slijedi moje zapovijedi. Takav je čovjek dobar i sigurno će živjeti«, kaže Gospodar BOG. »No on može imati sina nasilnika, koji ubija ili čini nešto od navedenih zločina. Takav sin radi što njegov otac nikad nije radio. Ide u brda i jede hranu žrtvovanu idolima. Spava sa ženom svog prijatelja. Iskorištava siromašne i ljude u potrebi, pljačka i krade, ne vraća polog dužniku, klanja se idolima i čini druge gadosti. Posuđuje novac, ali zahtijeva visoke kamate. Takvom će se čovjeku oduzeti život. Činio je grozne stvari i sam će biti kriv za svoju smrt. A taj zli sin može imati sina koji zna sve što je njegov otac činio, ali odluči biti drugačiji. Ne ide u planine jesti hranu posvećenu idolima i ne štuje idole izraelskog naroda. Ne upušta se u preljub sa ženom svoga susjeda. Ne iskorištava ljude, ne traži polog kad drugome posuđuje novac, ne pljačka i ne krade, gladnima daje hranu, a odjeću onima koji je nemaju. Odbija činiti nepravdu i ne naplaćuje kamate. Slijedi moje zakone i izvršava moje zapovijedi. Takav neće biti kažnjen za grijeh svog oca. Neće umrijeti. Sigurno će živjeti. Njegov će otac umrijeti zbog svojih grijeha jer se bavio iznudom pljačkao svoje sunarodnjake i činio ono što nije dobro u svom narodu. Ali ti ipak pitaš: ‘Zašto sin neće biti kažnjen za grijeh svog oca?’ No ako je sin pošten i pravedan te ako dosljedno izvršava sve moje zakone, svakako će živjeti. Umrijet će onaj koji griješi. Djeca neće morati snositi kaznu za grijeh svojih roditelja niti će roditelji ispaštati zbog krivnje svoje djece. Dobrom čovjeku računat će se njegova dobrota i pravednost, a lošem čovjeku njegova zloća. Ali ako loš čovjek odustane od svih svojih grijeha i počne dosljedno slijediti moje zakone i postupati pošteno i pravedno, takav će čovjek sigurno živjeti. Neće umrijeti. Ni jedan njegov grijeh neće se pamtiti. Živjet će zbog svoje pravednosti. Ne želim da loši ljudi umiru«, kaže Gospodar BOG. »Draže mi je da se promijene i da žive. Ali ako dobar čovjek prestane činiti dobro i počini sve gadosti kakve čine zli ljudi, hoće li živjeti? Neću pamtiti dobro koje je učinio. Umrijet će jer nije bio vjeran meni i zbog grijeha koji je počinio. Vi kažete: ‘Gospodar je nepravedan.’ Ali, slušajte me, narode Izraela! Zar ja postupam nepravedno? Niste li vi zapravo nepravedni? Ako pošten čovjek odustane od svoje pravednosti i počne činiti zlo, umrijet će zbog nepravde koju je počinio. Ako loš čovjek odustane od svoje zloće i postane pošten i pravedan, spasit će svoj život. Živjet će. Neće umrijeti jer je uvidio koliko je zao i odustao od svega zla što je prije činio. A narod Izraela kaže: ‘To nije pošteno! Gospodar postupa nepravedno!’« Bog odgovara: »Narode Izraela, zar ja postupam nepravedno? Vi ste nepravedni! Zato ću vam suditi, narode Izraela! Svatko će dobiti ono što zaslužuje«, kaže Gospodar BOG. »Vratite mi se. Odustanite od svojih grijeha. Tada vas oni neće uništiti. Prestanite biti buntovni! Nabavite si novo srce i novi duh! Izraelci, zašto biste činili ono što vas tjera u smrt? Ne želim da itko od vas umre«, kaže Gospodar BOG. »Vratite mi se i živite!« Zapjevaj ovu tužnu pjesmu o vladarima Izraela: »Tko je bila tvoja majka? Lavica među lavovima. Među mladim je lavovima ležala i svoje mlade othranila. Jednog od njih je izabrala, izrastao je u mladog lava, naučio je loviti, ubijao je i jeo ljude. Narodi su čuli za njega, u zamku ga ulovili. U zemlju Egipat, kukama su ga odvukli. Lavica ga je čekala pa je nadu izgubila. Drugo mlado je u mladog lava podigla. Lovio je s lavovima i postao mladi lav, naučio je loviti, ubijao je i jeo ljude. Mnoge je učinio udovicama i pustošio gradove, svi u zemlji užasavali su se njegove rike. Tada su narodi iz okolnih krajeva razapeli mrežu i u jamu ga uhvatili. Stavili su mu željezni ovratnik i kuke kroz nos. Doveli su ga kod babilonskoga kralja i stavili ga u zatvor. Više se ne čuje njegova rika po planinama Izraela. Majka ti je bila kao plodna loza pored vode, sva plodna i razgranata, od obilja vlage. Pružila je snažne stabljike, kao vladarske palice. Jedna je stabljika dosezala visoko, do oblaka. Isticala se svojom visinom i mnogim granama. No bijesno su iščupali lozu i bacili je na zemlju. Vrući vjetar s istoka strgnuo joj je plodove, njezine su grane usahnule, a vatra je uništila snažnu stabljiku. Sada je ta loza presađena u pustinju, u zemlju koja je suha i žedna. Plamen je suknuo iz srednje stabljike, raširio se, progutao grane i plodove. Nije više bilo snažne stabljike. Nije bilo vladarske palice. To je bila tužaljka, tužna pjesma kojom se umrloga u grob prati.« Desetog dana, u petome mjesecu, sedme godine zatočeništva kralja Jojakina, posjetilo me nekoliko izraelskih starješina. Sjeli su pred mene da pitaju BOGA za savjet. Tada sam čuo BOGA kako mi govori: »Čovječe, reci starješinama Izraela da Gospodar BOG kaže: ‘Mene ste došli pitati što da radite? Zaklinjem se sobom, neću s vama razgovarati.’« Tako je rekao Gospodar BOG. »Hoćeš li ih osuditi? Hoćeš li ih, molim te, okriviti, čovječe? Objavi im sve gadosti koje su činili njihovi preci. Reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Na dan kad sam izabrao Izrael, obvezao sam se potomcima Jakovljeve obitelji. Objavio sam im se u Egiptu kao njihov BOG. Toga sam se dana zakleo da ću ih izvesti iz Egipta i odvesti u zemlju koju sam za njih odabrao, zemlju kojom teče med i mlijeko, najljepšu od svih zemalja. Rekao sam im da sam ja njihov BOG i da trebaju odbaciti egipatske idole. Trebali su baciti njihove gadne kipove i više se njima ne prljati. No oni su se pobunili protiv mene i nisu me htjeli slušati. Nisu maknuli ispred očiju te gadne kipove egipatskih idola. Nisu ih bacili. Zato sam odlučio da ću ih uništiti već u Egiptu. Želio sam na njima iskaliti sav svoj bijes. Ali nisam to učinio jer sam čuvao svoje dobro ime pred drugim narodima. Ipak, ti su narodi promatrali kad sam se objavio Izraelcima tako što sam ih izveo iz Egipta. Izveo sam ih, dakle, iz Egipta i odveo u pustinju. Dao sam im svoje zakone. Obznanio sam im pravila koja donose život onima koji ih izvršavaju. Odredio sam im dane odmora koji su bili znak saveza između nas. Time su pokazivali da sam ja BOG i da ih činim svetima za sebe. Ali izraelski se narod u pustinji pobunio protiv mene. Nisu slijedili moje zakone. Odbacili su moja pravila premda bi živjeli da su ih vršili. I potpuno su prezreli dane odmora. Odlučio sam iskaliti sav svoj bijes na njima i dokrajčiti ih u pustinji. No čuvao sam svoje dobro ime pred drugim narodima pred kojima sam Izraelce izveo iz Egipta. Tamo u pustinji, zakleo sam se da ih neću odvesti u zemlju koju sam im odredio, zemlju kojom teče med i mlijeko, najljepšu od svih zemalja. Zakleo sam se tako jer su odbacili moje zakone i nisu slijedili moje zapovijedi. Prezreli su dane odmora. Sve su to učinili jer je njihovo srce pripadalo idolima. No poštedio sam ih. Nisam ih uništio ondje u pustinji. Zatim sam rekao njihovoj djeci: »Nemojte slijediti zapovijedi svojih roditelja. Nemojte se držati njihovih pravila i ne prljajte se njihovim idolima. Ja sam vaš BOG. Slijedite moje zakone i držite se mojih zapovijedi. Držite svetima moje dane odmora. Oni su poseban znak između mene i vas. Tako ćete znati da sam ja vaš BOG.« Ali i njihova djeca su se pobunila protiv mene. Nisu slijedili moje zakone niti se držali mojih zapovijedi premda bi živjeli da su ih vršili. Prezreli su moje dane odmora. Odlučio sam iskaliti sav svoj bijes na njima i dokrajčiti ih u pustinji. No suzdržao sam se. Čuvao sam svoje dobro ime pred drugim narodima koji su vidjeli kako izvodim Izrael iz Egipta. U pustinji sam se zakleo da ću ih rastjerati među druge narode, protjerati u druge zemlje. Učinio sam to jer nisu izvršavali moje zapovijedi. Odbacili su moje zakone i prezreli moje dane odmora. I dalje su štovali idole svojih predaka. Zato sam im dao zakone koji nisu bili dobri. Dao sam im zapovijedi koje ne pružaju život. Učinio sam da se onečiste svojim prinosima. Žrtvovali su svoju prvorođenu djecu. Ispunio sam ih užasom da bi shvatili da sam ja BOG.’ Stoga, čovječe, govori narodu Izraela. Reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Vaši su preci bogohulili. Nisu mi bili vjerni. Kad sam ih doveo u zemlju, koju sam im obećao, klali su svoje žrtve i prinosili prinose koji su me razbjesnjeli. Prinosili su žrtve ugodnog mirisa i izlijevali vino gdje god su vidjeli neki brežuljak ili veće drvo. Pitao sam: »Kakva je to uzvisina koju posjećujete?« I tako se do danas takvo mjesto štovanja naziva uzvisinom .’ Stoga, reci Izraelcima da im Gospodar BOG poručuje: ‘Vi se onečišćujete kao i vaši preci. Upuštate se u razvrat s tim gnjusnim idolima. Sve do danas prinosite im darove i prljate se žrtvujući svoju djecu idolima. Hoću li odgovoriti kad me nešto pitate i tražite vodstvo? Zaklinjem se samim sobom’, kaže Gospodar BOG, ‘neću vam davati odgovore i savjete. Vi govorite: »Budimo kao drugi narodi. Štujmo bogove od drva i kamena.« Ali ja to neću dopustiti! Zaklinjem se samim sobom’, kaže Gospodar BOG, ‘vladat ću nad vama čvrstom rukom. Kaznit ću vas. Iskalit ću na vama svoj bijes. Skupit ću vas iz drugih naroda i zemalja gdje ste se raspršili. Dići ću ruku na vas i iskaliti svoj bijes na vama. Odvest ću vas u pustinju gdje žive drugi narodi. Tamo ću stati pred vas i licem u lice vam suditi. Sudit ću vam kao što sam sudio vašim precima u pustinji pored Egipta. Tako kaže Gospodar BOG. Pregledat ću vas pažljivo, poput pastira koji broji i razvrstava ovce. Natjerat ću vas da vršite obveze saveza. No uklonit ću među vama sve one koji se bune i okreću protiv mene. Izvest ću ih iz zemlje gdje žive kao stranci, ali nikada neće ući u Izrael. Tada ćete znati da sam ja BOG.’ Gospodar BOG poručuje izraelskom narodu: ‘Samo vi služite svojim idolima! Sada me ne slušate, ali poslije ćete se morati pokoriti. Više neću dopustiti da prljate moje sveto ime svojim darovima i idolima.’ Gospodar BOG kaže: ‘Ljudi će jednog dana doći na moje Sveto brdo, na visoku izraelsku planinu. Ondje, u svojoj zemlji, cijeli će me izraelski narod štovati. Ondje ću prihvatiti vas i vaše žrtve, prinose, najbolje darove i sve svetinje. Prihvatit ću vas kao žrtvu ugodnog mirisa kad vas okupim iz drugih naroda i zemalja po kojima ste rasijani. Kroz vas ću narodima pokazati da sam svet. Znat ćete da sam ja BOG kad vas dovedem u Izrael, u zemlju koju sam obećao vašim precima. Ondje ćete se sjećati svoga starog načina života i svega čime ste se ranije prljali. Sramit ćete se zbog svih svojih zlih djela koja ste činili. Narode Izraela, učinili ste mnogo zlih djela i trebali biste biti kažnjeni. No da bih zaštitio svoje dobro ime, neću vas kazniti kao što zaslužujete, da biste znali da sam ja BOG.’« Tako je rekao Gospodar BOG. Tada sam čuo BOGA kako mi govori: »Čovječe, okreni se prema jugu. Govori protiv zemlje na jugu. Reci šumama južne pustinje što će se dogoditi. Neka šume na jugu čuju što im poručuje Gospodar BOG: ‘Pazite, podmetnut ću požar među vama. Vatra će proždrijeti svako vaše zeleno drvo i svako suho drvo. Požar se neće moći ugasiti. Zemlja će biti spaljena od juga do sjevera. Tada će svi ljudi shvatiti da sam ja, BOG, zapalio požar koji se ne može ugasiti.’« A ja sam nato rekao: »Gospodaru BOŽE, ljudi već govore da ja samo pričam priče.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, okreni se prema Jeruzalemu i govori protiv njihovih svetišta. Optuži zemlju Izrael. Svim ljudima u zemlji reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Ja sam protiv tebe, Izraele. Izvući ću svoj mač iz korica i ukloniti iz tebe sve dobre i loše ljude. Sve ću ih pobiti. Izvući ću svoj mač iz korica i poubijati sve ljude, od juga do sjevera. Svi će znati da sam ja BOG i da sam izvukao svoj mač iz korica. Neću ga spremiti natrag dok sve ne izvršim.’ Stoga, čovječe, jauči kao da ti je srce slomljeno! Uzdiši pred drugima u gorkome jadu. Kad te pitaju zašto tuguješ, reci im: ‘Zbog loših vijesti koje stižu. Svako će srce zadrhtati, a ruke klonuti od slabosti. Svaki će čovjek klonuti duhom i svima će koljena biti mokra od mokraće.’ To stiže i ostvarit će se«, rekao je Gospodar BOG. Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, reci ljudima da Gospodar govori: ‘Mač! Oštar mač! Dobro naoštren i ulašten. Naoštren za pokolj, ulašten da sijeva kao munja. E, moj narode, nije vrijeme za smijeh! Kaznio sam vas, niste se promijenili. Sad je mač već ulašten, spreman da se koristi. Naoštren, ulašten i blistav, spreman za ruku ubojice. Plači i glasno nariči, čovječe, tuci se od tuge po bedrima. Jer, mač se diže na moj narod, na sve vladare Izraela. Kad neprijatelj navali, svi će jednako poginuti. Sve ću ih još jednom iskušati jer kazna ih nije promijenila. Tako kaže Gospodar BOG. Zato, čovječe, govori u moje ime i plješći rukom o ruku. Neka se mač spusti dva, tri puta! Taj mač pobit će mnoge ljude, napast će ih sa svake strane. Srca će od straha oslabjeti, mnogi će ljudi poginuti. Postavio sam mač na svim vratima grada, sjajan je i spreman za pokolj. Maču, zamahni desno i lijevo! Sijeci, kamo god ti oštrica krene. Tada ću i ja pljeskati rukama, moja srdžba bit će zadovoljena. Ja, BOG, rekao sam svoje.’« Opet sam čuo BOGA: »Čovječe, nacrtaj kartu i na njoj označi dva puta koja bi babilonski kralj mogao slijediti s mačem u ruci. Oba dolaze iz iste zemlje. Na mjestu gdje se razilaze, postavi putokaz. Jedan neka vodi u amonski grad Rabu, a drugi u judejski utvrđeni grad Jeruzalem. Na razdvajanju puteva, babilonski će kralj odlučiti kamo dalje. Postavit će pitanje i tražiti odgovor na različite načine. Protrest će strijele, savjetovati se s idolima i gledati u jetru. S njezine desne strane bit će znak za Jeruzalem. To će ga uputiti da napadne grad napravama za probijanje zidina. Vojnici će krenuti u napad. Vojska će zaurlati bojni poklič i krenuti u razvaljivanje gradskih vrata. Babilonci će podići nasipe i opsadne kule. Narod Jude mislit će da je taj gatalački znak lažan jer su bili sklopili sporazum s babilonskim kraljem. No on će ih podsjetiti na to da su prekršili dogovor i sve ih porobiti. Gospodar BOG kaže: ‘Učinili ste mnogo loših stvari. Vaš je grijeh otkriven. Natjerali ste me da se sjetim vaše krivnje pa ću vas predati neprijateljima da vas zarobe. A ti, pokvareni i opaki vladaru Izraela, došlo je vrijeme tvoje kazne. Došao je dan tvoje konačne kazne.’ Gospodar BOG kaže: ‘Svuci turban! Skini svoju krunu! Nevažni će ljudi biti uzdignuti na vlast, a važni vođe maknuti. Grad će biti gomila ruševina! Doći će mu kraj kad dođe onaj kome sam odredio da ga kazni.’ A ti, čovječe, govori ljudima u moje ime. Reci što Gospodar BOG poručuje o Amoncima i njihovim uvredama: ‘Mač, mač je isukan za ubijanje, ulašten je i spreman za uništavanje, sijeva poput munje! Maču, lažne su vizije koje imaju o tebi, pretkazanja o tebi su prijevarna. No ti si spreman za vratove zlikovaca, došlo je vrijeme njihove konačne kazne.’ ‘Vrati mač u korice. Sudit ću ti na mjestu gdje si stvoren, u tvojoj rodnoj zemlji. Iskalit ću na tebi svoj bijes. Moja će te ljutnja spaliti kao vrući vjetar. Predat ću te okrutnim ljudima koji su vješti u uništavanju. Bit ćeš kao gorivo za vatru. Tvoja će krv teći kroz zemlju. Nitko te se više neće sjećati.’ Ja, BOG, rekao sam svoje.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, hoćeš li, molim te, osuditi taj grad ubojica? Trebaš mu objaviti sve gadosti koje se tu čine! Reci da Gospodar BOG poručuje: ‘Grad je pun ubojica i gnjusnih idola. Sve je onečišćeno. Došlo je vrijeme njegove kazne. Stanovnici Jeruzalema, krivi ste zbog prolivene krvi! Nečisti ste zbog idola koje ste postavili! Približilo se vrijeme vaše kazne, kraj vaših dana i godina. Učinit ću da vam se drugi narodi izruguju, da vas ismijavaju. Rugat će vam se i susjedni narodi i oni koji žive daleko odavde. Postao si ozloglašeni grad meteža i prljavih djela.’ ‘Gle, Jeruzaleme, imao si vladare Izraela koji su koristili svoju moć samo da bi ubijali. U Jeruzalemu ima ljudi koji ne poštuju roditelje, tlače strane došljake, zlostavljaju siročad i udovice. Odnosite se s prezirom prema mojim svetim predmetima i danima koje sam odredio za odmor. Ima ljudi u Jeruzalemu koji kleveću da bi druge otjerali u smrt. Mnogi odlaze u brda gdje štuju idole, a puno njih čini seksualne grijehe. Neki spavaju sa ženom svog oca, a neki pak tjeraju žene na spolni odnos za vrijeme mjesečnice. Jedan je čovjek u Jeruzalemu spavao sa ženom svoga susjeda, a drugi je sramotno obeščastio svoju snahu. Treći je pak napastovao svoju vlastiti sestru, kći svoga oca! Ovdje ljudi primaju novac da bi počinili ubojstvo, naplaćuju visoke kamate, iskorištavaju vlastite susjede. Na mene ste potpuno zaboravili’, kaže Gospodar BOG. ‘Zato ću lupiti šakom i zaustaviti vas. Kaznit ću vas za nepoštenu zaradu i krvoproliće. Imate li hrabrosti i snage suočiti se sa mnom kad vas budem kažnjavao? Ja sam BOG. Kako sam rekao, tako ću i postupiti. Rastjerat ću vas među druge narode, protjerati u druge zemlje. Potpuno ću ukloniti vašu prljavštinu. Drugi će vas narodi smatrati prljavima. Tada ćete znati da sam ja BOG.’« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, izraelski narod za mene je postao otpad, kao otpadni bakar, kositar, željezo i olovo. Tek otpadni metal koji ostaje nakon topljenja srebra. Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Svi ste postali bezvrijedni otpad. Zato ću vas skupiti u Jeruzalemu. Kao što ljudi skupe srebro, bakar, željezo, olovo i kositar, pa sve bace u peć da se zajedno rastopi u vatri, tako ću i ja vas zajedno skupiti i rastopiti u svom bijesu. Skupit ću vas i raspiriti na vas vatru svoje srdžbe. Svi vi, koji ste u Jeruzalemu, rastopit ćete se. Bit ćete kao srebro koje se topi u užarenoj peći. Tada ćete znati da sam ja BOG i da iskaljujem svoju srdžbu na vama.’« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, svima reci da zemlja Izrael nije očišćena. Još ju nije zadesila poplava na dan moga gnjeva. Izraelski su se proroci urotili. Poput lava koji riče i razdire plijen, uništavaju ljudske živote, kradu blago i dragocjenosti, mnoge su žene napravili udovicama. Svećenici zlostavljaju moj zakon i s prezirom se odnose prema mojim svetim predmetima. Jednako postupaju s običnim i sa svetim stvarima. Ne poučavaju ljude razliku između nečistog i čistog. Zapustili su dane koje sam odredio za odmor pa me ljudi više ne poštuju. Narodni poglavari ponašaju se kao vukovi koji razdiru plijen. Prolijevaju krv i uništavaju živote ljudi kako bi se dokopali bogatstva. Proroci prikrivaju istinu žbukom. Bave se besmislenim vizijama i lažnim gatanjem. Govore u ime Gospodara BOGA iako im se BOG nije obratio. Ljudi varaju i pljačkaju jedni druge. Iskorištavaju siromašne i ljude u potrebi. Zlostavljaju strance koji žive među njima, nepošteno ih varajući. Tražio sam među njima čovjeka koji bi obnovio zidine, koji bi stao pred procjep u zidu i obranio zemlju od moga gnjeva. No nikoga nisam našao. Zato ću na njima iskaliti svoj žestoki bijes. Progutat će ih vatra moga gnjeva. Uzvratit ću im po zasluzi za njihove postupke, kaže Gospodar BOG.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, poslušaj priču o dvije sestre, o kćerima iste majke. Odmalena su bile prostitutke u Egiptu. Puštale su muškarcima da diraju i stišću njihove mladenačke grudi. Starija se zvala Ahola , a mlađa Aholiba . Obje su postale moje žene i rodile mi sinove i kćeri. Ahola predstavlja Samariju, a Aholiba Jeruzalem. Dok je još bila moja žena, Ahola se počela baviti prostitucijom. Žudjela je za svojim ljubavnicima, asirskim vojnicima. Bili su to naočiti mladići, vozači bojnih kola. Bili su to zapovjednici i visoki kraljevski službenici, svi u plavim odorama. Prostituirala se s najpoželjnijim Asircima. Žudjela je za njima. Onečistila se njihovim gnjusnim idolima. Nastavila se baviti prostitucijom, kao što je činila u Egiptu. Od njene su mladosti muškarci spavali s njom, gnječili njene mladenačke grudi i zadovoljavali svoju pohotu s njom. Zato sam je predao u ruke njezinim ljubavnicima Asircima, za kojima je izgarala od požude. Oni su je silovali , odveli njenu djecu u ropstvo i pogubili je mačem. Među ženama se posvuda pričalo o njenoj strašnoj kazni. Sve je to vidjela njena sestra Aholiba koja je u svojoj pohoti i razvratu bila još gora od nje. I ona je žudjela za asirskim visokim kraljevskim službenicima i zapovjednicima, ratnicima u punoj bojnoj opremi. Bili su to sve naočiti mladići, ratnici u krasnim odorama, vozači bojnih kola. Vidio sam da se onečistila i da su obje žene krenule istim putem. No Aholiba je u razvratu otišla dalje od svoje sestre. Vidjela je slike Babilonaca urezane na zidu i ocrtane sjajnom crvenom bojom. Imali su pojaseve oko bedara i turbane na glavama. Izgledali su kao babilonski vojni zapovjednici čija je domovina bila Kaldeja. Kad ih je vidjela, poželjela je s njima voditi ljubav. Slala im je glasnike u Babiloniju i pozivala ih k sebi. Dolazili su i spavali s njom. Iskorištavali su je da bi se zadovoljili, a onda su joj se zgadili. Svi su vidjeli da je Aholiba nevjerna i razvratna. Mnogima je otvoreno pokazala svoju golotinju. Zgadila mi se, kao što mi se bila zgadila njezina sestra. Bila je sve razvratnija. Sjećala se dana svoje mladosti, kad je bila prostitutka u Egiptu. Žudjela je za tim ljubavnicima, koji su imali velika spolovila kao magarci, a izljeve sjemena kao konji. Aholibo, vratila si se razvratu svoje mladosti u Egiptu, kad su ti muškarci dirali i stiskali mladenačke grudi. Stoga, Aholibo, Gospodar BOG kaže: ‘Dići ću protiv tebe tvoje ljubavnike, koji su ti se već zgadili. Dovest ću ih sa svih strana da te napadnu. Dovest ću ljude iz grada Babilona te iz babilonskih gradova Pekoda, Šoe i Koe. Dovest ću i sve Asirce, mladiće za kojima si žudjela, visoke kraljevske službenike i vojne zapovjednike na konjima. Doći će na tebe s velikom vojskom, s oružjem i bojnim kolima. Opkolit će te vojnici koji nose kacige, i velike i male štitove. Dat ću im vlast da te kazne. I oni će te kazniti na svoj način. Pokazat ću ti svoju ljubomoru. Oni će te bijesno napasti, odsjeći ti nos i uši, tijelo sasjeći mačevima. Odvest će tvoje sinove i kćeri, i spaliti što god od tebe preostane. Strgnut će s tebe odjeću, oteti tvoj lijepi nakit. Tako ću stati na kraj tvom razvratu i bludu koji traje još od Egipta. Više nećeš žudjeti za svojim egipatskim ljubavnicima. Nećeš ih se više niti sjećati.’ Gospodar BOG kaže: ‘Predat ću te u ruke onima koje mrziš, onima koji su ti se zgadili. Oni će s mržnjom postupati s tobom, oduzet će ti sve oko čega si se trudila. Ostavit će te potpuno golu i razotkrivenu. Otkrit će se sva sramota tvog razvrata. To će ti učiniti jer si se davala drugim narodima i onečistila se štujući njihove idole. Povela si se za primjerom svoje sestre pa ću te jednako kazniti. Morat ćeš ispiti istu čašu.’ Gospodar BOG kaže: ‘Ispit ćeš čašu svoje sestre, čašu veliku i duboku. Toliko ćeš iz te čaše ispiti, da će ti se svi rugati i smijati. Bit ćeš sva pijana i jadna jer ispila si čašu propasti i užasa, čašu svoje sestre Samarije. Ispit ćeš je do posljednje kapi pa je razbiti u komadiće i njima izderati grudi. Ja sam tako rekao’, kaže Gospodar BOG. Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Kažnjavam te jer si me zaboravila i potpuno odbacila. Snosiš kaznu svoga sramotnog razvrata i prostitucije.’« BOG mi je rekao: »Čovječe, optuži Aholu i Aholibu! Objavi im sve njihove gadosti. Jer, krive su za preljub i ubojstvo. Počinile su preljub s idolima, a svoju djecu, koju su meni rodile, žrtvovale su njima za hranu. Također, onečistile su moje svetište i zanemarile svetost dana odmora. Isti dan kad su zaklale svoju djecu i prinijele ih svojim odvratnim idolima, otišle su u moje svetište i onečistile ga. Eto, to su napravile usred mog Hrama! Također, slale su glasnike i pozivale muškarce da dođu izdaleka. Kad su došli, za njih ste se kupale, šminkale oči i stavljale nakit. Onda ste sjele na raskošnu ležaljku ispred prostrtog stola, na koji ste stavile moj tamjan i moje ulje. Kod njih se uvijek čuo žamor bezbrižnog društva. Bilo je puno grubih pijanaca koji su dolazili iz pustinje i kitili ruke i glave sestara narukvicama i krasnim krunama. Jedna od sestara već je bila posve istrošena od prostitucije. Pitao sam se: ‘Hoće li bludničiti s njom čak i sada?’ No muškarci su i dalje išli kod nje. Opetovano su odlazili kod razvratnih prostitutki, Ahole i Aholibe. Pravedni će ih ljudi osuditi za preljub i ubojstvo jer su preljubnice okrvavljenih ruku. Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Neka ih napadne neprijateljska vojska. Neka dožive užas i pljačku. Neka ih kamenuju i sasjeku mačevima, pobiju njihove sinove i kćeri, spale im kuće.’ A njima tvrdim: ‘Tako ću stati na kraj razvratu u zemlji i upozoriti sve žene što će ih zadesiti ako budu razvratne kao vas dvije. Bit ćete kažnjene za svoj razvrat. Morat ćete podnijeti kaznu za svoje štovanje lažnih bogova. Tada ćete shvatiti da sam ja Gospodar BOG.’« Desetog dana, u desetome mjesecu, devete godine progonstva, čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, zapiši današnji dan. Danas je vojska babilonskoga kralja okružila Jeruzalem. A ovome buntovnom narodu ispričaj priču, reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Stavi lonac na vatru i ulij dovoljno vode. Ubaci sve najbolje komade mesa, but, plećku i birane kosti. Zakolji najbolje od svog stada, i naslaži cjepanice ispod lonca. Neka sve dobro uzavri, neka se skuhaju kosti.’ Jer, Gospodar BOG kaže: ‘Teško gradu krvi i ubojica! Jao tom loncu hrđavom, s kojeg mrlje ne silaze! Svaki komad mesa treba izbaciti, niti jedan nije bolji od drugog. Krv je još uvijek u gradu, stoji na goloj stijeni. Nije prolio krv na tlo pa je neće prekriti zemlja. Dopustio sam da krv, koju je prolio, ostane otkrivena na goloj stijeni. Zato će planuti moj bijes, osveta za ubojstva nevinih.’ Gospodar BOG kaže: ‘Teško gradu krvi i ubojica! Nagomilat ću veliku hrpu drva. Naslažite drva i vatru potpalite! Dobro skuhajte meso, dodajte začine, a kosti spalite. Ostavite prazan lonac na žaru, da se ugrije i da se metal usije. Neka izgori sva nečistoća, neka nestane sva hrđa. Ali uzalud je svaki trud, tolika hrđa ne može se skinuti. Samo vatra kazne može pomoći! Onečistio si se razvratom. Htio sam te oprati i očistiti. Ali ti ne možeš biti čist dok na tebi ne iskalim svoj bijes. Ja sam BOG. Kako sam rekao, tako će i biti. Neću se predomisliti. Neću te sažalijevati niti se smilovati. Kaznit ću te za sve loše što si učinio’, rekao je Gospodar BOG.« Opet sam čuo BOGA kako mi govori: »Čovječe, oduzet ću ti iznenada ono što ti je najdraže. Ali nećeš smjeti javno tugovati niti glasno plakati lijući suze. Jecat ćeš tiho, bez uobičajenog načina žalovanja. Obući ćeš se kao i obično, staviti turban na glavu i obuti sandale. Nećeš pokrivati usta niti jesti hranu koja se uzima kad se tuguje za mrtvima.« Ujutro sam govorio ljudima, a uvečer je umrla moja žena. Sljedećeg sam jutra učinio kako mi je bilo naređeno. Ljudi su tražili da im objasnim što to radim i što sve to znači. Rekao sam im da mi je govorio BOG. Prenio sam Izraelcima poruku Gospodara BOGA: »Pazite, oskvrnut ću svoje svetište na koje ste toliko ponosni, ono što vam je najdraže i što volite. Onečistit ću ga, a vaši sinovi i kćeri, koje ste ostavili za sobom, bit će pokošeni mačem u borbi. Tada ćete raditi isto što i Ezekiel. Nećete pokriti svoja usta niti jesti hranu koja se uzima kad se tuguje za mrtvima. Nosit ćete svoje turbane i sandale. Nećete javno tugovati niti glasno plakati. Propadat ćete u svojoj krivnji i tiho se tužiti jedan drugome. Ezekiel vam je primjer. Radit ćete isto što i on. Kad se to dogodi, znat ćete da sam ja Gospodar BOG.« »Čovječe, jednog dana srušit ću njihovu sigurnu utvrdu, oduzeti im svu radost i slavu, otuđiti ono što im je najdraže i oteti im sinove i kćeri. Toga će dana doći jedan od preživjelih i donijeti loše vijesti o Jeruzalemu. Toga ćete dana opet moći govoriti. Razgovarat ćete s glasnikom. Nećete više biti nijemi. To će ljudima biti znak i svi će znati da sam ja BOG.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, okreni se Amoncima i govori u moje ime protiv njih. Kaži narodu Amona da slušaju što im Gospodar BOG poručuje. Gospodar BOG kaže: ‘Klicali ste kad je moje svetište bilo oskvrnuto, kad je Izrael bio opustošen, a Judejci odlazili u progonstvo. Stoga, predat ću vas narodu s istoka. Zaposjest će vašu zemlju, a njihova će vojska među vama postaviti tabor i tu se naseliti. Oni će jesti vaše plodove i piti vaše mlijeko. Pretvorit ću grad Rabu u pašnjak za deve, a cijelu zemlju Amonaca u tor za ovce. Tada ćete shvatiti da sam ja BOG. Ja, Gospodar BOG, ovo vam govorim. Kad je pao Jeruzalem, pljeskali ste rukama i lupali nogama. Zlobno ste se naslađivali nad propašću Izraela. Zato ću vas sada kazniti i prepustiti drugim narodima kao ratni plijen. Potpuno ću vas uništiti. Više nećete biti narod i nećete imati svoju zemlju. Tada ćete shvatiti da sam ja BOG.’« Gospodar BOG kaže: »Moapci misle da su Judejci isto što i drugi narodi. Zato ću neprijateljima dopustiti napad na gradove na granicama Moaba. Oni će uništiti čak i njihove najveće gradove: Bet Ješimot, Baal Meon i Kirjataim. Kao i Amonce, prepustit ću ih narodu s istoka. Nitko ih se više neće sjećati. Kaznit ću Moapce pa će shvatiti da sam ja BOG.« Gospodar BOG kaže: »Edomci su se okrutno osvećivali Judejcima i tako na sebe navukli veliku krivnju. Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Kaznit ću Edom. Pobit ću sve ljude i životinje. Cijela će zemlja, od Temana do Dedana, biti opustošena. Svi će poginuti od mača. Osvetit ću se Edomcima. Moj će im narod Izrael pokazati svu moju srdžbu i bijes. Edom će iskusiti moju kaznu, rekao je Gospodar BOG.’« Gospodar BOG kaže: »Filistejci su dugo gajili neprijateljstvo i prezir prema Judejcima. Okrutno su ih napadali da bi se osvetili. Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Pazite! Kaznit ću Filistejce. Uništit ću te ljude s Krete i pobiti sve koji žive uz obalu mora. Oštro ću ih kazniti i bijesno im se osvetiti. Shvatit će da sam ja BOG kad im se osvetim!’« Prvog dana u mjesecu, jedanaeste godine progonstva kralja Jojakina i nas drugih, čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, Tir je likovao nad propašću Jeruzalema: ‘Hura! Razorena su vrata naroda prema trgovačkim putevima! Sada ću ih ja preuzeti. Sada ću se ja obogatiti jer je on opustošen.’ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Evo krećem na tebe, Tire! Podići ću na tebe mnoge narode, kao što more podiže svoje valove. Oni će razoriti tirske zidine, srušiti gradske kule. Sastrugat ću sve tirske ruševine pa će ostati samo gola stijena. Ostat će samo stijena okružena morem, gdje ribari šire i suše svoje mreže. Ja sam svoje rekao, kaže Gospodar BOG. Tir će opljačkati drugi narodi. Naselja na kopnu, povezana s gradom, bit će uništena mačem i svi će znati da sam ja BOG.’ Gospodar BOG je rekao: ‘Dovest ću sa sjevera babilonskoga kralja Nabukodonosora, najvećeg od svih kraljeva. S velikom će vojskom, s mnogo konja i bojnih kola napasti grad Tir. Mačem će uništiti sva obližnja naselja na kopnu, a zatim podići opsadne kule i nasipe te zaštitni pokrov od štitova. Donijet će balvane za rušenje tvojih zidova, sjekirama će srušiti tvoje kule. Sve će prekriti prašina od mnoštva njegovih konja i bojnih kola. Tvoje će se zidine tresti od njihove buke dok kralj bude ulazio u grad kao da su mu već razvaljena vrata. Konjska kopita izgazit će tvoje ulice. Tvoji će ljudi padati pokošeni mačevima, a tvoji će se moćni stupovi srušiti u prašinu. Babilonci će plijeniti i pljačkati tvoje bogatstvo, rušiti zidine i razarati kuće. Sve što ostane od drva i kamena pobacat će u more. Prestat će glazba tvojih pjesama i neće se više čuti zvuk lira. Tire, pretvorit ću te u golu stijenu. Tu će još samo ribari sušiti svoje mreže. Ja, BOG, kažem da ti više nikad nećeš biti obnovljen.’ Tako je rekao Gospodar BOG.« Gospodar BOG kaže Tiru: »Cijela će obala i otoci drhtati kada budu slušali zvukove tvoje propasti, jauke ranjenika i pogibiju mnogih tvojih ljudi. Svi vladari zemalja na moru sići će sa svojih prijestolja, odložiti svoje ogrtače, strgnuti sa sebe svoju kićenu odjeću. Sjedit će na zemlji i drhtati od straha, užasnuti zbog tvoje brze propasti. Tužno će pjevati za tobom: ‘Tire, slavni grade, nema te više! A bio si prava pomorska sila, strepilo se pred ljudima iz Tira. Sada svi na obalama drhte na spomen tvoga pada, zbog tvoje propasti, sve pokraj mora užas obuzima.’ Gospodar BOG kaže: ‘Pretvorit ću te u pusti, nenaseljeni grad. Potpuno će te prekriti duboke vode. Sručit ću te u onu duboku grobnu jamu, u svijet mrtvih. Učinit ću da živiš u podzemnom svijetu koji je poput drevnih ruševina. Više nitko neće stanovati u tebi. Nećeš više biti u zemlji živih. Skončat ćeš na užasan način. Više nećeš postojati. Ljudi će te tražiti, ali te više nikad nitko neće naći.’ Tako je rekao Gospodar BOG.« Opet sam čuo BOGA kako mi govori: »Čovječe, zapjevaj tužaljku o gradu Tiru. Reci da Gospodar BOG poručuje Tiru, koji vlada vratima mora, čiji brodovi trguju dobrima naroda po mnogim obalama: ‘O Tire, misliš da si lijep, tako savršen i krasan! Granice ti dosežu do usred mora, graditelji su tvoju ljepotu usavršili. Daske su ti od čempresa sa Senira, jarbol tesan od libanonskog cedra. Vesla su od bašanskih hrastova, a paluba od ciparskih borova, slonovačom ukrašena. Od finoga egipatskog šarenog platna bili su ti napravljeni jedro i zastava. A tvoje brodske tende, od plave i ljubičaste tkanine s Cipra . Ljudi iz Sidona i Arvada bili su veslači. Vješti pomorci iz Tira upravljali su brodovima. Najvještiji obrtnici iz Biblosa tvoje su brodove popravljali. Svi morski brodovi i mornari dolazili su u tvoju luku da trguju s tobom. Ljudi iz Perzije, Luda i Puta borili su se u tvojoj vojsci. Svoje štitove i kacige vješali su o tvoje zidine i tebi donosili slavu i čast. Ljudi iz Arvada i Cilicije stražarili su na tvojim zidinama dok su Gamađani čuvali tvoje kule i vješali svoje tobolce sa strijelama po tvojim zidinama. Tvoja je ljepota bila savršena. Taršiš je bio tvoj preprodavač zbog tvoga velikog bogatstva. Tvoja su dobra nudili drugima za srebro, željezo, kositar i olovo. Za tebe su također trgovali ljudi iz Grčke , Turske i s obala Crnog mora . Tvoju su robu nudili za robove i predmete od bronce. Ljudi iz Bet Togarme nudili su tvoju robu za radne konje, bojne konje i mazge. Ljudi s Rodosa , kao i iz mnogih drugih primorskih zemalja, bili su tvoji preprodavači. Donosili su ti slonovaču i ebanovinu kao plaću za tvoju robu. I Aram je bio tvoj trgovac zbog velikog broja tvojih proizvoda. Prodavali su tvoju robu drugima za smaragde, ljubičasto obojene i bogato izvezene tkanine, fini lan, koralje i rubine. Ljudi iz Jude i Izraela bili su tvoji trgovci. Prodavali su tvoja dobra za pšenicu, masline, rane smokve, med, ulje i balzam. I Damask je trgovao s tobom. Prodavali su tvoja dobra za vino iz Helbona, bijelu vunu iz Zahara i vino iz Uzala . Među tvojom je robom bilo željeza, cimeta i šećerne trske. Rodos je s tobom trgovao i opskrbljivao te prostirkama za jahanje konja. Arabija i svi vladari Kedra, kao tvoji trgovci, razmjenjivali su janjce, ovnove i koze. Trgovci iz Šebe i Rame bili su tvoji preprodavači. Nudili su tvoja dobra za najbolje začine, svakovrsno drago kamenje i zlato. Trgovci iz Harana, Kanea, Edena, Šebe, Ašura i Kilmada također su bili tvoji preprodavači. Opskrbljivali su te najboljom odjećom, plavo obojenom i bogato izvezenom tkaninom, šarenim tepisima i najčvršćim konopima. Brodovi iz Taršiša prevozili su tvoju robu. Tire, ti si kao lađa nasred mora, puna tereta, teška i natovarena. Tvoji veslači odvode te na pučinu, ali istočni vjetar uništit će te na moru. Obilje tvoje robe i tvoje bogatstvo, svi tvoji mornari i tvoji kapetani, tvoji brodski majstori i trgovci, tvoji ratnici i svi drugi ljudi, potonut će u morske dubine kad dođe dan tvoje propasti. Daleke zemlje drhtat će od straha kad začuju jauk tvojih kapetana. Cijele će posade napuštati druge brodove, svi će mornari otići na obalu. Svi će za tobom silno tugovati, posipati se prašinom, u pepelu valjati. Obrijat će glave i obući tkanine za žalovanje, gorko će plakati, za tobom naricati. Glasno će plakati i tugovati, tužno za tobom pjevati: Nema grada kao što je Tir! Ali ušutkan je usred mora! Kad su se tvoja dobra istrpavala s mora, zadovoljavao si želje mnogih naroda. Mnogi su se zemaljski kraljevi obogatili na obilju tvoje robe i bogatstva. A sad te more razbilo usred dubokih voda. Sva tvoja roba i cijela posada zajedno je s tobom potonula. Svi ljudi primorskih krajeva užasnuti su zbog tvoga pada. Njihovi kraljevi su prestravljeni, lica su im izobličena od straha. Trgovci iz drugih naroda zaprepašteni su vijestima. Tvoj kraj bio je strašan, nestao si zauvijek.’« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, reci vladaru Tira da mu Gospodar BOG poručuje: ‘Srce ti je obuzela oholost! Govoriš: »Ja sam bog. Sjedim na prijestolju bogova, okružen morima.« Ali ti si ipak čovjek, a ne bog. Samo si umislio da si bog. Misliš da si mudriji od Daniela , da za tebe nema nerješivih tajni. Svojom mudrošću i znanjem stekao si bogatstvo. U svojim si riznicama skupio gomile zlata i srebra. Velikom vještinom trgovanja uvećao si svoje bogatstvo. No usred obilja i raskoši tvoje se srce uzoholilo.’ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Mislio si da si kao bog, da si božanski mudar. Nahuškat ću na tebe strance, najokrutnije od svih naroda. Na tvoju ljepotu i mudrost isukat će svoje mačeve, upropastit će tvoj sjaj. Oni će te oboriti u grobnu jamu, umrijet ćeš nasilno, usred mora. Hoćeš li svojim ubojicama govoriti »Ja sam bog«? Shvatit ćeš da si čovjek, a ne bog kad im se nađeš u rukama. Umrijet ćeš kao izopćenik , stranci će ti donijeti smrt. Ja sam svoje rekao’, kaže Gospodar BOG.« Opet sam čuo BOGA kako mi govori: »Čovječe, zapjevaj tužaljku o tirskom kralju. Reci da mu Gospodar BOG poručuje: ‘Bio si primjer savršenstva, pun mudrosti i ljepote. Bio si u Edenu, Božjem vrtu, prekriven dragim kamenjem. Imao si rubine, topaze i dijamante, berile, onikse i jaspis, lapis lazuli, tirkiz i smaragde. Svi su za tebe bili optočeni zlatom, darovani na dan kad si stvoren. Postavio sam odabrano krilato biće, tamo pokraj tebe, da te čuva. Bio si na Božjem svetome brdu, hodao si usred blistavih dragulja. Tvoja su djela bila besprijekorna od dana kad sam te stvorio, sve dok se u tebi nije našlo zlo. Tvoje uspješno trgovanje u nasilje i grijeh te odvelo. Tako iskvarenog, morao sam te protjerati s Božjeg brda. Krilato biće, koje te čuvalo, natjeralo te u propast, dalje od blistavih dragulja koji su svjetlucali poput vatre. Iz ljepote rodila se oholost, slava ti je uništila mudrost. Zato sam te grubo bacio na tlo pred očima drugih kraljeva. Svojim grijehom i nepoštenim trgovanjem oskvrnuo si svoja sveta mjesta. Zato sam u tvome mjestu zapalio požar i vatra te potpuno uništila. Pred ljudima, koji su to gledali, ostale su samo hrpe pepela. Svi narodi, koji su te znali, nad tobom su se užasnuli. Podnio si strašnu kaznu i zauvijek nestao.’« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, okreni se licem prema Sidonu i govori u moje ime protiv tog mjesta. Reci da Gospodar BOG poručuje: ‘Ja sam protiv tebe, Sidone! Pokazat ću svoju veličinu Sidoncima. Kad izvršim svoju svetu kaznu, svi će znati da sam ja BOG. Poslat ću bolest i smrt na Sidon, njegovim će ulicama poteći krv. Mrtvi će padati pokošeni mačevima, koji će napadati sa svih strana. Tako će svi znati da sam ja BOG.’ Narod Izraela više neće morati trpjeti prezir susjednih naroda, poput bodljikavoga korova i trnja. Svi će znati da sam ja Gospodar BOG. Gospodar BOG kaže: ‘Iako sam protjerao Izraelce među druge narode, opet ću ih sve okupiti. Po svome ću narodu pokazati svoju svetost pred svim narodima. Tada će Izraleci mirno živjeti u svojoj zemlji, zemlji koju sam predao svome slugi Jakovu. Ondje će živjeti u miru i sigurnosti, graditi kuće i saditi vinograde. Bit će sigurni kada kaznim sve okolne narode koji su ih prije mrzili. Tada će znati da sam ja njihov BOG.’« Dvanaestog dana, u desetome mjesecu, desete godine progonstva kralja Jojakina , čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, okreni se licem prema Egiptu i govori u moje ime protiv faraona i protiv cijelog Egipta. Reci da Gospodar BOG poručuje: ‘Ja sam protiv tebe, egipatski faraone. Ti si neman koja leži u nilskim tokovima, zvijer koja kaže: »Nil je moj. Za sebe sam ga stvorio.« No ja ću ti čeljust zauzdati kukama i sve ribe iz rijeka visjet će po tebi. Izvući ću te iz svih tvojih tokova, zajedno sa svim tvojim ribama, zalijepljenima na tvojim krljuštima. Ostavit ću te u pustinji, skupa s tvojim ribama. Past ćeš na zemlju, ležati nepokopan na tlu. Dat ću te za hranu zvijerima i pticama. A svi stanovnici Egipta znat će da sam ja BOG! Zašto bih sve to s tobom učinio? Jer, Izrael se u tebe pouzdao iako si bio krhak kao trska. Kad se na tebe kao na štap oslonio, puknuo si pa mu rame rasjekao. Kad su se Izraelci na tebe oslanjali, slomio si se i povrijedio im bokove.’ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Na tebe ću spustiti svoj mač, pobit ću sve ljude i životinje. Egipat će biti pustoš i ruševina i svi oni znat će da sam ja BOG. A zašto to činim? Jer si rekao: »Nil je moj. Za sebe sam ga stvorio.« Zato sam protiv tebe i tokova tvoje rijeke. Cijelu egipatsku zemlju, od Migdola do Asuana pa sve do granice s Etiopijom, pretvorit ću u ruševine i pustoš. Četrdeset godina ondje neće prolaziti ni čovjek ni životinja niti će itko ondje živjeti. Uništit ću zemlju Egipat. Četrdeset će godina egipatski gradovi biti ruševine. Rastjerat ću Egipćane među druge narode, po drugim zemljama.’ Gospodar BOG kaže: ‘A kad prođe četrdeset godina, opet ću ih skupiti od svuda kamo sam ih bio rastjerao. Ponovo ću učiniti Egipat uspješnim. Vratit će se iz progonstva u svoju domovinu, u Gornji Egipat , i podići novo, ali beznačajno kraljevstvo. Bit će to najnevažnije kraljevstvo, koje se više nikad neće uzdići nad drugim narodima. Učinit ću da budu tako maleni da nikome neće moći nametnuti svoju vlast. Izraelski narod više se neće oslanjati na Egipat. Sjećat će se kad su pogriješili i krivo se pouzdali u Egipćane. Shvatit će da sam ja Gospodar i BOG.’« Na prvi dan prvog mjeseca, dvadeset i sedme godine progonstva kralja Jojakina , čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, babilonski je kralj Nabukodonosor pokrenuo svoju vojsku da se žestoko bori protiv Tira. Vojnici su podnosili tolike napore i terete da su im se ogulile glave i ramena. No od svega tog truda, za kralja i njegovu vojsku nije bilo nikakve koristi. Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Evo, sad ću babilonskom kralju Nabukodonosoru predati Egipat. On će opljačkati njegovo bogatstvo i plijenom platiti svoju vojsku. Dat ću mu Egipat kako bih mu se odužio za sve što su učinili za mene.’ Tako kaže Gospodar BOG! Toga ću dana Izraelce opet učiniti snažnim narodom. Ezekiele, opet ćeš im moći slobodno govoriti, a oni će znati da sam ja BOG.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, govori u moje ime. Reci da Gospodar BOG poručuje: ‘Plačite i svima recite: »Dolazi strašan dan.« Da, taj dan je blizu! Primiče se BOŽJI dan. Bit će to dan tamnih oblaka, vrijeme propasti za narode. Mač će se sručiti na Egipat, a Etiopiju će obuzeti strah. Poginut će mnogo Egipćana, bogatstvo će im se oduzeti, sve će biti u ruševinama. Vojnici, koje je Egipat unajmio iz Etiopije, Puta, Luda, Arabije, Libije, čak i dio mog vlastitoga naroda, propast će u bitci zajedno s Egipćanima.’ BOG kaže: ‘Propast će svi egipatski saveznici, nestat će snaga i ponos Egipta. Od Migdola do Asuana ljudi će padati, pokošeni mačevima u Egiptu. Tako kaže Gospodar BOG. Egipat će biti najuništenija zemlja, a egipatski gradovi najrazrušeniji. Tada će znati da sam ja BOG, kad zapalim požar u Egiptu i uništim sve koji im pomažu. Tada ću brodovima slati glasnike sa strašnim vijestima u bezbrižnu Etiopiju. Svi će ondje drhtati od straha na dan propasti Egipta. A taj je dan blizu!’ Gospodar BOG kaže: ‘Upotrijebit ću babilonskoga kralja Nabukodonosora da dokrajči narod Egipta. Dovest ću njega i njegovu vojsku, najstrašniju vojsku na svijetu, da potpuno unište tu zemlju. Isukat će svoje mačeve na Egipat i zemlju napuniti mrtvacima. Učinit ću da tokovi Nila presuše, a zemlju prodati zlikovcima. Rukama stranaca uništit ću zemlju i sve što je u njoj. Ja, BOG, rekao sam svoje.’ Gospodar BOG kaže: ‘Uništit ću sve egipatske idole i bezvrijedne kipove iz Memfisa. U Egiptu više neće vladati kralj, zemljom će zavladati strah. Opustošit ću Patros , zapaliti Soan, kazniti Tebu. Svoju ću srdžbu sručiti na egipatsku tvrđavu Pelusium . Uništit ću stanovništvo Tebe. Zapalit ću požar u cijelom Egiptu, Pelusium će se previjati od boli. Vojska će prodrijeti u grad Tebu, Memfis će svaki dan iznova patiti. Mladići iz Heliopolisa i Bubastisa će poginuti, a stanovništvo će im biti odvedeno u roblje. U Tahpanesu će svanuti crni dan kad ondje slomim egipatsku vlast. Nestat će im sva snaga i ponos. Egipat će prekriti tamni oblaci kad stanovništvo njegovih gradova bude odvedeno u zarobljeništvo. Tako ću kazniti Egipat i oni će znati da sam ja BOG.’« Sedmog dana, u prvome mjesecu, jedanaeste godine progonstva kralja Jojakina, čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, slomio sam ruku egipatskom faraonu. No nitko mu je nije povio niti izliječio pa više neće imati snage držati mač. Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Evo, idem na egipatskog faraona. Polomit ću mu obje ruke, i zdravu i slomljenu. Učinit ću da mu ispadne mač. Rastjerat ću Egipćane među druge narode, potjerat ću ih u druge zemlje. Učinit ću da ojačaju ruke babilonskoga kralja. Dat ću mu svoj mač. Slomit ću ruke faraonu pa će pred babilonskim kraljem stenjati u smrtnim mukama. Osnažit ću ruke babilonskoga kralja, a faraonove ću ruke oslabiti. Egipćani će znati da sam ja BOG kad svoj mač stavim u ruke babilonskoga kralja, a on ga digne na Egipat. Rastjerat ću Egipćane među druge narode, raspršiti ih po drugim zemljama. Tada će znati da sam ja BOG.’« Na prvi dan trećeg mjeseca jedanaeste godine progonstva kralja Jojakina, čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, reci egipatskom faraonu i njegovu mnogobrojnom narodu: ‘Tko je bio velik kao ti? S kime te se može usporediti? Pogledaj Asiriju kako je bila moćna. Bila je poput cedra u Libanonu. Velike grane zastirale su cijelu šumu, stablo je naraslo vrhom do oblaka. Vode su učinile da raste, podzemni izvori ga nahranili. Okružili su ga svi riječni tokovi koji su natapali i druga stabla. Visoko je izrastao, nadvisio sve drugo drveće. Imao je snažne, duge grane, sve od silnog obilja vode. Sve ptice su se gnijezdile među njegovim granama. Životinje su u njegovoj sjeni rađale svoje mlade. Mnogi su se veliki narodi u njegovu sjenu sklanjali. Da, Asirija je nekad bila kao veliko, lijepo stablo. Širila je snažne dugačke grane, duboko za vodom pružala korijenje. Ni u Božjem vrtu cedrovi nisu bili toliko visoki, čempresi i platane nisu imali tako velike grane. Ni jedno stablo u Božjem vrtu nije joj bilo ravno po ljepoti. Ja sam je učinio tako lijepom, dao joj mnoštvo lijepih grana. Sva stabla u Edenu, Božjem vrtu, željela su biti kao ona.’ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘To je stablo izraslo vrlo visoko, a vrh mu je dosegao do oblaka. Bilo je toliko veliko da ga je obuzeo ponos. Zato sam ga prepustio moćnom vođi narodâ, a on ga je kaznio za njegovu zloću. Protjerao sam ga iz svog vrta. A stranci, najokrutniji od svih naroda, posjekli su ga i grane mu rasuli po planinama i dolinama. Ogranci su mu se slomili po klancima te zemlje. Više nije bilo njegove ugodne sjene pa su se narodi razišli. Danas se na tom palome stablu još samo gnijezde ptice i divlje životinje mu se zavlače pod srušene grane. Stoga, nijedno se stablo, koje raste pored vode, više neće tako ponosno uzdići niti pokušati vrhom dosegnuti oblake. Ni jedno snažno stablo s dovoljno vode više se neće truditi da dosegne takvu visinu. Jer, sva stabla moraju umrijeti i pridružiti se mrtvim ljudima u svijetu mrtvih.’ Gospodar BOG kaže: ‘Onog dana kad je stablo bilo oboreno u svijet mrtvih, učinio sam da podzemne vode žaluju za njim. U znak žalosti, zatvorio sam rijeke i vodene tokove. Učinio sam da Libanon tuguje i sva su stabla uvenula. Učinio sam da svi narodi drhte od straha kad su čuli da pada. Srušio sam to veliko stablo u svijet mrtvih da se pridruži drugima koji su otišli u tu jamu. A tada, sva stabla iz Božjeg vrta i najljepša libanonska stabla, koja su rasla natapana obiljem vode, utješila su se u podzemlju. Da, čak i stabla, koja su živjela u sjeni velikog stabla, na kraju su završila u svijetu mrtvih. Pridružila su se ostalima koja su poginula u bitkama.’ Kralju Egipta, u Edenu ima mnogo velikih i snažnih stabala, ali ni jedno se ne može usporediti s tobom. No na kraju ćete završiti u svijetu mrtvih, među izopćenicima , među onima koji su poginuli u ratu. Da, to će se dogoditi faraonu i brojnom egipatskom narodu. Tako je rekao Gospodar BOG.« Na prvi dan dvanaestog mjeseca dvanaeste godine progonstva kralja Jojakina, čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, zapjevaj tužaljku o egipatskom faraonu: ‘Misliš da si lav među narodima, no više sličiš morskoj nemani. Praćakaš se po svojim rijekama, nogama podižeš mulj s dna.’ Gospodar BOG kaže: ‘Skupio sam mnoštvo naroda. Bacit ću mrežu na tebe, a oni će te izvući van. Tvoje ću tijelo baciti na tlo, ostaviti te da ležiš na zemlji. Sve ptice pozvat ću na tebe, tobom nahraniti divlje životinje. Razbacat ću tvoje meso po brdima, doline ispuniti tvojom strvinom. Zemlju ću natopiti tvojom krvlju, izliti je na planine i napuniti rijeke. Pokrit ću nebo, zvijezde zatamniti, učiniti da nestaneš. Sunce ću zakloniti oblacima, mjesec neće davati svjetlo. Zatamnit ću nad tobom sva svjetla na nebesima. Tvoju zemlju ću prekriti tamom.’ Tako kaže Gospodar BOG. Mnoge će narodi pogoditi vijesti o tvome uništenju. Zemlje, koje nisi poznavao, bit će uznemirene. To što ću ti učiniti, šokirat će mnoge narode. Njihovi će kraljevi drhtati od užasa zbog tebe kad zamahnem svojim mačem pred njima. Na dan tvoga pada, svatko će strepiti za svoj život. Jer, Gospodar BOG kaže: ‘Na tebe će se sručiti mač babilonskoga kralja. Učinit ću da tvoj narod pobiju najokrutniji ratnici na svijetu. Oni će uništiti egipatsku oholost i sav egipatski narod. Uništit ću svu stoku pored egipatskih rijeka. Njihove obale više neće zamućivati ni stopala ljudi ni papci stoke. A onda ću pustiti da se voda smiri i rijeke će teći mirno kao ulje.’ Tako je rekao Gospodar BOG. ‘Kad opustošim Egipat i ogolim cijelu zemlju, kad kaznim sve koji ondje žive, tada će znati da sam ja BOG. Ova tužaljka pjevat će se za Egipat. Pjevušit će je žene drugih naroda i tugovati za Egiptom i njegovim narodom’, kaže Gospodar BOG.« Na petnaesti dan prvoga mjeseca dvanaeste godine progonstva, čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, plači za velikim egipatskim narodom. Pošalji Egipat i druge moćne narode u grob. Neka se pridruže drugim ljudima u dubinama zemlje. Reci Egiptu: ‘Ti nisi bolji od drugih. Idi dolje i lezi među izopćenike . Narod Egipta završit će kao i svi drugi koji su ubijeni u bitci. Cijelo će mnoštvo naroda pasti od mača. Neka svi budu odvučeni. Mnogi su moćni ratnici poginuli u bitkama i sada se nalaze u svijetu mrtvih . Izrazit će dobrodošlicu Egiptu i njegovim saveznicima, izrugujući se: »Sišli su dolje. Leže među izopćenicima. Ubijeni su mačevima.« Tu je Asirija, okružena grobovima svih svojih ratnika koji su poginuli u borbi. Njihovi grobovi leže u najdubljem podzemlju. Dok su bili živi, oko sebe su širili strah i užas, a sada su svi mrtvi. Tu leži i Elam, okružen grobovima svojih ratnika. Svi su poginuli od mača. Dok su bili živi, ljudi su pred njima strahovali, a sada dijele sramotu sa svim drugim izopćenicima kojima je mjesto u najdubljem podzemlju. Elamov je ležaj među grobovima ubijenih Elamaca, među izopćenicima koji su poginuli od mača. Dok su bili živi, oko sebe su širili strah i užas, a sada su među svima drugima koji ubijeni trpe sramotu podzemlja. Tu su Mešek i Tubal sa svojim vojskama. Okruženi su grobovima svojih vojnika. Svi su ovi izopćenici poginuli u borbi jer su za života oko sebe širili strah i užas. Oni nisu pokopani časno, pored drevnih, moćnih junaka. Ti su junaci otišli u grob skupa sa svojim oružjem, s mačevima podmetnutima pod glavu, a štitovima položenima na svoje kosti. Kad su bili živi, ljudi su ih se bojali. I ti ćeš biti uništen, Egipte! Ležat ćeš među drugim izopćenicima koji su poginuli od mača. Tu je i Edom. Tu leže svi njegovi kraljevi i poglavari. Iako su bili moćni, pokopani su s onima koji su poginuli u borbi. Sada leže među drugim izopćenicima kojima je mjesto u podzemlju. Tu su svi vladari sa sjevera i svi Sidonci. Njihova je moć nekoć izazivala strah, ali sada dijele sramotu svih drugih izopćenika koji su pali u borbi. Leže s njima u podzemlju. Faraon i cijela njegova vojska bit će ubijeni. No faraon će se utješiti kad ugleda grobove svih drugih kraljeva i njihovih vojski koji su također ubijeni’, kaže Gospodar BOG. Ljudi su ga se bojali dok je bio živ. Ali sada će, skupa sa svojim vojnicima, leći među druge izopćenike koji su poginuli u borbi.« Tako je rekao Gospodar BOG. Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, reci svom narodu: ‘Kad na neku zemlju dovedem neprijateljsku vojsku, ljudi postave nekoga od svojih za stražara. Kad ugleda neprijateljske vojnike kako dolaze, tada zatrubi u rog i upozori narod. Ako ljudi čuju zvuk uzbune, ali se ne obaziru a neprijatelj napadne, sami su odgovorni za svoju smrt. Čuli su zvuk uzbune, ali se nisu na njega obazirali. Odgovornost je na njima. Da su obratili pažnju na upozorenje, spasili bi svoje živote. No, ako se dogodi da stražar vidi neprijatelje da dolaze, a ipak ne upozori narod na opasnost, tada narod neće biti upozoren pa neprijatelj može napasti i ubiti neke ljude. Životi tih ljudi bit će uzeti zbog njihovih grijeha, ali stražara ću smatrati odgovornim za njihovu smrt.’ Tako i ja tebe, čovječe, postavljam za stražara nad izraelskim narodom. Kad god čuješ da govorim, moraš im prenijeti moje upozorenje. Ako nekim zlim ljudima poručim da će umrijeti, a ti ih ne upozoriš da se trebaju okrenuti od svog zloga načina života, oni će umrijeti zbog svoga grijeha, ali tebe ću smatrati odgovornim za njihovu smrt. Ako ih upozoriš, a oni ne poslušaju, oni će umrijeti zbog svojih grijeha, ali ti ćeš spasiti svoj život. Čovječe, govori izraelskom narodu. Ponovi im ono što govore: ‘Griješili smo i prekršili zakon. Trpimo zbog svoje krivnje i sve više propadamo. Kako da preživimo?’ Ti im reci da Gospodar BOG kaže: ‘Zaklinjem vam se samim sobom, ne volim da ljudi umiru, čak ni oni loši. Draže mi je kad se loši ljudi promijene, prestanu činiti zlo i počnu zaista živjeti. Zato se promijenite i vratite na pravi put! Izraelci, zašto biste umirali!’ Čovječe, reci svom narodu: ‘Kada dobar čovjek zgriješi, neće ga spasiti njegova bivša pravednost. Tako ni lošeg čovjeka, koji se promijeni, neće upropastiti njegova bivša zloća. Ako ljudi počnu činiti zlo, neće im biti dopušteno živjeti unatoč dobrim djelima koja su prije činili. Ako nekoj dobroj osobi poručim da će živjeti, a ona pomisli da je učinila dovoljno dobra i počne činiti zlo, neću se obazirati na njezina nekadašnja dobra djela, nego ću je kazniti i ona će umrijeti zbog zla koje je učinila. Ako se pak dogodi da nekim lošim ljudima kažem da će umrijeti, a oni se promijene i počnu postupati pravedno i pošteno; ako vrate polog koji su primili za posudbu, ili ono što su ukrali, ako počnu živjeti po zakonu i prestanu činiti zlo, takve ću svakako ostaviti na životu. Oni sigurno neće umrijeti. Neću se osvrtati na grijehe koje su prije činili zato što sada žive pošteno i postupaju pravedno. Dakle, oni će sigurno živjeti!’ Ezekiele, tvoj narod govori: ‘Gospodar ne postupa pravedno.’ A zapravo, oni su ti koji ne postupaju pravedno. Ako se dobar čovjek promijeni i počne griješiti, umrijet će zbog toga. Ako se loš čovjek promijeni i odustane od svoje zloće, ako počne postupati pravedno i pošteno, takav će čovjek sačuvati svoj život. Dakle, izraelski narode, kako možete i dalje govoriti: ‘Gospodar ne postupa pravedno?’ Svakome od vas sudim prema vašim djelima.« Na peti dan desetog mjeseca dvanaeste godine našeg progonstva, k meni je došao čovjek koji je uspio pobjeći iz Jeruzalema. Rekao je: »Grad je pao!« Večer prije nego što je taj čovjek došao, obuzela me BOŽJA sila. Otvorila su mi se usta. Kad je bjegunac ujutro došao k meni, opet sam mogao govoriti. Nisam više bio nijem. Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, ljudi, koji su ostali živjeti u porušenim naseljima Izraela, govore: ‘Abraham je bio samo jedan, a ipak je dobio zemlju u posjed. Nas je mnogo i sigurno nam pripada zemlja.’ Reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Jedete meso u kojem ima krvi, tražite pomoć od lažnih bogova i ubijate ljude. Zar i dalje mislite da bi zemlja trebala biti vaša? Uzdajete se u svoje mačeve. Vaši postupci su odvratni. Svaki od vas ima spolne odnose sa ženom svoga bližnjeg. Zar i dalje mislite da bi zemlja trebala biti vaša?’ Reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Zaklinjem se samim sobom da će ljudi koji žive po ruševinama gradova poginuti od mača. Dopustit ću divljim zvijerima da proždru one koji se zadržavaju na otvorenome, a oni koji se skrivaju po utvrdama i pećinama umrijet će od smrtonosne bolesti. Učinit ću da zemlja ostane pusta i prazna. Nestat će sve čime su se ponosili ljudi. Planine Izraela će opustjeti. Nitko njima više neće prolaziti. Kada zemlja ostane pusta zbog njihovih odvratnih grijeha, ljudi će shvatiti da sam ja BOG.’ A sada ću reći nešto u vezi s tobom, čovječe. Ljudi iz tvog naroda spominju te tek kada se susretnu pored zidova ili na kućnim vratima. Jedan drugome govore: ‘Dođi da čujemo što kaže BOG.’ Dolaze k tebi u mnoštvima. Sjedaju pred tebe i slušaju što im imaš reći. Ali ne postupaju po onome što čuju. Govore i čine samo ono što njima odgovara jer ih zapravo zanima samo lagodan život i laka zarada. Ti si za njih kao zabavljač koji ima lijep glas, dobro svira i pjeva ljubavne pjesme. Oni čuju što govoriš, ali ne misle po tome živjeti. Tek kada se ostvari ono o čemu govoriš, shvatit će da je među njima bio prorok.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, govori u moje ime protiv izraelskih pastira. Reci pastirima da Gospodar BOG kaže: ‘Hej, izraelski pastiri! Brinete samo za sebe umjesto da se brinete za svoje ovce. Pijete mlijeko i izrađujete si odjeću od vune. Koljete utovljene ovce, a stado ne napasate. Niste osnažili slabe, niste iscijelili bolesne, ozlijeđenima niste povili rane. Neke su vam ovce odlutale, a vi ih niste potražili niti vratili u stado. Niste krenuli u potragu za izgubljenim ovcama. Vladali ste nasilno i grubo. Nije bilo pastira pa su se ovce razišle. I tako su postale hrana divljim životinjama. Moje je stado odlutalo po planinama i visokim brdima, razišlo se po cijeloj zemlji. Nitko ga nije išao tražiti.’ Stoga, pastiri, slušajte što vam BOG poručuje. Gospodar BOG kaže: ‘Zaklinjem se samim sobom da ću kazniti pastire jer su ostavili moje stado za plijen divljim životinjama. Moji pastiri nisu čuvali moje stado i nisu hranili moje ovce. Brinuli su se samo za sebe.’ Stoga, pastiri, slušajte što vam poručuje BOG. Gospodar BOG kaže: ‘Evo, idem na pastire. Pozvat ću ih na odgovornost za svoje ovce. Više neće biti moji pastiri. Spasit ću svoje stado iz njihovih usta. Više im neće služiti kao hrana.’ Gospodar BOG kaže: ‘Sâm ću potražiti svoje ovce i pobrinuti se za njih. Kao što pastir krene u potragu kad mu se razbježe ovce, tako ću i ja potražiti svoje stado. Spasit ću ih i dovesti natrag sa svih mjesta po kojima su se razbježali toga mračnog dana. Dovest ću ih natrag iz drugih naroda, okupiti iz drugih zemalja. Dovest ću ih u njihovu zemlju i napasati po izraelskim planinama, pored potoka i naseljenih mjesta. Napasat ću ih na zelenim pašnjacima. Ležat će i pasti travu na sočnim pašnjacima, visoko u planinama Izraela. Sâm ću napasati svoje ovce i odvesti ih na mjesto za odmor’, kaže Gospodar BOG. ‘Tražit ću izgubljene, vraćati one koje zalutaju, ranjenima povijati rane, osnažiti slabe. No nadgledat ću debele i snažne ovce. Nahranit ću ih kaznom.’ Gospodar BOG kaže: ‘A vi, moje stado, vama ću suditi između pojedinih ovaca. A vama kažem, ovnovi i jarci: Vi pasete na najboljem pašnjaku. Zašto onda izgazite travu koja ostane drugim ovcama? Vi pijete bistru vodu. Zašto onda zamutite vodu koja ostane drugim ovcama? Onda moje stado mora jesti travu koju ste vi izgazili i piti vodu koju ste vi zamutili.’ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Ja ću presuditi između debele i mršave ovce. Naguravate se bokovima i plećima, slabije ovce udarate rogovima dok ih ne otjerate. Spasit ću svoje stado. Više nikome neće biti plijen. Ja ću presuđivati između ovaca. Postavit ću nad njima jednog pastira. Moj sluga David brinut će se za njih. On će ih hraniti i čuvati. Tada ću ja, BOG, biti njihov Bog, a moj sluga David vladat će njima. Ja, BOG, rekao sam svoje.’ Sklopit ću s njima savez mira i protjerati divlje životinje iz zemlje. Bit će sigurne u pustinji i moći će spavati po šumama. Blagoslovit ću svoje ovce i mjesta koja okružuju moje brdo. Učinit ću da kiša pada u pravo vrijeme i da donese obilje blagoslova. Drveće u polju davat će svoje plodove, a zemlja svoje. Narod će živjeti mirno i sigurno u svojoj zemlji. Znat će da sam ja BOG kad slomim njihov jaram i oslobodim ih iz ropstva. Drugi narodi više ih neće plijeniti, a životinje ih neće proždirati. Živjet će u miru i sigurnosti. Nitko ih neće zastrašivati. Dat ću im plodnu zemlju pa više neće morati trpjeti glad u toj zemlji. Neće morati trpjeti ni uvrede drugih naroda. Znat će da sam ja njihov BOG. Narod Izraela shvatit će da sam uz njih i da su oni moj narod.« Tako je rekao Gospodar BOG. »Vi ste moje stado, ovce s mog pašnjaka. Vi ste moji ljudi, a ja sam vaš Bog.« Tako je rekao Gospodar BOG. Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, okreni se prema planini Seir i govori u moje ime protiv naroda koji ondje živi. Reci da Gospodar BOG poručuje: ‘Ja sam protiv tebe, Seire! Dići ću na tebe ruku, napraviti golet i pustoš. Uništit ću tvoje gradove, potpuno ćeš opustjeti. Znat ćeš da sam ja BOG. To je zato što si uvijek bio protiv mog naroda. Zato što si izdao Izraelce neprijateljima u vrijeme kad ih je zadesila nesreća i stigla konačna kazna. Zato se zaklinjem samim sobom, kaže Gospodar BOG, da ću te predati smrti, a ona će te progoniti zato što si kriv za mnoga ubojstva. Učinit ću da čitav seirski kraj bude pustoš i ruševina. Ubit ću svakoga tko onuda bude prolazio. Planine će biti pune mrtvaca. Leševi će ležati svuda po brdima, dolinama i planinskim tjesnacima. Učinit ću da tu zauvijek ostane pustoš. U tvojim gradovima više nitko neće živjeti, a ti ćeš znati da sam ja BOG.’ Govorio si: ‘Osvojit ću Izrael i Judu. Ta dva naroda i dvije zemlje, bit će moji.’ No BOG je bio ondje! ‘Zaklinjem se samim sobom’, kaže Gospodar BOG, ‘da ću te kazniti jednako kao što si ti kažnjavao moj narod. Bio si ljubomoran na njih. Pokazao si im bijes i mržnju. Kad te kaznim, oni će znati da sam ja uz njih, a ti ćeš shvatiti da sam ja BOG. Čuo sam kako se izruguješ i govoriš da su planine Izraela u ruševinama i kako te samo čekaju da uzmeš plijen. Čuo sam te kako se hvališ i govoriš protiv mene.’ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Sva će se zemlja radovati kad te uništim. Radovao si se uništenju Izraela i zato ću ti sada uzvratiti. Uništit ću te, planino Seire i cijeli Edome. Tada ćeš znati da sam ja BOG.’« »Čovječe, govori u moje ime planinama Izraela. Reci im da slušaju što BOG poručuje. Gospodar BOG kaže: ‘Neprijatelj se veselio da će mu drevne planine pripasti u posjed. Stoga, planinama Izraela govori u moje ime.’ Reci im da Gospodar BOG kaže: ‘Neprijatelji su vas napadali sa svih strana. Pustošili su i rušili pa su vas i drugi narodi mogli zaposjedati. Zato su vas ljudi klevetali i ismijavali. Stoga, izraelske planine, slušajte što govori Gospodar BOG. To je ono što Gospodar BOG poručuje planinama i brdima, kanjonima i dolinama, praznim ruševinama i napuštenim gradovima koji su postali plijen i ruglo okolnih naroda.’ Gospodar BOG kaže: ‘Iz mene progovara strašna ljubomora. Čitav Edom i drugi narodi osjetit će moj bijes. Zauzeli su moju zemlju i ponašali se kao da je to njihov pašnjak. S radošću i prezirom su je pljačkali.’ Zato govori zemlji Izrael. Reci planinama i brdima, kanjonima i dolinama, da Gospodar BOG poručuje: ‘Iz mene će progovoriti žestoki bijes jer su vas vrijeđali drugi narodi.’ Gospodar BOG kaže: ‘Zaklinjem se da će okolni narodi morati istrpjeti iste uvrede.’ ‘Planine Izraela! Razgranat će se grane na vašim stablima i dati plodove za moj narod Izrael. Jer, oni će se uskoro vratiti. Brinem se za vas. Pomoći ću vam. Ljudi će opet orati zemlju i sijati sjeme. Učinit ću da puno ljudi živi na tebi — cijeli izraelski narod. Gradovi će biti naseljeni, ruševine obnovljene. Učinit ću da tu bude sve više ljudi i životinja. Dovest ću ljude da ovdje žive, kao nekad. Učinit ću da vam bude bolje nego ikada prije. Znat ćete da sam ja BOG. Dovest ću puno ljudi, svoj narod Izrael koji će vas naseliti. Bit ćete njihovo vlasništvo, a ti više nećeš uzimati njihovu djecu.’ Gospodar BOG kaže: ‘Zemljo Izraele, ljudi o tebi loše govore. Kažu da si uništila svoj narod, da si ih ostavila bez djece. Ti više nećeš uništavati svoje stanovnike, niti uzimati njihovu djecu’, kaže Gospodar BOG. ‘Više nećeš morati slušati uvrede niti se sramiti pred drugim narodima. Više nećeš činiti da ovaj narod posrće’, kaže Gospodar BOG.« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, kad su Izraelci živjeli u svojoj zemlji, sve su pokvarili svojim djelima i postupcima. Za mene su njihovi postupci bili kao nečistoća ženskoga mjesečnog krvarenja. Iskalio sam svoj bijes na njima zbog krvi koju su prolili na zemlju i onečistili je štujući ondje idole. Rastjerao sam ih među druge narode. Raspršili su se po drugim zemljama. Kaznio sam ih zbog svega što su činili. No čak su i među drugim narodima sramotili svetost mog imena jer se o njima govorilo da su BOŽJI narod, ali da su ipak morali otići iz njegove zemlje. Brinuo sam se jer je narod Izraela sramotio svetost mog imena među drugim narodima. Stoga, reci Izraelcima da Gospodar BOG kaže: ‘Kamo god ste išli, sramotili ste me. Sad ću nešto učiniti! I to ne radi vas, već radi svetosti svoga imena. Svim ću narodima pokazati da je moje veliko ime sveto iako ste ga vi osramotili. Svi će narodi znati da sam ja BOG kad po vama pokažem da sam pred njima svet.’ Tako je rekao Gospodar BOG. ‘Okupit ću vas iz drugih naroda i iz drugih zemalja. Opet ću vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ću vas čistom vodom. Bit ćete čisti, očišćeni od sve svoje nečistoće, od svih gadosti svojih idola. Dat ću vam novo srce i usaditi novi duh. Izvadit ću vam srce od kamena i dati meko, ljudsko srce. Stavit ću u vas svoj Duh pa ćete slijediti moje zakone i pažljivo izvršavati moje zapovijedi. Živjet ćete u zemlji koju sam dao vašim precima. Bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. Spasit ću vas od sve vaše nečistoće. Dat ću vam da imate obilje žita. Neću pustiti glad na vas. Učinit ću da stabla donose obilje plodova, da žetva bude bogata. Više vas neće biti sram pred drugim narodima jer ste gladni. Sjećat ćete se svog zloga načina života, svega lošeg što ste učinili. Gnušat ćete se sami sebe zbog svojih grijeha i gadosti. I znajte, sve to ne činim radi vas’, kaže Gospodar BOG. ‘Vi biste se, narode Izraela, trebali sramiti zbog svega što ste učinili.’ Gospodar BOG kaže: ‘Na dan kad vas očistim od svih vaših grijeha, ponovo ću naseliti vaše gradove i obnoviti ruševine. Zemlja će opet biti obrađena. Prolaznici je više neće gledati zapuštenu. Ljudi će govoriti da je zemlja, koja je nekad bila zapuštena, postala Edenski vrt. Nekad pusti i razoreni gradovi, opet će biti naseljeni i zaštićeni zidinama. Tada će okolni narodi znati da sam ja, BOG, obnovio ruševine i zasadio opustjela polja. Ja sam BOG. Kako sam rekao, tako će i biti.’ Gospodar BOG kaže: ‘Dopustit ću Izraelcima da opet dolaze k meni i traže moju pomoć. Bit će ih sve više. Umnažat će se kao stada ovaca. Nekad se u Jeruzalemu za blagdane prinosilo mnoštvo ovaca i koza. Tako će biti opet, nekad razoreni gradovi, bit će prepuni mnoštva. Tada će Izrael znati da sam ja BOG.’« Obuzela me BOŽJA sila. BOŽJI me Duh odnio izvan grada i spustio u dolinu punu kostiju. Vođen od Boga, hodao sam među kostima. Bilo ih je puno i bile su potpuno suhe! Bog me upitao: »Čovječe, mogu li ove kosti opet oživjeti?« Odgovorio sam: »Gospodaru BOŽE, to samo ti znaš.« A on mi je tada rekao: »Govori ovim kostima. Reci im: ‘Suhe kosti, slušajte što govori BOG!’ Gospodar BOG kaže ovim kostima: ‘Učinit ću da u vas uđe dah života pa ćete oživjeti. Dat ću da vam opet izrastu tetive i mišići te da se prekrijete kožom. Stavit ću u vas dah života. Opet ćete živjeti i znati da sam ja BOG.’« Govorio sam kostima, kao što mi je BOG zapovjedio. Dok sam govorio, začuo sam buku i klepet. To su kosti klepetale i međusobno se spajale. Vidio sam kako oko njih rastu tetive i mišići te kako se preko njih navlači koža. No u njima još nije bio dah života. Tada mi je Bog rekao: »Govori vjetru, čovječe! Reci da Gospodar BOG kaže: ‘Vjetre! Zapuši sa svih strana svijeta i udahni u ove mrtvace dah života da opet ožive!’« Govorio sam kako mi je BOG zapovjedio, a dah je ušao u njih. Oživjeli su i stali na noge. Bila je to čitava vojska ljudi! Bog mi je rekao: »Čovječe, ove kosti predstavljaju cijeli izraelski narod. Oni kažu: ‘Kosti su nam se osušile. Izgubili smo svaku nadu. Potpuno smo propali!’ Stoga, reci im da Gospodar BOG poručuje: ‘E, moj narode! Otvorit ću vaše grobove i izvesti vas iz njih. Odvest ću vas natrag u zemlju Izrael. Znat ćete da sam ja BOG, moj narode, kad otvorim vaše grobove i dignem vas iz mrtvih. Stavit ću u vas svoj Duh, a vi ćete živjeti. Nastanit ću vas u vašoj zemlji, a vi ćete znati da sam ja BOG. Kako sam rekao, tako će i biti.’« Tako je rekao BOG. Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, uzmi drveni štap i ureži na njega: ‘Ovaj štap pripada Judi i Izraelcima koji su njegovi saveznici.’ Onda uzmi drugi štap i ureži na njega: ‘Ovaj Efrajimov štap pripada Josipu i Izraelcima koji su njegovi saveznici.’ Onda ih spoji zajedno. U tvojoj će ruci postati jedan štap. Ljudi iz tvog naroda tražit će da im objasniš značenje. Reci im da Gospodar BOG kaže: ‘Uzet ću štap koji predstavlja Josipa i Izraelce, koji su njegovi saveznici. Spojit ću ga s Judinim štapom tako da u mojoj ruci nastane jedan štap.’ Uzmi te štapove na kojima si pisao i drži ih pred ljudima. Reci im da Gospodar BOG kaže: ‘Izvest ću narod Izraela iz naroda među koje su se razišli. Skupit ću ih sa svih strana i dovesti natrag u njihovu zemlju. Učinit ću da budu jedan narod u zemlji među izraelskim planinama. Imat će jednoga kralja. Neće više biti dva naroda, neće se više dijeliti na dva kraljevstva. Neće se više prljati njihovim idolima i odvratnim kipovima, ili bilo kojim drugim njihovim zločinima. Više neće upadati u grijeh. Spasit ću ih od svih načina na koje su griješili i iznevjerili me. Potpuno ću ih očistiti. Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog. Moj sluga David bit će njihov kralj. Imat će jednog pastira. Živjet će prema mojim zakonima i dosljedno vršiti moje zapovijedi. Živjet će u zemlji koju sam dao svome slugi Jakovu. Ondje su živjeli vaši preci, ondje će zauvijek živjeti njihova djeca i unuci. Moj sluga David bit će njihov vladar, zauvijek. Sklopit ću s njima vječni savez mira. Dat ću im njihovu zemlju i dat ću im da rastu u brojnosti. Stavit ću svoj Hram među njih i tu će ostati zauvijek. Živjet ću među njima. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. Svi drugi narodi znat će da sam ja BOG i da činim Izrael svojim svetim narodom jer će moje svetište zauvijek biti među njima.’« Čuo sam BOGA kako mi govori: »Čovječe, okreni lice prema Gogu u zemlji Magog. On je vrhovni vladar naroda Mešek i Tubal. Govori u moje ime protiv njega. Reci da Gospodar BOG kaže: ‘Ja sam protiv tebe, Gože, vrhovni vladaru Mešeka i Tubala. Okrenut ću te, stavit ću ti kuke u usta i dovući te ovdje, skupa s cijelom tvojom vojskom. Tvoji su konji i jahači, i mnoštvo ljudi sa štitovima i mačevima, u krasnim odorama. S njima će biti i ljudi iz Perzije, Etiopije i Puta. Svi će biti u oklopima, sa štitovima i kacigama. Doći će i Gomer, sa svim svojim postrojbama, te Bet Togarma s dalekog sjevera, sa svojim postrojbama. Ljudi iz mnogih naroda doći će s tobom. Budi spreman! Ti i svi tvoji saveznici čekajte u pripremi. Preuzmi vodstvo nad njima. Nakon dugo vremena bit ćeš pozvan na dužnost. Poslije puno godina, krenut ćeš na zemlju koja se oporavila od rata. Njezini su ljudi bili vraćeni na planine Izraela iz mnogih naroda i zemalja. U prošlosti je taj kraj bio opustošen, ali sada, nakon što su se ljudi vratili, svi žive mirno i sigurno. No ti ćeš se obrušiti na njih kao oluja. Ti i tvoje postrojbe, vojnici iz mnogih naroda, prekrit ćete zemlju poput olujnog oblaka.’ Gospodar BOG kaže: ‘Tada će ti pasti na pamet jedna zamisao i smislit ćeš opaki plan. Reći ćeš: »Napast ću zemlju u kojoj ljudi žive mirno i misle da su sigurni. Njihova naselja nemaju zidine ni vrata sa zasunima. Opljačkat ću ih i sve im uzeti. Napast ću mjesta koja su nekad bila ruševine, a sada su naseljena. Ti ljudi, koji su se vratili iz mnogih naroda i zemalja, koji raspolažu stokom i drugim dobrima, sada žive u središtu svijeta .« Šeba, Dedan, trgovci iz Taršiša i svi njegovi glavni prodavači pitat će te: »Jesi li došao u pljačku? Jesi li okupio svoju vojsku da ugrabiš plijen, da se nagrabiš srebra i zlata, stoke i drugih dobara? Nadaš li se bogatom plijenu?«’ Stoga, govori u moje ime, čovječe! Reci Gogu da Gospodar BOG kaže: ‘Kad moj narod Izrael bude živio u miru i sigurnosti, ti ćeš to primijetiti. Doći ćeš s dalekog sjevera i dovesti sa sobom mnogo ljudi, moćnu vojsku na konjima. Navalit ćete na moj narod Izrael i prekriti zemlju kao olujni oblak. U dalekoj ću te budućnosti, Gože, dovesti da napadneš moju zemlju. Tada će me narodi upoznati i znati da sam svet jer će vidjeti što ću učiniti s tobom.’ Gospodar BOG kaže: ‘Nisi li ti onaj o kome sam davno govorio preko svojih slugu, izraelskih proroka? Da, mnogo su godina prorokovali da ću te dovesti da se boriš protiv njih. U vrijeme kada Gog napadne zemlju Izrael’, kaže Gospodar BOG, ‘pokazat će se sva moja srdžba i bijes. U ljubomori i strašnom gnjevu, objavljujem da će se u to vrijeme u Izraelu dogoditi jak potres. Trest će se ribe u moru, ptice u zraku, divlje životinje u polju, sva stvorenja što gmižu po tlu i svi ljudi na zemlji. Rušit će se planine i terase na brdima. Svi će se zidovi srušiti na zemlju. Pozvat ću na Goga sve moguće strahote’, kaže Gospodar BOG. ‘Vojnici će mu se međusobno poubijati. Kaznit ću ga bolešću i smrću. Izlit ću kišu, tuču i gorući sumpor po njemu i njegovim postrojbama, po ljudima iz mnogih naroda. Pokazat ću koliko sam moćan i svet. Objavit ću se pred mnogim narodima. Tada će znati da sam ja BOG.’« »Čovječe, govori u moje ime protiv Goga. Reci da Gospodar BOG kaže: ‘Ja sam protiv tebe, Gože, vrhovni vladaru naroda Mešek i Tubal. Okrenut ću te i dovući s dalekog sjevera i odvesti te na planine Izraela. Izbit ću ti lûk iz lijeve ruke, a iz desne će ti ispasti strijele. Poginut ćeš na brdima Izraela. Ti i sve tvoje postrojbe, svi narodi koji su uz tebe, poginut ćete u borbi. Dat ću vas za hranu svim vrstama ptica grabljivica. Proždrijet će vas divlje životinje. Poginut ćete na otvorenim poljima. Ja sam tako odredio’, kaže Gospodar BOG. ‘Poslat ću vatru na Magog i na sve one koji mirno žive u zemljama uz more. Shvatit će da sam ja BOG. Usred svog naroda Izraela, objavit ću svoje sveto ime i neću više dopuštati da se oskvrnjuje. Narodi će shvatiti da sam ja BOG, Izraelova svetinja. Evo, dolazi, dogodit će se’, kaže Gospodar BOG. ‘To je taj dan o kojem sam govorio. Stanovnici izraelskih gradova izaći će u polja i naložiti vatru. Sakupit će sve oružje koje je preostalo od neprijatelja, male i velike štitove, lukove i strijele, toljage i koplja. Bacat će ih u vatru i spaljivati. Imat će ogrijev za sedam godina. Neće morati sakupljati drva po poljima niti sjeći po šumama. Oružjem će ložiti vatru. Uzet će plijen od vojnika, koji su od njih plijenili, opljačkat će vlastite pljačkaše’, kaže Gospodar BOG. ‘U to vrijeme, odredit ću mjesto u Izraelu gdje će Gog biti pokopan. Pokopat će ga u Dolini putnika, istočno od Mrtvog mora. Tu se više neće moći prolaziti jer će ondje biti sahranjen Gog i cijela njegova vojska. Od tada će se to mjesto zvati Dolina Gogove vojske. Izraelski će ih narod sedam mjeseci sahranjivati kako bi očistili zemlju. Svi ljudi iz naroda pokapat će neprijateljske vojnike i proslaviti se na dan kad pokažem svoju slavu’, kaže Gospodar BOG. ‘Odredit će se ljudi koji će ukopavati preostala tijela da bi očistili zemlju. Sedam će mjeseci kružiti zemljom i tražiti leševe. Hodat će naokolo i gledati. Ako netko vidi ljudsku kost, postavit će znak pokraj nje. Znak će ostati dok ne dođu grobari, odnesu je i zakopaju u Dolini Gogove vojske, blizu grada Hamone . Tako će oni očistiti zemlju.’ Čovječe, reci da Gospodar BOG poručuje svim pticama i divljim životinjama: ‘Dođite sa svih strana i skupite se na veliku gozbu koju sam vam pripremio na planinama Izraela. Najest ćete se mesa i napiti krvi. Jest ćete meso ratnika i piti krv zemaljskih vladara, kao da su meso i krv utovljenih ovnova, janjaca, jaraca i bikova iz Bašana. Jest ćete masnog mesa dok se ne najedete i piti krvi dok se ne napijete, na gozbi koju ću za vas pripremiti. Za mojim ćete se stolom najesti mesa konja i konjanika, moćnih ratnika i drugih vojnika’, kaže Gospodar BOG. ‘Dopustit ću da i svi drugi narodi vide kako izvršavam kaznu i nadjačavam neprijatelja. Proslavit ću se među njima. Od toga dana nadalje, izraelski će narod znati da sam ja njihov BOG. Narodi će shvatiti da je izraelski narod otišao u progonstvo zbog svoje krivnje. Bili su mi nevjerni pa sam se okrenuo od njih. Predao sam ih neprijateljima pa su svi poginuli od mača. Kaznio sam ih za gadosti i grijehe koje su činili. Okrenuo sam se od njih.’ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Sada ću okrenuti na dobro sudbinu Jakovljeve obitelji. Smilovat ću se cijelome izraelskom narodu. Pokazat ću koliko mi je važna svetost mog imena. Narod će morati podnositi svoju sramotu zbog svega što su učinili protiv mene. No živjet će mirno i sigurno u svojoj zemlji. Nitko ih neće uznemiravati. Mnogi će se narodi uvjeriti da sam svet kad okupim svoj narod iz drugih naroda i dovedem ih iz neprijateljskih zemalja. Izraelci će shvatiti da sam ja njihov BOG jer sam ih poslao u progonstvo među druge narode, a zatim ih okupio u njihovoj vlastitoj zemlji. Ni jednog od njih neću ostaviti u stranoj zemlji. Izlit ću svoj Duh na narod Izraela i više se neću okrenuti od njega.’« Tako je rekao Gospodar BOG. Početkom dvadeset i pete godine našeg progonstva, desetog dana u mjesecu , obuzela me BOŽJA sila. Bilo je to četrnaest godina nakon pada Jeruzalema. Na samu godišnjicu, Bog me onamo odnio u viziji. Imao sam viziju da me Bog odnio u zemlju Izrael i spustio na veoma visoku planinu. Na južnoj je strani bila skupina građevina koja je sličila gradu. Bog me odnio do ulaza. Ondje je stajao čovjek koji je blistao kao da je od bronce. U ruci je imao laneno uže i štap za mjerenje. Rekao mi je: »Čovječe, dobro gledaj i pažljivo slušaj! Obrati pažnju na sve što ću ti pokazati jer si doveden ovdje da bi ti to mogao vidjeti. Sve što vidiš, prenesi narodu Izraela.« Tada sam ugledao zid koji je okruživao područje Hrama. Čovjek je uzeo svoj štap za mjerenje dugačak tri metra . Zatim je izmjerio zid. Debljina i visina zida odgovarale su dužini njegovog štapa. Potom je otišao do istočnih vrata. Popeo se stepenicama i izmjerio dubinu praga. Odgovarala je dužini njegovog štapa. Tu su se nalazile i bočne prostorije za stražare. Njihova dužina i širina odgovarale su dužini mjernog štapa, dok su zidovi između njih bili debljine dva i pol metra. Otvor vrata, kojim je završavao prolaz u područje Hrama, također je odgovarao dužini mjernog štapa. Zatim je čovjek izmjerio ulazni prostor. Bio je dužine četiri metra. Izmjerio je i debljinu nosivih zidova s obje strane. Bili su široki jedan metar. Ulazni prostor nalazio se na završetku prolaza koji je gledao prema Hramu. Sa svake strane prolaza istočnih vrata bile su po tri male prostorije jednakih veličina i istih širina zidova. Čovjek je izmjerio prolaz. Bio je širok pet metara, a dugačak šest i pol metara. Ispred prostorija je bio zidić visine i debljine pola metra. Prostorije su bile kvadratnog oblika, sa stranicama dužine tri metra. Čovjek je zatim izmjerio širinu prolaza od vanjskog ruba krova jedne prostorije do vanjskog ruba krova suprotne prostorije. Udaljenost je iznosila dvanaest i pol metara. Zatim je izmjerio širinu svih nosivih zidova, uključujući zidove s obje strane prolaza u dvorište. Bilo je ukupno trideset metara. Razmak od unutrašnjeg ruba vanjskih vrata do kraja čitavog prolaza iznosio je dvadeset i pet metara. Zidovi bočnih prostorija, prolaza i trijema imali su male prozore , a unutrašnji su zidovi s obje strane prolaza bili ukrašeni palmama. Tada me čovjek uveo u vanjsko dvorište Hrama. Ondje sam ugledao niz od trideset prostorija uz vanjski zid. Ispred njih se pružao pločnik koji je išao oko cijelog dvorišta. Širina je pločnika odgovarala dužini ulaza. Pločnik se pružao od zidina u dvorište, sa svake strane ulaza. Bio je to donji pločnik. Tada je moj vodič izmjerio udaljenost od donjeg ulaza do gornjeg ulaza, koji je vodio u unutrašnje dvorište. Iznosila je pedeset metara i bila je jednaka na istočnoj i na sjevernoj strani. Tada je izmjerio dužinu i širinu sjevernih vrata u zidu vanjskog dvorišta. Taj je prolaz imao tri prostorije sa svake strane, pregradne zidove i trijem. Imao je iste mjere kao prvi ulaz. Bio je dvadeset i pet metara dugačak, a dvanaest i pol metara širok. Njegovi prozori, trijem i palme bili su istih dimenzija kao i kod istočnih vrata. S vanjske strane, do njega je vodilo sedam stepenica, a s druge je strane njegov trijem gledao u dvorište. Kao ispred istočnih vrata, tako se i nasuprot sjevernih vrata nalazio ulaz u unutrašnje dvorište. Čovjek je izmjerio razmak između vanjskih i unutrašnjih vrata. Iznosio je pedeset metara. Tada me poveo na jug, gdje sam ugledao južna vrata. Izmjerio je dimenzije njihovih pregradnih zidova i ulaznog prostora. Bile su jednake kao i na drugim vratima. I tu su prostorije ulaznog prostora imale prozore. Ulaz je također bio dužine dvadeset i pet, a širine dvanaest i pol metara. U njega se ulazilo sedmerim stepenicama, a završavao je ulaznim prostorom. I ovdje su pregradni zidovi s obje strane bili ukrašeni palmama. Postojao je i južni ulaz u unutrašnje dvorište. Razmak od unutrašnjih do vanjskih južnih vrata iznosio je također pedeset metara. Tada me vodič uveo kroz južna vrata u unutrašnje dvorište. Izmjerio ih je. Bila su jednaka kao i sva druga vrata. Imala su bočne prostorije, pregradne zidove i ulazni prostor istih dimenzija. Duž zidova, uključujući zidove ulaznog prostora, nizali su se prozori svuda naokolo. Prolaz je bio dugačak dvadeset i pet, a širok dvanaest i pol metara. Trijem je bio dugačak dvanaest i pol metara, a širok dva i pol metra. Ulazni prostor južnih vrata gledao je na vanjsko dvorište, a pregradni zidovi bili su ukrašeni palmama. Do njega je vodilo osam stepenica. Tada me čovjek odveo do istočnih vrata u unutrašnjem dvorištu. Izmjerio ih je. Bila su ista kao i druga vrata. Bočne prostorije, pregradni zidovi i trijem imali su jednake dimenzije kao i drugdje. I ovdje su se duž cijelog prolaza i trijema nizali prozori svuda naokolo. Prolaz je i ovdje bio dužine dvadeset i pet te širine dvanaest i pol metara, a prozori su se nizali svuda naokolo. Ulazni prostor gledao je na vanjsko dvorište, a do njega je vodilo osam stepenica. Pregradni su zidovi bili ukrašeni palmama. Čovjek me zatim poveo do sjevernih vrata. Izmjerio ih je. Bila su jednaka kao i ostala vrata. Bočne prostorije, pregradni zidovi i ulazni prostor imali su jednake dimenzije. Duž zidova su također bili urezani prozori, a prolaz je bio dužine dvadeset i pet te širine dvanaest i pol metara. I ovaj je ulazni prostor gledao na vanjsko dvorište. Do njega je vodilo osam stepenica, a pregradni zidovi s obje su strane bili ukrašeni palmama. U bočnim su zidinama ulaza bila vrata. Vodila su u prostoriju koja je služila za pranje životinja za žrtve paljenice. Na svakoj su strani ulaznog prostora bila po dva stola. Na njima su se ubijale životinje koje su se koristile za žrtve paljenice, žrtve očišćenja i žrtve naknadnice. Po dva su stola bila također na vanjskoj strani ulaznog prostora, s obje strane stepeništa sjevernih vrata. Četiri su stola bila, dakle, s unutrašnje strane, a četiri s vanjske strane vrata. Bilo je ukupno osam stolova za klanje žrtvenih životinja. Četiri stola, koja su se koristila za žrtve paljenice, bila su isklesana od kamena. Bili su dužine i širine sedamdeset i pet, a visine pedeset centimetara. Svećenici su na njima odlagali pribor za klanje životinja koje su se prinosile kao žrtve paljenice i druge vrste žrtava. Ovdje su na zidovima visjele kuke za meso dužine dlana. Na stolove se polagalo meso žrtava. Kad sam ušao u unutrašnje dvorište, ugledao sam dvije prostorije . Jedna je bila pored sjevernih vrata i gledala je na jug, dok je druga bila pored južnih vrata s pogledom na sjever. Moj vodič je rekao: »Prostorija, koja gleda na jug, namijenjena je svećenicima koji obavljaju stražarsku dužnost za Hram, a prostoriju koja gleda na sjever koriste svećenici koji su zaduženi za stražarsku službu kod žrtvenika. Oni su Sadokovi potomci i jedini su iz Levijevog plemena koji smiju prilaziti BOGU i služiti mu.« Čovjek je zatim izmjerio unutrašnje dvorište. Bilo je u obliku kvadrata sa stranicama dužine pedeset metara. Žrtvenik je stajao ispred Hrama. Tada me poveo u trijem Hrama i izmjerio bočne zidove. Zidovi su s obje strane bili debljine dva i pol metra, a širine jedan i pol metar. Prolaz među njima bio je širok sedam metara . Širina trijema bila je deset metara, a dužina šest metara. Do njega je vodilo deset stepenica, a sa svake je strane trijema bio po jedan stup. Potom me čovjek uveo u glavnu dvoranu Hrama. Izmjerio je pregradne zidove na obje strane ulaza u prostoriju. Svaki je bio debljine tri metra. Ulaz je bio širok pet metara, a njegovi zidovi s obje strane široki dva i pol metra. Izmjerio je i dvoranu. Bila je dvadeset metara dugačka i deset metara široka. Zatim je otišao iz glavne dvorane i ušao u krajnju prostoriju. Izmjerio je pregradne zidove sa svake strane ulaza. Svaki je bio debljine jedan metar. Ulaz je bio širok tri metra, a pregradni zidovi sa svake strane ulaza tri i pol metra. Izmjerio je dužinu i širinu prostorije. Bila je dužine deset metara i širine deset metara. Rekao mi je: »Ovo je Svetinja nad svetinjama.« Izmjerio je zid hramske zgrade. Bio je debljine tri metra. Svud oko hramske zgrade nizale su se druge hramske prostorije. Svaka je od njih bila širine dva metra, a bile su građene na tri razine. Na svakom je katu bilo trideset prostorija. Hramski je zid bio građen s izbočinama koje su služile kao nosači dograđenih prostorija. Prostorije, stoga, nisu bile pričvršćene izravno za hramski zid. Svaki je sljedeći kat oko cijelog Hrama bio širi od onoga ispod. Zidovi prostorija na višim katovima bili su sve uži te su prostorije na višim katovima bile šire. Stubište je povezivalo najnižu, srednju i najvišu razinu. Uočio sam također da cijeli Hram leži na uzdignutom podestu koji je također služio kao podloga prostorijama uz hramski zid. Podest je bio visok tri metra, što je odgovaralo punoj dužini jednoga mjernog štapa. Debljina vanjskih zidova prostorija bila je dva i pol metra. Prolaz između njih i prostorija za svećenike bio je širok deset metara i pružao se oko cijelog Hrama. Vrata na prostorijama uz hramski zid otvarala su se na taj prolaz. U njega se ulazilo kroz jedan ulaz na sjevernoj, a drugi na južnoj strani. Širina zida oko toga otvorenog prostora bila je dva i pol metra. Prema tome otvorenom prostoru, sa zapadne strane Hrama, bila je zasebna građevina dugačka trideset i pet te široka četrdeset i pet metara. Zid je građevine bio svuda uokolo debljine dva i pol metra. Čovjek je tada izmjerio Hram. Bio je dugačak pedeset metara. Otvoreni prostor i druga građevina sa zidovima također su bili ukupne dužine pedeset metara. Dvorište na istočnoj strani, ispred Hrama, bilo je također širine pedeset metara. Tada je čovjek izmjerio širinu zasebne građevine koja gleda na dvorište iza Hrama. Udaljenost od jednog do drugog kraja, uključujući balkone, iznosila je pedeset metara. Unutrašnjost glavne dvorane i ulaznog dijela Hrama bili su potpuno obloženi drvom. Svi su prozori i vrata imali drvene okvire. Drvene su oplate pokrivale zidove Hrama od poda do prozora pa sve do prostora iznad ulaznih vrata. Svi su unutrašnji i vanjski zidovi Hrama bili ukrašeni krilatim bićima i palmama. Pravilno su se izmjenjivali urezani likovi palmi i krilatih bića. Svako je krilato biće imalo po dva lica. Jedno lice, lice ljudskog bića, gledalo je palmu s jedne strane, dok je drugo lice, lice lava, gledalo prema palmi s druge strane. Likovi su se nizali duž stijenki zidova cijeloga Hrama. Krilata bića i palme ukrašavali su sve zidove glavne dvorane, od poda do prostora iznad vrata. Dovratnici su glavne dvorane imali oblik kvadrata. Ispred ulaza u Svetinju nad svetinjama bilo je nešto nalik drvenom žrtveniku. Bio je metar i pol visok, a dugačak i širok po jedan metar. Njegovi su uglovi, podloga i stijenke bili od drva. Čovjek mi je rekao: »Ovaj stol stoji pred samim BOGOM.« Glavna dvorana i Svetinja nad svetinjama imale su dvostruka dvokrilna vrata. Svaka su vrata bila izrađena od dva krila. Vrata na ulazu u glavnu dvoranu bila su ukrašena urezanim krilatim bićima i palmama, poput onih na zidovima. Nad vanjskim je pročeljem ulaznog dijela bila drvena nadstrešnica . Prozori s drvenim okvirima i ukrasi od palmi bili su s obje strane ulaznog prostora, na nadstrešnici i na prostorijama uz hramski zid. Tada me vodič izveo kroz sjeverna vrata, natrag u prostor vanjskog dvorišta. Poveo me do niza prostorija, koje su bile na sjevernoj strani unutrašnjeg dvorišta i građevine, zapadno od Hrama. Ta je građevina bila dugačka pedeset metara na sjevernoj strani i široka dvadeset i pet metara. Imala je ulaz sa sjeverne strane. S jedne strane, prostorije su gledale na otvoreni prostor iza Hrama, koji je bio širine deset metara. S druge strane, zgrada je gledala na pločnik vanjskog dvorišta. Imala je galerije na tri razine. Duž prednje strane zgrade pružao se prolaz širine pet metara i dužine pedeset metara , gdje su bili ulazi u zgradu. Gornje su prostorije bile uže zbog većih galerija. Galerije su zauzimale manji prostor na srednjoj i još manji na donjoj razini. Budući da je ova zgrada imala tri kata, a nije imala nosive stupove kao ostale zgrade u dvorištima, gornje su prostorije morale biti uvučenije od onih na srednjoj i donjoj razini. Usporedno s nizom prostorija duž vanjskog dvorišta, pružao se zid dužine dvadeset i pet metara. Zid se nadovezivao na niz prostorija u vanjskom dvorištu dužine dvadeset i pet metara, dok je niz prostorija uz hramsku zgradu bio dužine pedeset metara. Ulaz iz vanjskog dvorišta bio je u podnožju tih prostorija, s istočne strane, na mjestu gdje je počinjao dvorišni zid. Na južnoj strani, pokraj unutrašnjeg dvorišta i zgrade zapadno od Hrama, bilo je još prostorija. Ispred njih je bio prolaz. Bile su iste kao i prostorije sa sjeverne strane: imale su jednake dimenzije, izlaze i vrata. Ulaz u donje prostorije, koje su gledale prema jugu, bio je s istočne strane zgrade. Moglo se, dakle, ulaziti otvorenim prolazom pored zida. Moj je vodič rekao: »Sjeverne i južne su prostorije, koje gledaju na unutrašnje dvorište Hrama, svete. Namijenjene su svećenicima koji smiju prilaziti BOGU. Tu se ostavljaju i jedu najsvetiji prinosi žitnih žrtava, žrtava očišćenja i žrtava naknadnica. Sveto je to mjesto. Kad svećenici uđu u taj sveti prostor, ne smiju ići u vanjsko dvorište prije nego što odlože odjeću u kojoj služe. Ta je odjeća sveta. Prije nego što izađu u prostor, koji je namijenjen drugima, moraju se presvući.« Kad je završio mjerenje unutrašnjeg dijela hramskoga kompleksa, vodič me izveo kroz istočna vrata i počeo mjeriti vanjski opseg hramskoga kompleksa. Svojim je mjernim štapom izmjerio istočnu stranu — dvjesto i pedeset metara. Izmjerio je sjevernu stranu — dvjesto i pedeset metara. Izmjerio je južnu stranu — dvjesto i pedeset metara. Izmjerio je zapadnu stranu — dvjesto i pedeset metara. Izmjerio je sve četiri strane zida koji se pružao uokolo. Taj je zid razdvajao sveto područje od okolnog područja koje nije sveto. Sve su strane bile jednake dužine — dvjesto i pedeset metara. Tada me vodič doveo do istočnih vrata. Ugledao sam Slavu Izraelovog Boga kako dolazi s istoka. Zvučalo je kao huk silnih voda, a zemlja je sva blistala od njegove Slave. Moja je vizija bila slična onoj koju sam vidio kada je došao razoriti grad te kao vizija koju sam imao na kanalu Kebar. Pao sam licem na zemlju. BOŽJA je Slava kroz istočna vrata ušla u Hram. Tada me Duh podigao i donio u unutrašnje dvorište. Tu, pred mojim očima, BOŽJA je Slava ispunila Hram. Dok je moj vodič stajao pored mene, čuo sam glas koji mi je govorio iz Hrama. Rekao je: »Čovječe, ovdje je moje prijestolje i mjesto za stopala mojih nogu. Zauvijek ću ovdje živjeti usred svoga naroda. Izraelski narod i njihovi kraljevi više neće skrnaviti moje sveto ime. Neće mi više nanositi sramotu svojom bludnošću niti postavljanjem spomenika svojim mrtvim kraljevima kod ovog mjesta. Neće više sramotiti moje ime, stavljajući svoj prag do mojeg praga, svoja vrata do mojih vrata. Prije nas je razdvajao samo jedan zid pa su svojim gadostima osramotili moje sveto ime. Razbjesnio sam se i uništio ih. Sada neka uklone dalje od mene svoj blud i spomenike svojim kraljevima pa ću živjeti među njima zauvijek. Čovječe, reci narodu Izraela sve o Hramu da bi se sramili svojih grijeha. Neka prouče planove za Hram i bit će posramljeni zbog svega što su činili. Pokaži im nacrt Hrama. Neka znaju kako izgleda, gdje se ulazi i izlazi, sve oblike i detalje. Neka znaju sva pravila i zakone koji vrijede za Hram. Napravi im skicu da vide, da mogu slijediti čitav nacrt i sva pravila za Hram. Osnovno je pravilo Hrama da se cijelo područje hramskoga kompleksa na vrhu brda mora držati potpuno svetim. To je zakon Hrama.« »Slijede dimenzije žrtvenika prema njegovim mjerama. Oko podnožja je žrtvenika bio odvodni kanal dubok pola metra i isto toliko širok. Sa svih je strana bio okružen okvirom visine dvadeset i pet centimetara . Slijedi opis žrtvenika. Razmak između dna odvodnog kanala do vrha donjeg oboda podnožja žrtvenika bio je jedan metar, dok je širina žrtvenika bila pola metra. Razmak od donjeg do gornjeg oboda žrtvenika bio je dva metra, a širina je toga dijela iznosila pola metra. Ognjište žrtvenika, a to je gornji dio žrtvenika, nalazilo se na visini od dva metra. S njega su se na četiri ugla žrtvenika dizala četiri roga. Ognjište je imalo oblik kvadrata sa stranicama po šest metara. Gornji je obod žrtvenika tvorio također oblik kvadrata sa stranicama dužine sedam metara i okvirom visine dvadeset i pet centimetara. Okvir i žlijeb oko gornjeg dijela žrtvenika bili su zajedno široki pola metra. Stubište je bilo s istočne strane žrtvenika.« Vodič mi je tada rekao: »Čovječe, Gospodar BOG kaže: ‘Ovako se treba postupiti. Kada žrtvenik bude izgrađen, treba ga posvetiti prinošenjem žrtve paljenice na njemu i zaliti njenom krvlju. Svećenicima, koji pripadaju Levijevom plemenu iz Sadokove obitelji, koji mi prilaze i služe’, kaže Gospodar BOG, ‘daj mladog bika za žrtvu očišćenja. Uzet ćeš malo njegove krvi i nanijeti je na četiri roga žrtvenika, na četiri ugla žrtvenika te na okvir žrtvenika. Tako ćeš očistiti i pripremiti žrtvenik za posvećenje. Onda ćeš uzeti mladog bika za žrtvu očišćenja i spaliti ga na određenome mjestu hramskog prostora izvan Svetišta. Sljedeći dan donesi jarca, životinju koja je bez tjelesne mane. Bit će prinesen kao žrtva očišćenja. Svećenici će tako obredno očistiti žrtvenik na isti način kao i mladim bikom. Kad si završio s obrednim čišćenjem žrtvenika, tada prinesi mladog bika i ovna iz stada. Obje životinje neka budu bez tjelesne mane. Prinesi ih pred BOGA. Svećenici će po njima posuti sol i prinijeti ih BOGU kao žrtve paljenice. Sedam ćeš dana prinositi po jednog jarca kao žrtvu očišćenja. Također, žrtvovat ćeš po jednoga mladog bika i ovna iz stada. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Svećenici će sedam dana vršiti obred očišćenja žrtvenika, a onda će žrtvenik biti spreman za svetu uporabu. Osmog dana, i svakog dana nakon toga, svećenici moraju prinositi vaše žrtve paljenice i slavljenice na žrtveniku. Tada ću vas opet potpuno prihvatiti’, kaže Gospodar BOG.« Tada me moj vodič doveo natrag do vanjskih istočnih vrata hramskoga kompleksa. Bila su zatvorena. BOG mi je rekao: »Ova vrata trebaju ostati zatvorena. Neka se ne otvaraju i neka nitko ne ulazi na njih. Neka stalno budu zatvorena jer je BOG Izraela prošao kroz njih. Samo vladar naroda smije ovdje sjesti i jesti pred BOGOM. Tada mora ući i izaći kroz trijem ulaznog prostora.« Zatim me vodič uveo kroz sjeverna vrata do pročelja Hrama. Vidio sam kako BOŽJA Slava ispunjava BOŽJI Hram. Pao sam licem na zemlju. BOG mi je rekao: »Čovječe, pažljivo gledaj i budno slušaj sve što ću ti reći o pravilima i zakonima BOŽJEGA Hrama. Pomno pazi na ulaz u Hram, kao i na sve izlaze iz hramskoga kompleksa. Reci buntovnom narodu Izraela da im Gospodar BOG poručuje: ‘Izraelci, dosta je vaših gadosti! Dovodili ste u moje svetište strance koji nisu obrezani niti meni predani . Na taj ste način oskvrnuli moj Hram. Moj je savez prekršen zbog svih vaših odvratnih grijeha iako ste prinosili kruh, mast i krv kao hranu za mene. Niste čuvali moje svetinje. Strancima ste prepustili da čuvaju moje svetište.’ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Ni jedan stranac, koji nije obrezan i posvećen meni, više neće ući u moje svetište. To se odnosi i na sve strance koji žive među Izraelcima. I Leviti, koji su se udaljili od mene kad je Izrael krenuo krivim putem slijedeći svoje idole, morat će snositi kaznu za svoj grijeh. Leviti će i dalje služiti u mom svetištu kao čuvari hramskih vrata i obavljati druge poslove. Klat će životinje za žrtve paljenice i druge žrtve koje prinosi narod. Imat će dužnost pomagati narodu. No zaklinjem se, bit će kažnjeni za svoj grijeh’, kaže Gospodar BOG, ‘jer su pomagali narodu da štuje idole koji su ih navodili na grijeh. Zato mi više neće prilaziti da bi služili kao moji svećenici. Neće smjeti prilaziti ni jednom od mojih svetih predmeta niti mojim najsvetijim stvarima. Nosit će svoju sramotu zbog svih gadosti koje su počinili. No, ipak, postavit ću ih za čuvare hramskoga kompleksa i da ondje obavljaju sve potrebne poslove. A levitsko svećenstvo, Sadokovi potomci, vjerno su obavljali svoju čuvarsku dužnost u mojem svetištu, čak i onda kad su me napustili Izraelci i krenuli krivim putem. Oni će mi prilaziti i služiti, stajati preda mnom i prinositi mi loj i krv žrtava’, kaže Gospodar BOG. ‘Oni će ulaziti u moje svetište, prilaziti mom stolu i posluživati me. Oni će čuvati sve što sam im povjerio. Kad budu ulazili na vrata unutrašnjeg dvorišta, moraju imati lanenu odjeću na sebi. Ne smiju biti u vunenoj odjeći dok služe na vratima unutrašnjeg dvorišta i unutar Hrama. Neka nose lanene turbane i laneno donje rublje. Ne smiju na sebi imati ništa od čega bi se znojili. Kad izlaze među ljude u vanjsko dvorište, sa sebe neka skinu odjeću u kojoj su služili i neka je ostave u svetim prostorijama. Neka se presvuku, da ljudi ne bi stradali dirajući svete predmete. Oni neće brijati svoje glave, ali niti puštati dugu kosu. Moraju je redovno potkraćivati. Ni jedan svećenik ne smije piti vino kad ide u unutrašnje dvorište. Svećenici se ne mogu oženiti udovicom niti ženom koja se razvela. Za ženu smiju uzeti samo djevojku, djevicu iz izraelskog naroda, ili udovicu drugog svećenika. Svećenici neka poučavaju moj narod da razlikuje što je sveto, a što nije. Neka im pokažu kako raspoznati što je čisto, a što nečisto. U sporovima, svećenici trebaju biti suci. Njihove presude neka budu u skladu s mojim zakonima. Moraju držati moje upute i pravila za sve moje svete blagdane i držati svetost mog šabata. Svećenik se ne smije onečistiti prilazeći blizu mrtvog tijela. Samo iznimno, ako su mu umrli otac ili majka, sin ili kći, brat ili neudana sestra, smije se onečistiti. Nakon očišćenja, svećenik neka čeka sedam dana. Na dan kada opet bude ulazio u unutrašnje dvorište, da bi služio u svetištu, neka prinese svoju žrtvu očišćenja’, kaže Gospodar BOG. ‘Svećenicima ne pripada nikakvo nasljedstvo zemlje jer imaju mene. Neće im se dodjeljivati posjed u Izraelu jer sam ja njihov posjed. Hranit će se žitnim žrtvama, žrtvama očišćenja i žrtvama naknadnicama. Sve što se u Izraelu posvećuje Bogu, pripast će njima. Svećenicima pripadaju svi najbolji prvi plodovi berbe, sve vrste vaših prinosa i najbolji udio vašeg brašna. Tako će vaši domovi uživati blagoslov. Svećenici ne smiju jesti ptice niti životinje koje su uginule ili su ih rastrgale divlje životinje.’« »Kada budete dijelili zemlju među svojim plemenima, odvojite dio za BOGA. Taj sveti dio zemlje neka bude dvanaest i pol kilometara dugačak i deset kilometara širok. Cijelo će to područje biti sveto. Kvadratni prostor sa stranicama dužine dvjesto i pedeset metara bit će mjesto za Hram, s okolnim prostorom širine dvadeset i pet metara. Unutar svetog područja treba odmjeriti komad zemlje dužine dvanaest i pol kilometara, a širine pet kilometara. U njemu će se nalaziti Hram, i to će biti njegov najsvetiji dio. Taj će sveti komad zemlje biti za svećenike koji služe u svetištu i prilaze BOGU da mu služe. Ondje će biti njihove kuće i mjesto za Hram. Za Levite, koji održavaju svetište, neka bude drugi komad zemlje istih dimenzija. Neka to bude mjesto za naselja gdje će stanovati. Uz samo sveto područje, protezat će se gradsko zemljište. Taj dio zemlje, širine dva i pol kilometra, a dužine dvanaest i pol kilometara, pripadat će cijelome izraelskom narodu. Vladaru će pripasti zemljište s obje strane svetog područja i područja koje pripada gradu, a protezat će se prema zapadnoj i istočnoj granici. Bit će jednake širine kao zemljišta koja pripadaju pojedinim plemenima. To će biti njegov posjed u Izraelu. Moji vladari više neće otimati od naroda. Dopustit će izraelskom narodu da razdijeli zemlju među plemenima. Gospodar BOG poručuje: ‘Vladari Izraela, dosta je bilo nepravde i nasilja! Počnite postupati pravedno i pošteno. Prestanite otimati zemlju mojem narodu.’ Tako kaže Gospodar BOG. ‘Budite pravedni! Neka se koriste točne mjere i utezi ! Košara i kanta moraju biti jednake zapremine — jedna desetina bačve. Neka bačva od dvjesto i dvadeset litara bude standardna mjera. Jedan šekel mora težiti deset grama , a jedna mina odgovarati težini od ukupno šesto grama . A ovo je prinos koji ljudi trebaju redovno davati: jedan veliki vrč pšenice za svaku bačvu pšenice; jedan veliki vrč ječma za svaku bačvu ječma; jedan vrč maslinovog ulja za svaku bačvu maslinovog ulja. Također, po jednu ovcu za svako stado od dvjesto ovaca. Prinosi su to s izraelskih područja, koja imaju obilje vode, a koji se trebaju davati kao žitne žrtve, paljene žrtve i žrtve slavljenice da bi se obnovio odnos naroda sa mnom.’ Tako kaže Gospodar BOG. ‘Svi ljudi u zemlji neka predaju ovaj prinos vladaru Izraela. A vladar mora proviđati paljene žrtve, žitne žrtve i lijevane žrtve za blagdane, za dane mladog mjeseca i šabata i za svaki blagdan izraelskog naroda. Neka se pobrine za žrtve očišćenja, žitne žrtve, paljene žrtve i žrtve slavljenice, da bi se izvršio obred očišćenja za cijeli izraelski narod.’ Gospodar BOG kaže: ‘Na prvi dan prvog mjeseca u godini izdvojit ćete iz stada mladog bika, bez tjelesne mane, i njime izvršiti obred očišćenja svetišta. Neka svećenik uzme nešto krvi od žrtve očišćenja i nanese je na okvir ulaza u Hram, na četiri ugla oboda žrtvenika i na okvire ulaza u unutrašnje hramsko dvorište. Isto ćete učiniti sedmog dana u istome mjesecu za svakoga tko je počinio grijeh nenamjerno ili iz neznanja. Tako će Hram biti obredno čist. Slavlje blagdana Pashe počet ćete na četrnaesti dan prvog mjeseca . Slavit ćete sedam dana i pritom jesti beskvasni kruh. Toga dana, za sebe i za narod cijele zemlje, vladar neka prinese mladog bika kao žrtvu očišćenja. Tijekom sedam dana blagdana vladar neka svaki dan BOGU prinosi žrtve. Kao paljene žrtve prinijet će sedam mladih bikova i sedam ovnova bez tjelesne mane te jednog jarca kao žrtvu očišćenja. Uz svakoga mladog bika i ovna potrebno je, kao žitnu žrtvu, priložiti po jednu košaru pšenice i po jedan veliki vrč ulja. Isto treba raditi i tijekom sedam dana proslave Blagdana skloništa koji počinje petnaestog dana sedmog mjeseca. Vladar i tada treba tijekom sedam dana prinositi žrtve očišćenja i paljenice te žitne žrtve i ulje.’« Gospodar BOG kaže: »Vrata unutrašnjeg dvorišta, koja gledaju na istok, neka budu zatvorena tijekom šest radnih dana. Otvorite ih na šabat, dan odmora, i na dan mladog mjeseca. Vladar će ulaziti kroz ulazni prostor ovih vrata i zaustaviti se kod njihovih stupova. Tada će svećenici prinijeti njegovu žrtvu paljenicu i žrtvu slavljenicu, a on će se pokloniti na pragu istočnih vrata. Potom će izaći, a vrata se neće zatvarati sve do večeri. Narod će se na dane odmora i dane mladog mjeseca klanjati pred BOGOM na pragu tih istih vrata. Na šabat, dan odmora, vladar će prinositi BOGU žrtvu paljenicu od šest janjaca i jednog ovna. Sve žrtvene životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz ovna, vladar mora prinijeti žitnu žrtvu od jedne košare žita, dok za žitnu žrtvu uz janjce, može prinijeti koliko želi. Uz svaku košaru žitne žrtve treba ići po jedan veliki vrč ulja. Na dan mladog mjeseca vladar neka prinese mladog bika, šest janjaca i jednog ovna. Sve životinje moraju biti bez tjelesne mane. Uz mladog bika i uz ovna mora priložiti po jednu košaru žitne žrtve, a uz janjce može priložiti koliko želi. Uz svaku košaru žitne žrtve ide po jedan veliki vrč ulja. Vladar neka uđe kroz ulazni prostor istočnih vrata, a istim putem treba izaći van. Kada za blagdane narod dolazi pred BOGA, onaj tko uđe na sjeverna vrata, da bi iskazao štovanje, treba izaći na južna, a tko uđe na južna vrata, treba izaći na sjeverna. Ljudi se ne smiju vraćati kroz ista vrata na koja su ušli, već se samo trebaju kretati ravno naprijed. Kada uđu, vladar treba ući zajedno s njima. Kada izađu, s njima treba izaći i vladar. Na praznike i blagdane, uz mladog bika i uz ovna, treba priložiti žitne žrtve, po jednu košaru. Količina žitne žrtve, koja se prilaže uz janjce, po želji je vladara. Uz svaku košaru žitne žrtve neka ide po jedan veliki vrč ulja. Kada vladar prinosi dragovoljnu žrtvu BOGU, bilo da se radi o žrtvi paljenici ili žrtvi slavljenici, istočna se vrata za njega trebaju otvoriti. On će tada svoju žrtvu paljenicu i žrtvu slavljenicu prinijeti isto kao na šabat, dan odmora. Kad izađe, vrata se za njim zatvaraju. Svakog ćete dana ujutro BOGU prinositi, kao žrtvu paljenicu, jednogodišnje janje bez tjelesne mane. Svakog jutra prinosite i žitnu žrtvu od jedne zdjele brašna i jednog vrča ulja koje služi za namakanje finog brašna. Pravilo je to za žitnu žrtvu BOGU koje će vrijediti zauvijek. Janje, žitna žrtva i ulje neka se svakog jutra redovno prinose kao paljena žrtva.« Gospodar BOG kaže: »Ako vladar daruje bilo kojem od svojih sinova dio svoga nasljedstva, ta će zemlja pripasti u posjed tome sinu i njegovim potomcima. Ali, ako vladar daruje dio svoga nasljedstva jednom od svojih slugu, ta će zemlja njemu pripadati samo do godine njegovog oslobođenja . Nakon toga, vraća se vladaru u posjed. Samo sinovi vladara mogu zadržati vlasništvo nad zemljom vladara. Vladar ne smije uzimati zemlju od ljudi iz naroda, niti ih prisiljavati da napuste svoju zemlju. Svojim će sinovima osigurati nasljedstvo od svog vlasništva. Tako nitko iz mog naroda neće prisilno ostati bez svoje zemlje.« Tada me vodič uveo kroz jedan ulaz koji se nalazio pored hramskih vrata. Odveo me do svetih prostorija za svećenike, sa sjeverne strane. Tu sam ugledao prostor na krajnjoj zapadnoj strani prolaza. Rekao mi je: »Ovdje će svećenici kuhati žrtve naknadnice i žrtve očišćenja te peći žitne žrtve. Tako neće iznositi što je sveto u vanjsko dvorište, među ljude, koji bi mogli nastradati u doticaju sa svetim žrtvama.« Onda me izveo u vanjsko dvorište i vodio od jednog do drugog ugla dvorišta. U svakom od četiri ugla dvorišta bilo je još jedno manje dvorište. U četiri ugla vanjskog dvorišta nalazili su se ograđeni prostori jednake veličine, dužine dvadeset metara , a širine petnaest metara. Svako to malo dvorište bilo je ograđeno kamenim zidom u koji su bila ugrađena ognjišta za kuhanje. Moj je vodič rekao: »Ovo su kuhinje gdje će hramski službenici kuhati žrtve koje prinosi narod.« Tada me vodič poveo natrag do ulaza u Hram. Tu sam vidio da voda teče van, prema istoku, ispod praga hramskog ulaza. (Hram je gledao prema istoku). Voda je tekla od južne strane Hrama, pokraj južne strane žrtvenika. Izveo me potom kroz sjeverna vrata i poveo uokolo, do vanjskih vrata Hrama koja gledaju na istok. Vidio sam kako voda polako izvire s južne strane vrata. Tada se moj vodič zaputio prema istoku s mjernim užetom u ruci. Odmjerio je petsto metara pa me poveo kroz vodu koja je na tome mjestu bila do gležnja. Zatim je odmjerio još petsto metara pa me poveo kroz vodu koja je sada bila do koljena. Ponovo je odmjerio petsto metara i poveo me kroz vodu koja je bila do struka. Nakon još petsto metara, voda je postala rijekom koju nisam mogao prijeći. Trebalo je plivati da bi se prešlo preko. Voda se više nije mogla pregaziti. Vodič mi je rekao: »Čovječe, jesi li sve dobro vidio?« Onda me poveo natrag duž obale rijeke. Pri povratku sam na obje obale vidio mnogo drveća. Rekao mi je: »Ova voda teče prema istoku, u dolinu rijeke Jordan. Kada se ulije u Mrtvo more , njegova će slana voda postati pitka. Kamo god teče, ova će rijeka davati život mnoštvu živih bića. Čak će i Mrtvo more biti puno riba jer će rijeka donositi obilje svježe vode. Gdje god bude tekla, sve će oživjeti. Ribari će stajati i ribariti s obale. Sušit će svoje mreže duž cijele obale, od En Gedija do En Eglajima. Mrtvo more imat će svakovrsne ribe i bit će ih puno, kao u Sredozemnome moru . No močvare i bare neće imati svježu vodu, ostat će za sol ljudima. Na obalama, s obje strane rijeke, rast će puno vrsta drveća s jestivim plodovima. Lišće i plodovi neće im opadati. Svaki će mjesec sazrijevati novi plodovi zahvaljujući vodi koja dolazi iz svetišta. Plodovi će služiti za jelo, a lišće za iscjeljenje.« Gospodar BOG kaže: »Ovo su granice unutar kojih ćete razdijeliti zemlju između dvanaest Izraelovih plemena. Josipu pripadaju dva dijela. Razdijelite zemlju na jednake dijelove. Zakleo sam se da ću zemlju dati vašim precima i zato je sada dajem vama u stalni posjed. A ovo su granice vaše zemlje: sjeverna granica ide od Sredozemnog mora prema Hetlonu pa skreće za Lebo Hamat i Sedad. Potom ide u Berotu i Sibraim, koji je na granici između Damaska i Hamata. Nastavlja do Haser Hatikona na granici Haurana. Dakle, sjeverna granica proteže se od mora do Hasar Enana, a sjeverno od njega su pogranični dijelovi Damaska i Hamata. Na istoku granica ide od Hasar Enana, koji je između Haurana i Damaska, nastavlja se duž toka rijeke Jordan, između Gileada i zemlje Izrael, do Mrtvog mora i dalje na jug do Tamara. Bit će to istočna granica. Na jugu će granica ići od Tamara cijelim putem do oaze u Meriba Kadešu te potom slijediti tok Egipatskog potoka do Sredozemnog mora. Bit će to južna granica. Na zapadu će granica biti obala Sredozemnog mora, sve do nasuprot Lebo Hamata. Bit će to zapadna granica. Razdijelit ćete među sobom zemlju izraelskim plemenima. Dodijelit ćete posjede sebi i strancima koji žive među vama i koji su među vama rodili svoju djecu. S njima postupajte kao s rođenim Izraelcima. Neka i oni dobiju posjed na zemlji koja pripada plemenima Izraela. Pleme, u kojem živi stranac, treba mu dati dio zemlje u posjed.« Tako kaže Gospodar BOG. »Izraelska će se plemena razmjestiti od sjevera do juga. Sjeverna granica ide od morske obale prema istoku, u smjeru Hetlona, prema Hamatskom prolazu, pa sve do Hasar Enana, koji se nalazi na granici između Damaska i Hamata. Svako će pleme dobiti komad zemlje koji se proteže od istočne granice do morske obale na zapadu. Počevši od sjevera, prvi će komad zemlje pripasti Danu. Južno od Dana slijedi područje Ašera, koje se potom nastavlja Naftalijevim područjem. Uza zemlju Naftalijevog plemena, idući dalje na jug, Manašeovo je područje. Slijedi Efrajimova zemlja, a nakon Efrajima dolazi Ruben. Potom slijedi teritorij Judinog plemena. Uz granicu s Judinom zemljom nalazit će se posebno izdvojeno područje koje će se u smjeru sjever-jug protezati u širini od dvanaest i pol kilometara . To će zemljište u smjeru istok-zapad biti jednake dužine kao i dijelovi koji se dodjeljuju pojedinim plemenima. Usred tog područja bit će smješteno hramsko područje. Ovaj dio zemlje treba odvojiti za BOGA. Bit će dvanaest i pol kilometara dugačak i deset kilometara širok. Razdijelit će se između svećenika i Levita. Svećenici će dobiti dio čija se sjeverna i južna granica proteže u dužini od dvanaest i pol kilometara, dok sa zapada i istoka mjeri pet kilometara. BOŽJE će hramsko područje biti u sredini tog područja. Zemlja je to za svećenike, Sadokove potomke, koji su vjerno obavljali čuvarsku dužnost za mene i onda kad me napustio narod Izraela. Oni nisu zastranili, poput drugih ljudi iz Levijevog plemena. Taj dio svete zemlje pripada samo njima i nalazi se odmah uz područje Levita. Uz područje, koje pripada svećenicima, nalazi se zemlja za Levite. Njihovo je zemljište također dugo dvanaest i pol, a široko pet kilometara. Zemlja za svećenike i Levite je, dakle, ukupno dugačka dvanaest i pol kilometara, a široka deset kilometara. Taj je najbolji dio zemlje posvećen BOGU i ne smije se prodavati, razmjenjivati niti prenositi drugima u vlasništvo. Preostali dio zemlje, širok dva i pol kilometra, koji se također proteže u dužini od dvanaest i pol kilometara, dat će se gradu na običnu uporabu, za ispašu stoke i gradnju kuća. Usred toga preostalog dijela bit će grad. Dimenzije su grada dvije tisuće dvjesto i pedeset metara na sjevernoj strani, dvije tisuće dvjesto i pedeset metara na južnoj strani, dvije tisuće dvjesto i pedeset metara na istočnoj strani i dvije tisuće dvjesto i pedeset metara na zapadnoj strani. Na sve četiri strane oko grada neka bude čistina široka sto dvadeset i pet metara. Na granici svetog područja izvan grada preostaje pet kilometara na istočnoj i pet kilometara na zapadnoj strani. Na toj će se zemlji uzgajati hrana za gradske radnike. Moći će je obrađivati gradski radnici koji su došli iz svih izraelskih plemena. Ovaj je poseban dio zemlje, dakle, kvadrat sa stranicama od dvanaest i pol kilometara, što uključuje sveti dio za svećenike i Levite, kao i običan dio za grad. Dio zemlje, koji ostane s obje strane svetog i gradskog područja, pripast će vladaru. S jedne strane, protezat će se dvanaest i pol kilometara od svetog područja do istočne granice, a s druge strane, dvanaest i pol kilometara do zapadne granice. Sveti dio zemlje, sa svetim hramskim područjem, bit će između dijelova koji pripadaju vladaru. Vladareva zemlja bit će odvojena od levitskog i gradskog područja. Vladareva zemlja bit će između granice s Judom na sjeveru i s Benjaminom na jugu. Na jug, od svetog dijela zemlje, nižu se područja koja će pripasti preostalim izraelskim plemenima. Svako će pleme dobiti komad zemlje koji se proteže od istočne granice do morske obale na zapadu. Prvi dio pripada Benjaminu. Slijedi Šimunova zemlja, a potom područje koje će naseliti Isakar. Zebulunu će pripasti zemlja uz Isakarovo područje, dok je sljedeća Gadova zemlja. Južna granica Gadove zemlje proteže se od Tamara do oaze u Meriba Kadešu, potom duž Egipatskog potoka do Sredozemnog mora. Zemlja je to koja će se razdijeliti među izraelskim plemenima i dijelovi koje pojedina plemena dobivaju u posjed.« Tako je rekao Gospodar BOG. »Gradska će vrata biti pravilno raspoređena duž gradskih zidina. Na sjevernoj strani grada, čija dužina iznosi dvije tisuće dvjesto i pedeset metara, nalazit će se troja vrata nazvana imenima izraelskih plemena. Troja sjeverna gradska vrata zvat će se Rubenova, Judina i Levijeva vrata. Istočna strana grada također se proteže u dužini od dvije tisuće dvjesto i pedeset metara i ima troja vrata: Josipova, Benjaminova i Danova. Južna strana, dužine dvije tisuće dvjesto i pedeset metara, također ima troja vrata: Šimunova, Isakarova i Zebulunova. Zapadna strana, dužine dvije tisuće dvjesto i pedeset metara, također ima troja vrata: Gadova, Ašerova i Naftalijeva. Ukupna dužina gradskih zidina iznosi devet kilometara. Od sada pa nadalje, ime grada bit će ‘BOG je tamo’ .« U trećoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, vojska babilonskoga kralja Nabukodonosora opkolila je Jeruzalem. Gospodar Bog je Nabukodonosoru prepustio judejskoga kralja Jojakima i vrijedne predmete iz Božjega Hrama. On je to blago odnio sa sobom u zemlju Babilon i smjestio ga u riznicu hrama svojih bogova. Kralj Nabukodonosor je zapovjedio Ašpenazu, svome najvišem dvorskom službeniku, da u palaču dovede nekoliko mladih Izraelaca. Trebalo ih je odabrati iz vodećih judejskih obitelji te iz kraljevske obitelji. Nabukodonosor je želio da to budu mladići bez tjelesnih mana, lijepog izgleda, sposobni za učenje, obrazovani i pametni, podobni za služenje u kraljevoj palači i učenje babilonskog pisma i jezika. Odredio je da svaki dan dobivaju hranu i vino koje se posluživalo za kraljevskim stolom. Želio je da mladići prođu trogodišnju obuku, nakon čega su trebali stupiti u kraljevsku službu. Među njima su bili i Judejci Daniel, Hananija, Mišael i Azarija. Ašpenaz im je dao babilonska imena. Danielovo je novo ime bilo Beltešasar, Ananijino Šadrak, Mišaelovo Mešak, a Azarijino Abed Nego. Daniel je odlučio ne uzimati kraljevu hranu ni vino kako bi ostao obredno čist. Zamolio je Ašpenaza za dopuštenje. Bog je Danielu osigurao suosjećanje i naklonost visokoga kraljevskog službenika. Ašpenaz je rekao Danielu: »Bojim se da kralj ne primijeti kako izgledate slabiji od svojih vršnjaka zato što ne uzimate hranu i piće koje vam je odredio. Bit će ljut na mene i dat će da mi se odrubi glava.« Tada je Daniel rekao čuvaru kojeg je Ašpenaz odredio njemu, Hananiji, Mišaelu i Azariji: »Molim te, pusti nas da probamo deset dana uzimati samo povrće i vodu. Potom usporedi naš izgled s drugim mladićima, koji redovno uzimaju kraljevsku hranu, pa odluči kako ćeš dalje postupati s nama, svojim slugama.« Čuvar se složio da pokušaju tih nekoliko dana s posebnom prehranom. Nakon deset dana, Daniel i njegovi prijatelji izgledali su zdraviji i uhranjeniji od drugih mladića koji su uzimali kraljevu hranu. Stoga, čuvar im više nije davao kraljevu hranu, nego im je nastavio davati povrće. Bog je ovoj četvorici mladića dao razumijevanje i sposobnost učenja svakovrsnih knjiga i nauka, a Daniel je dodatno mogao razumjeti vizije i snove. Nakon tri godine obuke, Ašpenaz je doveo sve mladiće pred Nabukodonosora. Kralj je s njima razgovarao i uočio da se među njima po sposobnostima posebno izdvajaju Daniel, Hananija, Mišael i Azarija. Tako su oni stupili u kraljevsku službu. Kad ih je kralj pitao za mišljenje, pokazivali su veliko znanje i mudrost. Kralj je shvatio da su oni deset puta bolji od svakog čarobnjaka ili vidovnjaka u njegovom kraljevstvu. Daniel je ostao u kraljevoj službi sve dok vlast nije preuzeo kralj Kir. U drugoj godini svoje vladavine Nabukodonosor je imao uznemirujuće snove. Više nije mogao mirno spavati. Sazvao je čarobnjake, vidovnjake, astrologe i ostale babilonske mudrace. Želio je da mu kažu i objasne što sanja. Svi su došli pred kralja i stavili mu se na raspolaganje. Rekao im je: »Sanjao sam uznemirujući san i želim znati što znači.« Mudraci su odgovorili kralju na aramejskom jeziku . Rekli su mu: »Kralju, živio zauvijek! Ispričaj nama, svojim slugama, svoj san, a mi ćemo ti objasniti značenje.« A kralj im je odgovorio: »Ne! Odlučio sam da mi prvo morate reći što sam sanjao, a onda mi protumačiti značenje. Ako ne uspijete, dat ću vas raskomadati i razoriti vam kuće. No ako kažete što sam sanjao i objasnite mi značenje, zasut ću vas darovima, nagradama i počastima. Dakle, recite što sam sanjao i protumačite moj san.« Oni su mu ponovo rekli: »Kralju, reci nam što si sanjao, a mi ćemo ti reći što znači tvoj san.« Tada im je Nabukodonosor odgovorio: »Znam da pokušavate dobiti na vremenu jer znate da mislim ozbiljno. Ako mi ne kažete što sam sanjao, čeka vas kazna. Siguran sam da mi lažete i nadate se da ću se predomisliti. Stoga, recite što sam sanjao, a ja ću onda znati da možete protumačiti što znači moj san.« Mudraci su potom rekli kralju: »Na svijetu ne postoji čovjek koji može učiniti to što kralj traži od nas. Ni jedan kralj, ma koliko velik i moćan bio, nije od svojih čarobnjaka, vidovnjaka i mudraca tako nešto zatražio. Kralj od nas traži previše. To mogu učiniti samo bogovi, a oni ne žive među ljudima.« Nato se kralj strašno razbjesnio i naredio da se pogube svi babilonski mudraci. Javno je objavljeno da će svi mudraci biti pobijeni. Kraljevi ljudi potražili su Daniela i njegove prijatelje da i njih ubiju. Daniel je pažljivo i mudro razgovarao s Ariokom, zapovjednikom kraljevske straže, koji je trebao pogubiti babilonske mudrace. Pitao ga je: »Zašto se kralj odlučio za takvu surovu kaznu?« Ariok je sve objasnio Danielu. Tada je Daniel otišao kod kralja. Molio ga je da mu da malo vremena, nakon čega će moći protumačiti kraljev san. Poslije je otišao kući i sve ispričao svojim prijateljima Hananiji, Mišaelu i Azariji. Tražio je da mole Boga na nebesima za milost i otkrivanje tajne kako ne bi bili pogubljeni zajedno s drugim babilonskim mudracima. Daniel je te noći imao viziju. Bog mu je otkrio tajnu kraljevog sna. Zato je slavio Boga na nebesima: »Slava Božjem imenu zauvijek, njemu pripada mudrost i moć. On izmjenjuje vremena i razdoblja, postavlja kraljeve i oduzima im vlast. On je taj koji čini ljude mudrima, daje znanje, razum i spoznaju. Otkriva velike i skrivene tajne, zna što se nalazi u tami jer svjetlost je s njim. Slavim te i zahvaljujem ti, Bože mojih predaka, jer dao si mi mudrost i moć. Otkrio si nam traženu tajnu, znamo što znači kraljev san.« Daniel je potom otišao kod Arioka, čovjeka kojem je kralj naredio da pobije babilonske mudrace. Rekao mu je: »Ne ubijaj babilonske mudrace! Odvedi me pred kralja. Ja ću mu reći što znači njegov san.« Ariok je žurno odveo Daniela kod kralja. Rekao je: »Našao sam među judejskim prognanicima čovjeka koji će kralju protumačiti njegov san.« Kralj je tada upitao Daniela (Beltešasara): »Možeš li mi reći što sam sanjao i što to znači?« Daniel je odgovorio kralju: »Mudraci, vidovnjaci, čarobnjaci i astrolozi ne mogu otkriti kraljevu tajnu. To može samo Bog na nebesima, a on je kralju Nabukodonosoru pokazao što će se događati u budućnosti. Reći ću ti što si sanjao i kakvu si viziju imao ležeći u krevetu. Kralju, dok si ležao u svom krevetu, mislio si o tome što će se dogoditi u budućnosti. Onaj koji ljudima otkriva tajne, otkrio ti je što će se događati. Meni je tajna otkrivena, ne zato što sam mudriji od drugih, nego da bi ti mogao razumjeti svoje misli i njihovo značenje. Kralju, u snu si pred sobom vidio veliki kip, zastrašujuće golem i blistav. Glava mu je bila od čistog zlata, grudi i ruke od srebra, a trbuh i bedra od bronce. Donji je dio nogu bio od željeza, a stopala su mu bila dijelom od željeza, dijelom od gline. Ugledao si stijenu koja se odvalila, ali ne ljudskim rukama. Udarila je u kip i smrskala mu stopala od željeza i gline. Odmah se rasulo sve željezo, glina, bronca, srebro i zlato. Bili su kao pljeva na gumnu koju ljeti raznese vjetar. Ništa od njih nije ostalo. A stijena, koja je udarila u kip, postala je velika planina koja je prekrila cijelu zemlju. To je bio tvoj san, a sada ćemo kralju otkriti njegovo značenje: ‘Ti si kralj nad kraljevima. Bog na nebesima dao ti je kraljevstvo, vlast, moć, snagu i slavu. Dao ti je da vladaš ljudima, divljim životinjama na zemlji i pticama u zraku. Gdje god da žive, ti vladaš nad njima. Ti si na tom kipu glava od zlata. Nakon tebe doći će kraljevstvo slabije od tvoga, ono srebrno. Zatim će doći treće kraljevstvo, ono brončano, koje će zavladati cijelom zemljom. Poslije će doći četvrto kraljevstvo, čvrsto kao željezo. I kao što željezo lomi sve pred sobom, tako će i ono razoriti sva druga kraljevstva. Kao što su stopala i prsti na nogama kipa bili dijelom od gline, a dijelom od željeza, tako će i četvrto kraljevstvo biti podijeljeno. Imat će nešto od čvrstine željeza, ali je to željezo, kao što si vidio, ipak pomiješano s glinom. Prsti na stopalima kipa bili su dijelom od željeza, a dijelom od gline. Tako će i četvrto kraljevstvo biti istovremeno čvrsto i krhko. Vidio si željezo pomiješano s glinom, no to se ipak ne može miješati. Tako će se i ljudi četvrtog kraljevstva miješati s drugima, ali nikad neće biti jedan narod. Tijekom četvrtog kraljevstva nebeski će Bog uspostaviti vječno kraljevstvo koje nikada neće propasti. Nad njim neće moći vladati neki drugi narod. Ono će dokrajčiti sva druga kraljevstva i trajat će zauvijek. Vidio si stijenu koja se odvalila, ali ne ljudskim rukama. Razorila je željezo, broncu, glinu, srebro i zlato. Rasula ih je u sitne komadiće. Tako je Bog pokazao kralju što će se događati u budućnosti. Kraljev je san istinit, a tumačenje je sna pouzdano.’« Tada se kralj Nabukodonosor s poštovanjem poklonio pred Danielom. Naredio je da se u njegovu čast prinesu žrtve i tamjan. Rekao je Danielu: »Sad znam da je tvoj Bog veći od svih bogova, Gospodar svih kraljeva. On otkriva ono što ne možemo znati, a tebi je otkrio ovu tajnu.« Potom je kralj Danielu dodijelio visok položaj i obasuo ga brojnim skupim darovima. Postavio ga je za vladara nad čitavom babilonskom pokrajinom i za glavara svih babilonskih mudraca. No Daniel je tražio od kralja da Šadrak, Mešak i Abed Nego preuzmu važne dužnosti u babilonskoj pokrajini, dok je on sam ostao na kraljevskom dvoru. Kralj Nabukodonosor dao je izraditi velikog zlatnoga idola. Bio je visok trideset, a širok tri metra. Postavio ga je u ravnici Duri, na području Babilonije. Pozvao je da se okupe svi upravitelji , namjesnici, nadglednici, savjetnici, rizničari, suci, poglavari i drugi kraljevski službenici. Želio je da svi budu na svečanosti posvećenja kipa. Svi su oni došli i okupili se pred kipom koji je postavio kralj Nabukodonosor. Kraljevski je govornik tada objavio: »Ovo je zapovijed svim ljudima različitih naroda i jezika! Kad čujete zvuk roga, frule, lire, citre, harfe, gajdi ili nekog drugoga glazbala, poklonite se i iskažite štovanje zlatnom kipu koji je postavio kralj Nabukodonosor. Tko se ne bude klanjao i štovao zlatni kip, bit će odmah bačen u užarenu peć.« Tada su se ljudi svih naroda i jezika, na zvuk roga, frule, lire, citre, harfe, gajdi i ostalih glazbala, klanjali i štovali zlatni kip koji je postavio kralj Nabukodonosor. Neki su Babilonci iskoristili priliku i pred kraljem optužili Judejce. Rekli su kralju Nabukodonosoru: »Živio zauvijek, kralju! Kralju, izdao si naredbu da se svaki čovjek na zvuk roga, frule, lire, citre, harfe, gajdi i ostalih glazbala pokloni i štuje zlatni kip. Rekao si i to da će onaj koji se ne klanja i ne štuje zlatni kip biti bačen u užarenu peć. No neki Judejci, kojima si dodijelio važne dužnosti u Babiloniji, nisu to činili. Šadrak, Mešak i Abed Nego ne štuju tvoje bogove i ne klanjaju se zlatnom kipu koji si postavio.« Nabukodonosor se razbjesnio i zapovjedio da se privedu Šadrak, Mešak i Abed Nego. Judejci su dovedeni pred kralja. Nabukodonosor je rekao Šadraku, Mešaku i Abed Negu: »Je li istina da ne poštujete moje bogove i da se ne klanjate zlatnom kipu koji sam postavio? Kad čujete zvuk roga, frule, lire, citre, harfe, gajdi i svih ostalih glazbala, poklonite se i iskažite štovanje zlatnom kipu. Ako to ne budete činili, bit ćete odmah bačeni u užarenu peć i nikakav vas bog tada neće moći spasiti od mene.« Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovorili su kralju: »Nabukodonosore, nećemo se braniti i opravdavati pred tobom. Ako nas baciš u užarenu peć, Bog, kojeg štujemo, može nas spasiti. Ako želi, on će nas osloboditi. Ali, kralju, trebaš znati da, ako nas i ne spasi, mi nećemo služiti tvojim bogovima niti se klanjati zlatnom kipu koji si postavio.« Tada se izobličilo Nabukodonosorovo lice. Bio je bijesan na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Zapovjedio je da se peć užari sedam puta jače nego obično. Naredio je svojim najjačim vojnicima da ih vežu i bace u užarenu peć. Tako su Šadrak, Mešak i Abed Nego bili vezani i bačeni u užarenu peć. Imali sa na sebi ogrtače, hlače, turbane i svu drugu odjeću. Kralj je bio jako strog, a peć se prebrzo užarila pa je plamen ubio ljude koji su držali Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Njih su trojica čvrsto vezani pali u užarenu peć. Kralj Nabukodonosor zaprepašten je ustao i rekao svojim savjetnicima: »Bacili smo u vatru tri vezana čovjeka!« Odgovorili su mu: »Tako je, kralju.« No on im je rekao: »Ali ja vidim četvoricu kako hodaju po vatri! Nisu vezani ni ozlijeđeni. Četvrti među njima izgleda poput boga.« Tada je Nabukodonosor prišao otvoru užarene peći i povikao: »Šadrače, Mešače i Abed Nego, izađite! Dođite ovdje, vi sluge Svevišnjeg Boga!« Šadrak, Mešak i Abed Nego izašli su iz vatre. Svi upravitelji, namjesnici, nadglednici i kraljevi savjetnici skupili su se oko njih i uvidjeli da im vatra nije spalila tijela, kosu ni odjeću. Nisu čak ni mirisali po paljevini. Nabukodonosor je rekao: »Slava Šadrakovu, Mešakovu i Abed Negovu Bogu! Poslao je svog anđela i oslobodio svoje sluge. Vjerovali su mu i odbili se pokoriti mojoj zapovijedi. Bili su spremni umrijeti da ne bi morali služiti i štovati nekog drugog boga. Stoga, proglašavam da će svaki čovjek, bilo kojeg naroda ili jezika, koji izusti išta protiv Šadrakova, Mešakova i Abed Negova Boga, biti raskomadan, a kuća će mu biti srušena. Jer, nema drugog boga koji ovako spašava ljude.« Tada je kralj unaprijedio Šadraka, Mešaka i Abed Nega u visoke babilonske dužnosnike. Kralj Nabukodonosor poslao je poruku ljudima svih naroda i jezika: Pozdrav! Želim vam mir i napredak! Zadovoljstvo mi je obavijestiti vas o čudima koja je za mene učinio i znakovima koje mi je pokazao Svevišnji Bog. Bog mi je puno toga pokazao, divna čuda preda mnom izveo! Njegovo kraljevstvo traje vječno, on vlada kroz sve naraštaje! Ja, Nabukodonosor, živio sam mirno i sretno u svojoj palači. No usnio sam san koji me prestravio. Ležao sam na krevetu, kad su me uplašile slike i prizori preda mnom. Naredio sam da se okupe svi babilonski mudraci, da bi mi otkrili što znači moj san. Skupili su se čarobnjaci, vidovnjaci, astrolozi i drugi babilonski mudraci. Ispričao sam im svoj san, ali nitko ga nije znao protumačiti. Na kraju, došao je Daniel, koji je u čast mog boga dobio ime Beltešasar. U njemu je sveti božanski duh pa sam mu ispričao svoj san. Rekao sam: »Beltešasare, starješino čarobnjaka, znam da je u tebi sveti božanski duh i da možeš razriješiti svaku tajnu. Reći ću ti što sam sanjao, a ti mi otkrij što znači. Dok sam ležao na svom krevetu, ugledao sam jako visoko stablo, nasred zemlje. Stablo je naraslo i ojačalo, dosegnulo do samog neba. Vidjelo se iz svih krajeva svijeta. Lišće mu je bilo lijepo, a plodovi bogati. Na njemu je bilo hrane za svakoga. Divlje su se životinje sklanjale u njegovu sjenu, a ptice gnijezdile među njegovim granama. Sva su živa bića imala što jesti. Gledao sam taj prizor ležeći na krevetu, no tada sam opazio svetog anđela kako silazi s neba. Glasno je povikao: ‘Srušite drvo i posijecite mu grane! Skinite mu lišće i razbacajte plodove! Neka se razbježe životinje koje se sklanjaju u njegovu sjenu, neka odlete ptice s njegovih grana! Ali panj s korijenjem ostavite u zemlji, okružen travom. Vežite ga željeznim i brončanim okovima. Neka po njemu pada rosa s neba, neka živi među poljskim životinjama i biljkama. Neće više misliti kao čovjek, već kao životinja. I neka tako prođe sedam razdoblja ’. Sveti anđeli su to objavili da bi svi ljudi na zemlji shvatili da nad njima vlada Svevišnji. On daje vlast kome želi i bira skromne da vladaju. Bio je to moj san, san kralja Nabukodonosora. A sada mi ti, Beltešasare, otkrij njegovo značenje. Nitko od mudraca u mojem kraljevstvu nije ga znao protumačiti. No ti to možeš jer je u tebi sveti božanski duh.« Daniel, zvan Beltešasar, neko je vrijeme šutio. Mučile su ga teške misli. Kralj mu je tada rekao: »Beltešasare, ne plaši se mog sna i njegovog značenja.« A Beltešasar je odgovorio kralju: »Gospodaru, kad bi se barem ovaj san odnosio na tvoje neprijatelje. Kad bi barem njegovo značenje vrijedilo za one koji rade protiv tebe. Stablo, koje si vidio, koje je naraslo snažno i visoko, doseglo sve do neba i vidjelo se iz svih dijelova svijeta, to stablo lijepog lišća i bogatih plodova, koji su davali dovoljno hrane za svakoga, stablo pod koje su se sklanjale divlje životinje i ptice svijale gnijezda u njegovim granama, to stablo si ti, kralju. Postao si velik i moćan. Tvoja moć seže do neba, a vlast ti se prostire sve do krajeva zemlje. Kralju, vidio si svetog anđela kako silazi s neba i kaže: ‘Srušite drvo i uništite ga, no panj s korijenjem ostavite u zemlji okružen travom. Okujte ga okovima od željeza i bronce. Neka po njemu pada rosa s neba, neka živi među poljskim životinjama i biljkama, sve dok ne prođe sedam razdoblja.’ Tvoj san znači da je Svevišnji odredio sudbinu moga gospodara kralja. Bit ćeš prisiljen otići od ljudi. Živjet ćeš među divljim životinjama i jesti travu kao govedo. Na tebe će padati rosa. Bit će tako sve dok ne prođe sedam razdoblja i dok ne shvatiš da nad ljudima vlada Svevišnji, koji daje vlast kome želi. A naredba da se u zemlji ostavi panj s korijenjem znači da će ti kraljevstvo biti vraćeno kada shvatiš da njime vlada onaj koji je na nebesima. Stoga, pripremi se, kralju, i poslušaj moj savjet. Prestani griješiti i počni činiti dobro. Ne budi okrutan, nego ljubazan prema siromašnima. Možda će to produžiti tvoj miran život.« Sve se to dogodilo kralju Nabukodonosoru. Dvanaest mjeseci kasnije kralj je šetao po krovu kraljevske palače u Babilonu. Gledajući grad, rekao je: »O, kako je velik Babilon! Izgradio sam svoju prijestolnicu svojom snagom, da svima pokažem kako sam veličanstven!« Još dok je govorio, začuo se glas s neba: »Kralju Nabukodonosore, tebi se govori! Oduzima ti se kraljevstvo. Bit ćeš prisiljen otići od ljudi. Živjet ćeš među divljim životinjama i pasti travu kao govedo. Kad prođe sedam razdoblja, shvatit ćeš da nad ljudima vlada Svevišnji, koji daje vlast kome on želi.« Tako je odmah i bilo. Nabukodonosor je morao otići od ljudi. Jeo je travu kao govedo, a na njega je padala rosa s neba. Kosa mu je narasla kao orlovo perje, a nokti kao ptičje pandže. »Na kraju tog razdoblja, ja, Nabukodonosor, podigao sam pogled prema nebu i vratio mi se razum. Slavio sam Svevišnjeg. Iskazao sam hvalu i čast onome koji živi zauvijek. Bog vlada zauvijek! Njegovo kraljevstvo traje kroz sve naraštaje. Svi ljudi na zemlji pored njega su ništavni. On postupa kako želi. Upravlja nebeskim silama i svim ljudima na zemlji. Nitko ga ne može zaustaviti, niti propitivati ono što čini. Kad mi se vratio razum, bili su mi odmah vraćeni moja kraljevska čast i moć. Moji savjetnici i službenici opet su tražili moje mišljenje. Ponovo sam bio kralj, čak i moćniji nego prije. Sada ja, Nabukodonosor, slavim, veličam i štujem nebeskoga Kralja. Sve što on čini, jest dobro. Uvijek je pravedan i ponižava one koji su se uzoholili.« Jednom je kralj Belšasar priredio veliku gozbu za tisuću svojih dužnosnika. Pio je vino sa svojim gostima. Kušajući vino, Belšasar je zapovjedio svojim slugama da donesu zlatno i srebrno posuđe koje je njegov otac , kralj Nabukodonosor, donio iz jeruzalemskog Hrama. Želio je da iz njega piju njegovi službenici, njegove žene i žene ropkinje . Tada su donijeli zlatne čaše koje su pripadale Hramu u Jeruzalemu. Kralj i njegovi dužnosnici, njegove žene i žene ropkinje, pili su iz njih. Pili su vino i slavili bogove, koji su zapravo bili samo idoli napravljeni od zlata i srebra, od bronce i željeza, od drva i kamena. Odjednom se pojavila ljudska ruka i počela ispisivati riječi na žbuku zida kraljevske palače, pod svjetlom velikog svijećnjaka. Kralj je gledao ruku koja je pisala. Uplašio se i problijedio. Koljena su mu drhtala i obuzela ga je slabost. Povikao je da se odmah dovedu vidovnjaci, astrolozi i drugi babilonski mudraci. Rekao je: »Nagradit ću onoga tko pročita i protumači što ovdje piše. Obući ću ga u kraljevski grimiz i staviti mu zlatni lanac oko vrata. Bit će treći čovjek u kraljevstvu.« Došli su svi kraljevi mudraci, ali nitko nije znao pročitati niti razumjeti što je pisalo. Belšasar se još više uplašio i problijedio. Kraljevi dužnosnici, koji su se okupili na gozbi, bili su zbunjeni. Kad je čula uznemirene glasove kralja i njegovih dužnosnika, kraljeva je majka ušla u dvoranu za gozbu. Rekla je: »Kralju, živio zauvijek! Ne boj se! Ne budi tako blijed. U tvome kraljevstvu živi jedan čovjek u kojem je sveti božanski duh. U vrijeme vladavine tvog oca taj je čovjek pokazao oštroumlje, znanje i mudrost kakvu imaju samo bogovi. Njega je tvoj otac, kralj Nabukodonosor, postavio za starješinu nad čarobnjacima, vidovnjacima, astrolozima i drugim mudracima. Taj čovjek zove se Daniel, a kralj mu je dao ime Beltešasar. Ima nadmoćnu inteligenciju i znanje. Sposoban je tumačiti snove, razotkrivati tajne i rješavati najteža pitanja. Pozovi Daniela i on će ti reći što tu piše i objasniti što to znači.« Doveli su Daniela, a kralj ga je pitao: »Jesi li ti Daniel, judejski prognanik kojeg je moj otac kralj doveo iz Jude? Čuo sam da je u tebi sveti božanski duh, da imaš nadmoćnu inteligenciju, znanje i sposobnosti. Došli su mudraci i čarobnjaci da mi pročitaju i protumače što tu piše, ali nitko od njih to ne može. Čuo sam da si sposoban protumačiti i riješiti najzamršenije tajne. Ako mi možeš pročitati i protumačiti što tu piše, obući ću te u raskošan grimiz i staviti ti zlatni lanac oko vrata. Bit ćeš treći čovjek u kraljevstvu.« Tada je Daniel odgovorio kralju: »Zadrži svoje poklone i nagrade za nekog drugog, a ja ću ti ipak pročitati i protumačiti što piše. Kralju, tvom ocu Nabukodonosoru, Svevišnji je Bog dao kraljevstvo, veličinu, čast i slavu. Zbog toga su pred njim od straha drhtali ljudi svih naroda i jezika. Mogao je ubiti koga je htio ili poštedjeti život kome je htio. Mogao je uzdići ili poniziti koga je htio. Ali postao je bahat, tvrdoglav i okrutan pa mu je bilo oduzeto kraljevsko prijestolje i čast. Bio je prisiljen otići od ljudi. U svom je umu postao kao životinja i živio je među divljim magarcima. Jeo je travu kao govedo. Po njemu je padala rosa, sve dok nije shvatio da nad ljudima vlada Svevišnji Bog koji po svojoj volji postavlja vladare. A ti, njegov sin Belšasar, iako si sve ovo znao, nisi postao ponizan. Postavio si se iznad samoga Gospodara neba. Donijeli su ti čaše iz jeruzalemskoga Hrama pa ste iz njih pili ti i tvoji dužnosnici, tvoje žene i žene ropkinje. Pili ste i slavili bogove koji su samo idoli od srebra i zlata, bronce i željeza, drva i kamena. Nisi slavio Boga u čijim je rukama tvoj život i koji određuje sve što činiš, već si slavio idole koji ne vide, ne čuju i ništa ne znaju. Zato je Bog poslao ruku koja je napisala ove riječi. Ovdje piše: MENE, MENE, TEKEL, UPARSIN. A to znači: Mene : Bog je izbrojao dane tvoga kraljevstva do kraja. Tekel : Odvagnut si na vagi i nisi zadovoljio. Uparsin : Tvoje će se kraljevstvo podijeliti između Medijaca i Perzijanaca.« Tada je Belšasar naredio da Daniela obuku u raskošan grimiz i da mu stave zlatni lanac oko vrata. Proglasio ga je trećim čovjekom u kraljevstvu. Babilonski je kralj Belšasar iste noći ubijen. Kraljevstvo je preuzeo Darije, vladar Medije, u dobi od šezdeset i dvije godine. Kralj Darije smatrao je da bi bilo dobro postaviti namjesnike u svih sto dvadeset pokrajina svoga kraljevstva. Trebala su ih nadgledati trojica visokih kraljevskih dužnosnika. Jedan od njih bio je Daniel. Namjesnici su tim dužnosnicima odgovarali za sve poslove u kraljevstvu. Kralj je to učinio da ga namjesnici ne bi varali. Daniel se među svima isticao znanjem i sposobnošću. Kralj ga je čak namjeravao postaviti za upravitelja čitavoga kraljevstva. Zato su namjesnici i ostali visoki dužnosnici tražili mogućnost da ocrne Daniela. No nijednom poslu koji je činio u kraljevstvu nisu mogli pronaći zamjerku. Bio je osoba od povjerenja, nije radio greške i vrijedno je obavljao svoj posao. Na kraju su rekli: »Nećemo uspjeti pronaći razlog da optužimo Daniela za nemar ili pogrešku. Moramo smisliti nešto u vezi sa zakonom njegovog Boga.« Zato su dva dužnosnika i kraljevi namjesnici otišli zajedno kod kralja. Rekli su mu: »Kralju Darije, živio zauvijek! Svi mi dužnosnici, upravitelji, namjesnici, savjetnici i načelnici složili smo se da bi kralj trebao donijeti sljedeći zakon koji bi svi poštovali: svatko tko se u sljedećih trideset dana bude molio bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, neka se baci u lavlju jamu. Donesi taj zakon, kralju, i potpiši ga da se ne može poništiti. Jer, zakoni Medije i Perzije ne mogu se poništavati niti mijenjati.« Kralj Darije donio je zakon i ovjerio ga svojim potpisom. Daniel se molio Bogu tri puta na dan. Svakog je dana u svojoj kući, u gornjoj sobi koja je imala prozore okrenute prema Jeruzalemu, tri puta na dan kleknuo te slavio i hvalio svog Boga. Tako je činio i sada iako je znao za kraljev novi zakon. Dužnosnici i kraljevi namjesnici došli su zajedno i zatekli Daniela kako se moli i traži pomoć od Boga. Potom su otišli kod kralja i razgovarali o njegovom novome zakonu. Rekli su mu: »Kralju, uveo si zakon prema kojem će svatko tko se u sljedećih trideset dana bude molio nekom drugom osim tebi, biti bačen u jamu s lavovima. Nije li tako?« A kralj im je odgovorio: »Da, uveo sam taj zakon, a zakoni Medijaca i Perzijanaca ne mogu se opozvati niti mijenjati.« Tada su rekli kralju: »Daniel, jedan od judejskih prognanika, ne poštuje tebe ni tvoj zakon. On se tri puta dnevno moli svom Bogu.« Kad je kralj to čuo, jako se uznemirio. Želio je spasiti Daniela. Sve do kraja dana smišljao je kako da ga izvuče iz nevolje. Tada su isti ljudi opet zajedno došli kod kralja i rekli: »Ne zaboravi, kralju, zakon Medijaca i Perzijanaca nalaže da se ni jedna kraljeva odredba ne može mijenjati.« Kralj je naredio da dovedu Daniela. Bacili su ga u jamu s lavovima, a kralj mu je rekao: »Neka te spasi tvoj Bog, kojem uvijek vjerno služiš!« Donijeli su veliku stijenu i navalili je na otvor jame. Kralj je stijenu zapečatio pečatom koji je bio na njegovom prstenu. Upotrijebio je također i pečate svojih dužnosnika. Nitko nije smio maknuti stijenu i izvući Daniela. Zatim se kralj vratio u svoju palaču, gdje je proveo besanu noć. Odbio je hranu i društvo za zabavu. Ustao je s prvim zracima sunca i požurio do jame s lavovima. Kad se približio jami, zabrinuto je pozvao Daniela: »Daniele, slugo živog Boga! Vjerno si služio svom Bogu! Je li te on spasio od lavova?« A Daniel mu je odgovorio: »Živio zauvijek, kralju! Moj je Bog poslao svog anđela i zatvorio čeljusti lavovima. Nisu mi naudili jer sam pred njim nedužan, a ni pred tobom, kralju, nisam ništa krivo učinio.« Kralj se jako razveselio. Zapovjedio je da Daniela izvuku iz jame. Kad su ga izvukli, vidjeli su da nema ni jednu ogrebotinu. Ostao je nepovrijeđen jer je vjerovao svom Bogu. Tada je kralj zapovjedio da se dovedu ljudi koji su optužili Daniela. Bacili su ih u jamu, zajedno s njihovim ženama i djecom. Nisu ni dotakli dno jame, a lavovi su ih dograbili i zdrobili im sve kosti. Tada je kralj Darije pisao svim ljudima na zemlji, ljudima drugih naroda i jezika: »Pozdrav! Želim vam mir i blagostanje! Objavljujem novi zakon, koji vrijedi za sve ljude u mom kraljevstvu. Svi trebaju imati strahopoštovanja prema Danielovom Bogu. Jer, on je živi Bog koji ostaje zauvijek. Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegova vlast nikada neće prestati. On ljude oslobađa i spašava, na nebu i zemlji izvodi čudesa, i Daniela je spasio od lavova.« Tako je Daniel uspješno živio i napredovao tijekom vladavine kralja Darija i perzijskoga kralja Kira. U prvoj je godini vladavine babilonskoga kralja Belšasara Daniel usnio jedan san. Dok je ležao na svom krevetu, imao je viziju. Sve što je vidio, to je i zabilježio. Daniel je zapisao: »Te sam noći imao viziju. Vidio sam četiri vjetra koja su puhala s četiri strane svijeta i jako uzburkala veliko more. Iz mora su izašle četiri velike zvijeri. Svaka od njih bila je drugačija. Prva je izgledala kao lav s krilima orla. Dok sam je gledao, bila su joj iščupana krila. Podignuta je sa zemlje pa se uspravila na stražnjim nogama kao čovjek. Bio joj je dodijeljen ljudski razum. Zatim sam vidio drugu zvijer. Izgledala je kao medvjed. Bila je napola uspravljena. U čeljustima, među zubima, imala je tri rebra. Rečeno joj je: ‘Uspravi se i nažderi se mesa!’ Nakon toga, pogledao sam i vidio zvijer koja je sličila leopardu. Imala je četiri ptičja krila na leđima i četiri glave. Bila joj je dana moć i vlast. Opet sam podigao pogled, kad sam u svojoj noćnoj viziji ugledao četvrtu zvijer. Bila je zastrašujuća, užasna i vrlo snažna. Imala je velike željezne zube kojima je komadala svoje žrtve. Sve što je od njih preostalo, izgazila bi nogama. Sa svojih deset rogova bila je drugačija od prethodnih zvijeri. Gledao sam te rogove i razmišljao, a potom sam ugledao jedan mali rog koji je rastao među drugim rogovima. Pred sobom je izgurao tri roga. Imao je oči poput ljudskih i usta koja su se ponosno hvalisala. Dok sam sve to gledao, postavljena su prijestolja. Pradavni je zauzeo svoje mjesto. Odjeća mu je bila bijela kao snijeg, a kosa na glavi kao bijela vuna. Prijestolje mu je bilo kao sama vatra , a kotači kao da su od plamena. Pred njim je izvirala vatrena rijeka, ispred njega joj je započinjao tok. Milijuni ljudi njemu su služili, sto milijuna stajalo je pred njim. Sud je započeo zasjedanje i knjige su se otvorile. I dalje sam gledao četvrtu zvijer i njezin rog što se ponosno hvalisao. Gledao sam sve dok zvijer nije bila ubijena. Tijelo joj je bilo uništeno i bačeno u plamen. I drugim je zvijerima bila oduzeta vlast. No bilo im je dopušteno da žive još neko određeno vrijeme. Nadalje, u svojoj sam noćnoj viziji ugledao pred sobom nekoga tko je izgledao kao čovjek. Došao je na nebeskim oblacima i približio se Pradavnome. Doveli su ga pred toga kralja. Pradavni mu je predao vlast, slavu i kraljevstvo. Služit će mu ljudi svih naroda i jezika. Vlast će mu trajati zauvijek, a njegovo kraljevstvo nikad neće biti uništeno. Ja, Daniel, jako sam se uznemirio i uplašio. Zabrinule su me moje vizije. Prišao sam jednom od onih koji su tamo stajali. Pitao sam ga što sve to znači. Govorio mi je i sve objasnio: ‘Četiri velike zvijeri četiri su velika kraljevstva koja će postojati na zemlji. A sveti narod Svevišnjeg dobit će svoje kraljevstvo koje će trajati zauvijek.’ Poželio sam doznati sve o četvrtoj zvijeri koja je bila drugačija od ostalih. Bila je zastrašujuća sa svojim željeznim zubima i brončanim pandžama kojima je komadala svoje žrtve i nogama gazila sve što bi od njih preostalo. Želio sam znati što predstavlja onih deset rogova na njenoj glavi i onaj mali rog što je izrastao i izgurao pred sobom tri druga roga. Poželio sam saznati više o tom malome rogu koji je imao oči i hvalisava usta, i koji se činio važniji od ostalih rogova. Dok sam gledao, mali rog borio se protiv svetog naroda. Ubijao ih je, sve dok nije došao Pradavni koji ga je osudio. Presudio je da sveti narod Svevišnjeg treba preuzeti kraljevsku vlast. Objašnjeno mi je: ‘Četvrta zvijer predstavlja četvrto kraljevstvo na zemlji, koje će biti drugačije od svih drugih kraljevstava. Uništit će cijeli svijet, sve razoriti i porušiti. Deset je rogova desetorica kraljeva koji će vladati u četvrtom kraljevstvu. Nakon njih, doći će kralj koji će biti drugačiji od svojih prethodnika. On će poraziti trojicu kraljeva četvrtog kraljevstva. Govorit će protiv Svevišnjeg i proganjati njegov sveti narod. Pokušat će izmijeniti vremena i zakone . Sveti će narod tri i pol godine biti pod njegovom vlašću. No sud će zasjedati i oduzeti vlast tom kralju. Njegovo će kraljevstvo biti potpuno uništeno. Tada će vlast nad kraljevstvom dobiti sveti narod Svevišnjega. Oni će vladati svim narodima na zemlji. Njihovo će kraljevstvo trajati zauvijek, a ljudi iz drugih zemalja služit će ih i poštovati.’ To je bio kraj mog sna. Ja, Daniel, jako sam se uplašio i sav problijedio od straha, ali nikome nisam rekao što sam vidio i čuo.« U trećoj godini vladavine kralja Belšasara, ja, Daniel, imao sam još jednu viziju. Bila je drugačija od one prethodne. Vidio sam samoga sebe u gradu Suzi , kraljevskoj prijestolnici na području Elama. Bio sam na obali rijeke Ulaj. Tu sam ugledao ovna s dva velika roga. Jedan mu je rog bio veći iako je drugi rog prvi počeo rasti. Ovan se zalijetao rogovima prema zapadu, sjeveru i jugu. Ni jedna životinja nije mu se mogla suprotstaviti. Nitko mu nije mogao pobjeći. Činio je što je htio. Postao je veoma moćan. Razmišljao sam o ovnu, kad sam ugledao jarca. Došao je sa zapada. Prešao je cijelu zemlju. Trčao je tako brzo da je jedva dodirivao tlo. Imao je jedan veliki rog koji se isticao. Došao je do dvorogog ovna, kojeg sam vidio na obali rijeke, i žestoko ga napao. Vidio sam da je nasrnuo na njega i slomio mu oba roga. Ovan se nije mogao obraniti. Jarac ga je oborio na zemlju i zgazio. Nitko ga nije mogao spasiti. Jarac je pokazivao veliku snagu i moć. No kad je bio na vrhuncu svoje snage, slomio mu se veliki rog. Umjesto njega, izrasla su mu četiri roga koja su se isticala i pružala na četiri strane svijeta. Iz jednog od njih izrastao je mali rog. Narastao je i postao velik te se protegnuo na jugoistok i prema Lijepoj Zemlji . Zatim je postao ogroman. Narastao je sve do neba i napao nebesku vojsku. Srušio je dio nebeske vojske na zemlju i zgazio ih. Postao je veoma moćan. Suprotstavio se i samom Poglavaru nebeske vojske . Ukinuo je običaj da se Poglavaru svakodnevno prinose žrtve i onečistio svetište u kojem su ga štovali vjernici. Njegov je grijeh doveo do toga da se trajno prekine običaj svakodnevnog prinošenja žrtava. Rog je prezreo i odbacio istinu. Uspješno je provodio sve svoje zamisli. Tada sam začuo razgovor dvaju svetih bića . Jedno je pitalo drugo: »Koliko će dugo trajati prizori iz ove vizije? Koliko će dugo vladati grijeh umjesto da se prinosi dnevna žrtva? Koliko će se dugo razarati svetište i uništavati nebeska vojska?« Drugo je sveto biće odgovorilo: »Ovo će potrajati još dvije tisuće i tristo dana. Potom će svetište biti obnovljeno.« Ja, Daniel, razmišljao sam o svojoj viziji i pokušavao razumjeti njezino značenje. Odjednom je pred mene stao netko tko je izgledao kao muškarac. Čuo sam ljudski glas koji se dizao nad vodom Ulaja. Doviknuo je: »Gabriele, objasni mu značenje njegove vizije!« Anđeo mi se približio. Bio sam jako uplašen. Pao sam pred njim na zemlju. No Gabriel mi je rekao: »Čovječe , trebaš razumjeti da si imao viziju o posljednjim danima.« Dok mi je govorio, ležao sam na zemlji bez svijesti. No uhvatio me i podigao na noge. Rekao je: »Sada ću ti objasniti što si vidio. Reći ću ti što će se dogoditi u budućnosti. Imao si viziju o posljednjim danima. Vidio si ovna, čija dva roga predstavljaju kraljeve Medije i Perzije. Jarac je kralj Grčke, a veliki rog među njegovim očima je prvi kralj. Taj rog odlomio se i na njegovom su mjestu izrasla četiri nova roga. Četiri su to kraljevstva koja će nastati iz naroda prvog kralja, ali neće imati njegovu snagu. Prije samog kraja, kad grijeh ljudi u tim kraljevstvima bude dosegao vrhunac, zavladat će jedan vrlo okrutan i lukav kralj. Bit će veoma moćan, ali ne svojom snagom. Izazvat će strašna razaranja. Bit će uspješan u svemu što poduzme. Uništavat će moćne ljude i proganjati sveti narod . Uspijevat će uz pomoć laži i prijevara. Bit će ponosan na samog sebe. Uništit će mnogo ljudi koji su do tada mirno živjeli. Sukobit će se s najvećim Kraljem . Bit će uništen, ali ne ljudskom snagom. Vizija o broju dana je istinita. No to što si vidio, zadrži za sebe, jer sve vrijedi tek za daleku budućnost.« Ja, Daniel, bio sam jako slab i nekoliko sam dana ležao bolestan. Poslije sam ustao i nastavio obavljati poslove za kralja. No bio sam veoma uznemiren vizijom jer nisam razumio njezino značenje. Ovo se dogodilo u prvoj godini vladavine kralja Darija. Darije je bio Kserksov sin, porijeklom iz Medije, a postao je vladar Babilona. U prvoj godini njegove vladavine, ja, Daniel, proučavao sam Sveto pismo . Iz Božje poruke proroku Jeremiji shvatio sam da će Jeruzalem sedamdeset godina ležati u ruševinama. Tek nakon toga, grad će biti obnovljen. Okrenuo sam se svom Gospodaru Bogu. U molitvi sam zatražio njegovu pomoć. Obukao sam pokajničku tkaninu i posuo glavu pepelom. Nisam ništa jeo. Molio sam se svom BOGU i priznao svoje grijehe: »O Gospodaru, veliki i predivni Bože, ti si vjeran savezu ljubavi s onima koji ljube tebe i poštuju tvoje zapovijedi. Griješili smo, krivo postupali, bili smo zli i opirali ti se. Zanemarili smo tvoje zapovijedi i odluke. Nismo slušali tvoje sluge proroke koji su u tvoje ime govorili našim kraljevima i poglavarima, našim precima i cijelom narodu Izraela. Ti si, Gospodaru, pravedan, a nas treba biti sram, čak i sada. Neka se srame Judejci, stanovnici Jeruzalema i svi Izraelci, bili oni blizu ili negdje daleko po drugim zemljama, kamo si ih rastjerao. Neka ih bude sram zbog toga što su ti bili nevjerni. BOŽE, treba nas biti sram, nas i naše kraljeve, naše poglavare i naše pretke. Jer, griješili smo protiv tebe. Ali ti, Gospodaru, naš Bože, uvijek si spreman smilovati se i oprostiti iako smo bili protiv tebe. Nismo bili poslušni svome BOGU i nismo slijedili tvoja učenja koja si nam dao preko svojih slugu proroka. Cijeli je Izrael zanemario tvoja učenja i okrenuo se protiv tebe. Nismo te slušali. Griješili smo i zato smo doživjeli sva prokletstva i prijeteća obećanja koja su zapisana u zakonu Mojsija, Božjeg sluge. Sve što je Bog govorio protiv nas i naših poglavara, to se i dogodilo. Sručio je na nas veliku nesreću. Ni jedan grad nije doživio to što se dogodilo u Jeruzalemu. Baš kao što je zapisano u Mojsijevom zakonu, sva nesreća sručila se na nas. No ipak nismo od svoga BOGA tražili milost, nismo prestali griješiti i još uvijek ne obraćamo pažnju na tvoju istinu. Zato je BOG dopustio da nam se i dalje događaju strahote. Jer, naš je BOG pravedan u svemu što radi. Ali, mi smo i dalje neposlušni. Gospodaru, naš Bože, svojom si snagom izveo svoj narod iz Egipta. I danas si slavan zbog toga. A mi smo griješili i činili zlo. Gospodaru, dobar si i pravedan. Odvrati svoj gnjev od grada Jeruzalema i od svojega Svetog brda. Griješili smo i mi i naši preci pa je tvoj grad i tvoj narod svima postao ruglo. Poslušaj sada, naš Bože, molitve i molbe svog sluge. Obasjaj svoje razoreno svetište svojom prisutnošću. Učini to radi sebe, Gospodaru. Poslušaj me, moj Bože. Otvori oči i pogledaj ruševine našega grada, grada koji se zove tvojim imenom. Ove molitve ti upućujem zato što znam da si dobar i milosrdan iako to nismo zaslužili. Poslušaj me, Gospodaru! Oprosti nam! Čuj što te molim i učini nešto! Djeluj sada, Gospodaru, za svoje dobro, za dobro svoga grada i svog naroda koji nosi tvoje ime.« Govorio sam molitve i priznavao svoje i grijehe svog naroda Izraela. Molio sam svog BOGA za Božje Sveto brdo. Bilo je vrijeme prinošenja večernje žrtve. Dok sam još izgovarao molitvu, k meni je doletio Gabriel, onaj kojeg sam vidio u svojoj prvoj viziji. Pomogao mi je da shvatim što sam doživio. Rekao mi je: »Daniele, došao sam ti dati mudrost i pomoći ti da razumiješ. Čim si započeo svoju molitvu, naređeno mi je da donesem odgovor jer te Bog jako voli. Stoga, poslušaj što govorim, pa ćeš razumjeti svoju viziju. Tvom narodu i tvome svetom gradu određeno je sedamdeset sedmica. U tom roku treba prestati činiti zlo, potpuno odustati od grijeha i očistiti se od svake nepravde. Tada će nastupiti pravda koja će trajati zauvijek, potvrdit će se vizije i proroštva te izvršiti ponovo posvećenje Hrama. Znaj, dakle, da će od objavljivanja poruke o obnovi Jeruzalema do dolaska izabranog vođe proći sedam sedmica. Jeruzalem će biti izgrađen u šezdeset i dvije sedmice, no uz puno nemira i nevolja. Opet će se na njegovim trgovima okupljati ljudi i bit će prokopan zaštitni rov oko cijeloga grada. Nakon šezdeset i dvije sedmice, izabrani će vođa biti pogubljen, a da nije do tada ništa postigao. Tada će napasti vojska budućeg vladara i razoriti grad i svetište. Kraj će doći kao potop. Rat će se nastaviti do samog kraja. Bog je odredio da se potpuno uništi ovo mjesto. Budući će vladar s mnogima sklopiti savez koji će trajati jednu sedmicu. Prinošenje i žrtvovanje bit će ukinuto tijekom polovice tog vremena. Zatim će doći onaj koji uništava i donijeti grozotu uništenja u svetištu. No na kraju će i razarač biti uništen.« U trećoj godini vladavine perzijskoga kralja Kira, Danielu (Beltešasaru) su bile pokazane određene objave. Bilo ih je teško razumjeti, ali on ih je razumio uz pomoć vizije. »U to vrijeme, ja, Daniel, bio sam tri tjedna u žalosti. Tijekom tog sam vremena uzimao samo najjednostavnija jela, bez mesa i bez vina. I nisam se uređivao. U prvome mjesecu , dvadeset i četvrtog dana, stajao sam na obali velike rijeke Tigris. Ugledao sam pred sobom čovjeka koji je na sebi nosio odjeću od lana i pojas od čistog zlata . Tijelo mu je bilo kao glatki, blistavi dragi kamen, lice kao da je obasjano munjom, a oči kao buktinje. Njegove su ruke i noge bile glatke i sjajne kao uglancana bronca, a glas mu je zvučao kao buka mnoštva ljudi. Ja, Daniel, jedini sam vidio ovu viziju. Ljudi, koji su bili sa mnom, nisu vidjeli ništa. No ipak ih je obuzeo užasan strah. Pobjegli su i sakrili se. Ostao sam sâm. Gledajući ovu veličanstvenu viziju, ostao sam bez imalo snage. Lice mi je posve problijedjelo. Bio sam bespomoćan. Tada sam začuo govor čovjeka iz svoje vizije. Dok sam ga slušao, pao sam licem na tlo i ostao bez svijesti. Potom me nečija ruka dotakla i podigla na ruke i koljena. Sav sam drhtao. Čovjek mi je rekao: ‘Daniele, Bog te jako voli. Dobro razmisli o onome što ću ti reći. Ustani! Poslan sam k tebi.’ Kad je to rekao, drhteći sam ustao. Govorio mi je dalje: ‘Ne boj se, Daniele. Bog te sluša od prvog dana, otkad si odlučio primiti razumijevanje tako što si se ponizio pred svojim Bogom. Ja sam ovdje zbog tvojih molitvi. Suprotstavio mi se anđeo zaštitnik Perzije. Borili smo se dvadeset i jedan dan, a onda mi je upomoć došao Mihael, jedan od anđela zaštitnika višeg ranga, jer sam ostao sâm s kraljevima Perzije. Sada sam ti došao objasniti što će dogoditi tvom narodu u budućnosti. Vizija se odnosi na buduće vrijeme.’ Dok je govorio, oborio sam pogled prema tlu i zanijemio. Tada je onaj koji je izgledao kao čovjek dotaknuo moje usne pa sam mogao govoriti. Onome koji je stajao preda mnom, rekao sam: ‘Gospodaru, muči me ono što sam vidio. Osjećam se potpuno bespomoćan. Ja sam tvoj sluga. Kako da razgovaram s tobom? Snaga me napustila i jedva dišem.’ Opet me dotaknuo onaj koji je izgledao kao čovjek. To me osnažilo. Rekao mi je: ‘Ne boj se. Bog te jako voli. Mir tebi! Budi snažan i hrabar!’ Kad je to rekao, ohrabrio sam se. Rekao sam mu: ‘Dao si mi snagu. Sad mi govori, gospodine!’ A on mi je rekao: ‘Znaš li zašto sam došao k tebi? Uskoro se moram vratiti u borbu protiv anđela zaštitnika Perzije, a poslije njega će doći anđeo zaštitnik Grčke. No prvo ću ti reći što piše u Knjizi istine. U borbi protiv tih anđela nitko mi ne pomaže osim Mihaela, anđela zaštitnika tvog naroda.’« Tijekom prve godine vladavine Darija Medijca, stajao sam uz Mihaela i podržavao ga u borbi protiv anđela zaštitnika Perzije. A sada, Daniele, reći ću ti istinu. Trojica će kraljeva vladati Perzijom, a onda će zavladati četvrti kralj, koji će biti bogatiji i moćniji od svih svojih prethodnika. Svojim će bogatstvom steći veliku moć. Svakoga će huškati protiv grčkoga kraljevstva. A onda će zavladati još jedan veoma moćan kralj koji će vlast održavati uz pomoć sile. Radit će sve što bude htio. Kad bude na vrhuncu moći, kraljevstvo će mu se raspasti na sve strane . Neće biti podijeljeno među njegovim nasljednicima i njime se više neće upravljati na isti način. Bit će razoreno i predano drugim ljudima. Tada će ojačati kralj južnoga kraljevstva. No svrgnut će ga jedan od njegovih vojnih zapovjednika, koji će stvoriti još veće i snažnije kraljevstvo. Nakon nekoliko godina, kralj i njegov vojni zapovjednik će se udružiti. Da bi osigurali mir, bit će sklopljen brak između kraljeve kćeri južnoga kraljevstva i kralja sjeverne zemlje. No taj savez neće se uspjeti održati. Bit će ubijeni ona, njezin muž, njezino dijete i sluge. No jedan će potomak njezine obitelji poželjeti preuzeti prijestolje južnoga kraljevstva. Napast će protivničku vojsku. Prodrijet će u obrambene utvrde sjevernoga kraljevstva, boriti se i pobijediti. Kad se bude vraćao u Egipat, ponijet će sa sobom metalne kipove svojih bogova i dragocjeno posuđe od srebra i zlata. Sljedećih nekoliko godina neće biti rata. Tada će kralj sjeverne zemlje opet napasti južno kraljevstvo, no brzo će se vratiti u svoju zemlju. Sinovi kralja sjeverne zemlje spremit će se za rat i okupiti veliku vojsku. Proći će kroz cijelu zemlju kao razorni potop. Ratujući, prodrijet će do jake utvrde južnoga kraljevstva. Kralj južne zemlje bit će bijesan pa će krenuti u borbu protiv kralja sjeverne zemlje. Kralj sjevernoga kraljevstva imat će veliku vojsku, ali bit će poražen. Uznesen svojom pobjedom nad velikom vojskom, kralj južnoga kraljevstva pobit će tisuće vojnika, ali njegov uspjeh neće dugo potrajati. Kralj sjeverne zemlje ponovo će okupiti veliku vojsku koja će biti znatno veća od prethodne. Nakon nekoliko godina, napast će brojnom i dobro opremljenom vojskom. U to vrijeme mnogo će ljudi ustati protiv kralja južne zemlje. Ljudi iz tvog naroda, koji su skloni nasilju, pobunit će se protiv njega. Oni u tome neće uspjeti, ali tvoja će se vizija ispuniti. Zatim će doći kralj sjevernoga kraljevstva, podići opsadne nasipe oko gradskih zidina i osvojiti dobro utvrđeni grad. Vojska južnoga kraljevstva neće izdržati njegov napad. Čak ni najbolje postrojbe neće imati snage da mu se suprotstave. Kralj sjevernoga kraljevstva činit će sve što zaželi. Nitko mu se neće moći suprotstaviti. Osvojit će Lijepu Zemlju i imat će moć da je uništi. Odlučit će koristiti sve snage svoga kraljevstva i konačno će sklopiti savez s kraljem južne zemlje. Dat će mu jednu od svojih kćeri za ženu, kako bi ga mogao poraziti. No neće zadobiti prednost. Tada će kralj sjevernoga kraljevstva krenuti u osvajanje gradova uz obalu i mnoge će osvojiti. Ali jedan vojni zapovjednik stat će na kraj njegovom bezobrazluku i kralj će biti osramoćen. Poraženi će se kralj tada, oslabljen, vratiti u svoje utvrđene gradove, i to će mu biti kraj. Naslijedit će ga novi vladar koji će slati skupljače poreza da bi povećao kraljevsko blago. No ubrzo će poginuti, iako ne u otvorenoj borbi. Njega će pak naslijediti neki čovjek vrijedan prijezira, koji čak nije bio ni potomak kraljevske obitelji. Neočekivano će napasti i na prijevaru se dočepati kraljevskog položaja. Pobijedit će velike i moćne vojske, podložiti čak i vođu saveza. Mnogi će narodi s njim sklopiti sporazum, ali on će ih prevariti. Zadobit će veliku moć iako će ga podržavati samo nekolicina sljedbenika. Bez najave, napast će i najbogatije zemlje. Uspjet će učiniti ono što nitko od njegovih predaka nije uspio. Opljačkat će zemlje koje je pokorio, a plijen razdijeliti svojim sljedbenicima. Planirat će osvajanje mnogih utvrđenih gradova, ali vladat će samo kratko vrijeme. Velikom će vojskom hrabro napasti kralja južne zemlje. On će mu se suprotstaviti svojom velikom i snažnom vojskom, ali bit će poražen zbog urota smišljenih protiv njega. Najbliži suradnici kralja južne zemlje urotit će se protiv njega. Vojska će mu biti poražena i mnogo će vojnika poginuti. Oba će kralja smišljati prljave podvale. Sjest će zajedno za stol i lagati jedan drugome, no obojica bez uspjeha. Jer, već je određeno kad će im biti kraj. Kralj sjevernoga kraljevstva vratit će se u svoju zemlju s velikim blagom. No odlučit će djelovati protiv svetog saveza . Izvršit će ono što je naumio, a zatim se vratiti u svoju zemlju. U određeno vrijeme vratit će se i ponovo napasti južnu zemlju. No ovaj put neće biti uspješan kao prije. U borbu će protiv njega ući brodovi s Cipra pa će se uplašen povući. Vratit će se i iskaliti svoj bijes na svetom savezu. Podržavat će one koji krše sveti savez. Njegova će se vojska pojaviti u Jeruzalemu i oskvrnuti Hram. Ljudi više neće prinositi darove i žrtve. Učinit će i to da se u Hram postavi grozota koja donosi uništenje. Lažima će privući one koji krše savez te će se oni još više iskvariti. No, oni koji poznaju i poštuju Boga, snažno će mu se suprotstaviti. Mudri će vođe pomagati drugim ljudima da razumiju što se događa, ali će biti proganjani. Ubijat će ih mačevima, spaljivati u vatri, zatvarati i pljačkati. Progonjeni će imati slabu pomoć. Mnogi će licemjerno govoriti da su uz njih. Neki će i mudri vođe pogriješiti, ali će morati trpjeti progon kako bi očvrsnuli i očistili se od grijeha prije nego što u određeno vrijeme dođe kraj. Kralj sjevernoga kraljevstva činit će što bude htio. Veličat će samoga sebe i uznositi se iznad bogova. Govorit će nečuvene stvari protiv Boga, koji je iznad svega. I bit će tako sve dok se ne dogodi svako zlo koje se treba dogoditi. Tada će se izvršiti ono što je već unaprijed određeno. On neće mariti za bogove svojih predaka, kao ni za bogove koje žene običavaju štovati. Neće štovati ni jednog boga, već će iznad svega veličati samoga sebe. Ovaj kralj neće poštovati bogove, već silu i snagu. To će biti njegovi bogovi, koje njegovi preci nisu poznavali. Častit će tog svoga novoga boga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i skupim poklonima. Uz pomoć toga stranog boga napadat će i najjače tvrđave. Iskazivat će veliku čast stranim vladarima koji priznaju njegovu prevlast. Dat će im da vladaju nad mnogima, a oni će mu zauzvrat plaćati danak. Kad se približi kraj, kralj južne zemlje napast će, poput vihora, kralja sjevernoga kraljevstva. No on će mu se suprotstaviti bojnim kolima i konjima te mnogim velikim brodovima. Proći će kroz cijelu zemlju kao razorni potop. Napast će Lijepu Zemlju i pokoriti mnoge druge zemlje. No Edom, Moab i poglavari Amona izbjeći će tu sudbinu. Svoju će vlast proširiti na mnoge zemlje. Egipat mu neće izmaći. Osvojit će egipatsko blago. Zlato, srebro i sve druge dragocjenosti bit će njegovi. Također, pokorit će mu se Libijci i Etiopljani. No uznemiravat će ga vijesti koje će stizati s istoka i sa sjevera pa će bijesan zatirati mnoge nepokorne narode. Podići će svoje kraljevske šatore između mora i krasnoga Svetog brda . Na kraju će umrijeti i neće biti nikoga da mu pomogne. Čovjek u odjeći od lana dalje mi je govorio: »Daniele, u to će vrijeme ustati Mihael, veliki i moćni zaštitnik tvog naroda. Bit će to vrijeme velikih nevolja kakve se ne pamte otkad postoji narod. Ali tvoj će narod biti spašen. Spasit će se svatko čije je ime zapisano u knjizi. Probudit će se mnogi koji su do tada spavali pod zemljom. Neki od njih ustat će u vječni život, dok će se drugi suočiti s vječnom sramotom i prezirom. Mudri će ljudi zablistati nebeskim sjajem. Oni, koji druge budu poučavali da žive ispravno, zauvijek će sjajiti kao zvijezde. A ti, Daniele, čuvaj tajnu ove poruke. Zatvori ovu knjigu dok ne dođe kraj svega. Mnogi će lutati u potrazi za znanjem i znanje će se uvećati.« Tada sam ja, Daniel, ugledao još dva čovjeka. Jedan je bio na mojoj strani rijeke, a drugi na suprotnoj obali. Jedan od njih upitao je čovjeka obučenog u lan, koji je lebdio nad vodom rijeke: »Koliko će potrajati dok se ne ispune ti čudesni događaji?« Čovjek obučen u lan, koji je lebdio nad vodom rijeke, podigao je obje svoje ruke prema nebu. Čuo sam ga kako se zaklinje Bogom koji živi zauvijek. Rekao je: »Poslije jedne godine, a onda još dvije i pol godine , slomit će se snaga svetog naroda. Tada će se sve ostvariti.« Čuo sam ga, ali ništa nisam razumio. Zato sam pitao: »Gospodaru, što će biti kad se sve ovo ostvari?« Odgovorio mi je: »Nastavi sa svojim životom, Daniele. Ova će poruka ostati tajna sve dok ne dođe kraj. Mnogi će biti pročišćeni. Bit će bijeli i čisti kao snijeg. Loši ljudi i dalje će činiti zlo, ali neće razumjeti što se događa. Razumjet će samo oni mudri. Od vremena kad se više ne budu prinosili darovi i žrtve do vremena postavljanja grozote koja donosi uništenje , proći će tisuću dvjesto i devedeset dana. Blago onome tko dočeka kraj razdoblja od tisuću tristo trideset i pet dana. A ti, Daniele, živi mirno dalje do kraja svog života. Zatim ćeš, kad dođe kraj svega, ustati iz mrtvih i primiti svoje obećano nasljedstvo.« Ovo je BOŽJA poruka koju je primio Hošea, Beerijev sin. Bilo je to u vrijeme kad su u Judi vladali kraljevi Uzija, Jotam, Ahaz i Ezekija, a u Izraelu kralj Jeroboam, Joašev sin. Kad se BOG prvi put obratio Hošei, rekao mu je: »Oženi se nevjernom ženom. Imat ćete djecu koja će također biti nevjerna. To će pokazati da su Izraelci veoma nevjerni i da su se okrenuli od BOGA.« Hošea je uzeo za ženu Gomeru, Diblaimovu kćer, a ona je zatrudnjela i rodila sina. BOG mu je rekao: »Daj mu ime Jezreel , jer uskoro ću kazniti obitelj kralja Jehua za pokolj u jezreelskoj dolini. Učinit ću da završi njihova vladavina u Izraelu. Toga ću dana u dolini Jezreela slomiti izraelsku vojnu silu.« Gomera je ponovo zatrudnjela i rodila kćer. BOG je rekao Hošei: »Nazovi je Nevoljena , jer više neću imati milosti prema izraelskom narodu. Neću im oprostiti. No smilovat ću se narodu Jude. Spasit ću ih snagom njihovog BOGA, ali ne lûkom i mačem, ni konjicom, ni bojnim kolima.« Kad je prestala dojiti Nevoljenu, Gomera je opet zatrudnjela i rodila sina. BOG je rekao: »Nazovi ga Nije-Moj-Narod , jer vi niste moj narod, a ja nisam vaš Bog. Izraelaca će biti kao morskog pijeska čija se zrnca ne mogu izmjeriti niti prebrojati. Na mjestu gdje im je bilo rečeno: ‘Nije moj narod’, zvat će ih se ‘Djeca živoga Boga’. Narod Jude i Izraela ponovo će se ujediniti i imenovati jednog vladara. Rast će i dobro živjeti u svojoj zemlji. Dan Jezreela bit će velik dan.« »Svoju braću zvat ćete ‘Moj narod’, a svoje sestre ‘Pomilovane’.« »Podnesite tužbu protiv svoje majke ! Jer, ona mi više nije žena, a ja više nisam njezin muž. Neka se više ne ponaša kao prostitutka, neka se riješi svojih ljubavnika . Inače ću joj strgnuti odjeću i svima je pokazati golu, kao da je tek rođena. Pretvorit ću je u suhu pustinju, da je ubijem žeđu. Njezinoj djeci neću se smilovati jer to su djeca nevjere. Njihova majka ponašala se kao prostitutka, osramotila se kad ih je začela. Rekla je: ‘Slijedit ću svoje ljubavnike jer oni pružaju sve što mi treba. Osiguravaju mi hranu i vodu, daju vunu i lan, ulje i vino.’ Zato ću joj put zakrčiti trnjem i oko nje podići zidove, da ne bi išla istim putem. Progonit će svoje ljubavnike, ali neće ih uspjeti stići. Tražit će, ali ih neće naći. Reći će: ‘Želim se vratiti svome mužu jer mi je prije bilo bolje nego sad.’ A nije znala da sam ja, Bog, bio taj koji joj je davao žito, vino i ulje. Zasipao sam je srebrom i zlatom, a narod je time štovao Baala. Stoga, uzet ću svoje zrele žitarice i svoje mlado vino kada sazrije. Uzet ću natrag svu svoju vunu i lan, kojima je skrivala svoju golotinju. Razgolitit ću je da joj ljubavnici vide sramotu, nitko je neće od mene spasiti. Učinit ću da prestanu sva njezina slavlja: godišnje i mjesečne svečanosti, tjedni dan odmora i svi drugi blagdani. Blagdani se više neće slaviti. Uništit ću joj lozu i smokve i plaću za koju je mislila da su joj dali ljubavnici. Pretvorit ću ih u korov i šikaru koje će pojesti divlje zvijeri. Kaznit ću je za svako štovanje Baala, kada im je žrtve palila. Prstenjem i nakitom se kitila i svoje ljubavnike slijedila, a mene zaboravila«, kaže BOG. »Ali opet ću je sebi privući. U pustinju ću je odvesti, nježnim riječima u srce je dirnuti. Vratit ću joj njezine vinograde, njezinu ‘Dolinu jada’ učinit ću putem nade. Ondje će mi reći ‘Da’, kao kad je bila mlada, kao onda kad je izašla iz Egipta.« BOG kaže: »Tada ćeš me zvati ‘moj muž’, a ne više ‘moj Baal’ . Uklonit ću ti s usana imena idola, više ih nećeš imenom spominjati. Sklopit ću za tebe savez s divljim zvijerima i pticama, sa svim gmizavim stvorenjima. Uništit ću svaki lûk i mač, iz zemlje će nestati rat. Pružit ću ti život u sigurnosti. Obvezujem se tebi zauvijek. Obvezujem ti se u pravednosti i pravdi, u vjernosti i milosti. Obvezat ću ti se u vjernosti i tada ćeš BOGA upoznati.« »U to vrijeme«, kaže BOG, »progovorit ću nebu i ono će zemlji dati kišu. A zemlja će dati žito, vino i ulje, sve što je potrebno Jezreelu . Zasadit ću je za sebe u ovoj zemlji, Nevoljenoj ću se smilovati. Ne-Mojemu-Narodu ću reći ‘Ti si moj narod’, a on će odgovoriti: ‘Ti si moj Bog.’« Tada mi je BOG opet rekao: »Tvoja žena ima ljubavnika i nije ti vjerna. Ali ti joj ponovo iskaži ljubav. Isto tako BOG voli narod Izraela iako se okreću drugim bogovima i vole kolače s grožđicama .« I tako sam je otkupio za sebe po cijeni od petnaest srebrnjaka i još sto pedeset kilograma ječma. Rekao sam joj: »Sada ćeš ostati sa mnom. Prestani se ponašati kao prostitutka! Dugo vremena ne smiješ imati seksualne odnose ni sa kim, niti sa mnom.« Prema tomu, i narod Izraela morat će dugo živjeti bez kralja i poglavara, bez žrtvi i svetih stupova, bez likova i kućnih idola. Nakon toga Izraelci će opet poželjeti služiti svome BOGU i kralju iz Davidove obitelji. Pristupat će BOGU sa strahopoštovanjem i uživati u dobrima koja ima za njih. Narode Izraela, slušajte što vam BOG poručuje. BOG iznosi optužbu protiv naroda koji živi u ovoj zemlji: »Nigdje nema vjernosti ni ljubavi, u zemlji nema znanja o BOGU. Svuda samo proklinjanje, laž, ubojstvo, krađa i preljub. Nakon jednog ubojstva slijedi drugo. Zato se zemlja suši i narod umire, ugibaju divlje zvijeri, ptice i ribe. Ne optužujte i ne krivite jedan drugoga. Svećenici, ja podižem tužbu protiv vas! Danju ćete posrtati i padati, a noću će s vama padati i proroci. Uništili ste vlastiti narod. Moj narod je upropašten jer mene ne poznaje. Pošto ste odbacili moje znanje, ja odbacujem vas kao svećenike. Zaboravili ste zakon svoga Boga, a ja ću zaboraviti vašu djecu. Što su svećenici postajali moćniji, to je narod više griješio protiv mene. Svoju slavu u sramotu su pretvorili.« »Hrane se grijehom moga naroda, žude za njihovim zlodjelima. A narodu će biti isto kao i svećenicima, kaznit ću ih zbog lošeg življenja, vratit ću im za njihova zlodjela. Jest će, ali nikad neće biti siti, prostituirat će se, ali se neće razmnožiti. Jer, bili su BOGU nevjerni. Staro i novo vino oduzimaju razum mom narodu. Moj narod traži savjet drvenih idola, drveni štap im govori što trebaju činiti. Duh nevjernosti zavodi ih na krivi put, radi prostitucije, napustili su svog Boga. Prinose žrtve na vrhu planina, pale žrtve na brežuljcima, u sjeni hrasta, topole i brijesta. Zato su vam kćeri prostitutke, a snahe nevjerne muževima. Ali neću vam kazniti razvratne kćeri, ni vaše nevjerne snahe. Jer, sami muškarci traže prostitutke i s njima prinose žrtve idolima. Tako će propasti narod bez pameti! Iako se ti prostituiraš, Izraele, ne daj da Juda bude kriv za tvoj grijeh. Ne idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven. Ne zaklinjite se uludo BOGOM! Izrael je tvrdoglav kao junica. Može li ga BOG sačuvati kao milo janje na livadi? Efrajim se priklonio idolima. Ostavite ih da čine što žele. Kad sve vino popiju, traže prostitutke. Žive u grijehu i sramoti, no oni baš tako vole. Kao da ih je obuzeo vrtlog vjetra, ali poslije će se sramiti zbog štovanja idola.« »Čujte ovo, vi svećenici! Obrati pažnju, narode Izraela! Poslušaj, kraljevska obitelji! Ova presuda je za vas. Uveli ste narod u zamku u Mispi, na Taboru im mrežu razapeli. U Šitimu ste im iskopali jamu. Sve ću vas oštro kazniti. Ja dobro poznajem Efrajim, Izrael mi ništa ne može sakriti. Efrajime, odao si se prostituciji, nečisti Izrael ne može me štovati. Zbog svojih loših postupaka, ne mogu se vratiti svom Bogu. Njima vlada duh nevjernosti, BOGA oni ne poznaju. Izraelov ponos protiv njih svjedoči. Izrael i Efrajim posrću u grijehu, a Juda zajedno s njima propada. Dolazit će sa svojim stadima, da ih prinesu kao žrtve BOGU, ali neće ga naći jer ih je ostavio. Izdali su BOGA, njihova djeca mu ne pripadaju. Na blagdan Mladog mjeseca, uništit će njih i njihovu zemlju. Zapušite u rogove u Gibei, neka trube odzvanjaju u Rami! Oglasite uzbunu u Bet Avenu! Čuvajte se, Benjaminovci! Efrajim će biti opustošen u vrijeme izvršenja kazne. Objavljujem plemenima Izraela ono što će se sigurno dogoditi. Judejski glavari su prevaranti kao oni koji mijenjaju međe, a ja ću svoju srdžbu na njima iskaliti. Efrajim će biti kažnjen i uništen jer su vjerovali nečemu beskorisnom. Ja sam Efrajimu kao zaraza i Judi kao plijesan na drvetu. Kad je Efrajim spoznao svoju bolest, kad je Juda vidjela svoje teške rane, za pomoć su se obratili Asircima, tražili su podršku velikoga kralja. Ali on vas ne može izliječiti, ne može vaše rane iscijeliti! Napast ću Efrajim poput lava, kao mladi lav, skočit ću na Judejce. Rastrgat ću ih i odvući, nitko ih neće moći spasiti. Tada ću se vratiti na svoje mjesto dok ne priznaju svoju krivnju i dođu me tražiti. Kad budu u nevolji, tada će me tražiti.« Ljudi kažu: »Vratimo se opet BOGU! Rastrgao nas je, ali će nas iscijeliti. Ranio nas je, ali će nam rane poviti. Ozdravit ćemo u samo dva dana. Na treći dan, on će nas uskrsnuti pa ćemo uz njega živjeti. Upoznajmo BOGA! Potrudimo se upoznati ga. Kao što je sigurno da dolazi zora, tako će nas on pohoditi kao kiša i natopiti kao proljetni pljusak.« »Što ću s tobom, Efrajime? Što da radim s vama, Judejci? Vaša vjernost je kao jutarnja magla, kao rosa što već u zoru nestane. Zato sam vam slao svoje proroke, da vas sijeku i ubijaju mojim riječima. Vaša je kazna pravedna, dolazi kao jutarnja svjetlost. Ja želim vašu vjernu ljubav, a ne vaše žrtve. Želim da poznajete Boga, a ne da prinosite paljenice. U Adamu su savez prekršili, potpuno su me iznevjerili. Gilead je grad zločinaca, koji iza sebe ostavljaju tragove krvi. Kao što su razbojnici skupa u zasjedi, tako se i svećenici drže zajedno. Ubijaju ljude na putu za Šekem, postupaju kao pravi lupeži. Vidio sam grozne stvari u narodu, prostituciju Efrajima, nečistoću Izraela. A tebi također, Judo, vrijeme je da požanješ osudu. Želim vratiti blagostanje svom narodu.« Kad god sam htio ozdraviti Izrael, vidio sam samo zloću Efrajima i zlodjela stanovnika Samarije. Varalice su i prevaranti, lopovi u kuće provaljuju, bande po ulicama haraju. Ali oni ne shvaćaju da pamtim njihova zlodjela. Okruženi su svojim djelima, preda mnom su izložena. Zlodjelima ugađaju kralju, lažima ugađaju poglavarima. Svi su oni prijetvorne varalice, samo smišljaju nevolje. Oni su kao peć što se tiho užari dok pekar još priprema tijesto. Na dan kada se slavi kralj, službenici se vinom opijaju, tada izdajnici kralja napadaju. Srca im plamte dok spremaju zavjeru, bijes u njima tinja cijelu noć, a ujutro se sav rasplamsa. Dok se kao peć bijesno žare, proždiru svoje vladare. Propadaju svi njihovi kraljevi, a nitko me ne zove upomoć. Efrajim se miješa s drugim narodima, propada kao pogača na vatri ostavljena. Stranci crpe njegovu snagu, a on toga nije svjestan. Kosa mu već pomalo sijedi, ali on to i ne primjećuje. Izraelov ponos protiv njega svjedoči, no svom BOGU ipak se ne vraća. Mene ne traži, unatoč svemu. Efrajim je kao neki golub, lakomislen i bez pameti. Prvo traži podršku Egipta, onda ide po pomoć Asircima. Ali kamo god da krene, raširit ću preko njega svoju mrežu, ulovit ću ga kao pticu u zamku. Uhvatit ću ga i kazniti kad čujem da sklapa savez s drugim narodima. Teško njima jer su me napustili! Propast će, protiv mene su se pobunili. Želio sam ih spasiti, ali o meni su lagali. Ne vape meni svim srcem, već nariču na svojim ležajima. Ranjavaju se da im dobro rodi žito i loza, ali protiv mene se okreću. Odgojio sam ih i osnažio, a oni su protiv mene smišljali zlo. Okreću se posvuda, ali ne prema gore, oni su kao nepouzdani lûk u ruci. Poglavari će im poginuti od mača jer su o meni drsko govorili. I zato će ih Egipćani ismijavati. »Zatrubite na uzbunu! Neprijatelji kruže kao lešinari nad BOŽJIM narodom! Jer, prekršili su savez među nama, pobunili se protiv mog zakona. Izrael moje ime u jecaju zove: ‘Moj Bože, mi te poznajemo!’ Odbacili su ono što je dobro, zato će ih neprijatelji progoniti. Bez mene su postavljali kraljeve, bez mog odobrenja birali poglavare. Od svog srebra i zlata pravili su idole, vodili narod u sigurnu propast. Samarijo, prezreo sam tvoga lažnog boga u obliku mladog bika. Moj bijes plamti na njih kao vatra. Dokle će Izraelci biti nesposobni da budu nevini i čisti? Ovog idola izradio je zanatlija, to sigurno nije Bog. To samarijsko tele, raspast će se u komadiće. Izraelci siju vjetar i žanju oluju. Oni su kao stabljika pšenice, koja nema klas i ne daje plod. A kad bi žito ipak rodilo, opet bi ga stranci proždrli. Izraelci će se izgubiti među narodima, kao neželjena razbijena zdjela. Odlutali su kao divlje magare i otišli po pomoć u Asiriju. Efrajim je tražio zaštitu i brigu, a unajmio je prostitutku. Iako su se prodali narodima, ipak ću ih okupiti za sud. Uskoro će oslabjeti i nestati pod vlašću moćnoga kralja. Efrajim je digao žrtvenike da bi grijeh okajao, ali na tim mjestima je grijeh počinio. Svaki detalj svog zakona zapisao sam za njih, a oni se prave da ne razumiju ni riječ. Prinose mi žrtve kao darove, jedu meso žrtvovanih životinja. Ali ja, BOG, to ne prihvaćam. Nisam zaboravio njihovu nevjeru, spreman sam ih kazniti za grijeh. Vratit će se kao robovi u Egipat. Izraelci su izgradili kraljevske palače, Judejci podigli utvrđene gradove, ali su zaboravili svog Stvoritelja. Poslat ću vatru na njihove gradove, požar će im proždrijeti tvrđave.« Izraele, nemoj slaviti! Ne raduj se kao drugi narodi! Prostituirao si se i ostavio svog Boga. Voliš kad ti ljubavnik plaća, kad gomila žito na svakom gumnu . No uskoro neće biti žita ni ulja, podbacit će i urod vinograda. Narod neće ostati u BOŽJOJ zemlji. Efrajim će se morati vratiti u Egipat i jesti zabranjenu hranu u Asiriji. Neće donositi prinose vina BOGU niti mu prinositi žrtve od stoke. Žrtve će im biti kao hrana koja se jede u žalosti za preminulima. Svatko tko jede, postaje nečist. Jest će hranu samo da utaže glad, neće je donositi u BOŽJI Hram. Ljudi neće prinositi žrtve. Pa što ćete raditi na BOŽJE blagdane? Ako ipak uspiju izbjeći propast, Egipat će ih zarobiti, a Memfis pokopati. Korov će im njihovo srebro prekriti, trnje obrasti mjesta na kojima su živjeli. Došlo je vrijeme kažnjavanja, ovo su dani naplate i osvete. Neka Izraelci shvate da su krivi, jer su proroke zvali budalama, luđacima koji su obuzeti duhom. Bit će kažnjeni za svoj veliki grijeh, za svu mržnju koju su iskazali. Efrajim je stražar, zar ne? A Božji narod je prorok, zar ne? Ne! Oni uopće ne vide postavljene im zamke. U Božjem domu stvaraju neprijateljstvo. Ljudi su duboko u grijeh potonuli, kao što se i prije dogodilo u Gibei. Ali on će pamtiti njihova zlodjela i kazniti ih zbog svih grijeha. »Kad sam Izrael pronašao, bilo mi je kao da sam u pustinji na svježe grožđe naišao. Kada sam ugledao vaše pretke, bilo je kao da sam spazio prve plodove smokve. Ali kada su došli u Baal Peor, odali su se sramoti i postali odvratni kao njihov ljubavnik. Kao ptica, odletjet će Efrajimova slava. Žene neće rađati djecu, niti će zatrudnjeti niti začeti. No ako i uspiju djecu podići, nitko od njih neće preživjeti. Teško njima kad ih napustim! Jednom sam vidio Efrajima, kao mladu palmu posađenu na livadi. Ali uskoro će taj isti narod svoju djecu u smrt voditi.« BOŽE, daj im ono što želiš. Ali, što će to biti? Daj im žene koje pobace plod svoje utrobe, žene kojima su grudi presušile. »Njihova je zloća počela u Gilgalu, tamo sam ih počeo mrziti. Zbog njihove pokvarenosti, istjerat ću ih iz svoje zemlje. Više ih neću voljeti jer su se njihovi vođe protiv mene pobunili. Efrajim je obolio kao drvo, korijen će mu se osušiti i neće donijeti plod. Čak i ako uspiju roditi djecu, pobit ću im voljeni porod.« Neka ih Bog odbaci, jer mu nisu bili poslušni. I lutat će među narodima. Izrael je bio kao plodna loza koja je davala obilje plodova. No što su ljudi bili imućniji, više su žrtvenika idolima dizali. Što je zemlja bila bogatija, više je bilo kamenih stupova u čast idolima. Ljudi samo glume da štuju Boga, ali sada moraju ispaštati krivnju. Bog će razoriti njihove žrtvenike i srušiti kamene stupove. A oni će reći: »Mi nemamo kralja jer nemamo straha pred BOGOM. A kako bi nam kralj i pomogao?« Obećavaju ono što neće ispuniti, zaklinju se praznim riječima. Njihove nepravedne presude niču kao otrovni korov u brazdama oranice. Stanovnici Samarije strepe nad teladi, idolima iz Bet Avena. Ponosni su na njihovu ljepotu, no uskoro će im biti oduzeta. Ljudi će tugovati za idolima, naricat će njihovi svećenici. Bit će odneseni u Asiriju, na dar velikom kralju. Efrajim će biti osramoćen, Izrael će se sramiti zbog idola. Bit će uništen kralj Samarije, nestat će kao grana u vodi. Svetišta u Avenu bit će razorena jer tu je griješio narod Izraela. Preko njihovih žrtvenika izrast će trnje i čičak. Ljudi će zvati planine da ih sakriju, željet će da brda na njih padnu. »Otkad ste zgriješili u Gibei, niste se promijenili, Izraelci! Rat je tada progutao zle ljude u Gibei, a tako će se sada i vama dogoditi. Doći ću, kaznu na vama izvršiti. Okružit ću vas vojskama i kazniti za dvostruki grijeh. Efrajim je bio kao pitoma junica koja voli raditi kad se obrađuje žito. No odlučio sam ga jače upregnuti, staviti jaram na njegov lijep vrat. Želio sam da Juda ore zemlju, a Jakov priprema tlo za sadnju. Posijte sjeme pravednosti, pa ćete požeti vjernu ljubav. Svoja srca pripremite kao njivu, pa čekajte dok ne dođe BOG i izlije na vas pravdu kao kišu. Ali vi ste orali i sijali zloću, a sada žanjete nepravdu i hranite se plodovima laži. Pouzdali ste se u vlastitu snagu, u silu mnoštva svojih ratnika. Sad se metež rata širi među vama, sve će vam utvrde biti razrušene. Kao kad je Šalman razorio Bet Arbel, majke su s djecom bile smrskane. Tako će biti i s vama, stanovnici Betela, jer ste učinili toliko zla. Kad osvane dan bitke, poginut će kralj Izraela.« »Zavolio sam Izrael još dok je bio dijete. Zvao sam svoga sina da izađe iz Egipta. No što sam ih više zvao, dalje su od mene odlazili. Prinosili su žrtve baalima, palili žrtve idolima. Ja sam Efrajimce učio hodati, uzeo sam ih za ruke i vodio. Ja sam ih iscjeljivao, ali oni to nisu razumjeli. Vodio sam ih užadima dobrote i konopcima ljubavi. Skinuo sam s njih jaram i uzde, sagnuo sam se da ih nahranim. Vratit će se u Egipat, Asirija će vladati nad njima jer se ne žele vratiti k meni. Rat će im bjesnjeti po gradovima, razorit će sva njihova naselja. Bit će uništeni zbog svojih zamisli. Moj narod je zaglavio u otpadništvu od mene. Pozvani su da budu uzvišeni, ali nikako da se pridignu.« »Neću odustati od tebe, Efrajime. Ne mogu te dati drugima, Izraele. Ne mogu te prepustiti uništenju, kao gradove Admu i Seboim . To mi ne da moje srce, prejaka je moja ljubav. Neću dati da plane moj bijes, neću opet uništiti Efrajim. Jer, ja sam Bog, a ne čovjek, među vama, ja sam Svet. Neću vam dolaziti u bijesu.« BOG će zarikati kao lav, a njegova djeca će ga slijediti. Kad začuju njegovu riku, žurno će doći sa zapada. »Doletjet će k meni kao ptice, dršćući, iz Egipta i Asirije. A ja ću ih odvesti kući.« Tako je rekao BOG. »Efrajim me okružio lažima, prijevaru smišlja narod Izraela. Juda se i dalje suprotstavlja Bogu, nastavlja se opirati Svetomu. « Efrajim je pastir vjetru, sve više laže i čini nasilje. Narod sklapa savez s Asircima, a Egiptu uljem plaća danak. BOG podiže tužbu protiv Jude. Kaznit će Jakova zbog loših postupaka, uzvratit će mu za sva zlodjela. Jer, još je u majčinoj utrobi pokušao prevariti brata. A kad je bio odrastao muškarac, potukao se s Bogom. S anđelom se hrvao i pobijedio, a onda je plačući tražio blagoslov. U Betelu je Boga susreo i s njim razgovarao. A to je BOG Svevladar, ime mu je JAHVE. Zato se vratite svom Bogu, držite se vjernosti i pravde, uvijek se na Boga oslanjajte. Izraelci su kao pohlepni kanaanski trgovci koji vole varati na vagi. Efrajim govori: »Bogat sam! Sâm sam stekao svoje bogatstvo. Ljudi me nisu vidjeli da kradem, nitko mi ne može reći da sam kriv.« »Ja sam tvoj BOG, koji te izveo iz Egipta. Opet ću učiniti da živiš u šatorima, kao prije, kad smo se sretali u pustinji. Govorio sam po prorocima, davao im mnogo poruka, upozoravao vas preko njih. U Gileadu su idolopoklonici. Oni su bezvrijedni. U Gilgalu se žrtvuju bikovi. No njihovi će žrtvenici završiti kao gomile kamenja u polju.« Jakov je pobjegao u zemlju Aram. On je služio da bi dobio ženu. Zaradio ju je čuvajući koze i ovce. BOG je koristio proroka da bi izveo Izraelce iz Egipta. I, radi toga proroka, ih je čuvao. No Efrajim je BOGA razljutio. Bit će kažnjen za svoje zločine. Njegov Gospodar uzvratit će mu za uvrede. Efrajimovci su bili važni u Izraelu. Kad su govorili, drugi su drhtali. No zgriješili su štujući Baala, i to im je donijelo smrt. Oni i dalje sve više griješe, izrađuju srebrne idole, svojim umovima osmišljene, a sve ih oblikuju zanatlije. Govore ljudima da im prinose žrtve, da iskazuju čast idolima mladih bikova. Nestat će kao jutarnja magla, kao rosa što se dolaskom sunca raspline. Kao pljeva koju s gumna raznese vjetar, kao dim koji pobjegne kroz prozor. »Ja sam vaš BOG, koji vas je izveo iz Egipta. Jedini Bog kojeg ste ikad upoznali i nitko vas drugi ne može spasiti. U pustinji sam se za vas brinuo, u zemlji gdje je vrućina i suša. Davao sam vam hranu, imali ste sve što ste htjeli. No kad ste se nasitili, postali ste oholi, na mene ste tada zaboravljali. Zato ću vas napadati kao lav, vrebati vas kao leopard. Napast ću vas kao medvjedica, kojoj su oteli mladunce, i utrobu vam razderati. Proždrijet ću vas kao lav, rastrgati kao divlja zvijer.« »Uništit ću te, Izraele! Osim mene, nitko ti ne može pomoći. Gdje je sada tvoj kralj? Može li tvoje gradove spasiti? Gdje su tvoji vođe za koje si rekao: ‘Daj nam kralja i poglavare’? Dao sam ti kralja, iako iz ljutnje, a poslije sam postao još ljući pa sam ti ga oduzeo. Efrajimova zlodjela se pamte, čuva se sjećanje na njegov grijeh. Ljude će snaći velika bol, jača od porođajnih trudova. Oni su kao dijete koje ne zna kada treba izaći iz utrobe. Trebam li ih spasiti od groba? Otkupiti iz zagrljaja smrti? Ne, više im se neću smilovati. Smrti, dođi sa svojim strahotama! O grobe, otpusti silu uništenja! Iako bujaju kao trska uz vodu, uništit će ih vjetar iz pustinje, koji BOG šalje s istoka. Presušit će njihovi bunari i izvori, nestat će blaga i dragocjenosti. Ljudi iz Samarije bit će kažnjeni jer protiv Boga su se pobunili. Svi će u ratu stradati. Djecu će im smrskati o zemlju, trudnim ženama rasparati utrobe.« Izraele, vrati se svom BOGU, zbog svog si grijeha posrnuo. Vratite se BOGU, spremni za pokajanje! Recite mu: »Oprosti nam naše grijehe i prihvati riječi našega kajanja. Prinosimo ti žrtvu hvale. Asirija nas neće spasiti, ratni konji ne mogu nam pomoći. Više nikad nećemo bogovima zvati ono što smo sami rukama napravili. Jer, samo kod tebe siročad milost nalazi.« Bog kaže: »Izliječit ću ih od nevjernosti i opet ću ih slobodno voljeti. Jer, više se na njih ne ljutim. Bit ću Izraelu kao svježa rosa, rascvjetat će se kao ljiljani, pustiti korijenje kao libanonski cedrovi. Bit će lijepi kao maslina, uokolo će širiti mladice, mirisati kao libanonska šuma. Vratit će mi se i mirno živjeti u mojoj zaštiti, kao u ugodnoj sjeni. Rast će kao žito, cvjetati kao loza, slavni kao libanonsko vino. Efrajime, ne trebaju ti nikakvi idoli, ja dajem sve odgovore i brinem se o tebi. Ja sam uvijek zelen kao čempres, tvoja plodnost od mene dolazi.« Tko je mudar? Neka ovo razumije. Tko je pametan? Neka ovo shvati. Ispravni su BOŽJI putevi, po njima hodaju pravednici, ali posrću i padaju grešnici. Joel, Petuelov sin, primio je poruku od BOGA. Čujte ovo, starješine! Slušajte, svi stanovnici zemlje! Je li se ikada nešto ovakvo dogodilo u vaše vrijeme ili u vrijeme vaših predaka? Pričajte to svojoj djeci, a vaša djeca njihovoj djeci, a njihova sljedećem naraštaju. Rojevi skakavaca uništili su usjeve. Što je ostavio jedan roj, pojeo je drugi. Što je ostavio drugi, pojeo je treći. Što je ostavio treći, pojeo je četvrti. Pijanci, probudite se i zaplačite! Svi vi, koji vino pijete, plačite za mladim vinom što vam je iz usta oteto. Vojska skakavaca našu je zemlju napala; strašna i bezbrojna vojska. Zubi su im oštri kao lavlji, kao lavičini očnjaci. Uništili su nam vinovu lozu, grane su joj opustošene. Uništili su nam smokvino drveće, kora mu je oguljena i odbačena. Naričite poput zaručnice u crnini, što plače zbog smrti svog zaručnika. Iz BOŽJEGA Hrama nestale su sve žrtve od žita i pića. U žalosti su svećenici, BOŽJI službenici. Polja su opustošena, zemlja je ožalošćena. Žito je propalo, vino presušilo, maslinovo ulje podbacilo. Očajavajte, zemljoradnici, naričite, vinogradari, za pšenicom i ječmom, jer usjevi su uništeni. Loza se osušila, a smokva uvenula. Osušila se svaka poljska voćka: šipak, palma i jabuka. Nestalo je radosti među ljudima. Svećenici, obucite tkanine za žalovanje, vi, što služite oko žrtvenika, jadikujte. Svi vi Božji službenici, provedite noć u Hramu, u tkaninama za žalovanje. Jer, nema žrtava od žita i pića u Hramu vašeg Boga. Proglasite sveti post, objavite neradni dan. Pozovite starješine i sve stanovnike svoje zemlje. U Hramu svoga BOGA se okupite, pa zajedno BOGU zavapite. Teško nama zbog dana koji dolazi! Jer, blizu je dan BOŽJEG suda. Propast će doći od Svemoćnoga. Gledali smo kako nestaje hrana pa tako i slavlja iz Božjega Hrama. Smežuralo se sjeme pod grudama zemlje. Spremišta su pusta, a žitnice ruševne jer nema usjeva. Goveda muču od gladi. Lutaju krda stoke i uzalud traže pašnjake. Čak i stada ovaca pate. Tebi, BOŽE, vapim! Pašnjaci izgledaju kao vatrom spaljeni, a poljsko drveće kao izgoreno. I divlje životinje tebi vape. Jer, potoci su presušili, a pašnjaci su spaljeni. Zatrubite u rog na Sionu! Oglasite znak za uzbunu na mom Svetome brdu! Neka zadrhte svi stanovnici zemlje, jer dolazi dan Božjeg suda. Već je sasvim blizu. Bit će to dan tame i mraka, dan oblačan i tmuran. Kao zora što se širi planinama, dolazi velika i silna vojska, kakve nije bilo nikada prije niti će je biti ikada poslije. Pred njima vatra proždire, a za njima bukti plamen. Pred njima je zemlja kao Edenski vrt, a iza njih ostaje gola pustinja — ništa im ne može pobjeći. Izgledaju kao konji, jure kao konjica. Zvuče kao treštanje bojnih kola, skaču preko vrhova planina, zvuče kao vatra što proždire strnjiku, kao silna vojska u bojnom poretku. Pred njima groza hvata narode, ljudima lica problijede. Jurišaju kao ratnici, veru se po zidinama kao vojnici. Svi ravno koračaju, sa svoga puta ne skreću. Ne guraju jedan drugoga, svatko se drži svoga smjera. Prodiru kroz redove obrane i ne zaustavljaju se. Na grad navaljuju, uzlaze na zidine. Uz kuće se penju, kao lopovi ulaze kroz prozore. Pred njima se trese zemlja, nebo podrhtava, sunce i mjesec pomračuju, gasne svjetlost zvijezda. BOG gromovito zapovijeda na čelu svoje vojske. Njihov tabor je ogroman i izvršava njegovu riječ. Strašan je dan BOŽJEG suda. Tko ga može podnijeti? »Ali čak i sada«, kaže BOG. »Vratite mi se svim srcem; postite, plačite i žalujte.« Srca razderite, a ne odjeću. Vratite se svom BOGU, jer je milostiv i suosjećajan, strpljiv, pun vjernosti i ljubavi, i spreman od kazne odustati. Tko zna? Možda se okrene i sažali, i za sobom blagoslov ostavi. Tada ćete imati žita i vina da prinesete žrtve svome BOGU. Zatrubite u rog na Sionu, proglasite sveti post, objavite neradni dan. Okupite narod i posvetite skup! Okupite starce i djecu, pa čak i dojenčad. Neka dođu i mladenci, neka izađu iz svojih soba. A između hramskog trijema i žrtvenika, neka plaču svećenici, BOŽJI službenici. Neka govore: »Poštedi svoj narod, BOŽE! Ne daj da nas narodi vrijeđaju niti da nam se izruguju. Zašto da narodi govore: ‘Gdje je njihov Bog?’« BOG se borio za svoju zemlju i sažalio se nad svojim narodom. BOG im je odgovorio: »Poslat ću vam žito, vino i maslinovo ulje. Imat ćete obilje, da se nasitite. Nikad više neću dopustiti da vas vrijeđaju narodi. Maknut ću vojsku sa sjevera daleko od vas, otjerati je u suhu i pustu zemlju: njeno pročelje u Mrtvo more, a začelje u Sredozemno. Dizat će se smrad njihovih mrtvaca zbog strahota koje su počinili.« Ne boj se, zemljo! Veseli se i raduj se, jer BOG je učinio velika djela. Ne bojte se, divlje životinje, jer pašnjaci su opet zeleni. Drveće donosi svoje plodove, smokva i loza daju svoje obilje. Veseli se, sionski narode, zbog svog BOGA, raduj se! Pustio je kiše u pravo vrijeme. Učinio je da opet pada obilje i jesenske i proljetne kiše. Gumna će biti puna žita, a spremnici vina i maslinovog ulja. »Vratit ću vam za sve godine koje su vam pojeli skakavci; ona četiri roja, moja velika vojska, koju sam poslao na vas. Imat ćete puno hrane, jest ćete do sitosti. Hvalit ćete ime svog BOGA, koji je za vas učinio čuda. Moj narod neće se osramotiti, više nikada. Tada ćete znati da sam usred Izraela, da sam ja vaš BOG i da drugog nema. Moj narod neće se osramotiti, više nikada.« »Nakon svega toga, izlit ću svojeg Duha na sve ljude. Vaši sinovi i kćeri će prorokovati, vaši starci sanjati snove, vaši mladići imati viđenja. I na vaše sluge i sluškinje izlit ću svojeg Duha u to vrijeme. Pokazat ću znakove na nebu i na zemlji, krv i vatru i oblake dima. Sunce će potamnjeti, a mjesec kao krv pocrvenjeti prije nego što dođe velik i strašan BOŽJI sudnji dan.« I svatko tko zazove BOŽJE ime, spasit će se. Na brdu Sion i u Jeruzalemu, neki će izbjeći sud, kao što je BOG rekao. Oni koji budu preživjeli, od BOGA su pozvani. BOG kaže: »U to vrijeme, vratit ću blagostanje u Judu i Jeruzalem. Okupit ću sve narode i dovesti ih u Dolinu suda . Ondje ću im suditi zbog svog posjeda, svog naroda Izraela, jer su ih među narode rastjerali i moju zemlju razdijelili. Izvršili su ždrijeb za moje ljude, da odrede komu će pripasti. Dječake su mijenjali za prostitutke, a djevojčice prodavali za vino, da bi se mogli opijati.« »Stanovnici Tira i Sidona, i svih filistejskih krajeva, što imate protiv mene? Zar mi uzvraćate za nešto što sam učinio? Ili me napadate bez razloga? Odmah ću na vaše glave svaliti ono što ste učinili. Uzeli ste moje srebro i zlato. Moje dragocjeno blago odnijeli ste u svoje hramove. Narod Jude i Jeruzalema prodali ste Grcima, da ih odvedu što dalje od zavičaja. Ali sada, potaknut ću ih da odu iz mjesta u koja ste ih prodali i na vaše glave svaliti ono što ste učinili. Prodat ću vaše sinove i kćeri narodu Jude, a oni će ih prodati Sabejcima , narodu koji živi daleko«. To je rekao BOG. Objavite ovo narodima: Spremite se za rat! Pozovite ratnike! Neka dođu svi vojnici i postroje se! Prekujte plugove u mačeve, od rezača za lozu, koplja napravite. »Ja sam ratnik!« slabić neka kaže. Požurite, svi okolni narodi, i ondje se okupite. BOŽE, pošalji svoju silnu vojsku! »Neka se pokrenu narodi, neka dođu u Dolinu suda, jer ondje ću sjesti i suditi svim okolnim narodima. Zamahnite srpom, jer žetva je zrela. Dođite i gazite grožđe, jer preša je puna. Spremnici se prelijevaju od njihovih zlodjela!« U Dolini odluke kaotična su mnoštva, jer bliži se dan Božjeg suda. Sunce i mjesec će potamnjeti, a zvijezde više neće svijetliti. BOG će zaurlati sa Siona, zagrmiti iz Jeruzalema. Zadrhtat će zemlja i nebo. Ali BOG je utočište svom narodu, on je poput tvrđave Izraelu. »Tada ćete znati da sam ja vaš BOG i da boravim na Sionu, svom Svetome brdu. Jeruzalem će biti sveto mjesto, za strane narode neosvojivo. U to vrijeme, teći će sok od grožđa iz vinograda po vašim gorama, a mlijeko stoke po vašim brdima. Sva riječna korita po Judi napunit će se svježom vodom. Izvor će izbijati iz BOŽJEGA Hrama i natapati Dolinu akacija . A Egipat će biti opustošen i Edom prazna pustara zbog nasilja nad Judinim narodom, zbog prolijevanja nedužne krvi u njihovoj zemlji. Juda će biti naseljena zauvijek i Jeruzalem kroz sve naraštaje. Osvetit ću se za njihovu krv, krivcima neću oprostiti. Ja sam BOG koji na Sionu boravi!« Ovo su riječi Amosa, uzgajivača ovaca iz gradića Tekoe. On je imao vizije o Izraelu dvije godine prije potresa. U to je vrijeme Judom vladao kralj Uzija, a Izraelom kralj Jeroboam, Joašev sin. Amos je rekao: »BOG riče kao lav sa Siona, glas mu grmi iz Jeruzalema. Suše se i nestaju bujni pašnjaci, nema trave na vrhu Karmela .« BOG kaže: »Kaznit ću stanovnike Damaska zbog njihovih brojnih zločina. Neću se predomisliti nikada. Jer, željeznim su mlatilima za žito ubili stanovnike Gileada. Zato ću spaliti palaču kralja Hazaela i sve tvrđave kralja Ben Hadada . Slomit ću zasune na vratima Damaska. Uništit ću vladara u dolini Aven i svrgnuti kralja u Bet Edenu . Aramejci će biti prognani, u Kiru zatočeni.« Tako je rekao BOG. BOG kaže: »Kaznit ću stanovnike Gaze zbog njihovih brojnih zločina. Neću se predomisliti nikada. Zarobili su čitave gradove i prodali ljude u Edom kao roblje. Zato ću spaliti zidine Gaze i sve njegove tvrđave. Uništit ću vladara u Ašdodu, i svrgnuti kralja u Aškelonu. Zatim ću napasti grad Ekron dok ne pogine i zadnji Filistejac.« Tako je rekao Gospodar BOG. BOG kaže: »Kaznit ću stanovnike Tira zbog njihovih brojnih zločina. Neću se predomisliti nikada. Zarobili su čitave gradove i prodali ljude u Edom kao roblje. Savez prijateljstva nisu poštovali iako su njime bili vezani. Zato ću spaliti tirske zidine i sve njegove tvrđave.« BOG kaže: »Kaznit ću stanovnike Edoma zbog njihovih brojnih zločina. Neću se predomisliti nikada. Svoje rođake mačevima su progonili, nisu im iskazali nimalo milosti. Raskomadali su ih u bijesu, njihova srdžba nije prestajala. Zato ću spaliti zidine grada Temana i sve tvrđave grada Bosre .« Bog kaže: »Kaznit ću stanovnike Amona zbog njihovih brojnih zločina. Neću se predomisliti nikada. Rasporili su trudne žene po Gileadu, da bi zauzeli njihovu zemlju. Zato ću spaliti zidine Rabe i sve njegove tvrđave. Svuda će odjekivati bojni pokliči, bitka će bjesnjeti poput oluje. A kralj i njegovi službenici, bit će u zatočeništvo odvedeni.« Tako kaže BOG. BOG kaže: »Kaznit ću stanovnike Moaba zbog njihovih brojnih zločina. Neću se predomisliti nikada. Oskvrnuli su i spalili kosti edomskoga kralja. Zato ću spaliti zemlju Moab i sve tvrđave grada Keriota . Moapci će poginuti u metežu bitke, uz bojne pokliče i zvuk trube. Uklonit ću njihovog vladara i pobiti njihove poglavare.« Tako je rekao BOG. BOG kaže: »Kaznit ću stanovnike Jude zbog njihovih brojnih zločina. Neću se predomisliti nikada. Odbacili su BOŽJI zakon, nisu poštovali njegove odredbe. Na krivi put zaveli su ih lažni bogovi koje su i njihovi preci štovali. Zato ću spaliti zemlju Judu i sve tvrđave grada Jeruzalema.« BOG kaže: »Kaznit ću stanovnike Izraela zbog njihovih brojnih zločina. Neću se predomisliti nikada. Nevine ljude prodaju za malo srebra, zadužene siromahe šalju u roblje za samo par običnih sandala. Gaze bespomoćni narod u prašini, guraju u stranu ljude u nevolji. Očevi i sinovi s istom djevojkom spavaju, nanose ljagu mom svetome imenu. Kod svakog svetišta leže na odjeći koju su od siromašnih kao zalog za dug uzeli. U Hramu svog Boga piju vino koje su uzeli kao globu od ljudi. A ja sam pred vama rastjerao Amorejce, visoke kao cedrove, snažne kao hrastove. Uništio sam im i plodove i korijenje. Izveo sam vas iz Egipta, vodio po pustinji četrdeset godina da biste zauzeli zemlju Amorejaca. Između vaših sinova birao sam proroke, neke od vaših mladića uzeo za Nazireje . Nije li to istina, izraelski narode?« Tako kaže BOG. »A vi ste Nazireje tjerali da piju vino, prorocima zapovijedali da ne prorokuju. Stenjat ćete pod teretom moje kazne, opterećeni kao kola žitom pretovarena. Neće mi pobjeći ni najbrži od vas. Najsnažniji neće biti dovoljno jak. Ni ratnici neće uspjeti sačuvati život. Čak će se i strijelci dati u bijeg. Ni najbrži vojnici neće pobjeći, ni konjanici svoje živote spasiti. Tog će dana pobjeći najhrabriji ratnici, ostavljajući svoju odjeću za sobom.« Tako kaže BOG. Izraelci, poslušajte ovu poruku! BOG govori protiv vas, protiv čitave obitelji koju je izveo iz Egipta: »Od svih naroda na zemlji, samo sam vas izabrao. I zato ću vas sada kazniti za sve zlo koje ste učinili.« Kada dvojica idu zajedno, nisu li se dogovorili? Kada lav riče u šumi, nije li pronašao plijen? Kada mladi lav reži u brlogu, nije li nešto ulovio? Može li se ptica uhvatiti u zamku ako u njoj nema mamca? Može li se zamka sama zatvoriti a da se u nju nešto ne uhvati? Kada trube upozore grad na napad, neće li se ljudi uplašiti? Kada se na grad sruči katastrofa, nije li BOG to učinio? Prije nego što Gospodar BOG nešto učini, on to svojim slugama prorocima objavi. Tko se ne bi uplašio na zvuk lavlje rike? Tko ne bi prorokovao kada BOG progovori? Objavite tvrđavama u Ašdodu i Egiptu: »Okupite se na brdima oko Samarije. Gledajte metež koji ondje vlada i ugnjetavanje među ljudima.« »Oni ne znaju pravilno postupati«, kaže BOG. »Tvrđave su im pune stvari koje su nasilno oteli i opljačkali.« Stoga, Gospodar BOG kaže: »Neprijatelj će vam zemlju opkoliti, srušiti vaše obrambene zidine i opljačkati utvrđene gradove.« BOG kaže: »Izrael će biti kao janje u čeljustima lava. Pastir od takvog janjeta može spasiti tek dvije noge i komadić uha. Tako će se spasiti i Izraelci iz Samarije. Ostat će im samo ugao ležaja, komad daske od čitavog kreveta.« Gospodar BOG Svevladar kaže: »Slušajte, pa upozorite potomke Jakova: ‘Na dan kada budem narod Izraela kažnjavao za njihove grijehe, uništit ću žrtvenike u gradu Betelu. Odlomit će se rogovi žrtvenika i past će na tlo. Srušit ću im sve njihove kuće, zimske i ljetne nastambe. Nestat će nastambe bjelokošću ukrašene, mnoge kuće bit će razorene.’« Tako je rekao BOG. Slušajte, vi bogate žene iz grada Samarije: »Ugojile ste se kao i vaše krave. Zlostavljate siromašne, iskorištavate bespomoćne. Svojim muževima zapovijedate da vam donose piće. Gospodar BOG je obećao, zakleo se svojom svetošću: ‘Dolazi vrijeme kad će vas neprijatelji kukama odvući, bespomoćne kao ribe na udici. Vući će vas kroz rupe u zidinama, tjerati prema Harmonu .’« Tako kaže BOG. »A, vi, dođite u Betel i samo griješite, idite u Gilgal i svoj grijeh još uvećajte. Ujutro donesite svoje zaklane žrtve, a treći dan, desetinu usjeva. Prinesite kruh s kvascem kao žrtvu zahvalnicu, hvalite se svojim dragovoljnim žrtvama. Jer, to je ono što vi, Izraelci, volite raditi«, kaže Gospodar BOG. »Uzeo sam vam hranu po svim gradovima, nema se što jesti u cijeloj vašoj zemlji, a vi mi se ipak niste vratili«, kaže BOG. »Uskratio sam vam kišu samo tri mjeseca prije žetve. Poslao sam pljusak na jedan grad, a u drugome nije pala niti kap. Jedno je polje dobilo dosta kiše, a drugo se potpuno osušilo. Ljudi iz dva ili tri grada lutali su žedni u drugi grad. Niste imali dovoljno vode, a ipak mi se niste vratili«, kaže BOG. »Napao sam vas vrućim vjetrovima i plijesni, uništio sam vam vrtove i vinograde, skakavci su vam izjeli smokve i masline, a ipak mi se niste vratili«, kaže BOG. »Poslao sam na vas smrtonosnu bolest, kao što sam to prije učinio u Egiptu. Poubijao sam u ratu vaše mladiće i odveo sve vaše konje. Učinio sam nesnosnim smrad smrti iz vaših tabora, a ipak mi se niste vratili«, kaže BOG. »Uništio sam neke od vaših gradova, kao nekad Sodomu i Gomoru, a neke sam spasio kao komad drva iz vatre, ali ipak mi se niste vratili«, kaže BOG. »Zato ću ti ovo učiniti, Izraele. I budući da ću ti to učiniti, Izraele, pripremi se svog Boga susresti.« On planine oblikuje i vjetar podiže, tako svoje namjere otkriva ljudima. Svjetlo jutra u tamu pretvara, zemljom gazi po vrhovima planina. Ime mu je BOG Svevladar. Poslušajte ovu tužaljku koju za vas pjevam, narode Izraela: »Izrael je kao djevojka koja je pala i koja više neće ustati. Napuštena je u svojoj zemlji i nitko joj neće pomoći.« Gospodar Bog kaže: »U grad, iz kojeg ode tisuću vojnika, vratit će se samo stotinu. U grad, iz kojeg ode sto vojnika, vratit će se samo desetorica.« Jer, BOG je rekao narodu Izraela: »Vratite se k meni, pa ćete živjeti. Ali ne tražite pomoć u Betelu i Gilgalu, ne idite dolje na jug, u Beer Šebu . Jer, ljudi iz Gilgala bit će prognani, a Betel sravnjen sa zemljom.« Okrenite se BOGU i živjet ćete, ili će on doći kao požar na Josipov narod . Vatra će progutati ljude u Betelu i nitko je neće moći zaustaviti. Teško vama, koji pravdu izvrćete i pravednost na tlo bacate. Onaj koji je stvorio zvijezde, rasporedio Orion i Vlašiće , on mrklu noć u jutro pretače i dan opet pretvara u noć. On silne morske vode podiže, izlijeva ih na površinu zemlje. Njegovo ime je BOG. On može razoriti i najjači grad, srušiti sve obrambene zidine. Vi mrzite onoga koji govori protiv zla i prezirete osobu koja govori istinu. Iskorištavate siromašne, danak u žitu od njih uzimate. Zato nećete moći živjeti u svojim kućama od klesanoga kamena. Zato nećete piti svoje vino, uzgojeno u vašim lijepim vinogradima. Jer, ja znam sve vaše zločine, poznajem vaše bezbrojne grijehe. Nevine ljude progonite, mito uzimate, pravdu na sudu siromašnome uskraćujete. U ova zla vremena, razborita osoba ne progovara . Morate tražiti dobro, a ne zlo, da biste mogli živjeti. Tada će BOG Svevladar biti stvarno uz vas, a sada vi samo tvrdite da je tako. Zamrzite zlo i zavolite dobro, na svoje sudove vratite pravdu. Možda će se tada BOG Svevladar smilovati ostatku Josipovog naroda. Zato Gospodar, BOG Svevladar, kaže: »Plakat će ljudi na svakom trgu, jauk će se čuti u svakoj ulici. Zemljoradnici će biti pozvani da tuguju i narikače koje najglasnije plaču. Ljudi će plakati po vinogradima jer ću proći i kazniti vas«. Tako kaže BOG. Jao vama, koji žudite da BOŽJI dan dođe što prije! Zašto želite da što brže dođe? Bit će to za vas vrijeme tame, tog dana svjetlo nećete vidjeti. Bit će vam kao da ste pobjegli od lava samo da biste naišli na medvjeda. Bit će vam kao da ste se u kuću sklonili i na zid naslonili, a ugrize vas zmija. BOŽJI će dan donijeti tamu, ne svjetlo, sumornu tminu, bez tračka svjetlosti. »Mrzim vaše svetkovine. Prezirem ih. Ne volim vaša okupljanja za blagdane. Neću prihvatiti vaše žrtve od životinja, niti vaše žrtve od žita. Ni pogledati neću vašu utovljenu stoku koju prinosite kao žrtvu slavljenicu. Neka prestane dreka vaših pjesama! Ne želim više čuti svirku vaših harfi. Nego, hoću da pravda poteče kao rijeka, poštenje kao potok koji ne presušuje. Izraelci, dok ste četrdeset godina lutali pustinjom, niste mi prinosili ni žrtve ni prinose. Uzmite sa sobom svoje lažne bogove: kralja Sikuta i zvjezdanog boga Kijuna. Ponesite te idole koje ste si napravili. Jer, poslat ću vas u zarobljeništvo, bit ćete odvedeni još dalje od Damaska«, kaže BOG kojem je ime Bog Svevladar. Jao vama, koji mirno živite na Sionu, i onima koji misle da su sigurni u Samariji! Vi ste poglavari prvog među narodima, svi Izraelci po savjet dolaze k vama. Idite u Kalne i ondje dobro pogledajte, odande krenite u veliki grad Hamat, a zatim dolje u filistejski grad Gat . Razmislite, jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li vam zemlja veća od njihove? Misao o sudnjem danu tjerate dalje od sebe, a pritom su vam misli o nasilju bliske. Ležite na krevetima od bjelokosti, izležavate se na svojim ležaljkama. Hranite se najboljom janjadi iz stada, najdebljim telićima iz svojih staja. Skladate pjesme sebi za zabavu i, kao David, pjevate ih uz harfu. Pijete vino iz punih vrčeva, mažete se najfinijim mirisnim uljima. Ali ne tugujete nad propašću Josipovog naroda. Zato ćete prvi otići u zarobljeništvo, prestat će vaše gozbe i ljenčarenje. Gospodar BOG zaklinje se svojim imenom. BOG Svevladar kaže: »Gadi mi se ono čime se Jakovljev narod ponosi, mrzim njegove tvrđave. Predat ću njegov grad neprijatelju, sa svime što je u njemu.« Ako u nekoj kući preživi deset ljudi, oni će ipak umrijeti. Doći će njihov rođak da se pobrine za njihova tijela. Iznijet će ih i pripremiti za pokop. Pitat će svog pratioca, koji pretražuje kuću: »Ima li unutra još koje tijelo?« Njegov će pratilac odgovoriti: »Nema…« No rođak umrlih prekinut će ga i reći: »Šuti! Ne smijemo spominjati BOŽJE ime!« Jer, BOG će dati zapovijed i bit će srušene velike i male kuće. Konji ne mogu trčati po stijenama, niti se može more preorati volovima. Ali vi ipak sve izvrćete naopako. Pretvorili ste pravdu u otrov i zagorčali plodove poštenja. Ponosni ste da je osvojen Lo Debar , hvalite se da ste Karnajim zauzeli svojom snagom. BOG Svevladar kaže: »Dići ću jedan narod protiv vas, Izraelci. Zauzet će vam cijelu zemlju, od Lebo Hamata do potoka Araba.« Ovo je vizija koju mi je pokazao Gospodar BOG: Vidio sam ga kako je stvorio roj skakavaca. Kraljevi su ljudi već bili obavili žetvu ranih usjeva, a kasni usjevi tek su počeli nicati. Izgledalo je da će skakavci pojesti sve što je zeleno, ali tada sam zavapio: »Gospodaru BOŽE, molim te, oprosti! Jakovljev narod neće preživjeti, tako slab i bespomoćan!« Tada je BOG promijenio svoj plan. »To što si vidio, neće se dogoditi«, rekao je BOG. Ovo je vizija koju mi je pokazao Gospodar BOG: Vidio sam Gospodara BOGA kako se kišom vatre sprema spaliti svoj narod. Vatra je već progutala morske dubine pod zemljom i uništavala polja. Tada sam zavapio: »Gospodaru BOŽE, molim te, prestani! Jakovljev narod neće preživjeti, tako slab i bespomoćan!« Tada je BOG promijenio svoj plan. »Ni ovo se neće dogoditi«, rekao je Gospodar BOG. Zatim mi je pokazao ovo: Gospodar je BOG stajao pored zida i držao u ruci metalni visak . BOG me upitao: »Amose, što vidiš?« Odgovorio sam: »Vidim visak.« Tada mi je Gospodar rekao: »Postavljam mjerni visak usred svog naroda Izraela. Više neću zanemarivati njihove grijehe. Bit će srušena Izakova mjesta za štovanje. Izraelska će se svetišta pretvoriti u ruševine. Mačem ću napasti obitelj izraelskoga kralja Jeroboama.« Amasija, vrhovni svećenik u Betelu, poručio je izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos radi urotu protiv tebe usred Izraela. Njegove će riječi uništiti zemlju. Govori da će kralj Jeroboam biti ubijen mačem, a Izraelci zarobljeni i odvedeni iz svoje zemlje.« Amasija se obratio i Amosu. Rekao mu je: »Idi odavde, vidioče! Vrati se u Judu i ondje zarađuj svoj kruh prorokovanjem. Nemoj više prorokovati u Betelu. Ovo je kraljevsko svetište i narodni hram.« Tada je Amos odgovorio Amasiji: »Ja nisam bio službeni prorok niti sam bio odgojen za proroka. Čuvao sam ovce i brinuo se o divljim smokvama. No BOG me odvojio od mog stada. ‘Idi i prenesi moju poruku mom narodu Izraelu’, rekao mi je BOG. A sada poslušaj što poručuje BOG. Ti se rekao: ‘Nemoj prorokovati protiv Izraela. Nemoj govoriti protiv Izakove obitelji.’ Zato ti sada BOG poručuje: ‘Tvoja će se žena u gradu prostituirati, a tvoji će sinovi i kćeri biti mačem pobijeni. Tvoja će se zemlja drugima razdijeliti, a ti ćeš umrijeti u tuđini . Izraelci će sigurno biti zarobljeni i iz svoje zemlje odvedeni.’« Gospodar BOG pokazao mi je ovo: Vidio sam košaru punu zrelih plodova. Pitao me: »Amose, što vidiš?« Rekao sam: »Vidim košaru punu zrelih plodova.« Tada mi je rekao BOG: »Došao je kraj za moj narod Izrael. Više neću zanemarivati njihove grijehe. Toga će dana njihove hramske pjesme postati tužaljke. Posvuda će biti razbacani leševi. Ljudi će govoriti: ‘Tišina!’« kaže Gospodar BOG. Slušajte, vi što gazite jadnike i uništavate siromašne. Vi trgovci, ovako govorite: »Kad će završiti praznik mladog mjeseca, da možemo prodati žito? Kad će već završiti Šabat , da možemo prodati više pšenice? Možemo smanjiti mjeru i povisiti cijenu, možemo varati svoje kupce na vagi. One koji su dužni, otkupit ćemo za robove, a ljude u nevolji, za cijenu običnih sandala. Prodat ćemo i odbačeno žito s poda.« BOG se zakleo svojim imenom »Slava Jakovljeva« : »Nikad neću zaboraviti što su ti ljudi učinili. Zemlja će zbog njih podrhtavati i svi će za mrtvima tugovati. Cijela će se zemlja podizati i spuštati, komešati kao rijeka Nil u Egiptu.« Gospodar BOG govorio je dalje: »Učinit ću da tog dana sunce zađe u podne, zemlja će usred dana potamnjeti. Pretvorit ću vaše blagdane u dane tugovanja. Sve vaše pjesme bit će tužaljke. Odjenut ću vas tkaninom za žalovanje i obrijati vam glave. Tugovat ćete kao za jedinim sinom. Na kraju, bit će to dan ispunjen gorčinom.« Gospodar BOG kaže: »Dolazi dan kad ću poslati glad u zemlju. Ali to neće biti glad za hranom i vodom, već glad za slušanjem BOŽJIH riječi. Ljudi će lutati po cijeloj zemlji, od Mrtvog mora do obala na zapadu, ići će na sjever, krenuti prema istoku. Svuda će tražiti poruku od BOGA, ali je ipak neće pronaći. Lijepe mlade djevojke i mladići padat će u nesvijest, iscrpljeni od žeđi. Zaklinjali su se lažnim bogom Samarije, davali obećanja u ime boga iz Dana . Zaklinjali su se bogom Beer Šebe , ali oni će sad pasti i više neće moći ustati.« Vidio sam Gospodara. Stajao je pored žrtvenika i rekao: »Udarajte po vrhovima stupova, neka se i temelji hrama stresu. Neka se ljudima sruši krov na glavu. One koji prežive, pobit ću mačem. Nitko se neće izvući, nitko neće pobjeći. Ako rupu do Podzemlja prokopaju, moja ruka će ih odande izvući. Ako se gore na nebesa popnu, i otamo ću ih dolje odvući. Ako se na vrh planine Karmel sakriju, naći ću ih ondje i sve pohvatati. Ako se preda mnom na dno mora pritaje, zapovjedit ću morskoj zmiji pa će ih ugristi. Ako ih neprijatelji zarobe i odvedu, zapovjedit ću da ih se ondje pobije. Stalno ću paziti na njih, ali ne za njihovo dobro, već da im nanesem zlo.« Gospodar BOG Svevladar dotiče zemlju i ona se topi. Svi će stanovnici na zemlji za mrtvima tugovati. Zemlja će se podizati i spuštati, kao egipatska rijeka Nil. On gradi svoje odaje na nebesima i nad zemljom rasprostire svod. On saziva sve vode mora, na površinu zemlje ih izlijeva. Njegovo je ime BOG. BOG kaže: »Narode Izraela, za mene ste isti kao Etiopljani . Kako sam Izraelce izveo iz Egipta, tako sam doveo Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira. Pogled Gospodara BOGA uprt je u to kraljevstvo grijeha. Zbrisat ću Izrael s lica zemlje. Ali neću posve uništiti Jakovljevu obitelj«, kaže BOG. »Zapovjedit ću da se narod Izraela rastrese među druge narode. Kao što se pijesak rastrese u situ i odbaci se nekorisno kamenje. Grešnici u mom narodu govore: ‘Ništa loše neće nam se dogoditi.’ Ali svi oni od mača će poginuti.« »Doći će vrijeme kada ću opet podići raspadnuto Davidovo kraljevstvo . Popravit ću ga, iznova izgraditi, obnoviti kakvo je i prije bilo. Tada će moj narod pokoriti ostatak Edoma i sve druge narode koji su mi pripadali.« Tako je rekao BOG, tako će i učiniti. BOG kaže: »Dolazi vrijeme kada će orači na poljima sustizati žeteoce. A oni koji gaze grožđe, sustizat će sijače sjemena. Slatko vino kapat će s planina, teći niz padine brežuljaka. Vratit ću svoj narod Izrael u prijašnje blagostanje. Obnovit će opustošene gradove i svi će se naseliti u njima. Zasadit će vinograde i piti svoje vino, uzgojiti vrtove i jesti svoje plodove. Posadit ću svoj narod u njihovu zemlju. Više ih se nikad neće moći iščupati iz zemlje koju sam im dao«. Tako kaže tvoj BOG. Ovo je Obadijino proroštvo o tome što je Gospodar BOG rekao o Edomu. Čuli smo poruku od BOGA koju je po glasniku poslao narodima: »Spremite se! Povedimo bitku protiv Edoma!« »Učinit ću te slabijim od drugih naroda, smatrat će te ništavnim. Tvoja oholost te zavarava jer živiš u planinskim skloništima i dom ti je na visokim brdima. Zato sam sebi govoriš: ‘Tko me može spustiti na zemlju?’ Iako se udomljuješ visoko kao orao i gnijezdo ti je među zvijezdama, ja ću te odatle spustiti dolje«, kaže BOG. »Kad noću dođu lopovi u pljačku, zar ne uzmu samo što im treba? Kad ljudi beru grožđe, zar ne ostave pokoji grozd? Ali tebe čeka potpuno uništenje! Ezavljev narod bit će opljačkan, njegova skrivena blaga otkrivena. Svi će te saveznici iz tvoje zemlje potjerati. Prevarit će te i savladati. Prijatelji, koji su s tobom jeli, zamku će ti postaviti, a da ti nećeš ni znati.« »Toga dana«, govori BOG, »uništit ću edomske mudrace, tako da nitko s Ezavljeve planine neće ništa razumjeti. Temane, užasnut će se tvoji ratnici i svi s Ezavljeve planine u pokolju će stradati.« »Zbog nasilja nad svojim bratom Jakovom, bit ćeš osramoćen i zauvijek istrijebljen. Držao si se po strani i gledao dok su stranci odnosili Jakovljevo bogatstvo, dok su tuđinci ulazili kroz vrata Jeruzalema i ždrijebom dijelili među sobom dijelove grada. I još si se pridružio njima. Toga dana nisi smio likovati nad nevoljom svojih rođaka. Nisi se trebao radovati propasti judejskog naroda. Nisi se smio hvaliti dok su oni patili. Nisi smio ući kroz vrata moga naroda kad ga je zadesila nesreća niti likovati zbog njegove propasti kad ga je snašla nevolja, ni njegovo blago otimati dok je bio na mukama. Nisi smio čekati na križanjima da bi ubijao njegove bjegunce niti hvatati preživjele u vrijeme njihove nevolje.« »Brzo dolazi dan kad će BOG suditi svim narodima. Kako si ti činio, tako će se činiti tebi, zlodjela će ti se o glavu obiti. Kao što ste se opijali na mojoj Svetoj gori, tako će i drugi narodi piti i gutati. Ali kad završim s njima, više ih neće biti.« »Ali bit će preživjelih na brdu Sion, i to mjesto bit će sveto. Jakovljev narod zauzet će svoj posjed . Jakovljev narod bit će kao vatra i Josipov narod kao plamen, a Ezavljev narod kao strnjika koju će zapaliti i progutati. Od Ezavljevog naroda nitko neće preživjeti«, tako kaže BOG. »Ljudi iz Negeva osvojit će Ezavljevu goru, a ljudi iz Šefele zemlju Filisteju. Zauzet će zemlju Efrajimovu i Samarijinu. Benjaminovo pleme zaposjest će Gilead. Prognana vojska izraelskog naroda zaposjest će Kanaan sve do Sarefata, a jeruzalemski prognanici u Sardisu zaposjest će gradove u Negevu. Izraelski pobjednici popet će se na brdo Sion, da vladaju Ezavljevom planinom. A Bog će biti kralj nad svojim narodom.« BOG je rekao Joni, Amitajevom sinu: »Kreni odmah u veliki grad Ninivu. Upozori ih da znam sve o njihovim zlim djelima.« No Jona je htio pobjeći od BOGA pa se uputio u Taršiš. Prvo je otišao do Jope i u luci našao lađu koja će onamo otploviti. Platio je put, ukrcao se i isplovio prema Taršišu. Želio je pobjeći od BOGA. Tada je BOG poslao olujni vjetar na more. Podigao se takav silan vihor da se brod našao u opasnosti da potone. Svi su se mornari uplašili i zavapili svojim bogovima, a teret bacili u more kako bi olakšali lađu. Jona je, međutim, sišao u potpalublje i čvrsto zaspao. Kapetan mu tada pristupi i reče: »Kako možeš spavati? Ustani i pomoli se svom bogu! Možda će nas bogovi čuti pa nećemo nastradati.« Tada su mornari predložili: »Bacimo ždrijeb i otkrijmo zbog koga nas je snašla ova nevolja.« Bacili su ždrijeb koji je ukazao na Jonu. Pitali su ga: »Reci nam zbog koga nas je snašla ova nevolja? Čime se baviš? Odakle si? Iz koje si zemlje i naroda?« On im odgovori: »Hebrej sam i štujem BOGA. On je Bog neba i stvoritelj mora i kopna.« Kad su doznali da bježi od BOGA, jako su se uplašili i upitali ga: »Zašto si to učinio?« Kako je more bilo sve nemirnije, upitali su ga: »Što ćemo s tobom da se more smiri?« »Bacite me u more«, odgovori, »i ono će se smiriti jer vas je zbog mene snašla ova oluja.« Pokušali su odveslati do kopna, ali nisu uspjeli jer je oluja postajala sve jača. Tada su zavapili: »O, BOŽE, molimo te, ne daj da stradamo zbog ovog čovjeka! Ne krivi nas za njegovu smrt! Jer, ti si BOG i činiš što želiš.« Podigli su Jonu, bacili ga u more i ono se umirilo. Zbog toga su se jako uplašili BOGA. Prinijeli su mu žrtvu i zavjetovali mu se. Tada BOG zapovjedi ogromnoj ribi da proguta Jonu. Tako je on tri dana i tri noći proveo u njenoj utrobi. Jona se iz utrobe ogromne ribe pomolio svom BOGU ovim riječima: »U svojoj nevolji BOGU sam zavapio i on mi je odgovorio. Iz ralja smrti BOGA sam upomoć zazvao i on se odazvao. U dubine si me bacio, u bezdane mora, gdje me voda preplavila i na dno odvukla. Pomislio sam: ‘Ostavio si me. Hoću li ikada vidjeti tvoj sveti Hram?’ Voda mi je došla do grla, ponor me progutao, morska trava oko glave mi se zaplela. Do temelja planina sam potonuo, podzemni zatvor zauvijek me zatočio. Ali ti si me, BOŽE, iz jame smrti podigao. Kad mi se život već gasio, tebe sam se, BOŽE, sjetio. Moj je vapaj do tebe dopro u tvom svetome Hramu. Oni koji štuju ništavne idole, od tvoje dobrote odlaze. Ali ja ću ti prinijeti žrtve, s pjesmama zahvale. Što sam se zavjetovao, to ću izvršiti. Samo od BOGA spasenje dolazi!« BOG je rekao ogromnoj ribi: »Ispljuni Jonu na kopno.« BOG je ponovo rekao Joni: »Idi u veliki grad Ninivu i objavi im poruku koju sam ti dao.« Jona je poslušao BOGA i otišao u Ninivu. Grad je bio toliko velik da je trebalo tri dana hoda da ga se obiđe. Prvog dana, prolazeći kroz grad, Jona je vikao: »Još četrdeset dana i Niniva će biti uništena.« Ninivljani su povjerovali Bogu. Proglasili su post i svi se, od najvećega do najmanjega, obukli u pokajničke tkanine . Kad je kralj Ninive sve to čuo, ustao je s prijestolja, skinuo kraljevsko ruho, obukao pokajničku tkaninu i sjeo u prašinu . Zatim je svim Ninivljanima objavio proglas: »Zapovijed kralja i njegovih dostojanstvenika: Ni ljudi ni životinje, bilo krupna ili sitna stoka, ne smiju ni jesti ni piti. Neka se svi ljudi i životinje pokriju pokajničkom tkaninom. Neka se svatko pokaje prizivajući Boga i prekine činiti zlo i nasilje. Jer, tko zna? Možda se Bog predomisli pa se smiluje i ne iskali na nama svoj veliki bijes. Tako nećemo stradati.« Kad je Bog vidio kako su postupili i da su prestali činiti zlo, promijenio je odluku. Nije ih kaznio kao što im je bio zaprijetio. Joni to nije bilo drago pa se jako naljutio. Pomolio se BOGU: »O, BOŽE, dok sam još bio u svojoj zemlji, znao sam da će baš tako biti! Zato sam i pobjegao u Taršiš. Znao sam da si milosrdan i suosjećajan Bog, strpljiv i pun ljubavi. Čak i kad odlučiš nekoga kazniti, spreman si od toga odustati. Zato mi sad, BOŽE, oduzmi život — radije bih umro nego živio.« BOG ga je upitao: »Imaš li se pravo ljutiti?« Jona je otišao istočno od grada, napravio ondje zaklon i sjeo u hlad. Čekao je da vidi što će biti s gradom. Tada BOG učini da pokraj Jone izraste velika biljka , da bi mu glava bila u hladu i da bi mu bilo udobnije. Jona joj se veoma razveselio. Sutradan ujutro Bog je poslao crva da podgrize biljku pa se ona osušila. Kako se sunce dizalo, Bog je poslao vrući istočni vjetar. Sunce je Joni pržilo glavu pa je malaksao i poželio umrijeti. Izjavio je: »Radije bih umro nego živio!« Bog zatim upita Jonu: »Imaš li se pravo ljutiti zbog biljke?« »Imam«, odgovori Jona. »Mogao bih umrijeti od ljutnje.« BOG reče: »Toliko ti je stalo do te biljke, koju nisi njegovao niti se trudio oko nje, koja je niknula i uvenula preko noći. Pa kako da meni ne bude stalo do velikoga grada Ninive. Ondje ima više od stotinu i dvadeset tisuća ljudi koji ne razlikuju dobro od zla , kao i mnoštvo njihove stoke!« U vrijeme kad su Jotam, Ahaz i Ezekija bili kraljevi Jude, BOG je govorio Miheju, proroku iz grada Morešeta. Ovo su viđenja koja je imao o Samariji i Jeruzalemu. Čujte, svi narodi! Slušaj, zemljo, i sve na njoj! Gospodar BOG svjedočit će protiv vas, govorit će iz svog svetoga Hrama! Evo, BOG dolazi iz svog prebivališta, silazi i gazi po zemaljskim visovima . Planine se tope pod njim kao vosak pred vatrom, a doline se razdvajaju i slijevaju kao voda niz strminu. Sve je to zbog zločina naroda Jakovljevog; zbog grijeha naroda Izraelovog . Tko je kriv za Jakovljev zločin? Nije li to Samarija? Gdje u Judi štuju idole? Nije li to u Jeruzalemu? Bog kaže: »Zato ću od Samarije načiniti gomilu krša, zemljište za sadnju vinograda. U dolinu ću joj pobacati kamenje, ostavit ću samo gole temelje. Svi njeni idoli bit će porazbijani, svi hramski darovi vatrom spaljeni. Uništit ću sve njezine kipove, koje je skupila kao plaću za svoju prostituciju . Bit će rastaljeni u kovanice kojima će se plaćati prostitutke.« Zbog toga ću plakati i kukati, hodati naokolo gol i bos, zavijati kao šakal i jadikovati kao noj. Samarijine su rane neizlječive, sve do Jude su se proširile, doprle do vrata mog naroda, do samog Jeruzalema. Ne recite o tome u Gatu , ne puštajte suzu, već se valjajte u prašini u Bet Leafri . Prođite stanovnici Šafira , posramljeni i goli. Stanovnici Saanana neće izaći, Bet Esel je u žalosti, neće vam pomoći. Stanovnici Marota željno čekaju olakšanje jer od BOGA je došla nesreća sve do vrata Jeruzalema. Upregnite konje u kola, stanovnici Lakiša Vi ste prvi na grijeh naveli Jeruzalem i počinili iste prijestupe kao Izrael. Zato dajte oproštajne darove gradu Morešetu kraj Gata. Stanovnici Akziba razočarat će kraljeve Izraela. Slušajte, vi koji živite u Mareši , dovest ću nekoga tko će vam uzeti grad. Velikani Izraela će pobjeći i u spilju Adulam se sakriti. Obrijte glavu u znak žalosti za svojom voljenom djecom; budite ćelavi poput lešinara jer će vam djeca biti prognana. Teško vama koji smišljate loša djela, snujete zlo čak i na svojim krevetima! Čim svane jutro, izvršavate svoje planove, jer imate moć činiti što želite. Poželite tuđa polja pa ih otmete, poželite tuđe kuće pa ih uzmete. Nasilje vršite nad čovjekom, otimate mu zemlju i dom. Zato BOG kaže: »Sad ja smišljam protiv ovog klana nesreću od koje vam nema spasa. Nećete više hodati ponosno jer doći će vrijeme nesretno. Tada će vam se ljudi rugati, tužaljku će vam pjevati: ‘Potpuno smo uništeni! Bog nam je ukinuo nasljedstvo, zemlju nam je oduzeo. Naša je polja osvajačima podijelio.’« Zemlja se više neće moći mjeriti niti dijeliti BOŽJEM narodu. Neki proroci kažu: »Nemoj nam propovijedati! Ne propovijedaj takve stvari. Ništa sramotno neće nas snaći.« Jakovljev narod kaže: Zar je BOŽJI Duh postao nestrpljiv? Zar su to njegova djela? Zar njegove riječi ne obećavaju blagoslove onima koji ispravno žive? Ali moj narod se podigao kao neprijatelj. Skidate ogrtače s onih koji mirno prolaze. Žene iz moga naroda tjerate iz toplih domova. Moj blagoslov zauvijek uzimate od njihove male djece. Ustanite, odlazite! Ovdje više neće biti vaše počivalište. Zbog vas je ovo mjesto nečisto i bit će potpuno uništeno. Ovaj narod prihvatio bi lažnog proroka, varalicu koji im proriče obilje vina i piva. Bog kaže: Sve ću vas okupiti, Jakovljev narode. Sabrat ću preostale Izraelce. Skupit ću ih kao ovce u toru, kao stado na pašnjaku — sve će vrvjeti od ljudi. Onaj koji probija zidove, ići će pred njima, zato će se oni probiti i izaći kroz gradska vrata. Pred njima će ići njihov Kralj, na čelu naroda bit će BOG. Tada sam rekao: »Slušajte, vođe naroda Jakovljevog, glavari naroda Izraelovog. Trebali ste znati što je ispravno. A vi mrzite dobro i volite zlo. Mom narodu derete kožu i trgate mu meso s kostiju. Jedete meso mojih ljudi, gulite im kožu i drobite kosti. Siječete ih kao meso, koje se stavlja u kotao.« Zato, kad zavape Bogu, on im neće odgovoriti. Sakrit će svoje lice od njih zbog zlih djela koja su učinili. BOG govori o prorocima koji moj narod vode krivim putem. Oni obećavaju mir onima koji ih hrane, a onima koji ih ne hrane, objavljuju rat. »Zato noću nećete imati viđenja. Obavit će vas tama i nećete moći proricati. Zaći će sunce tim prorocima i dan će im se smračiti. Osramotit će se vidioci i obrukati gataoci. Svi će šuteći pokriti usta jer im Bog neće odgovoriti.« A mene je BOŽJI Duh ispunio silom, pravdom i moći, da Jakovu kažem za njegove zločine i Izraelu za njegove grijehe. Poslušajte, vođe naroda Jakovljevog, glavari naroda Izraelovog. Vi mrzite ono što je pravedno i iskrivljujete sve što je ispravno. Sion gradite prolivenom krvlju i Jeruzalem nepravednošću. Njihovi vođe primaju mito da bi donosili presude. Svećenici za plaću poučavaju, a proroci za novac prorokuju. I još se na BOGA oslanjaju i govore: »BOG je sigurno s nama. Ništa loše neće nam se dogoditi.« Zato će zbog vas, vođe, Sion biti preoran kao polje. Jeruzalem će postati gomila krša, a brdo na kojem stoji Hram, obrast će visoka šikara. U budućnosti, planina BOŽJEGA Hrama bit će postavljena kao najviša, iznad svih brda uzvišena. K njoj će se slijevati rijeke ljudi. Mnogi će narodi doći i reći: »Hajde, popnimo se na BOŽJU planinu, do Hrama Jakovljevog Boga. On će nas naučiti kako da živimo, da njegovim stazama hodamo.« Sa Siona će se proširiti BOŽJA nauka, njegova riječ doći će iz Jeruzalema. On će suditi među mnogim narodima. Završit će sporove dalekih, moćnih nacija. Oni će mačeve prekovati u plugove i od koplja napraviti srpove. Narodi više neće ratove započinjati, niti će se više za borbe pripremati. Svatko će živjeti u miru i blagostanju , među svojim vinogradima i smokvama. I nitko ih neće ugrožavati jer je tako rekao BOG Svevladar. Svi narodi slijede svoje bogove, a mi ćemo slijediti našeg BOGA, uvijek i zauvijek. »U to vrijeme«, kaže BOG, »okupit ću hrome i prognane, i one kojima sam donio nesreću. Od hromih ću sabrati preostali narod, od protjeranih učiniti moćnu naciju. Od toga dana pa zauvijek, BOG će biti njihov kralj i vladati na brdu Sion. A ti, kulo za promatranje stada, utvrdo sionska, tebi će biti vraćena prijašnja vlast, kraljevstvo će opet biti u Jeruzalemu.« A zašto sad zapomažeš na sav glas? Nema li tvoga kralja? Nema li tvojih savjetnika, pa patiš kao rodilja u bolovima? Stanovnici Jeruzalema , previjajte se od boli i vrištite kao žena u trudovima! Jer, sada morate napustiti grad i živjeti na otvorenim poljima. Odvest će vas u Babilon, ali otamo ćete biti izbavljeni. BOG će vas spasiti iz ruku vaših neprijatelja. A sad su se mnogi narodi protiv tebe okupili. Govore: »Na silu ćemo ga oskvrnuti. Oči ćemo padom Siona naslađivati.« Ali oni ne znaju BOŽJE misli, niti razumiju njegove planove. On je skupio narode kao snopove da ih na gumnu mlate. »Ustanite i mlatite ih, ljudi Jeruzalema. Učinit ću vas jakima poput bika, koji ima željezne rogove i brončana kopita, pa ćete zgaziti mnoge narode. Njihov plijen posvetit ćete BOGU, njihovo bogatstvo dat ćete Gospodaru cijele zemlje.« Okupi svoje snage, ratnički grade , jer nalazimo se pod opsadom. Neprijatelj će vladara Izraelovog po obrazu udariti štapom. A ti, Betleheme Efrato, jedan si od najmanjih Judinih gradova, ali upravo iz tebe doći će onaj koji će za mene vladati Izraelom. Njegova je loza od davnina, potječe iz drevnih vremena. Zato će BOG ostaviti svoj narod neprijateljima dok ne rodi sina ona koja je u trudovima. Tada će se i ostala njegova braća vratiti narodu Izraela. On će vladati i napasati svoje stado u BOŽJOJ snazi, u veličanstvu BOŽJEG imena. A ono će živjeti spokojno jer će mu ljudi po cijelom svijetu iskazivati veliku čast. On će biti njihov mir . Kad Asirci provale u našu zemlju i pogaze nam tvrđave, dići ćemo na njih sedmoricu pastira, zapravo, osmoricu vladara. Oni će bodežima zavladati Asirijom, zemljom Nimrodovom. Oni će nas izbaviti od Asiraca kad nam provale u zemlju i pregaze naše granice. A preostali od Jakovljevog naroda među mnogim drugim narodima, bit će kao rosa od BOGA, kao pljusak kiše na travi. Oni ne čekaju na ljude i ne obaziru se na smrtnike. Preostali od Jakovljevog naroda, rasuti među mnogim narodima, bit će kao lav među šumskim zvijerima, kao mladi lav među stadima ovaca. Kad prođe kroz njih, gazi i trga, i nitko od njega ne spašava. Dići ćeš ruku na svoje neprijatelje, uništit ćeš sve svoje protivnike. »U to vrijeme«, kaže BOG, »uništit ću ti konje i razbiti kola. Razorit ću ti gradove širom zemlje i porušiti sve tvoje utvrde. Iskorijenit ću tvoje vračanje, više nećeš imati gatare. Uništit ću tvoje kipove i stupove posvećene lažnim bogovima. Nećeš više štovati svojih ruku djela. Iskorijenit ću likove božice Ašere i razoriti sve tvoje gradove. Osvetit ću se u gnjevu i srdžbi narodima koji me nisu slušali.« Poslušajte što govori BOG! BOŽE, iznesi svoj slučaj planinama, ustani i reci pred brdima. Planine, čujte BOŽJE optužbe, poslušajte, vječni temelji zemlje. Jer, BOG se sudi sa svojim narodom, podiže tužbu protiv Izraela. Bog kaže: »Narode moj, što sam ti učinio? Čime sam te opteretio? Odgovori mi! Ja sam te izveo iz Egipta, oslobodio te iz ropstva. Poslao sam ti vođe: Mojsija, Arona i Mirjam. Sjeti se, narode moj, što je naumio Balak, kralj Moaba, i što mu je odgovorio Bileam, Beorov sin. Sjeti se svog puta od Šitima do Gilgala, da spoznaš BOŽJA pravedna djela.« Netko će pitati: »S čime da dođem pred BOGA i poklonim se Bogu uzvišenome? Sa žrtvama paljenicama, s telićima od godinu dana? Hoću li mu ugoditi s tisućama ovnova, i desecima tisuća potoka ulja? Trebam li mu za svoj prijestup prinijeti svoje prvo dijete? Trebam li mu za svoj grijeh žrtvovati plod svoga tijela?« Već ti je pokazao, čovječe, što je dobro. Ovo BOG traži od tebe: čini pravdu, voli vjernost i hodaj sa svojim Bogom ponizno. BOŽJI glas dovikuje gradu. Mudro je imati poštovanja prema Božjem imenu . »Poslušajte, građani i cijela gradska skupštino! U kućama zlih su nepošteno stečena blaga i lažne mjere koje mi se gade. Zar da oprostim korištenje netočnih vaga i lažnih utega? Bogataši ovoga grada su nasilnici, njegovi stanovnici su lažljivci, u ustima im prijevarni jezici. Zato sam te počeo kažnjavati i pustošiti zbog tvojih grijeha. Jest ćeš, ali se nećeš najesti — ostat ćeš praznog želuca. Stavljat ćeš na stranu, ali ništa nećeš sačuvati jer, i to što sačuvaš, dat ću da uništi mač. Sijat ćeš usjeve, ali nećeš žeti. Gnječit ćeš masline, ali nećeš se uljem mazati. Gnječit ćeš grožđe, ali nećeš vino piti. To je zato što se držiš Omrijevih propisa i svega što je činila obitelj Ahabova te živiš po njihovim savjetima. Stoga ću tebe i tvoje stanovnike učiniti predmetom zgražanja i rugla. Nosit ćeš sramotu moga naroda.« Teško meni! Ja sam kao onaj koji traži ostatke nakon ljetne berbe plodova i grožđa. Ali nigdje grozda da ga pojedem, ni rane smokve za kojom žudim. Vjerni su nestali iz zemlje, nema više nikog čestitog. Svi vrebaju da krv proliju, jedni drugima zamke postavljaju. Ruke su im za zlo uvježbane. Službenici traže darove, suci primaju mito, velikaši nameću svoje želje — svi oni zajedno spletkare. Najbolji među njima je kao trn, najpošteniji kao bodljikavi grm. Došao je dan koji su vidjeli tvoji proroci . Dan kada ste došli izvršiti kaznu. Sada će ljudi biti zbunjeni. Ne vjeruj bližnjemu, ne uzdaj se u prijatelja. Pazi što pričaš pred ženom koja ti leži u naručju. Jer, sin prezire oca, kći se okreće protiv majke i snaha protiv svekrve. Čovjeku su neprijatelji njegovi vlastiti ukućani. Jeruzalem kaže: »Nadam se BOŽJEM dolasku. Čekam Boga da me spasi. Moj Bog će me čuti. Ne likuj nada mnom, neprijatelju. Iako sam pao, ustat ću. Iako sjedim u tami, BOG će mi biti svjetlo. Sagriješio sam protiv BOGA pa trpim njegovu srdžbu dok se ne zauzme za mene i donese mi pravdu. Izvest će me na svjetlost i gledat ću njegovu pravednost. Vidjet će to moja neprijateljica i bit će posramljena. To je ona koja je govorila: Gdje je taj tvoj BOG? Vlastitim ću očima gledati kako je gaze kao blato na ulicama.« Jeruzaleme, doći će vrijeme obnove tvojih zidina, vrijeme kad će ti se proširiti granice. U to vrijeme vratit će se tvoj narod s područja od Asirije do Egipta, od Egipta do rijeke Eufrat, od dalekih mora i planina. A ostatak zemlje će opustjeti zbog zlodjela svojih stanovnika. Božji narod moli: »Vodi svoj narod svojom pastirskom palicom, napasaj stado koje ti pripada, jer živi osamljeno u šikari, okruženoj plodnim poljima. Neka pase u Bašanu i Gileadu kao u davnim danima. Pokaži nam čudesa kao kad si izašao iz Egipta. Narodi će to vidjeti i posramiti se svoje moći. U čudu će pokriti usta i začepiti svoje uši. Lizat će prašinu kao zmije, kao stvorovi što gmižu po zemlji. Drhteći će izaći iz svojih utvrda, doći će k našem BOGU užasnuti, imat će strahopoštovanja prema tebi. Tko je Bog kao ti, koji oprašta grijeh? Ti prelaziš preko prijestupa svoga preostalog naroda. Ne ustrajavaš zauvijek u gnjevu, već voliš pokazati vjernu ljubav. Ponovo ćeš nam se smilovati, zgazit ćeš naša zla djela. Naše ćeš grijehe baciti u dubine mora. Pokazat ćeš svoju odanost Jakovu, ljubav i vjernost Abrahamu, kao što si se zakleo našim precima u davnim danima.« Ovo je poruka protiv Ninive , zapis o viđenju koje je imao Nahum iz sela Elkoš. BOG je ljubomoran , on je osvetnik. Osvećuje se, gospodar je srdžbe. BOG kažnjava svoje protivnike i ostaje ljut na njih. BOG se ne razljuti olako, ali je vrlo moćan. Zato BOG neće dopustiti da krivac prođe nekažnjeno. On se kreće u vihoru i oluji, a oblaci su kao prašina što mu se podiže oko stopala. Bojnim pokličem prijeti moru pa ga isušuje. On čini da presuše sve rijeke. Osušilo se zelenilo Bašana i Karmela, uvenuli su cvjetovi Libanona. Pred njim se tresu gore i tope brda. Pred njim drhti zemlja; čitav svijet i svi koji u njemu žive. Tko može preživjeti njegovu ljutnju? Tko može podnijeti njegov gnjev? Njegova srdžba izlijeva se kao lava, pred njim pucaju stijene. BOG je dobar. Utočište je u vrijeme nevolje. Štiti one koji se k njemu sklanjaju. Poplavom će dokrajčiti svoje neprijatelje , u tamu će protjerati protivnike. Što to smišljate protiv BOGA? Stat će on na kraj vašim spletkama. Nitko mu se ne može dvaput usprotiviti. Zapleteni kao trnje i pijani od svog vina, izgorjet ćete kao suha trava. Iz tebe je, Ninivo, potekao onaj koji smišlja zlo protiv BOGA, zlonamjerni savjetnik. Ovako kaže BOG: »Iako su Asirci snažni i mnogobrojni, bit će pokošeni i više ih neće biti. Iako sam te ponizio, moj narode, više te neću ponižavati. Potrgat ću zategnuto remenje da padne njihov jaram s tebe.« Kralju Asirije, BOG je zapovjedio za tebe: »Nećeš imati potomaka da nose tvoje ime. Uništit ću drvene kipove i metalne idole u hramu tvojih bogova. Grob ću ti pripremiti jer si vrijedan prijezira.« Gle, preko planina dolazi glasnik koji donosi radosnu vijest, koji objavljuje da je došao mir! Judo, slavi svoje svetkovine i ispunjavaj svoje zavjete! Zlikovci te više neće napadati, potpuno su uništeni. Rušitelj ide na tebe, Ninivo. Čuvaj svoje utvrde, motri na put, spremi se, skupi sve snage. Da, BOG će obnoviti slavu Jakovljevu kao i slavu Izraelovu, iako su ga neprijatelji opustošili i vinovu lozu mu uništili. Njegovi ratnici nose jarko crvene štitove i obučeni su u crvene odore. Metalni okovi kola sjaje se kao plamen, poredana su za bitku, konji se propinju. Kola divlje srljaju ulicama, amo-tamo jure trgovima. Nalikuju gorućim bakljama, sijevaju poput munja. Pozivaju se najbolji ratnici, sapliću se dok naprijed hitaju. Jure prema bedemima, zaklon postavljaju nad udarnom skupinom. Otvaraju se vrata pokraj rijeke, u palači je panika. Niniva je bila princeza, ali sada je zatočena, s njom odvode i njezine sluškinje, a one jecaju kao golubice i u prsa se udaraju od tuge. Niniva je kao jezero čija voda brzo istječe. »Stanite! Ne bježite!« čuju se povici, ali nitko se ne okreće. Napadači viču: »Opljačkajte srebro! Opljačkajte zlato! Nema kraja njihovom blagu.« Opustošena je, opljačkana, uništena! Srca su klonula, koljena klecaju, tijela drhte, lica su problijedjela. Gdje je sada Niniva? Bila je kao lavlja jazbina u kojoj su hranili mladunce? Ondje su lav i lavica s lavićima odlazili i nikoga se nisu bojali. Lav je rastrgao dovoljno plijena da nahrani svoje laviće. Davio je svoje žrtve da nahrani svoju lavicu. »Ja sam protiv tebe, Ninivo«, kaže BOG Svevladar. »Spalit ću tvoja bojna kola, mačem pobiti tvoje ratnike . Nećeš više grabiti plijen na zemlji, neće se više čuti tvoji glasnici.« Slušaj, grade krvoločni, pun si laži i otimačine, uvijek spreman za pljačkanje i nasilje. Bičevi fijuču, kotači kloparaju, konji jure, kola poskakuju! Vozači kola jurišaju, mačevi sijevaju, koplja blistaju! Mnoštvo žrtava, hrpe trupala, bezbroj leševa; ljudi se spotiču o mrtve! Sve to zbog Ninive, pohotne bludnice, zamamne zavodnice i vračare. Narode je porobila svojim bludničenjem i zemlje svojim vračanjem. »Ja sam protiv tebe«, govori BOG Svevladar. »Podići ću tvoje haljine preko tvog lica, da narodi gledaju tvoju golotinju i kraljevstva tvoju sramotu. Prljavštinu ću na tebe baciti, sramotno s tobom postupiti i ruglu te izložiti. Tko god te bude vidio, bježat će od tebe, govoreći: ‘Niniva je razvaljena! Tko će za njom plakati? Gdje ću ti naći tješitelje?’« Zar si bolja nego Teba , koja leži na Nilu, okružena vodama? Rijeka joj je bila obrana, a vode bedemi. Etiopija i Egipat su je jačali, Sudan i Libija joj pomagali. Ali i ona je bila zarobljena i u progonstvo odvedena. Djecu su joj ubijali po ulicama, vršili ždrijeb za njene uglednike, a sve velikaše stavili u okove. I ti ćeš, Ninivo, pasti kao pijana, skrivati se pred neprijateljem i tražiti utočište. Sve su ti utvrde kao stabla smokve s prvim zrelim plodovima: ljudi tresu stabla i smokve im padaju u usta. Pogledaj svoje vojnike — svi su kao žene! Vrata tvoje zemlje širom su otvorena tvojim neprijateljima: vatra je uništila zasune na vratima. Opskrbi se vodom, jer stiže te opsada. Ojačaj svoje utvrde. Miješaj blato, gazi glinu, pripremi kalupe za ciglu. Svejedno će te vatra progutati, a mač posjeći. Proždrijet će te kao skakavci usjeve. Ninivo, namnoži se poput kukaca, naroji se poput skakavaca. Umnožila si svoje trgovce više od zvijezda na nebu. Ali oni su kao mladi skakavci koji sazrijevaju: šire svoja krila i odlijeću. I tvoji uglednici i službenici također su kao skakavci: po hladnoći su u kamenim zidovima, a čim sunce ogrije, odlete i nitko ne zna kamo su otišli. Kralju Asirije, zaspali su zauvijek tvoji pastiri, tvoji plemići legli su na vječni počinak. Narod ti se raštrkao po brdima, nema nikoga da ih okuplja. Teška je tvoja povreda, neizlječiva je tvoja ozljeda. Tko god čuje ovu vijest o tebi, zapljeskat će rukama. Jer, ima li koga da je izbjegao tvojoj beskrajnoj okrutnosti? Ovo je poruka koju je primio prorok Habakuk. Dokle ću zapomagati, BOŽE, a ti nećeš čuti? Dokle ću vikati: »Nasilje!«, a ti nećeš spasiti? Zašto puštaš da gledam nepravdu? Zašto samo promatraš zlostavljanje? Uništavanje i nasilje su preda mnom, nastaju sukobi i svađe. Zato je zakon popustio i pravda nikad ne pobjeđuje. Zli nadvladavaju pravedne i zato se pravda iskrivljuje. »Pogledajte druge narode, pa ćete se zapanjiti i začuditi. U vaše vrijeme učinit ću djelo u koje ne biste povjerovali da vam ga netko ispriča. Evo, dižem Babilonce , okrutan i pohlepan narod. Zemljom idu uzduž i poprijeko, tuđa boravišta zaposjedaju. Oni su narod strašan i užasan, sami su sebi zakon i vlast. Konji su im brži od leoparda, opakiji od vukova u sumrak dok jurišaju u napad. Konjanici im dolaze izdaleka, doletjet će kao gladna orlušina što se na plijen obrušava. Svi oni dolaze da bi činili nasilje. Njihove vojske nasrću kao pustinjski vjetar i skupljaju zatočenike kao pijesak. S kraljevima se izruguju i vladare ismijavaju. S tvrđavama se poigravaju; dižu nasipe pa ih osvajaju. Potom prolaze kao vjetar, odlaze dalje u napad. Vlastita snaga njihov je bog.« Zar ti nisi otpočetka, BOŽE moj, Sveče moj? Ti ne umireš. BOŽE, zar si ih ti postavio da provedu pravdu? Zar si ih ti, Stijeno, odredio da izvrše kaznu? Tvoje su oči prečiste da bi gledale zlo jer ne podnosiš zlostavljanje. Zašto onda trpiš podlace? Zašto šutiš kad opaki proždire pravednijega od sebe? Učinio si da ljudi budu kao ribe u moru, kao morska stvorenja bez vladara. Babilonski ih kralj sve lovi udicom i mrežom. Izvlači ih i skuplja pa se veseli i raduje. Od svoje mreže živi u raskoši i časti se najboljim jelima. Zato štuje svoju mrežu, prinosi joj paljene žrtve. Zar će i dalje loviti vlastitom mrežom i uništavati narode bez milosti? Stat ću na svoje stražarsko mjesto i postaviti se na bedeme. Pazit ću da vidim što će mi Bog reći i kako će na moju žalbu odgovoriti. BOG mi je odgovorio: »Zapiši ovo viđenje. Jasno ga napiši na pločama da se može brzo pročitati. Ovo je viđenje određeno za buduće vrijeme. Ono govori o kraju i ostvarit će se. Ako se čini da kasni, ti samo čekaj, sigurno će se ostvariti, neće zakasniti. Oholi propadaju jer nisu pravedni, a pravednici će živjeti po vjeri. Bogatstvo je varljivo i bahat čovjek neće uspjeti. Proždrljiv je kao grob i nezasitan kao smrt, grabi si sve narode i skuplja ih kao svoje. Ali svi će ga oni grditi i šale zbijati: ‘Teško tebi koji skupljaš ono što nije tvoje! Obogatio si se onim što si zaplijenio! Dokle će to ići?’ Zar tvoji vjerovnici neće iznenada ustati? Zar se neće probuditi pa te protresti? Tada će oni tebe oplijeniti. Zato što si opljačkao mnoge narode, preostali narodi opljačkat će tebe. Prolijevao si ljudsku krv, činio nasilje nad zemljama i naseljima, i svim njihovim stanovnicima. Teško tebi, koji si se nezakonito obogatio, da bi na visokom svoje gnijezdo postavio ne bi li opasnost izbjegao! Osramotio si svoj dom, smišljajući propast mnogima, i to će te koštati života. Kamen iz zida protiv tebe će vikati, a krovna greda krivnju će ti potvrditi. Teško tebi koji gradove podižeš ubojstvima i zločinima osnivaš naselja. Zar nije BOG Svevladar odredio da ljudski trud izgori u vatri i da se uzalud muče narodi? Ali zemlja će se ispuniti spoznajom BOŽJE slave kao što voda ispunjava more. Teško tebi koji izlijevaš svoj bijes na narode! Ti si kao čovjek koji susjedima sipa piće, da bi ih napio i gledao njihovu golotinju. Sramotom si se ispunio, a ne slavom. Sada ćeš piti i svoju golotinju pokazati! Stiže ti čaša iz BOŽJE desne ruke, da tvoju slavu sramota prekrije. Činio si nasilje u Libanonu i sada će ono stići tebe. Uništio si njihove životinje, sada će životinje strašiti tebe. Prolijevao si ljudsku krv, činio nasilje nad zemljom i naseljima i svim njihovim stanovnicima. Kakva je korist od idola kojeg je isklesao čovjek? Kakva je korist od idola kad je to samo metalni kip koji zavarava čovjeka? Tvorac se pouzdaje u svoju tvorevinu iako je napravio samo nijemog idola. Teško tebi koji drvetu kažeš: ‘Probudi se!’ i nijemom kamenu: ‘Ustani!’ Zar ti idol može dati savjet? Zlatom i srebrom je obložen, ali života u njemu nema. A BOG je u svom svetome Hramu; neka sva zemlja zašuti iz poštovanja pred njim.« Molitva proroka Habakuka. »Čuo sam što si učinio, BOŽE, i divim se tvojim djelima. Ponovi ih u naše vrijeme! Pokaži ih u naše vrijeme! Ako se i ljutiš, sjeti se svoje milosti. Bog stiže iz Temana, Svetac dolazi s planine Paran. Selah Njegovo veličanstvo prekriva nebesa, zemlja je puna njegove slave. On blista kao kad sijeva, munje mu sijevaju iz ruke, a onda skriva svoju moć. Pred njim ide pomor, groznica ga u stopu prati. Zauzeo je svoj položaj i zatresao zemlju, od njegovog pogleda zadrhtali su narodi. Drevne gore su se raspale, dugovječna brda potonula, tamo gdje je hodao u davna vremena. Vidio sam nevolju u šatorima Kušana i tresla su se krila midjanskih šatora. BOŽE, jesi li se rasrdio na rijeke, razljutio na potoke i razbjesnio na more? Tjeraš li zato u pobjedu svoje konje i kola? Izvukao si i napeo svoj lûk, dao si zadatak svojim strijelama. Selah Rascijepio si zemlju rijekama. Planine su te ugledale i zadrhtale. Oblaci su izlili vodu. Duboka mora su zahučala i visoko valove podigla. Sunce i mjesec bili su zastrti, vidjeli su se samo bljeskovi tvojih strijela i tvojega koplja. Bijesno si koračao zemljom i gnjevno gazio narode. Došao si spasiti svoj narod i svog odabranoga kralja . Smrvio si glavu zlog naroda i ogolio ga od vrata nadolje. Selah Strijelama si mu probio glavu kad su nas ratnici napali poput vihora. Likovali su misleći da će nas proždrijeti kao jadnike koji su bez zaštite. Svojim si konjima izgazio more i uskomešao silne vode. Kad sam to čuo, nutrina mi je ustreptala i usne mi zadrhtale od tog zvuka. Osjetio sam slabost u kostima, a noge su mi pokleknule. Strpljivo čekam da dođe dan propasti za narod koji nas je napao. Iako smokvino stablo ne pupa i na lozi nema grožđa, iako je podbacio rod masline i polja ne daju usjeve, iako nema ovaca u torovima ni goveda u štalama, ipak ću se radovati zbog BOGA, veseliti se njemu, svom Spasitelju. Gospodar BOG je moja snaga, dao mi je noge spretne kao srnine, da mogu hodati po visinama.« Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. BOG je govorio Sefaniji u vrijeme kada je u Judi vladao kralj Jošija, Amonov sin. Sefanija je bio Kušijev sin, Kuši Gedalijev sin, Gedalija Amarijin sin, a Amarija Ezekijin sin. »Izbrisat ću sve s površine zemlje«, govori BOG. »Izbrisat ću i ljude i životinje. Izbrisat ću ptice na nebu i ribe u moru. Uklonit ću idole i zlikovce. Uklonit ću ljude s površine zemlje«, govori BOG. »Dići ću svoju ruku na zemlju Judu i na sve stanovnike grada Jeruzalema. Uklonit ću odatle svaki trag štovanja Baala i sjećanje na svećenike i pomoćnike koji mu služe. To su oni koji po krovovima štuju razna nebeska tijela. Oni štuju i mole BOGA, ali također se zaklinju imenom idola Milkoma . To su oni koji su se okrenuli od BOGA pa ne traže ni njega ni njegovo vodstvo.« Ušutite pred Gospodarem BOGOM, jer blizu je BOŽJI sudnji dan. BOG je pripremio žrtvu i posvetio svoje uzvanike. »Na dan žrtvovanja«, kaže BOG, »kaznit ću kraljeve sinove i službenike, i sve koji nose stranu odjeću. Tog dana kaznit ću sve koji preskaču prag idolskog hrama, koji kuću svoga gospodara pune krvavim novcem i prijevarom.« »Tog će se dana«, govori BOG, »čuti vapaj s Ribljih vrata, jecaj iz Druge četvrti i glasna lomljava s brda. Kukajte, stanovnici Donje četvrti, jer će biti uništeni svi trgovci , izbrisani svi koji barataju novcem . U to vrijeme svjetiljkama ću pretražiti Jeruzalem i kazniti one koji su postali šljam, koji misle: ‘BOG ne čini ništa — ni dobro ni zlo.’ Blago će im biti opljačkano, a kuće opustošene. Zidali su kuće, ali neće u njima stanovati; sadili su vinograde, ali neće od njih vino piti. Blizu je veliki dan BOŽJEG suda, blizu je i brzo dolazi. Ljudi će gorko vapiti na BOŽJI dan, čak će i ratnici zakukati. Bit će to dan gnjeva, dan nevolje i tjeskobe, dan propasti i pustošenja, dan mraka i pomrčine, dan oblaka i guste tame. Čut će se trube i bojni pokliči protiv utvrđenih gradova i visokih obrambenih kula. Donijet ću takvu nevolju, da će ljudi bauljati kao slijepi, jer su protiv BOGA griješili. Krv će im se prosuti kao prašina, a leševi razbacati kao balega. Neće ih spasiti njihovo srebro ni zlato na dan BOŽJE srdžbe. Svu zemlju proždrijet će vatra njegove ljubomore. Iznenada će dokrajčiti sve stanovnike zemlje.« Saberite se kao što se sabire slama, besramni narode, i to prije nego što sud stupi na snagu, raspršite se kao pljeva na vjetru; prije nego što se na vas obruši strašan gnjev BOŽJI; prije nego što na vas dođe dan BOŽJE srdžbe. Tražite BOGA, svi ponizni u ovoj zemlji, koji vršite njegove zapovijedi. Težite pravednosti, težite poniznosti; možda tako zaklon nađete na dan BOŽJE srdžbe. Gaza će biti napuštena i Aškelon opustošen. Stanovnici Ašdoda bit će protjerani do podneva, a Ekron iščupan iz korijena. Slušajte, vi stanovnici primorja, narode Krećana ! Protiv tebe je BOŽJA poruka, Kanaane, zemljo Filistejaca: »Uništit ću te, ostat ćeš bez stanovnika.« Tada će zemlja u primorju postati zemlja pašnjaka, livada s pastirima i ovčjim torovima. Ona će pripasti preostalom narodu Jude, koji će ondje napasati stada, a uvečer odlaziti na počinak kućama grada Aškelona. Jer, njihov BOG brinut će se o njima i vratiti im blagostanje. »Čuo sam uvrede Moabaca i ruganje Amonaca. Vrijeđali su moj narod i hvalili se otimačinom njegove zemlje. Zato, zaklinjem se svojim životom«, govori BOG Svevladar, Bog Izraelov, »Moab će postati kao Sodoma, Amon kao Gomora; hrpa korova i jama soli, zauvijek pusta ruševina. Preostali iz moga naroda opljačkat će ih; preživjeli iz moga naroda zauzet će im zemlju.« To će im se dogoditi zbog njihove oholosti jer su vrijeđali i ponižavali narod BOGA Svevladara. BOG će ih strašno uplašiti kad sve bogove zemlje uništi. Klanjat će mu se svi narodi, na svim obalama i otocima, svaki u svojoj zemlji. »I vi ćete, Kušani , od moga mača poginuti.« Bog će dići ruku protiv sjevera i uništiti Asiriju. Ninivu će pretvoriti u pustoš, suhu poput pustinje. Ondje će se nastaniti stoka i svakovrsne divlje životinje. Ptice će se gnijezditi na osamljenim stupovima. Sove će hukati na prozorima, a vrane graktati na pragovima. Cedrove grede bit će uništene. Tako će biti s nekoć oholom Ninivom, koja živi u sigurnosti i misli: »Nitko nije kao ja.« Ali postat će razvalina, jazbina divljim životinjama! Tko god kraj nje prođe, zgraža se; zviždi i rukom odmahuje. Teško buntovnom, oskvrnutom i nasilničkom gradu! Ne sluša nikoga i ne prihvaća stegu. U BOGA se ne pouzdaje, svom Bogu ne prilazi. Gradski službenici su kao ričući lavovi i njegovi suci kao gladni vukovi koji uvečer kreću u lov i do jutra sve pojedu. Proroci su mu bahati i podli, svećenici oskvrnjuju što je sveto, zakon krše i izvrću. Ali u gradu je pravedni BOG, on nikad ne postupa krivo. Iz jutra u jutro dijeli pravdu, svakog svitanja bez propusta. Ali nepravedni i dalje griješe, nimalo se ne srame. Bog kaže: »Uklonio sam narode, kule i zidine su im razorene. Opustošio sam im ulice, više nema prolaznika. Uništio sam im gradove, sada su bez stanovnika. Mislio sam da ćete me poštovati i da ćete prihvatiti odgoj. Tada ne bih uništio vaš dom niti vas toliko kažnjavao. Ali vi ste se i dalje trudili u svemu postupati pokvareno.« »Zato me čekajte«, govori BOG, »do dana kad ću doći kao sudac. Odlučio sam okupiti narode i sabrati kraljevstva, da na njima iskalim svoj bijes i svu žestinu svoje srdžbe. Vatra moje ljubomore progutat će cijeli svijet.« »Zatim ću narodima dati čiste usne, da svi mogu zazvati BOŽJE ime i složno mu služiti. S druge strane kušanskih rijeka, štovatelji iz moga raspršenog naroda, donosit će mi žrtvene darove. Tada se, Jeruzaleme, više nećeš sramiti zbog svega što si učinio protiv mene. Uklonit ću tvoje bahate hvalisavce pa se više nećeš uzoholiti na mojoj svetoj gori. U tebi ću ostaviti ponizne i skromne koji se za pomoć uzdaju u BOŽJE ime. Preostali Izraelov narod neće činiti zlo niti govoriti laži, niti se prevarama baviti. Bit će poput ovaca koje spokojno pasu i odmaraju, a da ih neprijatelji ne zastrašuju.« Pjevaj na sav glas, Jeruzaleme ! Viči radosno, Izraele! Veseli se svim srcem, Jeruzaleme! BOG je povukao presude protiv tebe i otjerao tvoje neprijatelje. BOG je s tobom, Kralj Izraelov, više se nećeš bojati nesreće. U to vrijeme Jeruzalemu će biti rečeno: »Ne boj se, grade na Sionu, nemoj klonuti! S tobom je tvoj BOG, kao junak koji ti donosi pobjedu. Nad tobom će se radovati, svojom ljubavlju će te umiriti, nad tobom će se veseliti, pjevajući, kao u dane proslave.« Bog kaže: »Odagnat ću od tebe nevolju, da više ne podnosiš sramotu. U to vrijeme kaznit ću sve tvoje tlačitelje. Spasit ću ranjene i sabrati prognane. Donijet ću im hvalu i čast u svakoj zemlji gdje su bili osramoćeni. U to vrijeme odvest ću vas kući, u to vrijeme ću vas okupiti. Učinit ću da vam iskazuju čast i hvalu svi narodi na zemlji. Vratit ću vam blagostanje ispred vaših očiju.« Tako kaže BOG. Bio je prvi dan, šestog mjeseca, druge godine vladavine kralja Darija kad je prorok Hagaj primio poruku od BOGA. Poruka je bila za Zerubabela, Šealtielovog sina, koji je bio upravitelj Jude, i za Jošuu, Josadakovog sina, koji je bio vrhovni svećenik. BOG Svevladar je rekao: »Ovaj narod govori da još nije došlo vrijeme da se ponovo sagradi BOŽJI Hram.« BOG je dalje rekao preko proroka Hagaja: »Zar je vama vrijeme da živite u završenim kućama dok je Hram razrušen?« Stoga, BOG Svevladar poručuje: »Dobro razmislite što činite. Puno ste posijali, a malo pobrali. Jedete, a nikako da se najedete. Pijete, a nikako da se napijete. Oblačite se, a nikako da se ugrijete. Vi koji zarađujete, kao da novac stavljate u rasparanu torbu.« BOG Svevladar dalje kaže: »Dobro razmislite što činite. Idite u brda, donesite drvo za građu i ponovo mi izgradite Hram. Tako ćete mi ugoditi i iskazati mi čast.« »Očekivali ste mnogo, a dočekali malo. Ono što ste donijeli kući, ja sam otpuhao. Zašto?« pita BOG Svevladar. »Zato što je moja kuća razrušena dok se svaki od vas užurbano brine za svoju kuću. Zato vam nebo ne daje rosu, ni zemlja svoj urod. Ja sam dozvao sušu na zemlju i brda, na žito, mlado vino i maslinovo ulje, na sve plodove zemlje, na ljude i životinje, i na sav vaš trud.« Tada su Zerubabel — Šealtielov sin, vrhovni svećenik Jošua — Josadakov sin, i sav ostali narod poslušali glas svog BOGA. Poslušali su riječi proroka Hagaja, poslanog od BOGA, a narod je pokazao strahopoštovanje prema BOGU. Potom je Hagaj, BOŽJI glasnik, prenio narodu BOŽJU poruku: »Ja sam s vama«, kaže BOG. BOG je potaknuo Zerubabela, Šealtielovog sina, koji je bio upravitelj Jude, i Jošuu, Josadakovog sina, koji je bio vrhovni svećenik, i sav ostali narod. Tako su oni počeli raditi na Hramu BOGA Svevladara, svog Boga. Bilo je to dvadeset i četvrtog dana, šestog mjeseca, druge godine vladavine kralja Darija. Dvadeset i prvog dana sedmog mjeseca BOG je poručio po proroku Hagaju: »Reci ovako Zerubabelu, Šealtielovom sinu, koji je upravitelj Jude, i Jošui, Josadakovom sinu, koji je vrhovni svećenik, te ostalom narodu: ‘Ima li još koga među vama tko je vidio ovaj Hram u njegovom prijašnjemu veličanstvu? A kako vam sada izgleda? Ne čini li vam se nikakvim?’ No BOG kaže: ‘Budi snažan, Zerubabele! Budi snažan, Jošuo, Josadakov sine, vrhovni svećeniče! Budite snažni, svi ljudi ove zemlje! Prionite na posao, jer ja sam s vama.’ Tako kaže BOG Svevladar. ‘Kao što sam vam obećao kad ste izašli iz Egipta, moj je Duh i dalje s vama. Zato se nemojte bojati.’ Ovako kaže BOG Svevladar: ‘Još malo, i uzdrmat ću nebesa i zemlju, more i kopno. Uzdrmat ću sve narode pa će svoje blago donositi ovamo. Ispunit ću ovaj Hram veličanstvom.’ Tako kaže BOG Svevladar. ‘Moje je srebro i moje je zlato’, kaže BOG Svevladar. ‘Veličanstvo ovog drugoga Hrama bit će veće od veličanstva onog prijašnjega’, kaže BOG Svevladar. ‘Donijet ću blagostanje ovome mjestu’, kaže BOG Svevladar.« Dvadeset i četvrtog dana, devetog mjeseca, druge godine vladavine kralja Darija, BOG je poručio proroku Hagaju: »Ovako kaže BOG Svevladar: ‘Pitaj svećenike kakvo je pravilo u ovom slučaju: Kad bi netko u skutu svog ogrtača nosio posvećeno meso pa tim ogrtačem dotaknuo kruh ili juhu ili vino ili maslinovo ulje ili drugu hranu, bi li to postalo sveto?’« Svećenici odgovore: »Ne bi.« Hagaj je dalje pitao: »Kad bi netko, tko je postao nečist zato što je dodirnuo mrtvaca, dotaknuo nešto od toga, bi li to postalo nečisto?« Svećenici odgovore: »Da, postalo bi nečisto.« Tada je Hagaj rekao: »Takvi su preda mnom i ljudi ovog naroda«, kaže BOG. »Sve što proizvode i sve što mi prinose, nečisto je.« »Od ovog dana nadalje, dobro razmislite o tome što je bilo prije nego što ste položili ijedan kamen za obnovu BOŽJEGA Hrama. Što vam se događalo? Kad je netko dolazio do hrpe žita po dvadeset mjera, zatekao bi samo deset. Kad je netko dolazio do bačve s vinom po pedeset mjera, zatekao bi samo dvadeset. Kažnjavao sam vas. Slao sam jaku vrućinu i gljivičnu bolest na vaše biljke i tuču na sve plodove vašeg truda. No vi mi se ipak niste vratili«, govori BOG. »Dobro razmislite od sada pa nadalje, od ovog dvadeset i četvrtog dana devetog mjeseca, kad su položeni temelji BOŽJEGA Hrama. Dobro razmislite o ovome: Sjeme za žitarice više nije u spremištima, nego je već posijano. A vinova loza, smokva, nar i maslina više neće davati loš urod. Od danas ću vas blagosloviti.« Dvadeset i četvrtog dana tog istoga mjeseca BOG je drugi put govorio Hagaju: »Reci Zerubabelu, upravitelju Jude: ‘Uzdrmat ću nebesa i zemlju. Oborit ću kraljevska prijestolja i uništiti silu tuđih kraljevstava. Prevrnut ću bojna kola i njihove vozače. Popadat će konji sa svojim jahačima. Svatko će biti ubijen mačem svog suborca.’ ‘Tog dana’, kaže BOG Svevladar, ‘uzet ću tebe, Zerubabele, Šealtielov sine, moj slugo, i učiniti te poput svog pečatnoga prstena, da predstavljaš moju vlast . Ja sam te izabrao.’ Tako je rekao BOG Svevladar.« U osmom mjesecu druge godine vladavine Darija, kralja Perzije, BOG je progovorio proroku Zahariji. On je bio Berekijin sin i Idov unuk. Rekao mu je: Ja, BOG, jako sam se razljutio na vaše pretke. Stoga, reci narodu: »BOG Svevladar kaže: Vratite se meni i ja ću se vratiti vama. Ne budite kao vaši preci! Njima su tadašnji proroci objavili: BOG Svevladar kaže: ‘Prestanite sa svojim zlim načinom života i svojim zlim djelima.’ Ali oni me nisu htjeli poslušati niti obratiti pažnju na mene«, govori BOG. »Gdje su sada vaši preci? A proroci, jesu li nastavili živjeti zauvijek? No moje riječi i zapovijedi, koje sam dao svojim slugama prorocima, stigle su vaše pretke. Oni su se tada obratili i priznali: ‘BOG Svevladar odlučio nas je kazniti za naš način života i naša djela. Tako je i postupio s nama.’« Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestog mjeseca, mjeseca Šebata , druge godine Darijeve vladavine , Zaharija je primio poruku od BOGA. Zaharija je bio Berekijin sin i Idov unuk. Te sam noći vidio čovjeka kako jaše na riđem konju . Stajao je među grmovima mirte, pokraj dubokog klanca. Iza njega su bili riđi, smeđi i bijeli konji. Pitao sam: »Što oni znače, gospodaru?« A anđeo, koji je sa mnom razgovarao, rekao mi je: »Pokazat ću ti što znače.« Tada je čovjek, koji je sjahao s konja i stajao među mirtama, rekao: »Ovo su oni koje je BOG poslao da obilaze zemlju.« A jahači na konjima rekli su BOŽJEM anđelu koji je stajao među mirtama: »Obišli smo zemlju uzduž i poprijeko, i vidjeli da cijela zemlja miruje.« Tada je BOŽJI anđeo rekao: »BOŽE Svevladaru, koliko ćeš još uskraćivati milost Jeruzalemu i gradovima Jude? Ljutiš se na njih već sedamdeset godina!« BOG je blagim i utješnim riječima odgovorio anđelu koji je razgovarao sa mnom. Tada mi je anđeo rekao: »Ovo objavi ljudima: BOG Svevladar kaže: ‘Jako sam ljubomoran zbog Jeruzalema i Siona. I jako sam ljut na narode koji misle da su sigurni. Bio sam tek malo ljut na svoj narod, a oni su ga previše kaznili.’ Stoga, BOG kaže: ‘Vratio sam se u Jeruzalem s milošću. Ondje će se ponovo sagraditi moj Hram, govori BOG Svevladar, a i Jeruzalem će biti obnovljen .’ Objavi i ovo: BOG Svevladar kaže: ‘Moji će gradovi ponovo uživati u blagostanju. BOG će ponovo utješiti Sion i izabrati Jeruzalem.’« Onda sam pogledao i vidio četiri roga! Pitao sam anđela koji je razgovarao sa mnom: »Što to znači?« Odgovorio je: »Ti rogovi su narodi koji su rastjerali Judu, Izrael i Jeruzalem.« Onda mi je BOG pokazao četiri kovača . Pitao sam: »Što su oni došli učiniti?« Odgovorio je: »Ono su rogovi koji su rastjerali narod Jude, toliko da su otišli pognute glave. A ovi su ih kovači došli zastrašiti. Došli su oboriti rogove naroda koji su digli svoje rogove protiv zemlje Jude i rastjerali narod Jude.« Potom sam podigao pogled i vidio čovjeka s mjernim užetom u ruci! Pitao sam ga: »Kamo ideš?« Odgovorio je: »Idem izmjeriti Jeruzalem, da vidim koliko je dug i širok.« Tada je anđeo, koji je sa mnom razgovarao, otišao ususret drugom anđelu koji mu je prilazio. Rekao mu je: »Trči i reci onome mladiću: ‘Jeruzalem će biti grad bez zidina jer će u njemu živjeti mnoštvo ljudi i životinja.’ ‘A ja ću’, kaže BOG, ‘biti vatreni zid oko njega i ja ću mu donijeti slavu.’« »Hej! Hej! Bježite iz sjeverne zemlje«, govori BOG, »jer sam vas rastjerao na sve četiri strane svijeta «, govori BOG. »Bježite, vi ljudi sa Siona, koji sada živite u Babilonu !« Nakon što mi se objavio u slavi i poslao me, BOG je Svevladar ovo rekao o narodima koji su vas opljačkali: »Tko vas dira, zjenicu moga oka dira. Dići ću ruku na njih i oni će postati plijen svojim robovima. Tada ćete znati da me poslao BOG Svevladar. Pjevaj radosno, Jeruzaleme . Jer, evo, dolazim boraviti usred tebe«, govori BOG. »U to će se vrijeme mnogi narodi prikloniti BOGU i postati moj narod. A ja ću boraviti usred tebe.« Tada ćeš znati da me BOG Svevladar poslao k tebi. BOG će zaposjesti Judu, kao svoj dio u svetoj zemlji, i ponovo će izabrati Jeruzalem. Ušutite, svi ljudi! BOG dolazi iz svoga svetog prebivališta. Potom mi je pokazao vrhovnog svećenika Jošuu. Stajao je pred BOŽJIM anđelom, a Sotona mu je stajao zdesna, da ga kazni. Anđeo je Božji rekao Sotoni: »Neka te ukori BOG, Sotono! Neka te ukori BOG koji je izabrao Jeruzalem! Nije li Jošua kao komad drva koji je izvučen iz vatre?« A Jošua je na sebi imao prljavu odjeću dok je stajao pred anđelom. Tada je anđeo rekao onima koji su stajali pred njim: »Svucite s njega tu prljavu odjeću!« A Jošui je rekao: »Evo, uklonio sam tvoju krivnju i obući ću te u svečanu odoru.« Zatim sam ja progovorio i rekao: »Stavite mu čisti turban na glavu.« I oni su mu stavili čisti turban na glavu te ga obukli u svečanu odoru pred BOŽJIM anđelom. Potom je Božji anđeo objavio Jošui: »BOG Svevladar kaže: ‘Ako budeš živio po mojoj volji i izvršavao ono što zapovijedam, upravljat ćeš mojim Hramom i njegovim dvorištima. Imat ćeš pristup meni kao anđeli koji stoje ovdje. Poslušaj, veliki svećeniče Jošua, a i tvoji suradnici koji sjede pred tobom. Vi ste znak onoga što će se dogoditi kad dovedem svoga slugu — Izdanak. Evo, pred Jošuu stavljam kamen sa sedam strana . U kamen ću urezati natpis’, kaže BOG Svevladar, ‘i u jednom ću danu ukloniti krivnju ove zemlje.’ ‘Toga dana’, govori BOG Svevladar, ‘svaki će svoga bližnjega pozvati pod svoju lozu i smokvu, uživajući u miru i blagostanju .’« Tada se vratio anđeo koji je sa mnom razgovarao i protresao me. Bilo je to kao da me probudio iz sna. »Što vidiš?« upitao me. Odgovorio sam: »Vidim svijećnjak sav od zlata, s posudom na vrhu. Na njemu je sedam svjetiljki s fitiljima. Pokraj njega su dva maslinova drveta — jedno desno, a drugo lijevo od posude.« Pitao sam anđela koji je sa mnom razgovarao: »Što to znači, gospodaru?« Odgovorio je: »Zar ne znaš što znači?« »Ne, gospodaru«, odgovorio sam. A on mi je rekao: »To je BOŽJA poruka Zerubabelu: ‘Ne snagom ni silom, već mojim Duhom’, kaže BOG Svevladar. ‘Što si ti, velika planino? Pred Zerubabelom postat ćeš ravnica. On će postaviti temeljni kamen dok ljudi budu klicali: Prekrasno! Predivno!’« BOG mi je dalje govorio: »Zerubabel je svojim rukama položio temelje ovoga Hrama. On će ga svojim rukama i dovršiti. Tada ćete znati da sam ga ja, BOG Svevladar, poslao k vama. Tko je prezreo dan skromnih početaka? Oni će se radovati kad u Zerubabelovoj ruci ugledaju visak .« A anđeo je rekao: »Onih sedam svjetiljaka su BOŽJE oči koje promatraju svu zemlju.« Tada sam pitao anđela: »Što su ona dva maslinova drveta s desne i lijeve strane svijećnjaka?« I još sam ga pitao: »Što su dvije maslinove grane u rukama dvojice radnika koji izlijevaju zlatno ulje iz njih?« A on mi odgovori: »Zar ne znaš što one znače?« »Ne, gospodaru«, odgovorio sam. Tada je rekao: »Predstavljaju dvojicu izabranih da služe Gospodaru sve zemlje.« Ponovo sam digao pogled i ugledao svitak koji leti! Anđeo me upitao: »Što vidiš?« »Vidim svitak koji leti«, rekao sam, »deset metara dugačak i pet metara širok .« A on mi je rekao: »Na svitku je zapisano prokletstvo koje će doći na cijelu ovu zemlju. Jer, dosad, tko god je krao, nije bio kažnjen, i tko god se lažno zaklinjao, nije bio kažnjen. ‘Ja sam poslao to prokletstvo’, kaže BOG Svevladar, ‘i ono će ući u kuću kradljivca i u kuću onoga tko se lažno zaklinje mojim imenom. Ostat će u toj kući i uništiti je, zajedno sa svom drvenom i kamenom građom.’« Tada mi je prišao anđeo, koji je sa mnom razgovarao, i rekao: »Pogledaj i vidi što to dolazi.« Pitao sam: »Što je to?« Odgovorio je: »To je mjerna košara .« I dodao: »Puna je krivnje ljudi u cijeloj ovoj zemlji«. Zatim se s košare digao olovni poklopac, a unutra je sjedila žena! Anđeo je rekao: »Žena predstavlja zlo«. Gurnuo je ženu natrag u košaru i ponovo stavio olovni poklopac. Tada sam digao pogled i vidio dvije žene. Imale su krila poput rodinih. Dolazile su prema nama, pa su s vjetrom u krilima podigle košaru, i odnoseći je, odletjele u zrak. »Kamo je nose?« pitao sam anđela koji je sa mnom razgovarao. Odgovorio je: »U zemlju Babiloniju, da sagrade hram za ženu. Kad završe hram, postavit će je ondje na postolje.« Ponovo sam digao pogled i vidio četvera kola kako izlaze između dvije brončane planine. Prva su kola vukli riđi konji, druga crni, treća bijeli, a četvrta šareni. »Što oni znače, gospodaru?« pitao sam anđela koji je sa mnom razgovarao. Odgovorio je: »To su četiri nebeska duha , koji izlaze nakon što su se javili na dužnost pred Gospodarem cijeloga svijeta. Kola s crnim konjima idu na sjever, ona s bijelima idu na zapad, a ona sa šarenima na jug.« Kad su snažni konji izašli, bili su nestrpljivi da izvide cijelu zemlju. Čim im je rečeno: »Idite i izvidite cijelu zemlju!«, oni su krenuli. Zatim mi je Gospodar doviknuo: »Gledaj, oni koji su otišli na sjever, umirili su BOŽJI duh u sjevernoj zemlji Babiloniji te se on više ne ljuti.« Zatim sam primio poruku od BOGA: »Primi darove od prognanika Heldaja, Tobije i Jedaje, koji su došli iz Babilona. Istog dana idi u kuću Jošije, Sefanijinog sina. Od srebra i zlata, koje će ti oni dati, napravi krunu. Stavi je na glavu Jošue, Josadakovog sina, vrhovnog svećenika. Zatim mu reci: ‘BOG Svevladar kaže: »Evo čovjeka čije je ime Izdanak. On će narasti i ponovo sagraditi BOŽJI Hram. Da, ponovo će sagraditi BOŽJI Hram i primiti kraljevsku čast. Sjedit će i vladati na prijestolju. Pokraj prijestolja bit će svećenik. Njih će dvojica skladno surađivati.«’ A kruna će se nalaziti u BOŽJEM Hramu i bit će na čast Heldaju, Tobiji, Jedaji i Jošiji, Sefanijinom sinu. Oni koji su daleko, doći će zidati BOŽJI Hram. Tada ćete znati da me BOG Svevladar poslao k vama. To će se dogoditi ako u potpunosti poslušate svog BOGA.« Četvrtog dana devetog mjeseca, mjeseca Kisleva , četvrte godine vladavine kralja Darija , BOG je progovorio Zahariji. A građani Betela poslali su Saresera i Regem Meleka sa svojim ljudima da mole BOGA za blagoslov. Oni su pitali svećenike u Hramu BOGA Svevladara i proroke: »Trebamo li u petome mjesecu tugovati i postiti zbog uništenja Hrama, kao što smo činili toliko godina?« Tada mi je BOG Svevladar rekao: »Reci čitavom narodu ove zemlje i svećenicima: ‘Kad ste u petom i sedmome mjesecu postili i tugovali tijekom ovih sedamdeset godina, jeste li zaista postili radi mene? A kad ste jeli i pili, zar niste radi sebe jeli i pili, a ne radi mene? Zar to nije ono što je BOG objavio preko prijašnjih proroka? Bilo je to u vrijeme kad je Jeruzalem bio naseljen i živio u blagostanju, a tako i gradovi oko njega; u vrijeme kad su i krajevi Negev i Šefela bili naseljeni.’« BOG je poručio Zahariji: »Ovako je rekao BOG Svevladar: ‘Provodite istinsku pravdu. Budite odani i milosrdni jedni drugima. Ne ugnjetavajte udovice, siročad, strance ni siromašne. Ne smišljajte zlo drugima.’« No oni nisu htjeli poslušati. Prkosno su okrenuli leđa i začepili uši. Otvrdnuli su svoja srca kao kamen. Nisu htjeli slušati zakon ni riječi koje im je BOG Svevladar svojim Duhom prenosio preko prijašnjih proroka. Zato se BOG Svevladar silno razljutio. »Kad sam ih zvao, nisu me slušali. Zato, kad su oni zvali mene, ja njih nisam slušao«, kaže BOG Svevladar. »Poput vihora, raspršio sam ih među narode koje nisu poznavali. Zemlja je iza njih ostala prazna. Nitko njome nije prolazio. Tako su prouzročili opustošenost dobre zemlje.« BOG Svevladar dao mi je sljedeću poruku: »BOG Svevladar kaže: ‘Velika je moja ljubav prema Sionu. Zato sam jako ljut na one koji su naškodili mom gradu.’ BOG kaže: ‘Vratio sam se na Sion i boravim u Jeruzalemu. Jeruzalem će se zvati Grad Vjernosti, a brdo BOGA Svevladara Sveto brdo.’ BOG Svevladar kaže: ‘Starci i starice ponovo će sjediti i odmarati na ulicama Jeruzalema, i koristit će štapove za hodanje jer će doživjeti duboku starost. Gradski će trgovi biti puni dječaka i djevojčica, koji će se ondje igrati.’ BOG Svevladar kaže: ‘Možda se to čini nemoguće narodu koji je preostao u ovo vrijeme, ali meni to nije nemoguće.’ BOG Svevladar kaže: ‘Spasit ću svoj narod iz istočnih i zapadnih zemalja. Dovest ću ih natrag, da se nastane u Jeruzalemu. Oni će biti moj narod, a ja njihov Bog, u vjernosti i pravednosti.’ BOG Svevladar kaže: ‘Neka vam ruke budu snažne da ponovo izgradite Hram. Vi slušate istu poruku koju su govorili proroci kada su položeni temelji Hrama BOGA Svevladara. Prije ovog vremena nije bilo novca za najam radnika i životinja. I nije bilo sigurnosti od neprijatelja za ljude kada su dolazili na posao i vraćali se. Ja sam okretao čovjeka protiv njegovog bližnjega. Ali, sada, s narodom koji je preostao više neću postupati kao u prošlim vremenima’, kaže BOG Svevladar. ‘Ljudi će saditi sjeme u miru. Loza će davati plod, zemlja rod, a nebo kišu. Sve ću to dati narodu koji je preostao. I kao što ste bili prokletstvo među narodima, narode Jude i narode Izraela, bit ćete blagoslov jer ću vas ja spasiti. Ne bojte se! Budite jaki!’ BOG Svevladar kaže: ‘Baš kao što sam vam odlučio učiniti zlo kad su me razljutili vaši preci, i nisam se predomislio, tako sam sada odlučio ponovo učiniti dobro Jeruzalemu i narodu Jude. Zato se ne bojte!’ ‘Evo što trebate činiti: Govorite istinu jedan drugome. Na sudovima donosite pravedne presude, da bi bio mir. Ne smišljajte kako učiniti zlo bližnjemu. Ne zaklinjite se lažno na sudu. Ja sve to mrzim’, govori BOG. BOG Svevladar mi je poručio: Ovako kaže BOG Svevladar: ‘Post u četvrtom, petom, sedmom i desetome mjesecu postat će narodu Jude dani veselja i radosti. Bit će to veseli blagdani. Zato volite istinu i mir.’ BOG Svevladar kaže: ‘Dolazit će narodi i stanovnici mnogih gradova. Stanovnici jednoga grada ići će u drugi i govoriti: »Idemo štovati BOGA Svevladara i moliti ga za milost. Ja također idem.« I mnoga plemena i moćni narodi dolazit će u Jeruzalem štovati BOGA Svevladara i moliti ga za milost.’ BOG Svevladar kaže: ‘U to će vrijeme po deset stranaca hvatati za ogrtač jednog Židova, govoreći: »Idemo s tobom jer smo čuli da je s vama Bog.«’« Ovo je BOŽJA poruka protiv zemlje Hadrak i protiv grada Damaska. BOGU pripadaju gradovi Arama , kao i sva Izraelova plemena. I protiv je Hamata, koji graniči s Izraelom, i protiv Tira i Sidona, premda su vrlo mudri. Tir je sebi sagradio tvrđavu. Nagomilao je srebra kao prašine i zlata kao blata na poljima. Ali, pazite, Gospodar će mu oduzeti sve i njegovu obranu baciti u more, a grad će progutati vatra. Aškelon će to vidjeti i uplašiti se, Gaza će se previjati u bolovima, a Ekronu će ugasnuti nada. Gaza će ostati bez kralja, Aškelon će biti nenastanjen, a u Ašdodu će živjeti mješanci . Bog kaže: Uništit ću bahatost Filistejaca. Oduzet ću im krvavo meso koje jedu, i drugu zabranjenu hranu. Tko preživi, pripast će našem Bogu. Postat će dio Judine obitelji. Ekronci će postati dio mog naroda, kao što su to postali Jebusejci. Utaborit ću se kao straža pred svojim Hramom i neću dopustiti prolaz vojskama. Tlačitelji više neće prolaziti ovuda jer sam vidio patnje svog naroda. Jako se raduj, Sione! Viči na sav glas, Jeruzaleme! Evo, dolazi tvoj kralj, pravedan je i pobjedonosan, ponizno jaše na magaretu, na magarcu, magaričinom potomku. Uklonit ću bojna kola iz Efrajima i bojne konje iz Jeruzalema. Uklonit ću i bojne lukove. On će proglasiti mir narodima. Vladat će od mora do mora, od Eufrata pa do krajeva zemlje. Jeruzaleme, a zbog saveza sklopljenoga krvlju, oslobađam tvoje zarobljenike iz bezvodne jame. Vratite se u svoju tvrđavu, vi zarobljenici puni nade; danas vam objavljujem da ću vam vratiti dvostruko. Judu ću saviti kao lûk i Efrajim učiniti kao strijelu. Sione, podići ću tvoje ljude protiv naroda Grčke. Zavitlat ću te kao ratnikov mač. BOG će se svom narodu pokazati, strijela će mu kao munja poletjeti. Gospodar BOG zatrubit će u rog i pojuriti kao južni vihor. BOG Svevladar zaštitit će svoj narod, a oni će nadjačati praćke neprijatelja. Klicat će kao pijani od vina, prolijevat će krv svojih neprijatelja, kao kad se krvlju zapljuskuju uglovi žrtvenika. Njihov BOG spasit će ih toga dana kao pastir svoje stado. Oni će blistati u njegovoj zemlji kao drago kamenje u kruni. Kako će narod biti dobar i lijep! Bit će puno žita i mladog vina, što plodnost će dati mladićima i djevojkama. Tražite od BOGA kišu u proljeće. Jer, BOG stvara munje, daje da vam kiša lije i da se zazeleni svačije polje. Kućni idoli daju krive savjete, a gataoci imaju lažna viđenja. O lažnim snovima govore i ispraznu utjehu nude. Zato ljudi lutaju kao ovce; pate jer nemaju pastira. Razljutio sam se na pastire i kaznit ću predvodnike stada. BOG Svevladar brine o svom stadu, o narodu Jude. Učinit će da budu kao njegov veličanstveni ratni konj. Od BOGA će doći vođe, stabilni i jaki, poput temeljnog kamena, šatorskog kolca i bojnog lûka. Zajedno će biti kao ratnici koji gaze neprijatelja kao blato na ulicama. Borit će se, jer BOG je s njima, oborit će i osramotiti ratnike na konjima. Osnažit ću narod Jude i spasiti narod Josipov. Ponovo ću ih obnoviti zbog svoje milosti prema njima. Bit će kao da ih nikad nisam odbacio jer ja sam njihov BOG. Odgovorit ću na njihove molitve. Narod Efrajima bit će poput ratnika, veselit će se kao da su pili vina. Njihova će djeca to radosno gledati i bit će sretna zbog BOGA. Zazviždat ću im da se okupe. Budući da sam ih spasio, ponovo će biti brojni kao prije. Iako sam ih rastjerao među narode, sjećat će me se u dalekim krajevima. Preživjet će i oni i njihova djeca, i vratiti se u svoju zemlju. Vratit ću ih iz Egipta i sabrati iz Asirije. Dovest ću ih u Gilead, a i Libanon, jer neće biti dovoljno mjesta. Proći će kroz more nevolja, ali ja ću obuzdati morske valove i isušiti dubine Nila. Ponizit ću oholu Asiriju i oduzeti vlast Egiptu. Ja, BOG, osnažit ću svoj narod, u mome će imenu stupati. Tako je rekao BOG. Otvori svoja vrata, Libanone, da vatra spali tvoje cedrove . Plači, čemprese, jer pao je Cedar, jer su popadala moćna stabla. Plačite, hrastovi Bašana, jer posječena je gusta šuma. Čuje se plač pastira naroda, nestala su njihova divna stada. Čuje se žalosna rika lavova, uništene su njihove guštare pokraj rijeke Jordan. Moj je BOG rekao: »Budi pastir ovcama određenim za klanje. Oni koji ih kupuju, nekažnjeno ih kolju. Oni koji ih prodaju, govore: ‘Neka je blagoslovljen BOG! Obogatio sam se!’ A ni njihovi pastiri ih ne žale. Ni ja više neću žaliti stanovnike ove zemlje«, govori BOG. »Svakog od njih ću predati u ruke njegovom bližnjem i njegovom kralju. Oni će uništavati zemlju, a ja ni jednog neću izbaviti iz njihovih ruku.« I tako sam postao pastir ovcama trgovaca, koje su bile određene za klanje. Uzeo sam dva štapa — jedan sam nazvao Naklonost, a drugi Jedinstvo — pa sam napasao ovce. U mjesec dana otpustio sam tri pastira. Izgubio sam strpljenje s njima, a oni su me zamrzili. Zatim sam rekao: »Neću više biti pastir s vama. Ovce, koje su na umoru, neka uginu. Ovce, koje trebaju biti uništene, neka budu uništene. A ovce koje preostanu, neka se međusobno pojedu.« Zatim sam uzeo štap, koji sam nazvao Naklonost, i slomio ga napola. Tako sam raskinuo savez koji sam sklopio sa svim ljudima. Toga je dana savez raskinut, a trgovci ovcama, koji su me gledali, znali su da je to poruka od BOGA. Rekao sam im: »Ako ste voljni, dajte mi plaću, a ako ne, zadržite je.« I oni su mi odmjerili plaću: trideset srebrnjaka. BOG mi je potom rekao: »Baci ih u hramsku riznicu — tu jadnu plaću kojom su me procijenili.« I ja sam uzeo onih trideset srebrnjaka i bacio ih u riznicu BOŽJEGA hrama . Zatim sam slomio i svoj drugi štap, zvan Jedinstvo. Tako sam raskinuo bratstvo između Jude i Izraela. Tada mi je BOG rekao: »Uzmi ponovo opremu beskorisnog pastira. Ovoj ću zemlji postaviti pastira koji neće mariti za izgubljene ovce, niti tražiti zalutale, niti liječiti ranjene, niti hraniti zdrave. Umjesto toga, jest će meso najboljih ovaca i otkidati im papke. Slušaj, beskorisni pastiru! Napustio si svoje stado. Neka ga mač zasiječe po ruci i po desnom oku. Neka mu se ruka sasvim osuši, a desno oko oslijepi.« Ovo je BOŽJA poruka o Izraelu. On je rasprostro nebo i utemeljio zemlju, oblikovao je čovjekov duh u njemu. BOG kaže: »Učinit ću da Jeruzalem bude kao čaša opojnog pića od kojeg će zateturati svi okolni narodi. Oni će napasti Judu i opkoliti Jeruzalem. Ali ja ću tada Jeruzalem učiniti teškim kamenom za sve narode. Svi koji ga budu htjeli podići, teško će se povrijediti. No svi narodi zemlje udružit će se protiv njega.« »U to vrijeme«, govori BOG, »pustit ću strah na sve konje i ludilo na sve jahače. Oslijepit ću sve konje drugih naroda. A svojim ću budnim okom paziti na narod Jude. Judini će klanovi tada pomisliti: ‘Stanovnici Jeruzalema su snažni jer je s njima BOG Svevladar, njihov Bog.’ U to ću vrijeme Judine klanove učiniti poput posude sa žarom, koja može zapaliti šumu, i poput baklje, koja plamti među snopovima žita. Oni će poraziti sve okolne narode, na svim stranama, a stanovnici će Jeruzalema ostati sigurni na svome mjestu.« BOG će prvo dati pobjedu Judinim vojskama, da se slava Davidove loze i stanovnika Jeruzalema ne uzdigne iznad ostatka Jude. U to će vrijeme BOG braniti stanovnike Jeruzalema. Zato će i najslabiji među njima biti poput Davida, a Davidova obitelj poput Boga; poput BOŽJEG anđela pred njima. Bog kaže: »Tada ću krenuti uništavati sve narode koji napadaju Jeruzalem. Na Davidovu ću obitelj i stanovnike Jeruzalema izliti duh milosti i molitve. I pogledat će mene i moliti u žalosti za onoga kojeg su proboli. Naricat će za njim, kao što roditelji nariču za sinom jedincem, i gorko ga oplakivati, kao što roditelji oplakuju smrt prvorođenog sina. Bit će to vrijeme velike žalosti u Jeruzalemu, kao što je bila žalost za Hadad Rimonom u dolini Megido. I tugovat će zemlja, svaka obitelj zasebno. Tugovat će Davidova obitelj zasebno i njihove žene zasebno, Natanova obitelj zasebno i njihove žene zasebno. Tugovat će Levijeva obitelj zasebno i njihove žene zasebno, Šimejeva obitelj zasebno i njihove žene zasebno. Tugovat će i sve ostale obitelji zasebno i njihove žene zasebno.« U to će se vrijeme otvoriti izvor za Davidove potomke i za druge stanovnike Jeruzalema, da ih očisti od grijeha i nečistoće. »U to vrijeme«, govori BOG Svevladar, »iskorijenit ću iz zemlje imena idola te ih se više nitko neće sjećati. Uklonit ću iz zemlje i lažne proroke i duh nečistoće . Bude li netko i dalje prorokovao, njegovi otac i majka, njegovi vlastiti roditelji, reći će mu: ‘Nećeš više živjeti jer govoriš laži u BOŽJE ime.’ Rođeni otac i majka probost će ga bude li prorokovao. U to vrijeme, svaki će se prorok posramiti svojih viđenja. Više neće oblačiti ogrtač od grube dlake da bi se pravio prorokom. Govorit će: ‘Ja nisam prorok. Ja sam zemljoradnik. Najamnik sam od svoje mladosti.’ A ako ga netko upita: ‘Kakvi su ti to ožiljci po prsima?’, reći će ‘Ranjen sam u kući svojih prijatelja.’« BOG Svevladar kaže: »Probudi se, maču, protiv mog pastira, protiv čovjeka koji je moj bližnji. Udari pastira i ovce će se razbježati, a ja ću se okrenuti protiv malenih. U čitavoj zemlji, govori BOG, dvije trećine ljudi bit će istrijebljene, a samo trećina ostavljena. Tu trećinu provest ću kroz vatru; pročistiti ih kao što se čisti srebro i ispitati kao što se ispituje zlato. Zazvat će moje ime, a ja ću im se odazvati. Reći ću: ‘Vi ste moj narod’, a oni će za mene reći: ‘Ti si naš BOG’.« Pažnja! Dolazi Božji dan suda, kada će tvoja imovina biti opljačkana i razdijeljena u tvom gradu. Za bitku protiv Jeruzalema okupit ću sve narode. Oni će osvojiti grad, opljačkati kuće i silovati žene. Polovica će grada otići u progonstvo, a ostali stanovnici neće biti odvedeni. A onda će doći BOG i boriti se protiv tih naroda onako kao što se prije borio u bitkama. Toga će dana nogama stati na Maslinsku goru, istočno od Jeruzalema. Maslinska će se gora razdvojiti popola, od istoka na zapad, i nastat će široka dolina. Pola će se gore pomaknuti na sjever, a pola na jug. Tada ćete pobjeći u dolinu među mojim gorama jer će se ona prostirati sve do grada Asala. Pobjeći ćete kao onda kada ste bježali od potresa u vrijeme Uzije, kralja Jude. Tada će doći moj BOG, a s njim i svi sveti . Toga dana neće biti ni svjetlosti, ni hladnoće, ni mraza. Bit će to jedinstven dan, za koji zna samo BOG. Neće biti dan pa noć, nego će i navečer biti svjetlost. Toga će dana iz Jeruzalema poteći svježa voda — pola u Istočno more, a pola u Zapadno more. Tako će biti i ljeti i zimi. BOG će biti kralj čitave zemlje Jude. Toga će dana ljudi štovati samo BOGA i priznavati samo njegovo ime. Sva će zemlja postati ravnica, od Gebe na sjeveru do Rimona južno od Jeruzalema. Jeruzalem će ostati na svome mjestu, ali bit će izdignut. Prostirat će se od Benjaminovih vrata do Ugaonih vrata, gdje su i prije bila jedna vrata, i od Hananelove kule do Kraljevog tijeska. Bit će naseljen i više nikada neće biti razoren. Jeruzalem će biti u blagostanju. A BOG će poslati pošast na sve narode koji su ratovali protiv Jeruzalema. Dok su još živi, trunut će im meso na tijelu, oči u dupljama i jezik u ustima. Toga će dana BOG napraviti veliku pomutnju među njima. Svatko će zgrabiti onoga do sebe i napasti ga. Juda će se boriti u Jeruzalemu . Oplijenit će se bogatstvo svih okolnih naroda — obilje zlata, srebra i odjeće. Slična pošast zadesit će konje, mazge, deve, magarce i sve druge životinje u neprijateljskim taborima. Svi preživjeli iz naroda, koji su napali Jeruzalem, iz godine u godinu dolazit će štovati Kralja, BOGA Svevladara. Dolazit će proslaviti Blagdan skloništa. Ako neki narod ne dođe u Jeruzalem štovati Kralja, BOGA Svevladara, na njihovu zemlju neće padati kiša. Ako egipatski narod ne dođe u Jeruzalem, snaći će ga ista pošast koju BOG pušta na narode koji ne dolaze slaviti Blagdan skloništa. Takva će biti kazna za Egipat i za svaki narod koji ne dođe u Jeruzalem slaviti Blagdan skloništa. U to vrijeme na konjskim će praporcima biti napisano: »Posvećeno BOGU«. A lonci za kuhanje u BOŽJEM hramu bit će jednako sveti kao posude pred žrtvenikom. Svi će lonci u Judi i Jeruzalemu biti posvećeni BOGU Svevladaru. Svi koji budu prinosili žrtve, moći će koristiti te lonce za kuhanje mesa žrtvenih životinja. U to vrijeme više neće biti trgovaca u hramu BOGA Svevladara. BOŽJA poruka Izraelu preko Malahije: »Uvijek sam vas volio«, kaže BOG, »a vi pitate: ‘Kako si nas uvijek volio?’« »Tako što je Ezav bio Jakovljev brat«, kaže BOG, »ali Jakova sam zavolio, a Ezava zamrzio. Njegov sam gorski kraj Edom pretvorio u pustoš i njegovo nasljedstvo predao pustinjskim šakalima.« Edomci bi mogli reći: »Iako smo uništeni, obnovit ćemo ruševine.« No BOG Svevladar kaže: »Mogu oni obnoviti, ali ja ću srušiti. Edomce će zvati zemljom zla i narodom na koji se BOG zauvijek ljuti.« »Svojim ćete očima to vidjeti i reći: ‘BOG je velik i preko granica Izraela!’« »Sin iskazuje čast ocu, a sluga gospodaru. Ako sam ja otac, gdje je čast koja mi pripada? Ako sam gospodar, gdje je poštovanje koje mi pripada? Tako kaže BOG Svevladar. Vi, svećenici, mene ne poštujete. A vi pitate: ‘Kako te ne poštujemo?’ Prinosite nečiste žrtve na mom žrtveniku. A vi pitate: ‘Čime smo ga onečistili?’ Tako što ne poštujete Božji žrtvenik . Kad slijepu životinju dovodite kao žrtvu, ne postupate li krivo? I kad žrtvujete sakatu ili bolesnu životinju, ne postupate li krivo? Pokušajte je prinijeti svom upravitelju! Hoće li on biti zadovoljan i naklonjen vama?« kaže BOG Svevladar. »Sad molite Boga da vam se smiluje. Budući da tako postupate, hoće li vam on biti naklonjen?« Tako kaže BOG Svevladar. »O, kad bi netko od vas zatvorio vrata Hrama, da ne palite vatru uzalud na mom žrtveniku! Nisam zadovoljan s vama«, kaže BOG Svevladar, »i neću primati žrtve iz vaših ruku. Po čitavom svijetu narodi me smatraju velikim. Posvuda mi prinose kâd i žrtve koje su čiste jer narodi smatraju moje ime velikim«, kaže BOG Svevladar. »Ali vi ga oskvrnjujete govoreći da je Božji žrtvenik nečist, a hrana na njemu vrijedna prijezira. I još govorite: ‘Kakva gnjavaža!’ i s prijezirom frkćete«, kaže BOG Svevladar. »Donosite ukradenu, sakatu ili bolesnu životinju pa je prinosite kao žrtvu! Zar da to primim od vas?« kaže BOG. »Neka je proklet varalica koji ima zdravog mužjaka u stadu. Njega mi zavjetuje, a žrtvuje mi manjkavoga! Ja sam velik kralj«, kaže BOG Svevladar, »narodi imaju strahopoštovanja prema meni.« »A sad, svećenici, ova je opomena za vas: Ako ne poslušate i ne odlučite iskazati čast mome imenu«, kaže BOG Svevladar, »poslat ću na vas prokletstvo i prokleti vaše blagoslove. I već sam ih prokleo jer mi niste odlučili iskazati čast. Evo, kaznit ću vaše potomke, a vama ću razmazati izmet po licu — izmet žrtava koje prinosite. Zatim ćete biti uklonjeni iz moje prisutnosti. Tada ćete znati da sam vam dao ovu opomenu da bi se nastavio moj savez s Levijevim potomcima«, kaže BOG Svevladar. »Moj je savez s njima bio život i blagostanje — i to sam im dao. Oni su me poštovali, gajili su strahopoštovanje prema mom imenu. Poučavali su istinu. Ništa nepravedno nisu govorili. Živjeli su sa mnom ispravno i čestito. Mnogi su se zbog njih odvratili od grijeha. Svećenik treba poučavati znanje o Bogu, a ljudi trebaju od njega tražiti pouku jer je on glasnik BOGA Svevladara. No vi ste skrenuli s pravog puta. Svojim ste učenjem mnoge naveli da čine krivo. Iskvarili ste savez s Levijem«, kaže BOG Svevladar. »Zato vas činim prezrenima i poniženima pred cijelim narodom. Niste se držali mojih zakona i pristrano ste ih primjenjivali.« Zar nemamo svi jednog oca? Zar nas nije stvorio jedan Bog? Zašto smo onda nevjerni jedan drugome i tako kršimo savez svojih predaka? Narod je Jude postao nevjeran. Učinili su grozotu u Izraelu i Jeruzalemu. Oskvrnuli su svetište koje BOG voli jer su se ženili strankinjama koje štuju strane bogove. BOG će iskorijeniti iz Jakovljevog naroda svakoga tko je to učinio. I svakoga tko za počinitelja prinosi žrtvu BOGU Svevladaru. K tomu, još i ovo činite: suzama prekrivate Božji žrtvenik, plačući i naričući. Ali on više ne obraća pažnju na vašu žrtvu i ne želi je primiti. A vi pitate: »Zašto je tako?« Zato što je BOG svjedok između tebe i supruge s kojom si od mladosti. A ti si joj bio nevjeran iako ti je partnerica s kojom si sklopio bračni savez. Nije li Bog učinio da budete jedno tijelo i jedan duh? Zašto? Zato što želi pobožno potomstvo. Stoga, pazi da ne budeš nevjeran supruzi s kojom si od mladosti. BOG Izraelov kaže: »Ako čovjek mrzi svoju ženu toliko da se želi razvesti od nje, svi vide da je nepravedan«. Tako kaže BOG Svevladar. Zato dobro pazite da ne budete nevjerni. Dojadili ste BOGU svojim riječima. »Kako smo mu dojadili?« pitate. Tako što govorite: »Svi koji čine zlo, dobri su u BOŽJIM očima i dragi su mu«, ili: »Gdje je Bog koji bi trebao dijeliti pravdu?« BOG Svevladar kaže: »Uskoro ću poslati svoga glasnika da preda mnom pripremi put. Tada će Gospodar kojeg tražite iznenada doći u svoj Hram. Zaista, glasnik saveza, za kojim čeznete, uskoro dolazi«. No tko će podnijeti dan njegovog dolaska? I tko će opstati kad se on pojavi? Jer, on je kao vatra koja pročišćava metal i kao lužina koja izbjeljuje. Postupit će kao onaj što lijeva i pročišćava srebro. Očistit će Levite i pročistiti ih kao zlato i srebro. Tada će BOG imati svećenike koji prinose žrtve s ispravnim stavom. Tada će žrtve, koje prinosi narod Jude i Jeruzalema, biti ugodne BOGU, kao u prošlim danima i davnim godinama. »Doći ću da vam sudim. Odmah ću svjedočiti protiv vračara, preljubnika i onih koji se lažno zaklinju. Svjedočit ću protiv onih koji zakidaju plaću radnicima, tlače udovice i siročad, strancima uskraćuju prava, a mene ne poštuju«, kaže BOG Svevladar. »Ja sam BOG i nisam se promijenio. A vi ste Jakovljevi potomci i niste prestali biti poput njega. Još od vremena svojih predaka odstupate od mojih zakona i ne pridržavate ih se. Vratite mi se i ja ću se vratiti vama«, kaže BOG Svevladar. »Ali vi pitate: ‘Zbog čega se uopće trebamo vratiti?’ Može li čovjek krasti od Boga? A vi ipak kradete od mene. Vi pitate: ‘Kako krademo od tebe?’ Ne dajete punu desetinu svojih prinosa, ni druge propisane priloge. Prokletstvo je na vama jer svi vi — cijeli ovaj narod — kradete od mene. Donesite čitave desetine prinosa u riznicu, da bude hrane u mom Hramu. Iskušajte me na taj način«, kaže BOG Svevladar, »i vidjet ćete kako ću otvoriti nebeske brane i izliti na vas obilje blagoslova. Zabranit ću štetočinama da vam proždiru usjeve, a loza će vam biti rodna«, kaže BOG Svevladar. »Tada će vas svi narodi zvati sretnima jer ćete biti divna zemlja«, kaže BOG Svevladar. »Teške ste riječi izgovorili protiv mene«, kaže BOG. »A vi pitate: ‘Što smo to govorili protiv tebe?’ Govorili ste: ‘Uzalud je služiti Bogu. Kakva je korist od držanja njegovih zapovijedi? I od toga što smo se u žalosti kajali pred BOGOM Svevladarom? Sad nam se čini da su bahati ljudi oni koji dobro prolaze. Zločinci ne samo što napreduju nego izazivaju Boga i prolaze nekažnjeno.’« Tada su oni koji su poštovali BOGA poveli razgovor među sobom, a BOG je pažljivo slušao. Imena onih koji su poštovali BOGA i iskazivali čast njegovom imenu bila su u njegovoj prisutnosti zapisana u knjigu kao podsjetnik. »Oni će biti moji onog dana kad ih uzmem kao svoje dragocjeno vlasništvo«, kaže BOG Svevladar. »Bit ću im dobrostiv kao što je otac dobrostiv sinu koji mu služi. Tada ćete ponovo razlikovati pravednoga od zloga; onoga tko služi Bogu od onoga tko mu ne služi.« »Evo, dolazi dan suda. Bit će kao užarena peć, a svi bahati, i svi koji čine zlo, bit će kao slama. Dan, koji dolazi, spalit će ih kao žbunje«, kaže BOG Svevladar, »pa od njih neće ostati ni korijena ni grančica. A vama, koji poštujete moje ime, izaći će sunce pravednosti sa zrakama koje ozdravljaju. Poskakivat ćete radosno kao telad puštena iz štale. I gazit ćete zle poput pepela pod svojim nogama, na dan koji pripremam«, kaže BOG Svevladar. »Sjećajte se zakona Mojsija, moga sluge. Na planini Horeb dao sam mu zapovijedi i pravila za sav Izrael. Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego što dođe velik i strašan dan BOŽJEG suda. On će zbližiti roditelje s djecom i djecu s roditeljima. U suprotnom, doći ću i potpuno vam uništiti zemlju.« Ovo je obiteljsko stablo Isusa Krista. On potječe iz Davidove obitelji, a David potječe iz Abrahamove obitelji. Abraham je bio Izakov otac. Izak je bio Jakovljev otac. Jakov je bio otac Jude i njegove braće. Juda je bio otac Faresa i Zare, a njihova je majka bila Tamara. Fares je bio Esromov otac. Esrom je bio Aramov otac. Aram je bio Aminadabov otac. Aminadab je bio Naasonov otac. Naason je bio Salmonov otac. Salmon je bio Boazov otac. Boazova je majka bila Rahaba. Boaz je bio Obedov otac, a Obedova je majka bila Ruta. Obed je bio Jišajev otac. Jišaj je bio otac kralja Davida. David je bio Salomonov otac, a Salomonova je majka bila Urijina žena. Salomon je bio Roboamov otac. Roboam je bio Abijin otac. Abija je bio Asin otac. Asa je bio Jozafatov otac. Jozafat je bio Joramov otac. Joram je bio Ozijin otac. Ozija je bio Joatamov otac. Joatam je bio Ahazov otac. Ahaz je bio Ezekijin otac. Ezekija je bio Manasijin otac. Manasija je bio Amonov otac. Amon je bio Jozijin otac. Jozija je bio otac Jehonije i njegove braće. Bilo je to u vrijeme kad je izraelski narod bio odveden u Babilon. Nakon progonstva u Babilonu: Jehonija je bio Salatielov otac. Salatiel je bio Zerubabelov otac. Zerubabel je bio Abijudov otac. Abijud je bio Elijakimov otac. Elijakim je bio Azorov otac. Azor je bio Sadokov otac. Sadok je bio Ahimov otac. Ahim je bio Elijudov otac. Elijud je bio Eleazarov otac. Eleazar je bio Matanov otac. Matan je bio Jakovljev otac. Jakov je bio otac Josipa, muža Marije, koja je rodila Isusa koji se zove Krist. Dakle, bilo je ukupno četrnaest naraštaja od Abrahama do Davida. I četrnaest naraštaja od Davida do progonstva u Babilon. I četrnaest naraštaja od progonstva u Babilon do Krista. Rođenje Isusa Krista dogodilo se ovako: njegova je majka Marija bila zaručena s Josipom, ali prije nego što su se vjenčali, otkrilo se da je Marija zatrudnjela po Svetom Duhu. Njezin je muž Josip bio dobar čovjek i nije ju želio izložiti javnoj sramoti pa je odlučio tajno raskinuti zaruke. No dok je o tome razmišljao, u snu mu se pojavio Gospodinov anđeo i rekao mu: »Josipe, Davidov sine , ne boj se uzeti Mariju za ženu jer ono što je u njoj, začeto je po Svetom Duhu. Ona će roditi sina, a ti ga nazovi Isus , jer će spasiti svoj narod od njegovih grijeha.« Sve se to dogodilo da bi se ispunilo što je Gospodin rekao po proroku: »Evo, djevica će zatrudnjeti i roditi sina. Dat će mu ime Emanuel, što znači ‘Bog je s nama’.« Kad se Josip probudio, učinio je kako mu je zapovjedio Gospodinov anđeo. Uzeo je Mariju i odveo je svojoj kući da mu bude žena. Ali nije živio s njom, kao što bi muž živio sa ženom, dok nije rodila sina kojemu je dao ime Isus. Isus se rodio u Betlehemu, u pokrajini Judeji, za vladavine kralja Heroda. U to su vrijeme došli mudraci s Istoka u Jeruzalem raspitujući se: »Gdje je novorođeni kralj Židova? Vidjeli smo njegovu zvijezdu kako izlazi na istoku pa smo mu se došli pokloniti.« Kad je to čuo kralj Herod, jako se uznemirio, kao i sav narod u Jeruzalemu. Okupio je sve svećeničke poglavare i narodne učitelje Zakona pa ih je ispitivao gdje se treba roditi Krist. Odgovorili su mu: »U Betlehemu, u Judeji, jer je prorok ovako zapisao u Svetom pismu: ‘A ti, Betleheme, u zemlji Judinoj, nipošto nisi najmanji među vladarima Jude, jer od tebe će doći vladar koji će voditi moj narod, Izrael.’« Tada je Herod potajno pozvao mudrace i od njih saznao točno vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih je poslao u Betlehem s riječima: »Idite i dobro se raspitajte za dijete. A kad ga pronađete, javite mi da i ja dođem i poklonim mu se.« Oni su saslušali kralja i otišli. A zvijezda, koju su vidjeli kako izlazi na istoku, išla je pred njima sve dok nije stigla i zaustavila se iznad mjesta gdje je bilo dijete. Kad su opazili zvijezdu, jako su se obradovali. Ušli su u kuću i ugledali dijete s njegovom majkom Marijom pa su kleknuli i poklonili mu se. Zatim su odmotali svoje darove i dali mu zlato, tamjan i smirnu. A kako ih je Bog u snu upozorio da se ne vraćaju Herodu, otišli su drugim putem u svoju zemlju. Kad su oni otišli, Josipu se u snu javio Gospodinov anđeo i rekao mu: »Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat! Ostani ondje sve dok ti ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.« Josip je ustao, uzeo dijete i njegovu majku te noću otišao s njima u Egipat. Ostao je ondje sve do Herodove smrti, da bi se ispunilo što je Bog rekao po proroku: »Iz Egipta sam pozvao svoga sina.« Kad je Herod vidio da su ga mudraci izigrali, jako se razljutio te je zapovjedio da se u Betlehemu i u njegovoj okolici ubiju svi dječaci mlađi od dvije godine, prema vremenu koje je doznao od mudraca. Tada se ispunilo što je Bog rekao po proroku Jeremiji: »U Rami se čuo zvuk velikog naricanja i žalovanja. Rahela je oplakivala svoju djecu i nije se dala utješiti, jer njih više nije bilo.« Kad je Herod umro, Josipu se u Egiptu, u snu, javio Gospodinov anđeo i rekao mu: »Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa ih vodi u izraelsku zemlju jer su umrli oni koji su htjeli ubiti dijete.« I on je ustao, uzeo dijete i njegovu majku te otišao u izraelsku zemlju. No kad je čuo da u Judeji, umjesto Heroda, vlada njegov sin Arhelaj, bojao se krenuti onamo. No budući da je u snu dobio uputu, otišao je u pokrajinu Galileju i naselio se u gradu Nazaretu. Tako se ispunilo što je rečeno po prorocima: »Bit će prozvan Nazarećaninom .« U ono vrijeme pojavio se Ivan Krstitelj i počeo propovijedati u judejskoj pustinji. Govorio je: »Pokajte se jer je Kraljevstvo nebesko blizu!« Upravo je o Ivanu govorio prorok Izaija: »Glas jednoga viče u pustinji: ‘Pripremite put Gospodinu, poravnajte mu staze.’« Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožni pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom. U to su ga vrijeme dolazili slušati ljudi iz Jeruzalema, iz cijele Judeje i s cijeloga područja oko rijeke Jordan. Priznavali su svoje grijehe, a Ivan ih je krstio uranjajući ih u rijeku Jordan. Kad je Ivan vidio mnoge farizeje i saduceje kako dolaze k njemu da ih krsti, rekao im je: »Zmijski porodi! Tko li vas je upozorio da bježite od Božje srdžbe koja dolazi? Pokažite svojim životom da ste se zaista obratili. Činite ono što dokazuje da ste se promijenili i nemojte se pouzdavati u to što je Abraham vaš otac. Jer, kažem vam, Bog može od ovoga kamenja stvoriti Abrahamovu djecu. Sjekira je već položena na korijen stabla, a svako stablo, koje ne daje dobar plod, bit će posječeno i bačeno u vatru. Ja vas krstim vodom u znak obraćenja, ali onaj koji dolazi nakon mene veći je od mene. Ja mu nisam dostojan ni obuću skinuti. On će vas krstiti Svetim Duhom i vatrom. Doći će spreman pročistiti zrnje od pljeve . Pšenicu će sakupiti i spremiti u svoju žitnicu, a pljevu će spaliti u vatri koja se ne može ugasiti.« Tada je Isus došao iz Galileje na rijeku Jordan k Ivanu da ga krsti. Ivan ga je pokušavao odgovoriti pa mu je rekao: »Ti bi trebao mene krstiti, a dolaziš k meni!« No Isus mu je odgovorio: »Pusti, primjereno je da učinimo sve što Bog želi.« Tada ga je Ivan pristao krstiti. Isus je bio kršten i, čim je izašao iz vode, otvorilo se nebo i vidio je Duha Božjega kako silazi u liku goluba i spušta se na njega. A glas s neba je rekao: »Ovo je moj voljeni sin. S njim sam potpuno zadovoljan!« Potom je Duh odveo Isusa u pustinju da ga iskuša đavao. Isus je postio četrdeset dana i četrdeset noći pa je ogladnio. Tada mu je prišao napasnik i rekao: »Ako si zaista Božji Sin, reci ovom kamenju da se pretvori u kruh.« No Isus mu je odgovorio: »Pisano je u Svetom pismu: ‘Čovjek ne živi samo od kruha nego i od svake riječi koju Bog izgovori.’« Zatim ga je đavao odveo u sveti grad Jeruzalem i postavio ga na vrh Hrama pa mu rekao: »Ako si Božji Sin, baci se dolje! Jer, pisano je: ‘On će zapovjediti svojim anđelima da te čuvaju i oni će te na rukama nositi, da ti noga o kamen ne udari.’« Isus mu je odgovorio: »Pisano je i ovo: ‘Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!’« Potom je đavao odveo Isusa na vrlo visoku planinu i pokazao mu sva kraljevstva svijeta i njihovu raskoš pa mu se opet obratio: »Dat ću ti sve ovo ako ćeš mi se pokloniti i mene štovati.« A Isus mu je odgovorio: »Odlazi, Sotono! Jer, pisano je: ‘Štuj Gospodina, Boga svojega i njemu jedinom služi!’« Tada ga je đavao ostavio, a anđeli su došli i služili mu. Kad je Isus čuo da je Ivan zatvoren, vratio se u Galileju. No nije ostao u Nazaretu, nego se nastanio u Kafarnaumu, gradu pokraj Galilejskog jezera, na području Zebulonovog i Naftalijevog plemena. Tako se ispunilo što je rekao prorok Izaija: »Zemlja Zebulonova i zemlja Naftalijeva, uz put prema moru, s one strane rijeke Jordan, Galileja zemlja nežidova! Narod koji živi u tami ugledao je veliko svjetlo; onima koji žive u mračnoj zemlji smrti zasjala je svjetlost.« Otad je Isus počeo propovijedati: »Obratite se, jer je Kraljevstvo nebesko blizu!« Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog jezera, ugledao je dvojicu braće — Šimuna, zvanog Petar, i njegovog brata Andriju kako bacaju mrežu u jezero, jer su bili ribari, pa im je rekao: »Pođite za mnom, a ja ću vas učiniti ribarima ljudi.« Oni su odmah ostavili svoje mreže i krenuli za Isusom. Isus je pošao dalje i ugledao drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejevog i njegovog brata Ivana. Bili su u čamcu sa svojim ocem Zebedejem i krpali mreže. Pozvao ih je i oni su odmah krenuli za njim. Ostavili su i čamac i svoga oca. Isus je obišao cijelu Galileju i poučavao u sinagogama , propovijedajući Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. Liječio je i svakovrsne bolesti i slabosti u narodu. Vijest o njemu proširila se po cijeloj Siriji pa su mu dovodili sve koji su bolovali od raznih bolesti i bili u mukama, opsjednute zlim duhovima, padavičare i nepokretne, a on ih je ozdravljao. Slijedilo ga je veliko mnoštvo iz Galileje, Dekapolisa, Jeruzalema, Judeje i s druge strane rijeke Jordan. Kad je Isus ugledao mnoštvo, popeo se na goru i sjeo. Prišli su mu učenici, a on je počeo poučavati ljude: »Blago onima koji znaju da su duhovno potrebiti jer njima pripada Kraljevstvo nebesko. Blago tužnima jer će ih utješiti Bog. Blago krotkima jer će naslijediti zemlju . Blago onima koji su žedni i gladni pravednosti jer će ih nasititi Bog. Blago milosrdnima jer će im biti iskazano milosrđe. Blago onima koji su čistog srca jer će gledati Boga. Blago mirotvorcima jer će se zvati Božjom djecom. Blago progonjenima zbog pravednosti jer njima pripada Kraljevstvo nebesko. Blago vama kad vas zbog mene vrijeđaju, progone i lažno optužuju. Radujte se i budite sretni, jer vas na nebu čeka velika nagrada. Jer, tako su progonili i proroke koji su živjeli prije vas.« »Vi ste sol zemlji. No, ako sol izgubi svoj okus, kako će ponovo postati slana? Ničemu više ne služi osim da se baci da je ljudi gaze. Vi ste svjetlost svijetu. Ne može se sakriti grad smješten na brdu. Tako ni svjetiljku ne pale da bi je stavili pod posudu, nego na stalak, da svijetli svima u kući. Neka tako i vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da vide vaša dobra djela te slave vašega Oca koji je na nebu.« »Nemojte misliti da sam došao ukinuti Mojsijev zakon ili naučavanje proroka. Nisam ih došao ukinuti, nego ispuniti. Istinu vam kažem: sve dok postoji nebo i zemlja, ni jedno slovo niti zarez neće nestati iz Zakona, dok se sve ne ispuni. Tako, tko god prekrši i najmanju od ovih zapovijedi i uči druge da tako čine, bit će najmanji u Kraljevstvu nebeskom. A tko bude izvršavao zapovijedi i učio druge da tako čine, bit će velik u Kraljevstvu nebeskom. Jer, kažem vam: ako ne budete pravedniji od učitelja Zakona i farizeja, nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Čuli ste da je našim precima rečeno: ‘Ne ubij! Tko ubije, odgovarat će sudu.’ A ja vam kažem da će svatko, tko se ljuti na drugog čovjeka, odgovarati. Tko drugoga uvrijedi, odgovarat će za to pred Velikim vijećem. A tko ga nazove luđakom, odgovarat će za to u paklenom plamenu. Ako, dakle, prinosiš dar Bogu pa se sjetiš da netko ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar kod žrtvenika, idi i najprije se pomiri s tom osobom . Potom se vrati i prinesi svoj dar. Sa svojim se neprijateljem brzo nagodi, još dok ste na putu prema sudu, da te ne bi predao sucu, a sudac stražaru, pa da ne budeš bačen u zatvor. Istinu ti kažem: nećeš odande izaći dok ne platiš i posljednji novčić.« »Čuli ste da je rečeno: ‘Ne počini preljub!’ A ja vam kažem da je svatko tko s požudom pogleda ženu, već u svom srcu s njom učinio preljub. Stoga, ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, izvadi ga i baci! Bolje ti je izgubiti jedan dio tijela nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i baci! Bolje ti je izgubiti jedan dio tijela nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao.« »Rečeno je: ‘Onaj tko se rastaje od svoje žene, mora joj dati pismenu potvrdu o razvodu.’ No ja vam kažem da svatko tko se rastaje od svoje žene, tjera je na preljub, osim ako se rastaje zbog bračne nevjere. A onaj tko se oženi takvom rastavljenom ženom, također čini preljub.« »Čuli ste da je našim precima rečeno: ‘Ne krši prisegu koju si dao! Izvrši prisegu koju si dao Gospodinu!’ Ali ja vam kažem: ne zaklinjite se nikako! Ni nebom, jer je ono Božje prijestolje; ni zemljom, jer je pod njegovim nogama; ni Jeruzalemom, jer pripada njemu, velikom Kralju. Ne zaklinji se ni svojom glavom, jer ne možeš ni jednu vlas učiniti ni bijelom ni crnom. Ako želiš reći ‘da’, onda reci ‘da’, a ako želiš reći ‘ne’, reci ‘ne.’ Sve što je više od toga, dolazi od Zloga.« »Čuli ste da je rečeno: ‘Oko za oko, zub za zub.’ Ali ja vam kažem: ne opirite se zlom čovjeku! Nego, ako te tko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi! A onomu koji bi te htio tužiti da ti oduzme košulju, daj i svoj ogrtač! Ako te tko prisili da pješačiš s njim jedan kilometar, ti idi dva! Ako te tko štogod zatraži, daj mu! I ne odbij onoga tko te traži da mu nešto posudiš!« »Čuli ste da je rečeno: ‘Voli svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja.’ A ja vam kažem: volite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone. Tako ćete postati djeca svoga Oca na nebu, koji čini da sunce izlazi i zlima i dobrima. On daje kišu i onima koji čine dobro i onima koji čine zlo. Ako volite samo one koji vole vas, kakvu nagradu možete očekivati? Čak i poreznici čine isto. I ako pozdravljate samo svoje prijatelje, činite li išta više od drugih? Čak i pogani čine isto. Zato budite savršeni, kao što je vaš Otac nebeski savršen!« »Pazite da svoja dobra djela ne činite pred ljudima, samo zato da vas oni vide, jer nećete dobiti nagradu od svog Oca koji je na nebu. Stoga, kada daješ siromašnima, nemoj to javno objaviti. Tako rade licemjeri u sinagogama i na ulicama da bi ih hvalili ljudi. Istinu vam kažem: oni su već dobili svoju nagradu. Nego, kada daješ siromašnima, neka tvoja lijeva ruka ne zna što čini desna. Neka tvoje davanje bude u tajnosti pa će te Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, nagraditi.« »A kad molite, ne budite poput licemjera. Oni vole stajati i moliti u sinagogama i na križanjima ulica da ih vide ljudi. Istinu vam kažem: oni su već dobili svoju nagradu. A ti, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata pa se pomoli svom Ocu, kojega ne možeš vidjeti. A tvoj će te Otac, koji vidi učinjeno u tajnosti, nagraditi. Kada molite, ne ponavljajte isprazne riječi kao pogani, koji misle da će dobiti što traže zbog količine izgovorenih riječi. Ne budite, dakle, kao oni, jer vaš Otac zna što vam je potrebno i prije negoli ga zamolite. Zato molite ovako: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Neka dođe Kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na Nebu tako i na Zemlji. Kruh naš svagdašnji daj nam danas i oprosti nam naše dugove, kako i mi opraštamo svojim dužnicima. Ne uvedi nas u kušnju, nego nas zaštiti od zla .’ Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, onda će i vaš Otac nebeski vama oprostiti vaše. No ako vi ne oprostite drugima njihove pogreške, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaše.« »Kad postite, nemojte biti namrgođeni, poput licemjera, koji izobliče svoja lica da ljudi primijete kako poste. Istinu vam kažem: već su dobili svoju nagradu. A ti, kad postiš, počešljaj se i umij lice, da ljudi ne primijete da postiš, nego samo Otac tvoj koji je u tajnosti. Tada će te tvoj Otac, koji vidi učinjeno u tajnosti, nagraditi.« »Ne skupljajte sebi bogatstvo na zemlji! Tu će ga moljci i hrđa uništiti, a lopovi mogu provaliti i ukrasti ga. Radije skupljajte sebi bogatstvo na nebu! Ondje ga moljci i hrđa ne mogu uništiti niti lopovi mogu provaliti i ukrasti ga. Jer, srce će ti biti ondje gdje ti je bogatstvo.« »Oko je svjetiljka tijelu. Ako gledaš dobronamjerno , tada ćeš sav biti ispunjen svjetlošću. Ali ako gledaš zlonamjerno , tada ćeš biti ispunjen tamom. Ako svjetlost, koja je u tebi, postane tama, koliko li će biti duboka?« »Nitko ne može istodobno služiti dvojici gospodara. Jer, ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti, ili će jednomu biti privržen, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« »Zato vam kažem: ne brinite se za svoj život — što ćete jesti ili piti ili za svoje tijelo — u što ćete se obući. Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odjeće? Pogledajte ptice na nebu! One niti siju, niti žanju, niti prikupljaju hranu u žitnice, a vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od ptica? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan sat? Zašto se tjeskobno brinete za odjeću? Pogledajte kako rastu poljski ljiljani, a ne rade i ne predu. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj svojoj raskoši nije odijevao poput njih. Pa, ako Bog tako odijeva poljsku travu, koja je danas tu, a već se sutra baca u peć, zar neće još više odijevati vas, malovjerni? Zato se nemojte brinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti, što ćemo piti ili u što ćemo se obući?’ To sve traže oni koji ne poznaju Boga. Ali vaš Otac nebeski zna što vam je potrebno. Stoga, prvo se brinite za Božje kraljevstvo i za ono što on želi, a za sve drugo će se pobrinuti Bog. Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za sebe. Svaki dan ima dosta svojih nevolja.« »Nemojte suditi druge, da vas ne bi sudio Bog. Jer, bit ćete suđeni isto kako i vi sudite druge. Mjerit će vam se onako kako vi mjerite drugima. Zašto vidiš trun u oku svoga brata, a ne vidiš gredu u vlastitom oku? Kako možeš reći svome bratu: ‘Daj da ti izvadim trun iz oka’, kad je u tvom oku greda? Licemjeru, prvo izvadi gredu iz svoga oka pa ćeš tada jasno vidjeti kako izvaditi trun iz bratovog oka. Nemojte davati psima ono što je sveto, da se ne okrenu protiv vas i da vas ne rastrgaju. Nemojte bacati bisere pred svinje, da ih ne pogaze.« »Molite i dobit ćete; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se! Jer, svatko tko moli — prima; tko traži — nalazi, a onomu koji kuca — otvara se. Tko bi od vas svome sinu, kad bi ga zamolio kruha, dao kamen? Ili, kad bi ga zamolio ribu, dao zmiju? Dakle, ako vi, iako ste zli, znate svojoj djeci davati dobre darove, još će više vaš Otac nebeski dati dobra onima koji ga mole.« »Sve što želite da drugi čine vama, činite i vi njima. To je smisao Mojsijevog zakona i učenja proroka.« »Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast. Mnogo ljudi ide tim putem. No uska vrata i tijesan put vode u život, a malo ih je koji ga pronalaze!« »Čuvajte se lažnih proroka! Prići će vam prerušeni u ovčice, a iznutra su grabežljivi vukovi. Prepoznat ćete ih po onome što čine jer ne bere se grožđe s trnja niti smokve s bodljikavoga korova. Isto tako, svako dobro stablo daje dobre plodove, a loše stablo loše. Dobro stablo ne može dati loše plodove niti može loše stablo dati dobre plodove. Svako stablo, koje ne daje dobre plodove, siječe se i baca u vatru. Dakle, prepoznat ćete ih po njihovim djelima. Neće svaki onaj tko me bude zvao ‘Gospodine, Gospodine’ ući u Kraljevstvo nebesko, nego samo oni koji budu radili ono što želi moj Otac koji je na nebu. Mnogi će mi reći u posljednji dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li proricali pomoću tvog imena? Nismo li, pomoću tvog imena, izgonili zle duhove i činili brojna čuda?’ Tada ću im otvoreno reći: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’« »Stoga, svatko tko čuje ove moje riječi i izvršava ih, poput mudrog je čovjeka koji je sagradio svoju kuću na stijeni. Pala je kiša, naišle su bujice, zapuhali vjetrovi i udarili u kuću, ali ona se nije srušila jer je bila sagrađena na stijeni. No svatko tko čuje ove moje riječi, a ne izvršava ih, ponaša se poput ludog čovjeka koji je sagradio svoju kuću na pijesku. Pala je kiša, naišle su bujice, zapuhali su vjetrovi i udarili u kuću, a ona se srušila uz jak tresak.« Kad je Isus završio svoj govor, mnoštvo je bilo zadivljeno njegovim učenjem jer ih je poučavao kao onaj tko ima vlast, a ne kao učitelji Zakona . Kad je Isus sišao s gore, slijedilo ga je veliko mnoštvo, među kojima je bio i jedan gubavac . Došao je do Isusa, kleknuo pred njega pa mu rekao: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.« Isus je ispružio ruku, dotaknuo ga i rekao: »Hoću. Budi iscijeljen!« I bio je izliječen od gube istoga trenutka. Zatim mu Isus reče: »Pazi da nikome ne pričaš o ovome. Nego, idi i pokaži se svećeniku . Nakon toga prinesi žrtvu, kako je zapovjedio Mojsije. Bit će to će ljudima dokaz da si izliječen.« Kad je Isus došao u Kafarnaum, prišao mu je neki časnik i zamolio ga za pomoć. Rekao mu je: »Gospodine, moj sluga leži kod kuće nepokretan i u velikim bolovima.« A Isus mu je odgovorio: »Doći ću i izliječiti ga.« Časnik mu je rekao: »Gospodine, ja ne zaslužujem da ti dođeš u moju kuću, nego samo zapovjedi i moj će sluga ozdraviti. Jer, i ja, koji sam podređen drugima, imam vojnike pod svojim zapovjedništvom pa kad kažem jednomu: ‘Idi!’, on ode, ili drugomu: ‘Dođi!’ i on dođe. Svom slugi kažem: ‘Učini to!’ i on me posluša.« Kad je to čuo, Isus se zadivio pa je rekao onima koji su ga pratili: »Zaista, kažem vam, nisam našao toliku vjeru ni u koga u Izraelu. I još vam kažem da će mnogi doći s istoka i zapada i sjest će za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u Kraljevstvu nebeskom. A oni, koji trebaju pripadati Kraljevstvu, bit će izbačeni u tamu, gdje je plač i škrgut zuba.« Zatim je Isus rekao časniku: »Idi, i neka ti bude kako si vjerovao!« A njegov je sluga ozdravio istoga trena. Kad je Isus ušao u Petrovu kuću, ugledao je njegovu punicu kako leži u groznici. Dotaknuo joj je ruku i groznica ju je odmah pustila, a ona je ustala i počela ga posluživati. Kad je pala večer, Isusu su doveli mnoge opsjednute zlim duhovima, a on je riječju istjerao duhove i izliječio sve bolesne. Tako se ispunilo što je Bog rekao po proroku Izaiji: »On je uzeo naše slabosti i odnio naše bolesti.« Kad je Isus vidio veliko mnoštvo oko sebe, zapovjedio je svojim sljedbenicima da otplove na drugu stranu jezera. Tada mu je pristupio neki učitelj Zakona i rekao mu: »Učitelju, ja ću te slijediti kamo god budeš išao.« A Isus mu je rekao: »Lisice imaju jazbine i ptice imaju svoja gnijezda, a Sin Čovječji nema kamo položiti glavu.« Drugi mu je učenik rekao: »Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svoga oca.« A Isus mu je rekao: »Pođi za mnom, a pusti mrtve da sami pokapaju svoje mrtve.« Zatim je Isus ušao u lađu, a njegovi su učenici pošli za njim. Na jezeru se podigla strašna oluja, tako da su valovi gotovo prekrili lađu. A Isus je spavao. Tada su učenici došli k njemu i probudili ga riječima: »Gospodine, spasi nas! Poginut ćemo!« On im je rekao: »Zašto se toliko bojite, malovjerni?« Onda je ustao, zapovjedio vjetrovima i jezeru te je zavladala velika tišina. Ljudi su se čudili i pitali: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetrovi i voda pokoravaju!« Kad je Isus stigao na drugu stranu jezera, u gadarski kraj , ususret su mu došla dva čovjeka opsjednuta zlim duhovima. Izišli su iz grobova i bili su tako opasni da nitko nije mogao proći tim putem. Povikali su: »Što hoćeš od nas, Božji Sine? Jesi li došao ovamo da nas kazniš prije zakazanog vremena?« Nedaleko je od njih paslo veliko krdo svinja. Zli su duhovi molili Isusa: »Ako nas istjeraš iz ovih ljudi, pošalji nas u ono krdo svinja.« Isus im je rekao: »Idite!«, a oni su izašli iz ljudi i ušli u svinje. Tada je cijelo krdo svinja jurnulo niz padinu u jezero i utopilo se u vodi. Svinjari su pobjegli u grad pa su ispričali sve što se dogodilo s opsjednutima i svinjama. Cijeli je grad izašao pred Isusa. Kad su ga spazili, zamolili su ga da napusti njihov kraj. Isus je ušao u lađu, doplovio na drugu stranu jezera i vratio se u svoj grad. Tada su mu donijeli nepokretnog čovjeka koji je ležao na postelji. Kad je Isus vidio kolika je njihova vjera, rekao je nepokretnomu: »Samo hrabro, mladiću! Oprošteni su ti grijesi!« Tada su neki učitelji Zakona rekli u sebi: »Ovaj čovjek svojim riječima vrijeđa Boga.« Budući da je znao što misle, Isus im je rekao: »Zašto mislite zlo u svojim srcima? Što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani i hodaj!’? No znajte da Sin Čovječji ima vlast opraštati grijehe na Zemlji.« Zatim je rekao nepokretnomu: »Ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« Nepokretni je ustao i otišao kući. Kad je narod to vidio, pun je strahopoštovanja hvalio Boga koji je ljudima dao takvu vlast. Kad je Isus odlazio odande, ugledao je čovjeka zvanog Matej kako sjedi na mjestu za naplatu poreza. Rekao mu je: »Hajde za mnom!« I Matej je ustao te krenuo za Isusom. Dok je Isus jeo u Matejevoj kući, došli su mnogi poreznici i grešnici pa su jeli zajedno s Isusom i njegovim učenicima. Kad su to vidjeli farizeji, upitali su Isusove učenike: »Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?« Isus je to čuo pa je rekao: »Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni. Stoga, idite i naučite što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve.’ Jer, nisam došao zvati pravednike, nego grešnike.« Tada su mu prišli Ivanovi učenici i upitali ga: »Zašto mi i farizeji često postimo, a tvoji učenici ne poste?« Isus im je odgovorio: »Mogu li svatovi tugovati dok je mladoženja s njima? Ali doći će vrijeme kada će im uzeti mladoženju. Tada će oni postiti. Nitko ne stavlja na stari ogrtač zakrpu od novoga platna koje se još nije stisnulo. Ako to učini, nova će se zakrpa stisnuti i poderati odjeću, a rupa će postati još veća. Ni novo vino se ne ulijeva u stare mjehove jer bi oni popucali i vino bi iscurilo, a mjehovi bi bili uništeni. Zato ljudi uvijek stavljaju novo vino u nove mjehove, tako da se sačuvaju i vino i mjehovi.« Dok im je Isus to govorio, prišao mu je poglavar sinagoge, kleknuo pred njega i rekao: »Kći mi je upravo umrla, ali dođi, stavi svoju ruku na nju i ona će oživjeti.« Isus je ustao i pošao za njim zajedno sa svojim učenicima. A neka žena, koja je patila od krvarenja već dvanaest godina, prišla je Isusu s leđa i dotaknula rub njegovog ogrtača. Mislila je: »Ako samo dotaknem njegov ogrtač, ozdravit ću.« Isus se okrenuo, ugledao ženu i rekao: »Samo hrabro, kćeri! Tvoja te vjera ozdravila.« I žena je ozdravila istoga trena. Kad je Isus došao u kuću poglavara sinagoge, vidio je svirače kako sviraju pogrebnu glazbu i uznemiren narod. Rekao je: »Iziđite! Djevojka nije mrtva, samo spava.« A oni su ga ismijavali. Kad je narod istjeran iz kuće, Isus je ušao u sobu, uzeo djevojku za ruku i ona je ustala. Vijest o tome proširila se po cijelom onome kraju. Kad je odlazio odande, dva su slijepca pošla za njim vičući: »Smiluj nam se, Davidov Sine!« Kad je ušao u kuću, slijepci su mu prišli, a Isus ih je upitao: »Vjerujete li da vam ja mogu vratiti vid?« Oni su odgovorili: »Da, Gospodine!« Tada je dotaknuo njihove oči i rekao: »Neka vam bude onako kako vjerujete!« I progledali su, a Isus ih je strogo opomenuo: »Pazite da nitko ne sazna za ovo!« No oni su otišli i proširili vijest o njemu po cijelom onome kraju. Dok su izlazili, doveli su Isusu nijemog čovjeka koji je bio opsjednut zlim duhom. Kad je Isus istjerao zlog duha, nijemi je progovorio. Narod se divio i govorio: »Nikad nešto slično nije viđeno u Izraelu!« A farizeji su govorili: »On izgoni zle duhove uz pomoć vladara zlih duhova.« Isus je išao po svim gradovima i selima. Poučavao je u njihovim sinagogama i objavljivao radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. Liječio je svaku slabost i svaku bolest. Kad je vidio mnoštvo naroda, sažalio se nad njima jer su bili iscrpljeni i bespomoćni poput ovaca bez pastira. Tada je rekao svojim učenicima: »Žetva je velika, a radnika je malo. Stoga, molite gospodara žetve da pošalje radnike za svoju žetvu.« Isus je pozvao svojih dvanaestoricu učenika i dao im vlast da istjeruju zle duhove i da liječe svaku slabost i svaku bolest. Ovo su imena dvanaestorice apostola: Šimun — zvani Petar — i njegov brat Andrija; Jakov — Zebedejev sin i njegov brat Ivan; Filip i Bartolomej; Toma i Matej — poreznik; Jakov — Alfejev sin — i Tadej; Šimun Zelot i Juda Iskariotski, koji je izdao Isusa. Isus je poslao ovu dvanaestoricu i naredio im: »Nemojte ići k nežidovima i nemojte ulaziti ni u jedan grad u Samariji! Radije idite k izgubljenim ovcama izraelskoga naroda. Idite i propovijedajte, govoreći: ‘Kraljevstvo nebesko je blizu!’ Liječite bolesne, uskrisujte mrtve, ozdravljajte gubave i izgonite zle duhove! Besplatno ste primili, stoga besplatno i dajte! Nemojte nositi u pojasevima ni zlata, ni srebra, ni bakra! Nemojte nositi ni putne torbe, ni dodatne odjeće, ni obuće, ni štapa! Jer, radnik zaslužuje svoju hranu. Kad uđete u grad ili selo, pronađite u njemu nekoga dostojnog pa ostanite kod njega sve dok ne pođete dalje! Kad ulazite u takav dom, zaželite mu mir! Ako je dom dostojan, neka vaš mir ostane u njemu, a ako nije dostojan, neka vam se vaš mir vrati. Ako vas tko ne bude primio ili slušao što govorite, napustite tu kuću ili grad i otresite prašinu sa svojih stopala . Istinu vam kažem: na dan Suda tom će gradu biti gore nego Sodomi i Gomori.« »Budite svjesni da vas šaljem kao ovce među vukove. Stoga, budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi! Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati na sud i šibati vas u svojim sinagogama. Dovodit će vas pred vladare i kraljeve jer ste moji sljedbenici. To će biti prilika da o meni svjedočite njima i nežidovima. Kad vas budu uhićivali, ne brinite se što i kako ćete govoriti, jer će vam toga trena biti dano što da kažete. Stoga, nećete govoriti vi, nego će Duh vašeg Oca govoriti kroz vas. Brat će predavati brata da ga ubiju, a otac svoje dijete. Djeca će se okrenuti protiv roditelja i ubijati ih. Svi će vas ljudi mrziti zbog moga imena, ali oni koji ustraju do kraja, bit će spašeni. Kad vas budu progonili u jednom gradu, pobjegnite u drugi. Istinu vam kažem: nećete stići obići sve izraelske gradove prije ponovnog dolaska Sina Čovječjega. Učenik nije veći od učitelja niti je sluga veći od svoga gospodara. Dovoljno je učeniku da bude kao njegov učitelj, a slugi da bude kao njegov gospodar. Ako su glavu obitelji nazivali Sotonom , koliko li će tek gore nazivati njegove ukućane?« »Dakle, nemojte ih se bojati, jer sve što je skriveno, bit će otkriveno i, sve što je tajno, saznat će se. Ono što vam govorim u tajnosti, recite u javnosti! I što vam šapućem na uho, razglasite svima javno! Nemojte se bojati onih koji mogu ubiti vaše tijelo, ali ne mogu ubiti vašu dušu! Radije se bojte Boga koji može uništiti i dušu i tijelo u paklu. Za samo jedan novčić možete kupiti dva vrapca. No ni jedan od njih neće uginuti ako to ne dopusti vaš Otac. Vama su čak i vlasi na glavi izbrojene. Dakle, nemojte se bojati, jer ste vredniji od mnoštva vrabaca.« »Tko god mene prizna pred ljudima — pripada meni. I ja ću priznati pred mojim Ocem, koji je na nebu, da on pripada meni. Tko god se odrekne mene pred ljudima — ne pripada meni. I ja ću ga se odreći pred svojim Ocem koji je na nebu.« »Nemojte misliti da sam došao donijeti mir na zemlju. Nisam došao donijeti mir, nego mač. Jer, došao sam okrenuti: ‘sina protiv oca, kćer protiv majke, snahu protiv svekrve. Čovjeku će biti neprijatelji vlastiti ukućani.’ Tko voli oca ili majku više nego mene, nije me dostojan slijediti. Tko voli svoga sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan slijediti. Tko ne uzme svoj križ i ne ide za mnom, nije me dostojan. Tko voli svoj život više nego mene, izgubit će ga. Ali onaj tko izgubi svoj život radi mene, sačuvat će ga.« »Tko prima vas, prima i mene, a tko prima mene, prima i Onoga koji me poslao. Tko prima proroka zato što je prorok, primit će proročku nagradu. Tko prima pravednog čovjeka zato što je pravedan, primit će nagradu pravednika. A tko pruži samo čašu hladne vode jednomu od ovih malenih, zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, sigurno neće izgubiti svoju nagradu.« Kad je Isus završio s davanjem uputa dvanaestorici svojih učenika, otišao je odande poučavati i propovijedati po gradovima u Galileji. Kad je Ivan Krstitelj, koji je bio u zatvoru, čuo za Kristova djela, poslao je Isusu svoje učenike. Oni su ga upitali: »Jesi li ti onaj koji treba doći ili da očekujemo drugog?« Isus im je odgovorio: »Idite i recite Ivanu o onome što čujete i vidite! Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi ozdravljaju, gluhi čuju, mrtvi ustaju, a siromašnima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko ne oklijeva da me prihvati!« Dok su Ivanovi učenici odlazili, Isus je govorio mnoštvu o Ivanu, pitajući ih: »Što ste išli vidjeti u pustinji? Trsku koju povija vjetar? Ako ne to, što ste onda išli vidjeti? Čovjeka odjevenog u raskošnu odjeću? Oni koji nose raskošnu odjeću nalaze se u kraljevskim dvorima. Što ste onda išli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. On je onaj o kojem je pisano: ‘Evo, šaljem svoga glasnika ispred tebe. On će pred tobom pripremiti put.’ Istinu vam kažem: od svih ljudi koji su ikad rođeni, nitko nije veći od Ivana Krstitelja, a ipak je i najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći od Ivana. Od vremena Ivana Krstitelja pa do sada navala je na Kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju. Svi su proroci i Mojsijev zakon proricali do Ivana. Ako prihvaćate što su rekli proroci i Zakon, onda je Ivan Ilija koji treba doći. Tko sluša, neka čuje! S kim da usporedim sadašnji naraštaj? Oni su poput djece koja sjede na trgovima i dovikuju se: ‘Svirali smo vam, ali vi niste zaplesali! Pjevali smo tužaljke, ali vi niste zaplakali.’ Došao je Ivan, niti je jeo niti je pio poput ostalih ljudi, pa kažu: ‘Opsjednut je zlim duhom!’ Onda je došao Sin Čovječji, koji jede i pije poput svih ostalih, a ljudi kažu: ‘Vidi ovoga! Proždrljivac i pijanac! Prijatelj poreznika i grešnika!’ No mudrost se dokazuje djelima koja čini.« Tada je Isus počeo koriti gradove u kojima je učinio najviše čuda jer se nisu obratili ljudi iz tih gradova. Rekao im je: »Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer, da su se u Tiru i Sidonu dogodila čuda, koja su se vama dogodila, oni bi se već odavno pokajali. U znak pokajanja obukli bi pokajničku tkaninu i glave posuli pepelom. Ali, kažem vam, na Sudnji će dan Tiru i Sidonu biti lakše nego vama. A ti, Kafarnaume, zar se misliš uzdići do neba? Ne, strmoglavit ćeš se u pakao. Jer, da su se u Sodomi dogodila čuda, koja su se tebi dogodila, taj bi grad opstao do dana današnjega. Ali, kažem ti, na Sudnji će dan Sodomi biti lakše nego tebi.« U ono je vrijeme Isus rekao: »Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a otkrio onima koji su kao mala djeca. Da, Oče, jer ti si htio da tako bude. Otac mi je sve predao. Nitko, osim Oca, ne poznaje Sina. I nitko ne poznaje Oca, osim Sina i onih kojima ga Sin želi otkriti. Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas obnoviti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, pronaći ćete odmor svojim dušama. Jer, jaram koji vam nudim lagan je i teret koji je od mene lako vam je nositi.« U ono je vrijeme, na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. Njegovi su učenici ogladnjeli pa su počeli trgati klasje i jesti. Kad su to vidjeli farizeji, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti na šabat.« Tada im je Isus rekao: »Zar niste čitali što je David učinio kada su on i njegovi ljudi ogladnjeli? Ušao je u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu iako ni njemu ni njegovim pratiocima nije bilo dopušteno da ih jedu, nego samo svećenicima. Niste li čitali u Zakonu da na šabat svećenici u Hramu krše zakon o zabrani rada na šabat? No njima se to ne uzima za zlo. No ja vam kažem da je ovdje nešto veće od Hrama. Da ste shvatili što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve’, ne biste osuđivali ove nedužne. Jer, Sin je Čovječji gospodar i šabata.« Odande je otišao u njihovu sinagogu, gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. Neki su Židovi upitali Isusa, s namjerom da ga optuže: »Je li dopušteno liječiti na šabat?« Isus im je rekao: »Tko od vas ne bi uhvatio i izvadio svoju jedinu ovcu ako na šabat padne u jamu? A čovjek je mnogo važniji od ovce. Zato je dopušteno na šabat činiti dobro.« Zatim je rekao onom čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku i ruka mu je postala zdrava kao i druga. Farizeji su izašli i počeli smišljati kako da ubiju Isusa. Kad je za to doznao, otišao je odande, a slijedilo ga je silno mnoštvo. On ih je sve ozdravljao i upozoravao ih da ne odaju tko je on, kako bi se ispunilo što je rečeno po proroku Izaiji: »Ovo je moj sluga, koga sam izabrao. Moj ljubljeni, u kome uživa moja duša. Stavit ću svoj Duh na njega i on će narodima objaviti pravdu. Neće se svađati ni vikati, niti će se na ulicama čuti njegov glas. On neće slomiti savijenu trsku, ni ugasiti žar koji tinja, dok pravdu ne dovede do pobjede. U njegovo ime uzdat će se narodi.« Potom su mu doveli slijepog i nijemog čovjeka, obuzetog zlim duhom. Isus ga je ozdravio pa je čovjek progovorio i progledao, a mnoštvo je bilo zadivljeno te se pitalo: »Da nije ovo Davidov Sin?« Kad su to čuli farizeji, rekli su: »On izgoni zle duhove uz pomoć Sotone , vladara zlih duhova.« Isus je znao njihove misli pa im je rekao: »Svako će kraljevstvo, koje je nesložno, propasti. Nijedan grad ili obitelj, koji su nesložni unutar sebe, neće opstati. Dakle, ako Sotona izgoni Sotonu, u sebi je podijeljen. Kako će onda opstati njegovo kraljevstvo? Opet, ako ja izgonim zle duhove uz pomoć Sotone, uz čiju ih pomoć izgone vaši ljudi? Zato će vam suditi vaši vlastiti ljudi. Budući da ja izgonim zle duhove uz pomoć Božjega Duha, to dokazuje da je Božje kraljevstvo došlo k vama. Ili, kako može netko ući u kuću snažnog čovjeka i ukrasti mu imovinu ako ga prije ne sveže? Tek će mu tada moći opljačkati kuću. Tko nije sa mnom — protiv mene je. Tko mi ne pomaže skupljati — taj rasipa. Zato vam kažem: svaki grijeh i kleveta oprostit će se ljudima, ali kleveta protiv Svetog Duha neće se oprostiti. Ako tko kaže nešto protiv Sina Čovječjega, može mu se oprostiti, ali ako tko kaže nešto protiv Svetog Duha, neće mu se oprostiti, ni na ovom svijetu ni na onome koji dolazi.« »Da biste imali dobar plod, morate imati dobro stablo. No ako je stablo loše, imat ćete loš plod, jer stablo se prepoznaje po svome plodu. Vi, zmije! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Usta govore ono čega je srce puno. Dobar čovjek iznosi dobro jer je u njemu pohranjeno dobro, a zao čovjek iznosi zlo jer je u njemu pohranjeno zlo. No, kažem vam da će na Sudnji dan ljudi odgovarati za svaku beskorisnu riječ koju su izgovorili. Jer, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.« Tada su mu neki učitelji Zakona i farizeji rekli: »Učitelju, želimo da nam daš neki znak.« A Isus im je odgovorio: »Zao i nevjeran naraštaj traži znak. No neće mu se dati nikakav drugi znak osim znaka proroka Jone . Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u utrobi zemlje tri dana i tri noći. Na Sudu će Ninivljani ustati zajedno s ljudima, koji žive danas, i osudit će ga jer su se obratili zbog Joninog propovijedanja. A ovdje je netko veći od Jone. Na Sudu će Kraljica Juga ustati s ovim naraštajem i osudit će ga jer je s kraja zemlje došla čuti Salomonovu mudrost. A ovdje je nešto veće od Salomona.« »Kada zao duh iziđe iz čovjeka, luta pustim mjestima tražeći odmor, ali ga ne nalazi. Tada kaže: ‘Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao.’ Kada se vrati, pronalazi je praznu, čistu i uređenu. Tada ode i sa sobom dovede sedam drugih duhova, gorih od sebe, pa svi uđu i nastane se ondje. Tako posljednje stanje toga čovjeka postaje gore od prvotnoga. Isto će biti i s ovim pokvarenim naraštajem.« Dok je Isus još govorio narodu, došli su njegova majka i braća pa su stajali vani tražeći da s njim govore. Netko reče Isusu: »Evo, tvoja majka i braća stoje vani i žele razgovarati s tobom.« A Isus mu odgovori: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« Onda je pokazao rukom na svoje učenike i rekao: »Evo moje majke i moje braće! Da, tko god izvršava volju moga nebeskog Oca, taj mi je i brat, i sestra, i majka.« Istoga je dana Isus izašao iz kuće i sjeo pokraj jezera. Veliko se mnoštvo okupilo oko njega pa je ušao u lađu i sjeo dok je narod ostao na obali. Govorio im je o mnogim stvarima u usporedbama. Rekao im je: »Sijač je krenuo sijati. Dok je sijao, neko je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. Neko je palo na kamenito tlo, gdje nije bilo puno zemlje. Brzo je niknulo jer zemlja nije bila duboka, ali kad je izašlo sunce, uvenulo je od žege, a kako nije imalo korijena, osušilo se. Neko je palo među trnje, ali trnje je izraslo i ugušilo ga. A neko je palo na dobru zemlju i donijelo rod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog. Tko sluša — neka čuje!« Učenici su prišli Isusu i upitali ga: »Zašto im govoriš u usporedbama?« A on im je odgovorio: »Vama je dano da znate tajne Kraljevstva nebeskog, ali njima nije. Jer, tko ima, dat će mu se i imat će u izobilju. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. Zato im govorim u usporedbama jer, iako gledaju — ne vide; iako slušaju — ne čuju i ne razumiju. Tako se na njima ispunjava Izaijino proroštvo: ‘Slušat ćete i slušati, ali nećete razumjeti. Gledat ćete i gledati, ali nećete vidjeti. Jer, otvrdnulo je srce ovoga naroda; uši su začepili i oči zatvorili. Tako da ne vide svojim očima, ne čuju svojim ušima, ne razumiju svojim srcem i ne obraćaju se meni da ih ozdravim.’ Ali blago vašim očima jer vide i blago vašim ušima jer čuju. Istinu vam kažem: mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.« »Poslušajte, dakle, značenje usporedbe o sijaču. Sjeme, koje je palo pokraj puta, jest onaj koji čuje učenje o Kraljevstvu, ali ga ne razumije. Tada dolazi Zli te mu otima što mu je posijano u srcu. Sjeme, koje je palo na kamenito tlo, jest onaj koji čuje učenje i odmah ga s radošću prihvaća. No budući da nema u sebi korijena, nepostojan je, pa kad dođe nevolja ili progonstvo zbog učenja, odmah otpadne. Sjeme, koje je palo u trnje, jest onaj koji čuje učenje, ali dopušta da ga brige ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva uguše pa ne donosi rod. Sjeme, koje je palo na dobru zemlju, jest onaj koji čuje i razumije učenje te donosi rod koji je trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od onoga što je posijano.« Zatim im Isus iznese drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. No dok su ljudi spavali, došao je neprijatelj, posijao korov među pšenicu i otišao. Kad je pšenica narasla i donijela rod, pojavio se i korov. Tada su sluge pristupili k vlasniku i rekli: ‘Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Pa odakle onda korov?’ Odgovorio im je: ‘To je učinio neprijatelj.’ Sluge su ga upitali: ‘Hoćeš li da odemo i počupamo korov?’ Rekao im je: ‘Ne, da ne biste, čupajući korov, zajedno s njim iščupali i pšenicu. Neka rastu zajedno do žetve, a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije korov i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu sakupite u moju žitnicu!’« Zatim im je iznio drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput sjemena gorušice koje je netko uzeo i posijao na svojoj njivi. Ono je jedno od najmanjih sjemenja, ali, kad izraste, jedno je od najvećih biljaka u vrtu. Ono izraste u stablo pa dolaze ptice i gnijezde se u njegovim granama.« Ispričao im je još jednu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput kvasca koji je žena uzela i pomiješala s tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.« Isus je mnoštvu o svemu govorio u usporedbama. Zapravo, ništa im nije rekao bez usporedbi. To je bilo zato da bi se ispunilo što je Bog rekao po proroku: »Govorit ću u usporedbama. Otkrit ću što je skriveno od postanka svijeta.« Zatim je Isus otpustio narod i ušao u kuću. Ondje su mu pristupili učenici i rekli: »Objasni nam priču o korovu na njivi!« Odgovorio im je: »Onaj koji je posijao dobro sjeme jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro su sjeme oni koji pripadaju Kraljevstvu. Korov su oni koji pripadaju Zlomu. Neprijatelj, koji je posijao korov, jest đavao. Žetva je svršetak svijeta , a žeteoci su anđeli. Kao što se korov skuplja i spaljuje u vatri, tako će biti i na svršetku svijeta. Sin Čovječji poslat će svoje anđele i oni će iz njegova Kraljevstva ukloniti sve one koji druge navode na grijeh i sve one koji čine zlo. Anđeli će ih baciti u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. Pravednici će tada zasjati poput sunca u Kraljevstvu svoga Oca. Tko sluša — neka čuje!« »Kraljevstvo je nebesko poput blaga skrivenog u polju. Kad ga neki čovjek pronađe, ponovo ga sakrije, pa prepun radosti ode i proda sve što ima te kupi to polje. Kraljevstvo je nebesko i poput trgovca koji traži skupocjene bisere. Kad pronađe dragocjen biser, ode i proda sve što ima pa ga kupi.« »Kraljevstvo je nebesko i poput mreže bačene u jezero, u koju se uhvatilo mnogo raznovrsne ribe. Kad se mreža napuni, ribari je izvuku na obalu. Zatim sjednu i odaberu dobre ribe pa ih stave u košare, a loše bace. Tako će biti i na svršetku svijeta. Doći će anđeli i odvojiti zle ljude od pravednih. Zatim će baciti zle u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.« Isus je upitao svoje učenike: »Razumijete li sve ovo?« »Da«, odgovorili su mu. Zatim im je rekao: »Zato je svaki učitelj Zakona, koji je poučen o Kraljevstvu nebeskom, poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.« Kad je Isus završio s poučavanjem pomoću ovih usporedbi, napustio je to mjesto i otišao u grad u kojem je odrastao. Ondje je poučavao u sinagogi. Svi su bili zadivljeni i pitali su se: »Odakle mu tolika mudrost i moć da čini čuda? Nije li on tesarov sin? Ne zove li se njegova majka Marija, a njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar nisu sve njegove sestre ovdje među nama? Pa odakle mu onda sve to?« I nisu ga prihvatili. No Isus im je rekao: »Prorok je svugdje poštovan, osim u svome zavičaju i u vlastitoj kući.« Zbog njihove nevjere, ondje nije učinio mnogo čuda. U to je vrijeme Herod, vladar Galileje, čuo glasine o Isusu. Tada je rekao svojim slugama: »Taj je čovjek Ivan Krstitelj. Mora da je ustao od mrtvih pa zbog toga čudesne sile djeluju u njemu.« Naime, Herod je bio uhvatio Ivana, stavio ga u lance i bacio u zatvor. Učinio je to zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer je Ivan govorio Herodu: »Nije dopušteno da ti ona bude žena.« Herod je Ivana htio ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. Za Herodov rođendan, Herodijadina je kći plesala pred Herodom i njegovim gostima. Herod je bio toliko oduševljen da joj je obećao ispuniti sve što bude tražila. Po nagovoru svoje majke, ona je rekla: »Daj mi glavu Ivana Krstitelja na ovom pladnju!« Kralj Herod se ražalostio, ali zbog svog obećanja i gostiju, naredio je da joj se ispuni želja. Poslao je ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu. Zatim su Ivanovu glavu donijeli na pladnju i predali djevojci, a ona ju je odnijela svojoj majci. Tada su došli Ivanovi učenici, uzeli njegovo tijelo i pokopali ga. Nakon toga, otišli su i ispričali Isusu što se dogodilo. Kad je Isus to čuo, otišao je odande lađom na pusto mjesto da bude sâm. Ali kad je mnoštvo to saznalo, krenulo je za njim pješice iz svojih gradova. Kad je Isus došao na obalu i vidio veliko mnoštvo, sažalio se nad njima i izliječio one koji su bili bolesni. Predvečer su mu prišli učenici i rekli: »Ovo je pusto mjesto i već je kasno. Pošalji narod u sela da si kupe hranu!« No Isus im je rekao: »Ne trebaju ići. Vi im dajte jesti!« Odgovorili su mu: »Ovdje nemamo ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« Rekao im je: »Donesite ih ovamo!« Naredio je narodu da sjedne na travu. Zatim je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i zahvalio Bogu za hranu. Razlomio je kruh i dao ga svojim učenicima, a oni su ga dali ljudima. Svi su jeli i nasitili se. Nakon toga, učenici su ostacima hrane napunili dvanaest košara. A onih koji su jeli bilo je oko pet tisuća, ne ubrajajući žene i djecu. Odmah nakon toga Isus je naredio svojim učenicima da uđu u lađu i otplove na drugu stranu jezera prije njega, a on će poslati narod kući. Nakon što je otpustio narod, popeo se na brdo da bi molio u samoći. Uvečer je još uvijek bio ondje sâm. A lađa je bila daleko od obale, šibana valovima, jer je plovila usuprot vjetru. Između tri i šest sati ujutro Isus je došao k učenicima, hodajući po vodi. Oni su, vidjevši ga kako hoda po vodi, prestrašeno kriknuli: »Duh!« i počeli od straha vikati. No Isus im je odmah rekao: »Budite hrabri! To sam ja. Ne bojte se!« Petar mu je na to rekao: »Gospodine, ako si to ti, naredi mi da dođem k tebi hodajući po vodi.« Isus mu je rekao: »Dođi!« Petar je izašao iz lađe i, hodajući po vodi, krenuo prema Isusu. Ali kad je primijetio koliko je vjetar jak, uplašio se i počeo tonuti te povikao: »Gospodine, spasi me!« Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: »Premala je tvoja vjera. Zašto si posumnjao?« Kad su ušli u lađu, vjetar je prestao. A oni koji su bili u lađi, poklonili su se Isusu govoreći: »Ti si zaista Božji Sin!« Kad su preplovili jezero, stigli su na kopno u Genezaret. Čim su stanovnici toga mjesta prepoznali Isusa, razglasili su po cijeloj okolici o njegovom dolasku, pa su mu donosili sve bolesnike. Molili su ga da im dopusti da samo dotaknu rub njegovog ogrtača. Svi koji su ga dotaknuli, bili su potpuno ozdravljeni. Tada su Isusu pristupili neki farizeji i učitelji Zakona iz Jeruzalema i upitali ga: »Zašto tvoji učenici krše učenje koje su nam ostavili preci? Ne peru ruke prije jela.« No Isus ih je upitao: »A zašto vi kršite Božju zapovijed zbog svoje tradicije? Jer, Bog je rekao: ‘Poštuj oca i majku!’ i ‘Tko prokune svoga oca ili majku, neka se kazni smrću.’ Ali vi učite da čovjek može reći svome ocu ili majci: ‘Ono čime bih ti mogao pomoći dajem Bogu na dar’ i da na taj način postaje slobodan dužnosti prema ocu i majci. Time ste ukinuli Božju zapovijed zbog svoje tradicije. Vi, licemjeri! Izaija je točno prorekao o vama: ‘Ovi ljudi hvale me usnama, ali srca su im daleko od mene. Bezvrijedno je njihovo štovanje, jer njihova su učenja ljudska pravila.’« Isus je dozvao narod k sebi te im rekao: »Poslušajte i razumijte! Ne čini čovjeka nečistim ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi.« Tada su mu pristupili učenici i rekli: »Znaš li da su se farizeji uvrijedili kad su čuli što si rekao?« Isus im je odgovorio: »Svaka sadnica, koju nije posadio moj nebeski Otac, bit će iščupana. Pustite ih! Oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu.« Petar mu je na to rekao: »Objasni nam značenje usporedbe o tome što čini čovjeka nečistim.« Isus je odgovorio: »Zar ni vi još ne shvaćate? Zar ne shvaćate da sve što ulazi kroz čovjekova usta ide u trbuh, a zatim se izbacuje iz tijela? No ono što izlazi iz usta dolazi iz srca, i to onečišćuje čovjeka. Jer, iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, seksualni grijesi, krađe, laži i psovke. To onečišćuje čovjeka. A jesti neopranim rukama ne onečišćuje čovjeka.« Isus je napustio to mjesto te otišao na područje Tira i Sidona. Približila im se neka žena, Kananejka iz toga kraja, i počela glasno zapomagati: »Smiluj mi se, Gospodine, Davidov Sine! Moja je kći opsjednuta zlim duhom i strašno pati.« Isus joj nije rekao ni riječi pa su mu prišli učenici i počeli ga moliti: »Otjeraj je, jer nas slijedi i viče za nama!« Isus im je odgovorio: »Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama izraelskog naroda.« Tada je žena prišla Isusu, poklonila mu se i rekla: »Gospodine, pomozi mi!« Isus joj je odgovorio: »Nije u redu djeci oduzeti kruh i baciti ga psima.« Ona je rekla: »Da, Gospodine, ali i psi jedu mrvice koje padnu sa stola njihovih gospodara.« Isus joj je tada odgovorio: »O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!« I istoga je trena ozdravila njezina kći. Isus je tada krenuo odande i otišao na obalu Galilejskog jezera, a zatim se popeo na brdo i sjeo. Prišlo mu je silno mnoštvo, dovodeći hrome, slijepe, osakaćene, gluhonijeme i mnoge druge bolesnike. Položili su ih na zemlju do Isusovih nogu i on ih je ozdravio. Narod se divio kad je vidio da gluhonijemi govore, osakaćeni ozdravljaju, hromi hodaju, a slijepi gledaju, pa je slavio Izraelovog Boga. Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: »Žao mi je naroda. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Ne želim ih odavde poslati gladne, da ne bi klonuli na putu.« Tada su mu učenici rekli: »Gdje bismo na ovako pustome mjestu nabavili dovoljno kruha da nahranimo toliki narod?« A on ih je upitao: »Koliko imate kruhova?« »Sedam kruhova i nekoliko ribica«, odgovorili su mu. Isus je naredio ljudima da sjednu na zemlju. Zatim je uzeo sedam kruhova i ribice, zahvalio Bogu i razlomio ih te ih dao učenicima, a učenici narodu. Svi su jeli dok se nisu nasitili. Učenici su zatim uzeli ostatke hrane i njima napunili sedam košara. Bilo je ondje četiri tisuće ljudi koji su jeli, ne ubrajajući žene i djecu. Nakon što je Isus poslao narod kući, ušao je u lađu i otišao na područje Magadana. Isusu su prišli farizeji i saduceji s namjerom da ga iskušaju i zatražili da učini neko čudo koje bi im bilo znak da je došao od Boga. Isus im je odgovorio: »Kad pada mrak, vi kažete: ‘Bit će lijepo vrijeme jer je nebo crveno.’ A ujutro kažete: ‘Bit će nevrijeme jer je nebo crveno i tmurno.’ Znate protumačiti izgled neba, ali ne znate protumačiti znakove vremena u kojem živite. Zao i nevjeran naraštaj traži znak, ali neće dobiti drugi znak osim znaka proroka Jone .« Tada ih je ostavio i otišao. Isusovi su učenici pošli na drugu stranu jezera, ali su zaboravili ponijeti kruh. Isus im je rekao: »Čuvajte se farizejskoga i saducejskoga kvasca!« A oni su međusobno počeli raspravljati pa su rekli: »To je vjerojatno rekao zato što nismo ponijeli kruh.« Isus je znao o čemu razgovaraju pa je rekao: »Vaša je vjera premala. Zašto raspravljate među sobom o tome što nemate kruha? Zar još uvijek ne shvaćate? Zar se ne sjećate pet kruhova za pet tisuća ljudi i koliko ste košara ostataka nakupili? Ne sjećate li se sedam kruhova za četiri tisuće ljudi i koliko ste košara ostataka nakupili? Kako ne shvaćate da nisam govorio o kruhu kad sam vam rekao da se čuvate farizejskoga i saducejskoga kvasca?« Tada su shvatili da im nije govorio da se čuvaju krušnoga kvasca, nego farizejskoga i saducejskoga učenja. Kad je Isus došao na područje Cezareje Filipove, upitao je svoje učenike: »Što kažu ljudi, tko je Sin Čovječji?« Odgovorili su: »Neki kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si Jeremija ili jedan od proroka.« Upitao ih je: »A što vi kažete: tko sam ja?« Odgovorio mu je Šimun Petar: »Ti si Krist — Sin živoga Boga!« Isus mu je na to rekao: »Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer nije ti to otkrio nitko od ljudi, već moj nebeski Otac. Kažem ti, ti si Petar , a na toj Stijeni izgradit ću svoju Crkvu koju sile zla neće moći nadvladati. Dat ću ti ključeve Kraljevstva nebeskog i, što god svežeš na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješiš na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.« Tada je svojim učenicima strogo naredio da nikomu ne govore da je on Krist. Od toga je vremena Isus počeo svojim učenicima objašnjavati da mora ići u Jeruzalem i da će ondje mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i učitelja Zakona; da mora biti ubijen i da će uskrsnuti treći dan. Tada ga je Petar poveo na stranu i počeo ga odvraćati, govoreći mu: »Gospodine, neka ti Bog bude milostiv! To se tebi nikada ne smije dogoditi.« Isus se okrenuo Petru i rekao: »Odlazi od mene, Sotono ! Samo mi smetaš jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske.« Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Ako me tko želi slijediti, treba se odreći samoga sebe, uzeti križ i poći za mnom. Tko god želi spasiti svoj život — izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene — naći će ga. Kakvu će korist imati onaj tko dobije cijeli svijet, a pritom izgubi vlastiti život? Jer, što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? Sin Čovječji doći će u slavi svoga Oca sa svojim anđelima. Tada će dati nagradu svakomu za njegova djela. Istinu vam kažem: neki od ovih ovdje neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi sa svojim Kraljevstvom.« Šest dana kasnije Isus je sa sobom poveo Petra, Jakova i Jakovljevog brata Ivana te ih doveo na planinu. Ondje su bili potpuno sami. Tada se, njima naočigled, promijenio njegov izgled. Lice mu je zasjalo poput sunca, a odjeća mu je postala bijela poput svjetlosti. Zatim su se iznenada pojavili Mojsije i Ilija te počeli razgovarati s Isusom. Tada je Petar rekao Isusu: »Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako želiš, napravit ću ovdje tri zaklona: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju.« Dok je Petar još govorio, zasjenio ih je sjajan oblak, a iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj ljubljeni Sin s kojim sam potpuno zadovoljan. Njega slušajte!« Kad su to čuli Isusovi učenici, toliko su se uplašili da su pali licem na zemlju. Tada im je prišao Isus, dodirnuo ih i rekao: »Ustanite, ne bojte se!« A kad su podigli pogled, nisu vidjeli nikoga osim Isusa. Kad su silazili s planine, Isus im je naredio: »Nikome nemojte reći što ste vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih!« Tada su ga učenici upitali: »Zašto onda učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija ?« A Isus im je odgovorio: »Ilija dolazi i on će sve postaviti u red. Ali ja vam kažem da je Ilija već došao, ali ga ljudi nisu prepoznali, nego su s njim postupali kako im se prohtjelo. Tako će i Sin Čovječji mnogo pretrpjeti od njih.« Tada su njegovi učenici shvatili da im je govorio o Ivanu Krstitelju. Kad su se vratili narodu, Isusu je prišao neki čovjek, kleknuo pred njega i rekao: »Gospodine, smiluj se mojem sinu! Ima padavicu i strašno pati. Često pada u vatru i u vodu. Odveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti.« Isus je odgovorio: »O, bezvjerni i iskvareni ljudi! Koliko još dugo moram ostati s vama? Koliko vas još dugo moram podnositi? Dovedite mi dječaka ovamo!« Zatim je naredio zlom duhu da izađe iz dječaka. A dječak je istoga trena ozdravio. Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga nasamo: »Zašto mi nismo mogli istjerati zlog duha?« Odgovorio im je: »Zbog svoje nevjere. Istinu vam kažem: da je vaša vjera velika samo kao gorušičino sjeme , mogli biste ovoj planini reći da se pomakne i ona bi se pomaknula. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.« *** Kad su se Isusovi učenici okupili u Galileji, Isus im je rekao: »Sin Čovječji bit će predan u ruke ljudima. Oni će ga ubiti, ali on će treći dan ustati od mrtvih.« Učenici su se jako ražalostili. Kad su Isus i učenici došli u Kafarnaum, Petru su pristupili ubirači hramskoga poreza i upitali ga: »Zar vaš učitelj ne plaća porez za Hram?« »Plaća«, odgovorio je Petar i ušao u kuću. Prije nego što je mogao išta reći, Isus ga je upitao: »Što misliš, Šimune, od koga zemaljski kraljevi sakupljaju carinu i poreze? Sakupljaju li ih od svoje djece ili od tuđe?« »Od tuđe«, odgovorio je Petar. Tada mu je Isus rekao: »Znači, njihova su djeca oslobođena plaćanja. Ali da ne uvrijedimo vlasti, idi na jezero, baci udicu i uzmi prvu ribu koju uhvatiš. Otvori joj usta i pronaći ćeš kovanicu od četiri drahme . Uzmi ga i daj ubiračima hramskog poreza za mene i za sebe!« Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga: »Tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom?« A Isus je pozvao k sebi dijete, postavio ga ispred njih i rekao: »Istinu vam kažem: ako ponovo ne postanete poput male djece, nikada nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Dakle, tko se ponizi da bi bio poput ovoga djeteta — taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom. I tko radi mene primi jedno ovakvo dijete, mene prima.« »Ali ako tko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu objese mlinski kamen oko vrata i da ga utope u dubini mora. Jao ljudima u svijetu jer čine stvari koje navode na grijeh! No takve stvari moraju doći. No jao onomu po kome dolaze! Stoga, ako te ruka ili noga navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život bez ruke ili noge nego da s obje ruke i noge budeš bačen u vječni plamen. Zato, ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život samo s jednim okom nego da s oba oka budeš bačen u pakleni plamen.« »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih. Jer, kažem vam, njihovi su anđeli na nebesima stalno s mojim nebeskim Ocem. *** Što mislite? Ako čovjek ima stotinu ovaca i jedna od njih odluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet u brdima i otići potražiti odlutalu ovcu? Istinu vam kažem: kad je nađe, bit će sretniji radi nje nego radi onih devedeset i devet koje nisu odlutale. Isto tako, ni vaš nebeski Otac ne želi da se izgubi itko od ovih malenih.« »Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, idi i ukori ga nasamo! Posluša li te, dobio si svoga brata. No ako te ne posluša, uzmi sa sobom jednoga ili dvoje ljudi, tako da svaka tvrdnja počiva na iskazu dvoje ili troje svjedoka. Ako ni njih ne posluša, obavijesti crkvu. A ako ne posluša ni crkvu, ponašaj se prema toj osobi kao prema poganinu ili porezniku. Istinu vam kažem: što god svežete na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješite na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu. A kažem vam i ovo: što god dvoje od vas ovdje na Zemlji složno zamole, dat će im moj nebeski Otac. Jer, gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, ondje sam i ja među njima.« Tada je Petar pristupio Isusu i upitao ga: »Gospodine, koliko puta smije moj brat sagriješiti protiv mene, a da mu još uvijek oprostim? Do sedam puta?« Isus mu je odgovorio: »Kažem ti, ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta ! Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata . Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug. Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu. Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’ Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’ No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru. Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ Tada ga je gospodar, jako ljutit, bacio u zatvor dok ne vrati sav dug. Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.« Nakon što je Isus sve ovo rekao, napustio je Galileju i otišao na područje Judeje, na drugoj strani rijeke Jordan. Slijedilo ga je silno mnoštvo, a on ih je ondje ozdravljao. Prišli su mu neki farizeji s namjerom da ga iskušaju i upitali ga: »Je li dopušteno da se čovjek razvede od svoje žene iz bilo kojeg razloga?« Isus je odgovorio: »Zar niste čitali da ih je Stvoritelj u početku stvorio muško i žensko? A zatim je rekao: ‘Radi toga će čovjek napustiti svoga oca i majku i sjedinit će se sa svojom ženom i njih će dvoje postati jedno.’ Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. Stoga, neka čovjek ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.« Na to su ga upitali: »Pa zašto je onda Mojsije odredio da se čovjek može razvesti od svoje žene ako joj da potvrdu o razvodu braka?« Isus im je odgovorio: »Mojsije je dopustio da se razvodite od svojih žena zbog vašega tvrdog srca, ali u početku nije bilo tako. A ja vam kažem: tko se rastane od svoje žene, osim ako mu je ona bila nevjerna, pa se oženi drugom, čini preljub.« Tada su mu učenici rekli: »Ako tako stoje stvari između muža i žene, onda je bolje i ne ženiti se.« Isus im je odgovorio: »Ne razumiju to svi, nego samo oni kojima je to dao Bog. Jer, ima muškaraca koji od rođenja ne mogu imati djece, a ima i onih koje su drugi učinili takvima. Konačno, ima i onih koji su izabrali ne ženiti se radi Kraljevstva nebeskog. Tko to može prihvatiti — neka prihvati!« Onda su mu donijeli djecu da položi ruke na njih i da se pomoli. No Isusovi su im učenici to branili. Tada je Isus rekao: »Pustite djecu i nemojte im braniti da dolaze k meni, jer takvima, koji su kao ova djeca, pripada Kraljevstvo nebesko.« Zatim je položio ruke na djecu i otišao dalje. Tada mu je pristupio neki čovjek i upitao ga: »Učitelju, kakvo dobro djelo moram učiniti da bih imao vječni život?« A Isus mu je odgovorio: »Zašto me pitaš o tome što je dobro? Samo je jedan dobar — Bog! Ipak, ako želiš imati vječni život, poštuj zapovijedi!« »Koje zapovijedi?« upitao je čovjek. Isus mu je odgovorio: »Ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, poštuj oca i majku i voli svoga bližnjeg kao samoga sebe!« Mladić mu je rekao: »Svega sam se toga držao. Što mi još nedostaje?« Isus mu je rekao: »Ako želiš biti savršen, prodaj svoju imovinu i podijeli novac siromašnima pa ćeš imati blago na Nebu. Tada dođi i slijedi me!« Kad je mladić to čuo, otišao je žalostan jer je bio jako bogat. Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Istinu vam kažem, teško je bogatašu ući u Kraljevstvo nebesko. Da, kažem vam, lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.« Kad su to čuli, učenici su se jako začudili pa su upitali: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus ih je pogledao i rekao im: »Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.« Tada se Petar javio i rekao mu: »Gle, mi smo sve ostavili i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?« A Isus im je rekao: »Istinu vam kažem: u novom svijetu, kad Sin Čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, vi, koji ste me slijedili, sjest ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena. I tko god je radi mene napustio kuću, braću, sestre, oca, majku, djecu ili polja, primit će stotinu puta više i imat će vječni život. Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni koji su sada posljednji — bit će prvi.« »Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd. Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ Tako su i oni otišli raditi u vinograd. Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’ Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’ Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom — od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’ I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’ Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.« Dok je išao u Jeruzalem, Isus je odveo svojih dvanaestoricu učenika na stranu pa im govorio: »Evo, idemo u Jeruzalem. Sin Čovječji bit će predan svećeničkim poglavarima i učiteljima Zakona, a oni će ga osuditi na smrt. Tada će ga predati strancima da mu se izruguju, da ga bičuju i da ga razapnu, ali on će uskrsnuti treći dan.« Tada je Isusu pristupila majka Zebedejevih sinova, zajedno sa svojim sinovima, i kleknula pred njega da ga nešto zamoli. Upitao ju je: »Što želiš?« A ona mu je rekla: »Obećaj mi da će ova moja dvojica sinova sjediti zajedno s tobom u tvome Kraljevstvu, jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane.« Isus je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti iz čaše iz koje ću ja piti?« Odgovorili su mu: »Da, možemo!« A on im je rekao: »Vi ćete zaista i piti iz moje čaše, ali nije moje da određujem tko će sjediti s moje desne ili lijeve strane. Ta mjesta pripadaju onima za koje ih je pripremio moj Otac.« Kad su ostala desetorica učenika to čula, razljutila su se na ovu dvojicu braće. Tada ih je Isus pozvao k sebi i rekao: »Znate da vladari nežidovskih naroda iskazuju svoju moć nad njima, a velikaši vole gospodariti njima. No neka tako ne bude među vama! Tko želi postati velik među vama, radije neka vam bude sluga, a tko želi biti prvi među vama, neka vam bude rob. Upravo kao Sin Čovječji, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da preda svoj život kao otkupninu za mnoge.« Dok su izlazili iz Jerihona, silno je mnoštvo slijedilo Isusa. A pokraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!« Mnoštvo ih je korilo i ušutkivalo, ali oni su još jače vikali: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!« Tada se Isus zaustavio, pozvao ih te upitao: »Što želite da učinim za vas?« Rekli su mu: »Gospodine, željeli bismo da možemo vidjeti.« Isus se sažalio nad njima i dodirnuo im oči. Odmah su progledali i krenuli za Isusom. Kad su se približili Jeruzalemu i stigli do Betfage na Maslinskoj gori, Isus je poslao dvojicu svojih učenika govoreći im: »Idite u ovo selo, što je ispred vas, odmah ćete pronaći privezanu magaricu i magare s njom. Odvežite ih i dovedite k meni! Ako vam netko nešto kaže, recite mu: ‘Trebaju Gospodinu, ali on će ih odmah vratiti.’« To se dogodilo tako da se ispuni ono što je bilo rečeno po proroku: »Recite gradu Sionu: ‘Evo, tvoj kralj ti dolazi! Ponizan je i jaše na magarcu, na magaretu, magaričinom potomku.’« Učenici su otišli i učinili kako im je Isus zapovjedio. Doveli su magaricu i mlado magare, stavili na njih svoje ogrtače, a Isus je na njih sjeo. Jedni su prostirali svoje ogrtače putem, dok su drugi trgali grane s drveća i stavljali ih po putu. Narod, koji je išao ispred i iza Isusa, klicao je: »Slava Davidovom Sinu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Gospodinovo ime! Slava Bogu na Nebu!« Kad je Isus ušao u Jeruzalem, cijeli se grad uskomešao. Svi su se pitali: »Tko je to?« A narod je odgovarao: »To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji.« Zatim je Isus ušao u Hram i istjerao sve koji su ondje kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe. Rekao im je: »Pisano je: ‘Moja kuća zvat će se kuća molitve’, a vi je pretvarate u ‘pljačkaško sklonište’ .« U Hramu su mu pristupili slijepi i hromi, a on ih je ozdravljao. Kad su svećenički poglavari i učitelji Zakona vidjeli čuda koja je učinio i djecu što viču u Hramu: »Slava Davidovom Sinu!«, jako su se razljutili pa mu rekli: »Čuješ li što ova djeca govore?« A Isus im je odgovorio: »Da. Zar niste nikada pročitali: ‘Učinio si da te slave djeca i dojenčad’?« Zatim ih je ostavio pa je iz Jeruzalema otišao u Betaniju, gdje je prenoćio. Rano ujutro, dok se vraćao u Jeruzalem, Isus je ogladnio. Pokraj puta je ugledao smokvu i otišao do nje, ali na njoj nije našao ništa osim lišća. Zato joj je rekao: »Nikad više ne imala ploda!« I smokva se osušila istoga trena. Kad su učenici to vidjeli, začudili su se i upitali: »Kako to da se smokva odmah osušila?« A Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem: ako vjerujete i ne posumnjate, moći ćete učiniti ne samo ovo što sam ja učinio sa smokvom nego, ako kažete ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, to će se i dogoditi. Ako budete vjerovali, sve što zatražite u molitvi, primit ćete.« Isus je ušao u Hram i, dok je tu poučavao, prišli su mu svećenički poglavari i narodne starješine te ga upitali: »Kakvu vlast imaš da ovo činiš i tko ti ju je dao?« A Isus im je odgovorio: »Upitat ću vas samo jedno pa, ako mi odgovorite, reći ću vam kakvom vlašću ovo činim. Kad je Ivan krstio, je li to krštenje bilo od Boga ili od ljudi?« Oni su počeli raspravljati među sobom, govoreći: »Ako kažemo: ‘Od Boga’, pitat će nas: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ No, ako kažemo: ‘Od ljudi’, onda… Bojimo se naroda jer Ivana svi smatraju prorokom.« Zato su odgovorili Isusu: »Ne znamo.« Na to im je rekao: »Onda ni ja vama neću reći kakvom vlašću ovo činim.« »Sada mi recite što mislite o ovome: neki je čovjek imao dvojicu sinova. Otišao je prvome i rekao mu: ‘Sine, idi danas raditi u moj vinograd!’ No sin je odgovorio: ‘Neću.’ Ali kasnije se predomislio i otišao. Zatim je otac otišao drugom sinu i rekao mu to isto. Sin je odgovorio: ‘Idem, gospodaru’, ali nije otišao. Koji je od ove dvojice učinio što je otac želio?« Odgovorili su: »Prvi sin.« Isus im je rekao: »Istinu vam kažem: poreznici i bludnice ući će u Božje kraljevstvo prije vas. Jer, Ivan Krstitelj vam je došao pokazati put pravednog života, a vi mu niste povjerovali. No povjerovali su mu poreznici i bludnice. Čak i nakon što ste to vidjeli, niste se pokajali i niste mu povjerovali.« »Poslušajte još jednu usporedbu. Bio neki vlasnik imanja koji je posadio vinograd. Ogradio ga je, iskopao jamu za vinsku prešu i podigao stražarski toranj. Zatim je dao vinograd u zakup vinogradarima i otputovao. Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je svoje sluge da uzmu njegov dio. No vinogradari su zgrabili sluge; jednoga su pretukli, drugoga ubili, a trećega kamenovali. Poslao je druge sluge, brojnije od prvih, ali i s njima su jednako postupili. Napokon je poslao svoga sina, misleći: ‘Moga će sina poštovati.’ No kad su vinogradari ugledali sina, rekli su među sobom: ‘On je nasljednik! Hajde, ubijmo ga i uzmimo mu nasljedstvo!’ I zgrabili su sina, izbacili ga iz vinograda i ubili. Dakle, što će vlasnik vinograda učiniti s ovim vinogradarima kad dođe?« Odgovorili su mu: »Pobit će ih bez milosti jer su bili zli, a vinograd će dati u zakup drugim vinogradarima, onima koji će mu predati urod u vrijeme berbe.« Isus im je rekao: »Sigurno ste čitali u Svetom pismu: ‘Kamen, koji su odbacili graditelji, postao je temeljni kamen. Gospodin je to učinio i čudesno je to vidjeti!’ Zbog toga će vam, kažem vam, Božje kraljevstvo biti oduzeto i dano ljudima koji donose plodove primjerene Kraljevstvu. Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga padne taj kamen, zdrobit će ga.« Kad su svećenički poglavari i farizeji čuli Isusove usporedbe, shvatili su da govori o njima. Zato su ga htjeli uhvatiti, ali su se bojali naroda jer je narod vjerovao da je Isus prorok. Isus je narodu ponovo počeo govoriti u usporedbama. Rekao je: »Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji je pripremio svadbu za svoga sina. Poslao je sluge po one koji su bili pozvani na svadbu, ali oni nisu htjeli doći. Tada je poslao druge sluge, govoreći: ‘Kažite onima što su pozvani: Evo, moja je gozba pripremljena, volovi i ugojena stoka su zaklani i sve je spremno. Dođite na svadbu!’ No oni se nisu odazvali, nego su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali su zgrabili kraljeve sluge, zlostavljali ih i ubili. Na to se kralj rasrdio pa je poslao svoje vojnike i oni su pogubili ubojice njegovih slugu i spalili njihov grad. Tada je kralj rekao svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali oni koji su pozvani nisu bili dostojni. Stoga, idite na raskrižja cesta i pozovite na svadbu sve koje nađete.’ Oni su otišli na ulice i sakupili sve koje su našli — zle i dobre — i svadbena se dvorana napunila gostima. A kad je kralj ušao da pogleda goste, vidio je ondje čovjeka koji nije bio u svadbenoj odjeći. Rekao mu je: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbene odjeće?’ A čovjek je zanijemio. Tada je kralj naredio svojim slugama: ‘Svežite mu ruke i noge pa ga bacite u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba.’ Jer, mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.« Tada su farizeji otišli i dogovorili se kako da uhvate Isusa u riječi. Poslali su mu svoje učenike zajedno s herodovcima , a ovi su mu rekli: »Učitelju, znamo da si istinoljubiv i da uistinu učiš Božjem putu, te da se ne obazireš ni na koga, jer ne gledaš tko je tko. Zato nam reci što misliš: je li pravo plaćati caru porez ili nije?« Isus je znao njihove zle namjere pa je rekao: »Licemjeri! Zašto me pokušavate namamiti u zamku? Pokažite mi novac za plaćanje poreza.« Pružili su mu srebrnjak. Tada ih je upitao: »Čiji je ovo lik i natpis?« Odgovorili su mu: »Carev.« A on im je tada rekao: »Dakle, dajte caru što pripada caru, a Bogu što pripada Bogu.« Zadivili su se kad su to čuli pa su ga ostavili i otišli. Toga su dana Isusu prišli i saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, pa su ga upitali: »Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako čovjek umre bez djece, neka se brat oženi njegovom ženom i podigne potomstvo svome bratu.’ Kod nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez djece pa mu se brat oženio ženom. Isto se dogodilo drugom i trećem bratu i tako sve do sedmoga. Na kraju je i žena umrla. Dakle, kojemu će od sedmorice ona biti žena nakon uskrsnuća jer su se svi njome oženili?« Isus im je na to odgovorio: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Sveta pisma ni Božju moć. U budućem životu, nakon uskrsnuća, ljudi se neće niti ženiti niti udavati, nego će biti poput anđela na nebu. A što se uskrsnuća mrtvih tiče, niste li čitali što vam je rekao Bog: ‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’? A Bog nije Bog mrtvih, nego živih.« Kad je narod to čuo, bio je zadivljen njegovim učenjem. Kad su čuli kako je Isus svojim odgovorom ušutkao saduceje, okupili su se farizeji. Jedan od njih, učitelj Zakona, u namjeri da ga iskuša, upitao je: »Učitelju, koja je najvažnija zapovijed u Zakonu?« A Isus mu je rekao: »‘Voli Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!’ To je prva i najvažnija zapovijed. Zatim je tu druga zapovijed, jednaka prvoj: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga!’ Cijeli Zakon i spisi proroka temelje se na ovim dvjema zapovijedima.« Dok su farizeji još bili na okupu, Isus ih je upitao: »Što mislite o Kristu ? Čiji je on potomak?« Odgovorili su mu: »Davidov.« A on im je rekao: »Kako to da ga David, potaknut Duhom, naziva Gospodinom, izjavivši: ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge?’ Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?« Ali nitko mu nije mogao odgovoriti na to niti ga se tko od toga dana usudio išta pitati. Tada je Isus rekao narodu i svojim učenicima: »Učitelji Zakona i farizeji misle da imaju autoritet tumačiti Mojsijev zakon. Stoga, činite i držite se svega što vam kažu, ali ne činite što oni čine, jer oni govore, ali sami ne čine. Oni vežu teška bremena, koja se jedva mogu nositi, i stavljaju ih ljudima na leđa, a sami ni prst neće podići da ih pomaknu. Sva djela čine zato da ih vide ljudi. Proširuju svoje zapise iz Svetog pisma i produžuju rese na svojim haljinama . Vole počasna mjesta na gozbama i prva mjesta u sinagogama. Vole da ih ljudi s poštovanjem pozdravljaju na trgovima i da ih zovu ‘učitelju’. No vi nemojte dopustiti da vas ljudi zovu učiteljima, jer imate samo jednoga Učitelja, a vi ste međusobno braća i sestre. Nemojte nikoga na Zemlji zvati svojim ocem, jer imate samo jednoga Oca, onoga na Nebu. Ne dopustite ljudima ni da vas zovu vođama, jer je samo jedan Vođa, a to je Krist. Najveći među vama neka vam bude sluga. Tko se uzdiže, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen. Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ljudima zatvarate vrata. Sami ne ulazite, a onima koji žele ući, to ne dopuštate. *** Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Putujete kopnom i morem da učinite jednoga čovjeka svojim sljedbenikom, a kad on to postane, učinite ga sinom pakla dvaput gorim od sebe. Jao vama, slijepi vođe! Govorite: ‘Ako se tko zakune Hramom, to nije ništa. Ali ako se tko zakune zlatom, koje je u Hramu, dužan je održati svoju zakletvu.’ Vi slijepe budale! Što je važnije: zlato, koje je u Hramu, ili Hram, koji posvećuje to zlato? Kažete i ovo: ‘Ako se tko zakune žrtvenikom, to nije ništa; ali ako se zakune zlatom, koje je na žrtveniku, dužan je održati svoju zakletvu.’ Slijepci! Što je važnije: dar koji je na žrtveniku ili žrtvenik koji posvećuje taj dar? Dakle, tko se zakune žrtvenikom, kune se i žrtvenikom i svime što je na žrtveniku. A tko se zakune Hramom, kune se i Hramom i svime što je u njemu. Tko se zakune Nebom, kune se Božjim prijestoljem i Onim koji sjedi na njemu. Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Dajete Bogu desetinu od svega što posjedujete, čak i od metvice, kopra i kumina, a zanemarujete ono najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Toga ste se trebali držati, a ono prvo ne zanemariti. Slijepi vođe! Cijedite komarca, a gutate devu. Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Čistite svoje čaše i posude izvana, a iznutra su pune prijevare i neumjerenosti. Slijepi farizeji, najprije očistite unutrašnjost čaše, pa će joj i vanjština biti čista! Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ste poput okrečenih grobova koji izgledaju lijepo izvana, ali iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakakve nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja. Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Gradite grobnice prorocima i ukrašavate grobove pravednika, govoreći: ‘Da smo živjeli u vrijeme svojih predaka, ne bismo s njima sudjelovali u ubijanju proroka.’ Tako potvrđujete da ste potomci onih koji su ubijali proroke. Dovršite, dakle, ono što su vaši preci započeli! Zmije i zmijski porodi! Kako ćete izbjeći da ne budete osuđeni na pakao? Zato vam, evo, šaljem proroke, mudrace i učitelje. Neke ćete od njih ubiti i razapeti. A neke ćete bičevati u svojim sinagogama i progoniti ih iz grada u grad. Zato ćete biti krivi za ubojstva svih nedužnih ljudi na Zemlji — od ubojstva nevinog Abela do ubojstva Zaharije , Barahijinog sina, kojeg ste ubili između svetišta i žrtvenika. Istinu vam kažem: krivnja za sve to past će na vas koji sada živite.« »Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji ti šalje Bog! Koliko li sam puta želio sakupiti tvoju djecu, kao što kvočka skuplja piliće pod svoja krila, ali ti to nisi htio. Sada će tvoja kuća biti prepuštena tebi — pusta! Zaista, kažem vam: nećete me više vidjeti dok ne kažete: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime!’ « Kad je Isus izašao iz Hrama i krenuo dalje, pristupili su mu učenici pokazujući mu hramske zgrade. A on im je rekao: »Vidite li sve ovo? Istinu vam kažem: neće ostati ni kamen na kamenu. Svaki će se srušiti.« Dok je Isus sjedio na Maslinskoj gori, njegovi su učenici došli k njemu pa mu rekli: »Kaži nam kada će se to dogoditi i koji će biti znak tvoga ponovnog dolaska i svršetka svijeta .« Odgovorio im je: »Pazite da vas tko ne prevari, jer mnogi će doći pozivajući se na moje ime i reći: ‘Ja sam Krist’ i mnoge će prevariti. Čut ćete za ratove i glasine o ratovima što će se voditi. Nemojte se uznemiravati! To se mora dogoditi, ali to još nije kraj. Da, narod će se boriti protiv drugog naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa posvuda. Ali sve je to samo početak porođajnih muka. U to će vas vrijeme ljudi predavati da budete kažnjeni i ubijat će vas. Svi će vas narodi mrziti jer ste moji sljedbenici. I mnogi će tada izgubiti vjeru te će jedni druge predavati vlastima i mrziti se međusobno. Pojavit će se mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti. Povećat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti. No tko ustraje do kraja, bit će spašen. A ova Radosna vijest o Božjem kraljevstvu propovijedat će se po cijelom svijetu kao svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći kraj. Vidjet ćete ‘grozotu koja donosi uništenje’ , o kojoj je govorio prorok Daniel, kako stoji na svetome mjestu u Hramu. (Neka čitatelj razumije što to znači!) Tada, oni koji budu u Judeji, neka bježe u planine. Tko bude na krovu kuće, neka ne silazi u kuću da nešto uzme. A tko bude u polju, neka se ne vraća da uzme ogrtač. Jao trudnicama i dojiljama u te dane! Molite da vaš bijeg ne bude zimi ili na šabat, dan odmora. U to će vrijeme nastati velika nevolja, kakve nije bilo od početka svijeta niti će je ikad biti. I kad se ti dani ne bi skratili, nitko ne bi preživio. Ali, radi svojih izabranih, Bog će skratiti te dane. Ako vam tko u to vrijeme kaže: ‘Gle! Krist je ovdje’ ili ‘Eno ga ondje’, nemojte mu vjerovati. Jer, pojavit će se lažni mesije i lažni proroci i činit će čudesne znakove i čuda da bi zaveli, ako je moguće, čak i Božje izabranike. Pazite! Unaprijed sam vas upozorio. Stoga, ako vam kažu: ‘Evo, Krist je u pustinji’, ne idite onamo. Ili ako kažu: ‘Evo ga na tajnome mjestu’, nemojte im vjerovati. Jer, dolazak Sina Čovječjega bit će očit poput munje što bljesne na istoku i rasvijetli sve do zapada. Ako se negdje nalazi lešina, ondje se skupljaju lešinari.« »Odmah nakon nevolje tih dana, ‘Sunce će se pomračiti, a mjesec više neće sjati. Zvijezde će padati s neba, a nebeska će se tijela potresti.’ Tada će se na nebu pojaviti znak dolaska Sina Čovječjega. Sva će plemena na Zemlji tada zaplakati i vidjet će Sina Čovječjega kako dolazi na nebeskim oblacima sa silom i velikom slavom. A on će poslati svoje anđele s glasnom trubom i oni će okupiti njegove izabranike sa sve četiri strane svijeta , s jednoga kraja neba do drugoga. Učite iz usporedbe o smokvi. Čim joj grane omekšaju i olistaju, znate da je ljeto blizu. Isto tako, kad vidite sve ove događaje, znajte da je blizu vrijeme dolaska Sina Čovječjega. Istinu vam kažem: sve će se to dogoditi još za života ovoga naraštaja. Nebo i Zemlja će proći, ali moje riječi neće proći. A o onom danu i satu nitko ništa ne zna, čak ni anđeli na Nebu, ni Sin, nego samo Otac. Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti i u vrijeme dolaska Sina Čovječjega. U vrijeme prije potopa ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku. I ništa nisu slutili dok potop nije došao i sve ih odnio. Tako će biti i prilikom dolaska Sina Čovječjega. U to će vrijeme dvojica raditi u polju. Jedan od njih će se uzeti, a drugi ostaviti. Dvije će žene u mlinu mljeti žito. Jedna od njih će se uzeti, a druga ostaviti. Zato budite spremni, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin. I zapamtite ovo: da je vlasnik kuće znao u koje će doba noći doći lopov, ostao bi budan i ne bi dopustio da mu provali u kuću. Zato i vi budite spremni, jer će Sin Čovječji doći kad ga ne očekujete.« »Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga kojeg je gospodar postavio nad svim svojim slugama da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onom slugi kojeg njegov gospodar, kada dođe, nađe gdje obavlja svoju dužnost. Istinu vam kažem: gospodar će toga slugu postaviti da upravlja svim njegovim imanjem. No ako zli sluga u sebi kaže: ‘Moj se gospodar još dugo neće vratiti’ pa počne tući druge sluge te jesti i piti s pijancima, doći će njegov gospodar u dan i sat kada ga ne očekuje. Tada će ga njegov gospodar okrutno kazniti i dodijeliti mu mjesto među licemjerima, gdje će biti plač i škrgut zuba.« »Tada će Kraljevstvo nebesko biti poput deset djevojaka koje su uzele svoje svjetiljke i pošle ususret mladoženji. Pet ih je bilo ludih, a pet mudrih. Lude su djevojke uzele svoje svjetiljke, ali nisu ponijele ulje. No mudre su, zajedno sa svjetiljkama, uzele i ulje u posudama. Budući da je mladoženja kasnio, sve su djevojke zadrijemale i zaspale. No u ponoć začuo se glas: ‘Evo mladoženje! Izađite mu u susret!’ Tada su sve djevojke ustale i pripremile svoje svjetiljke. Lude su djevojke rekle mudrima: ‘Dajte nam malo vašega ulja, jer nam se gase svjetiljke.’ Ali mudre su im djevojke odgovorile: ‘Ne možemo jer neće biti dovoljno ni za nas ni za vas. Radije otiđite prodavaču i kupite ulje.’ Dok su išle kupiti ulje, mladoženja je stigao. One djevojke koje su bile spremne, pošle su s njim na svadbenu svečanost, a vrata su se za njima zatvorila. Kasnije su stigle i ostale djevojke pa su rekle: ‘Gospodine, Gospodine, otvori nam vrata!’ A on im je odgovorio: ‘Istinu vam kažem: ja vas ne poznajem.’ Stoga, budite spremni, jer ne znate ni dan ni sat kada će doći Sin Čovječji.« »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji se spremao na put pa je pozvao sluge i predao im svoju imovinu na upravljanje. Jednom od njih dao je pet talenata , drugome dva talenta, a trećemu jedan. Svakom je dodijelio prema njegovim sposobnostima, a zatim je otputovao. Onaj koji je primio pet talenata odmah je uložio novac te zaradio još pet talenata. Isto tako, onaj koji je primio dva talenta zaradio je još dva. No onaj koji je primio jedan talenat otišao je, iskopao jamu u zemlji i sakrio gospodarev novac. Nakon mnogo vremena vratio se gospodar i zatražio od slugu da mu polože račun. Pristupio mu je onaj koji je dobio pet talenata te je donio još pet talenata. Rekao je: ‘Gospodaru, povjerio si mi pet talenata, a ja sam, evo, zaradio još pet.’ Gospodar mu je rekao: ‘Dobro, vjerni i dobri slugo! Bio si pouzdan u malome pa ću te postaviti da upravljaš velikim. Uđi i podijeli radost sa svojim gospodarem!’ Zatim mu je pristupio onaj koji je dobio dva talenta pa mu rekao: ‘Gospodaru, povjerio si mi dva talenta, a ja sam, evo, zaradio još dva.’ Gospodar mu je odgovorio: ‘Dobro, vjerni i dobri slugo! Bio si pouzdan u malom pa ću te postaviti da upravljaš velikim. Uđi i podijeli radost sa svojim gospodarem!’ Tada mu je pristupio onaj koji je dobio jedan talenat te mu rekao: ‘Gospodaru, znao sam da si tvrd čovjek i da ubireš gdje nisi posadio i skupljaš gdje nisi posijao. Bojao sam se pa sam otišao i sakrio talenat u zemlju. Evo, uzmi što je tvoje!’ Gospodar mu je na to odgovorio: ‘Zli i lijeni slugo! Znao si da ubirem gdje nisam posadio i da skupljam gdje nisam posijao. Zato si trebao odnijeti moj novac u banku pa bih, kada dođem, uzeo svoje zajedno s kamatama. Zato mu oduzmite talenat i dajte ga onomu koji ima deset talenata! Jer, svakomu tko ima dat će se još, pa će imati u izobilju, a svakomu tko nema, oduzet će se i ono što ima. Stoga, bacite ovoga beskorisnog slugu u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba!’« »Kad Sin Čovječji dođe u svojoj slavi, sa svim svojim anđelima, sjest će na svoje slavno prijestolje. Tada će se pred njim okupiti svi narodi i on će razdvojiti jedne od drugih, kao što pastir razdvaja ovce od jaraca. Ovce će postaviti sa svoje desne strane, a jarce s lijeve. Tada će kralj reći onima s desne strane: ‘Dođite, vi blagoslovljeni od moga Oca, i primite u nasljedstvo Kraljevstvo pripremljeno za vas od postanka svijeta! To je vaša nagrada, jer bio sam gladan, a vi ste me nahranili; bio sam žedan, a vi ste me napojili; bio sam stranac, a vi ste me ugostili; bio sam gol, a vi ste me obukli; bio sam bolestan, a vi ste se brinuli za mene; bio sam u zatvoru, a vi ste me posjetili.’ Tada će mu pravednici reći: ‘Gospodine, kad smo te to vidjeli gladnoga i nahranili te, ili žednoga i dali ti piti? Kad smo te vidjeli kao stranca i ugostili te, ili bez odjeće i obukli te? I kad smo te to vidjeli bolesnoga, ili u zatvoru, i posjetili te?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Istinu vam kažem: kad god ste učinili nešto za jednoga od ove moje najmanje braće, za mene ste učinili!’ Zatim će kralj reći i onima sa svoje lijeve strane: ‘Idite od mene, vi prokleti, u vječni plamen koji je pripremljen za đavla i njegove anđele! Jer, bio sam gladan, a niste me nahranili; bio sam žedan, a niste mi dali piti; bio sam stranac, a niste me primili u svoj dom; bio sam bez odjeće, a niste me odjenuli; bio sam bolestan i u zatvoru, a niste me posjetili.’ Tada će mu i oni reći: ‘Gospodine, kad smo te to vidjeli gladnog ili žednog, ili kao stranca, ili bez odjeće, ili bolesnog, ili u zatvoru, pa ti nismo pomogli?’ A on će im odgovoriti: ‘Istinu vam kažem: kad god niste nešto učinili za jednoga od ovih najmanjih, niste učinili ni za mene.’ Takvi će otići u vječnu muku, a pravednici u vječni život.« Nakon što je Isus sve to izgovorio, obratio se učenicima: »Znate da je za dva dana Pasha i Sin Čovječji bit će predan da ga razapnu.« U to su se doba svećenički poglavari i narodni starješine okupili u palači vrhovnoga svećenika, po imenu Kaifa, te su se dogovorili da Isusa na prevaru uhvate i ubiju. No rekli su: »Ne smijemo to učiniti tijekom blagdana, da se narod ne bi pobunio.« Isus je boravio u Betaniji, u kući gubavca Šimuna. I dok je bio za stolom, pristupila mu je neka žena s alabastrenom posudom punom skupocjenog mirisa te ga izlila na njegovu glavu. Kad su to vidjeli učenici, razljutili su se i rekli: »Čemu takvo rasipanje? Miris se mogao skupo prodati, a novac dati siromašnima.« Isus je znao o čemu govore pa im je rekao: »Zašto zamjerate ovoj ženi? Ona mi je iskazala djelo ljubavi. Jer, siromašne ćete uvijek imati pokraj sebe, a mene nećete. Kad je izlila ovaj miris na moje tijelo, učinila je to kao pripremu za moj ukop. Istinu vam kažem: gdje god se ova Radosna vijest bude objavljivala po svijetu, spominjat će se i ovo što je ona učinila — kao sjećanje na nju.« Tada je jedan od Dvanaestorice, zvan Juda Iskariotski, otišao svećeničkim poglavarima. Upitao ih je: »Što ćete mi dati ako vam predam Isusa?« A oni su mu izbrojali trideset srebrnjaka. Od toga je trenutka Juda tražio povoljnu priliku da im preda Isusa. Prvog su dana Blagdana beskvasnih kruhova učenici pristupili Isusu i upitali ga: »Gdje želiš da ti pripremimo pashalnu večeru?« A on im je odgovorio: »Idite u grad k tomu i tomu pa mu recite: ‘Učitelj kaže: Bliži se zakazano vrijeme. Proslavit ću Pashu sa svojim učenicima u tvojoj kući.’« Učenici su učinili kako im je Isus naredio te su pripremili pashalnu večeru. Kad je došla večer, Isus je bio za stolom s dvanaestoricom učenika. Dok su jeli, rekao je: »Istinu vam kažem: jedan od vas će me izdati.« Oni su se jako rastužili pa su ga jedan po jedan pitali: »Da nisam ja, Gospodine?« A on je odgovorio: »Onaj koji umoči svoju ruku sa mnom u zdjelu — taj će me izdati. Sin Čovječji otići će kao što je o njemu pisano, ali teško onomu tko izda Sina Čovječjega. Bilo bi mu bolje da se nije niti rodio.« Juda, koji ga je namjeravao izdati, upitao je: »Da nisam ja, Učitelju?« Isus mu je odgovorio: »Ti kažeš.« Dok su jeli, Isus je uzeo kruh, blagoslovio ga i razlomio te dao svojim učenicima govoreći: »Uzmite i jedite! Ovo je moje tijelo.« Onda je uzeo čašu, zahvalio Bogu pa je dao učenicima govoreći: »Pijte iz nje svi, jer ovo je moja krv koja utemeljuje novi Savez i prolijeva se za mnoge, za oproštenje njihovih grijeha. I kažem vam da više neću piti od ovoga trsovog roda do onoga dana kad ga budem, novoga, pio s vama u Kraljevstvu svog Oca.« Zatim su otpjevali hvalospjev Bogu te se zaputili na Maslinsku goru. Tada im je Isus rekao: »Svi ćete se vi još noćas zbog mene pokolebati jer je pisano: ‘Ubit ću pastira i ovce će se iz stada razbježati.’ Ali kad ustanem od mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.« Tada mu reče Petar: »Ako se drugi zbog tebe i pokolebaju, ja neću nikad!« A Isus mu je na to odgovorio: »Istinu ti kažem: još noćas, prije negoli pijetao zapjeva, zatajit ćeš me tri puta.« »Čak i kad bih morao umrijeti s tobom, nikada te se ne bih odrekao«, odgovorio je Petar. Tako su rekli i svi ostali učenici. Zatim je Isus otišao s učenicima u mjesto zvano Getsemani pa im rekao: »Sjednite, dok ja odem onamo moliti.« Sa sobom je poveo Petra i obojicu Zebedejevih sinova. No obuzela ga je tuga i tjeskoba pa im je rekao: »Moja je duša nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« Otišao je malo dalje od njih, pao licem na zemlju i počeo moliti, govoreći: »Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša ! No neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.« Tada se vratio učenicima i našao ih kako spavaju pa je rekao Petru: »Tako, niste mogli ostati budni sa mnom ni jedan sat! Bdijte i molite, da ne padnete u iskušenje! Vaš duh želi činiti što je dobro, ali tijelo je slabo.« Ponovo je otišao od njih i molio govoreći: »Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, neka se izvrši tvoja volja!« Zatim se vratio i opet ih je našao kako spavaju. Oči su im se same sklapale. Ostavio ih je i ponovo otišao pa je molio i treći put istim riječima. Zatim je otišao učenicima i rekao im: »Zar još uvijek spavate i odmarate? Evo, došlo je vrijeme kada će Sin Čovječji biti predan u ruke grešnika. Ustanite! Idemo! Evo, ovdje je onaj koji će me izdati!« Dok je Isus još govorio, došao je Juda, jedan od Dvanaestorice. S njim je bilo silno mnoštvo, naoružano mačevima i toljagama, koje su poslali svećenički poglavari i narodni starješine. Isusov je izdajnik s njima dogovorio znak. Rekao im je: »Koga poljubim, taj je. Njega uhvatite!« I odmah je pristupio Isusu te mu rekao: »Zdravo, Učitelju!« i poljubio ga. A Isus mu je rekao: »Prijatelju, učini to radi čega si došao!« Ljudi su tada prišli Isusu, zgrabili ga i uhitili. A jedan od onih koji su bili s Isusom posegnuo je za svojim mačem, izvukao ga, udario njime slugu vrhovnoga svećenika i odrezao mu uho. No Isus mu je rekao: »Vrati svoj mač u korice, jer svi koji se mača hvataju, od mača i pogibaju. Zar ne shvaćaš da mogu zamoliti svoga Oca i on bi mi odmah poslao više od dvanaest vojski anđela? Ali kako bi se onda ispunila Sveta pisma, koja kažu da tako mora biti?« Zatim se obratio mnoštvu: »Zar ste došli da me uhvatite s mačevima i toljagama, kao da sam lopov? Svaki sam dan sjedio u Hramu i poučavao, a niste me uhvatili. No ovo se sve dogodilo da se ispuni ono što su pisali proroci.« Tada su ga svi učenici napustili i pobjegli. Oni koji su uhvatili Isusa odveli su ga k vrhovnom svećeniku Kaifi, kod kojeg su se okupili učitelji Zakona i starješine. Petar je iz daljine slijedio Isusa sve do dvorišta vrhovnoga svećenika pa je ušao i sjeo sa stražarima da vidi što će se dogoditi. Svećenički poglavari i cijelo Veliko vijeće tražili su lažni dokaz protiv Isusa kako bi ga mogli ubiti. Iako su došli mnogi lažni svjedoci, nisu ga pronašli. Napokon su došla dvojica pa su rekla: »Ovaj je rekao: ‘Mogu srušiti Božji Hram i za tri dana ponovo ga sagraditi.’« Tada je ustao vrhovni svećenik i upitao Isusa: »Zar nećeš ništa odgovoriti? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« No Isus je šutio. Onda mu je vrhovni svećenik rekao: »Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Krist, Božji Sin?« A Isus mu je rekao: »Ti tako kažeš. I još vam kažem da ćete nakon ovoga vidjeti Sina Čovječjega kako sjedi zdesna Bogu i dolazi na nebeskim oblacima.« Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Uvrijedio je Boga! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, upravo ste čuli uvredu! Što mislite?« A oni su odgovorili: »Zaslužio je smrt!« Onda su mu pljuvali u lice i udarali ga šakama. A drugi su ga pljuskali, govoreći: »Pokaži da si prorok, Kriste. Reci tko te udario?« A Petar je sjedio vani, u dvorištu. Prišla mu je jedna sluškinja i rekla: »I ti si bio s Isusom Galilejcem!« No on je to pred svima zanijekao. Rekao je: »Ne znam što govoriš.« Zatim je otišao prema ulazu, gdje ga je opazila druga sluškinja koja je rekla onima oko sebe: »Ovaj je bio s Isusom iz Nazareta.« Petar je to opet zanijekao, zaklinjući se: »Kunem se da ne poznajem toga čovjeka!« Malo kasnije, pristupili su Petru oni koji su ondje stajali te mu rekli: »Ti zaista jesi jedan od njih. Tvoj te govor odaje.« A on se počeo zaklinjati: »Kunem se da ne poznajem toga čovjeka.« I tada se oglasio pijetao. Petar se tada sjetio Isusovih riječi: »Prije nego što se pijetao oglasi, triput ćeš me se odreći.« Izašao je i gorko zaplakao. Rano ujutro svi svećenički poglavari i narodni starješine dogovorili su se da ubiju Isusa. Zatim su ga svezali, odveli i predali upravitelju Pilatu. Kad je Juda, koji ga je izdao, vidio da je Isus osuđen, požalio je zbog onoga što je učinio pa je svećeničkim poglavarima i starješinama vratio trideset srebrnjaka. Rekao je: »Pogriješio sam što sam predao nevinog čovjeka, da ga ubiju.« No oni su rekli: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« Tada je Juda bacio srebrnjake u Hram, otišao i objesio se. Svećenički su poglavari uzeli srebrnjake i rekli: »Protivi se našem Zakonu da ih stavimo u hramsku blagajnu jer su plaća za krv.« Stoga su odlučili kupiti za njih lončarevu njivu da bude groblje za strance. Njiva je do danas poznata kao Krvava njiva. Tako se ispunilo što je rekao prorok Jeremija: »Uzeli su trideset srebrnjaka. Toliko su Izraelci odlučili platiti za njegov život. I tim su novcem kupili lončarevu njivu, kao što im je Gospodin naredio.« U međuvremenu, Isusa su doveli pred upravitelja i on ga je upitao: »Jesi li ti kralj Židova?« Isus je rekao: »Ti tako kažeš.« A dok su ga svećenički poglavari i starješine optuživali, ništa nije odgovarao. Tada ga je Pilat upitao: »Zar ne čuješ što sve protiv tebe svjedoče?« No Isus mu nije odgovorio ni na jedno pitanje pa se Pilat jako čudio. Upravitelj je običavao svakoga blagdana pustiti narodu jednoga zatvorenika po njihovoj želji. U to su vrijeme imali zloglasnoga zatvorenika zvanog Baraba . Kad se narod okupio, Pilat je upitao: »Koga želite da vam oslobodim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« Pilat je, naime, znao da su mu Isusa predali iz zavisti. Dok je Pilat sjedio na sudačkoj stolici, njegova mu je žena poručila: »Nemoj učiniti ništa protiv toga nevinog čovjeka. Cijeli sam dan uznemirena zbog sna koji sam sanjala o njemu.« No svećenički poglavari i starješine nagovorili su narod da od Pilata zatraži da pusti Barabu, a Isusa da pogubi. Tada ih je upravitelj upitao: »Kojega od ove dvojice želite da vam oslobodim?« Odgovorili su: »Barabu!« Pilat ih je upitao: »Što da onda učinim s Isusom zvanim Krist?« »Neka se razapne!« svi su odgovorili. Pilat je upitao: »Zašto? Kakav je zločin počinio?« A oni su još glasnije vikali: »Razapni ga!« Kako je Pilat vidio da time ništa ne postiže i da nastaje sve veći metež, uzeo je vode i pred narodom oprao ruke , rekavši: »Nevin sam za smrt ovog pravednika. Odgovornost pada na vas.« A sav je narod odgovorio: »Njegova smrt neka padne na nas i na našu djecu!« Pilat im je tada oslobodio Barabu, a Isusa je izbičevao i zatim predao da ga razapnu. Onda su upraviteljevi vojnici odveli Isusa u upraviteljevu palaču i oko njega okupili cijelu skupinu vojnika. Zatim su ga svukli i prebacili na njega grimizni ogrtač. Ispleli su krunu od trnja i stavili mu je na glavu, a u desnu su mu ruku stavili trsku. Kleknuli su pred njega i rugali mu se govoreći: »Živio kralj Židova!« Zatim su pljuvali po njemu i udarali ga trskom po glavi. Kad su mu se prestali izrugivati, uzeli su s njega ogrtač i obukli mu njegovu odjeću te ga odveli da ga razapnu. Dok su izlazili iz grada, naišli su na nekog čovjeka iz Cirene koji se zvao Šimun te su ga prisilili da nosi Isusov križ. Kad su došli do mjesta zvanoga Golgota, što znači Lubanja, dali su Isusu da pije vino pomiješano sa žuči . No kad ga je okusio, nije htio piti. Tada su ga razapeli i bacanjem kocke razdijelili njegovu odjeću među sobom. Zatim su ondje sjeli i čuvali ga. Iznad glave su mu stavili natpis na kojem je bila napisana njegova optužba: »Ovo je Isus, kralj Židova.« Zajedno s njim razapeli su i dvojicu razbojnika — jednoga s njegove desne strane, a drugoga s lijeve. Prolaznici su ga vrijeđali. Mahali su glavama i govorili: »Ti, koji si rekao da možeš srušiti Hram i za tri dana ponovo ga sagraditi, spasi samoga sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!« Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, zajedno s učiteljima Zakona i starješinama. Govorili su: »Spasio je druge, ali ne može spasiti samog sebe. On je kralj Izraela pa neka sada siđe s križa i mi ćemo mu povjerovati. Uzda se u Boga, pa neka ga on spasi, ako želi. Ta sam je rekao: ‘Ja sam Božji Sin.’« Na isti su ga način vrijeđali i razbojnici koji su s njim bili razapeti. Od podneva pa do tri sata po cijeloj je zemlji zavladala tama. Oko tri sata Isus je povikao jakim glasom: »Eli, Eli! Lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?« To su čuli neki koji su ondje stajali pa su rekli: »Zove Iliju .« Jedan od njih odmah je otrčao, uzeo spužvu, natopio je octom te je stavio na štap i ponudio Isusu da pije. A ostali su govorili: »Stani da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« Isus je još jednom povikao jakim glasom, a potom je izdahnuo . Istoga se trena zastor u Hramu razderao popola, od vrha do dna. Zemlja se potresla, a stijene su se raspucale. Grobovi su se otvorili i uskrsla su tijela mnogih umrlih Božjih ljudi. Nakon Isusovog uskrsnuća izašli su iz grobova i otišli u Sveti Grad te se pokazali mnogima. Kad su časnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidjeli potres i ostale događaje, jako su se prestrašili i rekli: »Ovaj je zaista bio Božji Sin!« Tamo su bile i mnoge žene koje su sve to izdaleka promatrale. Pratile su Isusa još iz Galileje i služile mu. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova te majka Zebedejevih sinova . Kad se spustila večer, došao je neki bogati čovjek iz Arimateje po imenu Josip. I on je bio Isusov učenik. Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Pilat je naredio da mu predaju tijelo. Josip je uzeo tijelo i zamotao ga u novo platno. Položio ga je u sasvim novu grobnicu koju je za sebe bio isklesao u stijeni. Zatim je ulaz zatvorio velikim kamenom i otišao. A Marija Magdalena i druga Marija sjedile su preko puta groba. Sutradan, nakon Dana pripreme , otišli su svećenički poglavari i farizeji k Pilatu. Rekli su mu: »Gospodine, sjetili smo se da je onaj varalica još za života rekao: ‘Za tri dana ustat ću od mrtvih.’ Zato naredi da se grob dobro čuva sve do trećeg dana, da ne bi došli njegovi učenici i ukrali tijelo, pa onda rekli narodu: ‘Ustao je od mrtvih.’ Tako bi ta posljednja prevara bila gora od prve.« A Pilat im je rekao: »Evo vam straže pa idite i osigurajte grob kako znate!« Oni su otišli i osigurali grob. Zapečatili su kamen i postavili stražu. Nakon šabata, u zoru prvoga dana u tjednu, došle su Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I odjednom je nastao snažan potres jer je Gospodinov anđeo sišao s neba. Prišao je grobu i maknuo kamen s ulaza te sjeo na njega. Lice mu je bilo sjajno poput munje, a odjeća mu je bila bijela kao snijeg. Stražari su se tresli i zamrli od straha. Anđeo je rekao ženama: »Ne bojte se! Znam da tražite Isusa kojeg su razapeli. Ali on nije ovdje! Uskrsnuo je, baš kao što je i rekao. Dođite vidjeti mjesto gdje je ležao. Zatim brzo idite i recite njegovim učenicima: ‘Ustao je od mrtvih i sada ide pred vama u Galileju. Tamo ćete ga vidjeti.’ Zapamtite što sam vam rekao!« Žene su brzo napustile grob te su uplašene, ali i radosne, otrčale javiti to Isusovim učenicima. Iznenada im je u susret došao Isus te im rekao: »Zdravo!« One su mu prišle, uhvatile ga za noge i poklonile mu se. Tada im je Isus rekao: »Nemojte se bojati! Idite i recite mojoj braći neka idu u Galileju. Ondje će me vidjeti.« Dok su žene bile na putu, neki od stražara otišli su u grad te ispričali svećeničkim poglavarima sve što se dogodilo. A ovi su se sastali sa starješinama i odlučili vojnicima dati mnogo novca. Rekli su im: »Kažite da su Isusovi učenici došli noću i da su ukrali njegovo tijelo dok ste spavali. Ako upravitelj čuje za ovo, mi ćemo ga već uvjeriti u suprotno i nećete imati nikakvih neprilika.« Vojnici su uzeli novac i učinili kako im je rečeno. Tako se ova priča proširila među Židovima, i to traje do dana današnjega. Jedanaestorica je učenika otišla u Galileju, na brdo na koje im je Isus rekao da idu. Kad su ugledali Isusa, poklonili su mu se. No neki su sumnjali da je to on. Tada im je Isus prišao i rekao: »Dana mi je sva vlast na Nebu i na Zemlji. Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca, Sina i Svetog Duha i učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio. Ja sam s vama uvijek, sve do svršetka svijeta .« Ovako počinje Radosna vijest o Isusu Kristu, Božjem Sinu . U knjizi proroka Izaije piše: »Evo, šaljem svoga glasnika pred tobom. On će ti pripremiti put.« »Glas jednoga viče u pustinji: ‘Pripremite put Gospodinu, poravnajte mu staze.’« Tada se pojavio Ivan koji je krstio ljude u pustinji. Govorio je da se trebaju krstiti u znak obraćenja za oproštenje grijeha. Svi iz Judeje i Jeruzalema dolazili su k njemu, ispovijedali svoje grijehe, a potom ih je Ivan krstio u rijeci Jordan. Ivan je nosio odjeću od devine dlake i kožni pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom. Propovijedao je: »Postoji netko tko dolazi poslije mene, a veći je od mene. Ja nisam dostojan ni da se sagnem pred njim te mu razvežem sandale. Ja sam vas krstio vodom, a on će vas krstiti Svetim Duhom.« Tih je dana Isus došao iz Nazareta u Galileji, a Ivan ga je krstio u rijeci Jordan. Čim je Isus izašao iz vode, vidio je kako se nebo otvorilo i kako se Sveti Duh spušta na njega u liku goluba. S neba se začuo glas koji je rekao: »Ti si moj Sin, onaj kojeg volim. S tobom sam potpuno zadovoljan.« Odmah potom Duh je poslao Isusa u pustinju. Isus je bio u pustinji četrdeset dana, a za to ga je vrijeme iskušavao Sotona. Isus je bio okružen divljim životinjama, a anđeli su mu služili. Nakon što je Ivan odveden u zatvor, Isus je došao u Galileju i počeo propovijedati Božju Radosnu vijest. Govorio je: »Došlo je vrijeme, Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se! Vjerujte u Radosnu vijest!« Dok je prolazio obalom Galilejskoga jezera, vidio je Šimuna i njegovog brata Andriju kako bacaju mreže u jezero jer su bili ribari. Isus im je rekao: »Dođite i slijedite me! Učinit ću vas ribarima ljudi.« Odmah su ostavili mreže i krenuli za njim. Malo dalje, Isus je ugledao Jakova, Zebedejevog sina, i njegovog brata Ivana. Bili su u svojoj lađici i krpali mreže. Isus ih je pozvao, a oni su ostavili svoga oca Zebedeja i njegove radnike te krenuli za njim. Isus i učenici stigli su u Kafarnaum. Na šabat je Isus ušao u sinagogu i počeo poučavati. Svi su bili zadivljeni njegovim učenjem jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao učitelji Zakona . A u sinagogi se našao čovjek u kojem je bio zao duh pa je povikao: »Što želiš od nas, Isuse iz Nazareta? Jesi li nas došao uništiti? Ja znam tko si ti: Svetac Božji!« A Isus mu je zapovjedio: »Ušuti i izađi iz njega!« Na to je zli duh silovito potresao čovjeka i izašao iz njega uz glasan krik. Ljudi su bili zadivljeni pa su jedni druge zapitkivali: »Što je ovo? Kakvo je to novo učenje s takvim autoritetom? Zapovijeda čak i zlim duhovima, a oni ga slušaju.« Tako se vijest o Isusu brzo proširila po cijelome galilejskom kraju. Isus i njegovi učenici izašli su iz sinagoge te zajedno s Jakovom i Ivanom otišli Šimunovoj i Andrijinoj kući. Šimunova je punica ležala u groznici pa su Isusu odmah rekli za to. On je došao do nje, uhvatio je za ruku i podigao. Groznica ju je istog trena pustila i ona ih je počela posluživati. Te večeri, nakon zalaska sunca, doveli su mu sve bolesne i opsjednute zlim duhovima. Cijeli se grad okupio pred vratima. Isus je ozdravio mnoge koji su bolovali od različitih bolesti i istjerao mnoge zle duhove, ali im nije dopustio da govore jer oni su znali tko je on . Sutradan je Isus ustao rano ujutro, dok je još bio mrak, izašao iz kuće i otišao moliti na pusto mjesto. No Šimun i njegovi prijatelji krenuli su ga tražiti pa su mu, kad su ga pronašli, rekli: »Svi te traže.« Isus im je odgovorio: »Idemo odavde u obližnja mjesta jer moram i ondje propovijedati — zato sam i došao.« Tako su išli po Galileji, a Isus je propovijedao u sinagogama i istjerivao zle duhove. Neki je gubavac došao k Isusu. Kleknuo je pred njega i molio za pomoć: »Ako hoćeš, možeš me iscijeliti.« Isus se sažalio nad njim, ispružio ruku, dotaknuo ga i rekao: »Hoću. Budi iscijeljen!« Guba je odmah nestala i čovjek je ozdravio. Isus je rekao iscijeljenomu neka ode, ali mu je oštro napomenuo: »Pazi da nikome ne pričaš o ovome. Nego, idi i pokaži se svećeniku. Prinesi žrtvu za svoje ozdravljenje, kako je zapovjedio Mojsije. To će biti dokaz ljudima da si izliječen.« No čovjek je otišao i počeo svima redom govoriti što mu se dogodilo. Tako se vijest o Isusu počela širiti pa više nije mogao otvoreno ulaziti u grad. Ostajao je na osamljenim mjestima, a ljudi su odasvud dolazili k njemu. Nekoliko dana kasnije Isus se vratio u Kafarnaum. Ubrzo se pročulo da je kod kuće. Okupilo se toliko ljudi da više ni vani pred vratima nije bilo mjesta. Isus ih je poučavao. Tada su mu došla neka četvorica, noseći nepokretnog čovjeka. Nisu ga mogli unijeti u kuću k Isusu, jer je bilo previše ljudi, pa su skinuli krov iznad mjesta gdje se nalazio, napravili otvor i spustili nepokretnoga na njegovom ležaju. Kad je Isus vidio vjeru tih ljudi, rekao je nepokretnome: »Mladiću, oprošteni su ti grijesi.« Tamo su sjedili neki učitelji Zakona i u sebi mislili: »Zašto ovaj tako govori? On vrijeđa Boga! Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga?« A Isus je odmah svojim duhom prozreo što učitelji Zakona misle pa im je rekao: »Zašto tako razmišljate? Što je lakše reći ovom nepokretnome čovjeku: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani! Uzmi svoj ležaj i hodaj’? Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe: Tebi govorim — rekao je uzetome — ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« Čovjek je na oči svih prisutnih ustao, uzeo svoj ležaj i izašao. Svi su se divili i slavili Boga. Govorili su: »Ovako nešto još nikad nismo vidjeli!« Isus je opet otišao do jezera. Mnogo je ljudi došlo k njemu, a on ih je poučavao. Prolazeći pokraj jezera, Isus je ugledao poreznika Levija, Alfejevog sina, gdje sjedi na naplatnome mjestu, pa mu je rekao: »Slijedi me!« Levi je ustao i krenuo za Isusom. Kasnije je Isus večerao u njegovoj kući, a s njim su bili i mnogi poreznici i grešnici, koji su također jeli s Isusom i njegovim učenicima. Oni su bili dio mnoštva koje je slijedilo Isusa. Neki učitelji Zakona, farizeji , vidjeli su da Isus jede s grešnicima i poreznicima pa su upitali njegove učenike: »Zašto on jede s poreznicima i grešnicima?« A Isus je to čuo i rekao im: »Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.« Ivanovi su učenici i farizeji postili. Neki su došli k Isusu i upitali ga: »Zašto Ivanovi učenici i učenici farizeja poste, a tvoji učenici ne?« A Isus im je odgovorio: »Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? Sve dok je mladoženja s njima, oni ne mogu postiti. Ali doći će vrijeme kad će im uzeti mladoženju. Tada će postiti. Nitko ne prišiva na stari ogrtač zakrpu od novog platna koje se još nije stisnulo. Ako tako učini, nova će se zakrpa stisnuti i poderati odjeću, a rupa će postati još veća. Tako nitko ne stavlja ni novo vino u stare mjehove jer bi mjehovi popucali. Upropastili bi se i vino i mjehovi. Zato se novo vino uvijek stavlja u nove mjehove.« Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. S njim su bili i njegovi učenici te su putem trgali klasje. Kad su farizeji to vidjeli, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici rade na šabat, što po Zakonu nije dopušteno.« A Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David učinio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli? Bilo je to u vrijeme kad je Abijatar bio vrhovni svećenik. David je ušao u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu. Po Zakonu nitko, osim svećenika, ne smije jesti taj kruh, a David ga je još podijelio i onima koji su bili s njim.« Tada je Isus rekao farizejima: »Šabat je namijenjen da služi čovjeku, a nije čovjek stvoren da šabat upravlja njime. Stoga, Sin je Čovječji gospodar i šabata.« Isus je ponovo otišao u sinagogu, gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. Neki su pomno promatrali Isusa da vide hoće li ga ozdraviti na šabat. Tražili su povod da ga optuže. Isus je rekao čovjeku s usahlom rukom: »Stani ovdje, u sredinu.« Tada je upitao ostale: »Što je dopušteno činiti na šabat: dobro ili zlo? Spasiti život ili ga uništiti?« Svi su šutjeli. Isus ih je ljutito pogledao, vrlo žalostan zbog njihove tvrdokornosti, i rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku, koja je ozdravila. Na to su farizeji otišli i zajedno s herodovcima počeli kovati urotu kako da ubiju Isusa. Isus je sa svojim učenicima otišao na jezero. Slijedilo ga je mnoštvo naroda iz Galileje i Judeje. Bio je tu i velik broj ljudi iz Jeruzalema, Idumeje, s područja preko rijeke Jordan te oko Tira i Sidona. Svi su oni došli k njemu jer su čuli za djela koja čini. Kad je Isus vidio takvo mnoštvo, rekao je svojim učenicima da mu pripreme lađicu kako ga gomila ne bi zgnječila. Isus je dotad već mnoge ozdravio i zato su se svi bolesnici gurali da ga dotaknu. Neki su od njih bili opsjednuti zlim duhovima. Čim bi zli duhovi spazili Isusa, padali bi pred njim na koljena i vikali: »Ti si Božji Sin!«, a Isus bi im oštro zapovijedao da ne govore tko je on. Isus se zatim popeo na goru i pozvao neke k sebi, a oni su došli. Odabrao je Dvanaestoricu da budu s njim, da propovijedaju i da imaju vlast istjerivati zle duhove. Odabrao je ovu Dvanaestoricu: Šimuna — kojeg je nazvao Petar, Jakova — Zebedejevog sina, i Jakovljevog brata Ivana — Isus ih je nazvao Boanerges — što znači »sinovi groma« — Andriju, Filipa, Bartolomeja, Mateja, Tomu, Jakova — Alfejevog sina, Tadiju, Šimuna Zelota i Judu Iskariotskog, koji ga je kasnije izdao. Isus je zatim otišao kući, gdje se opet okupilo silno mnoštvo. Bilo je toliko ljudi da on i njegovi učenici nisu mogli niti jesti. Kad je Isusova obitelj doznala za to, došli su po njega, jer su ljudi govorili da je lud. Učitelji Zakona, koji su došli iz Jeruzalema, govorili su: »U njemu je Sotona . On snagom vladara zlih duhova istjeruje zle duhove!« Isus ih je na to pozvao k sebi i počeo im govoriti u usporedbama: »Kako Sotona može istjerivati Sotonu? Ako je kraljevstvo podijeljeno u sebi, neće se moći održati. I ako je obitelj podijeljena u sebi, neće se moći održati. Stoga, ako Sotona ide protiv sebe i svojih, neće se moći održati, nego će mu to biti kraj. Zaista, nitko ne može ući u kuću jakog čovjeka i oduzeti mu vlasništvo. Prvo ga mora svezati da bi mu mogao opljačkati kuću. Govorim vam istinu: ljudima će se oprostiti svi njihovi grijesi i sve uvrede koje su izgovorili. Ali onome tko vrijeđa Svetog Duha, nikada neće biti oprošteno. Naprotiv, bit će zauvijek kriv za taj grijeh.« Isus je to rekao jer su neki govorili: »Opsjednut je zlim duhom.« Tada su k Isusu došli njegova majka i braća. Ostali su vani i poslali neke k njemu da ga pozovu. Oko Isusa je sjedilo mnoštvo, kad su mu rekli: »Pogledaj! Tvoja majka i tvoja braća i sestre su vani i pitaju za tebe.« On im je na to odgovorio: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« Prešao je pogledom po onima koji su sjedili oko njega i rekao: »Vi ste moja majka i moja braća! Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.« Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera. Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako: »Slušajte! Sijač je otišao sijati. Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka. Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena. Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda. A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.« I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.« Kad je Isus ostao s dvanaestoricom apostola i ostalim učenicima, upitali su ga o usporedbama. Isus im je odgovorio: »Vama je dano da razumijete tajnu o Božjem kraljevstvu. Onima vani sve govorim u usporedbama jer: ‘Oni gledaju i gledaju, ali ne vide; slušaju i slušaju, ali ne razumiju. Inače bi se okrenuli Bogu i on bi im oprostio!’« »Zar ne razumijete ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti ikoju drugu? Sijač je čovjek koji sije Božju poruku. Ponekad ona padne pokraj puta. To su oni koji čuju Božju poruku, ali onda dolazi Sotona i otima poruku koja je posijana u njih. A neki su poput sjemena posijanog na kamenitom tlu. Kad čuju Božju poruku, odmah je prihvate s radošću, ali ne dopuste da uhvati korijena u njihovom životu, nego se drže nje jedno kratko vrijeme. Kada dođu nevolje i progoni zbog učenja koje su prihvatili, brzo ga napuste. A neki su, pak, kao sjeme posijano među trnjem. Čuju Božju poruku, ali životne brige, primamljivost bogatstva i druge požude uguše poruku i ona ne donese ploda. Drugi su, pak, kao sjeme posijano na plodnom tlu. To su oni koji čuju Božju poruku, prihvate je i donesu plod — neki trideset, neki šezdeset, a neki stotinu puta veći od posijanog.« Rekao im je i ovo: »Zar se svjetiljka ikada donosi pa se stavi pod posudu ili pod krevet? Ne donosi li se da bi se stavila na stol? Jer, ništa nije skriveno, a da se neće otkriti; nema ničega tajnog što neće doći na svjetlo. Ako tko sluša, neka shvati!« Zatim im je rekao: »Pažljivo razmišljajte o ovome što slušate. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama — i dobit ćete još više. Jer, svatko tko ima, dobit će više. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.« Rekao je i ovo: »Božje je kraljevstvo poput čovjeka koji posije sjeme u zemlju. Bez obzira na to spava li čovjek ili ustaje, noću i danju sjeme niče i raste — a da on ne zna kako. Zemlja proizvodi plodove sama po sebi — najprije stabljiku, zatim klas, a onda zrnje. Kad je zrnje zrelo, odmah se žanje jer je došlo vrijeme žetve.« Isus je rekao i ovo: »Što da kažem, kakvo je Božje kraljevstvo? Kakvu usporedbu da upotrijebim da ga objasnim? Ono je poput sjemena gorušice koje je najmanje od sveg sjemenja na Zemlji. Ali kada se posije, i ono naraste, postaje najveće od svega vrtnog bilja. Ima tako velike grane da ptice mogu graditi gnijezda u njegovoj sjeni.« Isus se koristio mnogim sličnim usporedbama da bi ih poučio. Govorio im je onoliko koliko su mogli razumjeti. Uvijek je poučavao služeći se usporedbama, ali kad je bio samo sa svojim učenicima, sve im je objašnjavao. Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!« Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice. Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom. A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?« Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina. Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?« Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.« Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem. Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!« A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?« Odgovorio mu je: »Zovem se Legija jer nas ima mnogo.« Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja. Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile. Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja. Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim. No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.« Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni. Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.« Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega. Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?« Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’« No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!« Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?« No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!« I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu — Jakovljevom bratu. Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!« — što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti. Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili. Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao. Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.« Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih. Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.« Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.« Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.« Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa. Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.« Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale. Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji. Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.« Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!« Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?« A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.« Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.« Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ. Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu. Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob. Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti. Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati. Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.« On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni. Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!« Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.« Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. Svi su jeli i nasitili se. Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli. Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio. Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu. Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu. Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati. On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!« Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni. Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači. Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu. Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa. Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi. Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni. Oko Isusa su se okupili farizeji i neki od učitelja Zakona koji su došli iz Jeruzalema. Vidjeli su neke njegove učenike kako jedu prljavih, odnosno neopranih ruku. Farizeji i svi ostali Židovi ne jedu prije nego što operu ruke do lakata; tako slijede predaje svojih predaka. Kada dođu s tržnice, ne jedu ono što su kupili prije negoli se operu. Ima još mnogo toga što zbog tradicije drže, kao što je pranje šalica, vrčeva i bakrenih lonaca. Stoga, farizeji i učitelji Zakona pitali su Isusa: »Zašto tvoji učenici ne slijede predaju predaka, nego jedu kruh neopranih ruku?« A Isus im je rekao: »Izaija je točno prorekao o vama licemjerima: ‘Ovi ljudi slave me usnama, ali srca su im daleko od mene. Bezvrijedno je njihovo štovanje jer su njihova učenja ljudska pravila.’ Božje ste zapovijedi stavili na stranu i držite se ljudskih predaja.« Isus im je rekao i ovo: »Vrlo vješto zanemarujete Božje zapovijedi kako biste uspostavili svoje predaje. Na primjer, Mojsije je rekao: ‘Poštuj oca i majku’ i ‘Tko prokune svog oca ili majku, neka se kazni smrću.’ No vi kažete da čovjek smije reći svom ocu ili majci: ‘Ne mogu vam dati ono što vam dugujem jer je to dar namijenjen Bogu.’ Na taj mu način govorite da ne mora ništa učiniti za svoga oca ili majku. Tako učite da je važnije slijediti pravila koja vi donosite nego činiti ono što je rekao Bog. A činite još i štošta drugo.« Isus je ponovo pozvao ljude k sebi i rekao im: »Slušajte me svi i shvatite! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti. Ono što izlazi iz njega — to je ono što ga onečišćuje.« *** Zatim je Isus ostavio mnoštvo i ušao u kuću, a učenici su ga pitali o ovoj usporedbi. Rekao im je: »Zar ni vi ne razumijete? Zar ne vidite da čovjeka ne može onečistiti ono što ulazi u njega izvana? Hrana ne ide u srce, nego u želudac, a onda izlazi iz tijela.« Isus je rekao: »Ono što izlazi iz čovjeka — to je ono što ga onečišćuje. Jer, iznutra, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, seksualni razvrat, krađa i ubojstvo. Iznutra dolazi preljub, pohlepa, zloba, prijevara, bestidnost, zavist, kleveta, oholost i nerazborito življenje. Sva ta zla dolaze iz čovjekove nutrine i onečišćuju ga.« Isus je otišao iz toga mjesta i uputio se u okolicu Tira. Otišao je u jednu kuću jer nije želio da itko sazna da je ondje, ali nije mogao ostati nezapažen. Neka žena, čija je kći bila opsjednuta zlim duhom, odmah je dočula da je Isus ondje. Došla je i bacila mu se pred noge. Žena je bila Grkinja, rodom Sirofeničanka. Molila je Isusa da istjera zlog duha iz njezine kćeri. Isus joj je rekao: »Prvo dopustite djeci da se dobro najedu, jer nije pravedno uzeti kruh djeci i baciti ga psima.« No ona mu je odgovorila: »Gospodine, čak i psi ispod stola jedu mrvice koje ostanu djeci.« Na to joj je Isus rekao: »Zbog tih riječi pođi kući u miru; zli je duh izašao iz tvoje kćeri.« Ona je otišla kući i našla kćer kako leži u krevetu, a zao duh je već bio izašao iz nje. Isus je napustio okolicu Tira i otišao u Sidon. Putem do Galilejskog jezera prošao je područjem Dekapolisa. Neki su mu ljudi doveli ondje čovjeka koji je bio gluh i jedva je mogao govoriti. Molili su Isusa da stavi ruku na njega. Isus ga je odveo na stranu, dalje od ljudi. Stavio je svoje prste u njegove uši, a zatim pljunuo na prst i dotaknuo čovjekov jezik. Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: »Efata!« — što znači »Otvori se!« Istoga se trena čovjeku vratio sluh, oslobodio mu se jezik i počeo je jasno govoriti. Isus im je zabranio da o tome ikome govore, ali što im je on više naređivao da šute, to su oni više govorili. Ljudi su bili potpuno zapanjeni i govorili: »Isus sve čini dobro. Čak vraća sluh gluhima i govor nijemima.« Jednom prilikom okupilo se mnogo ljudi pa, kako nisu imali što jesti, Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: »Žao mi je ovih ljudi. Sa mnom su već tri dana, a nemaju ništa za jelo. Ako ih pošaljem kući gladne, onesvijestit će se na putu; neki od njih došli su izdaleka.« Njegovi su učenici odgovorili: »Kako bi itko na ovom pustome mjestu mogao naći dovoljno kruha za sve ove ljude?« Isus ih je upitao: »Koliko kruhova imate?« »Sedam«, odgovorili su. Isus je zatim zapovjedio ljudima da sjednu na zemlju. Uzeo je sedam kruhova, zahvalio Bogu, razlomio ih i dao učenicima da podijele ljudima. Oni su ga poslušali. Imali su, također, i nekoliko ribica. Isus je zahvalio za njih i rekao učenicima da i njih podijele. Ljudi su jeli i nasitili se. Učenici su zatim sakupili ostatke hrane i napunili njima sedam košara. Bilo je ondje oko četiri tisuće muškaraca. Kada su se najeli, Isus im je rekao da odu. Odmah zatim ušao je sa svojim učenicima u lađicu. Uputili su se u okolicu Dalmanute. Tada su došli farizeji i počeli se prepirati s njim. Da ga iskušaju, tražili su od njega čudesni znak s Neba. Isus je duboko uzdahnuo i rekao: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Govorim vam istinu. Nikakav vam se znak neće dati.« Zatim je otišao od njih, ušao je opet u lađicu i otplovio na drugu stranu jezera. Njegovi su učenici zaboravili ponijeti kruh. Ništa nisu imali sa sobom u lađici osim jednoga kruha. Isus ih je upozorio: »Pazite! Čuvajte se farizejskog i Herodovoga kvasca.« A oni su počeli međusobno raspravljati o značenju, govoreći: »Rekao je to jer nemamo kruha.« Isus je znao što govore pa im je rekao: »Zašto raspravljate o tome što nemate kruha? Još uvijek ne razumijete i ne shvaćate značenje? Zar ste tako tvrdoglavi? Zar vaše oči ništa ne vide? Zar vaše uši ništa ne čuju? Zar se ne sjećate? Kad sam razlomio pet kruhova za pet tisuća ljudi, koliko ste košara ostataka nakupili?« »Dvanaest«, rekli su. »Kad sam razlomio sedam kruhova za četiri tisuće ljudi, koliko ste punih košara ostataka nakupili?« »Sedam«, rekli su. Na to im je rekao: »Zar još uvijek ne razumijete?« Isus i njegovi učenici stigli su u Betsaidu. Neki su mu ljudi doveli slijepog čovjeka i zamolili da ga dotakne. Isus je uzeo slijepca za ruku i odveo ga izvan sela, pljunuo mu na oči, stavio ruke na njega i upitao ga: »Vidiš li što?« Slijepac je pogledao i rekao: »Vidim ljude; izgledaju kao drveće koje hoda uokolo.« Zatim mu je ponovo stavio ruke na oči. Čovjek je na to širom otvorio oči. Vid mu se vratio i sve je jasno vidio. Tada ga je Isus poslao kući i rekao mu da ne ide u selo. Isus je s učenicima otišao u sela oko Filipove Cezareje. Putem ih je upitao: »Što kažu ljudi, tko sam ja?« Oni su mu odgovorili: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a neki pak da si jedan od proroka.« Tada ih je upitao: »A vi, što kažete, tko sam ja?« Petar mu je odgovorio: »Ti si Krist.« Tada ih je Isus upozorio da nikome ne pričaju o njemu. I počeo ih je poučavati: »Sin Čovječji mora mnogo toga propatiti. Starješine, visoki svećenici i učitelji Zakona moraju ga odbaciti. Mora biti ubijen i za tri dana uskrsnuti.« Isus im je to rekao vrlo otvoreno. Petar je na to poveo Isusa u stranu i počeo ga odvraćati. A Isus se okrenuo, pogledao svoje učenike i prekorio Petra: »Odlazi od mene, Sotono ! Ti se brineš za ljudske stvari, a ne za Božje.« Tada je Isus pozvao narod i svoje učenike k sebi pa im rekao: »Ako me tko želi slijediti, onda se mora odreći samoga sebe, uzeti svoj križ i slijediti me. Onaj tko želi sačuvati svoj život — izgubit će ga. A tko izgubi svoj život radi mene i Radosne vijesti — sačuvat će ga. Kakve koristi ima onaj tko dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? Što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? Ako se tko posrami mene i moga učenja pred ovim nevjernim i grešnim naraštajem, ja ću se posramiti njega kad dođem u slavi svoga Oca i sa svetim anđelima.« Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas, koji stojite ovdje, vidjet ćete Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umrete.« Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. Njegova je odjeća postala sjajna — zasljepljujuće bijela — tako bijela da je ni jedan bjelilac na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom. Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona — jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili. Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!« Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima. Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih. Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?« Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.« Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave. Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?« Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.« Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!« Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta. Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?« Otac je rekao: »Od djetinjstva. Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!« Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.« Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!« Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?« A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom .« Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome. Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći. Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.« Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime — mene prihvaća. A tko prihvaća mene — ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.« Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.« Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. Tko nije protiv nas, taj je za nas. Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu — dobit će svoju nagradu.« »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen oko vrata i bace ga u more. Ako vas ruka navodi na grijeh — odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. *** Ako vas noga navodi na grijeh — odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. *** Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao. Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’ Jer, svi će biti zasoljeni vatrom. Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli i živite u miru jedni s drugima.« Isus je napustio to mjesto i otišao u Judeju, preko rijeke Jordan. I opet se oko njega okupilo mnoštvo. Kao i uvijek, Isus ih je poučavao. Došli su mu neki farizeji i upitali ga: »Je li zakonito da se muž razvede od svoje žene?« Pitali su ga to da ga iskušaju. Isus im je odgovorio: »Što vam je naredio Mojsije?« Odgovorili su: »Mojsije je dopustio da muž napiše ženi potvrdu o razvodu i da se tako razvede od nje.« Isus im je rekao: »Mojsije vam je napisao tu zapovijed zbog vašega tvrdog srca. No na početku, pri stvaranju, ‘Bog je stvorio muško i žensko.’ ‘Zato će muškarac napustiti svoga oca i majku i sjediniti se sa svojom ženom. I njih će dvoje biti jedno.’ Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. Stoga, čovjek neka ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.« Kad su se vratili u kuću, učenici su ga ponovo upitali o tome. I Isus im je rekao: »Tko god se razvede od svoje žene i oženi drugom, čini preljub prema prvoj. I ako se žena razvede od svoga muža i uda za drugoga, također čini preljub.« Ljudi su Isusu dovodili djecu da bi ih dotaknuo, ali učenici su ih prekoravali. Kad je to vidio, Isus se naljutio pa im je rekao: »Pustite djecu k meni! Nemojte ih priječiti, jer Božje kraljevstvo pripada takvima poput njih. Govorim vam istinu. Tko ne prihvati Božje kraljevstvo kao što ga dijete prihvaća, nikada neće ući u njega.« Onda je uzeo djecu u naručje, položio na njih ruke i blagoslovio ih. Kad je Isus krenuo na put, dotrčao je neki čovjek, kleknuo pred njega i upitao ga: »Dobri učitelju, što trebam učiniti da bih dobio vječni život?« Isus mu je rekao: »Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim Boga. Znaš zapovijedi: ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, ne varaj, poštuj svoga oca i majku!« Čovjek mu je odgovorio: »Učitelju, poštujem sve to još od svoje mladosti.« Isus ga je pogledao, zavolio ga i rekao mu: »Jedno ti nedostaje: idi i prodaj sve što imaš, podijeli siromašnima i imat ćeš blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me.« Čim mu je Isus to rekao, čovjekovo se lice smrknulo. Rastužio se i otišao. Bio je, naime, vrlo bogat. Isus je prešao pogledom po svojim učenicima i rekao: »Teško je bogatima ući u Božje kraljevstvo.« Učenike su začudile njegove riječi, a Isus im je još jednom rekao: »Djeco moja, kako li je teško bogatašu ući u Božje kraljevstvo! Lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.« Učenici su se još više začudili i govorili jedan drugome: »Tko se onda može spasiti?« Isus ih je pogledao i rekao: »To je ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Bogu je sve moguće.« Na to je Petar rekao Isusu: »Pogledaj! Mi smo ostavili sve i krenuli za tobom.« »Govorim vam istinu — odgovorio je Isus — svatko tko je radi mene i radi Radosne vijesti napustio svoju kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja, dobit će još na ovome svijetu stotinu puta više kuća, braće, sestara, majki, očeva, djece i polja. Uz to sve, doći će i progoni, ali u svijetu koji dolazi dobit će nagradu — vječni život. Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni posljednji, bit će prvi.« Bili su na putu u Jeruzalem, a Isus je hodao ispred njih. Njegovi su učenici bili zapanjeni, dok su ljudi što su ih slijedili bili prestrašeni. Isus je ponovo poveo Dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti što će mu se dogoditi. »Slušajte, sada idemo u Jeruzalem. Sin će Čovječji biti predan vodećim svećenicima i učiteljima Zakona. Ovi će ga osuditi na smrt i predati nežidovima. Oni će ga ismijavati, pljuvati, bičevati i ubiti. A tri dana nakon toga on će uskrsnuti.« Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, došli su Isusu i rekli: »Učitelju, želimo da nam učiniš ono što te budemo tražili.« Isus im je rekao: »Što želite da učinim za vas?« Oni su odgovorili: »Dopusti nam da sjedimo s tobom u tvojoj slavi, jedan s tvoje desne strane, a drugi s lijeve.« Isus im je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti istu čašu koju ja pijem? Možete li biti kršteni istim krštenjem kojim ću ja biti kršten?« Oni su odgovorili: »Možemo.« Na to im je Isus rekao: »Da, pit ćete iz iste čaše iz koje ja pijem. Bit ćete kršteni istim krštenjem koje ja primam. No hoćete li sjediti meni zdesna ili slijeva, to ne odlučujem ja. Ta će mjesta dobiti oni za koje su pripremljena.« Kad su ostala desetorica učenika čula ovo, naljutili su se na Jakova i Ivana. Isus ih je pozvao k sebi i rekao: »Vi znate da oni koji vladaju nežidovskim narodima iskazuju svoju moć nad njima, a njihovi velikaši vole gospodariti njima. Ali s vama ne bi smjelo biti tako. Onaj tko želi postati velik među vama, mora svima biti sluga. I tko god želi biti prvi među vama, mora svima biti rob. Jer, ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dâ svoj život kao otkupninu za mnoge.« Zatim su stigli u Jerihon. Kad su Isus, njegovi učenici i mnoštvo naroda odlazili iz Jerihona, pokraj ceste je sjedio slijepi prosjak. Zvao se Bartimej, što znači »Timejev sin«. Kad je čuo da je to Isus iz Nazareta, počeo je glasno vikati: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!« Mnoštvo ga je korilo i ušutkivalo. No on je vikao još glasnije: »Davidov Sine, smiluj mi se!« Isus je zastao i rekao: »Pozovite ga!« Pozvali su slijepca i rekli mu: »Ne gubi nadu, ustani! Isus te zove.« Slijepac je odbacio svoj kaput, poskočio i prišao Isusu. Isus ga je upitao: »Što želiš da učinim za tebe?« Slijepac mu je odgovorio: »Učitelju, učini da progledam.« Isus mu je rekao: »Idi! Tvoja te vjera ozdravila.« I slijepac je odmah progledao te pošao za Isusom. Kad su stigli nadomak Jeruzalema, u Betfagu i Betaniju kod Maslinske gore, Isus je poslao svojih dvojicu učenika naprijed i rekao: »Idite u ono selo pred vama! Čim uđete u njega, naći ćete privezano mlado magare koje još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo! Ako vam tko kaže ‘Zašto to radite?’, recite: ‘Gospodinu treba i odmah će ga vratiti.’« Otišli su i pronašli mlado magare privezano pokraj vrata, na cesti, i odvezali ga. Neki, koji su stajali ondje, rekli su im: »Što radite, zašto odvezujete to magare?« Učenici su odgovorili onako kako im je Isus rekao i ljudi su im dopustili da ga odvedu. Doveli su Isusu magare i stavili na njega svoje ogrtače, a zatim ga je Isus uzjahao. Mnogi su prostirali svoju odjeću po putu. Drugi su, pak, bacali grančice koje su posjekli po poljima. A oni što su išli ispred i iza Isusa vikali su: »Slava Bogu! ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime!’ Blagoslovljeno je kraljevstvo našega oca Davida koje dolazi! Slava Bogu na Nebu!« Tada je Isus ušao u Jeruzalem, otišao u Hram i razgledao sve oko sebe. Budući da je već bilo kasno, krenuo je u Betaniju s Dvanaestoricom. Kad su sutradan odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio. U daljini je primijetio razlistano smokvino drvo. Otišao je vidjeti ima li ploda. Kad se približio, vidio je da nema ničega, osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokava. Tada je rekao drvetu: »Nikada više ljudi neće okusiti tvoje plodove.« Učenici su čuli što je rekao. Kad su stigli u Jeruzalem, Isus je ušao u Hram i počeo izbacivati one koji su unutra kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe. Nije nikome dopustio da išta nosi kroz Hram. Tada je počeo poučavati ljude, govoreći im: »Ne piše li u Svetom pismu: ‘Moja kuća zvat će se kućom molitve za sve narode’? A vi ste od nje napravili ‘pljačkaško sklonište’ .« Kad su vodeći svećenici i učitelji Zakona to čuli, počeli su smišljati kako da ga ubiju. Bojali su ga se jer je sav narod bio zadivljen njegovim učenjem. Kad je došla večer, Isus i njegovi učenici otišli su iz grada. Ujutro je Isus s učenicima prolazio pokraj smokvinog drveta, a oni su vidjeli da se drvo osušilo do korijena. Tada se Petar sjetio i rekao Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva, koju si prokleo, osušila se.« Isus im je rekao: »Imajte Božju vjeru! Govorim vam istinu. Ako tko bez sumnje u srcu kaže ovoj planini: ‘Podigni se i baci se u more’ i vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao — Bog će mu to i učiniti. Zato vam kažem: što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše. I uvijek kada molite, oprostite ako što imate protiv koga, da vaš nebeski Otac oprosti i vama vaše grijehe.« *** Isus i učenici vratili su se u Jeruzalem. Dok je Isus šetao Hramom, pristupili su mu vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine naroda pa ga upitali: »Kakvu vlast imaš da sve to činiš? Tko ti ju je dao?« Isus im je rekao: »I ja ću vas nešto pitati. Ako mi odgovorite, ja ću vam reći tko me ovlastio da to činim. Je li Ivanovo krštenje došlo s Neba ili je došlo od ljudi? Odgovorite mi!« Oni su počeli raspravljati među sobom: »Ako kažemo: ‘Došlo je s Neba’, on će reći: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ Ne možemo reći: ‘Došlo je od ljudi’, zbog naroda.« Bojali su se naroda jer su ljudi vjerovali da je Ivan bio prorok. Stoga, rekli su Isusu: »Ne znamo.« Na to im je Isus rekao: »Onda neću ni ja vama reći kakvom vlašću ovo činim.« Tada im je Isus počeo govoriti u usporedbama: »Čovjek je posadio vinograd i oko njega sagradio zid. Iskopao je jamu za tiješnjenje grožđa i napravio toranj za zaštitu. Zatim je vinograd iznajmio nekim vinogradarima pa je otišao na put. Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu da od vinogradara uzme njegov dio grožđa. No oni su ga uhvatili, prebili ga i poslali natrag praznih ruku. Vlasnik im je poslao drugog slugu. Njemu su razbili glavu i izvrijeđali ga. Poslao je još jednog slugu, ali su i njega ubili. Slao im je još mnogo drugih, od kojih su neke pretukli, a neke ubili. Vlasniku je još jedino preostalo da pošalje svoga voljenog sina. Tako je njega poslao kao posljednjega. Mislio je: ‘Moga će sina sigurno poštovati!’ No vinogradari su među sobom govorili: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga i nasljedstvo će pripasti nama!’ Uhvatili su ga, ubili i izbacili iz vinograda. Što će sada učiniti vlasnik vinograda? Doći će i poubijati te vinogradare, a vinograd dati drugima. Sigurno ste pročitali ovaj tekst u Svetom pismu: ‘Kamen, koji su odbacili graditelji, postao je temeljni kamen. Gospodin je to učinio i čudesno je to vidjeti!’« Židovski su vođe počeli tražiti način kako da uhite Isusa jer su znali da je ova usporedba bila namijenjena njima. No bojali su se ljudi pa su ga ostavili i otišli. Nakon toga, poslali su neke farizeje i herodovce da uhvate Isusa kako govori nešto krivo. Došli su k njemu i rekli: »Učitelju, znamo da si iskren i da te ne zabrinjavaju tuđa mišljenja; ne gledaš tko je tko, nego istinski naučavaš Božju volju. Je li pravedno plaćati porez caru ili nije? Trebamo li ga plaćati ili ne?« Isus je prozreo njihovo licemjerje pa im je rekao: »Zašto me pokušavate uhvatiti u zamku? Donesite mi srebrnjak da ga vidim.« Donijeli su mu srebrnjak, a on im je rekao: »Čije je ovo lice i čije ime?« Odgovorili su: »Carevo.« Na to im je Isus rekao: »Dajte onda caru što je carevo, a Bogu što je Božje.« Ostali su zapanjeni njegovim riječima. Tada su mu došli neki saduceji . Oni tvrde da nema uskrsnuća pa su ga upitali: »Učitelju, Mojsije nam je naredio da se — ako čovjek umre bez djece — njegov brat mora oženiti njegovom ženom. Tako će se pokojnikova loza nastaviti. Bila su tako sedmorica braće. Prvi od njih se oženio, ali je umro a da nije imao djece. Drugi se brat oženio istom ženom, no i on je umro ne imajući djece. Isto se dogodilo i s trećim bratom. Ni jedan od sedmorice braće nije imao djece. Na kraju je umrla i žena. Dakle, na dan uskrsnuća, kad ljudi budu ustali od mrtvih, čija će ona biti žena? Jer, sva su braća imala istu ženu.« Isus im je rekao: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Božju riječ ni Božju moć. Jer, kad ljudi ustanu od mrtvih, neće se ni ženiti ni udavati. Bit će poput anđela na Nebu. Što se tiče činjenice da mrtvi uskrsavaju, niste li u Mojsijevoj knjizi čitali o gorućem grmu? Bog je tada rekao Mojsiju: ‘Ja sam Bog Abrahama, Izaka i Jakova.’ A on je Bog živih, a ne mrtvih. Vi, saduceji, u velikoj ste zabludi.« Neki je učitelj Zakona došao i čuo njihovu raspravu. Kad je vidio kako im je Isus dobro odgovorio, upitao ga je: »Koja je zapovijed najvažnija?« Isus je odgovorio: »Najvažnija je ova: ‘Čuj, o Izraele, Gospodin, tvoj Bog, jedini je Bog. Voli svoga Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom.’ A druga je zapovijed: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga.’ Nema većih zapovijedi od ovih.« Učitelj Zakona mu je rekao: »Dobro si to rekao, učitelju. Imaš pravo kad kažeš da je samo jedan Bog i da nema drugoga osim njega. Voljeti njega svim srcem, svim razumom i svom snagom te voljeti bližnjega kao samoga sebe važnije je od svih davanja i žrtava.« Kad je Isus čuo kako je čovjek mudro odgovorio, rekao mu je: »Ti nisi daleko od Božjega kraljevstva.« Nakon toga, nitko ga se više nije usudio ništa pitati. Dok je poučavao u Hramu, Isus je upitao: »Kako učitelji Zakona mogu reći da je Krist Davidov potomak? David je sâm, na poticaj Svetog Duha, rekao: ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.’ Ako ga sâm David naziva ‘Gospodinom’, kako mu onda Krist može biti potomak?« Mnoštvo ga je sa zadovoljstvom slušalo. Isus je nastavio poučavati: »Čuvajte se učitelja Zakona. Oni vole hodati uokolo u svojim dugim haljinama dok ih ljudi pozdravljaju na trgovima. Vole zauzimati najvažnija mjesta u sinagogama i na gozbama. Oni otimaju vlasništvo udovica i tobože mole duge molitve. Oni će biti strože suđeni.« Isus je sjeo pokraj hramske kutije za milostinju i promatrao kako ljudi u nju ubacuju novac. Mnogi su bogataši stavljali puno novca. Tada je došla siromašna udovica i ubacila dva bakrena novčića vrlo male vrijednosti. Isus je na to pozvao svoje učenike da se okupe i rekao im: »Govorim vam istinu. Ova je siromašna udovica dala više od svih drugih koji su stavljali novac u kutiju za milostinju. Svi su oni davali od svoga viška, ali ona je u svom siromaštvu dala sve što je imala, sve od čega je živjela.« Dok je Isus izlazio iz Hrama, jedan mu je od njegovih učenika rekao: »Učitelju, pogledaj ovo golemo kamenje i ove prekrasne građevine!« Isus mu je na to odgovorio: »Vidiš li te prekrasne građevine? Od njih neće ostati ni kamen na kamenu; sve će biti uništeno.« Dok je Isus sjedio na Maslinskoj gori, nasuprot Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: »Reci nam kad će se to dogoditi? Koji će biti znak da je došlo vrijeme da se to ispuni?« Tada im je Isus počeo govoriti: »Pazite da vas netko ne zavede. Mnogi će doći u moje ime i reći: ‘Ja sam taj.’ Mnoge će ljude zavesti. Kad čujete priče i glasine o ratovima, ne uznemirujte se! To se mora dogoditi, ali još nije kraj. Jer, jedan će se narod dići protiv drugoga i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa i oskudice na raznim mjestima. Sve je to tek početak porođajnih muka. Što se vas tiče, pazite na sebe! Predavat će vas sudovima, tući u sinagogama. Zbog mene će vas izvoditi pred vladare i kraljeve, njima za svjedočanstvo. Prvo Radosna vijest mora biti objavljena svim narodima. Kad god vas uhite i odvedu na suđenje, nemojte se unaprijed brinuti što ćete reći. U tom će vam trenutku doći prave riječi. To nećete vi govoriti, nego Sveti Duh. Brat će izdati brata da bude ubijen, a otac svoje dijete. Djeca će ustati protiv svojih roditelja i predat će ih da budu ubijeni. A vas će svi mrziti zbog mene. Svatko tko ustraje do kraja, bit će spašen. Vidjet ćete ‘grozotu koja donosi uništenje’ kako stoji ondje gdje ne bi smjela biti. (Neka čitatelj razumije što to znači!) Tada, oni koji žive u Judeji, neka bježe u brda, a onaj tko je na krovu svoje kuće, neka ne silazi u kuću da uzme nešto iz nje. Onaj tko je u polju, neka se ne vraća po svoj ogrtač. Kako li će tek ti dani biti strašni za trudnice i žene s dojenčadi! Molite da se to ne dogodi zimi, jer nevolje, koje će se tada dogoditi, bit će gore od svih koje su se dogodile otkad je Bog stvorio svijet. Takvo što neće se više dogoditi. No Bog je skratio to vrijeme radi onih koje je izabrao. Da ga Bog nije skratio, nitko ne bi preživio. Ako vam tada netko kaže: ‘Gle, Krist je ovdje!’ ili ‘Eno ga!’ — ne vjerujte! Pojavit će se lažni mesije i lažni proroci te će izvoditi znakove i čuda da bi, ako bi bilo moguće, zavarali izabrane. Stoga, čuvajte se! Unaprijed sam vam sve rekao. U to će vrijeme, nakon te patnje, ‘Sunce potamnjeti i mjesec neće sjati. Zvijezde će padati s neba i sve će se na nebu uzdrmati’. Tada će ljudi vidjeti Sina Čovječjeg kako dolazi u oblacima s velikom moći i slavom. I on će poslati anđele po cijeloj Zemlji, da sa svih strana skupe izabrane. Shvatite pouku na primjeru smokvinog drveta: kad grane postanu meke i prolistaju, znamo da se bliži ljeto. Jednako tako, kad vidite opisane događaje, znat ćete da je On pred vratima. Govorim vam istinu. Sve će se to dogoditi za ovog naraštaja. Nebo i Zemlja će proći, ali moje riječi ostaju zauvijek. Nitko ne zna kad će biti taj dan i sat. Anđeli na Nebu ne znaju. Ni Sin ne zna. Jedino zna Otac. Pazite! Ostanite budni! Jer, ne znate kada će doći to vrijeme. To je poput čovjeka koji odlazi na put. Ostavlja svoju kuću i svakom slugi povjerava neku dužnost, a vrataru naređuje da pazi. Tako i vi pazite, jer ne znate kad će se vratiti gospodar. Ne znate hoće li doći navečer, u ponoć, u cik zore ili ujutro. Ako dođe iznenada, ne dopustite da vas zatekne na spavanju. Što vama kažem, govorim svima: ‘budite spremni!’« Bilo je dva dana prije Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način da na prevaru uhite i ubiju Isusa. Govorili su: »Ne smijemo to napraviti tijekom blagdana, da se narod ne pobuni.« Isus je bio u Betaniji i jeo u kući Šimuna gubavca. Tada mu je došla neka žena s alabastrenom posudom, punom skupocjenoga mirisnog ulja od čistoga narda. Razbivši posudu, izlila je ulje na Isusovu glavu. Na to su se neki naljutili i počeli mrmljati: »Čemu ovakvo rasipanje? Ulje se moglo prodati za više od tri stotine srebrnjaka, a novac dati siromašnima.« I strogo su je prekorili. A Isus je rekao: »Ostavite je na miru! Zašto je gnjavite? Učinila je za mene divno djelo. Siromašni će uvijek biti među vama i moći ćete im pomoći kada god budete željeli. Ali mene nećete uvijek imati pokraj sebe. Ona je učinila što je mogla: unaprijed je pomazala moje tijelo mirisnim uljem da bi me pripremila za ukop. Govorim vam istinu: kada god se Radosna vijest bude prenosila po svijetu, uvijek će se govoriti o ovome što je učinila, njoj na uspomenu.« Tada je jedan od Dvanaestorice, Juda Iskariotski, otišao vodećim svećenicima da izda Isusa. Svećenici su se obradovali kad su to čuli i obećali da će mu platiti. Tako je Juda počeo tražiti priliku da izda Isusa. Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?« Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’ On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.« Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru. Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom. Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.« Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?« On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom. Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.« Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!« Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje. I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja novi Savez. Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.« Zatim su pjesmom slavili Boga i krenuli na Maslinsku goru. Isus im je rekao: »Svi ćete se pokolebati jer je pisano: ‘Ubit ću pastira i ovce će se razbježati.’ Ali kad ustanem od mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.« Petar mu je na to rekao: »Ako svi ostali i izgube vjeru, ja neću.« A Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: danas — još ove noći — prije negoli pijetao dvaput zapjeva, tri puta ćeš me se odreći.« Ali Petar je još odlučnije rekao: »Čak i ako moram umrijeti s tobom, nikad neću reći da te ne poznajem!« Tako su rekli i svi ostali učenici. Zatim su došli na mjesto zvano Getsemani. Isus je rekao učenicima: »Sjednite ovdje dok ja molim!« Sa sobom je poveo Petra, Jakova i Ivana. Silno se uznemirio i rastužio pa im rekao: »Duša mi je žalosna do smrti. Budite ovdje i bdijte!« Otišao je malo dalje i pao na zemlju. Molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe vrijeme patnje. Molio je: »Abba , Oče, ti sve možeš. Ukloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.« Zatim se vratio k učenicima, našao ih kako spavaju i rekao Petru: »Spavaš li, Šimune? Nisi mogao bdjeti ni jedan sat? Ostanite budni i molite! Tako ćete se oduprijeti iskušenju. Duh je voljan, ali je tijelo slabo.« Isus je ponovo otišao od njih pa je molio istim riječima. Kad se vratio k učenicima, našao ih je kako spavaju. Oči su im se same sklapale i nisu znali što da mu kažu. Kad je treći put došao k njima, rekao im je: »Zar još uvijek spavate i odmarate se? Dosta je bilo! Došlo je vrijeme da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika. Ustanite! Idemo! Evo, dolazi onaj koji će me izdati.« Dok je Isus još govorio, pojavio se Juda, jedan od Dvanaestorice. S njim je bilo mnoštvo s mačevima i toljagama — poslali su ih vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine. Izdajnik je s njima ugovorio znak: »Onaj kojega poljubim — taj je. Uhitite ga i odvedite pod stražom!« I čim je došao do Isusa, Juda mu je rekao: »Učitelju!« i poljubio ga. Na to su Isusa odmah zgrabili i uhitili. Jedan od učenika, koji je stajao u blizini, izvukao je mač i udario slugu vrhovnoga svećenika te mu odsjekao uho. Tada im je Isus rekao: »Zar ste me došli uhvatiti kao razbojnika, s mačevima i toljagama? Bio sam s vama svaki dan, poučavao u Hramu i niste me uhitili. Ali ono što piše u Svetom pismu, mora se ispuniti.« A učenici su svi napustili Isusa i pobjegli. Samo je neki mladić slijedio Isusa. Na sebi je imao laneno platno. I njega su pokušali uhititi, ali on je zbacio platno i pobjegao gol. Isusa su doveli vrhovnom svećeniku. Okupili su se svi vodeći svećenici, starješine i učitelji Zakona. Petar je izdaleka slijedio Isusa do dvorišta kuće vrhovnoga svećenika. Sjeo je ondje zajedno sa stražarima i grijao se pokraj vatre. Vodeći su svećenici i cijelo vijeće pokušali naći dokaze protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt, ali nisu uspjeli. Mnogi su lažno svjedočili protiv Isusa, no njihova se svjedočenja nisu poklapala. Tada su neki ustali i počeli lažno svjedočiti. Govorili su: »Čuli smo ga kako govori: ‘Srušit ću ovaj Hram, koji su napravile ljudske ruke, i za tri ću dana sagraditi drugi, koji neće napraviti ljudske ruke.’« Međutim, ni njihovo se svjedočenje nije poklapalo. Tada je vrhovni svećenik stao pred njih i upitao Isusa: »Zašto ništa ne odgovaraš? Kakvo je to svjedočenje koje ovi ljudi iznose protiv tebe?« A Isus je šutio i nije odgovarao. Vrhovni ga je svećenik ponovo upitao: »Jesi li ti Krist, Sin blagoslovljenoga Boga?« »Jesam — odgovorio je Isus — I vidjet ćete Sina Čovječjega kako sjedi s desne strane Svemoćnoga i dolazi na nebeskim oblacima.« Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Zar još uopće trebaju svjedoci? Čuli ste ovo bogohuljenje, što mislite?« Svi su ga proglasili krivim i osudili na smrt. Neki su počeli pljuvati po njemu. Pokrivali su mu lice i udarali ga, govoreći: »Prorokuj sada! Tko te udario?« A stražari su mu udarali pljuske. Dok je Petar još bio dolje u dvorištu, došla je neka sluškinja vrhovnoga svećenika. Spazila je Petra kako se grije pokraj vatre, pogledala ga i rekla: »Ti si bio s onim Nazarećaninom, Isusom.« A Petar je to zanijekao: »Ne znam i ne razumijem o čemu govoriš.« Zatim se udaljio u prednji dio dvorišta, a pijetao je zapjevao. Kad ga je sluškinja vidjela, opet je govorila onima koji su ondje stajali: »Ovaj je čovjek jedan od njih.« A Petar je opet zanijekao. Nakon nekog vremena, okupljeni su rekli Petru: »Ti si zasigurno jedan od njih. I ti si iz Galileje.« A Petar se počeo kleti i preklinjati: »Ne poznajem čovjeka o kojem govorite!« I odmah nakon toga pijetao je i drugi put zapjevao, a Petar se prisjetio što mu je Isus bio rekao: »Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, ti ćeš me triput zatajiti.« Tada je zaplakao. Odmah ujutro, vodeći svećenici, starješine, učitelji Zakona i cijelo Veliko vijeće održali su vijećanje te su Isusa, svezanog, odveli i predali Pilatu. Pilat ga je upitao: »Jesi li ti židovski kralj?« Isus mu je odgovorio: »Ti tako kažeš.« A vodeći su svećenici iznijeli protiv Isusa mnoge optužbe. Pilat ga je još jednom upitao: »Zar nećeš ništa reći u svoju obranu? Vidiš li za što te sve optužuju?« No Isus nije ništa odgovarao pa je Pilat bio začuđen. U vrijeme Pashe Pilat je obično puštao na slobodu jednoga zatvorenika kojega je izabrao narod. U zatvoru su tada bili pobunjenici, koji su prilikom pobune počinili ubojstvo, a među njima i čovjek koji se zvao Baraba. Narod je došao i zatražio od Pilata da pusti jednoga zatvorenika, kao što je obično činio. A Pilat ih je upitao: »Želite li da vam pustim kralja Židova?« Rekao je to jer je znao da su mu vodeći svećenici predali Isusa iz zavisti. No vodeći su svećenici nahuškali ljude da traže od Pilata da im pusti Barabu, a ne Isusa. Tada im je Pilat ponovo rekao: »Što želite da učinim s ovim kojega zovete kraljem Židova?« »Razapni ga!« — vikali su. Pilat im je rekao: »Zašto? Kakav je počinio zločin?« No oni su još glasnije vikati: »Razapni ga!« A Pilat im je, jer je želio udovoljiti svjetini, pustio Barabu, a vojnicima je naredio da izbičuju Isusa i da ga nakon toga razapnu. Vojnici su odveli Isusa u upraviteljevu palaču, u »pretorij«, i sazvali cijelu četu. Odjenuli su mu grimizni ogrtač, a na glavu mu stavili krunu ispletenu od trnja. Onda su ga počeli pozdravljati: »Zdravo, kralju Židova!« Tukli su ga štapom po glavi i pljuvali po njemu, padali su na koljena pred njim i klanjali mu se. I kad su mu se prestali rugati, skinuli su s njega grimiznu odjeću i odjenuli mu njegovu. Zatim su ga izveli da bi ga razapeli. Neki čovjek iz Cirene prolazio je onuda vraćajući se s polja. Zvao se Šimun, a bio je otac Aleksandra i Rufa. Vojnici su ga prisilili da nosi Isusov križ. Zatim su Isusa doveli na mjesto koje se zove Golgota, što znači Lubanja. Dali su mu da pije vino pomiješano sa smirnom, ali ga on nije htio uzeti. Tada su ga razapeli. Podijelili su njegovu odjeću i bacili kocku da vide tko će što dobiti. Kad su ga razapeli, bilo je devet sati ujutro. Natpis s optužbom protiv njega glasio je: »Kralj Židova.« Zajedno s njim, razapeli su i dvojicu pljačkaša, jednog Isusu s desne, a drugoga s lijeve strane. *** Ljudi su prolazili pokraj Isusa i vrijeđali ga, klimali glavama i govorili: »Ti si, dakle, taj koji bi srušio Hram i opet ga sagradio za tri dana? Siđi s križa i spasi sam sebe!« Vodeći svećenici i učitelji Zakona na isti su ga način ismijavali i govorili jedan drugome: »Spasio je druge, a sebe ne može spasiti! Neka sada taj Krist, kralj Izraelov, siđe s križa! Pa kad to vidimo, onda ćemo mu vjerovati.« Vrijeđali su ga i razbojnici koji su bili s njim razapeti. U podne, tama se spustila na cijelu zemlju i tako je bilo do tri sata. U tri je sata Isus glasno povikao: »Eloi, Eloi, lama sabahthani?« — što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?« Kad su to čuli neki koji su stajali u blizini, rekli su: »Slušajte, zove Iliju !« Netko je otrčao i namočio spužvu octom, stavio je na štap i dao Isusu da pije, govoreći: »Čekajte da vidimo hoće li doći Ilija i skinuti ga s križa.« A Isus je, viknuvši jakim glasom, izdahnuo. Toga trenutka zastor se u Hramu razderao popola, od vrha do dna. Kad je rimski časnik, koji je stajao nasuprot Isusu, vidio kako je umro Isus, rekao je: »Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!« Ondje su bile i neke žene, a promatrale su izdaleka. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakova Mlađeg i Josipa te Saloma. One su ga slijedile i pomagale mu dok je bio u Galileji. Bile su ondje i mnoge druge žene koje su došle s njim u Jeruzalem. Budući da je bio dan pripreme — to znači dan prije šabata — i da se bližila večer, došao je Josip iz Arimateje i hrabro otišao Pilatu zatražiti Isusovo tijelo. On je bio ugledan vijećnik koji je također očekivao Božje kraljevstvo. Pilat je bio iznenađen što je Isus umro tako brzo pa je pozvao časnika i upitao ga je li Isus već dugo mrtav. Kad mu je časnik to potvrdio, predao je Josipu mrtvo tijelo. Josip je kupio laneno platno, skinuo Isusa s križa, zamotao ga u platno i položio u grobnicu uklesanu u stijeni. Zatim je ulaz u grobnicu zatvorio kamenom. Marija Magdalena i Marija, Josipova majka, vidjele su gdje je Isus bio položen. Kad je prošao šabat, dan odmora, Marija Magdalena, Jakovljeva majka Marija i Saloma donijele su mirise koje su bile kupile kako bi njima pomazale Isusovo tijelo. I vrlo rano, prvoga dana u tjednu, odmah nakon svitanja, otišle su do groba. Govorile su jedna drugoj: »Tko će nam odgurati kamen s ulaza u grobnicu?« Zatim su pogledale i vidjele da je kamen već odgurnut iako je bio vrlo velik. Kad su ušle u grobnicu, ugledale su mladića odjevenog u bijelo kako sjedi s desne strane i prestrašile se. Mladić im je rekao: »Ne bojte se. Vi tražite Isusa Nazarećanina koji je bio razapet. On nije ovdje. Uskrsnuo je! Pogledajte mjesto gdje je ležao! Idite i recite njegovim učenicima i Petru: ‘On ide u Galileju pred vama. Ondje ćete ga vidjeti, upravo kako vam je rekao.’« One su izašle iz grobnice i pobjegle pune straha. Nikome nisu ništa rekle jer su se bojale. Kad je Isus uskrsnuo rano ujutro prvoga dana u tjednu, najprije se ukazao Mariji Magdaleni, iz koje je istjerao sedam zlih duhova. Ona je otišla i javila to njegovim učenicima, koji su bili u dubokoj tuzi i plaču. Kad su čuli da je Isus živ i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali. Nakon toga, Isus se ukazao dvojici učenika na putu u selo. No nije izgledao onako kako je izgledao za života. Oni su se vratili i obavijestili ostale učenike, ali ni njima nisu povjerovali. Kasnije se Isus ukazao Jedanaestorici dok su jeli. Prekorio ih je zbog njihove nevjere i tvrdoće srca jer nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli nakon što je uskrsnuo. Zatim im je rekao: »Idite po cijelom svijetu! Objavite Radosnu vijest svim ljudima ! Tko god bude vjerovao i krstio se, spasit će se. Tko ne bude vjerovao, osudit će se. A ovi znaci pratit će one koji vjeruju: u moje će ime istjerivati zle duhove, govorit će novim jezicima, moći će zmije primati rukama, ako popiju smrtonosni otrov neće im naškoditi, polagat će ruke na bolesne i oni će ozdravljati.« Nakon što im je Gospodin Isus to rekao, bio je uznesen na nebo i sjeo je s desne strane Bogu. Njegovi su učenici otišli i posvuda objavljivali Radosnu vijest, a Gospodin im je pomagao potvrđujući istinitost Radosne vijesti čudesnim znakovima koji su je pratili. Cijenjeni Teofile! Mnogi su pokušali prikazati događaje što su se zbili među nama. Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku. I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili. Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina. U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta. Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe. No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari. Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine. Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd. Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo. Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika. Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio. No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan. On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom. Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu. A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.« Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.« Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest. A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.« Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama. Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi. Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući. Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: »Pogledaj što mi je učinio Gospodin! Iskazao mi je svoju naklonost i skinuo s mene ovu sramotu pred ljudima.« Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija. Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.« Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav. Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost. Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus. On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida. On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.« Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!« Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom. Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće! Bogu ništa nije nemoguće.« Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje. Odmah nakon toga Marija se spremila i žurno krenula u mjesto u brdovitom kraju Judeje. Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete je u njoj poskočilo, a Elizabeta se ispunila Svetim Duhom. Na sav je glas uskliknula: »Ti si najblagoslovljenija od svih žena! I dijete koje ćeš roditi je blagoslovljeno! Čime sam zaslužila tu čast da majka mojega Gospodina dolazi k meni? Jer, čim sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti. Blagoslovljena si jer si vjerovala da će se obistiniti ono što je rekao Bog.« Na to je Marija rekla: »Moja duša slavi Gospodina i moj duh se raduje u Bogu, mome Spasitelju, jer je pokazao brigu za svoju poniznu sluškinju. Da, od sada će me svi naraštaji zvati blagoslovljenom jer je Svemoćni učinio za mene velike stvari. Sveto je ime njegovo. Iz pokoljenja u pokoljenje iskazuje milost onima koji ga se boje. Svojom je rukom učinio silna djela: raspršio je one koji su u svom srcu oholi i umišljeni. Vladare je svrgnuo s njihovih prijestolja, a ponizne je uzvisio. Gladne je obasuo svakovrsnim dobrima, a bogataše poslao od sebe praznih ruku. Pomogao je svom slugi, Izraelu, sjetio se svoga milosrđa, kao što je zauvijek obećao našim precima, Abrahamu i njegovim potomcima.« Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući. Kad je Elizabeti došlo vrijeme, rodila je sina. Svi su njezini susjedi i rodbina čuli da joj je Gospodin iskazao veliku milost i radovali su se zajedno s njom. Kad su osmoga dana nakon djetetovog rođenja došli da ga obrežu, htjeli su mu dati ime Zaharija, po ocu. No djetetova je majka rekla: »Ne! Zvat će se Ivan.« A oni su joj odgovorili: »Nitko se od tvoje rodbine ne zove tako.« Zatim su, služeći se znakovima, upitali oca koje ime želi dati djetetu. Zaharija je zatražio pločicu za pisanje i napisao: »Ime mu je Ivan.« Svi su se začudili. Istoga su se trena Zahariji otvorila usta i razvezao jezik te je počeo govoriti i slaviti Boga. Strah je obuzeo sve susjede i po cijelome judejskom gorju ljudi su prepričavali ove događaje. Svi koji su za njih čuli, razmišljali su o tome i govorili: »Što li će biti od ovog djeteta?« Jer, bilo je očito da je Gospodin s njim. Ivanov otac Zaharija ispunio se Svetim Duhom i počeo proročki govoriti: »Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je došao otkupiti svoj narod. Poslao nam je moćnoga Spasitelja iz roda svoga sluge Davida, kao što je davno obećao po svojim svetim prorocima. Obećao je da će nas spasiti od neprijatelja i iz ruku svih onih koji nas mrze; da će iskazati milost našim precima i sjetiti se svoga svetog zavjeta. To je bilo obećanje što ga je dao našem pretku Abrahamu: da će nas izbaviti iz ruku neprijatelja i dopustiti da mu služimo bez straha te da pred njim budemo sveti i pravedni dokle god živimo. Ti ćeš se, dijete moje, zvati prorokom Svevišnjega Boga jer ćeš ići pred Gospodinom, da mu pripremiš put. Donijet ćeš ljudima saznanje o spasenju kroz oproštenje njihovih grijeha. Zbog duboke samilosti našega Boga, osvanut će nam s visina nova zora, da obasja one koji žive u tami i strahu od smrti i da vodi naše korake na put mira.« Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji sve do dana dok nije stupio pred izraelski narod. U to je vrijeme car August izdao naredbu da se u čitavom Rimskom Carstvu provede popis stanovništva. Bio je to prvi takav popis i provodio se u vrijeme kad je Kvirinije bio upravitelj Sirije. Svatko je išao u svoj grad da bi ondje bio upisan. S obzirom na to da je potjecao iz Davidovog roda, Josip je iz Nazareta, u Galileji, krenuo u Judeju, u Davidov grad Betlehem. Krenuo je zajedno s Marijom, svojom zaručnicom koja je bila trudna. Tijekom njihovog boravka u Betlehemu, Mariji se približilo vrijeme porođaja pa je rodila sina, svoga prvorođenca. Budući da za njih nije bilo mjesta u prenoćištu, Marija je povila dijete u plahtice i položila ga u jasle. U tom su se kraju zatekli i neki pastiri koji su noću čuvali svoja stada na pašnjacima. Ukazao im se Gospodinov anđeo, a Gospodinova je slava zasjala oko njih pa ih je obuzeo strah. Anđeo im je rekao: »Ne bojte se, donosim vam dobru vijest koja će svim ljudima donijeti veliku radost. Danas vam se u Davidovom gradu rodio Spasitelj. On je Mesija , Gospodar. Evo kako ćete ga prepoznati: pronaći ćete dijete povijeno u plahtice kako leži u jaslama.« Odjednom se uz anđela pojavila i velika nebeska vojska. Slavili su Boga riječima: »Neka je slava Bogu na Nebu , a na Zemlji mir ljudima koji su mu po volji.« Nakon što su anđeli otišli i vratili se na Nebo, pastiri su počeli govoriti jedan drugome: »Pođimo u Betlehem da vidimo to što nam je Gospodin objavio da se dogodilo!« Požurili su u grad i pronašli Mariju i Josipa s djetetom koje je ležalo u jaslama. Kad su pastiri ugledali dijete, ispričali su što im je bilo rečeno o njemu. Svi su ostali zapanjeni onim što su čuli od pastira. Marija je čuvala u sebi sve što je čula i razmišljala o tome u svom srcu. Pastiri su se vratili k stadima, veličali su i slavili Boga za sve što su čuli i vidjeli jer se dogodilo upravo onako kako im je bio rekao anđeo. Kad je osmoga dana nakon dječakovog rođenja nastupilo vrijeme da ga obrežu, dali su mu ime Isus, kako ga je bio nazvao anđeo još prije začeća. Došlo je vrijeme da Josip i Marija pristupe obredu čišćenja u skladu s Mojsijevim zakonom. Sa sobom su u Jeruzalem poveli Isusa, da ga prinesu pred Gospodina. Jer, u Gospodinovom Zakonu piše: »Svako prvorođeno muško dijete mora biti posvećeno Gospodinu.« Išli su prinijeti i žrtvu, onako kako Gospodinov Zakon kaže: »Prinesite dvije golubice ili dva mlada goluba.« U Jeruzalemu je bio pravedan čovjek po imenu Šimun, koji je istinski štovao Boga i iščekivao dan kada će Bog utješiti izraelski narod. Sveti je Duh bio s njim i otkrio mu da neće umrijeti prije nego što vidi Krista kojeg će poslati Gospodin. Pod vodstvom Duha, Šimun je došao u Hram. Kad su Josip i Marija unijeli maloga Isusa da izvrše ono što je propisano Zakonom, on ga je uzeo na ruke, zahvalio Bogu i rekao: »Gospodine, otpusti sad u miru svoga slugu kao što si obećao! Jer, moje su oči vidjele spasenje koje si pripremio pred licem svih naroda. On će biti svjetlo ostalim narodima i proslaviti tvoj narod Izrael.« A Isusovi su roditelji bili zadivljeni onim što je rečeno o njemu. Šimun ih je zatim blagoslovio i rekao Mariji, Isusovoj majci: »Zbog ovoga će djeteta mnogi Izraelci pasti, a mnogi će se uzdignuti. On je određen da bude Božji znak, ali mnogi će ga odbaciti. Tako će izaći na vidjelo skrivene misli mnogih, a tebi će mač probosti dušu.« Tamo se nalazila i proročica po imenu Ana. Njezin je otac bio Fanuel, a potjecala je iz Ašerovog plemena. Bila je vrlo stara. Sedam je godina bila u braku, a nakon toga je živjela kao udovica do osamdeset i četvrte godine života. Nije napuštala Hram te je posteći i moleći danonoćno služila Bogu. U taj je tren prišla Josipu i Mariji s djetetom i, zahvalivši Bogu, počela govoriti o djetetu svima koji su iščekivali da Bog otkupi Jeruzalem. Nakon što su obavili sve što je propisano Gospodinovim Zakonom, Josip i Marija su se vratili u Galileju, u Nazaret, grad u kojem su živjeli. A dijete je raslo i jačalo; punilo se mudrošću, a Božja je milost bila na njemu. Svake su godine za blagdan Pashe Isusovi roditelji odlazili u Jeruzalem. Kad je Isusu bilo dvanaest godina, uputili su se, kao i uvijek, na proslavu blagdana. Nakon što je blagdan završio, Marija i Josip krenuli su kući. Dječak Isus ostao je u Jeruzalemu, a njegovi roditelji to nisu znali. Pretpostavljali su da je u njihovoj grupi. Nakon dana hoda, počeli su ga tražiti među rođacima i prijateljima. Kad ga nisu našli, vratili su se u Jeruzalem da ga ondje potraže. Nakon tri dana pronašli su ga u Hramu; sjedio je s vjerskim učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja. Svi koji su ga slušali divili su se njegovim odgovorima i pameti. Kad su ga Josip i Marija ugledali, zapanjili su se, a majka mu je rekla: »Sine, zašto si nam to učinio? Tvoj otac i ja vrlo smo se brinuli tražeći te.« A Isus im je odgovorio: »Zašto ste me tražili? Zar ne znate da ja moram biti u domu svoga Oca?« No oni nisu razumjeli što im je htio reći. Isus se vratio s njima u Nazaret te im je bio poslušan. A njegova je majka i dalje razmišljala o svemu tome. Isus je rastao, postajao sve mudriji i uživao naklonost i Boga i ljudi. Bilo je to petnaeste godine vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat upravljao Judejom. Herod je upravljao Galilejom, njegov brat Filip pokrajinama Iturejom i Trahonitidom, a Lizanije Abilenom. Ana i Kaifa bili su vrhovni svećenici. U to je vrijeme Ivan, Zaharijin sin koji je živio u pustinji, dobio zapovijed od Boga da obiđe čitav kraj oko Jordana i govori ljudima Božju poruku da se krste u znak obraćenja kako bi im bili oprošteni grijesi. Jer, tako piše u Knjizi proroka Izaije: »Glas jednoga viče u pustinji: ‘Pripremite put Gospodinu, poravnajte mu staze! Napunit će se svaka dolina, spustiti svaka planina. Sve će se krivudave staze ispraviti, neravni putovi postat će ravni. I svi će vidjeti Božje spasenje!’« Mnoštvo je naroda dolazilo k Ivanu da ih on krsti, a on im je govorio: »Vi, zmije otrovnice! Tko vas je upozorio da bježite pred nadolazećim Božjim gnjevom? Pokažite svojim životom da ste se obratili. Činite ono što dokazuje da ste se promijenili i nemojte se pouzdavati u to što je Abraham vaš otac. Jer, ja vam kažem, Bog od ovoga kamenja može stvoriti Abrahamovu djecu. Sjekira je već položena na korijenje drveća. Svako drvo, koje ne donosi dobre plodove, bit će posječeno i bačeno u vatru.« A mnoštvo ga je pitalo: »Što trebamo činiti?« Odgovorio im je: »Svatko tko ima dva ogrtača, neka jedan dâ onome tko ga nema, i svatko tko ima hrane, neka je podijeli s drugima!« I neki su se poreznici došli krstiti pa su ga pitali: »Učitelju, što trebamo činiti?« A on im je odgovorio: »Nemojte uzimati veći porez nego što je propisano!« I neki su ga vojnici pitali: »A što mi trebamo raditi?« Rekao im je: »Nikome ne uzimajte novac silom, nikoga lažno ne optužujte i budite zadovoljni svojom plaćom!« Ljudi su živjeli u iščekivanju Mesijinog dolaska i u sebi se pitali nije li možda Ivan Mesija . On im je svima ovako odgovarao: »Ja vas krstim vodom, ali dolazi onaj tko je moćniji od mene. Ja mu nisam dostojan ni obuću razvezati. On će vas krstiti Svetim Duhom i vatrom. On će očistiti svoje gumno ; žito će spremiti u svoju žitnicu, a pljevu će spaliti u neugasivoj vatri.« Tako im je, kao i mnogim drugim riječima, navješćivao Radosnu vijest. Ivan je javno korio Heroda zbog veze s Herodijadom, ženom njegovog brata, kao i zbog drugih prijestupa koje je počinio. A k tome, Herod je pridodao još jedan prijestup: bacio je Ivana u zatvor. Kad se sav narod krštavao, krstio se i Isus. Dok je molio, nebo se otvorilo i Sveti Duh, u obliku goluba, sišao je na njega. Začuo se glas s neba: »Ti si moj voljeni sin. S tobom sam potpuno zadovoljan.« Isusu je bilo otprilike trideset godina kad je započeo svoju službu. Kako se smatralo, bio je sin Josipa, Elijevog sina. Eli je bio Matatov sin; Matat Levijev; Levi Melkijev sin; Melki Janajev; Janaj Josipov sin; Josip Matatijin; Matatija Amosov sin; Amos Nahumov; Nahum Heslijev sin; Hesli Nagajev; Nagaj Maatov sin; Maat Matatijin; Matatija Semejev sin; Semej Josekov; Josek Jodin sin; Joda Joananov; Joanan Rezin sin; Reza Zorobabelov; Zorobabel Salatielov sin; Salatiel Nerijev; Neri Melkijev sin; Melki Adijev; Adija Kozamov sin; Kozam Elmadamov; Elmadam Erov sin; Er Isusov; Isus Eliezerov sin; Eliezer Jorimov; Jorim Matatov sin, Matat Levijev; Levi Simeonov sin; Simeon Judin; Juda Josipov sin; Josip Jonamov; Jonam Elijakimov sin; Elijakim Melejev; Melej Menin sin; Mena Matatin; Matata Natanov sin; Natan Davidov; David Jesejev sin; Jesej Obedov; Obed Boozov sin; Booz Salin; Sala Naasonov sin; Naason Aminadabov; Aminadab Adminov sin; Admin Arnijev; Arni Esromov sin; Esrom Faresov; Fares Judin sin; Juda Jakovljev; Jakov Izakov sin; Izak Abrahamov; Abraham Tarin sin; Tara Nahorov; Nahor Sarugov sin; Sarug Ragauov; Ragau Falekov sin; Falek Eberov; Eber Salin sin; Sala Kainamov; Kainam Arfaksadov sin; Arfaksad Semov; Sem Noin sin; Noa Lamekov; Lamek Matuzalin sin; Matuzala Henokov; Henok Jaredov sin; Jared Malaleelov; Malaleel Kainamov; Kainan Enosov; Enos Setov sin; Set Adamov; Adam Božji sin. Isus se vratio s rijeke Jordan pun Svetog Duha. Duh ga je odveo u pustinju, gdje ga je đavao iskušavao četrdeset dana. Za to vrijeme Isus nije ništa jeo, a nakon četrdeset dana je ogladnio. Tada mu je đavao rekao: »Ako si Božji Sin, naredi ovom kamenu da se pretvori u kruh!« Isus mu je odgovorio: »Pisano je: ‘Čovjek ne živi samo od kruha.’« Đavao ga je tada poveo na neko visoko mjesto i u trenu mu pokazao sva kraljevstva na Zemlji. Rekao mu je: »Dat ću ti svu njihovu moć i slavu, jer je u mojim rukama, i ja je mogu dati komu god želim. Ako se meni pokloniš, sve će to biti tvoje.« Isus mu je odgovorio: »Pisano je: ‘Štuj Gospodina, svog Boga, i njemu jedinom služi.’« Zatim je đavao odveo Isusa u Jeruzalem i postavio ga na vrh Hrama. Rekao mu je: »Ako si Božji Sin, baci se odavde! Jer, pisano je: ‘On će zapovjediti svojim anđelima da te čuvaju’ i ‘Oni će te na rukama nositi da ti noga o kamen ne udari.’« A Isus mu je odgovorio: »Rečeno je i ovo: ‘Ne iskušavaj Gospodina, svog Boga.’« Pošto je iscrpio sve kušnje, đavao se udaljio od Isusa dok ne nastupi pogodan trenutak. Isus se vratio u Galileju pun sile Duha, a vijest o njemu proširila se po cijelom kraju. Počeo je poučavati u sinagogama i svi su ga slavili. Zatim je otišao u Nazaret, grad u kojem je odrastao. Na šabat je, kao i uvijek, otišao u sinagogu i ustao kako bi čitao. Pružili su mu svitak proroka Izaije. Odmotao ga je i našao mjesto gdje piše: »Na meni je Gospodinov Duh. Ovlastio me da kažem Radosnu vijest siromašnima. Poslao me da objavim slobodu zarobljenima i povratak vida slijepima. Poslao me da oslobodim potlačene i da proglasim godinu milosti Gospodinove.« Zatim je smotao svitak, vratio ga poslužitelju sinagoge i sjeo, a oči svih prisutnih bile su uperene u njega. Rekao im je: »Danas su se ispunile ove riječi, koje ste čuli svojim ušima.« Svi su govorili sve najbolje o njemu i bili su zadivljeni ljepotom riječi koje su izlazile iz njegovih usta. Govorili su: »Nije li to Josipov sin?« A on im je rekao: »Naravno, sada ćete mi navesti onu uzrečicu: ‘Doktore, izliječi samoga sebe!’ Sve što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom gradu!« Potom je dodao: »Istinu vam kažem, ni jedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. Istina je i ovo: u Ilijino vrijeme, kada tri godine i šest mjeseci nije bilo kiše i cijelom je zemljom zavladala velika glad, bilo je mnogo udovica u Izraelu. No Ilija nije bio poslan ni jednoj od njih, već jednoj udovici iz Sarfate, u sidonskom kraju. A u vrijeme proroka Elizeja bilo je mnogo gubavaca u Izraelu, ali nije bio iscijeljen ni jedan od njih, nego Naaman iz Sirije.« Čim su to čuli, svi su se prisutni u sinagogi razbjesnjeli. Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brda na kojem je bio sagrađen grad. Htjeli su ga baciti s litice, ali on je prošao između njih i otišao svojim putem. Isus se uputio u Kafarnaum, grad u Galileji, gdje je poučavao na šabat. Ljudi su bili zadivljeni njegovim poučavanjem jer je govorio s autoritetom. U sinagogi je bio čovjek opsjednut zlim duhom koji je povikao iz svega glasa: »Što hoćeš s nama, Isuse iz Nazareta? Jesi li došao da nas uništiš? Ja znam tko si ti — Božji Svetac!« A Isus ga je ukorio i rekao mu: »Ušuti! Izađi iz njega!« Zao je duh naočigled svih oborio čovjeka na tlo i izašao iz njega, ne učinivši mu nikakvo zlo. Ljudi su ostali zadivljeni i počeli govoriti jedni drugima: »Kakvo li je ovo učenje? Autoritetom i silom zapovijeda zlim duhovima i oni izlaze.« Vijest o njemu proširila se po svim okolnim mjestima. Isus je izašao iz sinagoge i otišao Šimunovoj kući. Šimunova je punica imala jaku groznicu pa su zamolili Isusa da joj pomogne. On se nagnuo nad nju, naredio groznici da napusti ženino tijelo, a groznica ju je ostavila. Žena je istoga trena ustala i počela ih posluživati. Nakon zalaska sunca, ljudi su doveli Isusu svoje bolesnike, koji su bolovali od raznih bolesti. Isus ih je sve ozdravljao, polažući ruke na svakoga od njih. I zli su duhovi izlazili iz mnogih, vičući: »Ti si Božji Sin!« A on im je zaprijetio i zabranio da govore jer su znali da je on Krist. Kad je svanulo, Isus je izašao i otišao na neko pusto mjesto. No mnoštvo ga je tražilo. Kad su ga našli, nastojali su ga spriječiti da ode od njih. A Isus im je rekao: »I u drugim gradovima moram navijestiti Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu jer sam zbog toga i poslan.« I nastavio je propovijedati u sinagogama širom Judeje. Jednom je Isus stajao na obali Genezaretskoga jezera, a mnoštvo se tiskalo oko njega da sluša Božju riječ. Isus je spazio na obali dvije lađice iz kojih su izašli ribari i ispirali svoje mreže. Ušao je u lađicu, koja je pripadala Šimunu, i zamolio ga da se malo odmaknu od obale. Zatim je sjeo i iz lađice poučavao ljude. Kad je završio, rekao je Šimunu: »Zaplovite prema pučini! Tamo bacite mreže da uhvatite ribu.« Šimun je odgovorio: »Gospodaru, cijelu smo se noć trudili i ništa nismo ulovili, ali ako ti tako kažeš, bacit ću mreže.« Poslušali su Isusa i ulovili toliko ribe da su im počele pucati mreže. Dali su znak svojim prijateljima iz druge lađice da im dođu pomoći. Kad su oni došli, obje su lađice toliko natovarili da su počele tonuti. Kad je Šimun Petar to vidio, bacio se na koljena pred Isusa i rekao: »Idi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek!« I on i svi koji su bili s njim ostali su zapanjeni ulovom. Zapanjeni su bili i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, koji su ribarili zajedno sa Šimunom. Isus je na to rekao Šimunu: »Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude.« Oni su izvukli lađice iz vode, ostavili sve i krenuli za Isusom. Jednom, dok je bio u nekom gradu, Isus je naišao na čovjeka prekrivenoga gubom. Kad je ugledao Isusa, gubavac je pao ničice i zamolio ga: »Gospodine, ako želiš, možeš me izliječiti.« Isus je ispružio ruku, dodirnuo ga i rekao: »Želim. Ozdravi!« I guba je istoga trena nestala. Isus mu je tada zapovjedio: »Nikome ne govori o ovome, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kako je zapovjedio Mojsije. To će biti pokazatelj tvog ozdravljenja.« Vijest o Isusu sve se više širila, a ljudi su u velikom broju dolazili da ga čuju i da ih izliječi od bolesti. On bi se često povlačio na pusta mjesta i molio. Jednom, dok je poučavao, sjedili su s njim farizeji i učitelji Zakona koji su stigli iz svih gradova Galileje, Judeje i iz Jeruzalema. A Gospodinova je snaga bila s njim da iscjeljuje bolesne. Tada su došli neki ljudi noseći na ležaju nepokretnog čovjeka. Pokušavali su ga unijeti i staviti pred Isusa, ali ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti pa su se popeli na kuću i kroz krov ga, na ležaju, spustili pred Isusa. Kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je: »Prijatelju, grijesi su ti oprošteni!« Na to su učitelji Zakona i farizeji u sebi počeli razmišljati: »Tko je ovaj što huli? Tko, osim Boga, može opraštati grijehe?« No Isus je znao što misle i odgovorio im: »Zašto tako razmišljate? Što je lakše reći: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani i hodaj’? Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe. Ako kažem ovom čovjeku: ‘Ustani i hodaj!’, znat ćete da uistinu imam vlast.« Zatim je rekao uzetome: »Govorim tebi, mladiću, ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« Istoga je trena čovjek pred njihovim očima ustao, pokupio ležaj i otišao svojoj kući slaveći Boga. A svi su bili zadivljeni i veličali su Boga, govoreći puni strahopoštovanja: »Danas smo vidjeli čudesa.« Nakon toga Isus je izašao i sreo poreznika po imenu Levi, koji je sjedio na naplatnome mjestu. Isus mu je rekao: »Pođi za mnom!« A Levi je ostavio sve, ustao i krenuo za njim. Priredio je za Isusa veliku gozbu u svojoj kući, a mnogi poreznici i drugi ljudi jeli su s njima. Farizeji, a među njima i neki učitelji Zakona, prigovarali su Isusovim učenicima: »Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?« A Isus im je na to odgovorio: »Ne trebaju liječnika oni koji su zdravi, nego oni koji su bolesni. Nisam došao da pozovem na obraćenje pravednike, nego grešnike.« Na to su mu oni rekli: »Ivanovi učenici često poste i mole, a isto tako i učenici farizeja. A tvoji jedu i piju.« Isus im je rekao: »Možete li prisiliti goste mladoženje da poste dok je on s njima? No doći će vrijeme kad će im uzeti mladoženju. Tada će i oni postiti.« Ispričao im je i usporedbu: »Nitko ne para tkaninu s nove odjeće da bi je stavio kao zakrpu na staru. Jer, tako će samo novu odjeću poderati, a zakrpa neće pristajati staroj. I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove jer će oni puknuti, vino će se proliti, a mjehovi uništiti. Novo se vino mora uliti u nove mjehove. Nitko tko pije staro vino, ne želi novo, nego govori: ‘Staro je bolje!’« Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici trgali klasje, trljali ga rukama i jeli. A neki su farizeji rekli: »Zašto radite ono što Zakon ne dopušta na šabat?« Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David napravio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli? Niste li čitali da je ušao u Božji dom, uzeo prinesene kruhove — koje po Zakonu ne smije jesti nitko osim svećenika — i jeo ih, a dao ih je i svojim pratiocima?« Rekao im je i ovo: »Sin je Čovječji gospodar i šabata.« Drugog je šabata Isus otišao u sinagogu i poučavao ljude. Ondje je bio čovjek s usahlom desnom rukom. Učitelji Zakona i farizeji držali su Isusa na oku da vide hoće li na šabat koga izliječiti. Tražili su povoda da ga optuže. On je znao kako razmišljaju i rekao je čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani pred ljude!« Čovjek je ustao i stao pred njih. Isus im je rekao: »Pitam vas, što Zakon dopušta da se čini na šabat: dobro ili zlo? Da se život spasi ili uništi?« Pogledao je sve oko sebe i zatim rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« On je tako i učinio, a ruka mu je ozdravila. Oni su se razbjesnjeli i počeli smišljati među sobom što da učine Isusu. Tih je dana Isus otišao u planinu da se moli te je proveo čitavu noć moleći se Bogu. Kad je svanulo, pozvao je k sebi svoje učenike i od njih izabrao dvanaestoricu koje je prozvao apostolima: Šimuna — kojeg je nazvao Petar, Andriju — njegovog brata, Jakova i Ivana, Filipa, Bartolomeja, Mateja, Tomu, Jakova — Alfejevog sina, Šimuna — zvanog Zelot, Judu — Jakovljevog sina — i Judu Iskariotskog, koji je postao izdajnik. Isus je zajedno s njima sišao s planine i zaustavio se na visoravni gdje se nalazilo veliko mnoštvo njegovih učenika. Bilo je tu i mnogo naroda iz cijele Judeje, Jeruzalema, tirskog i sidonskog primorja. Došli su da ga čuju i da ih ozdravi od bolesti, a iscijelio je i one koje su mučili zli duhovi. Svatko iz mnoštva pokušavao ga je dotaknuti jer je iz njega izlazila sila koja je ozdravljala sve. Gledajući u svoje učenike, Isus je progovorio: »Blago vama siromašnima jer vam pripada Božje kraljevstvo. Blago vama koji ste sada gladni jer ćete se nasititi. Blago vama koji sada jecate jer ćete se smijati. Blago vama kad vas ljudi mrze, izopćuju i vrijeđaju, kad vas smatraju zlima i odbacuju zbog Sina Čovječjega. Veselite se tada i skačite od radosti, jer je velika vaša nagrada na Nebu. Pa i njihovi su preci to isto činili prorocima. Teško vama, bogataši, jer ste već primili svoju utjehu. Teško vama koji ste sada siti, jer ćete biti gladni. Teško vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i jecati. Teško vama kad svi o vama budu lijepo govorili jer tako su se i njihovi preci ponašali prema lažnim prorocima.« »A ja kažem vama koji slušate: volite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze! Blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji se prema vama loše odnose! Ako te tko udari po jednom obrazu, ti mu okreni i drugi. Ako ti tko uzme ogrtač, dopusti mu da ti uzme i košulju. Daj svakomu što te traži, a ako ti tko nešto uzme, ne zahtijevaj da ti vrati! Ono što želite da ljudi čine vama, i vi činite njima. Ako volite samo one koji vas vole, kakvu zahvalnost zaslužujete? Pa i grešnici vole one koji njih vole. Ako činite dobro onima koji čine dobro vama, kakvu zahvalnost zaslužujete? Tako rade i grešnici. Ako, pak, posuđujete onima za koje vjerujete da će vam vratiti, kakvu zahvalnost zaslužujete? Čak i grešnici posuđuju grešnicima da bi isto toliko dobili natrag. A vi volite svoje neprijatelje! Činite im dobro i posuđujte, ne očekujući ništa zauzvrat. Tada će vaša nagrada biti velika i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni, kao što je i vaš Otac milosrdan!« »Ne sudite drugima i neće vam biti suđeno! Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Opraštajte i bit će vam oprošteno! Dajte i dobit ćete! Nasut će vam se dobra, nabijena i protresena mjera te će vam se još prosipati u naručje. Kako mjerite drugima, tako će se mjeriti i vama.« Ispričao im je i usporedbu: »Može li slijepac voditi slijepca? Neće li obojica upasti u jamu? Ni jedan učenik nije veći od svoga učitelja, nego je, kad je potpuno poučen, jednak svom učitelju. Zašto primjećuješ trun u oku svoga brata, a ne vidiš gredu u vlastitom oku? Kako možeš reći svojem bratu: ‘Brate, daj da ti izvadim taj trun iz oka’, kad ne vidiš gredu u vlastitom oku? Licemjeru! Prvo izvadi gredu iz svoga oka, a tek ćeš tada jasno vidjeti kako izvaditi trun iz oka svoga brata.« »Nema dobrog stabla koje rodi lošim plodovima niti lošeg stabla koje rađa dobrim plodovima; svako se stablo prepoznaje po plodovima. S trnovitog grma ne beru se smokve, niti se s kupinovoga grma bere grožđe. Dobar čovjek čuva u svom srcu dobro pa tako iz njega i iznosi dobro. A zao čovjek iz svoga zlog srca iznosi zlo. Jer, čovjekova usta izgovaraju ono čime je ispunjeno njegovo srce.« »Zašto me zovete: ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite ono što kažem? Svatko tko dolazi k meni, čuje moje riječi i izvršava ih, sličan je čovjeku koji je ovako sagradio kuću: kopao je duboko i postavio temelje na stijeni. Kad je rijeka nadošla, bujica je navalila na kuću, ali je nije mogla srušiti jer je bila dobro sagrađena. Ali onaj tko sluša moje riječi i ne izvršava ih, sličan je čovjeku koji je sagradio kuću na zemlji bez temelja; bujica je navalila i kuća se odmah srušila, a od nje je ostala velika ruševina.« Nakon što je narodu rekao sve to, uputio se u Kafarnaum. Tamo je živio neki časnik čiji je sluga bio jako bolestan, na pragu smrti, a časniku je bio vrlo drag. Kad je časnik čuo za Isusa, poslao je židovske starješine da ga zamole da dođe i spasi život njegovom slugi. Kad su stigli k Isusu, počeli su ga usrdno moliti: »On zaslužuje da mu to učiniš jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.« Isus je otišao s njima i, kad je već bio blizu kuće, časnik mu je poslao ususret svoje prijatelje s porukom: »Gospodine, nemoj se zamarati jer nisam dostojan da dođeš pod moj krov. Zato i nisam došao pred tebe, ali reci riječ i moj će sluga ozdraviti. Jer, kao što sam i sâm podređen drugima, tako i ja imam vojnike pod sobom. Jednome kažem: ‘Idi!’ i on ode, a drugome: ‘Dođi!’ i on dođe. I svojem slugi kažem: ‘Učini to!’ i on posluša.« Kad je Isus to čuo, ostao je zadivljen. Okrenuo se gomili koja ga je slijedila i rekao im: »Kažem vam, nisam naišao na ovakvu vjeru ni u Izraelu.« A kad su se oni što ih je časnik poslao vratili, našli su slugu zdravog. Isus je zatim otišao u grad koji se zvao Nain. Slijedili su ga učenici i mnoštvo ljudi. Kad se približio gradskim vratima, ugledao je pogrebnu povorku. Neka je udovica pokapala sina jedinca. S njom je bilo i mnogo ljudi iz grada. Kad ju je Gospodin ugledao, sažalio se nad njom i rekao joj: »Nemoj plakati!« Prišao je i dotaknuo lijes, a oni koji su ga nosili zaustavili su se. Tada je rekao: »Mladiću, tebi govorim, ustani!« I mrtvac je ustao i progovorio, a Isus ga je predao njegovoj majci. Sve je obuzelo strahopoštovanje i počeli su slaviti Boga: »Među nama se pojavio veliki prorok« i »Bog je došao upomoć svom narodu!« Vijest o Isusu proširila se po cijeloj Judeji i okolici. Ivanovi su učenici sve to ispričali Ivanu. On je tada pozvao dvojicu svojih učenika i poslao ih Gospodinu da ga upitaju: »Jesi li ti onaj koji treba doći ili trebamo čekati drugoga?« Kad su došli k Isusu, rekli su mu: »Ivan Krstitelj nas je poslao da te pitamo: ‘Jesi li ti onaj koji treba doći ili trebamo čekati drugoga?’« U to je vrijeme ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova, a mnogim je slijepima vratio vid. Zato im je odgovorio: »Idite i recite Ivanu što ste vidjeli i čuli: slijepi vide, hromi hodaju, gubavci ozdravljaju, gluhi čuju, mrtvi oživljavaju, a siromašnima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba.« Nakon što su Ivanovi glasnici otišli, počeo je mnoštvu govoriti o Ivanu: »Što ste išli vidjeti u pustinji? Trsku koja se savija na vjetru? Ne? Što ste onda išli vidjeti? Čovjeka odjevenog u finu odjeću? Ne, ljudi koji nose finu odjeću i žive u raskoši nalaze se u kraljevskim palačama. Pa što ste onda išli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. On je onaj o kojem je pisano: ‘Gledaj, šaljem svoga glasnika ispred tebe. On će pred tobom pripremiti put.’ Kažem vam, među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. Pa, ipak, i onaj najmanji u Božjem kraljevstvu veći je od njega.« Svi koji su to čuli priznali su da je Božji nauk ispravan, čak i neki poreznici. To su bili oni koje je krstio Ivan. No farizeji i učitelji Zakona odbacili su plan koji je Bog imao za njih tako što su odbili da ih Ivan krsti. »S čime ću usporediti ljude ovog vremena? Kakvi su oni? Oni su kao djeca koja sjede na tržnici i jedni drugima dovikuju: ‘Svirali smo vam, ali niste plesali; pjevali smo vam tužaljku, ali niste plakali.’ Jer, Ivan Krstitelj došao je i nije jeo kruha niti je pio vina, a vi govorite: ‘U njemu je zli duh.’ Sin je Čovječji, pak, došao, jede i pije, a vi kažete: ‘Gledajte, ovaj je proždrljivac i pijanac, prijatelj poreznika i grešnika!’ No mudrost se pokazuje ispravnom na onima koji je prihvaćaju.« Neki je farizej pozvao Isusa k sebi na objed. Isus je otišao u farizejevu kuću i smjestio se za stol. U tom je gradu živjela neka žena koja je bila javna grešnica. Kad je doznala da Isus jede u farizejevoj kući, došla je i donijela alabastrenu posudu s mirisnim uljem. Stajala je iza Isusa, do njegovih nogu, i jecajući mu počela prati noge svojim suzama, brisati ih kosom, ljubiti i mazati ih mirisnim uljem. Kad je to vidio farizej, koji ga je pozvao k sebi, rekao je u sebi: »Da je ovaj čovjek prorok, znao bi tko je i kakva je ovo žena koja ga dodiruje. Znao bi da je grešnica.« Isus mu je rekao: »Šimune, moram ti nešto reći.« Šimun je odgovorio: »Samo reci, učitelju!« »Nekom su vjerovniku dugovala dvojica; jedan mu je dugovao petsto srebrnjaka, a drugi pedeset. Budući da mu nisu mogli vratiti, on im je obojici velikodušno oprostio dug. Koji će ga od njih sada više voljeti?« Šimun je odgovorio: »Pretpostavljam onaj kojemu je oprošten veći dug.« »Dobro si prosudio«, odgovorio mu je Isus. Na to se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Ja sam došao u tvoju kuću i ti mi nisi dao vode da operem noge. A ona mi ih je oprala svojim suzama i obrisala svojom kosom. Ti me nisi dočekao poljupcem, a ona mi, otkako sam ušao, nije prestala ljubiti noge. Ti mi nisi pomazao glavu uljem, a ona mi je mirisnim uljem namazala noge. I zato ti kažem da su joj oprošteni mnogi grijesi jer je pokazala puno ljubavi. A onaj komu se malo prašta, malo i ljubi.« Onda je rekao ženi: »Grijesi su ti oprošteni.« Na to su oni koji su jeli s njim počeli govoriti jedan drugome: »Tko je ovaj da čak i grijehe oprašta?« A on joj je rekao: »Tvoja te vjera spasila. Idi u miru!« Nakon toga Isus je išao po gradovima i selima propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. S njim su bila i Dvanaestorica. Bile su tu i neke žene koje je izliječio od zlih duhova i raznih bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je istjerao sedam zlih duhova; Ivana, žena Herodovog upravitelja Kuza; Suzana i mnoge druge. Te su žene vlastitim dobrima pomagale Isusu i njegovim apostolima. Dok se još okupljala gomila ljudi iz raznih gradova, Isus je počeo govoriti služeći se usporedbom: »Sijač je krenuo sijati sjeme. Kako je sijao, neko je sjeme palo duž puta. Ljudi su ga zgazili, a ptice pozobale. Drugo je sjeme palo na kamen. Kad je izniknulo, osušilo se jer nije imalo vlage. Neko je pak sjeme palo u trnje, a trnje je naraslo skupa s njim i ugušilo ga. Neko je sjeme palo na plodno tlo, naraslo i donijelo stostruki urod.« Dok je ovo govorio, pozivao je ljude: »Tko sluša, neka shvati!« Njegovi su ga učenici pitali što ta usporedba znači pa im je rekao: »Vama je dano da saznate tajne Božjega kraljevstva, a ostalima se govori u usporedbama, tako da ‘gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.’« »Ovo je značenje usporedbe: sjeme je Božja riječ. Ono koje je palo duž puta, predstavlja one koji čuju, ali dolazi đavao i uzima im riječ iz srca, tako da ne povjeruju u nju i ne budu spašeni. Sjeme, koje je palo na kamen, predstavlja one koji radosno prihvaćaju riječ čim je čuju, ali nemaju korijena. Oni kratko vrijeme vjeruju, ali kad dođu iskušenja, otpadnu. Sjeme, koje je palo među trnje, predstavlja one koji čuju riječ, ali oni nikada ne donesu ploda jer je zaguše brigama, bogatstvom i raznim životnim užicima. A sjeme koje je palo na dobru zemlju, predstavlja ljude dobrog i poštenog srca koji zadrže riječ koju čuju i svojom ustrajnošću donose plodove.« »Nitko ne pali svjetiljku da je stavi pod posudu ili pod krevet. Svjetiljka se stavlja na postolje, tako da oni koji ulaze mogu vidjeti svjetlo. Jer, nema ništa skriveno što neće biti otkriveno niti išta tajno što neće biti obznanjeno i ugledati svjetlo dana. Dakle, slušajte pozorno, jer onaj tko ima dobit će još više, a onome koji nema uzet će se i ono što misli da ima.« Isusova majka i braća došli su k njemu, ali mu se zbog gomile nisu mogli približiti. Netko je javio Isusu: »Tvoja majka i braća stoje vani i žele te vidjeti.« A on im je odgovorio: »Moja majka i moja braća su oni koji slušaju Božju riječ i izvršavaju je.« Jednog je dana Isus ušao u lađicu sa svojim učenicima i rekao im: »Pođimo na drugu stranu jezera!« I isplovili su. Dok su plovili, Isus je zaspao. Na jezero se spustila oluja. Lađica se počela puniti vodom i oni su se našli u opasnosti. Učenici su došli k Isusu i probudili ga: »Gospodaru, Gospodaru, tonemo!« Isus je na to ustao, zapovjedio vjetru i valovima da se stišaju i sve se smirilo. Zatim je rekao učenicima: »Gdje vam je vjera?« A oni su bili zapanjeni i zastrašeni te su govorili jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek da zapovijeda čak i vjetru i vodi, a oni mu se pokoravaju?« Otplovili su tada u geraski kraj, koji se nalazi nasuprot Galileji, na drugoj strani jezera. Čim je Isus zakoračio na obalu, pristupio mu je čovjek iz grada, opsjednut zlim duhovima. Već dugo nije nosio odjeće niti je živio u kući, nego po grobnicama. Kad je ugledao Isusa, kriknuo je, pao pred njega i jakim glasom povikao: »Što želiš od mene, Isuse, sine Svevišnjega Boga? Molim te, nemoj me mučiti!« Jer, Isus je bio zapovjedio nečistom duhu da izađe iz njega. Već je mnogo puta zli duh zaposjeo čovjeka i premda su ga čuvali pod stražom i vezali mu ruke i noge lancima, uvijek bi ih potrgao, a zao bi ga duh odvukao u puste krajeve. Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?« Čovjek je odgovorio: »Legija« jer su u njega ušli mnogi zli duhovi. Oni su preklinjali Isusa da ih ne pošalje u bezdan. Na obronku je paslo veliko krdo svinja i zli su duhovi tražili Isusa da im dopusti da uđu u njih. On im je dopustio. Zli su duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje, a krdo se strmoglavilo s litice ravno u jezero i utopilo se. Kad su čuvari krda vidjeli što se dogodilo, otrčali su i ispričali to cijelom gradu i okolici. Ljudi su izašli da vide što se dogodilo. Došli su k Isusu i našli čovjeka iz kojega su izašli zli duhovi kako sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdravog razuma. Sve je obuzeo strah. Oni, koji su vidjeli što se dogodilo, ispričali su im kako je Isus iscijelio čovjeka opsjednutog zlim duhovima. Sve stanovnike geraskoga kraja obuzeo je silan strah pa su molili Isusa da ode od njih. Isus je ušao u lađicu i krenuo natrag. A čovjek iz kojega su izašli zli duhovi molio je Isusa da ga uzme sa sobom. No Isus ga je poslao od sebe riječima: »Vrati se kući i ispričaj sve što ti je učinio Bog!« Čovjek je otišao i po cijelom gradu razglasio što je Isus učinio za njega. Kad se Isus vratio, mnoštvo ga je srdačno dočekalo jer su ga svi iščekivali. Tada se pojavio i čovjek po imenu Jair, upravitelj sinagoge. Pao je pred Isusove noge i počeo ga preklinjati da dođe u njegovu kuću jer mu je dvanaestogodišnja kći jedinica na samrti. Dok je Isus išao u njegovu kuću, gomila se tiskala oko njega. Tu je bila i neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i koja je sve svoje imanje bila potrošila na liječnike, a nitko ju nije mogao izliječiti. Ona mu je prišla iza leđa i dotaknula rub njegove odjeće. Istoga trena krvarenje se zaustavilo. Isus je upitao: »Tko me je to dotaknuo?« I dok su svi nijekali da su to učinili, Petar je rekao: »Učitelju, ljudi se guraju oko tebe sa svih strana.« Isus je rekao: »Netko me je dotaknuo jer osjećam da je sila izašla iz mene.« Kad je žena vidjela da nije prošla nezapaženo, prišla je dršćući i pala pred Isusa. Pred svima je priznala zašto ga je dotaknula i kako je istoga trena ozdravila. A Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!« Dok je on još govorio, došao je netko iz kuće upravitelja sinagoge i rekao: »Tvoja je kći umrla. Nemoj više zamarati učitelja.« Isus je to čuo i obratio se upravitelju: »Ne boj se! Samo vjeruj i ozdravit će.« Kad je stigao u kuću, nije dopustio da itko uđe s njim osim Petra, Ivana, Jakova i roditelja umrle djevojčice. Svi su prisutni plakali i tugovali za djevojčicom, a Isus im je rekao: »Prestanite plakati jer ona nije mrtva! Samo spava.« No oni su mu se počeli rugati jer su znali da je umrla. Isus ju je primio za ruku i povikao: »Dijete, ustani!« Djevojčici se vratio duh i istoga je trenutka ustala. Isus je tada zapovjedio da joj daju nešto za jelo. Njezini su roditelji ostali zaprepašteni, a on im je zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo. Isus je sazvao Dvanaestoricu pa im je dao moć i vlast nad svim zlim duhovima i da iscjeljuju od bolesti. Zatim ih je poslao da govore o Božjem kraljevstvu i ozdravljaju bolesne. Rekao im je: »Ne uzimajte ništa sa sobom na put: ni štap, ni torbu, ni hranu, ni novac, ni dodatni ogrtač! U koju god kuću uđete, u njoj i ostanite sve dok ne krenete dalje. U kojem god gradu vas ne prime lijepo, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala kao svjedočanstvo protiv njih.« I oni su krenuli na put. Prolazili su kroz sva sela, posvuda propovijedali Radosnu vijest i iscjeljivali bolesnike. Kad je upravitelj Herod čuo za sve te događaje, bio je zbunjen jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih. Drugi su govorili da se pojavio Ilija, a treći pak da je jedan od davnih proroka ustao od mrtvih. A Herod je rekao: »Ja sam Ivanu odrubio glavu. Ali tko je ovaj o kojem toliko čujem?« I nastojao je vidjeti Isusa. Kad su se apostoli vratili, ispričali su Isusu sve što su učinili. On ih je zatim poveo sa sobom i povukao se u grad Betsaidu. No mnoštvo je doznalo za to i došlo za njim. On ih je primio i govorio im o Božjem kraljevstvu. Usput je ozdravljao sve kojima je trebalo izlječenje. Dan se počeo primicati kraju. Dvanaestorica su došla k njemu i rekla: »Raspusti mnoštvo da može otići u okolna sela i na imanja pronaći smještaj i hranu jer se nalazimo u zabačenom kraju!« A on im je rekao: »Dajte im vi nešto za jelo!« »Imamo samo pet kruhova i dvije ribe. Želiš li da odemo i kupimo hranu za sve te ljude?« odgovorili su. Bilo je ondje otprilike pet tisuća muškaraca. Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Posjedajte ih u skupine po pedeset!« Tako su i učinili i posjedali ljude. Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao prema nebu i zahvalio za hranu. Zatim je razlomio kruh i ribe te ih dao svojim učenicima da ih podijele ljudima. Svi su jeli i nasitili se. I još su sakupili komade kruha i ribe koji su preostali — dvanaest punih košara. Jednom, dok je Isus nasamo molio, došli su učenici, a on ih je upitao: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Odgovorili su: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si jedan od drevnih proroka koji je ustao od mrtvih.« Isus ih je upitao: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar je odgovorio: »Ti si Božji Mesija .« Tada ih je upozorio da nikome ne govore o tome. Isus je rekao: »Potrebno je da Sin Čovječji mnogo toga pretrpi; da ga starješine, svećenici i učitelji Zakona odbace, da bude ubijen i da trećega dana uskrsne.« Zatim je svima rekao: »Ako tko želi poći za mnom, mora se odreći samoga sebe i svakoga dana nositi svoj križ te me slijediti. Jer, tko god želi spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene, spasit će ga. Što koristi čovjeku ako dobije čitav svijet, a samoga sebe izgubi ili uništi? Jer, tko se god srami mene i mojih riječi, toga će se Sin Čovječji posramiti kada dođe u svojoj i Očevoj slavi te slavi svetih anđela. Kažem vam istinu: ima nekih ovdje prisutnih koji neće umrijeti prije nego što vide Božje kraljevstvo.« Otprilike osam dana nakon što im je to rekao, poveo je Petra, Ivana i Jakova sa sobom na planinu da moli. Dok je molio, promijenilo mu se lice, a odjeća mu je postala blistavo bijela. Pojavila su se dvojica i počela razgovarati s njim. Bili su to Mojsije i Ilija. Pojavili su se u velikom sjaju i govorili o smrti koja ga čeka u Jeruzalemu. No Petra i one koji su bili s njim svladao je san. Kad su se probudili, ugledali su Isusovu slavu i dvojicu kako stoje pokraj njega. I dok su ta dvojica odlazili od njega, Petar je rekao Isusu, ni sam ne znajući što govori: »Učitelju, dobro je što smo mi tu. Daj da napravimo tri zaklona: jednoga za tebe, jednoga za Mojsija i jednoga za Iliju.« Dok je još govorio, pojavio se oblak i zasjenio ih. Ušavši u oblak, prestrašili su se. A iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj Sin, njega sam izabrao. Slušajte ga!« Kad je glas utihnuo, Isus se našao sâm. A oni su šutjeli o tome i nikome nisu govorili što su vidjeli. Kad su sutradan sišli s planine, Isusa je dočekalo silno mnoštvo. Neki je čovjek iz gomile povikao: »Učitelju, preklinjem te, pogledaj moga sina, jer on je moje jedino dijete! Duh ga iznenada zgrabi i on počne vrištati. Tjera ga na grčenje, od kojeg mu izlazi pjena na usta i ne pušta ga sve dok ga potpuno ne iscrpi. Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.« Tada je Isus rekao: »O, bezvjerni i pokvareni naraštaju! Koliko dugo još moram biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!« No još dok se dječak približavao, zli ga je duh oborio na zemlju i on se počeo grčiti. Isus je ukorio nečistog duha, ozdravio dječaka i predao ga natrag njegovom ocu. Svi su ostali zadivljeni Božjom moći. I dok su se ljudi divili svemu što je Isus učinio, on je rekao svojim učenicima: »Dobro slušajte što vam kažem! Sin će Čovječji uskoro biti predan u ruke ljudima.« No oni nisu razumjeli što je rekao. Smisao im je ostao skriven te nisu mogli razumjeti, a bojali su se pitati ga o tome. Među učenicima se razvila rasprava o tome tko je od njih najveći. Isus je znao njihove misli pa je uzeo neko malo dijete i postavio ga pokraj sebe. Rekao im je: »Tko god u moje ime prihvati ovo malo dijete — mene prihvaća, a tko god prihvaća mene — prihvaća Onoga koji me poslao. Jer, onaj koji je najponizniji među vama, taj je najveći.« Zatim je Ivan rekao: »Učitelju, vidjeli smo jednoga da izgoni zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga zaustaviti jer nije jedan od nas.« A Isus mu je odgovorio: »Ne branite mu, jer onaj koji nije protiv vas, taj je za vas.« Kad je došlo vrijeme da bude uzet natrag na Nebo, Isus se odlučio uputiti u Jeruzalem. Poslao je glasnike pred sobom. Oni su krenuli i stigli u jedno samarijsko selo, da mu tamo sve pripreme. No ljudi ga nisu htjeli primiti jer je išao u Jeruzalem. Kad su to vidjeli učenici Jakov i Ivan, rekli su: »Gospodine, želiš li da zapovjedimo da vatra siđe s neba i uništi ih?« On se okrenuo i prekorio ih. I uputili su se u drugo selo. Dok su tako išli, netko mu je rekao: »Ja ću ići za tobom kamo god pođeš.« Isus mu je rekao: »Lisice imaju jame, ptice gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje položiti glavu.« Drugome je rekao: »Pođi za mnom«, a čovjek je odgovorio: »Dopusti da najprije pokopam svoga oca!« A Isus mu je rekao: »Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve; ti idi i govori o Božjem kraljevstvu!« Neki je čovjek izjavio: »Ja ću te slijediti, Gospodine, ali daj da se najprije oprostim sa svojom obitelji!« A Isus mu je odgovorio: »Nitko tko položi ruku na plug i onda gleda unatrag nije prikladan za Božje kraljevstvo.« Nakon toga, Gospodin je imenovao još sedamdesetdvojicu učenika i poslao ih pred sobom po dvojicu, u svaki grad i mjesto kamo je sâm namjeravao poći. Rekao im je: »Žetva je velika, a radnika je malo. Stoga, molite gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu. Idite! I zapamtite: šaljem vas kao janjce među vukove. Nemojte nositi novac, torbu niti obuću! I putem ne pozdravljajte nikoga! U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovom domu!’ Ako je u njoj netko kome je stalo do mira, vaš će mir ostati s njim, a ako nije — vratit će se k vama. Ostanite u toj kući, jedite i pijte što god vam ponude, jer radnik zaslužuje svoju plaću. Ne selite se iz kuće u kuću! I u koji god grad dođete i tamo vas lijepo prime, jedite što stave pred vas! Ozdravljajte bolesne i govorite im: ‘Božje je kraljevstvo blizu!’ A u koji god grad uđete i tamo vas ne prime, izađite na njegove ulice i recite: ‘Čak i prašinu ovoga grada, koja nam se uhvatila za stopala, otresamo sa sebe protiv vas. Ipak, znajte ovo: Božje je kraljevstvo blizu!’ Kažem vam, na taj će dan biti lakše stanovnicima Sodome nego tome gradu.« »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se čuda učinjena u vama dogodila u Tiru i Sidonu, oni bi se već odavno vratili na pravi put. Sjedili bi u pokajničkoj tkanini i pepelu u znak pokajanja. No Tiru i Sidonu će na dan Suda biti lakše nego vama. A ti, Kafarnaume, zar ćeš se uzdići na nebo? Sići ćeš u svijet mrtvih! Onaj tko vas sluša, mene sluša. Onaj tko vas odbacuje, mene odbacuje. A onaj tko odbacuje mene, odbacuje onoga koji me poslao.« Sedamdesetdvojica su se radosno vratila govoreći: »Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.« A on im je rekao: »Vidio sam Sotonu kako pada kao munja s Neba. Slušajte! Dao sam vam vlast da gazite zmije i škorpione i vlast nad svakom neprijateljskom silom. Ništa vam neće nauditi. No ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na Nebu!« U tom je trenutku zatitrao od radosti u Svetom Duhu i rekao: »Zahvaljujem ti, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i pametnih, a otkrio malenima. Da, Oče, jer ti si tako odlučio. Otac mi je sve predao u ruke. I nitko ne zna tko je Sin, osim Oca. Nitko ne zna ni tko je Otac, osim Sina i onoga komu Sin to odluči otkriti.« Zatim se okrenuo prema učenicima i povjerio im nasamo: »Blagoslovljene su oči koje vide ono što vi vidite! Jer, kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi čeznuli da vide to što vi vidite, ali nisu vidjeli; da čuju to što vi čujete, ali nisu čuli.« Tada je neki učitelj Zakona ustao i rekao Isusu u namjeri da ga iskuša: »Učitelju, što moram činiti da dobijem vječni život?« A Isus mu je odgovorio: »Što piše u Zakonu? Što tamo čitaš?« Čovjek je odgovorio: »Voli Gospodina, svoga Boga, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim« i »Voli svoga bližnjega kao sebe samoga.« A Isus mu je rekao: »Točno si odgovorio. Čini tako i živjet ćeš!« Čovjek se htio pokazati pravednim pa je upitao Isusa: »A tko je moj bližnji?« Isus mu je odvratio: »Neki je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i pao u ruke razbojnicima. Oni su ga svukli, pretukli i otišli. Čovjek je ostao ležati polumrtav. Slučajno je tim putem prolazio neki svećenik. Kad ga je spazio, zaobišao ga je. Naišao je i neki levit; kad ga je spazio, i on ga je zaobišao. A neki je Samarijanac prolazio putem i došao do njega. Čim ga je spazio, sažalio se nad njim. Prišao mu je, oprao mu rane uljem i vinom te ih previo. Zatim ga je stavio na svoju životinju, odveo u prenoćište i pobrinuo se za njega. Sutradan je izvadio dva srebrnjaka, dao ih vlasniku prenoćišta i rekao mu: ‘Njeguj ga, a ako što dodatno potrošiš, ja ću ti platiti kad se vratim.’ Što misliš, koji se od ove trojice ponio kao bližnji prema onomu što je pao u ruke razbojnicima?« Učitelj Zakona je odgovorio: »Onaj koji se sažalio nad njim.« A Isus mu je rekao: »Idi i čini kako je i on učinio!« Dok je putovao sa svojim učenicima, ušao je u neko selo. Neka žena po imenu Marta primila ga je u kuću, a imala je sestru Mariju. Marija je sjela pokraj Gospodinovih nogu i slušala što govori, a Marta je bila zaokupljena raznim poslovima i posluživanjem. Došla je k njemu i rekla: »Gospodine, zar te nije briga što me sestra ostavila da sama radim sav posao? Reci joj da mi pomogne!« Gospodin joj je odgovorio: »Marta, Marta, tebe muči i uznemiruje mnogo toga, a samo je jedno važno. Marija je izabrala za sebe ono najbolje što joj neće biti oduzeto.« Jednom je Isus molio na nekome mjestu. Kad je završio s molitvom, jedan od učenika mu je rekao: »Gospodine, nauči nas kako moliti! I Ivan je naučio svoje učenike.« Stoga, Isus im je rekao: »Kad molite, ovako molite: ‘Oče, neka se sveti tvoje ime! Neka dođe tvoje Kraljevstvo! Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan! I oprosti nam naše grijehe, jer i mi opraštamo svim svojim dužnicima! I ne daj da budemo kušani!’« Zatim im je rekao: »Uzmimo da netko od vas ima prijatelja koji dođe k njemu usred noći i kaže: ‘Prijatelju, daj mi tri kruha! Svratio mi je jedan prijatelj, a ja mu nemam što ponuditi.’ A čovjek mu iznutra odgovori: ‘Nemoj me gnjaviti! Vrata su već zaključana. Djeca i ja smo u krevetu. Ne mogu ustati da ti išta dam.’ Kažem vam, ako taj čovjek i ne ustane zbog prijateljstva i dâ vam što tražite, ustat će zbog vaše upornosti i dati vam koliko vam je potrebno. I zato vam kažem: molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Jer, svatko tko moli — prima, tko traži — nalazi, a tko kuca — otvara mu se. Ima li tko od vas sina? Što bi otac učinio kad bi ga sin zamolio ribu? Bi li mu dao zmiju? A ako bi ga sin zamolio jaje, bi li mu otac dao škorpiona? Znači, ako vi, zli kakvi jeste, znate davati dobre darove svojoj djeci, to više nebeski Otac daje Svetog Duha onima koji ga mole.« Jednom je Isus istjerivao zloga duha iz nijemog čovjeka. Čim je zao duh izašao, čovjek je progovorio. Ljudi su ostali zadivljeni. No neki su rekli: »On istjeruje zle duhove uz pomoć Sotone , vladara zlih duhova.« Drugi su ga opet željeli iskušati i zatražili su od njega znak s Neba. Ali Isus je znao što misle pa im je rekao: »Svako će kraljevstvo, koje je podijeljeno unutar sebe, propasti. I podijeljena će se obitelj raspasti. Ako je Sotona podijeljen u sebi, kako se njegovo kraljevstvo može održati? Vi kažete da ja istjerujem zle duhove uz pomoć Sotone. No ako ja istjerujem zle duhove uz njegovu pomoć, uz čiju ih pomoć istjeruju vaši učenici? Tako oni sami dokazuju da imate krivo. Ipak, ako ja Božjom silom istjerujem zle duhove, onda je jasno da je Božje kraljevstvo stiglo k vama. Dok snažan čovjek, potpuno naoružan, čuva svoju kuću, njegov je imetak siguran. Ali ako ga tko jači od njega napadne i svlada, oduzet će mu oružje u koje se uzdao, a plijen će razdijeliti. Tko nije uz mene, taj je protiv mene. A onaj tko je sa mnom, ne skuplja, taj rasipa.« »Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta bezvodnim predjelima tražeći mir. A kad ga ne nađe, kaže: ‘Vratit ću se kući iz koje sam otišao.’ Vrati se i nađe kuću pometenu i uređenu. Onda ode i dovede sedam zlih duhova, još gorih od sebe, i svi uđu u čovjeka i tamo se nastane. Tako čovjekovo konačno stanje postane gore od prijašnjega.« Dok je Isus ovako govorio, javila se neka žena iz gomile i rekla mu: »Blagoslovljena utroba majke koja te nosila i prsa koja su te dojila!« A on joj je odvratio: »Blagoslovljeniji su oni koji slušaju Božje učenje i izvršavaju ga!« Kako se narod sve više skupljao, počeo je govoriti: »Ovaj je naraštaj zao; traži znak, ali neće dobiti nikakav znak, osim znaka proroka Jone . Jer, kako je Jona bio znak Ninivljanima, tako će Sin Čovječji biti znak ovom naraštaju. Kraljica Juga će na Sudu ustati protiv ljudi ovog naraštaja i osudit će ih jer je ona došla s kraja zemlje da čuje Salomonovu mudrost, a evo, ovdje je netko veći od Salomona, a vi ne želite slušati. Ninivljani će ustati na Sudu protiv ljudi ovog naraštaja i osudit će ih jer su se obratili na Jonino propovijedanje, a evo, ovdje je netko veći od Jone, a vi ne želite slušati.« »Nitko ne pali svjetiljku pa je stavlja na skriveno mjesto ili pod posudu. Naprotiv, stavlja je na postolje, tako da oni koji ulaze mogu vidjeti svjetlo. Tvoje je oko svjetiljka tvojemu tijelu. Ako ti je oko dobronamjerno , sav si ispunjen svjetlošću, ali ako ti je oko zlonamjerno , ispunjen si tamom. Zato pazi dobro da svjetlo u tebi ne bude tama! Ako ti je, dakle, cijelo tijelo ispunjeno svjetlom i ni jedan njegov dio nije u tami, onda će sve biti u svjetlu kao kad te obasjava svjetlost svjetiljke.« Kad je Isus završio svoj govor, neki ga je farizej pozvao na objed. Isus je ušao u njegovu kuću i smjestio se za stol. A farizej ga je promatrao i zapanjio se što prije jela nije oprao ruke. Gospodin mu je rekao: »Vi farizeji čistite izvana zdjelu i čašu, ali iznutra ste puni pohlepe i zla. Bezumnici! Nije li onaj koji je stvorio ono izvana stvorio i ono iznutra? Ali obratite pozornost na ono što je unutra. Dajte siromašnima, pa ćete biti potpuno čisti. Ali jao vama, farizeji, jer dajete desetinu i od metvice, rutvice i svih drugih trava, a zanemarujete pravdu i ljubav prema Bogu. To ste trebali činiti, a ono prvo ne zanemariti. Jao vama, farizeji, jer volite najbolja mjesta u sinagogama i pozdrave pune poštovanja na trgovima! Jao vama, jer ste kao neobilježeni grobovi po kojima ljudi gaze, a da i ne znaju!« Tada mu je jedan učitelj Zakona odgovorio: »Učitelju, to što govoriš vrijeđa i nas.« »Jao vama, učitelji Zakona — rekao mu je Isus — jer stavljate na ljude težak teret, a sami nećete ni prstom maknuti! Jao vama, jer gradite grobnice prorocima, a vaši su ih preci ubili! Time svjedočite da odobravate djela svojih predaka jer su oni ubili proroke, a vi im gradite grobnice. Zbog toga je i rekla Božja mudrost: ‘Poslat ću im proroke i apostole; neke će od njih ubiti, a neke će progoniti.’ Zato će ljudi ovog naraštaja biti kažnjeni za prolivenu krv svih proroka od početka svijeta: od Abela do Zaharije, čiju su krv prolili ubivši ga na putu od žrtvenika do Hrama. Da, kažem vam, ljudi ovog naraštaja platit će za to. Jao vama, učitelji Zakona, jer ste sakrili ključ znanja. Vi sami niste ga stekli, a spriječili ste u tome one koji su ga pokušavali steći.« Kad je Isus napustio kuću, učitelji Zakona i farizeji počeli su navaljivati na njega i zasipati ga mnogim pitanjima. Nastojali su ga uhvatiti u zamku njegovim riječima. Okupilo se mnoštvo od više tisuća ljudi. Bilo ih je toliko da su gazili jedni po drugima. Isus se najprije obratio svojim učenicima: »Čuvajte se farizejskoga kvasca, to jest licemjerja! Nema ništa sakriveno što se neće otkriti niti išta tajno što se neće saznati. Prema tome, sve što u tami izgovorite, čut će se na svjetlu. A što ste kome šapnuli na uho u tajnosti sobe, vikat će se s krovova.« »I kažem vam, prijatelji, ne trebate se bojati onih koji ubijaju tijelo i nakon toga ne mogu ništa više učiniti. Reći ću vam koga se trebate bojati: bojte se Boga koji, nakon što oduzme život, ima vlast baciti ga u pakao. Da, kažem vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrabaca za dva novčića? Pa, ipak, ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A na vašoj su glavi čak i vlasi izbrojene. Ne bojte se! Vi vrijedite više od mnoštva vrabaca.« »Kažem vam: tko god mene prizna pred ljudima, ja ću ga pred Božjim anđelima priznati kao svoga. No onoga tko se mene odrekne pred ljudima, ja ću se odreći pred Božjim anđelima. Svakome tko kaže nešto protiv Sina Čovječjega bit će oprošteno, ali onome tko vrijeđa Svetog Duha neće se oprostiti. Kad vas izvedu pred sinagoge, vladare i vlasti, nemojte se brinuti o tome kako ćete se braniti ili što ćete reći! Sveti će vas Duh u taj tren poučiti što da kažete.« Tada mu je netko iz gomile rekao: »Učitelju, reci mojem bratu da podijeli nasljedstvo sa mnom!« A Isus mu je odgovorio: »Čovječe, tko je mene imenovao da dijelim pravdu ili posredujem među vama?« Rekao im je i ovo: »Čuvajte se i nemojte dopustiti da pohlepa uđe u vaše srce, jer čak i onome koji živi u izobilju, život ne dolazi iz onog što posjeduje.« Tada im je ispričao jednu usporedbu: »Zemlja nekog bogataša dobro je rodila. On je u sebi pomislio i rekao: ‘Što ću učiniti kad nemam gdje uskladištiti svoj urod?’ Zatim je rekao: ‘Evo što ću učiniti: srušit ću svoje žitnice i sagraditi veće. Spremit ću u njih svoje žito i ostala dobra. I reći ću samom sebi: imaš na zalihi mnogo dobara za godine koje dolaze. Odmori se, jedi, pij i veseli se!’ No Bog mu je rekao: ‘Bezumni čovječe, umrijet ćeš još večeras! A kome će pripasti ono što si spremio?’ Evo što se događa onome tko skuplja blago, ali nije bogat u Božjim očima.« Zatim je rekao svojim učenicima: »Zato vam kažem, nemojte se brinuti za svoj život — što ćete jesti, ili za svoje tijelo — što ćete obući! Jer, život je važniji od hrane i tijelo od odjeće. Promotrite vrane: niti siju, niti žanju. Nemaju ni smočnice ni žitnice pa ipak ih Bog hrani. A vi vrijedite mnogo više od ptica. Tko od vas može brigama produžiti svoj život makar za jedan sat? Budući da ne možete učiniti ni to malo, zašto se brinete za ostalo? Promotrite ljiljane kako rastu! Niti se trude, niti izrađuju odjeću. A opet, kažem vam, čak ni Salomon u svoj svojoj slavi nije bio odjeven kao jedan od njih. Ako Bog tako odijeva travu u polju, koja je danas ovdje, a sutra se baca u peć, koliko će više odjenuti vas, malovjerni! Ne brinite se što ćete jesti ili što ćete piti! Ne uzrujavajte se zbog toga! Ljudi ovoga svijeta opterećuju se time, ali vaš Otac zna da vam je sve to potrebno. Nego, prvo se brinite za njegovo Kraljevstvo pa će vam se i to nadodati!« »Malo stado, ne plaši se! Otac vam želi dati svoje Kraljevstvo. Prodajte ono što posjedujete i dajte novac siromašnima. Nabavite si torbe, koje ne mogu ostarjeti, i blago koje neće propasti — trajno bogatstvo koje je na Nebu — gdje ga ne može dohvatiti lopov niti uništiti moljac. Jer, gdje je vaše blago, tamo će vam biti i srce.« »Budite spremni! Obucite se i neka vaše svjetiljke gore! Budite kao oni koji čekaju svoga gospodara da se vrati sa svadbe. Kad on dođe i pokuca, mogu mu odmah otvoriti vrata. Blagoslovljeni oni sluge koje će gospodar naći budne i spremne kada dođe. Govorim vam istinu. Gospodar će zaogrnuti pregaču da ih služi. Posjest će ih za stol i posluživati ih. Gospodar može doći u ponoć ili još kasnije, ali blago njima kada dođe i vidi da ga još uvijek čekaju. U ovo budite sigurni: da je gospodar znao u koje će vrijeme doći lopov, ne bi dopustio da mu provali u kuću. I vi budite spremni, jer će Sin Čovječji doći u vrijeme kad ga ne očekujete!« Tada ga je Petar upitao: »Gospodine, govoriš li ovu usporedbu samo nama ili svima?« A Gospodin je rekao: »Tko je taj vjerni i mudri upravitelj kojeg će Gospodin postaviti nad svojim slugama da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onom slugi kojega gospodar, kada dođe, zatekne da tako radi! Kažem vam istinu: njega će odrediti da upravlja svim njegovim imetkom. Ali što ako sluga u svom srcu kaže: ‘Moj gospodar neće tako skoro doći’ i počne tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se? Njegov će gospodar doći onoga dana kad mu se ne nada i u vrijeme za koje ne zna. Tada će ga gospodar kazniti i dodijeliti mu mjesto među nevjernicima. Sluga, koji zna volju svoga gospodara, a ne pripremi se za njegov dolazak ili ne čini ono što gospodar želi, dobit će mnogo udaraca. No onaj sluga koji nije znao gospodarevu volju, a učinio je nešto zbog čega zaslužuje kaznu, primit će malo udaraca. Jer, od svakoga kome je dano mnogo, mnogo će se i zahtijevati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega tražiti.« »Došao sam zapaliti vatru na Zemlji. O, da barem već gori! Ali najprije me čeka krštenje. O, na kakvoj sam muci dok se ono ne izvrši! Mislite li da sam došao uspostaviti mir na Zemlji? Ne, kažem vam, donosim razdor. Jer, od sada će obitelj od petero biti među sobom podijeljena — troje protiv dvoje i dvoje protiv troje. Okrenut će se otac protiv sina i sin protiv oca, majka protiv kćeri i kći protiv majke, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.« Zatim je rekao narodu: »Kad vidite da sa zapada dolazi oblak, smjesta kažete: ‘Dolazi kiša’, i bude. A kad puše južni vjetar, kažete: ‘Bit će vruće’, i bude. Licemjeri! Znate protumačiti izgled zemlje i neba pa kako onda ne znate protumačiti događaje ovoga vremena?« »Zašto sami ne prosudite što je pravedno? Dok sa svojim protivnikom idete na sud, potrudite se da se putem nagodite s njim. Inače, on će vas privesti sucu, sudac će vas predati sudskom izvršitelju, a on će vas baciti u zatvor. Kažem vam, nećete izaći odande dok ne platite i posljednji novčić.« U to su vrijeme bili ondje neki ljudi koji su došli k Isusu i ispričali mu o Galilejcima koje je Pilat pogubio dok su prinosili žrtve Bogu. Isus im je odgovorio: »Mislite li da ih je to snašlo zato što su bili veći grešnici od svih drugih Galilejaca? Ja vam kažem da nisu. Ali, ako se ne obratite, svi ćete propasti kao i oni. Ili, što je s onih osamnaest ljudi na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih? Mislite li da su oni bili više krivi nego svi ostali stanovnici Jeruzalema? Ja vam kažem da nisu. Ali, ako se ne obratite, svi ćete umrijeti kao i oni.« Zatim je ispričao sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek u svom vrtu posadio smokvu. Došao je na njoj potražiti plodove, ali nije ništa našao. Rekao je vrtlaru: ‘Pogledaj, već tri godine dolazim po plodove ove smokve, ali ništa nisam našao. Posijeci je! Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A vrtlar je odgovorio: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok je ne okopam i ne pognojim! Možda će roditi sljedeće godine. Ali ako ne donese roda, onda je posijeci!’« Jednog je šabata Isus poučavao u sinagogi. Bila je ondje neka žena u kojoj je bio zao duh zbog kojega je već osamnaest godina bila invalid. Bila je zgrbljena i nije se mogla uspraviti. Kad ju je Isus ugledao, pozvao ju je k sebi i rekao joj: »Ženo, slobodna si od svoje bolesti!« Zatim je stavio ruke na nju. Istoga se trena žena uspravila i počela slaviti Boga. Na to se javio voditelj sinagoge. Bio je ljut jer ju je Isus iscijelio na šabat pa je rekao ljudima: »Šest je dana u tjednu za rad, zato dođite i liječite se u te dane, a ne na šabat!« Gospodin mu je odgovorio: »Licemjeri, zar svaki od vas ne odvezuje na šabat svojega vola ili magarca i vodi ga iz staje da ga napoji? Zar ova žena, potomak Abrahama, koju je Sotona držao vezanu osamnaest godina, ne bi na šabat trebala biti oslobođena?« Te su njegove riječi posramile one koji su mu se protivili. A svi su se radovali zbog divnih djela koja je Isus činio. A Isus je rekao: »Čemu je slično Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim? Ono je kao sjeme gorušice koje je čovjek posijao u svom vrtu. Sjeme je proklijalo, izraslo je drvo, a ptice su sagradile gnijezda u njegovim granama.« I ponovo je rekao: »S čime ću usporediti Božje kraljevstvo? Ono je kao kvasac koji je žena uzela i pomiješala s tri mjerice brašna, dok se sve tijesto ne digne.« Na putu prema Jeruzalemu Isus je prolazio kroz sela i gradove poučavajući. Netko ga je upitao: »Gospodine, hoće li samo malobrojni biti spašeni?« On im je odgovorio: »Potrudite se da uđete na uska vrata jer će mnogi, kažem vam, pokušati ući, ali neće moći. Kad jednom domaćin kuće ustane i zaključa vrata, ostat ćete vani. Počet ćete kucati i govoriti: ‘Gospodine, otvori nam!’ A on će reći: ‘Ne znam tko ste niti odakle ste došli.’ Tada ćete govoriti: ‘Mi smo jeli i pili s tobom i ti si poučavao na našim ulicama.’ A on će vam reći: ‘Ne znam vas niti odakle ste došli. Odlazite od mene, svi vi koji činite zlo!’ Bit će plača i škripanja zubima kad u Božjem kraljevstvu vidite Abrahama, Izaka, Jakova i sve proroke, a sami budete izbačeni iz njega. I doći će ljudi s istoka i zapada, sjevera i juga i svaki će zauzeti svoje mjesto za stolom u Božjem kraljevstvu. Zapamtite, da ima onih koji su posljednji, a bit će prvi; i onih koji su prvi, a bit će posljednji.« U to su vrijeme neki farizeji došli k Isusu i rekli mu: »Idi odavde jer te Herod želi ubiti!« A on im je rekao: »Idite i recite tom liscu: ‘Slušaj! Danas i sutra istjerujem zle duhove i iscjeljujem. A onda, prekosutra, dovršavam posao.’ Ali i danas, i sutra, i prekosutra moram nastaviti put jer nije običaj da prorok umre izvan Jeruzalema. Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koje ti šalje Bog! Koliko sam čeznuo da tvoju djecu okupim kao što kvočka okuplja pod krila svoje piliće! Ali vi to niste htjeli. Evo, vaša će kuća ostati potpuno prazna. Kažem vam, nećete me više vidjeti sve dok ne dođe vrijeme kad budete govorili: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime.’« Jednog je šabata Isus došao na objed k jednom od istaknutijih farizeja i svi su ga pomno promatrali. Ispred njega je bio neki čovjek koji je patio od vodene bolesti. Isus se obratio učiteljima Zakona i farizejima te ih upitao: »Je li po Zakonu izliječiti nekoga na šabat ili nije?« Oni su šutjeli. A on je uzeo bolesnoga, izliječio ga i otpustio. Zatim im je rekao: »Ako kome od vas sin ili vol padne u bunar, nećete li ga smjesta izvući, čak i na šabat?« Na to nisu ništa mogli odgovoriti. Zatim je gostima, vidjevši ih kako za sebe biraju počasna mjesta za stolom, ispričao usporedbu. Rekao je: »Kada te tko pozove na svadbu, nemoj sjesti na počasno mjesto, jer je možda pozvan netko važniji od tebe! Tada će ti prići onaj koji vas je obojicu pozvao i reći ti: ‘Ustupi svoje mjesto ovom čovjeku!’ Ti ćeš onda, posramljen, morati sjesti na posljednje mjesto. Kada te pozovu, radije zauzmi posljednje mjesto pa će ti domaćin, kada dođe, reći: ‘Prijatelju, sjedni na bolje mjesto!’ Tako će ti biti iskazana čast pred svima koji budu sjedili za stolom. Jer, svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj tko se ponizi, bit će uzvišen.« Zatim je rekao onome koji ga je pozvao: »Kad priređuješ ručak ili večeru, nemoj pozvati svoje prijatelje, braću, rođake ili bogate susjede, da ti ne bi uzvratili pozivom i na taj te način nagradili. Kad priređuješ gozbu, radije pozovi siromašne, invalide, hrome i slijepe. Tako ćeš biti blagoslovljen. Oni ti ni sa čim neće moći uzvratiti, ali primit ćeš nagradu u vrijeme uskrsnuća pravednih.« Kad je ovo čuo jedan od onih što su sjedili s njim za stolom, rekao je Isusu: »Blago onome tko bude jeo na gozbi u Božjem kraljevstvu!« A Isus mu je rekao: »Neki je čovjek pripremao veliku večeru pa je pozvao mnogo ljudi. Kad je došlo vrijeme da večera počne, poslao je svoga slugu da poruči uzvanicima: ‘Dođite, sve je spremno!’ A oni su, svi odreda, počeli nalaziti isprike. Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam njivu pa je moram otići vidjeti. Molim te, ispričaj me!’ Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet pari volova pa ih idem iskušati. Molim te, ispričaj me!’ Jedan je pak rekao: ‘Oženio sam se pa ne mogu doći.’ Kad se sluga vratio, prenio je sve svome gospodaru. On se na to razljutio i rekao slugi: ‘Izađi brzo na gradske ulice i u uličice te dovedi ovamo siromašne, invalide, slijepe i hrome!’ Sluga je rekao: ‘Gospodaru, učinio sam što si zapovjedio, ali još uvijek ima mjesta.’ A gospodar je rekao slugi: ‘Izađi na putove i duž ograda pa natjeraj ljude da dođu, da se moja kuća napuni! Jer, kažem ti, ni jedan od onih koji su bili pozvani neće okusiti ništa od moje večere.’« Mnoštvo je naroda išlo za Isusom. On se okrenuo i rekao im: »Ako tko dođe k meni, a ne voli me više nego što voli oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa čak i vlastiti život, taj ne može biti moj učenik. Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. Ako tko od vas želi sagraditi kulu, neće li najprije sjesti i izračunati troškove da vidi ima li dovoljno da dovrši gradnju? Inače, moglo bi se dogoditi da postavi temelje, a ne može dovršiti kulu. Tako će ga svi, koji to budu vidjeli, početi ismijavati i govoriti: ‘Ovaj je počeo graditi, ali nije mogao dovršiti.’ Ako neki kralj odlazi u rat protiv drugoga kralja, neće li prvo sjesti i razmisliti može li se sa svojih deset tisuća ljudi suprotstaviti onome koji ide na njega s dvadeset tisuća ljudi? Ako to ne može, poslat će izaslanike i pitati za uvjete mira još dok je njegov neprijatelj daleko. Isto tako, dakle, nitko od vas tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.« »Sol je dobra. Ali ako izgubi svoj okus, što će joj ga vratiti? Nije više dobra ni za tlo ni za gnojivo, nego se baca. Tko sluša, neka shvati!« Mnogi su se poreznici i grešnici okupljali oko Isusa da ga čuju. A farizeji i učitelji Zakona počeli su mrmljati i govoriti: »Ovaj čovjek prima grešnike i jede s njima.« Zato im je Isus ispričao sljedeću usporedbu: »Recimo da netko od vas ima stotinu ovaca i izgubi jednu od njih. Zar neće ostaviti u divljini onih devedeset i devet pa krenuti u potragu za onom izgubljenom sve dok je ne nađe? A kad je nađe, stavit će je radosno na ramena. Kad dođe kući, pozvat će svoje prijatelje i susjede te im reći: ‘Radujte se sa mnom jer sam našao svoju izgubljenu ovcu!’ Kažem vam, tako će i na Nebu biti više radosti zbog jednoga grešnika, koji se obrati, nego zbog devedeset i devet pravednika koji se ne trebaju obratiti. Recimo da žena ima deset srebrnjaka . Ako izgubi jedan, zar neće upaliti svjetiljku, pomesti kuću i pomno ga tražiti dok ga ne nađe? A kad ga nađe, pozvat će svoje prijateljice i susjede te im reći: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našla srebrnjak koji sam bila izgubila!’ Kažem vam, ista je takva radost među Božjim anđelima zbog jednoga grešnika koji se obrati.« Zatim je rekao: »Bio jedan čovjek koji je imao dvojicu sinova. Mlađi je rekao ocu: ‘Oče, daj mi dio imanja koji mi pripada!’ I otac je podijelio sinovima svoje bogatstvo. Nedugo zatim mlađi je sin uzeo svoje stvari i krenuo u daleku zemlju. Tamo je razuzdano živio i potrošio sav novac. Uskoro je nastala velika glad u cijeloj zemlji i on se našao u oskudici. Otišao je i zaposlio se kao najamnik kod stanovnika te zemlje. Gospodar ga je poslao u polje da čuva svinje. Mladić je čeznuo da se najede ljusaka od rogača kojima su se hranile svinje, ali mu ih nitko nije dao. Tada je došao k sebi i rekao: ‘Svi najamnici moga oca imaju obilje hrane, a ja ovdje umirem od gladi. Ustat ću, otići svome ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ Ustao je i otišao svom ocu. Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se nad njim. Potrčao je, zagrlio sina i izljubio ga. Sin mu je rekao: ‘Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom!’ A otac je rekao slugama: ‘Požurite! Donesite najbolju odjeću i odjenite ga! Na ruku mu stavite prsten, a na noge sandale! I donesite utovljeno tele! Zakoljite ga pa ćemo jesti i slaviti! Jer, ovaj je moj sin bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen, a sada je nađen.’ I počeli su slaviti.« »Stariji je sin bio u polju. Kad se približio kući, začuo je glazbu i ples. Pozvao je slugu i upitao ga što se to događa. Sluga mu je odgovorio: ‘Došao je tvoj brat. Vratio se živ i zdrav pa je tvoj otac zaklao utovljeno tele za jelo.’ Stariji sin se razljutio i nije htio ući u kuću pa je otac izašao i počeo ga moliti. A sin je odgovorio ocu: ‘Gle, sve ove godine služio sam ti i nikada nisam prekršio tvoju zapovijed, a ti mi nikad nisi dao ni jare da se proveselim sa svojim prijateljima. A sada, kad ti je došao ovaj sin, koji je s prostitutkama potrošio sve tvoje bogatstvo, za njega si zaklao utovljeno tele.’ Otac mu je rekao: ‘Sine moj, ti si uvijek sa mnom i sve što imam, pripada tebi. Ali morali smo proslaviti i veseliti se jer je tvoj brat bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen, a sad je nađen.’« Isus je rekao svojim učenicima: »Bio jednom neki bogataš, a imao je upravitelja kojeg su optužili da mu rasipa imanje. Bogataš je pozvao upravitelja i rekao mu: ‘Što to čujem o tebi? Podnesi račun o svome upravljanju. Ne možeš više biti upravitelj.’ Na to je ovaj rekao u sebi: ‘Što da napravim? Gospodar mi oduzima upraviteljsko mjesto. Nisam dovoljno jak da kopam, a sramim se prositi. Znam što ću: učinit ću tako da će me ljudi, kad više ne budem upravitelj, primati k sebi u kuću.’ I pozvao je k sebi sve gospodareve dužnike, jednog po jednog. Prvome je rekao: ‘Koliko si dužan mom gospodaru?’ Dužnik je odgovorio: ‘Stotinu mjerica maslinovog ulja.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i brzo napiši pedeset!’ Drugoga je upitao: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ Ovaj je odgovorio: ‘Stotinu mjerica pšenice.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i napiši osamdeset!’ Kasnije je gospodar pohvalio nepoštenog upravitelja zbog njegove snalažljivosti. Da, ljudi su ovoga svijeta mudriji od duhovnih ljudi u ophođenju prema sebi sličnima. Kažem vam, stecite prijatelje svojim svjetovnim bogatstvom pa ćete, kad ono nestane, biti primljeni u vječni dom. Čovjeku, kojemu se može vjerovati u malome, može se vjerovati i u velikom. A čovjek, koji je nepošten u malome, bit će nepošten i u velikom. Ako vam se nije moglo vjerovati u pogledu svjetovnoga bogatstva, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo? A ako vam se nije moglo vjerovati u pogledu tuđega vlasništva, tko će vam dati vaše? Ni jedan sluga ne može služiti dvojici gospodara; ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti, ili će jednomu biti odan, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« Farizeji, koji su bili pohlepni, čuli su sve ovo i podsmjehivali se Isusu. A on im je rekao: »Vi se volite praviti dobri pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Ono što ljudi smatraju vrijednim, Bogu se gadi. Zakon i proroci bili su na snazi do Ivana. Od tada se propovijeda Radosna vijest o Božjem kraljevstvu i svatko navaljuje da u njega uđe. Pa, ipak, lakše će nestati i Nebo i Zemlja nego što će propasti ijedna točkica Zakona.« »Svatko tko se rastavi od svoje žene i oženi drugom, čini preljub. I onaj tko se oženi razvedenom ženom, čini preljub.« »Bio jednom neki bogataš. Odijevao se u najbolju odjeću i svakodnevno se obilno gostio. A siromašni čovjek po imenu Lazar ležao je pred njegovim vratima sav u čirevima. Čeznuo je da se najede mrvica s bogataševog stola. Čak su i psi dolazili te mu lizali čireve. Jednoga je dana siromah umro, a anđeli su ga odnijeli u Abrahamovo naručje. I bogataš je umro i pokopali su ga. Dospio je u svijet mrtvih i ondje je bio na mukama. Kad je pogledao uvis, u daljini je spazio Abrahama, a u njegovom krilu Lazara. Povikao je i rekao: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da namoči vršak prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se mučim u ovoj vatri!’ A Abraham je rekao: ‘Sine moj, sjeti se da si za svoga života primio svoje dobro, dok je Lazar primio zlo. Ali sada je on ovdje utješen, a ti se mučiš. Osim toga, između nas i vas velik je ponor. Oni koji odavde žele doći k vama, ne mogu, niti tko od vas može doći k nama.’ Bogataš je rekao: ‘Onda te molim, oče, pošalji Lazara u kuću moga oca, jer imam petero braće. Neka ih upozori da i oni ne dođu na ovo mjesto muka!’ A Abraham je odgovorio: ‘Imaju Mojsija i proroke. Neka njih slušaju!’ Bogataš je odgovorio: ‘Neće, oče Abrahame, ali ako tko od mrtvih dođe k njima, obratit će se.’ A Abraham mu je odgovorio: ‘Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće poslušati ni onoga koji ustane od mrtvih.’« Isus je rekao svojim učenicima: »Neizbježno je da će se događati stvari koje navode ljude na grijeh, ali jao onome tko to čini! Bilo bi bolje za njega da mu objese mlinski kamen oko vrata i bace ga u more nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. Čuvajte se! Ako tvoj brat griješi, ukori ga! Ako se pokaje, oprosti mu! I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta dođe k tebi i kaže ti: ‘Kajem se’, oprosti mu!« Tada su apostoli rekli Gospodinu: »Daj nam više vjere!« A Gospodin im je odgovorio: »Kad bi vam vjera bila velika kao gorušičino zrno, mogli biste reći ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi u more’ i on bi vas poslušao.« »Recimo da netko od vas ima slugu koji ore ili se brine za ovce. Kad se sluga vrati iz polja, hoće li mu reći: ‘Dođi sada, sjedni i jedi’? Neće li mu, umjesto toga, reći ovako: ‘Priredi mi večeru! Stavi na sebe pregaču i posluži me jelom i pićem! A nakon toga, možeš i ti jesti i piti.’ Duguje li slugi zahvalnost zato što je učinio ono što mu je bilo zapovjeđeno? Isto je i s vama: kad završite sve ono što vam je zapovjeđeno, trebali biste reći: ‘Sluge smo koje ne zaslužuju pohvale; učinili smo samo što nam je bila dužnost.’« Dok je Isus išao prema Jeruzalemu, prolazio je uz granicu Samarije i Galileje. Na ulazu u jedno selo sreo je desetoricu gubavaca. Stojeći na udaljenosti, povikali su iz svega glasa: »Isuse, Gospodaru, smiluj nam se!« Kad ih je Isus ugledao, rekao im je: »Pokažite se svećenicima!« Dok su išli prema svećenicima, bili su iscijeljeni. Kad je jedan od njih vidio da je ozdravio, vratio se k Isusu i iz svega glasa slavio Boga. Pao je pred Isusove noge i zahvalio mu. Taj je čovjek bio Samarijanac. Isus mu je rekao: »Zar se nisu sva desetorica očistila od gube? Gdje su ostala devetorica? Zar se ni jedan od njih, osim ovoga stranca, nije vratio da iskaže zahvalnost Bogu?« Zatim mu je rekao: »Ustani i idi! Tvoja te vjera ozdravila.« Kad su farizeji jednom pitali Isusa kad će doći Božje kraljevstvo, on im je odgovorio: »Božje kraljevstvo ne dolazi tako da ga ljudi vide. Ljudi neće reći: ‘Ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ jer je Božje kraljevstvo među vama.« A svojim je učenicima rekao: »Doći će vrijeme kad ćete čeznuti da vidite makar jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. A ljudi će vam reći: ‘Ondje je!’ ili ‘Ovdje je!’ Ne idite onamo i ne slijedite ih! Jer, toga dana dolazak Sina Čovječjega bit će poput munje koja bljesne i osvijetli nebo s jednoga kraja na drugi. No najprije će on mnogo toga pretrpjeti, a ljudi ovoga naraštaja će ga odbaciti. Kao što je bilo u vrijeme Noe, tako će biti u dane Sina Čovječjeg: ljudi su jeli, pili, ženili se i udavali, sve dok Noa nije ušao u arku. Tada je došao potop i sve ih pobio. Bit će kao što je bilo i u Lotovo vrijeme: ljudi su jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. No onoga dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba je udarila vatra i sumpor i svi su bili pobijeni. Tako će biti i na dan kad se pojavi Sin Čovječji. Onaj tko se toga dana zatekne na krovu, neka ne silazi u kuću po svoje stvari! Isto tako, ako tko bude u polju, neka se ne vraća! Sjetite se Lotove žene! Tko se bude trudio sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko god izgubi svoj život, dobit će ga. Kažem vam, te noći dvojica će ležati u jednoj sobi; jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. Dvije će žene zajedno mljeti žito; jedna će se uzeti, a druga ostaviti.« *** Učenici su ga pitali: »Gdje će to biti, Gospodine?« A on im je odgovorio: »Gdje leže mrtva tijela, ondje će se skupljati i lešinari.« Isus je zatim poučio sljedbenike da uvijek trebaju moliti i nikada ne posustati. Ispričao im je usporedbu: »U jednom je gradu živio neki sudac. Nije se bojao Boga i nije mu bilo stalo do ljudi. U tom je gradu živjela i neka udovica. Stalno je dolazila sucu i molila ga: ‘Pobrini se da dobijem spor protiv onoga koji me tuži!’ Dugo vremena sudac nije htio ni čuti za to, ali je na kraju rekao u sebi: ‘Iako se ne bojim Boga i nije mi stalo do mišljenja ljudi, branit ću ovu udovicu jer, ako je ne obranim, dosađivat će mi dok me ne zamori svojom upornošću.’« Zatim je Gospodin rekao: »Pripazite na riječi nepravednoga suca! Zar se Bog neće pobrinuti za one koji mu pripadaju i koji mu vape danju i noću? Zar će odugovlačiti s pomoći? Kažem vam, pobrinut će se da dobiju pravdu, i to brzo. Ali kada dođe Sin Čovječji, hoće li na Zemlji naći one koji mu vjeruju?« Bilo je tu onih koji su bili uvjereni u svoju pravednost i s visoka su gledali na druge ljude. Njima je Isus ispričao ovu usporedbu: »Dva su čovjeka došla u Hram pomoliti se: jedan je bio farizej, a drugi poreznik. Farizej je stajao sâm i ovako u sebi molio: ‘O Bože, hvala ti što nisam kao drugi, koji su pohlepni, varalice, preljubnici, ili kao ovaj poreznik. Postim dvaput na tjedan i dajem desetinu od svega što steknem.’ A poreznik je stajao podalje i nije se usudio ni podignuti oči prema nebu. Udarao se u prsa i govorio: ‘Bože, smiluj se meni, grešniku!’ Kažem vam, ovaj je čovjek otišao kući opravdan pred Bogom, a onaj prvi nije. Jer, svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizi, bit će uzvišen.« Ljudi su dovodili i malu djecu k Isusu da ih dotakne. Kad su to vidjeli njegovi učenici, prekorili su ih. No Isus je pozvao djecu k sebi i rekao: »Pustite malu djecu da dođu k meni! Ne branite im, jer Božje kraljevstvo pripada takvima kao što su oni. Istinu vam govorim. Svatko tko ne primi Božje kraljevstvo poput maloga djeteta, neće ući u njega.« A neki je židovski vođa upitao Isusa: »Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?« Isus mu je rekao: »Zašto me zoveš ‘dobri’? Nitko nije dobar, jedino Bog. Znaš koje su zapovijedi: ‘Ne počini preljub, ne počini ubojstvo, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, poštuj oca i majku!’« Ovaj je odgovorio: »Svega toga držim se još od svoje mladosti.« Isus mu je na to rekao: »Ima nešto što ti nedostaje: prodaj sve što imaš i podijeli novac siromašnima pa ćeš imati blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me!« Ali, kad je čovjek to čuo, vrlo se ražalostio jer je bio veoma bogat. Kad je Isus vidio kako je žalostan, rekao je: »Kako je teško bogatima ući u Božje kraljevstvo! Da, lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.« Oni koji su čuli što je rekao, upitali su ga: »Tko se onda može spasiti?« Isus je odgovorio: »Ono što je ljudima nemoguće učiniti — Bogu je moguće.« Na to je Petar rekao: »Gledaj, mi smo ostavili sve što smo imali da bismo te slijedili!« A Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem: nema nikoga tko je radi Božjega kraljevstva ostavio kuću, ženu, braću, roditelje ili djecu, koji neće već sada primiti mnogo više, a u budućem svijetu i vječni život.« Isus je pozvao u stranu Dvanaestoricu i rekao im: »Pazite, idemo u Jeruzalem i sve što su proroci napisali o Sinu Čovječjem, ispunit će se. Da, predat će ga nežidovima u ruke, izrugivat će mu se, zlostavljati ga i pljuvati po njemu. Bičevat će ga i ubiti. A treći dan on će ustati od mrtvih.« Oni nisu razumjeli što im govori. Smisao njegovih riječi ostao im je nejasan. Dok se Isus približavao Jerihonu, neki je slijepac sjedio pokraj puta i prosio. Kad je čuo mnoštvo, koje je prolazilo pokraj njega, upitao je što se događa. Rekli su mu da upravo prolazi Isus iz Nazareta. Slijepac je povikao: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!« Oni sprijeda su ga ušutkivali, ali on je sve glasnije vikao: »Davidov Sine, smiluj mi se!« Isus se zaustavio i zapovjedio da mu dovedu slijepca. Kad se čovjek približio, Isus ga je upitao: »Što želiš da učinim za tebe?« »Gospodine, želim progledati.« Isus mu je rekao: »Progledaj, tvoja te vjera ozdravila!« Istoga je trena čovjek progledao. Krenuo je za Isusom slaveći Boga. Sav je narod to vidio i slavio Boga. Isus je ušao u Jerihon i prolazio gradom. U njemu je živio neki čovjek koji se zvao Zakej. On je bio glavni poreznik i vrlo bogat čovjek. Želio je vidjeti tko je Isus, ali je bio niskog rasta pa od silnoga naroda nije mogao ništa vidjeti. Stoga je otrčao naprijed do mjesta kuda je Isus trebao proći i popeo se na divlju smokvu da bi bolje vidio. Kad je Isus došao do tog mjesta, pogledao je prema gore i rekao Zakeju: »Siđi brzo, Zakeju! Danas ću biti tvoj gost.« Zakej je brzo sišao i sav sretan srdačno ga primio u kuću. Svi su to vidjeli i počeli mrmljati: »Otišao je u goste grešniku.« A Zakej je ustao i rekao Gospodinu: »Gledaj, Gospodine, polovicu svega što imam dat ću siromašnima. A ako sam ikoga u čemu prevario, vratit ću mu četverostruko.« Isus mu je rekao: »Danas je spasenje došlo u ovu kuću jer je i ovaj čovjek Abrahamov sin. Sin je Čovječji došao potražiti i spasiti izgubljene.« Kako se Isus približavao Jeruzalemu, ljudi su mislili da će odmah nastupiti Božje kraljevstvo. Isus je znao što misle pa im je ispričao sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek plemenitog roda otišao u daleku zemlju da ga proglase kraljem i da se zatim vrati kući. Pozvao je deset slugu, dao svakomu popriličan iznos novca i rekao: ‘Ulažite novac u poslove dok se ne vratim!’ No njegovi su ga sugrađani mrzili pa su poslali za njim svoje predstavnike da prenesu ljudima te zemlje: ‘Ne želimo da nam ovaj čovjek bude kralj!’ No on je ipak postao kraljem i vratio se kući. Zatim je poslao po sluge kojima je dao novac da vidi kakvu su ostvarili zaradu. Prvi je sluga pristupio i rekao: ‘Gospodaru, tvojim sam novcem zaradio još deset puta toliko.’ Gospodar mu je rekao: ‘Dobro si napravio, dobri slugo! Zato što si bio vjeran u malome, vladat ćeš nad deset gradova.’ Zatim mu je pristupio drugi sluga i rekao: ‘Gospodaru, tvojim sam novcem zaradio još pet puta toliko.’ Tom je slugi rekao: ‘A ti ćeš vladati nad pet gradova.’ Tada mu je i treći sluga rekao: ‘Gospodaru, evo ti tvoj novac, koji sam zamotao u tkaninu i čuvao! Bojao sam te se jer si tvrd čovjek. Uzimaš što nisi uložio i žanješ što nisi posijao.’ A Gospodar mu je rekao: ‘Sudit ću ti na osnovi tvojih vlastitih riječi, zli slugo! Znao si da sam tvrd čovjek i da uzimam što nisam uložio i žanjem što nisam sijao. Pa zašto onda nisi položio moj novac u banku, da ga, kada dođem, podignem s kamatama?’ A onima što su stajali pokraj njega je rekao: ‘Uzmite mu novac i dajte ga onomu koji ima deset puta toliko!’ Oni su mu rekli: ‘Gospodaru, pa on već ima deset puta više.’ ‘Kažem vam’, odgovorio im je gospodar, ‘svakome koji ima, dat će se još, a onome koji nema, oduzet će se i ono što ima. A što se tiče mojih neprijatelja, koji me nisu htjeli za kralja, dovedite ih ovamo i pogubite preda mnom!’« Nakon što im je to rekao, Isus je krenuo dalje, prema Jeruzalemu. Kad je stigao nedaleko od Betfage i Betanije, gradova u blizini Maslinske gore, poslao je naprijed dvojicu svojih učenika i rekao im: »Pođite u ovo selo ispred vas! Čim uđete, naći ćete privezano magare koje još nikada nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo! A ako vas tko upita zašto ga odvezujete, recite: ‘Treba Gospodinu.’« Dvojica su učenika otišla u selo i našla magare, kako im je Isus i bio rekao. Dok su ga odvezivali, vlasnici su ih pitali: »Zašto odvezujete magare?« Učenici su odgovorili: »Treba Gospodinu.« Doveli su magare Isusu, stavili na njega svoje ogrtače pa posjeli Isusa na magare. Dok je Isus išao prema Jeruzalemu, ljudi su prostirali svoje ogrtače po putu. A kad se Isus približio obronku Maslinske gore, mnoštvo je sljedbenika počelo iz svega glasa radosno slaviti Boga za sva čuda koja su vidjeli. Govorili su: »Blagoslovljen kralj koji dolazi u Gospodinovo ime! Mir na Nebu i slava Bogu!« Neki su mu farizeji iz mnoštva rekli: »Učitelju, ukori svoje sljedbenike!« A on im je odgovorio: »Kažem vam, ako oni budu šutjeli, kamenje će vikati.« Kad je stigao nadomak grada i ugledao ga, zaplakao je nad njim i rekao: »Kad bi barem danas znao što će ti donijeti mir, ali ti to sada ne vidiš! Doći će vrijeme kad će tvoji neprijatelji podići nasipe oko tebe i okružiti te sa svih strana. Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu. Neće ostati ni kamen na kamenu unutar tvojih zidova jer nisi prepoznao vrijeme kad je Bog došao k tebi.« Isus je otišao u Hram i počeo tjerati iz njega sve koji su ondje trgovali. Rekao je: »Zapisano je: ‘Moja kuća bit će kuća molitve’, a vi ste je pretvorili u ‘pljačkaško sklonište’ .« Isus je svaki dan poučavao u Hramu. Vodeći svećenici, učitelji Zakona i neki narodni glavari htjeli su ga ubiti, ali kako je sav narod pozorno slušao svaku riječ koju je Isus govorio, nisu nalazili načina kako da ga ubiju. Jednom je Isus poučavao u Hramu i objavljivao ljudima Radosnu vijest. Vodeći svećenici i učitelji Zakona došli su k njemu zajedno s drugim židovskim vođama pa su mu rekli: »Kaži nam, kojim pravom činiš sve to? Tko te ovlastio?« Isus im je odgovorio: »I ja ću vama postaviti jedno pitanje. Kažite mi: je li Ivanovo krštenje bilo od Boga ili od ljudi?« Oni su počeli razmatrati pitanje među sobom: »Ako kažemo: ‘od Boga’, on će reći: ‘zašto mu onda niste vjerovali?’ A ako kažemo: ‘od ljudi’, svi će nas kamenovati jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.« I tako su mu odgovorili da ne znaju odakle je Ivanovo krštenje. Tada im je Isus rekao: »Ni ja vama neću reći kojim pravom ovo činim.« Isus je zatim ispričao narodu sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i otputovao na dulje vrijeme. Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu k vinogradarima da mu predaju njegov dio uroda. No vinogradari su pretukli slugu i poslali ga natrag praznih ruku. Čovjek je zatim poslao drugog slugu, ali i njega su pretukli, izrugali ga i poslali natrag praznih ruku. Poslao im je i trećeg slugu, ali i njega su ranili i izbacili. Na to je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svoga voljenog sina. Možda će njemu iskazati poštovanje.’ No kad su ga vinogradari ugledali, posavjetovali su se i rekli: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo pripasti nama!’ I tako su ga vinogradari izbacili iz vinograda i ubili. Što će, dakle, vlasnik vinograda učiniti s njima? Doći će i pogubiti ih, a vinograd dodijeliti drugima.« Kad su ljudi to čuli, rekli su: »To se nikada ne smije dogoditi!« A Isus ih je pogledao i rekao: »Što onda znači ono što je pisano: ‘Kamen, koji su odbacili graditelji, postao je temeljni kamen.’ Svatko tko padne na njega, razbit će se, a onaj na koga on padne, bit će smrvljen.« Učitelji Zakona i vodeći svećenici znali su da je ova usporedba namijenjena njima. Htjeli su istoga trena uhititi Isusa, ali su se bojali naroda. Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. Stoga, uhode su ga upitali: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?« Isus je bio svjestan njihovog lukavstva pa im je rekao: »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?« Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.« I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov ih je odgovor zadivio pa su zašutjeli. Neki su saduceji došli k Isusu — saduceji smatraju da nema uskrsnuća — i upitali ga: »Učitelju, Mojsije nam je zapisao da, ako oženjen čovjek umre bez djece, njegov se brat treba oženiti njegovom udovicom i s njom imati djecu na ime svoga brata. Bila su sedmorica braće. Prvi se oženio i umro bez djece. Zatim se drugi oženio bratovom udovicom, a nakon toga i treći. Ista je sudbina snašla svu sedmoricu: umrli su, a da nisu imali djece. Poslije je umrla i žena. O uskrsnuću mrtvih, čija će ona biti žena kad su je sva sedmorica imala za ženu?« Tada im je Isus rekao: »Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju, ali oni, koji su dostojni uskrsnuća od mrtvih, nakon ovoga života, neće se ni ženiti ni udavati. Oni neće moći više niti umrijeti jer će biti poput anđela. Oni su Božja djeca jer su djeca uskrsnuća. No u slučaju s gorućim grmom čak je i Mojsije jasno pokazao da ljudi ustaju od mrtvih jer je nazvao Gospodina ‘Bogom Abrahama, Izaka i Jakova.’ A Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer oni koji mu pripadaju — žive.« Na to su neki učitelji Zakona odgovorili: »Učitelju, dobro si rekao!« I nitko ga se više nije usudio ništa pitati. Isus im je zatim rekao: »Kako to da Krista nazivaju Davidovim potomkom? Pa David sâm kaže u knjizi Psalama: ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.’ Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?« Dok je narod to slušao, Isus se obratio svojim učenicima: »Čuvajte se učitelja Zakona! Oni vole hodati uokolo u dugim haljinama i vole da ih na trgovima pozdravljaju s poštovanjem. Vole najbolja mjesta u sinagogama i počasna mjesta na gozbama. Na prevaru uzimaju imovinu udovicama, a mole duge molitve da se prikažu pobožnima. Oni će biti strože suđeni.« Isus je pogledao i vidio kako bogataši ubacuju svoje darove u hramsku kutiju za priloge. Zatim je ugledao siromašnu udovicu kako ubacuje dva bakrena novčića . Rekao je: »Govorim vam istinu. Ova je siromašna udovica ubacila više nego itko od njih. Jer, svi su oni dali od svoga viška, a ona je od svojeg siromaštva dala sve što je imala za život.« Neki su Isusovi učenici razgovarali o izgledu Hrama, o tome kako je sagrađen od najljepšega kamena i ukrašen zavjetnim darovima, a Isus je rekao: »Doći će vrijeme kada od svega što vidite neće ostati ni kamen na kamenu: sve će biti razoreno.« Oni su ga upitali: »Učitelju, kada će to biti? Kako ćemo znati da se to treba uskoro dogoditi?« A on im je odgovorio: »Čuvajte se da vas ne prevare! Jer, mnogi će doći u moje ime i reći: ‘Ja sam taj’ i ‘Bliži se vrijeme’. Ne slijedite ih! I nemojte se bojati kad čujete za ratove i pobune. Sve se to najprije mora dogoditi, ali kraj neće doći odmah.« Zatim im je rekao: »Jedan će narod ustati protiv drugoga i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će velikih potresa, gladi i pošasti na raznim mjestima. Dogodit će se strašne stvari i na nebu će se pojaviti zapanjujuća upozorenja. Ali prije nego što se sve to dogodi, zatvarat će vas i progoniti. Predavat će vas u sinagoge na suđenje i slati u zatvore. Zbog mene će vas dovoditi pred kraljeve i upravitelje. Vama će to biti prilika da svjedočite o meni. Znajte, stoga, da nećete unaprijed trebati pripremati svoju obranu jer ću vam dati mudrosti i riječi kojima se ni jedan vaš protivnik neće moći suprotstaviti niti ih opovrgnuti. Čak će vas i roditelji, braća, rodbina i prijatelji izdati; neke od vas će i ubiti. Svi će vas zbog mene mrziti, ali vama ni dlaka s glave neće pasti. Svojom ćete ustrajnošću dobiti život.« »Kad vidite da je Jeruzalem opkoljen vojskama, znajte da će uskoro biti uništen! Tada, oni koji se zateknu u Judeji, neka bježe u brda. Oni koji se zateknu u gradu, neka izađu iz njega, a oni koji se zateknu u okolici, neka ne ulaze u njega. To će biti dani kazne u kojima će se ispuniti sve što je zapisano. Trudnicama i dojiljama bit će posebno teško u to vrijeme jer će velika nevolja snaći ovu zemlju. Božji će gnjev pasti na ovaj narod. Neki će biti pobijeni mačem, a drugi odvedeni u zarobljeništvo diljem svijeta. Nežidovi će gaziti Jeruzalem sve dok se ne ispuni njihovo vrijeme.« »Pojavit će se znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a narode na Zemlji zahvatit će očaj i neizvjesnost zbog huke uzburkanog mora. Ljudi će klonuti od straha i užasa zbog onoga što će snaći Zemlju jer će se poremetiti sklad nebeskih tijela. I tada će vidjeti Sina Čovječjega kako dolazi na oblaku u velikoj slavi i moći. Kad se sve to počne događati, uspravite se i dignite glave jer se bliži vaše oslobođenje!« Zatim im je ispričao usporedbu: »Pogledajte smokvu i ostalo drveće! Čim vidite da počnu listati, i sami znate da je blizu ljeto. Isto tako, kad vidite da se ovo događa, znajte da je blizu Božje kraljevstvo! Govorim vam istinu. Ovaj naraštaj neće umrijeti prije nego što se sve to dogodi. Nebo i Zemlja će nestati, ali moje riječi neće nikada nestati.« »Čuvajte se da vam srca ne otupe od raspuštenosti, pijanstva i tjeskobnih briga pa da vas taj dan ne iznenadi kao zamka jer će doći na sve stanovnike Zemlje. U svakom trenutku budite budni i molite da biste mogli sigurno prebroditi sve što dolazi i spremno stati pred Sina Čovječjega.« Isus je danju poučavao u Hramu, a svaku bi večer odlazio i provodio noći na Maslinskoj gori. A narod bi ustajao rano ujutro i odlazio u Hram da ga sluša. Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način kako da ubiju Isusa, ali su se bojali naroda. Tada je Sotona ušao u Judu, zvanog Iskariot, koji je bio jedan od Dvanaestorice. On je otišao dogovoriti se s vodećim svećenicima i hramskim stražarima kako da im izruči Isusa. Ovi su se vrlo razveselili tome i obećali mu zauzvrat dati novac. Juda je to prihvatio i čekao povoljan trenutak da im izruči Isusa, kad u blizini ne bude naroda. Došao je i dan beskvasnih kruhova, kad se žrtvuje pashalno janje. Isus je poslao Petra i Ivana te im rekao: »Idite i priredite nam pashalnu večeru!« Oni su ga pitali: »Gdje želiš da je priredimo?« Isus im je rekao: »Na ulasku u grad naići ćete na čovjeka koji nosi vrč vode. Idite za njim u kuću u koju on uđe! Recite domaćinu: ‘Učitelj te moli da nam pokažeš sobu u kojoj on i njegovi učenici mogu jesti pashalnu večeru.’ Čovjek će vam onda pokazati veliku, uređenu gornju sobu. Tamo sve pripremite!« Petar i Ivan su otišli. Našli su sve kako im je Isus bio rekao pa su pripremili pashalnu večeru. Kad je došlo vrijeme, Isus se smjestio za stol zajedno s Dvanaestoricom. Rekao im je: »Žarko sam želio prije svoje muke jesti s vama ovu pashalnu večeru. Kažem vam da je neću više jesti sve dok se ne ispuni u Božjem kraljevstvu.« Tada je uzeo čašu, zahvalio Bogu i rekao: »Uzmite i podijelite je među sobom! Kažem vam da više neću piti vina sve dok ne dođe Božje kraljevstvo.« Zatim je uzeo kruh i zahvalio Bogu. Razlomio ga je i dao učenicima govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se daje za vas. Ovo činite meni na spomen!« Isto je tako, nakon jela, uzeo čašu i rekao: »Ova je čaša novi Savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.« »Ruka moga izdajice na stolu je pokraj moje. Sin Čovječji otići će u smrt koja mu je određena, ali teško onome koji ga izdaje!« A oni su počeli zapitkivati jedan drugoga: »Tko bi od nas mogao takvo što učiniti?« Među njima se razvila i prepirka o tome tko je od njih najveći. A Isus im je rekao: »Kraljevi ovoga svijeta vladaju narodima, a oni koji imaju vlast, sebe zovu ‘dobročiniteljima’. No vi ne budite takvi! Naprotiv, neka najveći među vama bude kao onaj najmanji, a vođa neka bude kao sluga! Jer, tko je veći: onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li to onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama onaj koji poslužuje. Vi ste bili uz mene u mojim kušnjama. Dajem vam da vladate u Božjem kraljevstvu, kao što je meni dao moj Otac. Vi ćete jesti i piti za mojim stolom u mom Kraljevstvu. Sjedit ćete na prijestoljima i suditi dvanaesterim Izraelovim plemenima.« »Šimune , Šimune, slušaj! Sotona je tražio da vas prosije, kao što se prosijava žito. No ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne klone. A ti, kada mi se vratiš, učvrsti svoju braću!« Šimun Petar je rekao Isusu: »Gospodine, s tobom sam spreman ići u zatvor, čak i umrijeti za tebe.« A Isus je rekao: »Kažem ti, Petre, pijetao danas neće zapjevati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ.« I rekao je učenicima: »Kad sam vas poslao bez novca, torbe ili obuće, je li vam što nedostajalo?« Oni su odgovorili: »Nije.« On im je rekao: »Ali sada, tko god ima novac, neka ga uzme, kao i torbu. I tko god nema mač, neka proda svoj kaput i neka ga kupi! U Svetom pismu piše: ‘uvrstili su ga među zločince.’ Ovo se mora ispuniti. Da, ovo što piše o meni ispunjava se.« Oni su rekli: »Gospodaru, evo ovdje su dva mača!« »Dosta je!« odgovorio je Isus. Zatim je Isus otišao iz grada i uputio se, kao i obično, na Maslinsku goru. Učenici su pošli za njim. Kad su se popeli, rekao im je: »Molite da ne podlegnete iskušenju!« I udaljio se od njih koliko se može dobaciti kamen. Kleknuo je i molio: »Oče, ako ti želiš, otkloni ovu gorku čašu od mene! Ali neka ne bude kako ja želim, već kako ti želiš.« I tada mu se ukazao anđeo i hrabrio ga. U svojoj je muci Isus još upornije molio, a znoj mu je, poput kaplji krvi, kapao s čela. Kad je ustao iz molitve, vratio se učenicima i našao ih kako spavaju, iscrpljeni od žalosti. Rekao im je: »Zašto spavate? Ustanite i molite da ne podlegnete iskušenju!« Dok je još govorio, pojavila se gomila ljudi, predvođena Judom, jednim od Dvanaestorice. On je pristupio k Isusu i poljubio ga. A Isus mu je rekao: »Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?« Kad su učenici vidjeli što se sprema, rekli su: »Gospodine, da upotrijebimo mač?« I jedan od njih udario je slugu vrhovnoga svećenika i odsjekao mu desno uho. A Isus je na to rekao: »Stani! Dosta!« Dotaknuo je slugi uho i iscijelio ga. Tada je rekao vodećim svećenicima, hramskim stražarima i starješinama koji su ga došli uhvatiti: »Zar ste na mene izašli s mačevima i toljagama kao na razbojnika? Svaki sam dan bio s vama u Hramu i niste me pokušali uhititi. Ali ovo je vaš trenutak — vrijeme vladavine tame.« Oni su ga uhitili i odveli u kuću vrhovnog svećenika, a Petar ih je izdaleka pratio. Zapalili su vatru nasred dvorišta i sjeli oko nje. I Petar je sjeo s njima. Neka ga je mlada sluškinja primijetila pri svjetlosti vatre. Pozorno ga je pogledala i rekla: »I ovaj je bio s njim.« A Petar je to počeo nijekati: »Ženo, ja ga ne poznajem!« Nešto kasnije, netko ga je drugi ugledao i rekao: »I ti si jedan od njih!« A Petar je odgovorio: »Nisam, čovječe!« Otprilike nakon jednog sata, neki je čovjek uporno počeo tvrditi: »Bez sumnje, i ovaj je čovjek bio s njim; Galilejac je!« A Petar je rekao: »Čovječe, ne znam o čemu govoriš!« U taj tren, dok je Petar još izgovarao te riječi, pijetao je zapjevao. A Gospodin se okrenuo prema Petru i pogledao ga. Tada se Petar sjetio riječi koje mu je rekao Gospodin: »Danas, prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« Izašao je i gorko zaplakao. Oni koji su čuvali Isusa, počeli su mu se rugati i tući ga. Zavezali su mu oči i pitali ga: »Prorok si. Reci tko te udario?« I još su mnogo toga govorili i vrijeđali ga. Kad se razdanilo, sastali su se narodni starješine, vodeći svećenici i učitelji Zakona. Isusa su doveli pred njihovo vijeće pa mu rekli: »Reci nam, jesi li ti Krist?« A on im je odgovorio: »Ako vam kažem, nećete mi vjerovati. A ako ja vas pitam, nećete mi odgovoriti. No odsad će Sin Čovječji sjediti s desne strane Svemoćnoga Boga.« Oni su rekli: »Znači, ti si Božji Sin?« Odgovorio im je: »Sami kažete da jesam.« Na to su oni rekli: »Kakvi su nam još svjedoci potrebni? Sami smo sve čuli iz njegovih usta.« Zatim su ustali i odveli Isusa k Pilatu. Tamo su ga počeli optuživati: »Ulovili smo ovog čovjeka kako zavodi naš narod. On je protiv toga da se caru plaća porez, a sebe naziva Kristom, kraljem.« Pilat je upitao Isusa: »Jesi li ti židovski kralj?« Isus mu je odgovorio: »Ti kažeš.« Tada se Pilat obratio vodećim svećenicima i narodu: »Ne vidim nikakvu krivnju na ovom čovjeku.« No oni su bili uporni i govorili su: »On cijelu Judeju diže na noge svojim učenjem. Počeo je u Galileji i došao sve do ovamo.« Kad je Pilat to čuo, upitao ih je, je li Isus Galilejac. Kad je saznao da Isus ulazi pod Herodovu vlast, poslao ga je k njemu. Herod se u to vrijeme također nalazio u Jeruzalemu. Kad je Herod ugledao Isusa, vrlo se obradovao jer ga je već godinama želio sresti. Čuo je za njega i nadao se da bi mogao uživo vidjeti kako izvodi neko čudo. Herod je Isusu postavio mnogo pitanja, ali mu Isus ni na jedno nije odgovorio. Vodeći svećenici i učitelji Zakona stajali su tamo i žestoko optuživali Isusa. I Herod se, zajedno sa svojim vojnicima, s prezirom ophodio prema Isusu i ismijavao ga. Kada su Isusa obukli u bijelu odjeću, Herod ga je poslao natrag k Pilatu. Toga su se dana Herod i Pilat sprijateljili, a prije toga su bili neprijatelji. Pilat je sazvao vodeće svećenike, židovske vođe i narod pa im rekao: »Doveli ste mi ovoga čovjeka pod optužbom da je zavodio narod. Ja sam ga pred vama ispitao i nisam našao nikakve osnove za optužbe koje ste iznijeli protiv njega. A nije ih našao ni Herod jer ga je poslao natrag k nama. Kao što vidite, on nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt. Dakle, naredit ću da ga izbičuju i puste.« *** No svi su uglas zavikali: »Pogubi ga! Oslobodi nam Barabu!« Baraba je bio bačen u zatvor zbog dizanja pobune u gradu i ubojstva. Pilat se opet obratio narodu jer je želio osloboditi Isusa, ali svjetina je uporno vikala: »Razapni ga, razapni ga!« Pilat im se obratio i treći put: »Ali kakvo je zlo učinio ovaj čovjek? Ne nalazim na njemu nikakvu krivnju. Ne zaslužuje smrt. Kaznit ću ga i zatim pustiti.« No oni su i dalje vikali i tražili da ga razapne. Njihova je vika postala tako zaglušujuća da je Pilat odlučio udovoljiti njihovu zahtjevu. Oslobodio je čovjeka kojeg su tražili, onoga koji je bio bačen u zatvor zbog pobune i ubojstva, a Isusa im je predao u ruke da učine s njim što žele. Dok su Isusa odvodili, uhvatili su nekog Šimuna iz Cirene koji se upravo vraćao s polja. Stavili su mu na leđa križ da ga nosi za Isusom. Veliko je mnoštvo pratilo Isusa, uključujući neke žene koje su naricale i tugovale za njim. Isus se okrenuo prema njima i rekao im: »Jeruzalemske kćeri, ne plačite za mnom! Radije plačite zbog sebe i svoje djece! Dolaze dani kada će ljudi govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje nikad nisu rodile i prsima koja nikad nisu dojila!’ Tada će reći planinama: ‘Srušite se na nas!’ i brdima: ‘Pokrijte nas!’ Jer, ako se ovo događa pravednima, što će se tek dogoditi krivima?« Tamo su bila i dvojica zločinaca koje su izveli da ih pogube zajedno s Isusom. Kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su Isusa i zločince zajedno s njim: jednoga s Isusove desne strane, a drugoga s lijeve. Tada je Isus rekao: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!« A oni su bacili kocku da bi podijelili njegovu odjeću među sobom. Narod je stajao i sve promatrao dok su njihovi glavari izrugivali Isusa i govorili: »Druge je spasio; neka sada spasi sâm sebe ako je zbilja Krist, Božji Izabranik!« Došli su i vojnici i rugali mu se. Davali su mu ocat i govorili: »Ako si židovski kralj, onda se spasi!« Iznad njega su postavili natpis: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od zločinaca, obješenih s njim, vrijeđao: »Nisi li ti Krist? Spasi i sebe i nas!« A drugi ga je prekorio i rekao: »Zar se ne bojiš Boga? Pa i ti si osuđen na istu kaznu! Ali naša je kazna pravedna, jer smo dobili što zaslužujemo, a ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.« Zatim je dodao: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!« Isus mu je rekao: »Govorim ti istinu: danas ćeš biti sa mnom u raju.« Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola. Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.« Čim je to rekao, izdahnuo je. Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.« Kad su ljudi, koji su se okupili da promatraju taj prizor, vidjeli što se dogodilo, razišli su se udarajući se u prsa, a svi Isusovi bliski prijatelji, uključujući žene koje su ga pratile još iz Galileje, stajali su podalje i promatrali. Bio je tamo dobar i pošten čovjek po imenu Josip, član židovskoga Velikog vijeća. Bio je iz grada Arimateje i živio je u iščekivanju Božjega kraljevstva. On se nije slagao s odlukom i postupkom Velikog vijeća. Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Skinuo je tijelo s križa i umotao ga u laneno platno pa ga položio u grob isklesan u stijeni, u koji nikada nitko nije bio položen. Bilo je to na dan pripreme i približavao se šabat, dan odmora. Žene, koje su došle s Isusom iz Galileje, pratile su Josipa. Vidjele su grob i kako Isusovo tijelo polažu u njega. Zatim su se vratile kući da pripreme mirisne trave i ulja za pomast tijela. Na šabat su mirovale, iz poslušnosti prema Zakonu. Prvog dana u tjednu, žene su rano ujutro došle na Isusov grob. Sa sobom su ponijele mirise koje su bile pripremile. Opazile su da je kamen, koji je zatvarao ulaz u grob, odmaknut pa su ušle. No nisu našle tijelo Gospodina Isusa. Dok su tako stajale, zbunjene zbog toga što se dogodilo, odjednom su se kraj njih pojavila dva čovjeka u sjajnoj odjeći. Obuzeo ih je strah i poklonile su im se licem do zemlje. A oni su im rekli: »Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje; ustao je od mrtvih! Sjetite se što vam je rekao dok je još bio u Galileji: rekao je da Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnicima, da mora biti razapet na križu i da će trećega dana ustati od mrtvih.« Tada su se žene sjetile Isusovih riječi. Vratile su se s groba pa sve to ispričale Jedanaestorici i ostalima. Te su žene bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija — Jakovljeva majka. One i ostale žene, koje su bile s njima, prenijele su to apostolima. No ovima su te riječi zvučale kao izmišljotina i nisu im vjerovali. Ipak, Petar je ustao i otrčao na grob. Sagnuo se, ali nije opazio ništa osim lanenih povoja. Otišao je s groba pitajući se što se to moglo dogoditi. Istoga su dana dvojica Isusovih sljedbenika išla prema selu Emausu, udaljenom od Jeruzalema oko dvanaest kilometara. Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo. Dok su oni tako o svemu razgovarali i raspravljali, došao je Isus i pridružio im se na putu. No nije im bilo dano da ga mogu prepoznati. Isus ih je upitao: »O čemu to putem raspravljate?« Stali su i ražalostili se. Jedan od dvojice, po imenu Kleofa, rekao mu je: »Ti si valjda jedini čovjek u Jeruzalemu koji ne zna što se dogodilo ovih dana.« »Na što mislite?« upitao ih je Isus. Rekli su mu: »Na sve što se dogodilo s Isusom iz Nazareta, koji je bio veliki prorok. Pokazao je to riječima i djelima, pred Bogom i pred cijelim narodom. Raspravljali smo o tome kako su ga naši vodeći svećenici i narodni glavari predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga. Nadali smo se da je on taj koji će osloboditi Izrael. No, to nije sve. Danas je treći dan kako se to dogodilo, a i neke žene među nama zbunile su nas: rano su ujutro otišle na njegov grob, ali nisu pronašle njegovo tijelo. Došle su k nama i rekle nam da su im se ukazali anđeli i rekli im da je Isus živ. Tada su neki od nas otišli na grob. Našli su sve upravo onako kako su žene rekle, ali Isusa nisu vidjeli.« Na to im je Isus rekao: »O, kako ste nerazumni i kako teško vjerujete u ono što su rekli proroci! Nije li bilo nužno da Krist sve to pretrpi prije nego što uđe u svoju slavu?« I tako im je Isus rastumačio što sva Sveta pisma kažu o njemu, od Mojsija do proroka. Približili su se selu u koje su išli, a Isus se napravio kao da će produžiti put. Oni su počeli navaljivati: »Ostani s nama! Kasno je, uskoro će noć.« I on je ušao u kuću da ostane s njima. Kad je bio s njima za stolom, uzeo je kruh i zahvalio Bogu. Zatim ga je razlomio i dao njima. Tada su im se otvorile oči i oni su ga prepoznali, ali je on njima naočigled nestao. A oni su rekli jedan drugomu: »Nije li nam gorjelo u srcima dok je putem razgovarao s nama i objašnjavao nam Sveta pisma?« Istoga su trena ustali i vratili se u Jeruzalem. Tamo su zatekli Jedanaestoricu i ostale okupljene zajedno s njima. Svi okupljeni su rekli: »Gospodin je zaista ustao od mrtvih! Ukazao se Šimunu.« Tada su i ova dvojica ispričala što im se putem dogodilo i kako su prepoznali Isusa dok je lomio kruh. Dok su još o tome pričali okupljenima, Isus je stao između njih i rekao im: »Mir vama!« A oni su se zaprepastili i obuzeo ih je strah. Mislili su da vide duha. A on im je rekao: »Zašto ste tako uznemireni? I zašto se u vama bude sumnje? Pogledajte mi ruke i noge! Vidjet ćete da sam to stvarno ja. Dotaknite me i vidjet ćete; duh nema mesa i kostiju kao što ih ja imam.« Kada im je to rekao, pokazao im je svoje ruke i noge. A oni od radosti nisu mogli povjerovati svojim očima. Bili su zadivljeni. Upitao ih je: »Imate li ovdje što za jelo?« Dali su mu komad pečene ribe. On ga je uzeo i pred njima pojeo. Zatim im je rekao: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: sve što o meni piše u Mojsijevom zakonu, prorocima i psalmima mora se ispuniti.« Tada im je prosvijetlio um da shvate što je zapisano u Svetim pismima. Rekao im je: »Zapisano je da će Krist biti ubijen i da će trećega dana uskrsnuti i da će se u njegovo ime propovijedati ljudima da se obrate kako bi im bili oprošteni grijesi. Najprije to propovijedajte u Jeruzalemu, a onda i ostalim narodima! Vi ste tome svjedoci. Šaljem vam ono što je moj Otac obećao, ali ostanite u gradu sve dok ne primite silu s Neba!« Tada ih je odveo u blizinu Betanije, podigao ruke i blagoslovio ih. Dok ih je blagoslivljao, udaljio se od njih i bio uznesen na Nebo. Oni su mu se poklonili i s velikom radošću vratili u Jeruzalem. Ondje su stalno bili u Hramu i slavili Boga. Prije postanka svijeta bila je Riječ . Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog. U početku je On bio s Bogom. Po njemu je sve stvoreno. Ništa nije stvoreno bez njega. U njemu je bio život i taj je život bio svjetlo ljudima. Svjetlo svijetli u tami i tama ga nije nadjačala. Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka. On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga. Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’« On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog. A ovako je svjedočio Ivan kad su Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?« Ivan je odgovorio otvoreno, ne uskrativši odgovora, i priznao je: »Ja nisam Krist.« »Pa tko si onda?« pitali su. »Jesi li Ilija?« »Nisam«, rekao je. »Jesi li Prorok ?« »Ne«, odvratio je. Tada su mu rekli: »Kaži nam tko si da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što kažeš za sebe, tko si ti?« A on im je rekao, koristeći riječi proroka Izaije: »Ja sam glas onoga koji viče u pustinji: ‘Poravnajte put za Gospodina!’« Te su ljude poslali farizeji . Ispitivali su Ivana: »Ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok, zašto onda krstiš?« »Ja krstim vodom«, odgovorio im je Ivan. »Među vama je netko koga ne poznajete. On je onaj koji dolazi poslije mene. Ja nisam dostojan ni da mu razvežem remenje na obući.« Sve se ovo dogodilo u Betaniji, s druge strane Jordana, gdje je krstio Ivan. Sutradan je Ivan vidio Isusa kako mu prilazi i rekao: »Gledajte Janje Božje , on uzima na sebe grijehe svijeta. To je onaj za kojega sam rekao: ‘Poslije mene dolazi čovjek koji je veći od mene jer je bio prije mene.’ Ni ja nisam znao tko je on, ali ja sam došao krstiti vodom da bi Izrael mogao vidjeti tko je on.« Tada je Ivan ispričao što je vidio i čuo: »Vidio sam kako se Duh spušta s neba u obliku goluba i ostaje na njemu. Ja osobno nisam znao tko je on, ali mi je onaj koji me je poslao da krstim vodom rekao: ‘Vidjet ćeš Duha kako se spušta na određenog čovjeka i ostaje na njemu. On je taj koji će krstiti Svetim Duhom.’ To sam vidio vlastitim očima i svjedočim da je On Božji Sin.« Sutradan je Ivan ponovo bio ondje s dvojicom svojih učenika. Kad je vidio Isusa da prolazi, rekao je: »Evo Janjeta Božjeg.« Kad su dvojica učenika čula Ivana, pošla su za Isusom. Isus se okrenuo, vidio da ga slijede i upitao ih: »Što hoćete?« Oni su mu odgovorili: »Rabbi — što znači ‘Učitelju!’ — gdje stanuješ?« »Dođite i vidite«, odvratio im je. I oni su pošli za njim i vidjeli gdje stanuje te proveli s njim cijeli dan. Bilo je oko četiri sata popodne. Jedan od te dvojice, koji su čuli Ivanove riječi i pošli za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra. Prvo je potražio svoga brata Šimuna i rekao mu: »Našli smo Mesiju!« — što znači Krista. Andrija je doveo Šimuna Petra k Isusu, a Isus ga je pogledao i rekao mu: »Ti si Šimun, sin Ivanov. Zvat ćeš se Kefa, što odgovara imenu Petar «. Sutradan je Isus odlučio poći u Galileju. Pronašao je Filipa i rekao mu: »Pođi za mnom!« Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada. Filip je pronašao Natanaela i rekao mu: »Našli smo onoga o kojem je Mojsije pisao u Zakonu i o kojem su pisali proroci. To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.« »Može li išta dobro doći iz Nazareta?« upitao ga je Natanael. »Dođi i vidi«, odvratio je Filip. Isus je vidio Natanaela kako mu prilazi te mu rekao: »Evo pravog Izraelca koji nije varalica.« »Odakle me poznaješ?« upitao je Natanael. »Vidio sam te dok si bio ispod smokve, prije nego što te Filip pozvao«, odgovorio mu je Isus. »Učitelju , ti si Božji Sin!« odvratio mu je Natanael. »Ti si Izraelov kralj.« Na to će Isus: »Vjeruješ li zato što sam rekao da sam te vidio pod smokvom? Vidjet ćeš i mnogo veće stvari od toga!« Onda im je Isus rekao: »Govorim vam istinu. Vidjet ćete Nebo kako se otvara i Božje anđele kako se uspinju i spuštaju nad Sina Čovječjeg.« Trećega je dana bila svadba u Kani, u Galileji. Ondje je bila Isusova majka. Isus i njegovi učenici također su bili pozvani na svadbu. Kad je ponestalo vina, Isusova je majka rekla Isusu: »Nemaju više vina.« »Draga ženo, zašto to meni govoriš?« odvratio joj je Isus. »Moje vrijeme još nije došlo.« Njegova se majka obratila poslužiteljima: »Učinite što god vam kaže!« Bilo je ondje šest kamenih vrčeva za vodu — kakve su Židovi upotrebljavali pri obrednom pranju . Svaki od njih sadržavao je osamdeset do sto dvadeset litara . Isus je rekao poslužiteljima: »Napunite vrčeve vodom!« I oni su ih napunili do vrha. Tada im je rekao: »Sada odlijte malo i odnesite glavnom poslužitelju.« Tako su i učinili. Glavni je poslužitelj uzeo gutljaj, ali voda se pretvorila u vino. Nije znao odakle je vino došlo, no znali su poslužitelji koji su nalili vodu. Tada je glavni poslužitelj pozvao mladoženju i rekao mu: »Svatko najprije poslužuje dobro vino, a potom, kad se gosti ponapiju, lošije. A ti si dobro vino čuvao sve do sada.« Ovaj, prvi od svojih čudesnih znakova, Isus je učinio u Kani Galilejskoj. Time je pokazao svoje veličanstvo i njegovi su učenici povjerovali u njega. Nakon toga, sa svojom se majkom, braćom i učenicima spustio u Kafarnaum gdje su se zadržali nekoliko dana. Bližio se židovski blagdan Pasha pa se Isus popeo u Jeruzalem. U Hramu je zatekao trgovce kako prodaju stoku, ovce i golubove. Ondje su za svojim klupama sjedili i mjenjači novca. Načinio je bič od konopa i sve ih istjerao iz Hrama, zajedno s ovcama i ostalom stokom. Mjenjačima je novca prosuo srebrnjake i isprevrtao klupe. Prodavačima golubova je rekao: »Nosite to odavde! Ne činite od kuće moga Oca tržnicu!« Njegovi su se učenici sjetili teksta zapisanog u Svetom pismu: »Strast za tvoju kuću gori u meni.« Na to su Židovi rekli: »Učini neki čudesan znak! Dokaži nam da to imaš pravo činiti!« Isus im je odgovorio: »Srušite ovaj hram i ja ću ga ponovo podići za tri dana.« »Ovaj Hram gradio se četrdeset i šest godina«, odvratili su mu Židovi, »a ti ćeš ga podići za tri dana?« No hram o kojem je govorio bilo je njegovo tijelo. Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi su se učenici sjetili tih riječi te su povjerovali i Svetom pismu i Isusovim riječima. Dok je Isus bio u Jeruzalemu u vrijeme blagdana Pashe, mnogi su povjerovali u njega jer su vidjeli čuda koja je činio. No Isus se njima nije povjeravao jer je dobro poznavao kakvi su ljudi. Nitko mu nije trebao reći kakvi su jer je poznavao ljudsko srce. Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.« Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.« »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.« Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. Što je rođeno od čovjeka — čovjek je; što je rođeno od Duha — duh je. Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.« »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem. Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba. Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut i Sin Čovječji, da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.« Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, nije osuđen, no onaj tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u jedinoga Božjeg Sina. Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. Svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i kloni ga se da njegova djela ne bi bila razotkrivena. No onaj tko radi što je istinito, dolazi k svjetlu da se jasno vidi kako su njegova djela učinjena u Bogu. Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod. Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. Ivan još nije bio bačen u tamnicu. Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju . Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana — onaj o kojem si govorio — on krsti i svi idu k njemu.« Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.« Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih. Tko je sa Zemlje, pripada Zemlji i govori o zemaljskim stvarima. Tko dolazi od Boga, taj je iznad svih! On govori o onome što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegove riječi. Tko prihvati njegove riječi, taj potvrđuje da je Bog istinit! On, kojeg je poslao Bog, govori Božje riječi jer mu Bog daje Duha bez mjere. Otac ljubi Sina i svu je vlast predao njemu. Tko povjeruje u Sina, ima vječni život. A tko nije poslušan Sinu, neće nikada iskusiti taj život, već Božji gnjev ostaje na njemu. Kad se pročulo među farizejima da Isus pridobiva i krsti mnogo više učenika nego Ivan — premda on osobno nije krstio, već njegovi učenici — Isus je napustio Judeju i ponovo se zaputio u Galileju. Na putu prema Galileji morao je proći kroz Samariju. Tako je došao u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. Ondje se nalazio i Jakovljev bunar. Isus je bio umoran od puta pa je sjeo pokraj bunara. Bilo je oko podneva. Neka je Samarijanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: »Daj mi gutljaj vode!« Učenici su bili otišli u grad kupiti hranu. Žena mu je odvratila: »Zar ti, Židov, tražiš vode od mene, Samarijanke?« Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima. Na to joj je Isus odgovorio: »Kad bi samo znala Božji dar! Ti ne znaš tko ti govori: ‘Daj mi da pijem!’ Da znaš, ti bi mene zamolila i ja bih ti dao vode koja daje život.« »Gospodine«, opet će žena, »ti nemaš čak ni posudu za vodu, a bunar je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu koja daje život? Zar si veći od našega praoca Jakova, koji nam je dao ovaj izvor? On je sâm pio iz njega, kao i njegovi sinovi i stoka.« A Isus joj odgovori: »Tko god pije ovu vodu, ponovo će ožednjeti. A tko se napije vode koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati izvor koji će mu donijeti vječni život.« »Gospodine«, na to će žena, »daj mi te vode pa da ni ja više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo po vodu!« »Pođi po svoga muža«, odgovorio joj je Isus, »i vrati se ovamo!« »Ja nemam muža«, odvratila mu je žena. »Imaš pravo kad kažeš da nemaš muža«, rekao je Isus. »Imala si ih pet, a onaj s kojim si sada, nije ti muž. Rekla si istinu.« »Gospodine, vidim da si prorok«, odvratila mu je žena. »Naši, samarijski preci štovali su Boga na ovoj uzvisini. Vi, Židovi, kažete da je Jeruzalem mjesto gdje treba štovati Boga.« Isus joj je rekao: »Vjeruj mi, ženo! Dolazi vrijeme kad nećete štovati Oca ni na ovoj uzvisini ni u Jeruzalemu. Vi ne znate što štujete. Mi, Židovi, znamo jer spasenje dolazi od nas. No dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini. Otac želi takve štovatelje. A to je vrijeme već došlo. Bog je duh. Tko njega štuje, mora to činiti u duhu i istini.« »Ja znam da dolazi Mesija, koji je Krist «, odgovorila mu je žena. »Kad on dođe, sve će nam objasniti.« A Isus joj je odgovorio: »On sada razgovara s tobom. Ja sam Mesija.« Uto su se njegovi učenici vratili iz grada i jako se iznenadili kad su vidjeli da Isus razgovara sa ženom. No ni jedan od njih ga nije upitao: »Što hoćeš od nje?« ili »Zašto razgovaraš s njom?« Žena je ostavila svoj vrč za vodu, vratila se u grad i rekla svojim sugrađanima: »Neki mi je čovjek ispričao sve što sam činila! Dođite ga vidjeti! Možda je on Krist?« Ljudi su se uputili iz grada i krenuli vidjeti Isusa. Za to vrijeme učenici su molili Isusa: »Učitelju, pojedi nešto!« On im je odgovorio: »Ja imam hranu o kojoj vi ništa ne znate.« Učenici su počeli ispitivati jedan drugoga: »Zar mu je tko donio nešto za jelo?« A Isus im je rekao: »Moja je hrana činiti volju Onoga koji me je poslao i izvršiti zadatak koji mi je povjerio. Kad sijete, govorite: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve.’ A ja vam kažem: otvorite oči i pogledajte polja! Već su zrela za žetvu. Žetelac dobiva plaću i sakuplja urod za vječni život. Tako će se moći radovati zajedno i sijač i žetelac. Ona poslovica: ‘Jedan sije, drugi žanje’, doista je istinita. I ja vas šaljem da žanjete ono oko čega se niste znojili. Drugi jesu, a dobit od njihovog truda bit će vaša.« Mnogi su Samarijanci iz toga grada povjerovali u Isusa zbog ženinih riječi: »Ispričao mi je sve što sam činila.« Kad su Samarijanci došli k Isusu, tražili su od njega da ostane s njima. I ostao je dva dana. Još ih je mnogo povjerovalo zbog onoga što je govorio. Rekli su ženi: »Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Čuli smo i sami, i sada znamo da je ovaj čovjek stvarno Spasitelj svijeta.« Nakon dva dana, Isus je otišao od njih i zaputio se u Galileju. Već je prije bio govorio o tome da proroka ne poštuju u njegovom zavičaju. Kad je stigao u Galileju, Galilejci su ga srdačno dočekali jer su i sami vidjeli sve što je učinio na blagdan Pashe u Jeruzalemu. I oni su prisustvovali svetkovini. Isus je ponovo otišao u Kanu Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino. U Kafarnaumu se nalazio kraljev dužnosnik čiji je sin bio bolestan. Čim je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, došao je k njemu. Preklinjao ga je da ode u Kafarnaum i ozdravi mu sina koji je bio na samrti. A Isus mu je rekao: »Takvi ste vi ljudi! Dok ne vidite znakove i čuda, ne vjerujete.« »Gospodine, preklinjem te!« zavapio je kraljev dužnosnik. »Dođi prije nego što mi dijete umre!« »Idi kući«, rekao mu je Isus. »Tvoj će sin živjeti.« Čovjek je povjerovao Isusovim riječima i krenuo kući. Dok je još bio na putu, izašle su mu ususret sluge i rekle: »Tvoje je dijete živo!« Upitao ih je kada se djetetu poboljšalo stanje. Odgovorili su mu: »Groznica je prestala jučer popodne, oko jedan sat.« Dječakov je otac znao da mu je baš u to vrijeme Isus rekao: »Tvoj će sin živjeti.« I tada je povjerovao u Isusa — i on i svi njegovi ukućani. To je bio drugi Isusov čudesni znak nakon dolaska iz Judeje u Galileju. Nakon toga, bio je židovski blagdan pa se Isus zaputio u Jeruzalem. U Jeruzalemu se uz Ovčja vrata nalazi ribnjak. Na aramejskom se zove »Bethesda«, a ima pet natkrivenih trijemova. Ispod njih je ležalo mnogo bolesnika, slijepaca, invalida i nepokretnih. *** Ondje je bio i čovjek koji je bolovao već trideset i osam godina. Isus ga je vidio kako leži i znao je da već dugo boluje. Upitao ga je: »Želiš li ozdraviti?« Bolesnik mu je odgovorio: »Gospodine, nema nikoga tko bi mi pomogao da uđem u ribnjak kad se uzburka voda. Kad krenem prema vodi, uvijek netko drugi uđe u nju prije mene.« »Ustani«, na to će mu Isus, »uzmi svoj ležaj i hodaj!« Čovjek je odmah ozdravio, uzeo svoj ležaj i počeo hodati. Bio je šabat, dan odmora, pa su Židovi počeli govoriti čovjeku kojega je Isus ozdravio: »Danas je šabat. To što nosiš ležaj na šabat protivi se našem Zakonu!« On im je odvratio: »Čovjek, koji me ozdravio, rekao mi je: ‘Uzmi svoj ležaj i hodaj.’« Na to su ga upitali: »Koji ti je čovjek rekao da uzmeš svoj ležaj i hodaš?« No on nije znao tko je bio čovjek koji ga je ozdravio. Na tom je mjestu bila velika gužva i Isus se neopaženo udaljio. Kasnije ga je Isus pronašao u Hramu i rekao mu: »Vidiš, sada si zdrav. Ne griješi više, da ti se ne dogodi nešto gore!« Čovjek je otišao i rekao Židovima da je Isus taj koji ga je iscijelio. A Židovi su počeli progoniti Isusa jer je sve to činio na šabat. Isus im je odgovorio: »Moj Otac nikada ne prestaje raditi. Tako i ja radim.« Te su riječi bile povod Židovima da još više nastoje ubiti Isusa. Jer, ne samo što je kršio zakon o šabatu nego je Boga nazivao svojim Ocem. Izjednačio je sebe s Bogom. Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Sin sâm od sebe ne može učiniti ništa, već samo ono što vidi da čini Otac. Što god čini Otac, to čini i Sin. Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih. Tada ćete svi ostati zadivljeni. Jer, kao što Otac podiže ljude od mrtvih i daruje im život, tako i Sin daruje život kome hoće. Otac ne sudi nikome, nego je pravo donošenja suda prenio na svoga Sina, da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Govorim vam istinu, tko čuje moje riječi i povjeruje u onoga koji me poslao, ima vječni život. Njemu se neće suditi. On je iz smrti prešao u život. Govorim vam istinu. Dolazi vrijeme — zapravo, već je došlo — kad će svi mrtvi čuti glas Božjega Sina. I svi koji čuju njegov glas, oživjet će. Kao što je Otac izvor života, tako je i svojega Sina učinio izvorom života. A dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji. Neka vas ovo ne začudi! Jer, dolazi vrijeme kad će svi mrtvi čuti glas Sina Čovječjega te izaći iz svojih grobova. Oni koji su činili dobro, ustat će i primiti vječni život, a oni koji su činili zlo, ustat će i primiti osudu. Ja ne mogu ništa učiniti sâm. Sudim samo na temelju onoga što čujem. Moja je presuda pravedna jer ne vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao. Ako sâm svjedočim za sebe, moje svjedočanstvo nije vjerodostojno. Postoji jedan koji svjedoči za mene i ja znam da je to svjedočanstvo o meni vjerodostojno. Vi ste poslali ljude k Ivanu i on vam je govorio o istini. Meni nije potrebno da čovjek govori o meni, ali vam sve ovo govorim da biste se spasili. Ivan je bio poput svjetiljke koja gori i daje svjetlo. Vi ste nakratko željeli uživati u njegovoj svjetlosti. No moje je svjedočanstvo veće od Ivanovog — djela su to koja mi je Otac povjerio da ih izvršim. Upravo ova djela koja sada činim svjedoče za mene i dokazuju da me poslao Otac. I Otac, koji me je poslao, svjedočio je za mene. Vi mu nikada niste čuli glas niti ste ga vidjeli kako izgleda. Njegova riječ ne živi u vama jer ne želite vjerovati onomu koga je poslao. Proučavate Sveto pismo misleći da u njemu možete pronaći vječni život, a upravo to Sveto pismo govori o meni. Pa, ipak, ne želite doći k meni da biste imali život. Ja ne želim ljudske hvale. Poznajem vas i znam da u vama nema Božje ljubavi. Ja sam došao u ime svoga Oca, a ipak me ne želite prihvatiti. Da netko drugi dođe u svoje ime, njega biste prihvatili. Kako možete vjerovati, vi, koji prihvaćate hvale jedan od drugoga, a ne tražite hvalu koja dolazi od jedinoga Boga? Nemojte misliti da ću vas ja optužiti pred Ocem; optužit će vas Mojsije, u kojeg ste položili svoje nade. Jer, da ste zaista vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni. Mojsije je, naime, pisao o meni. No, ako ne vjerujete onome što je napisao Mojsije, kako ćete povjerovati mojim riječima?« Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe. Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti. Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.« Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!« »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela. Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok koji treba doći na svijet!« Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo. Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili. Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa. Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?« Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.« »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?« Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.« »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’ .« Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.« »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!« »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.« Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’« Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan. Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’ Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega. Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život. Ja sam kruh koji daje život. Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli. Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti. Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.« Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?« Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu. Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.« Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu. Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?« Isus je u sebi znao da je bilo mrmljanja zbog njegovih riječi pa im je rekao: »Ovo vas učenje uznemiruje? Što biste rekli kad biste vidjeli Sina Čovječjeg kako se vraća onamo gore, gdje je prije bio? Duh je taj koji daje život. Tijelo ga ne može dati. Riječi, koje sam vam uputio, jesu duh i daju život. Ipak, neki mi od vas ne vjeruju.« Isus je, naime, od samoga početka znao tko su ti koji ne vjeruju i tko je taj koji će ga izdati. Stoga je rekao: »Zato sam vam rekao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu to ne omogući Bog!’« Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli i nisu ga više slijedili. Tada je Isus upitao Dvanaestoricu: »Želite li i vi otići?« »Gospodaru«, odgovorio mu je Šimun Petar, »komu ćemo poći? Ti imaš riječi koje daju vječni život. Mi vjerujemo i znamo da si ti Božji Mesija .« Isus im je odvratio: »Zar nisam ja odabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.« Mislio je na Judu, sina Šimuna Iskariotskoga. Premda je bio jedan od dvanaestorice apostola, Juda je kasnije izdao Isusa. Nakon toga, Isus je putovao Galilejom. Judeju je nastojao izbjeći jer su ga Židovi htjeli ubiti. Bližio se židovski Blagdan skloništa. Tada su mu braća rekla: »Pođi odavde u Judeju, da tvoji učenici vide čuda koja činiš. Tko želi da se za njega zna, ne čini djela u tajnosti. Ako već činiš takva djela, pokaži se svijetu!« Čak ni njegova braća nisu vjerovala u njega. Isus im je odgovorio: »Moje vrijeme još nije došlo. Za vas je, pak, dobro svako vrijeme. Vas svijet ne može mrziti. Mene mrzi jer govorim ljudima ovoga svijeta da su im djela zla. Vi samo pođite na blagdansko slavlje. Ja ne idem jer moje vrijeme još nije došlo.« Tako im je rekao i ostao u Galileji. Nakon što su njegova braća otišla na blagdansko slavlje, otišao je i on, ali ne javno, već potajno. Na svečanosti, Židovi su tražili Isusa među pristiglima. »Gdje je onaj čovjek?« raspitivali su se. Bilo je ondje mnoštvo ljudi. Mnogi su od njih potajno raspravljali o Isusu. »Dobar je on čovjek«, govorili su jedni. Drugi bi odvraćali: »Ne, on zavodi narod.« No nitko nije o njemu govorio otvoreno jer su se bojali Židova. Negdje, usred blagdanskog slavlja, Isus je otišao u Hram i počeo poučavati. Židovi su zadivljeno govorili: »Odakle mu toliko znanje, a nema škole koje mi imamo?« »Nauk nije moj«, odgovorio im je Isus. »Dao mi ga je Onaj koji me poslao. Tko je spreman ispunjavati Božju volju, prepoznat će je li moj nauk od Boga ili moj vlastiti. Tko iznosi vlastite misli, želi prigrabiti slavu za sebe. Tko želi dati slavu onome koji ga je poslao — taj je istinit i u njemu nema ništa lažno. Mojsije vam je dao Zakon! No nitko od vas ne živi u skladu s njim. Zašto me želite ubiti?« Ljudi su mu odgovorili: »Opsjednut si zlim duhom! Tko te to želi ubiti?« Na to im je Isus rekao: »Učinio sam čudo i vi ste svi zadivljeni. Mojsije vam je dao zakon o obrezanju — zapravo, nije ga dao Mojsije, nego vaši preci — i vi obrezujete djecu na šabat. Dijete, dakle, može biti obrezano i na šabat a da se ne prekrši Mojsijev zakon. Kako se onda možete ljutiti na mene što sam ozdravio čitavog čovjeka na šabat? Prestanite suditi po vanjskim stvarima i počnite suditi kako je doista pravedno!« Tada su neki stanovnici Jeruzalema počeli govoriti: »Zar to nije onaj kojeg žele ubiti? Pogledajte! Javno govori, a nitko ga ne pokušava spriječiti. Zar je moguće da vođe smatraju kako je on doista Krist? Ali svi znamo odakle je ovaj čovjek. Kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.« Dok je Isus poučavao u Hramu, povikao je: »Poznajete me i znate odakle sam. Ipak, nisam došao sâm od sebe. Poslao me Onaj koji je istinit. Njega ne poznajete. Ali ja ga poznajem jer sam došao od njega. On me je poslao.« Tada su ga pokušali uhititi, ali ga ipak nitko nije ni taknuo jer još nije bilo došlo vrijeme za to. No mnogi iz mnoštva, koje je bilo ondje, povjerovali su u njega i govorili: »Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesnih znakova od ovoga čovjeka? Sigurno ne!« Farizeji su čuli što su ljudi potajno govorili o Isusu pa su u dogovoru s vodećim svećenicima poslali stražu da ga uhiti. Tada je Isus rekao: »Bit ću s vama još malo, a onda ću poći natrag onomu koji me je poslao. Tražit ćete me, ali me nećete naći. Vi ne možete doći onamo gdje sam ja.« Židovi su se pitali među sobom: »Kamo će on to otići, a da ga mi ne bismo mogli naći? Možda k našima, koji žive po grčkim gradovima, da ondje poučava Grke? On kaže: ‘Tražit ćete me, ali me nećete naći’ i ‘Gdje sam ja, onamo vi ne možete doći’. Što to sve znači?« Posljednjeg i najvažnijeg dana blagdana Isus je stajao i vikao: »Tko je žedan, neka dođe k meni i pije. Kao što kaže Sveto pismo, iz nutrine onoga tko povjeruje u mene poteći će rijeke žive vode.« Isus je govorio o Duhu kojeg će primiti oni koji u njega povjeruju. Tada još nisu primili Duha jer Isus još nije bio proslavljen. Kad su neki iz mnoštva to čuli, počeli su govoriti: »Ovaj je čovjek stvarno Prorok .« »On je Krist«, rekli su drugi. A neki su, pak, govorili: »Ta Krist neće doći iz Galileje! Ne govori li Sveto pismo da Krist treba biti Davidov potomak i da treba doći iz Betlehema, grada u kojem je živio David?« Imali su različita mišljenja o Isusu. Neki su ga htjeli uhititi, ali nitko nije pokušao. Hramski su se stražari vratili vodećim svećenicima i farizejima. »Zašto ga niste doveli?« upitali su ih ovi. »Nitko nikada nije govorio poput njega«, odgovorili su stražari. Na to su farizeji odvratili: »Dakle, i vas je uspio obmanuti! Je li tko od vođa ili farizeja povjerovao u njega? Ovi ljudi vani ne poznaju Zakon — prokleti su!« No bio je tu još jedan farizej, Nikodem, koji je ranije posjetio Isusa. On im je rekao: »Prema našem Zakonu ne možemo osuditi nekoga dok ga prvo ne saslušamo i ne utvrdimo što je učinio.« »Ti, čini se, također dolaziš iz Galileje!« odvratili su mu. »Pozornije pročitaj Sveto pismo! Vidjet ćeš da nikakav prorok ne dolazi iz Galileje.« Tada su se razišli i svaki je krenuo svojoj kući. Isus je pak otišao na Maslinsku goru. U zoru se ponovo vratio u Hram. Svi su se opet okupili oko njega. Isus je sjeo i počeo poučavati. Uto su učitelji Zakona i farizeji doveli ženu uhvaćenu u preljubu i postavili je pred ljude. Rekli su Isusu: »Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubu. Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. Što ti kažeš na to?« Ovo je pitanje bila zamka — da bi ga imali za što optužiti. No Isus se sagnuo i počeo nešto pisati prstom po zemlji. Kako nisu prestajali ispitivati, uspravio se i rekao: »Tko od vas nikada nije sagriješio, neka prvi na nju baci kamen!« Potom se ponovo sagnuo i nastavio pisati po zemlji. Kad su to čuli, počeli su odlaziti jedan po jedan; stariji su otišli prvi. Na kraju je Isus ostao sâm sa ženom koja je još uvijek stajala pred njim. Isus se uspravio i upitao je: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko nije osudio?« »Nitko, gospodine«, odgovorila je. »Ni ja te ne osuđujem«, rekao joj je Isus. »Idi i od sada više ne griješi!« Tada se Isus ponovo obratio ljudima: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, imat će svjetlo koje daje život i nikada više neće hodati po mraku.« Farizeji su mu rekli: »Ti sve to govoriš sâm o sebi. Ne možemo to prihvatiti kao istinu.« »Čak i ako govorim sâm za sebe«, odvratio im je Isus, »ono što govorim, istina je, jer znam odakle sam došao i kamo idem. Vi pak ne znate ni odakle sam došao ni kamo idem. Sudite ljudskim mjerilima. Ja ne sudim nikome. Ako pak donosim presudu, moja je presuda ispravna jer je ne donosim sâm. Otac koji me je poslao — on je sa mnom. U vašem Zakonu piše da su izjave dvojice svjedoka istinite ako se podudaraju. Ja govorim sâm za sebe i Otac, koji me je poslao, govori za mene.« »Pa gdje je onda tvoj Otac?« pitali su ga. Isus je odgovorio: »Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca. Da znate tko sam ja, znali biste i tko je moj Otac.« Sve je ovo Isus rekao u Hramu, nedaleko od mjesta na kojem su bile postavljene kutije za novčane darove. Nitko ga nije uhitio jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo. Isus im je ponovo rekao: »Ja ću otići. Tada ćete me tražiti i umrijet ćete u svojim grijesima. Kamo ja idem — vi ne možete doći.« Na to su Židovi rekli: »Kada kaže: ‘Kamo ja idem — vi ne možete doći’, znači li to da će izvršiti samoubojstvo?« Isus im je rekao: »Vi ste odavde, sa Zemlje, ja sam odozgo, s Neba. Vi ste od ovoga svijeta; ja nisam od ovoga svijeta. Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Ako ne budete vjerovali da ja jesam , umrijet ćete u svojim grijesima.« »Tko si ti onda?« pitali su ga. »Baš ono što vam govorim otpočetka«, odgovorio im je Isus. »O vama bih mogao štošta reći i suditi. Ali ja svijetu govorim samo ono što sam čuo od onoga koji me poslao, a on govori istinu.« Nisu shvatili da im govori o Ocu. Zato im je rekao: »Kad podignete Sina Čovječjeg, tada ćete znati da ja jesam. Ja ništa ne činim na svoju ruku, već govorim samo ono što me naučio Otac. Onaj koji me poslao, sa mnom je. Nije me ostavio samoga jer ja uvijek činim ono što je njemu drago.« Dok je Isus ovo govorio, mnogi su povjerovali u njega. Isus je rekao Židovima koji su povjerovali u njega: »Ako ustrajno slijedite moje učenje, zaista ste moji pravi učenici. Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.« »Mi smo Abrahamovi potomci«, odgovorili su mu. »Nikad nismo bili ničiji robovi. Što misliš time reći: ‘Bit ćete slobodni’?« Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Svatko tko griješi, rob je grijehu. Rob ne ostaje u obitelji zauvijek, ali sin ostaje zauvijek. Ako vas Sin oslobodi, onda ćete zaista biti slobodni. Znam dobro da ste vi Abrahamovi potomci. No, ipak, želite me ubiti jer ne želite prihvatiti moje učenje. Govorim o onome što mi je pokazao moj Otac, a vi činite ono što je vama rekao vaš otac.« Odgovorili su mu: »Naš je otac Abraham!« Isus im je odvratio: »Da ste vi zaista Abrahamova djeca, postupili biste kao i on. Ja sam čovjek koji vam je rekao istinu što sam je čuo od Boga. Vi me pak želite ubiti. Takvo što Abraham nije radio. Vi radite ono što radi i vaš otac!« A oni su mu odvratili: »Mi nismo djeca koja ne znaju tko im je otac. Imamo samo jednoga oca: Boga!« A Isus im je rekao: »Kad bi Bog bio vaš otac, voljeli biste me. Ja sam došao od Boga i sada sam tu. Nisam došao sâm od sebe, nego me poslao Bog. Vi ne razumijete što vam govorim jer ne možete prihvatiti moju poruku. Vi ste đavlova djeca. On je vaš otac i vi ste izabrali postupati po njegovoj volji. On je bio ubojica od samoga početka. Nikada nije stajao na strani istine jer u njemu niti nema istine. Kad govori laž, iznosi sebe onakvog kakav jest. On je lažljivac i otac laži. Vi mi ne vjerujete jer govorim istinu. Tko mi među vama može dokazati grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? Onaj koji pripada Bogu, prihvaća što govori Bog. No vi ne slušate Boga jer mu ne pripadate.« Židovi su mu na to odgovorili: »Zar nemamo pravo kad kažemo da si Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?« »Nisam ja opsjednut zlim duhom«, odvratio je Isus. »Ja samo iskazujem štovanje svom Ocu, a vi me obeščašćujete. Ali ja ne tražim slavu za sebe. Netko me drugi želi proslaviti, a taj i sudi. Govorim vam istinu. Tko drži moje učenje, nikada neće vidjeti smrti.« Židovi su mu rekli: »Sada znamo da si opsjednut. I Abraham i proroci su umrli, a ti govoriš: ‘Tko drži moje učenje, nikada neće umrijeti.’ Zar misliš da si veći od našeg oca Abrahama? Abraham je umro, a isto tako i proroci. Što ti misliš, tko si ti?« Isus je odgovorio: »Kad bih ja samom sebi iskazivao čast, ona bi bila bez ikakve vrijednosti. Ali meni iskazuje čast moj Otac. Za njega vi govorite: ‘On je naš Bog.’ Pa ipak ga ne poznajete, ali ja ga poznajem. Da kažem da ga ne poznajem, bio bih lažljivac poput vas. Ali ja ga zaista poznajem i pokoravam se onome što kaže. Vaš praotac Abraham radovao se što će vidjeti dan moga dolaska. Vidio ga je i bio je sretan.« Židovi su ga upitali: »Kako si mogao vidjeti Abrahama? Ti nemaš ni pedeset godina!« Isus im je odgovorio: »Govorim vam istinu. Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.« Kad je ovo rekao, dohvatili su kamenje da ga kamenuju. Ali Isus se sakrio i otišao iz Hrama. Šećući uokolo, Isus je primijetio nekog slijepca. Čovjek je bio slijep od rođenja. »Učitelju«, upitali su ga njegovi učenici, »tko je sagriješio da se rodio slijep? On ili njegovi roditelji?« »Ni on ni njegovi roditelji«, odgovorio im je Isus. »Rodio se slijep da bi se na njemu pokazala Božja moćna djela. Dok je dan, moram činiti djela onoga koji me poslao. Kada padne noć, nitko ne može raditi. Dokle god sam na svijetu, njegovo sam svjetlo.« Kad je to izgovorio, pljunuo je na zemlju, napravio od sline blato i njime premazao čovjeku oči. Potom mu je rekao: »Idi do bazena Siloama i umij se!« — Siloam znači »Poslan«. Čovjek je otišao, umio se i vratio gledajući. Njegovi susjedi i oni koji su ga prije često viđali kako prosi pitali su se: »Zar nije ono čovjek koji je stalno sjedio uz cestu i prosio?« Neki su rekli: »Da, to je on!« Drugi pak: »Nije, samo mu je sličan.« A on sâm je rekao: »Da, ja sam taj!« »Kako se to dogodilo? Kako su ti se otvorile oči?« pitali su ga. Odgovorio je: »Čovjek kojeg zovu Isus napravio je blato, premazao mi njime oči i rekao: ‘Idi do Siloama i umij se!’ Otišao sam, pa kad sam se umio, progledao sam.« Upitali su ga: »Gdje je on?« Ljudi su tada farizejima doveli čovjeka koji je ranije bio slijep. A bio je šabat, dan odmora, kad je Isus načinio blato i otvorio čovjeku oči. Farizeji su ga još jednom počeli ispitivati kako je progledao. Neki od farizeja počeli su govoriti: »Ovaj čovjek nije došao od Boga jer ne poštuje zakon o šabatu.« »Kako jedan grešnik«, govorili su pak drugi, »može činiti ovakve čudesne znakove?« Tako je među njima došlo do razdora. Ponovo su upitali slijepca: »Što ti misliš o Isusu, sada kada ti je otvorio oči?« »On je prorok!« odgovorio im je. Židovi mu nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao pa su pozvali njegove roditelje i ispitivali ih: »Je li ovo vaš sin, za kojega kažete da je bio slijep od rođenja? Pa kako onda sada vidi?« Njegovi su roditelji odgovorili: »Znamo da je on naš sin i da se rodio slijep, ali ne znamo kako je progledao niti tko mu je otvorio oči. Pitajte njega! Dovoljno je odrastao da govori sâm za sebe.« Tako su govorili jer su se bojali Židova. Židovi su bili odlučili da svakoga tko prizna da je Isus Mesija izopće iz sinagoge. Zato su njegovi roditelji rekli: »Pitajte njega! Dovoljno je odrastao.« Tada su drugi put pozvali čovjeka, koji je bio slijep, i naredili mu: »Iskaži Bogu čast! Priznaj istinu! Znamo da je čovjek, koji ti je otvorio oči, grešnik.« »Je li grešnik ili nije, ne znam«, odvratio im je. »Znam samo jedno: bio sam slijep, a sada vidim!« »Što ti je učinio?« pitali su ga. »Kako ti je otvorio oči?« Odgovorio im je: »Već sam vam ispričao, ali niste htjeli slušati. Zašto to želite ponovo čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?« Tada su ga počeli ismijavati i govoriti mu: »Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici. Znamo da se Bog obratio Mojsiju, ali ne znamo odakle dolazi ovaj čovjek.« »Zaista je čudno«, odvratio im je, »da vi ne znate odakle on dolazi, a meni je otvorio oči! Poznato je da Bog ne uslišava grešnike, nego onoga tko mu je odan i tko mu se pokorava. Otkad je svijeta, još se nije čulo da je netko otvorio oči slijepcu od rođenja. Da ovaj čovjek nije od Boga, ništa ne bi mogao učiniti.« Odvratili su mu: »Pun si grijeha od rođenja i ti bi nas nečemu učio!« I izbacili su ga iz sinagoge. Isus je čuo da su čovjeka izbacili iz sinagoge. Našao ga je i upitao: »Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?« »A tko je taj, gospodine?« odvratio je čovjek. »Kaži mi, pa ću povjerovati u njega.« »Gledaš u njega«, rekao mu je Isus. »To je onaj koji sada razgovara s tobom.« »Vjerujem, Gospodine!« rekao je i poklonio se pred Isusom. A Isus je rekao: »Ja sam došao na ovaj svijet da bi se svijetu moglo suditi. Došao sam da progledaju oni koji ne vide, a oslijepe oni koji vide.« Neki farizeji, koji su bili s Isusom, čuli su to i rekli mu: »Zar smo i mi slijepi?« »Kad biste bili slijepi«, odvratio im je Isus, »ne biste imali grijeha, ali sada kažete: ‘Vidimo’. Time vaš grijeh ostaje.« »Govorim vam istinu. Tko ne uđe k ovcama u tor kroz vrata, nego potajno, nekim drugim putem, kradljivac je i razbojnik. Tko pak uđe kroz vrata, pastir je stada. Čuvar, koji stoji na vratima, otvara mu, a ovce se odazivaju na pastirov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih. Kad izvede sve svoje ovce, stane pred njih i vodi ih. Ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. No one neće nikada ići za onim kojeg ne poznaju. Naprotiv, pobjeći će od njega jer im je njegov glas stran.« Isus je ispričao ovu usporedbu, ali ljudi nisu shvatili što im je želio reći. Zato im je Isus ponovio: »Govorim vam istinu. Ja sam vrata ovcama. Svi koji su došli prije mene bili su kradljivci i razbojnici. No ovce ih nisu ni slušale. Ja sam ta vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će i izlaziti i nalaziti sve što mu je potrebno. Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju. Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce. Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih. A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima. Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene. Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce. Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom. Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život. Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.« Ove su riječi izazvale novu podjelu među Židovima. Mnogi su govorili: »On je lud. Opsjednut je zlim duhom. Zašto ga uopće slušate?« Drugi su pak govorili: »Opsjednuti tako ne govori. Može li zao duh slijepcu dati vid?« Tada je došla zima, a u Jeruzalemu se svetkovao Blagdan posvećenja . Isus je hodao Hramom po Salomonovom trijemu. Židovi su ga okružili i postavili mu pitanje: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, otvoreno nam reci!« Isus im je odgovorio: »Rekao sam vam već, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime Oca pokazuju tko sam. Ali vi ne vjerujete jer ne pripadate mojim ovcama. Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im darujem vječni život. One neće nikada umrijeti niti će ih itko istrgnuti iz moje ruke. Moj Otac, koji mi ih je i dao, veći je od svega. Nitko ih ne može istrgnuti iz ruke moga Oca. Otac i ja smo jedno.« Opet su Židovi dograbili kamenje, želeći ga ubiti. A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od njih želite kamenovati?« »Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela«, odvratili su mu Židovi, »već zato što huliš na Boga. Pokušavaš se izjednačiti s Bogom premda si samo čovjek.« Isus je odgovorio: »U vašem Zakonu piše da je Bog rekao: ‘Vi ste bogovi.’ Bog naziva one koji su primili Božju riječ bogovima, a Sveto je pismo uvijek istinito. Mene je Otac posvetio i poslao na ovaj svijet. Kako mi možete reći: ‘Huliš na Boga’ kada kažem: ‘Ja sam Božji Sin?’ Ako ovo što činim nisu djela moga Oca, nemojte mi vjerovati. Ako pak jesu, vjerujte tim djelima kad već ne želite vjerovati meni. Tako ćete konačno uvidjeti da Otac živi u meni i ja u Ocu.« Na to su ga opet pokušali uhititi, ali im je izmakao iz ruku. Ponovo je prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je prije krstio Ivan. Ondje se zadržao, a mnoštvo je počelo dolaziti. »Ivan nije učinio nikakav čudesni znak«, govorili su, »ali sve što je rekao o ovom čovjeku je istina.« Mnogi su ondje povjerovali u Isusa. Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta. Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat. Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.« Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu — da se proslavi Božji Sin.« Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio. Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!« »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!« Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta. A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.« Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.« »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.« Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava. Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro. Zbog vas mi je drago što nisam bio ondje jer ćete sad vjerovati. Ali, hajdemo sada k njemu!« Toma, zvani Blizanac, rekao je ostalim učenicima: »Hajdemo i mi s njim umrijeti!« Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu. Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra . Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata. Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće. Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.« »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus. A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.« »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre. Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?« »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.« Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!« Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu. Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta. Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom. Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!« Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu. A Isus je zaplakao. »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi. »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?« Isus se ponovo duboko potresao. Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen. »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus. »Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!« »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo ako budeš vjerovala?« Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo. Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.« Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!« I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom. Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!« Tada su mnogi od Židova, koji su došli s Marijom i vidjeli što se dogodilo, povjerovali u Isusa. Ali neki od njih otišli su farizejima i izvijestili ih o onome što je učinio Isus. Tada su vodeći svećenici i farizeji sazvali Veliko vijeće. »Što da radimo?« pitali su se. »Ovaj čovjek čini tolike čudesne znakove. Ako mu dopustimo da tako nastavi, svi će povjerovati u njega. Tada će doći Rimljani i uništiti i naš Hram i naš narod.« Tu je bio i Kaifa. On je te godine bio vrhovni svećenik. Rekao im je: »Ne znate o čemu govorite. Bolje je da jedan čovjek umre za sve nego da bude uništen čitav narod. Zar ne shvaćate?« Kaifa to nije rekao sâm od sebe. Budući da je te godine bio vrhovni svećenik, prorekao je da će Isus umrijeti za židovski narod. I ne samo za židovski narod nego i za to da ujedini svu Božju djecu, rasutu diljem svijeta. Od toga su dana židovski vođe počeli smišljati da ubiju Isusa. Isus se stoga nije više javno kretao među Židovima, nego je otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvan Efraim. Ondje je boravio sa svojim učenicima. Bližio se židovski blagdan Pashe i mnogi su se stanovnici iz cijele zemlje zaputili u Jeruzalem. Htjeli su obaviti obredno čišćenje prije blagdana. Tražili su Isusa i u Hramu propitkivali jedni druge: »Što mislite, hoće li doći na svečanost?« Glavni su svećenici i farizeji, naime, izdali zapovijed da, ako netko zna gdje se Isus nalazi, mora to i prijaviti kako bi ga oni mogli uhititi. Šest dana prije Pashe Isus je otišao u Betaniju, gdje je živio Lazar, čovjek kojega je uskrisio od mrtvih. Ondje su Isusu pripremili večeru. Marta je posluživala, a Lazar je s Isusom i ostalima sjedio za stolom. Tada je Marija uzela oko pola litre skupocjenog mirisa od čistog narda. Pomazala je njime Isusove noge pa ih potom osušila svojom kosom. Čitava se kuća ispunila mirisom. Juda Iskariotski, onaj Isusov učenik koji će ga kasnije izdati, rekao je: »Bolje bi bilo da je taj miris prodan za tri stotine srebrnjaka, a novac razdijeljen siromašnima!« Rekao je to ne zato što se brinuo za siromašne, nego zato što je bio lopov. Bio je zadužen za kutiju sa zajedničkim novcem i često iz nje krao. »Ostavi je na miru!« odvratio mu je Isus. »Dobro je učinila što ju je sačuvala do danas jer je ovo dan pripreme za moj ukop. Siromašni će uvijek biti s vama, ali ja neću.« Mnogi Židovi, koji su došli na blagdan Pashe, saznali su da je Isus u Betaniji. Pošli su onamo da vide Isusa, ali i Lazara. Lazar je bio onaj čovjek kojeg je Isus uskrisio. Vodeći su svećenici tada skovali plan da ubiju i Lazara jer su ih zbog njega mnogi Židovi ostavljali i počeli vjerovati u Isusa. Sutradan, kad je mnoštvo, koje je došlo na Pashu, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, uzeli su palmine grančice i pošli mu ususret kličući: »Slava Bogu! Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime, kralj Izraelov!« Isus je našao magarca i uzjahao ga, kako i piše u Svetom pismu: »Ne boj se, Jeruzaleme ! Evo, dolazi tvoj kralj jašući na magaretu.« Njegovi učenici tada nisu razumjeli što se događa. No nakon što je Isus uznesen u slavu, sjetili su se što se dogodilo i shvatili da je to bilo zapisano u Svetom pismu o Isusu i da su mu tako i učinili. Oni koji su bili uz Isusa, kad je pozvao Lazara da iziđe iz groba i uskrisio ga od mrtvih, širili su glas o tome. Mnoštvo je izašlo da ga dočeka jer su čuli da je on taj koji je učinio čudo. Tada su farizeji rekli jedni drugima: »Naš plan nikamo ne vodi! Evo, sav je svijet otišao za njim!« Među onima koji su otišli pokloniti se Bogu na blagdan Pashe bilo je i Grka. Oni su došli k Filipu iz Betsaide u Galileji i molili ga: »Gospodine, željeli bismo vidjeti Isusa.« Filip je otišao i rekao to Andriji, a zatim su Andrija i Filip zajedno otišli k Isusu da mu to kažu. Isus im je odgovorio: »Došlo je vrijeme da Sin Čovječji primi svoju slavu. Govorim vam istinu, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne ‘umre’, ostaje samo to jedno zrno. Ako pak padne u zemlju i ‘umre’, donosi bogat urod. Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga i živjeti zauvijek. Ako mi tko želi služiti, mora me slijediti. Gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Onima koji mi služe, moj će Otac iskazati čast. Duša mi je potresena. Što da kažem? Zar da kažem: ‘Bože, spasi me od ove patnje?’ Ali upravo sam zbog toga i došao. Oče, proslavi svoje ime!« Tada se začuo glas s neba: »Ja sam već proslavio svoje ime i opet ću ga proslaviti.« A ljudi, koji su ondje stajali, čuli su glas i rekli da je zagrmjelo. Drugi su pak rekli: »Anđeo mu je govorio.« Isus im je rekao: »Ovaj glas nije došao radi mene nego radi vas. Sada je vrijeme za sud ovom svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen. Kad ja budem uzdignut sa Zemlje, privući ću sve ljude k sebi.« Ovo je rekao da im pokaže kakvom će smrću umrijeti. Ljudi su mu odgovorili: »Mi smo iz Zakona naučili da će Krist živjeti zauvijek. Kako onda možeš reći da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj ‘Sin Čovječji’?« Tada im je Isus rekao: »Svjetlo neće još dugo biti među vama. Hodajte, stoga, dok je svjetlo još tu, jer tada vas neće zahvatiti tama. Onaj tko hoda u tami, ne zna kuda ide. Vjerujte u svjetlo dok ga još imate da biste mogli postati sinovi svjetla.« Čim je ovo rekao, otišao je gdje ga neće moći naći. Premda je Isus učinio sve te čudesne znakove pred njima, ipak mu nisu vjerovali. Bilo je to zato da bi se ispunilo ono što je rekao prorok Izaija: »Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci i komu se pokazala Božja snaga?« A oni nisu povjerovali jer je Izaija još rekao: »Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca, da ne vide očima i ne razumiju srcima, ‘da se ne obrate meni’, kaže Bog, ‘da ih izliječim’.« Izaija je to rekao jer je vidio Isusovu slavu i govorio o njemu. Ipak, mnogi su povjerovali u njega. Čak su i mnogi židovski vođe povjerovali. No zbog farizeja nisu svoju vjeru javno priznavali da ih ne bi izopćili iz sinagoge. Jer, draža im je bila čast koja dolazi od ljudi nego čast koju daje Bog. Isus je povikao: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, već u onoga koji me je poslao. Tko mene vidi, vidi onoga koji me poslao. Ja sam došao na svijet kao svjetlo, da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami. Ako netko čuje moje riječi i ne drži ih se, ja neću biti onaj koji će mu suditi. Jer, nisam došao suditi svijetu, već ga spasiti. Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi, imat će svog suca. Riječi koje sam vam objavio sudit će mu u posljednji dan. Jer, nisam govorio sâm od sebe, već mi je sâm Otac, koji me poslao, zapovjedio što da kažem i što da poučavam. I znam da njegova zapovijed donosi vječni život. Dakle, ono što ja govorim, govorim upravo onako kako je Otac govorio meni.« Približavao se blagdan Pashe. Isus je znao da je došlo vrijeme kad će napustiti ovaj svijet i poći k Ocu. Volio je one koji su njegovi na ovom svijetu, a sada im je tu ljubav iskazao kao nikad prije. Isus i njegovi učenici zajedno su večerali. Đavao je Judi, sinu Šimuna Iskariotskog, već bio stavio u srce da izda Isusa. Isus je znao da mu je Otac dao svu vlast. Isto tako, znao je da dolazi od Boga i da se vraća njemu. Ustao je od stola, skinuo ogrtač, uzeo ručnik i opasao se njime. Potom je napunio posudu vodom i počeo prati noge svojim učenicima i brisati ih ručnikom kojim je bio opasan. Tada je došao Šimunu Petru. »Gospodine«, rekao je Petar Isusu, »zar ćeš mi ti prati noge?« Isus mu je odgovorio: »Sada ne razumiješ što činim, ali kasnije ćeš razumjeti.« Na to mu je Petar rekao: »Nikada ti meni nećeš prati noge!« »Ako te ne operem«, odvratio mu je Isus, »ne možeš biti jedan od mojih.« »Gospodine«, na to će Petar, »ne peri mi onda samo noge nego i ruke i glavu!« Isus mu je rekao: »Tko je okupan, ne treba prati ništa osim nogu . On je potpuno čist. Vi ste čisti, ali ne svi.« Isus je znao tko će ga izdati i zato je rekao: »Niste svi čisti.« Kad im je oprao noge, ponovo je odjenuo ogrtač, vratio se na svoje mjesto za stolom i rekao im: »Razumijete li što sam za vas učinio? Zovete me ‘Učitelju’ i ‘Gospodaru’. Imate pravo što me tako zovete jer ja to i jesam. Pa, ako sam ja, Gospodar i Učitelj, vama oprao noge, tada ih i vi trebate prati jedan drugome. Dao sam vam primjer da biste vi drugima činili što sam ja učinio vama. Govorim vam istinu: rob nije veći od svoga gospodara niti je glasnik veći od onoga koji ga je poslao. Sada, kada to znate, blago vama ako budete tako i postupali. Ne govorim o svima vama. Ja znam koga sam izabrao. No Sveto pismo kaže: ‘Onaj, koji je jeo moj kruh, okrenuo se protiv mene’. To se mora ispuniti! Govorim vam to sada, prije nego što se dogodi. Tako ćete, kad se dogodi, vjerovati da JA JESAM . Govorim vam istinu. Tko primi onoga koga ja šaljem, prima mene. Tko prima mene, prima onoga koji me je poslao.« Kada je ovo rekao, Isus se potresao u sebi i izjavio: »Govorim vam istinu: jedan od vas će me izdati.« Njegovi su se učenici počeli međusobno pogledavati jer nisu znali na kojeg od njih misli. Jedan od njegovih učenika, kojega je Isus jako volio, sjedio je pokraj njega. Njemu je Šimun Petar dao znak da pita Isusa tko bi to mogao biti. Ovaj se primaknuo bliže Isusu i upitao ga: »Gospodine, tko je taj?« Isus je odgovorio: »To je onaj kojem ću dati komad kruha kad ga umočim.« Potom je uzeo komad kruha, umočio ga i dao ga Judi Iskariotskom, Šimunovom sinu. Nakon što je Juda uzeo taj komad kruha, u njega je ušao Sotona. Tada mu je Isus rekao: »To što namjeravaš — učini brzo!« No nitko od onih koji su jeli za stolom nije shvatio zašto mu je Isus to rekao. Budući da je Juda držao kutiju s novcem, neki su pomislili da mu je rekao: »Kupi što nam je potrebno za blagdan!« Ili da mu je rekao da nešto podijeli siromašnima. I tako je Juda uzeo komad kruha i smjesta otišao. A bila je noć. Nakon što je Juda otišao, Isus je rekao: »Sin Čovječji je sada proslavljen i Bog je proslavljen u njemu. Ako je Bog proslavljen u Sinu, onda će Sin biti proslavljen u Ocu. Bog će mu odmah dati slavu koja mu pripada. Moja draga djeco, još sam samo kratko s vama. Tražit ćete me, ali kao što sam već rekao Židovima, i vama sada kažem: ‘Kamo ja idem, vi ne možete doći.’ Dajem vam novu zapovijed: Volite jedan drugoga! Kako sam ja volio vas, tako i vi trebate voljeti jedan drugoga. Budete li voljeli jedan drugoga, po tome će svi znati da ste moji učenici.« Šimun Petar ga je upitao: »Gospodine, kamo ideš?« Isus mu je odgovorio: »Tamo kamo ja idem, ti zasad ne možeš poći. No poslije ćeš poći za mnom.« »Gospodine«, upitao ga je Petar, »zašto sada ne mogu poći za tobom? Dat ću svoj život za tebe!« Isus mu je odgovorio: »Dat ćeš svoj život za mene? Govorim ti istinu: triput ćeš me se odreći prije nego što pijetao zapjeva.« »Neka vaša srca ne budu žalosna. Vjerujte u Boga i vjerujte u mene. Mnogo je soba u kući moga Oca. Da nije tako, zar bih vam rekao da vam idem pripremiti mjesto? Kada odem i pripremim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete ondje gdje sam ja. Vi znate put koji vodi onamo kamo idem.« »Gospodine«, rekao mu je Toma, »ne znamo kamo ideš. Kako možemo znati put?« Isus mu je odgovorio: »Ja sam put, istina i život. Ocu se može doći samo kroz mene. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca. Vi ga sad poznajete i vidjeli ste ga.« Filip mu je rekao: »Gospodine, pokaži nam Oca! To će nam biti dovoljno.« »Toliko sam dugo s vama«, odgovorio mu je Isus, »a ti me, Filipe, još ne poznaješ! Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako možeš reći: ‘Pokaži nam Oca’? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam upućujem nisu moje. To Otac koji živi u meni čini svoja djela. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni. Ako ni zbog čega drugog, vjerujte mi zbog djela koja sam učinio. Govorim vam istinu. Tko vjeruje u mene, taj će činiti djela koja i ja činim. Zapravo, činit će čak i veća djela jer ja odlazim k Ocu. I ja ću učiniti što god zamolite u moje ime, da se kroz Sina proslavi Otac. Što god zatražite u moje ime, učinit ću.« »Ako me volite, izvršavat ćete moje zapovijedi. Molit ću Oca i on će vam dati drugoga Zastupnika , da bude uz vas zauvijek. On je Duh istine. Svijet ga ne može primiti jer ga ne vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete jer boravi s vama i jer će biti u vama. Neću vas ostaviti same kao siročad. Vratit ću se k vama. Još samo malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti. Budući da ja živim — i vi ćete živjeti. Na taj ćete dan znati da sam ja u Ocu, da ste vi u meni i da sam ja u vama. Tko je prihvatio moje zapovijedi i izvršava ih, taj me voli. Tko voli mene, njega će voljeti i moj Otac. I ja ću ga voljeti i pokazati mu se.« Juda, ne Juda Iskariotski, upitao ga je: »Gospodine, kako to da ćeš se pokazati samo nama, a ne i svijetu?« Isus mu je odgovorio: »Ako me tko voli, držat će se mog učenja i moj će ga Otac voljeti. K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko me ne voli, ne drži se mog učenja, premda učenje koje slušate nije moje. Ono pripada Ocu koji me poslao. Ovo sam vam rekao sada, dok sam još s vama. A Tješitelj, Sveti Duh, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti o svemu. On će vas podsjetiti na sve što sam vam bio rekao. Ostavljam vam svoj mir. Dajem vam mir, ali ne kao što ga daje svijet. Neka vaša srca ne budu žalosna. Ne bojte se! Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim i vratit ću se k vama.’ Da me volite, radovali biste se što odlazim k Ocu jer je Otac veći od mene. Govorim vam to sada, prije nego što se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Više neću s vama puno razgovarati jer dolazi vladar ovoga svijeta. On nema vlast nada mnom. Ali, da bi svijet spoznao kako volim Oca, činim upravo onako kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite! Pođimo odavde!« »Ja sam prava loza, a moj je Otac vinogradar. On uklanja svaki izdanak na meni koji ne donosi plod, a svaki koji donosi plod obrezuje i čisti da donese još više plodova. Vi ste već čisti zbog učenja koje ste od mene čuli. Ostanite u meni i ja ću ostati u vama. Kao što izdanak može donijeti plod samo ako ostane na lozi, tako i vi možete donijeti plod samo ako ostanete u meni. Ja sam loza, vi ste izdanci. Tko ostane u meni, kao što ja ostajem u Njemu, donosi mnogo plodova. Jer, bez mene ne možete ništa učiniti. Onaj tko ne ostane u meni, on je poput grane koja se osuši nakon što se odbaci. Takve se grane potom skupljaju, bacaju u vatru i spaljuju. Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, tražite što god želite i dobit ćete. Donijet ćete mnogo plodova i pokazati se kao moji učenici. Tako će moj Otac primiti slavu. Kao što je Otac volio mene, i ja sam volio vas. Ostanite u mojoj ljubavi. Ako budete izvršavali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi kao što sam i ja izvršio zapovijedi svoga Oca i ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo sam vam rekao da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Moja zapovijed glasi: volite jedan drugoga kao što sam ja volio vas! Ako tko položi svoj život za svoje prijatelje, to je najveća ljubav koju može pokazati. Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam zapovijedam. Više vas ne nazivam ‘slugama’ jer sluga ne zna što čini njegov gospodar. Zovem vas ‘prijateljima’ jer sam vam prenio sve što sam čuo od svog Oca. Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i odredio vas da idete i donesete plod, i da taj plod ostane, tako da vam Otac dâ sve što ga zamolite u moje ime. Ovo vam zapovijedam: volite jedan drugoga!« »Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Da pripadate svijetu, svijet bi vas volio kao svoje. Ali vi ne pripadate svijetu jer sam vas ja izabrao iz njega. To je razlog zašto vas svijet mrzi. Sjetite se što sam vam rekao: ‘Sluga nije veći od gospodara’. Ako su progonili mene, progonit će i vas. Ako su slijedili moje upute, slijedit će i vaše. Sve će vam to činiti zbog mene jer ne poznaju onoga koji me je poslao. Da nisam došao i govorio im, ne bi bili krivi za grijeh. No sada nemaju isprike za svoj grijeh. Tko mene mrzi, mrzi i mog Oca. Među njima sam učinio djela koja nikad nitko nije učinio. Da ih nisam učinio, ne bi bili krivi za grijeh. No vidjeli su djela koja sam učinio, a ipak mrze i mene i mog Oca. No to se dogodilo da bi se ostvarilo ono što je zapisano u njihovom Zakonu: ‘Mrzili su me bez razloga.’ Doći će vam Zastupnik kojeg ću poslati od Oca. On je Duh istine koji dolazi od Oca i On će govoriti o meni. Ali i vi ćete govoriti o meni jer ste otpočetka sa mnom.« »Ovo sam vam rekao da ne posrnete u vjeri. Izbacivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi vrijeme u kojem će svatko tko vas ubije misliti da time služi Bogu. A tako će postupati jer ne poznaju ni Oca ni mene. Ovo sam vam rekao da se, kad dođe to vrijeme, sjetite da sam vam govorio o tome.« »Nisam vam ovo govorio na početku jer sam bio s vama. No sad idem onome koji me poslao. Nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Sad, kad sam vam ovo rekao, vaša su se srca ispunila tugom. No govorim vam istinu: bolje je za vas da odem jer, ako ne odem, Sveti Duh neće doći. Ako pak odem, poslat ću ga k vama. A kad on dođe, dokazat će svijetu da su krivo shvaćali grijeh, pravednost i Božji sud. On će dokazati svijetu da su grešnici jer ne vjeruju u mene. Potvrdit će im da sam pravedan jer odlazim k Ocu i više me nećete vidjeti. I dokazat će svijetu istinu o Božjem sudu jer je zemaljski vladar već osuđen. Još bih vam mnogo toga mogao reći, ali sada to ne biste mogli nositi. No, kada dođe On, Duh istine, uputit će vas u svu istinu. Jer, on neće govoriti sâm od sebe, nego ono što čuje, i objavit će vam ono što dolazi. On će me proslaviti jer će uzeti što je moje, i to vam objaviti. Sve što ima moj Otac, pripada meni. Zato sam rekao da će uzeti od onoga što pripada meni, i to objaviti vama.« »Još malo pa me nećete više vidjeti. A onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti.« Na to su neki Isusovi učenici rekli jedan drugome: »Što nam to govori: ‘Još malo pa me nećete više vidjeti, a onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti’? Što znači: ‘jer ja odlazim k Ocu’?« Potom su govorili: »Što je to ‘još malo’ o kojem govori? Ne znamo što želi reći!« Isus je znao da ga žele pitati o tome pa im je rekao: »Raspravljate li među sobom o mojim riječima: ‘Još malo pa me nećete više vidjeti, a onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti’? Govorim vam istinu. Vi ćete jadikovati i plakati, a svijet će se radovati. Vi ćete biti žalosni, ali će se vaša žalost pretvoriti u radost. Žena je žalosna kad rađa jer je došlo vrijeme njezine boli. Ali kad se dijete rodi, više se ne sjeća patnje jer se raduje što je donijela čovjeka na svijet. Tako ste i vi sada žalosni, ali vidjet ću vas opet i vaše će se srce radovati. I nitko vam neće moći oduzeti tu radost. Na taj dan nećete me više ništa pitati. Govorim vam istinu. Što god zamolite od Oca u moje ime, dat će vam. Do sada niste ništa molili u moje ime. Molite i dobit ćete, tako da vaša radost bude potpuna!« »Ovo sam vam govorio u slikama. Dolazi vrijeme kad vam više neću tako govoriti, nego ću vam jasno govoriti o Ocu. Toga ćete dana moliti Oca u moje ime. Ne kažem vam da ću ja moliti Oca za vas. Otac vas i sâm voli jer ste vi voljeli mene i vjerovali da sam došao od Boga. Ja sam došao od Oca na ovaj svijet. Sada napuštam ovaj svijet i idem k Ocu.« Njegovi su mu učenici rekli: »Vidiš, sada govoriš jasno i više ne koristiš usporedbe. Sada znamo da ti sve znaš i da znaš pitanja prije nego što se postave. Zato vjerujemo da si došao od Boga.« Isus im je odgovorio: »Sada vjerujete? Čujte, dolazi vrijeme, i već je došlo, kada ćete se raspršiti svaki na svoju stranu. Svaki će od vas otići svojoj kući, a mene ćete ostaviti samog. Ali ja nisam sâm jer je moj Otac sa mnom. Ovo sam vam rekao da biste u meni imali mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se — ja sam pobijedio svijet!« Nakon što je to rekao, Isus je podigao pogled prema nebu i rekao: »Oče, došlo je vrijeme. Proslavi svoga Sina, da bi tvoj Sin mogao proslaviti tebe. Dao si mu vlast nad svim ljudima da bi on mogao dati vječni život svima koje si mu dao. A vječni je život upoznati tebe, jedinog pravoga Boga i Isusa Krista kojeg si poslao. Ja sam tebe proslavio na Zemlji. Izvršio sam djelo koje si mi povjerio da učinim. Sada mi ti, Oče, daj onu slavu koju sam imao kod tebe prije postanka svijeta. Otkrio sam tvoje ime onima koje si mi dao iz svijeta. Bili su tvoji. Dao si ih meni i držali su tvoje učenje. Sada znaju da sve što si mi dao potječe od tebe. Ja sam im dao učenje, koje si mi ti dao, i oni su ga prihvatili. Doista su shvatili da potječem od tebe i povjerovali su da si me ti poslao. Ja molim za njih. Ne molim za svijet, već za one koje si mi ti dao jer pripadaju tebi. Sve što pripada meni, pripada i tebi. Sve što pripada tebi, pripada i meni. Moja je slava vidljiva u njima. Ja više nisam u svijetu, ali oni jesu. Ja dolazim k tebi, Sveti Oče, a njih zaštiti snagom svoga imena koje si mi dao. Neka i oni budu jedno poput nas. Dok sam bio s njima, čuvao sam ih snagom tvog imena, koje si mi dao, i sačuvao sam ih. Ni jedan se nije izgubio, osim onoga osuđenog na propast, da se ispuni Sveto pismo. Sada ja dolazim k tebi. Ali ovo molim dok sam još na svijetu, da bi oni mogli imati istinsku radost koju ja imam. Ja sam im prenio tvoje učenje. Svijet ih je mrzio jer ne pripadaju svijetu, baš kao što ni ja ne pripadam svijetu. Ja te ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga. Oni ne pripadaju svijetu, baš kao što ni ja ne pripadam svijetu. Istinom ih pripremi da ti služe. Tvoje je učenje istina. Kao što si ti mene poslao u svijet, tako sam i ja njih poslao u svijet. Ja se predajem da ti služim, radi njih, da bi i oni bili uistinu predani služenju tebi. Ali ja ne molim samo za njih nego i za one koji će vjerovati u mene po njihovom poučavanju. Tako će svi biti jedno. Baš kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi. Neka i oni budu u nama, da svijet povjeruje da si me ti poslao. Predao sam im slavu koju si mi dao, tako da i oni budu jedno, kao što smo mi jedno. Ja ću biti u njima, a ti u meni. Tako će i oni postati doista jedno. A svijet će vidjeti da si me ti poslao i da si njih volio kao što si volio mene. Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu sa mnom, da vide slavu koju si mi dao. Jer, ti si me volio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te ne poznaje, ali ja te poznajem. I oni znaju da si me ti poslao. Ja sam im pokazao kakav si i dalje ću im pokazivati. Tako će ljubav kojom ti voliš mene biti u njima i ja ću biti u njima.« Nakon što je Isus to rekao, prešao je sa svojim učenicima na drugu stranu doline Kedron. Ondje je bio vrt u koji su ušli Isus i njegovi učenici. Juda, onaj koji ga je izdao, također je poznavao to mjesto. Isus se ondje često sastajao sa svojim učenicima. I tako je Juda poveo grupu rimskih vojnika i hramsku stražu koju su mu dali vodeći svećenici i farizeji. Stigli su u vrt sa svjetiljkama, bakljama i oružjem. Isus je znao sve što će mu se dogoditi pa je istupio i upitao ih: »Koga tražite?« »Isusa Nazarećanina«, odgovorili su mu. »Ja sam«, rekao im je Isus. Juda, njegov izdajnik, stajao je s njima. Kad im je Isus rekao: »Ja sam«, ustuknuli su i popadali na zemlju. Stoga, Isus ih je ponovo upitao: »Koga tražite?« A oni su odgovorili: »Isusa Nazarećanina.« »Rekao sam vam da sam to ja. Dakle, ako tražite mene, pustite ove ljude da odu.« Tako je rekao da bi se ispunilo ono što je ranije rekao: »Nisam izgubio ni jednoga od onih koje si mi dao.« Šimun Petar je izvukao mač koji je imao uza se. Udario je njime slugu vrhovnog svećenika i odsjekao mu desno uho. Sluga se zvao Malko. Na to je Isus rekao Petru: »Vrati mač u korice! Zar da ne ispijem čašu koju mi je pružio Otac?« Tada su vojnici, zajedno sa svojim zapovjednikom i hramskom stražom, uhitili Isusa, svezali ga i najprije odveli k Ani. Ana je bio Kaifin tast, a Kaifa je te godine bio vrhovni svećenik. Kaifa je bio onaj koji je savjetovao Židovima da je bolje da jedan čovjek umre umjesto cijelog naroda. Šimun Petar i jedan drugi učenik išli su za Isusom. Toga je učenika vrhovni svećenik dobro poznavao pa je on ušao s Isusom u dvorište vrhovnog svećenika. No Petar je ostao vani, pred vratima. Tada je taj drugi učenik, kojeg je vrhovni svećenik dobro poznavao, izašao, porazgovarao s vrataricom i uveo Petra u dvorište. Sluškinja, vratarica, upitala je Petra: »Zar nisi i ti jedan od učenika ovoga čovjeka?« »Nisam!« odgovorio je. Robovi i hramska straža naložili su vatru. Bilo je hladno pa su stajali uz nju i grijali se. I Petar je bio s njima i grijao se. Tada je vrhovni svećenik upitao Isusa o njegovim učenicima i njegovom učenju. Isus mu je odgovorio: »Ja sam javno govorio ljudima. Uvijek sam poučavao u sinagogama i u Hramu gdje se okupljaju Židovi. Ništa nisam rekao tajno. Zašto pitaš mene? Pitaj one koji su čuli što sam im govorio. Oni sigurno znaju što sam rekao.« Kad je Isus to rekao, jedan od hramskih čuvara, koji je stajao u blizini, udario ga je i rekao: »Zar tako odgovaraš vrhovnom svećeniku?« Isus mu je odgovorio: »Ako sam što pogrešno rekao, dokaži! Ako je to što sam rekao ispravno, zašto me udaraš?« Tada ga je Ana vezanog poslao Kaifi, vrhovnom svećeniku. A Šimun Petar stajao je pokraj vatre i grijao se. Upitali su ga: »Zar nisi i ti jedan od njegovih učenika?« On je zanijekao. »Nisam«, rekao je. Jedan od slugu vrhovnog svećenika, rođak onoga čovjeka kojemu je Petar odrezao uho, rekao mu je: »Zar te nisam vidio s njim u vrtu?« Tada je Petar još jednom zanijekao, a pijetao je odmah zapjevao. Nakon toga, odveli su Isusa iz Kaifine kuće u palaču rimskog upravitelja. Bilo je rano jutro. No Židovi nisu htjeli ući u palaču da se ne bi onečistili i da bi mogli jesti pashalnu večeru. Zato je Pilat izašao k njima i upitao ih: »Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?« Odgovorili su mu: »Da ovaj čovjek nije zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Pilat im je rekao: »Uzmite ga vi i sudite mu prema svom Zakonu.« Židovi su mu odgovorili: »Nama nije dopušteno nikoga ubiti!« Ovo se dogodilo da bi se ispunile Isusove riječi kojima je najavio kakvom će smrću umrijeti. Pilat se zatim vratio u palaču. Pozvao je Isusa i upitao ga: »Jesi li ti židovski kralj?« »Govoriš li to sâm od sebe«, odgovorio mu je Isus, »ili su ti to drugi rekli za mene?« »Zar sam ja Židov?« odvratio je Pilat. »Tvoj narod i vodeći svećenici predali su te meni. Što si učinio?« Isus je odgovorio: »Moje Kraljevstvo ne pripada ovom svijetu. Kad bi moje Kraljevstvo pripadalo ovom svijetu, moji bi se podanici borili da me ne predaju Židovima. Ali moje Kraljevstvo nije odavde.« »Dakle, ti jesi kralj?« pitao ga je Pilat. »Ti kažeš da sam kralj«, odgovorio je Isus. »To je istina. Ja sam zato i rođen: da dokažem istinu. Zato sam i došao na ovaj svijet. Svatko tko je na strani istine, sluša moj glas.« »Što je istina?« upitao ga je Pilat. Kad je to rekao, ponovo je otišao van k Židovima i rekao im: »Ne nalazim ništa zbog čega bih ga optužio. Ali vaš je običaj da vam pustim nekoga za Pashu. Dakle, hoćete li da vam oslobodim ‘židovskoga kralja’?« Na to su zaurlali: »Ne njega, nego Barabu!« Baraba je bio razbojnik. Tada je Pilat naredio da se Isus odvede i bičuje. Vojnici su ispleli krunu od trnja i stavili mu je na glavu. Ogrnuli su ga purpurnim ogrtačem. Zatim su dolazili k njemu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« i udarali ga po licu. Pilat je ponovo izašao i rekao im: »Čujte, izvodim ga pred vas da biste znali kako ja ne nalazim ništa zbog čega bih ga optužio.« Tada je izašao Isus, noseći krunu od trnja i purpurni ogrtač. A Pilat im je rekao: »Evo čovjeka!« Kad su ga vodeći svećenici i hramski čuvari spazili, počeli su vikati: »Razapni ga! Razapni ga!« Pilat im je rekao: »Uzmite ga vi i razapnite! Ja ne mogu dokazati da je kriv!« »Mi imamo Zakon«, odgovorili su mu Židovi, »i prema njemu on mora umrijeti jer je tvrdio da je Božji Sin!« Kad je Pilat ovo čuo, još se više uplašio. Vratio se u palaču i upitao Isusa: »Odakle si ti?« A Isus mu nije odgovorio. Na to mu je Pilat rekao: »Ne želiš mi odgovoriti? Zar ne znaš da ja imam vlast da te oslobodim ili da te razapnem?« »Ti nada mnom ne bi imao nikakvu vlast«, odgovorio mu je Isus, »da ti je nije dao Bog. Zato je grijeh onoga tko me tebi predao veći nego tvoj.« Kad je to čuo, Pilat je pokušao naći načina da oslobodi Isusa. No Židovi su vikali: »Ako ga oslobodiš, nisi carev prijatelj. Svatko tko se proglašava kraljem, suprotstavlja se caru.« Kad je Pilat to čuo, izveo je Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu zvanom »kameni pločnik«, aramejski »Gabata«. Bio je dan pripreme za Pashu, negdje oko podne. Pilat je rekao Židovima: »Evo vašega kralja!« Oni su vikali: »Vodi ga! Vodi ga! Razapni ga!« Pilat ih je upitao: »Da razapnem vašega kralja?« Vodeći su svećenici odgovorili: »Mi nemamo drugoga kralja osim cara.« Tada im ga je Pilat predao da ga razapnu. Vojnici su odveli Isusa. Isus je sâm nosio svoj križ na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. Ondje su ga razapeli zajedno s još dvojicom. Svaki je bio s jedne strane, a Isus u sredini. Pilat je dao napisati i natpis koji su stavili na križ. Na njemu je pisalo: »Isus Nazarećanin, kralj židovski.« Mnogi su Židovi pročitali taj natpis jer se mjesto, na kojem je Isus bio razapet, nalazilo u blizini grada. Natpis je bio na hebrejskom, latinskom i grčkom. Židovski vodeći svećenici na to su rekli Pilatu: »Nemojte napisati ‘kralj židovski’, nego ‘Ovaj je čovjek tvrdio: ja sam kralj židovski.’« Pilat je odgovorio: »Što sam napisao, napisao sam!« Nakon što su razapeli Isusa, vojnici su uzeli njegovu odjeću i podijelili je na četiri dijela. Svaki je uzeo jedan dio, a uzeli su i njegovu tuniku. Ona nije bila šivana, već satkana u jednom komadu, odozgo nadolje. Zato su vojnici rekli jedan drugomu: »Ne trgajmo je! Radije bacimo kocku da vidimo kome će pripasti!« Time se ispunilo Sveto pismo koje kaže: »Podijelili su moju odjeću među sobom; bacili su kocku za moju tuniku.« Tako su postupili vojnici. Uz Isusov su križ stajale njegova majka, sestra njegove majke te Marija, Kleofina žena, i Marija iz Magdale. Isus je spazio svoju majku i nedaleko od nje učenika, kojeg je jako volio, te je rekao majci: »Draga ženo, evo ti sina!« Potom je rekao učeniku: »Evo ti majke!« On ju je odmah potom uzeo u svoj dom. Nakon toga, Isus je znao da se ispunilo sve što se trebalo dogoditi pa je rekao da bi se obistinilo Sveto pismo: »Žedan sam.« Ondje je bio vrč pun octa. Nataknuli su spužvu natopljenu octom na izopovu stabljiku i primaknuli je Isusovim ustima. Isus je uzeo gutljaj i rekao: »Svršeno je!« Spustio je glavu i izdahnuo. Bio je dan pripreme, uoči šabata. Da tijela ne bi ostala na križevima na šabat — jer je tog šabata bio poseban blagdan — Židovi su zamolili Pilata da naredi da se razapetima slome noge i da ih se ukloni. Stoga, vojnici su došli i polomili noge prvo jednom pa onda drugom čovjeku koji su bili razapeti s Isusom. Kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav pa mu nisu slomili noge, nego mu je jedan od vojnika kopljem probio bok. Iz rane je isti tren potekla i krv i voda. To je ispričao onaj koji je to vidio svojim očima. Njegovo je svjedočanstvo točno i on zna da govori istinu. Ispričao je to da biste i vi mogli vjerovati. Tako se zbilo da bi se ispunilo Sveto pismo, koje kaže: »Ni jedna kost neće mu biti slomljena. « A na drugome mjestu Sveto pismo kaže: »Gledat će onoga koga su proboli. « Nakon toga, Josip iz Arimateje zamolio je Pilata da mu dopusti skinuti Isusovo tijelo s križa. Josip je bio Isusov učenik, ali u tajnosti, jer se bojao Židova. Pilat mu je dopustio da uzme Isusovo tijelo pa je Josip otišao i uzeo ga. S njim je bio i Nikodem, onaj koji je jednom ranije došao noću k Isusu. Donio je oko pedeset litara mješavine mirisne smirne i aloje. Potom su uzeli Isusovo tijelo i omotali ga lanenim zavojima namočenim u mirisne trave, prema židovskim pogrebnim običajima. Na mjestu gdje je Isus bio razapet nalazio se vrt. U vrtu je bio novi grob, u koji još nitko nije bio položen. Budući da je bio židovski dan pripreme za šabat, dan odmora, a grob je bio u blizini, položili su Isusa u njega. Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, Marija iz Magdale pošla je na grob. Bio je još mrak. Vidjela je da je kamen odmaknut s groba. Otrčala je i pronašla Šimuna Petra i drugog učenika, onoga kojeg je Isus jako volio, i rekla im: »Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo kamo su ga položili.« Tada su Petar i onaj drugi učenik izašli i zaputili se na grob. Obojica su trčala, ali je drugi učenik bio brži. Prestigao je Petra i prvi stigao do groba. Zavirio je unutra i vidio lanene zavoje kako leže u grobu, ali nije ulazio. Tada je stigao i Šimun Petar koji ga je slijedio. Petar je ušao u grob. Ondje su ležali samo laneni zavoji i platno koje je bilo zamotano oko Isusove glave. Platno se nije nalazilo među zavojima. Bilo je složeno i odvojeno od zavoja. Tada je u grob ušao i drugi učenik, onaj koji je prvi došao do groba. Vidio je i povjerovao. Oni još uvijek nisu shvatili iz Svetog pisma da Isus treba ustati od mrtvih. Nakon toga, učenici su se vratili kući. Marija je stajala ispred groba i plakala. Sva u suzama, zavirila je u grob. Spazila je unutra dva anđela odjevena u bijelo. Sjedili su ondje gdje je ležalo Isusovo tijelo: jedan ondje gdje mu je trebala biti glava, a drugi gdje su mu bile noge. Anđeli su je upitali: »Ženo, zašto plačeš?« »Uzeli su moga Gospodina«, odgovorila im je, »i ne znam kamo su ga položili.« Čim je to izgovorila, osvrnula se i vidjela Isusa, ali nije znala da je to Isus. »Ženo, zašto plačeš?« upitao ju je Isus. »Koga tražiš?« Misleći da je vrtlar, Marija mu je odgovorila: »Gospodine, ako ste ga vi uzeli, kažite mi gdje ste ga položili. Otići ću po njega!« »Marijo!« pozvao ju je Isus. Okrenula se i rekla mu na aramejskom: »Rabbuni!« (Što znači: »Učitelju!«) A Isus joj je rekao: »Nemoj me zadržavati jer ja još nisam otišao k Ocu. Pođi radije mojoj braći i reci im: ‘Ja odlazim gore k svome Ocu i k vašem Ocu. K svome Bogu i vašem Bogu.’« Marija iz Magdale otišla je učenicima i rekla im: »Vidjela sam Gospodina!« Potom im je ispričala što joj je rekao. Uvečer, toga prvog dana u tjednu, u kući u kojoj su boravili učenici sva su vrata bila zatvorena, zbog straha od Židova. Isus se pojavio, stao pred njih i rekao im: »Mir vama!« Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici su se obradovali kad su vidjeli Gospodina. Tada im je Isus ponovio: »Mir vama! Baš kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.« Kad je to izgovorio, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetog Duha. Kome oprostite grijehe, oprošteno im je. Ako kome ne oprostite grijehe, nije im oprošteno.« Toma, jedan od Dvanaestorice, zvani Blizanac, nije bio s njima kad je došao Isus. Ostali su mu učenici rekli: »Vidjeli smo Gospodina!« Toma im je odvratio: »Neću vjerovati dok ne vidim rane od čavala u njegovim rukama i u njih ne stavim svoj prst. Neću vjerovati dok ne stavim svoj prst u rane na njegovom boku!« Tjedan dana kasnije Isusovi su učenici ponovo bili u kući. I Toma je bio s njima. Premda su vrata bila zaključana, Isus je došao, stao pred njih i rekao: »Mir vama!« Tada je rekao Tomi: »Pogledaj moje ruke i stavi ovamo prst! Ispruži ruku i stavi je u ranu na mojem boku! Prestani sumnjati i vjeruj!« »Moj Gospodin i moj Bog!« odgovorio mu je Toma. Isus mu je rekao: »Ti vjeruješ zato što me vidiš. Blago onima koji budu vjerovali, a da me nisu vidjeli!« Isus je učinio i mnoge druge čudesne znakove u prisutnosti svojih učenika. Oni nisu zapisani u ovoj knjizi. Ovi su zapisani da biste povjerovali da je Isus Krist, Božji Sin. I da, vjerujući, po njemu imate život. Nakon ovoga, Isus se ponovo ukazao učenicima na Tiberijadskom jezeru. Ukazao se na ovaj način: Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, Zebedejevi sinovi i još druga dvojica Isusovih učenika bili su zajedno. Šimun Petar im je rekao: »Idem loviti ribu.« »Idemo i mi s tobom«, odvratili su mu. Potom su izašli i ukrcali se u čamac. Te noći, međutim, nisu ništa ulovili. Jutro je već bilo svanulo kad je Isus stajao na obali. Učenici nisu znali da je to Isus. Tada ih je on upitao: »Prijatelji, jeste li što ulovili?« »Nismo«, odgovorili su mu. »Bacite mrežu s desne strane čamca i ulovit ćete«, rekao im je. Tako su i učinili. I nisu mogli izvući mrežu zbog mnoštva riba koje su ulovili. Tada je učenik, kojeg je Isus volio, rekao Petru: »To je Gospodin!« Kad je Šimun čuo da je to Gospodin, obukao se, jer je bio skinuo ogrtač, i skočio u jezero. A ostali su učenici došli čamcem do obale. Nisu se bili niti otisnuli daleko od obale, jedva sto metara. Mrežu s ribom vukli su za sobom. Kad su se iskrcali na obalu, vidjeli su žar na kojem se pekla riba i kruh. Isus im je rekao: »Donesite nešto ribe od onoga što ste sada ulovili.« Šimun Petar je otišao do čamca i izvukao na obalu mrežu punu ribe. Bile su tu stotinu pedeset i tri velike ribe, a ipak je mreža ostala čitava. »Dođite i jedite!« pozvao ih je Isus. Nitko od učenika nije se usudio upitati: »Tko si ti?« Znali su da je to Gospodin. Isus je došao, uzeo kruh i dao im ga. Isto je učinio i s ribom. Ovo je bilo treći put da se Isus pokazao učenicima otkako je uskrsnuo od mrtvih. Kada su završili s jelom, Isus je upitao Šimuna Petra: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me više nego ovi drugi?« »Da, Gospodine«, odgovorio mu je Petar. »Ti znaš da te volim.« »Pasi moju janjad!« na to će mu Isus. Drugi put ga je upitao: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me?« »Da, Gospodine«, odgovorio mu je Petar. »Ti znaš da te volim.« »Pasi moje ovce!« rekao mu je Isus. Upitao ga je i treći put: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me?« Petar se ražalostio što ga Isus pita i treći put: »Voliš li me?« Odgovorio mu je: »Gospodine, ti sve znaš. Znaš da te volim.« »Pasi moje ovce!« rekao mu je Isus. »Govorim ti istinu. Kad si bio mlad, sâm si pričvrstio svoj pojas i išao kamo god si želio. A kad ostariš, raširit ćeš ruke i netko drugi pričvrstit će ti pojas i voditi te kamo ne želiš ići.« Ovo je rekao da pokaže kakvom će smrću Petar proslaviti Boga. Potom mu je rekao: »Slijedi me!« Petar se osvrnuo i vidio učenika kojeg je Isus volio kako ide za njima. To je bio onaj učenik koji se za večerom naslonio Isusu na grudi i upitao: »Gospodine, tko će te izdati?« Kad ga je Petar spazio, upitao je Isusa: »Gospodine, što će biti s njim?« Isus mu je odgovorio: »Ako hoću da on živi dok ja ne dođem, to se tebe ne tiče. Ti me slijedi!« Tako se pročulo među braćom da taj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao da neće umrijeti, nego: »Ako hoću da on živi dok ja ne dođem, to se tebe ne tiče!« Ovo je taj učenik koji govori o svim tim događajima i on je sve ovo zapisao. Znamo da je njegov iskaz istinit. Isus je učinio još mnogo toga i, kad bi se sve to redom stavilo na papir, mislim da bi cijeli svijet bio premalen za knjige koje bi se napisale. Dragi Teofile, u svojoj sam prvoj knjizi iznio sve što je Isus činio i poučavao. Iznio sam sve o njemu, od samog početka pa do dana kad je uznesen na Nebo, nakon što je po Svetom Duhu dao upute apostolima koje je bio izabrao. Nakon svoje smrti, Isus im se ukazao i pružio mnoge dokaze da je živ. Četrdeset im se dana ukazivao i govorio o Božjem kraljevstvu. Jednom, dok je s njima jeo, zapovjedio im je: »Ne idite iz Jeruzalema, već čekajte ono što je obećao Otac i o čemu ste čuli od mene. Ivan Krstitelj je krstio u vodi, a vi ćete uskoro biti kršteni u Svetom Duhu.« Tada su ga okupljeni upitali: »Gospodine, hoćeš li sada ponovo uspostaviti kraljevstvo u Izraelu?« On im je odgovorio: »Samo Otac ima vlast određivati datume i vrijeme. Vi ih ne možete znati. Kad Sveti Duh siđe na vas, primit ćete silu i bit ćete moji svjedoci u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji, i sve do kraja Zemlje.« Nakon što je to rekao, bio je uznesen na nebo pred njihovim očima, a onda je ušao u oblak i više ga nisu vidjeli. Oni su i dalje imali uprt pogled u nebo, dok je Isus odlazio, kad su se odjednom pokraj njih stvorila dva čovjeka odjevena u bijelo i rekla im: »Galilejci, zašto stojite ovdje i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je na vaše oči podignut na nebo, vratit će se na isti način na koji ste vidjeli da odlazi.« Potom su se apostoli vratili s Maslinske gore u Jeruzalem. Maslinska je gora udaljena oko jedan kilometar od Jeruzalema. Kad su stigli u kuću gdje su boravili, popeli su se u gornju sobu. Bili su tu Petar, Ivan, Jakov, Andrija, Filip, Toma, Bartolomej, Matej, Jakov Alfejev, Šimun Zelot i Juda Jakovljev. Svi su oni neprekidno i jednodušno molili zajedno s još nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i njegovom braćom. Tih je dana Petar ustao među okupljenom braćom — kojih je bilo oko sto dvadeset — i rekao: »Braćo i sestre, sada se ispunilo ono što je još davno u Svetom pismu Sveti Duh govorio na Davidova usta o Judi, koji je stao na čelo onih koji su uhitili Isusa, a bio je jedan od nas i sudjelovao u našoj službi.« Juda je novcem, koji je dobio za svoje zlodjelo, kupio polje, ali je pao na glavu i tijelo mu se raspuknulo, a sva utroba ispala. Za to su saznali svi stanovnici Jeruzalema pa su polje prozvali Hakeldama, što na njihovom jeziku znači Krvavo polje. »Jer, u knjizi Psalama piše: ‘Neka bude napušteno njegovo boravište i neka nitko ne živi ondje.’ A piše i ovo: ‘Neka drugi preuzme njegovu službu.’ Dakle, izaberimo jednoga od onih koji su bili uz nas cijelo vrijeme dok je Isus bio s nama — od dana kad je Ivan počeo krstiti do trenutka kad je Isus uznesen na nebo. Jedan od njih neka, zajedno s nama, postane svjedokom njegovog uskrsnuća.« I predložili su dvojicu: Josipa zvanog Barsaba, koji je dobio nadimak Just, i Matiju. Zatim su se pomolili: »Gospodine, ti poznaješ srca svih ljudi. Pokaži nam kojeg si od ove dvojice odabrao da preuzme službu i poslanje koje je Juda napustio i otišao onamo gdje mu je mjesto.« Zatim su za obojicu bacili kocku, a kocka je pala na Matiju i on je bio priključen jedanaestorici apostola. Kad je došao dan Pedesetnice, svi su apostoli bili okupljeni na jednome mjestu. Odjednom se s neba začuo zvuk poput jakog vjetra te je ispunio cijelu kuću u kojoj su se nalazili. Ugledali su nešto poput plamenih jezika, koji su se podijelili, i sišli na svakoga od njih. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli govoriti drugim jezicima kako im je Duh dao da govore. U to su se vrijeme u Jeruzalemu nalazili pobožni Židovi iz svih naroda širom svijeta. Kad su začuli taj zvuk, okupili su se u velikom broju. Svi su bili zbunjeni jer ih je svatko čuo da govore na njegovom jeziku. Svi su se zaprepastili i u čudu govorili: »Nisu li ovi ljudi, što govore, Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje da govore na njegovome materinjem jeziku? Tu su Parti, Međani, Elamiti, stanovnici Mezopotamije, tu su ljudi iz Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, posjetioci iz Rima, te Krećani i Arapi. Neki su rodom Židovi, a neki obraćenici na židovstvo. Svi mi čujemo ove ljude kako nam na našem jeziku govore o veličanstvenim Božjim djelima!« Svi su bili zadivljeni i zbunjeni te su zapitkivali jedni druge: »Što ovo znači?« Drugi su pak ismijavali apostole i govorili: »Napili su se mladoga vina.« Tada je Petar ustao, zajedno s ostalom jedanaestoricom, i jakim se glasom obratio narodu: »Braćo Židovi, i svi vi koji živite u Jeruzalemu, dopustite da vam kažem što ovo znači. Pažljivo poslušajte moje riječi! Ovi ljudi nisu pijani, kao što vi mislite, jer tek je devet sati ujutro. Ovo što vidite jest ono o čemu je govorio prorok Joel: ‘U posljednje dane, kaže Bog, izlit ću svog Duha na sve ljude. Vaši sinovi i kćeri će proricati, vaši će mladići vidjeti vizije, a vaši starci sanjati snove. Da, u te dane izlit ću svog Duha na svoje sluge, muškarce i žene, i oni će proricati. Učinit ću čuda gore na Nebu i znakove dolje na Zemlji: krv i vatru i oblake dima. Sunce će postati tamno, a mjesec crven kao krv prije nego što dođe velik i slavan Gospodinov dan. A svatko tko zazove Gospodinovo ime, bit će spašen.’ Izraelci, slušajte ove riječi: Isus iz Nazareta bio je čovjek kojega je Bog odabrao, i to je jasno potvrdio velikim djelima, čudima i znacima, koje je, kao što i sami znate, Bog kroz njega činio među vama. Taj je čovjek bio predan u vaše ruke s Božjim predznanjem i prema Božjem unaprijed zamišljenom planu. Vi ste ga, uz pomoć bezbožnika, ubili pribivši ga na križ. No Bog ga je podigao iz mrtvih i oslobodio agonije smrti. Smrt ga nije mogla zadržati u svojoj vlasti, kao što kaže David za njega: ‘Vidim da je Gospodin uvijek sa mnom. Zdesna mi je da ne bih posrnuo. Zbog toga je moje srce sretno i moja usta radosno govore. A moje će tijelo počivati u nadi jer me nećeš ostaviti u boravištu mrtvih, nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune. Pokazao si mi put života, ispunit ćeš me radošću u svojoj prisutnosti.’ Braćo moja, pouzdano vam mogu reći za našeg praoca Davida: on je umro i pokopan je. Njegov je grob do današnjeg dana među nama. No on je bio prorok i znao je što mu je obećao Bog — da će postaviti jednoga od njegovih potomaka na njegovo prijestolje. Gledajući u budućnost, prorekao je Kristovo uskrsnuće. ‘On nije ostavljen u boravištu mrtvih niti je njegovo tijelo istrunulo u grobu.’ Taj je isti Isus sada uzvišen — Bog ga je podigao iz mrtvih i svi mi smo svjedoci tome. Nakon što ga je Bog postavio sebi zdesna, Isus je od Oca primio obećanog Svetog Duha kojeg sada izlijeva na ovome mjestu. To je ovo što sada vidite i čujete. David nije otišao na Nebo, već sam kaže: ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi s desne strane, dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.’ Stoga, neka cijeli Izrael sa sigurnošću zna da je Isusa, kojeg ste vi razapeli, Bog učinio Mesijom i Gospodinom!« Kad su ljudi to čuli, bili su duboko potreseni pa su upitali Petra i ostale apostole: »Braćo, što da učinimo?« Petar im je odgovorio: »Obratite se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista. Tako će vam grijesi biti oprošteni i primit ćete Svetog Duha kao dar. Ovo je obećanje vama i vašoj djeci. Ono vrijedi i za sve one koji su daleko, a koje Gospodin, naš Bog, poziva k sebi.« Petar ih je još na razne načine opominjao i preklinjao riječima: »Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!« Oni koji su prihvatili njegovu poruku, krstili su se, a toga im se dana pridružilo oko tri tisuće ljudi. Bili su ustrajni u učenju apostolskog nauka, zajedničkom životu, lomljenju kruha i molitvi. Apostoli su činili mnoga silna i čudesna djela pa je sve prisutne obuzelo strahopoštovanje. Svi su vjernici bili zajedno i dijelili sve što su imali. Prodavali su svoja imanja i imovinu, a zatim novac dijelili svakomu prema potrebi. Svakoga su se dana nastavili sastajati u Hramu. Po kućama su lomili kruh i jeli zajedno, radosnog i iskrenog srca. Slavili su Gospodina i uživali naklonost svih ljudi. A Gospodin im je svakodnevno pridodavao mnoštvo novih vjernika koji su se spašavali. Petar i Ivan krenuli su u Hram u tri sata popodne. Bilo je to vrijeme određeno za molitvu. Ljudi su nosili nekog čovjeka, nepokretnog od rođenja. Svakog bi ga dana postavili uz hramska vrata, zvana Divna, da prosi od onih koji su ulazili u Hram. Kad je čovjek ugledao Petra i Ivana kako se spremaju ući u Hram, zatražio je milostinju. Petar je, zajedno s Ivanom, pogledao ravno u njega i rekao: »Pogledaj nas!« On ih je pozorno pogledao, očekujući da će od njih štogod dobiti. No Petar je rekao: »Nemam ni srebra ni zlata, ali dajem ti ono što imam: u ime Isusa Krista iz Nazareta, ustani i hodaj!« Onda je prihvatio čovjeka za desnu ruku i podigao ga. Istoga su trena ojačali njegova stopala i gležnjevi. Čovjek je skočio na noge i počeo hodati. Ušao je s njima u Hram, poskakujući i slaveći Boga. Svi su ga vidjeli kako hoda i slavi Boga i prepoznali da je to onaj isti koji je sjedio i prosio pokraj hramskih vrata, zvanih Divna. Bili su zapanjeni i začuđeni zbog toga što mu se dogodilo. Čovjek se nije udaljavao od Petra i Ivana. Svi su ostali zapanjeni i dotrčali su k njima pod Salomonov trijem. Kad je Petar to vidio, obratio se narodu: »Izraelci, zašto se čudite? Zašto gledate u nas kao da smo svojom snagom ili pobožnošću učinili da ovaj čovjek prohoda? Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog, Bog naših predaka, uzvisio je svoga slugu Isusa, kojeg ste vi predali da ga ubiju. Odrekli ste ga se pred Pilatom kad ga je ovaj već bio odlučio pustiti na slobodu. Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika i zatražili da vam puste ubojicu. Vi ste ubili Onoga od kojeg dolazi život, ali Bog ga je podigao iz mrtvih. Mi smo tome svjedoci. Zbog vjere u Isusa, ovaj čovjek, kojeg vidite i poznajete, dobio je snagu. Da, vjera u njega donijela je, pred svima vama, potpuno ozdravljenje ovom čovjeku. Ali ja, braćo, znam da ste tako postupili iz neznanja. Tako su postupili i vaši vođe. No na ovaj je način Bog ispunio ono što je unaprijed najavio kroz usta svih proroka: da njegov Mesija mora trpjeti. Zato se obratite i vratite Bogu da vam se izbrišu grijesi! Tada će vam doći od Gospodina vrijeme duhovnog počinka jer će vam Gospodin poslati Isusa, kojeg je već odabrao da bude Mesija. On mora ostati na Nebu sve dok ne dođe vrijeme sveopće obnove. O tome je Bog još davno govorio kroz usta svojih svetih proroka. Jer, Mojsije je rekao: ‘Gospodin, vaš Bog, podići će vam proroka poput mene iz vašega vlastitog naroda. Slušajte sve što vam kaže. Tko god ne bude slušao tog proroka, bit će zauvijek iskorijenjen iz naroda.’ Da, svi proroci koji su ikad govorili, od Samuela i onih nakon njega, navješćivali su upravo ovo vrijeme. A vi ste sinovi tih proroka i Saveza koji je Bog sklopio s vašim precima. On je rekao Abrahamu: ‘Kroz tvoje će potomke svi narodi na Zemlji biti blagoslovljeni.’ Bog je podigao svoga slugu i prvo ga poslao vama, da vas blagoslovi i da se svaki od vas okrene od svojih zlih djela.« Dok su Petar i Ivan govorili narodu, prišli su im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji . Uzrujali su se zbog toga što su Petar i Ivan poučavali i navješćivali uskrsnuće od mrtvih na Isusovom primjeru. Uhitili su ih, a kako je već bila večer, stavili su ih u pritvor do sljedećeg dana. A mnogi su od onih, koji su bili čuli njihovu poruku, povjerovali. Tako se broj onih koji su povjerovali popeo na otprilike pet tisuća. Sutradan su se židovski vođe, starješine i učitelji Zakona okupili u Jeruzalemu. Tamo su bili i vrhovni svećenik Ananija, Kaifa, Ivan, Aleksandar i svi iz obitelji vrhovnog svećenika. Izveli su apostole pred njih i počeli ih ispitivati: »Čijom ste silom i u čije ime to učinili?« Tada im je Petar, ispunjen Svetim Duhom, rekao: »Narodni vođe i starješine! Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog jednom invalidu i pitate nas kako je izliječen, onda biste svi vi i čitav izraelski narod trebali znati: to je učinjeno po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojeg ste vi razapeli i kojeg je Bog podigao iz mrtvih. Po njemu ovaj čovjek sada stoji pred vama zdrav. Isus je ‘kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao temeljnim kamenom’. Jedino Isus može spasiti! Niti jedno drugo ime na svijetu nije dano ljudima da se po njemu mogu spasiti.« Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom. Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.« Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu. Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina. Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine. Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima. Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida: ‘Zašto su se narodi razbjesnili i zašto uzalud smišljaju urotu? Podigli su se zemaljski kraljevi i udružili se vladari protiv Gospodina i njegovog Pomazanika.’ Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija. Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. Pokaži svoju silu — neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.« Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku. Svi su vjernici bili jedno srce i jedna duša. Nitko nije govorio da je nešto što posjeduje samo njegovo, već su međusobno dijelili sve što su imali. A apostoli su silno svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Bog ih je sve obilno blagoslovio. Nikome od njih ništa nije nedostajalo. Tko god je posjedovao zemlju ili kuće, prodavao ih je i donosio dobiveni novac. Novac su predavali apostolima, a on se zatim dijelio svakome prema njegovim potrebama. Jedan od vjernika zvao se Josip. Bio je levit, rodom Cipranin. Apostoli su ga zvali Barnaba — što znači »hrabritelj«. On je posjedovao polje i prodao ga, a novac predao apostolima. Neki čovjek po imenu Ananija, zajedno sa ženom Safirom, prodao je svoju zemlju. Donio je dio novca i predao ga apostolima, dok je drugi dio zadržao za sebe. Njegova je žena znala za to i složila se s tim. Tada mu je Petar rekao: »Ananija, zašto si dopustio da Sotona zaposjedne tvoje srce tako da slažeš Svetom Duhu i zadržiš dio novca od prodaje zemlje? Prije nego što si je prodao, pripadala je tebi. A nakon što si je prodao, mogao si raditi s tim novcem što si htio. Zašto si tako postupio? Slagao si Bogu, a ne ljudima.« Kad je Ananija to čuo, pao je mrtav, a sve koji su za to čuli obuzeo je silan strah. Mladići su ustali i zamotali tijelo, iznijeli ga i pokopali. Otprilike nakon tri sata ušla je Ananijina žena. Ona nije znala što se dogodilo. Petar joj je rekao: »Reci mi, jeste li za toliko novca prodali polje?« Ona je odgovorila: »Da, za tu svotu.« Tada joj je Petar rekao: »Zašto ste se vas dvoje dogovorili da iskušate Gospodinovog Duha? Pogledaj, oni koji su pokopali tvoga muža stoje pred vratima. I tebe će tako iznijeti.« Istoga trena žena se srušila pred njegove noge i umrla. Mladići su ušli i našli je mrtvu. Iznijeli su je i pokopali pokraj njezinog muža, a cijelu je Crkvu i sve koji su za to čuli obuzeo velik strah. Svi su se vjernici jednodušno okupljali pod Salomonovim trijemom. Apostoli su činili mnoga čudesna djela u narodu. Nitko im se nije usuđivao priključiti, ali narod ih je hvalio. I tako je ipak sve više ljudi, muškaraca i žena, počelo vjerovati u Gospodina i priključivati se vjernicima. Kad je Petar prolazio, ljudi su iznosili svoje bolesnike na ulice. Stavljali su ih na krevete i ležajeve tako da barem njegova sjena padne na njih. Dolazili su i ljudi iz gradova u okolici Jeruzalema i donosili svoje bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi su bili iscijeljeni. Vrhovni svećenik i svi njegovi prijatelji — stranka saduceja — postali su zavidni. Uhitili su apostole i bacili ih u zatvor. No Gospodinov je anđeo noću otvorio vrata tamnice, izveo apostole i rekao im: »Idite u Hram, stanite pred narod i recite im sve o ovom novome životu.« Kad su apostoli to čuli, otišli su u Hram u zoru i počeli učiti narod. Kad je stigao vrhovni svećenik sa svojim pristašama, sazvali su sve članove Velikog vijeća i sve izraelske starješine. Naredili su da se apostoli izvedu iz zatvora. Ali, kad su stražari stigli u zatvor, nisu ih ondje našli. Vratili su se i izvijestili o tome: »Našli smo tamnicu dobro zaključanu i stražare kako stoje pokraj vrata, ali kad smo ih otvorili, unutra nije bilo nikoga.« Kad su zapovjednik hramske straže i vodeći svećenici to čuli, ostali su zbunjeni i pitali se što bi se sada moglo dogoditi. Tada je netko došao i rekao im: »Ljudi, koje ste strpali u zatvor, nalaze se u Hramu i uče narod!« Na to su zapovjednik i njegovi stražari otišli onamo i doveli apostole. Nisu upotrijebili silu jer su se bojali da bi ih ljudi mogli kamenovati. Doveli su apostole i postavili ih pred Veliko vijeće, a vrhovni ih je svećenik počeo ispitivati: »Izričito smo vam zapovjedili da ne učite o Isusu, no vi ste, unatoč tome, preplavili Jeruzalem svojim naukom i želite nas okriviti za smrt toga čovjeka.« Petar i ostali apostoli odgovorili su im: »Mi trebamo biti poslušni Bogu, a ne ljudima. Bog naših predaka podigao je Isusa iz mrtvih, a kojeg ste vi ubili razapinjanjem na križ. Bog ga je uzdigao sebi zdesna kao Vođu i Spasitelja. Učinio je to kako bi dao svim Izraelcima priliku da se promijene i obrate te da im grijesi budu oprošteni. Mi smo vidjeli što se dogodilo i tvrdimo da je to istina. I to isto potvrđuje Sveti Duh, kojeg je Bog dao onima koji su mu poslušni.« Kad su članovi Velikog vijeća to čuli, razljutili su se te su ih htjeli ubiti. No jedan je član Vijeća, farizej po imenu Gamaliel, ustao i naredio da apostole nakratko izvedu. Bio je učitelj Zakona i narod ga je cijenio. Obratio se Vijeću: »Izraelci, pazite dobro što ćete učiniti s tim ljudima! Prije nekog vremena pojavio se Teuda i tvrdio da je netko. Pridružilo mu se oko četiri stotine ljudi. Ubijen je, a svi njegovi pristalice raspršili su se i od toga nije bilo ništa. Nakon njega, u vrijeme popisa stanovništva, pojavio se Juda Galilejac i neke je povukao za sobom. I on je ubijen, a svi njegovi pristalice su se raspršili. Zato vam kažem: što se tiče ovih ljudi, okanite ih se i pustite ih! Ako je njihova zamisao od ljudi, propast će. Ali, ako dolazi od Boga, nećete ih moći ukloniti, a mogli biste doći u sukob sa samim Bogom.« Oni su prihvatili njegov savjet. Pozvali su apostole da uđu i dali ih izbičevati. Zatim su im zapovjedili da prestanu govoriti o Isusovom imenu i pustili ih. Apostoli su napustili vijećnicu, radosni što ih je Bog smatrao dostojnima da trpe sramotu radi Isusovog imena. Svakog su dana u Hramu i po kućama nastavili poučavati i širiti Radosnu vijest o tome da je Isus Mesija. Broj je učenika rastao. U to su se vrijeme učenici, porijeklom grčki Židovi, počeli tužiti na ostale Židove, govoreći da se njihove udovice zanemaruju pri svakodnevnoj raspodjeli hrane. Apostoli su sazvali sve učenike i rekli im: »Nije u redu da mi zanemarujemo službu Božje riječi da bismo se bavili raspodjelom hrane. Braćo i sestre, odaberite između sebe sedmoricu muškaraca na dobrom glasu — pune Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti za tu službu. Tako ćemo se mi moći posvetiti molitvi i poučavanju Božje riječi.« Ovaj se prijedlog svima svidio pa su izabrali Stjepana — čovjeka punog vjere i Svetog Duha — Filipa , Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i nekadašnjeg obraćenika na židovstvo — Nikolu iz Antiohije, te ih doveli apostolima, a oni su se pomolili i položili ruke na njih. Božja se riječ širila, a broj je učenika u Jeruzalemu osjetno porastao. I mnogi su židovski svećenici prigrlili vjeru. Stjepan je bio čovjek pun milosti i sile. Činio je silne i čudesne znakove u narodu. No neki su iz takozvane Sinagoge slobodnjaka ustali protiv njega. Bili su to Židovi iz Cirene i Aleksandrije, kao i iz Cilicije i Azije. Počeli su raspravljati sa Stjepanom, ali se nisu mogli suprotstaviti mudrosti i Duhu kojim je govorio. Onda su neke nagovorili da kažu: »Čuli smo ga da huli protiv Mojsija i protiv Boga.« Na taj su način razbjesnili narod, starješine i učitelje Zakona, a oni su uhvatili Stjepana i izveli ga pred Veliko vijeće. Doveli su i lažne svjedoke, koji su govorili: »Ovaj čovjek neprestano govori protiv ovoga svetog mjesta i protiv Zakona. Mi smo ga čuli kad je rekao da će taj Isus iz Nazareta razoriti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je dao Mojsije.« Svi, koji su sjedili u Velikom vijeću, uprli su pogled u njega. Vidjeli su da je njegovo lice poput anđeoskog. Tada ga je vrhovni svećenik upitao: »Je li to istina?« Stjepan je odgovorio: »Braćo i oci, poslušajte me! Slavni se Bog ukazao našem ocu Abrahamu. On tada još nije živio u Haranu, nego u Mezopotamiji. Bog mu je rekao: ‘Ostavi svoju zemlju i svoj narod i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!’ Abraham je tako napustio kaldejsku zemlju i nastanio se u Haranu. Kada mu je umro otac, Bog ga je nastanio u zemlji gdje vi sada živite. Nije mu u njoj dao nikakvog nasljedstva, čak ni stopu zemlje. Ali je Bog obećao dati tu zemlju njemu i njegovim potomcima iako u to vrijeme Abraham nije imao djece. Evo što mu je Bog rekao: ‘Tvoji će potomci biti stranci u tuđoj zemlji. Robovat će i biti ugnjetavani četiri stotine godina. No kaznit ću narod kojem budu robovali, a oni će kasnije izaći iz te zemlje i štovati me na ovome mjestu.’ Onda je Bog sklopio Savez s Abrahamom i ostavio mu obrezanje kao znak tog Saveza. Abraham je tada dobio sina Izaka. Obrezao ga je osmoga dana nakon rođenja. Izak je dobio sina Jakova, a Jakov je postao ocem dvanaestorice patrijarha. Oni su bili ljubomorni na Josipa i prodali su ga u roblje u Egipat. No Bog je bio s njim i izbavio ga iz svih nevolja. Bog mu je dao mudrosti i omogućio mu da zadobije naklonost faraona, egipatskoga kralja. Faraon je Josipa postavio za upravitelja Egipta i svoga dvora. Tada je cijelim Egiptom i Kanaanom zavladala glad. Narod je strašno patio i naši preci nisu mogli naći hrane. Jakov je čuo da u Egiptu ima žita i prvi je put poslao naše pretke onamo. Kad su drugi put došli u Egipat, Josip se otkrio svojoj braći, tako da je i faraon saznao za njegovo porijeklo. Josip je onda poslao po svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je ukupno sedamdeset i petorica. Jakov se spustio u Egipat, gdje je umro i on i naši preci. Njegove su kosti prenijeli u Sihem i položili u grobnicu koju je Abraham srebrnim novcem kupio od Hamorovih sinova. Naš je narod u Egiptu brojčano narastao i približavalo se vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu. Potom je Egiptom zavladao drugi kralj. On nije ništa znao o Josipu i lukavo je iskorištavao naš narod. Bio je okrutan prema našim precima i prisiljavao ih da svoju dojenčad ostavljaju vani kako bi pomrla. U to se vrijeme rodio Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete. Tri je mjeseca odgajan u očevoj kući, a kad su ga iznijeli iz nje i ostavili, faraonova ga je kći odgojila kao vlastitog sina. Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu, bio je jak i na riječima i na djelu. Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce. Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka. Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, ali oni to nisu razumjeli. Sljedećeg je dana Mojsije naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugome činite zlo?’ Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama? Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’ Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u zemlji Midjan, gdje je živio kao stranac. Ondje su mu se rodila dvojica sinova. Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske planine. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo. Kad je Mojsije ugledao taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas: ‘Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’ A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm. Tada mu je Gospodin rekao: ‘Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto. Vidio sam kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’ Bio je to onaj isti Mojsije kojeg su Židovi odbacili i rekli mu: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?’ Njega je Bog, preko anđela koji mu se ukazao u grmu, poslao da nama vlada i da nas izbavi. Mojsije je izveo narod iz Egipta. Četrdeset je godina činio čudesna djela i znakove u Egiptu, na Crvenome moru i u pustinji. To je onaj isti Mojsije koji je rekao izraelskom narodu: ‘Bog će vam iz vašega naroda podići proroka poput mene.’ On je taj koji je bio s narodom okupljenim u pustinji, s našim precima. S njim je anđeo razgovarao na Sinajskoj planini. On je primio riječi koje daju život da bi ih predao nama. No naši ga preci nisu htjeli slušati. Naprotiv, odbacili su ga i srcem se okrenuli prema Egiptu. Rekli su Aronu: ‘Napravi nam neke bogove koji će nas voditi! Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta.’ I tada su napravili idola u obliku teleta. Prinosili su mu žrtve i održavali svetkovine u čast djela svojih ruku, a Bog se okrenuo od njih i predao ih da se klanjaju zvijezdama, kako i piše u knjizi proroka: ‘Narode Izraela, niste meni četrdeset godina u pustinji prinosili žrtve i darove. Ponijeli ste sa sobom šator boga Moloha i zvijezdu svoga boga Refana. To su idoli koje ste sami napravili da ih štujete. Zbog toga ću vas prognati dalje od Babilona.’ Naši su preci imali Šator svjedočanstva u pustinji. Bog je rekao Mojsiju kako da napravi šator i Mojsije ga je napravio onako kako mu je bilo pokazano. Kad su naši preci primili Šator, ponijeli su ga sa sobom u zemlju, koju su zauzeli od naroda koje je Bog pred njima protjerao, a vodio ih je Jošua. Šator je ostao ondje sve do Davidovih dana. David je uživao Gospodinovu naklonost i zamolio je Gospodina da mu dopusti podići Hram Jakovljevom Bogu. No tek je Salomon bio taj koji ga je sagradio. Međutim, Svevišnji ne stanuje u građevinama sagrađenima ljudskom rukom, kako i piše u knjizi proroka. ‘Gospodin kaže: Nebo je moje prijestolje, a Zemlja postolje mojim nogama. Kakav ćete mi dom sagraditi? Gdje će mi biti mjesto odmora? Nije li moja ruka sve stvorila?’ O vi, tvrdoglavi ljudi, koji ne predajete srca Bogu i ne slušate ga! Uvijek se opirete Svetom Duhu. Isti ste kao vaši preci! Postoji li ijedan prorok kojeg vaši preci nisu progonili? Oni su čak ubili one koji su davno prorekli Pravednikov dolazak. Vi ste ga sada izdali i ubili. Vi ste oni koji su, preko anđela, primili Zakon, ali ga nisu vršili.« Kad su Židovi to čuli, toliko su se razljutili na Stjepana da su počeli škripati zubima. A Stjepan, pun Svetog Duha, pogledao je u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu. I rekao je: »Pogledajte! Evo, nebo je otvoreno i Sin Čovječji stoji zdesna Bogu.« Na to su oni pokrili uši rukama i počeli vikati. Svi su kao jedan nasrnuli na njega. Odvukli su ga izvan grada i počeli na njega bacati kamenje. Oni koji su svjedočili protiv Stjepana ostavili su svoje ogrtače kod mladića po imenu Savao. Dok su bacali kamenje na njega, Stjepan je ovako molio: »Gospodine Isuse, primi moj duh!« Onda je pao na koljena i iz svega glasa povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Nakon što je izgovorio te riječi, izdahnuo je. A Savao je odobravao Stjepanovu smrt. Toga su dana počeli veliki progoni Crkve u Jeruzalemu. Svi vjernici, osim apostola, raspršili su se po Judeji i Samariji. Neki su muškarci, istinski predani Bogu, pokopali Stjepana i gorko plakali za njim. A Savao se svim silama trudio uništiti Crkvu. Išao je od kuće do kuće i izvlačio iz njih muškarce i žene te ih bacao u zatvor. A oni koji su se raspršili, širili su Radosnu vijest kamo god su išli. Filip je otišao u samarijski grad i ondje propovijedao o Kristu. Kad ga je narod čuo i vidio čudesne znakove koje je činio, svi su s pažnjom počeli slušati što govori. Zli su duhovi uz glasne krike izlazili iz mnogih opsjednutih. Mnogi su oduzeti i hromi bili iscijeljeni, a u gradu je nastala velika radost. Bio je u tom gradu i čovjek po imenu Šimun, koji se već neko vrijeme ondje bavio vračanjem. Stanovnici Samarije su mu se divili, a on je tvrdio za sebe da je velik čovjek. Svi su ga slušali — od najmanjega do najvećega — i govorili: »Ovaj je čovjek sila Božja, zvana Velika sila.« Već ih je dugo opčinjavao svojom magijom i svi su ga slušali. No kad su povjerovali Filipu, koji im je donio Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, krstili su se i žene i muškarci. I sâm je Šimun povjerovao. Krstio se i ostao uz Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se događala, ostajao je zaprepašten. Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju poruku, poslali su im Petra i Ivana. Kad su njih dvojica stigla, pomolili su se za samarijske vjernike da i oni prime Svetog Duha. Jer, On još nije bio sišao ni na koga od njih, samo su bili kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada su Petar i Ivan položili na njih ruke i oni su primili Svetog Duha. Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Duha čim apostoli na njih polože ruke, ponudio je apostolima novac i rekao: »Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi Svetog Duha.« Petar mu je odgovorio: »Propao i ti i tvoj novac, jer si mislio da njime možeš kupiti Božji dar! Ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer tvoje srce nije ispravno pred Bogom. Zato se pokaj i odvrati od ove bezbožnosti. Pomoli se Bogu kako bi ti oprostio što si imao takve misli. Vidim da si pun gorčine i rob grijehu.« A Šimun mu je odgovorio: »Molite se i vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli.« Apostoli su iznijeli svjedočanstvo o Isusu i prenijeli im Gospodinovu poruku, a zatim su se vratili u Jeruzalem. Putem su prolazili kroz mnoga samarijska sela i navješćivali Radosnu vijest. Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.« Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina — dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju. Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!« Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?« Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega. A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj: »Odveli su ga kao ovcu na klanje. Bio je tih kao janje koje strižu, ni usta nije otvorio. Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu. O njegovim potomcima neće se govoriti jer mu je oduzet život na Zemlji.« Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?« Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu. Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?« *** Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica — i Filip i dvorjanin — sišli u vodu i Filip ga je krstio. A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem, a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest. U međuvremenu, Savao je još uvijek nastojao zaplašiti i ubiti Gospodinove učenike. Otišao je do vrhovnoga svećenika i zamolio ga da pošalje pisma sinagogama u Damasku. Tražio je ovlasti da smije uhititi i dovesti u Jeruzalem sve sljedbenike Puta koje nađe, bilo muškarce ili žene. Kad je već bio nadomak Damasku, odjednom je neka nebeska svjetlost zasjala oko njega. Pao je na zemlju i začuo glas kako mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« Savao je upitao: »Tko si ti, Gospodine?« Glas je rekao: »Ja sam Isus kojeg progoniš. No ustani, uđi u grad i tamo će ti biti rečeno što trebaš činiti.« Njegovi su suputnici stajali bez riječi. Čuli su glas, ali nikoga nisu vidjeli. Savao se podigao sa zemlje. Otvorio je oči, ali ništa nije mogao vidjeti. Zato su ga uzeli za ruku i odveli u Damask. Tri dana nije vidio i nije ništa niti jeo niti pio. U Damasku je živio Isusov učenik po imenu Ananija. Imao je viziju u kojoj ga je Gospodin zazvao: »Ananija!«, a on se odazvao: »Evo me, Gospodine.« Gospodin mu je rekao: »Spremi se i pođi u ulicu koja se zove Ravna i u Judinoj kući pitaj za čovjeka iz Tarza zvanog Savao; on sada moli. U viziji mu je rečeno da će mu doći čovjek po imenu Ananija i položiti ruke na njega da bi opet progledao.« Ananija je odgovorio: »Gospodine, mnogi su mi govorili o tom čovjeku. Pričali su da je učinio mnogo zla tvojim svetima u Jeruzalemu. A ovamo je došao s ovlastima vodećih svećenika da uhiti sve koji u tebe vjeruju.« A Gospodin mu je rekao: »Idi! Jer, toga sam čovjeka izabrao da preko njega čuju za mene i kraljevi, i Židovi, i ostali narodi. Ja ću mu pokazati što sve mora pretrpjeti radi moga imena.« Ananija je otišao i uputio se u tu kuću. Položio je ruke na Savla i rekao: »Brate Savle, Gospodin Isus ukazao ti se na putu ovamo. On me je poslao k tebi da bi ti ponovo progledao i napunio se Svetim Duhom.« Istoga je trena nešto poput ljusaka otpalo sa Savlovih očiju i on je progledao. Ustao je i krstio se. Pojeo je nešto hrane i vratila mu se snaga. Savao je ostao nekoliko dana s učenicima u Damasku, a zatim je krenuo od sinagoge do sinagoge i počeo širiti vijest o Isusu, govoreći: »Isus je Božji Sin.« Svi koji su ga čuli bili su zapanjeni i govorili su: »Nije li to onaj čovjek koji je u Jeruzalemu pokušao uništiti one koji vjeruju u to ime? Nije li ovamo došao uhititi ih i odvesti svećeničkim glavarima?« A Savao je postajao sve snažniji. Dokazivao je da je Isus — Krist, tako da Židovi, koji su živjeli u Damasku, nisu znali što bi mu odgovorili. Prošlo je dosta vremena i Židovi su se urotili da ubiju Savla. Čuvali su danju i noću gradska vrata kako bi ga ubili, ali on je doznao za njihovu zavjeru. Učenici su noću uzeli Savla i spustili ga u košari preko zidina. Kad je stigao u Jeruzalem, pokušao se priključiti učenicima, ali oni su ga se bojali i nisu vjerovali da je stvarno učenik. No Barnaba ga je prihvatio i odveo k apostolima. Ispričao im je kako se Gospodin ukazao Savlu na putu u Damask i razgovarao s njim te kako je Savao u Damasku hrabro govorio u Isusovo ime. Savao je ostao s njima. Slobodno se kretao u Jeruzalemu i hrabro propovijedao u Gospodinovo ime. Obraćao se Židovima, koji su govorili grčkim jezikom, i raspravljao s njima, a oni su ga nastojali ubiti. Kad su braća za to doznala, odvela su ga u Cezareju i poslala u Tarz. Tako je Crkva širom Judeje, Galileje i Samarije bila u miru i izgrađivala se. Živjela je u strahopoštovanju prema Gospodinu i brojem je rasla ohrabrenjem Svetog Duha. Petar je obilazio gradove i tako stigao i do svetih u Lidi. Ondje je sreo čovjeka po imenu Eneja, paraliziranog i prikovanog uz krevet osam godina. Rekao mu je: »Eneja, Isus Krist te iscjeljuje. Ustani i spremi svoju postelju!« Eneja je istoga trena ustao. Svi stanovnici Lide i Šarona vidjeli su ga i obratili se Bogu. U Jopi je živjela Isusova sljedbenica Tabita — što prevedeno znači »Košuta« . Uvijek je činila dobra djela i davala milostinju siromašnima. Baš u to vrijeme razboljela se i umrla. Oprali su njezino tijelo i položili ga u sobu na katu. Učenici iz Jope čuli su da se Petar nalazi u Lidi. Budući da je Lida blizu Jope, poslali su dvojicu k njemu. Oni su ga preklinjali: »Molimo te, ne gubi ni trenutka, dođi odmah k nama!« Petar se spremio i krenuo s njima. Kad je stigao u Jopu, odveli su ga u sobu na katu, a sve su udovice stale oko njega. Plakale su i pokazivale mu ogrtače i ostalu odjeću koju je Tabita napravila dok je bila živa. Petar je sve poslao van iz sobe, kleknuo i pomolio se. Zatim se okrenuo prema tijelu i rekao: »Ustani, Tabita!« Ona je otvorila oči i, čim je vidjela Petra, uspravila se i sjela. Petar joj je pružio ruku i pomogao joj ustati. Zatim je pozvao vjernike i udovice te im pokazao Tabitu živu. To se pročulo po svoj Jopi i mnogi su povjerovali u Gospodina. A Petar je još podosta vremena ostao u Jopi kod nekoga kožara Šimuna. U Cezareji je živio čovjek koji se zvao Kornelije, vojni zapovjednik u takozvanoj Italskoj postrojbi. On je bio pobožan čovjek i predan Bogu, kao i svi koji su živjeli u njegovoj kući. Velikodušno je davao milostinju siromašnima i stalno se molio Bogu. Jednoga dana, oko tri sata poslije podne, imao je viziju u kojoj je jasno vidio kako mu dolazi Božji anđeo i zove ga: »Kornelije!« Kornelije se sa strahom zagledao u anđela i upitao ga: »Što želiš, Gospodine?« A anđeo mu je rekao: »Tvoje molitve i milostinje doprle su do Boga i on te se sjetio. Pošalji sada ljude u Jopu neka dovedu čovjeka po imenu Šimun, zvanog Petar. On je odsjeo kod drugoga Šimuna, kožara, čija je kuća na obali.« Kad je anđeo otišao, Kornelije je pozvao dvojicu svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od svojih pomoćnika. Ispričao im je sve što se dogodilo i poslao ih u Jopu. Sutradan, oko podne, dok su još bili na putu prema gradu, Petar se popeo na krov da se pomoli. Ogladnio je i htio nešto pojesti. Dok su u kući spremali jelo, Petar je imao viđenje. Ugledao je kako se nebo otvara, a nešto poput velike plahte spušta se na zemlju. Plahta je bila pridržavana za sva četiri kraja. U njoj su se nalazile svakojake životinje, uključujući gmazove i ptice. Zatim mu je glas rekao: »Ustani, Petre, kolji i jedi!« Petar je odgovorio: »To nikako, Gospodine! Ja nikada nisam pojeo ništa okaljano ili nečisto .« A glas mu se i drugi put obratio: »Ne smatraj nečistim ono što je Bog proglasio čistim.« To se ponovilo triput. Onda je odjednom sve vraćeno na nebo. Petar je razmišljao što bi ta vizija mogla značiti. A glasnici, koje je poslao Kornelije, raspitali su se gdje se nalazi Šimunova kuća i već su stajali na njezinim vratima. Zovnuli su i pitali boravi li Šimun, zvani Petar, u toj kući. Dok je Petar još razmišljao o onome što je vidio, Duh mu je rekao: »Slušaj, trojica te traže. Ustani, siđi i pođi s njima bez oklijevanja jer sam ih ja poslao.« Petar je sišao i rekao im: »Ja sam onaj kojeg tražite. Zašto ste došli?« Oni su mu odgovorili: »Poslao nas je zapovjednik Kornelije. On je pravedan i pobožan čovjek; sav ga židovski narod cijeni. Sveti mu je anđeo rekao da te pozove u svoju kuću i da posluša što mu imaš reći.« Petar ih je pozvao u kuću i gostoljubivo ih primio. Sutradan se spremio i pošao s njima, a s njim su pošla i neka braća iz Jope. Dan nakon toga stigli su u Cezareju. Kornelije ih je već čekao, zajedno s rođacima i bliskim prijateljima koje je pozvao k sebi. Čim je Petar zakoračio u kuću, Kornelije mu je izašao u susret. Bacio mu se pred noge da mu iskaže poštovanje. No Petar ga je podigao i rekao mu: »Ustani, jer i ja sam samo čovjek.« U razgovoru s Kornelijem Petar je ušao i našao okupljeno mnoštvo te im rekao: »Vi znate da Židovu Zakon ne dopušta da se druži s nežidovom ili da ulazi u njegovu kuću. Ali meni je Bog pokazao da nikoga ne smatram okaljanim niti nečistim. Zato sam došao bez protivljenja čim sam bio pozvan. Sad mi recite, zašto ste poslali po mene?« Na to je Kornelije odgovorio: »Prije četiri dana, u ovo isto vrijeme, u tri sata popodne, bio sam u kući i molio. Odjednom je neki čovjek u sjajnoj odjeći stao pred mene i rekao: ‘Kornelije, Bog je čuo tvoju molitvu i zapamtio tvoju pomoć siromašnima. Stoga, pošalji nekoga u Jopu da pozove Šimuna zvanog Petar da dođe. On je odsjeo u kući Šimuna kožara na obali.’ Odmah sam poslao po tebe i dobro je što si došao. Sada svi ovdje stojimo pred Bogom da poslušamo sve što ti je Gospodin zapovjedio da nam kažeš.« Tada je Petar počeo govoriti: »Sada zaista razumijem da Bog ne pravi razliku među ljudima. Vidim da iz svakog naroda prihvaća onoga koji ga štuje i čini što je pravedno. To je poruka koju je Bog poslao izraelskom narodu, poruka Radosne vijesti o miru po Isusu Kristu, koji je Gospodar svim ljudima. Znate za događaje koji su se zbili širom Judeje. Sve je počelo u Galileji, nakon što je Ivan propovijedao krštenje. Čuli ste o Isusu iz Nazareta kojeg je Bog ispunio Svetim Duhom i silom. Isus je išao uokolo čineći dobro i ozdravljajući sve koje je đavao držao potlačene, a Bog je bio s njim. Mi smo vidjeli sve što je učinio u Judeji i u Jeruzalemu, a oni su ga ubili pribivši ga na križ. Ali Bog ga je trećeg dana podigao iz mrtvih i učinio da se ukaže ljudima. Nisu ga vidjeli svi, nego samo svjedoci koje je Bog još prije bio odabrao. Mi smo ti koje je odabrao, mi smo jeli i pili s njim nakon njegovog uskrsnuća. A on nam je zapovjedio da propovijedamo i svjedočimo da je on taj kojeg je Bog odredio da sudi živima i mrtvima. Svi proroci govore o njemu i o tome da svatko tko u njega vjeruje, prima oproštenje grijeha po njegovom imenu.« Dok je Petar još govorio te riječi, Sveti Duh spustio se na sve koji su slušali poruku. Vjernici Židovi, koji su došli s Petrom, ostali su zapanjeni kad su vidjeli da je Bog dao dar Svetog Duha i onima koji nisu Židovi. Sad su, naime, i njih čuli kako govore drugim jezicima i veličaju Boga. Tada je Petar rekao: »Ovi su ljudi primili Svetog Duha isto kao i mi. Može li im itko uskratiti da se krste u vodi?« I naredio im je da se krste u ime Isusa Krista. Oni su ga tada zamolili da ostane s njima još nekoliko dana. Apostoli i braća u Judeji čuli su da su i nežidovi primili Božju riječ. Kad je Petar došao u Jeruzalem, vjernici Židovi počeli su se prepirati s njim: »Ušao si u kuću nežidova i neobrezanih i jeo s njima!« Tada im je Petar ispričao sve što se dogodilo: »Nalazio sam se u Jopi i molio. Dok sam molio, imao sam viđenje: nešto kao velika plahta, držana za četiri kraja, spuštala se s neba i sišla k meni. Pogledao sam dobro unutra i vidio razne četveronožne životinje, divlje zvijeri, gmazove i ptice. Zatim sam čuo glas kako mi govori: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’ A ja sam rekao: ‘To nikako, Gospodine! U moja usta nikada nije ušlo ništa okaljano ili nečisto.’ Glas s neba rekao je i drugi put: ‘Ne smatraj nečistim ono što je Bog učinio čistim.’ To se ponovilo i treći put, a onda je sve ovo bilo vraćeno na nebo. U taj tren, pred kuću u kojoj sam boravio, stigla su tri čovjeka koje su poslali k meni iz Cezareje. Duh mi je rekao da pođem s njima, bez oklijevanja. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće pa smo otišli u kuću tog čovjeka. On nam je ispričao da je vidio anđela kako stoji u njegovom domu i govori mu: ‘Pošalji u Jopu po Šimuna zvanog Petar. On će ti reći riječi po kojima ćete biti spašeni i ti i svi koji žive u tvojoj kući.’ Kad sam im počeo govoriti, Sveti Duh spustio se na njih na isti način kako se prije spustio na nas. Onda sam se sjetio što je Gospodin rekao: ‘Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.’ Dakle, ako je ovim ljudima Bog dao isti dar, koji je dao nama kada smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao Bogu stati na put?« Kad su vjernici to čuli, prestali su se prepirati i počeli veličati Boga, govoreći: »Znači, Bog je i nežidovima dao mogućnost obraćenja koje vodi k vječnom životu!« A oni koji su se razbježali zbog progona, nastalih nakon Stjepanove smrti, stigli su do Fenicije, Cipra i Antiohije. Na putu nisu propovijedali Radosnu vijest nikomu osim Židovima. Neki su od tih vjernika bili s Cipra i iz Cirene pa su se, nakon što su stigli u Antiohiju, počeli obraćati i Grcima te im propovijedati Radosnu vijest o Gospodinu Isusu. Gospodin im je pomagao pa su mnogi povjerovali njihovoj poruci i počeli slijediti Gospodina. Vijest o tome stigla je i do Crkve u Jeruzalemu, koja je na to poslala Barnabu u Antiohiju. Kad je stigao onamo i vidio kako je Bog blagoslovio vjernike, bio je sretan. Sve ih je ohrabrio da svim svojim srcem ostanu vjerni Gospodinu. On je bio dobar čovjek, pun Svetog Duha i vjere. A mnogi su postali Gospodinovim sljedbenicima. Barnaba je zatim krenuo u Tarz da potraži Savla. Kad ga je našao, doveo ga je u Antiohiju. Punu godinu dana oni su se sastajali s tamošnjom Crkvom i poučavali mnoštvo ljudi. U Antiohiji su Kristove učenike prvi put nazvali kršćanima. U to su vrijeme neki proroci iz Jeruzalema došli u Antiohiju. Jedan od njih zvao se Agab. Vođen Svetim Duhom, prorekao je da će širom svijeta nastati velika glad. U vrijeme cara Klaudija, to se i dogodilo. Svaki je vjernik odlučio odvojiti koliko može za pomoć braći i sestrama koji žive u Judeji. Tako su i učinili te su po Barnabi i Savlu poslali sakupljenu pomoć starješinama u Judeji. U to je vrijeme kralj Herod počeo progoniti neke pripadnike Crkve. Naredio je da mačem ubiju Jakova, Ivanovog brata. Kad je vidio da Židovi to odobravaju, odlučio je izdati naredbu da uhite i Petra. Bilo je to vrijeme Blagdana beskvasnih kruhova. Herod je uhvatio Petra i bacio ga u zatvor. Naredio je da ga čuvaju četiri straže po četiri vojnika. Namjeravao ga je nakon blagdana Pashe izvesti pred narodni sud. Dok je Petar bio u zatvoru, Crkva je žarko molila za njega. Te je noći Petar spavao između dvojice vojnika. Bio je vezan dvama lancima. Čuvari su stajali pred zatvorskim vratima i budno pazili. Herod je sljedećeg dana namjeravao suditi Petru. Odjednom se pojavio Gospodinov anđeo, a ćeliju je obasjala svjetlost. Anđeo je potapšao Petra i probudio ga govoreći: »Ustani, brzo!« I lanci su pali s Petrovih ruku. Tada mu je anđeo rekao: »Obuci se i obuj!« Petar ga je poslušao, a anđeo mu je rekao: »Obuci kaput i pođi za mnom!« Petar je krenuo za anđelom, pitajući se je li to san ili stvarnost. Mislio je da je to samo priviđenje. Anđeo i Petar su prošli pokraj prve i druge straže. Došli su do željeznih vrata koja vode u grad. Ona su se sama otvorila i oni su izašli. Nakon što su prošli jednu ulicu, anđeo je odjednom nestao. Petar se tada pribrao i rekao u sebi: »Sada uistinu znam da je Gospodin poslao svoga anđela i spasio me od Heroda i od sveg zla koje je židovski narod očekivao da će me snaći.« Čim je Petar to shvatio, otišao je u kuću Marije, majke Ivana zvanog Marka, gdje se okupilo mnogo ljudi i molilo. Petar je pokucao na vanjska vrata. Sluškinja po imenu Rode krenula ih je otvoriti. Prepoznala je Petrov glas i od sreće otrčala u kuću. Javila im je da je Petar na vratima, ali mu je zaboravila otvoriti vrata. Rekli su joj: »Ti si luda!« No ona je uporno tvrdila da govori istinu. Oni su zatim rekli: »To je sigurno njegov anđeo.« Ali Petar je i dalje uporno kucao. Kad su otvorili vrata i vidjeli ga, ostali su zapanjeni. On im je rukom dao znak da šute i ispričao im kako ga je Gospodin izveo iz zatvora te nadodao: »Obavijestite Jakova i drugu braću o ovome!« Onda ih je ostavio i otišao drugamo. Kad se razdanilo, zatvorski su se stražari jako uznemirili. Pitali su se što se moglo dogoditi s Petrom. Herod je organizirao potragu za njim, a kad ga nije našao, stražare je podvrgnuo ispitivanju i naredio da ih pogube. Herod se zatim vratio iz Judeje u Cezareju i ondje proveo neko vrijeme. Bio je vrlo ljut na stanovnike Tira i Sidona. Budući da je njihova zemlja ovisila o hrani iz Herodove zemlje, zajedno su ga došli zamoliti za mir. Uspjeli su pridobiti na svoju stranu Herodovog osobnoga slugu Blasta. Herod je odredio dan za sastanak s njima. Toga je dana odjenuo kraljevsku odoru, sjeo na prijestolje i održao govor narodu, a ljudi su klicali: »Ovo govori Bog, a ne čovjek!« Gospodinov ga je anđeo odmah udario bolešću jer nije dao slavu Bogu. Umro je, izjeden od crvâ. A Božja poruka sve se više širila; broj je vjernika rastao. Barnaba i Savao obavili su svoj zadatak u Jeruzalemu i vratili se u Antiohiju, povevši sa sobom i Ivana zvanog Marko. U Crkvi u Antiohiji bilo je nekoliko proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je odrastao zajedno s vladarom Herodom , i Savao. Dok su služili Gospodinu i postili, Sveti Duh im je rekao: »Dajte mi Barnabu i Savla da obave zadatak koji sam im namijenio.« Nakon što su svi zajedno postili i molili, položili su ruke na Barnabu i Savla te ih otpremili na put. Poslani od Svetog Duha, Barnaba i Savao stigli su do Seleucije, a odatle su otplovili do Cipra. Kad su stigli u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama, a pomagao im je Ivan zvani Marko. Obišli su čitav otok sve do Pafa, a ondje su naišli na vrača i lažnoga proroka, Židova po imenu Barjesus. On je bio u društvu namjesnika Sergija Pavla, vrlo mudrog čovjeka. Sergij Pavao poslao je po Barnabu i Savla pa ih zamolio da čuje Božju poruku. No suprotstavio im se vračar Elim — tako mu je bilo ime na grčkome. Pokušao je namjesnika odvratiti od vjere. Tada je Savao, zvan i Pavao, pun Svetog Duha, pogledao ravno u vrača i rekao mu: »Pun si svake vrste prijevara i lukavstva. Ti si đavolji sin i neprijatelj svega što je dobro. Zar nikada nećeš prestati izokretati Gospodinove ispravne putove? Slušaj sad, Božja je ruka nad tobom! Oslijepit ćeš i neko vrijeme nećeš ništa vidjeti, čak ni sunce.« Istoga je trena tama prekrila Elimove oči. Počeo je tapkati uokolo i tražiti nekoga tko će ga voditi za ruku. Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjerovao je u Božju poruku. Bio je zadivljen učenjem o Gospodinu. Pavao i njegovi suputnici otplovili su iz Pafa i stigli u grad Pergu u Pamfiliji. Tamo ih je Ivan zvani Marko napustio i vratio se u Jeruzalem. Iz Perge su nastavili put i stigli u Antiohiju u Pizidiji. Na šabat su Pavao i Barnaba otišli u sinagogu i sjeli. Tamo se čitao Zakon i proročke knjige. Nakon toga, voditelji sinagoge poslali su im ovu poruku: »Braćo, ako imate neku poruku ohrabrenja za narod, slobodno govorite!« Pavao je ustao, podigao ruku i rekao: »Izraelci i svi ostali koji štujete pravoga Boga, poslušajte me! Bog ovih ljudi, Izraelaca, izabrao je naše pretke i naš narod učinio brojnim za vrijeme boravka u Egiptu. Svojom ga je moćnom rukom izveo iz te zemlje. Oko četrdeset godina Bog je Izraelce strpljivo podnosio u pustinji. U Kanaanu je uništio sedam naroda, a njihovu zemlju dao u naslijeđe svome narodu. Sve se to zbilo u otprilike četiristo pedeset godina. Nakon toga, Bog im je dao suce koji su ih vodili sve do vremena proroka Samuela. Tada je narod zatražio kralja. Bog im je dao Šaula, Kiševog sina, čovjeka iz Benjaminovog plemena. Šaul je vladao četrdeset godina. Nakon što je Bog uklonio Šaula, odredio je Izraelcima Davida za kralja, za kojeg je rekao: ‘Vidim da je David, Jišajev sin, čovjek koji čini što je meni ugodno . On će učiniti sve što je po mojoj volji.’ Bog je obećao poslati Izraelcima Spasitelja koji će biti Davidov potomak. To je i učinio poslavši im Isusa. Prije Isusovog dolaska, Ivan je pozivao sav izraelski narod da se krsti u znak obraćenja. A Ivan je, pretkraj svog života, rekao: ‘Što vi mislite, tko sam ja? Ja nisam Krist. On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem obuću.’ Čujte me, braćo, sinovi Abrahamovog roda, i svi ostali koji štujete pravoga Boga! Nama je poslana ova poruka o spasenju! Stanovnici Jeruzalema i njihovi vođe nisu u Isusu prepoznali Spasitelja. Osudili su ga i tako ispunili proročke riječi koje čitamo svakog šabata. Oni nisu našli nikakvog razloga da osude Isusa na smrt, ali su ipak zatražili od Pilata da ga pogubi. Kad su izvršili sve što u Svetim pismima piše o Isusu, skinuli su ga s križa i položili u grob. No Bog ga je podigao iz mrtvih. Isus se zatim još mnogo dana ukazivao onima koji su ga pratili iz Galileje do Jeruzalema. Oni sada svjedoče o njemu. A mi vam govorimo Radosnu vijest o obećanju koje je Bog dao našim precima. Mi smo njihovi potomci. Nama je Bog ispunio to obećanje time što je podigao Isusa iz mrtvih. Kao što je napisano u drugom psalmu: ‘Ti si moj Sin. Danas sam te rodio.’ Bog je Isusa podigao iz mrtvih da se nikada više ne vrati u grob i ne trune u njemu kao što je rekao: ‘Dat ću vam svete i sigurne blagoslove koje sam obećao Davidu.’ Na drugome mjestu Bog također kaže: ‘Nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune.’ David je cijeli život vršio Božju volju. Kad je umro, pokopan je pokraj svojih predaka i istrunuo je u grobu. No Onaj kojeg je Bog podigao iz mrtvih, nije istrunuo u grobu. Dakle, braćo, trebali biste znati da vam se po njemu daje oproštenje grijeha. Po Isusu se svaki koji vjeruje opravdava od svega čega se nije mogao opravdati Mojsijevim zakonom. Stoga, dobro pazite da vam se ne dogodi ono što su najavljivali proroci: ‘Slušajte, vi koji se izrugujete! Čudite se, pa propadnite! Jer, djelo činim u vaše vrijeme, djelo u koje ne biste povjerovali, čak ni da vam netko objasni.’« Kad su Pavao i Barnaba bili na odlasku, zamolili su ih da im o tome još govore i sljedećeg šabata. Nakon što je sastanak raspušten, mnogi Židovi, kao i obraćenici na židovsku vjeru, pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su s njima razgovarali i poticali ih da ustrajno vjeruju u Božju milost. Sljedećeg šabata okupio se gotovo čitav grad da čuje Gospodinovu poruku. Kad su Židovi vidjeli mnoštvo, spopala ih je zavist i uvredama su se usprotivili onome što je govorio Pavao. No Pavao i Barnaba vrlo su odvažno rekli: »Naša je dužnost bila da Božju riječ kažemo najprije vama, ali budući da je vi odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima vječnog života, mi ćemo se sada okrenuti drugim narodima. Evo što nam je zapovjedio Gospodin: ‘Postavio sam te za svjetlo drugim narodima, da doneseš spasenje u sve dijelove svijeta.’« Kad su nežidovi to čuli, obradovali su se i počeli slaviti Gospodinovu riječ, i svi određeni za vječni život povjerovali su u nju. Gospodinova poruka širila se po cijelom kraju, a Židovi su nagovorili ugledne pobožne žene i muškarce na vodećim mjestima u gradu protiv Pavla i Barnabe. Oni su ih počeli progoniti i otjerali su ih iz svoga kraja. Pavao i Barnaba otresli su prašinu sa svojih stopala kao znak protiv njih i otišli u Ikonij. A sljedbenici su bili puni radosti i Svetog Duha. Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole. Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest. U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe. Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast. Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu. U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali. Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije. Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno. Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima. Neki su vjernici Židovi došli iz Judeje u Antiohiju i počeli učiti nežidovske vjernike: »Ako niste obrezani prema Mojsijevom običaju, ne možete biti spašeni.« Pavao i Barnaba oštro su im se usprotivili pa je nastala velika rasprava. Pavao, Barnaba i još neka braća bili su odabrani da odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem da se s njima posavjetuju o ovom pitanju. Crkva ih je otpremila na put. Pavao i Barnaba prolazili su kroz Feniciju i Samariju te putem govorili o obraćenju nežidova. Sva su braća tu vijest primila s velikom radošću. Kad su stigli u Jeruzalem, apostoli, starješine i cijela Crkva srdačno su ih dočekali, a oni su ih izvijestili o svemu što je Bog učinio s njima. Neki su vjernici iz farizejske sljedbe ustali i rekli: »Nežidovi se moraju obrezati i treba im zapovjediti da vrše Mojsijev zakon.« Apostoli i starješine sastali su se da razmotre to pitanje. Nakon duge rasprave, Petar je ustao i rekao: »Braćo, vi znate da me je u prvim danima Bog izabrao između vas da budem onaj preko kojeg će nežidovi čuti Radosnu vijest i povjerovati. Bog, koji poznaje sve, čak i ljudska srca, prihvatio je te ljude i pokazao to tako što im je dao Svetog Duha kao i nama. Nije pravio razliku između nas i njih jer im je očistio srca po vjeri. Zašto onda iskušavate Boga? Zašto ovim učenicima stavljate na vrat jaram koji ni mi, ni naši preci nismo mogli nositi? Ali mi vjerujemo da smo spašeni po milosti Gospodina Isusa isto kao i oni.« Svi su na to zašutjeli i počeli slušati Barnabu i Pavla. Oni su im opisivali sve čudesne znakove i djela koja je Bog preko njih učinio među ostalim narodima. Kad su Barnaba i Pavao završili, Jakov je ustao i rekao: »Slušajte me, braćo! Šimun nam je ispričao kako je Bog prvi put pokazao svoju ljubav pripadnicima ostalih naroda i od njih izabrao narod za sebe. Riječi proroka u skladu su s tim, kao što piše: ‘Nakon toga ja ću se vratiti i obnoviti Davidov srušeni dom. Obnovit ću mu ruševine i ponovo ga podići. Tada će ostatak čovječanstva tražiti Gospodina, oni koje sam pozvao sebi iz raznih naroda. Tako kaže Gospodin koji to čini. A to je oduvijek poznato.’ Stoga, smatram da ne smijemo otežavati onim nežidovima koji se okreću Bogu. Umjesto toga, napišimo im samo da ne jedu hranu prinesenu idolima, jer je nečista, da se ne upuštaju u seksualni nemoral, da ne jedu meso zadavljene životinje ni meso u kojem još ima krvi. Jer, u svakom gradu ima onih koji još od davnih vremena proučavaju Mojsijev zakon, a koji se svakog šabata čita u sinagogama.« Tada su apostoli i starješine, zajedno s cijelom Crkvom, odlučili da između sebe izaberu neke ljude i pošalju ih s Pavlom i Barnabom u Antiohiju. Izabrali su Judu, zvanog Barsaba, i Silu; oni su bili vrlo cijenjeni među braćom. Po njima su poslali i pismo u kojem je pisalo: »Apostoli i starješine, vaša braća, šalju pozdrave nežidovskoj braći u Antiohiji, Siriji i Ciliciji! Rečeno nam je da su k vama došli neki od nas koji su vas uznemirili i pokolebali onim što su vam rekli. No nismo im mi rekli da to čine. Složili smo se i odlučili da izaberemo nekoliko ljudi i pošaljemo ih k vama, zajedno s našim voljenima Barnabom i Pavlom. Njih su dvojica riskirala svoje živote da bi služili našem Gospodinu Isusu Kristu. Šaljemo vam Judu i Silu, koji će vam usmeno prenijeti to isto. Sveti Duh smatra, a i mi se s tim slažemo, da vas ne opterećujemo ničim, osim ovim što je potrebno: Ne jedite hranu prinesenu idolima i meso u kojem još ima krvi! Ne jedite zadavljene životinje! Ne upuštajte se u seksualni nemoral! Dobro ćete učiniti ako budete držali više od svega toga. Pozdrav.« Na to su se Barnaba, Pavao, Juda i Sila oprostili i otišli. Nakon što su stigli u Antiohiju, okupili su vjernike i predali im pismo. Kad su ga ovi pročitali, obradovali su se ohrabrenju. Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogo su govorili braći, te ih ohrabrivali i učvršćivali u vjeri. Juda i Sila proveli su ondje neko vrijeme, a zatim su ih braća iz Antiohije opskrbila za put i uz pozdrav mira poslali natrag. *** Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji. Zajedno s mnogim drugima, poučavali su Gospodinovu poruku i širili Radosnu vijest. Nekoliko dana kasnije Pavao je rekao Barnabi: »Vratimo se u sve gradove u kojima smo iznosili Gospodinovu poruku. Posjetit ćemo braću i sestre i vidjeti kako su.« Barnaba je htio da s njima ide i Ivan zvani Marko. No Pavao je ustrajao u tome kako je najbolje da ga ne uzmu sa sobom jer ih je bio napustio u Pamfiliji i nije s njima nastavio rad. Između Pavla i Barnabe došlo je do oštrog neslaganja i oni su se razišli. Barnaba je uzeo sa sobom Marka i otplovio na Cipar. Pavao je za suputnika izabrao Silu. Braća u Antiohiji povjerila su Pavla Bogu na brigu i on je krenuo na put. Prolazio je kroz Siriju i Ciliciju te utvrđivao tamošnje crkve. Pavao je došao i u gradove Derbu i Listru. Ondje je živio sljedbenik po imenu Timotej. Njegova je majka bila vjernica, inače Židovka, a otac mu je bio Grk. Braća u Listri i Ikoniju vrlo su lijepo govorila o Timoteju. Pavao je htio da Timotej pođe s njim na put. Obrezao ga je zbog Židova u tim mjestima jer su oni svi znali da je Timotejev otac Grk. Na putu kroz gradove, Pavao i njegovi suputnici prenosili su vjernicima odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu te tražili od njih da ih poštuju. Crkve su se tako učvršćivale u vjeri i svakim danom postajale brojnije. Pavlu i njegovim suputnicima Sveti Duh nije dopustio da propovijedaju Božju poruku u Aziji pa su prošli kroz pokrajine Frigiju i Galaciju. Kad su došli na granicu Mizije, htjeli su otići u Bitiniju, ali im Isusov Duh to nije dopustio. Tako su samo prošli pokraj Mizije i stigli u Troadu. Te je noći Pavao imao viziju: pred sobom je vidio čovjeka iz pokrajine Makedonije kako stoji i moli: »Dođi k nama u Makedoniju! Pomozi nam!« Odmah nakon tog viđenja, krenuli smo u Makedoniju. Zaključili smo da nas je Bog pozvao da i njima objavimo Radosnu vijest. Isplovili smo iz Troade ravno u Samotraku. Sljedećeg smo dana doplovili do Neapola, a odatle krenuli u Filipe, rimsku koloniju i ujedno najvažniji grad toga dijela Makedonije. U njemu smo ostali nekoliko dana. Na šabat smo izašli van gradskih vrata, na obalu rijeke. Mislili smo da ćemo tamo naći mjesto za molitvu. Okupile su se neke žene, a mi smo sjeli i počeli s njima razgovarati. Među njima se nalazila žena po imenu Lidija, prodavačica grimizne odjeće. Bila je iz grada Tijatire i štovala je pravoga Boga. Slušala je što se govorilo, a Bog joj je otvorio srce da prihvati Pavlove riječi. Nakon što su se ona i svi njezini ukućani krstili, pozvala nas je u svoju kuću i rekla nam: »Ako smatrate da sam istinska Gospodinova vjernica, onda dođite i odsjednite u mojoj kući!« I nagovorila nas je da ostanemo kod nje. Jednom, kad smo išli na molitveno mjesto, susreli smo neku ropkinju koja je u sebi imala duha kojim je proricala budućnost. Na taj je način svojim gospodarima pribavljala mnogo novca. Ona je išla za Pavlom i za nama te vikala: »Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Oni vam govore kako ćete se spasiti!« Danima je tako radila. Pavlu je to dozlogrdilo pa se okrenuo i naredio duhu: »U ime Isusa Krista, zapovijedam ti da izađeš iz nje!« Istoga je trena duh izašao iz nje. Kad su njezini gospodari vidjeli da im je propao izvor zarade, zgrabili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred poglavare. Izveli su ih pred upravitelje i rekli: »Ovi su ljudi Židovi i prave nered po gradu. Zagovaraju običaje koje — po Zakonu — mi Rimljani ne možemo niti slijediti niti odobriti.« A mnoštvo se pridružilo napadima na Pavla i Silu. Upravitelji su strgnuli s njih odjeću i naredili da ih išibaju. Nakon što su ih okrutno išibali, bacili su ih u zatvor, a tamničaru su naredili da ih dobro čuva. Budući da je dobio takvu zapovijed, tamničar ih je bacio u ćeliju u unutrašnjosti zatvora, a noge im stavio u klade. Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali. Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!« Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu. Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?« Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.« Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući. Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili. Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga. Kad je svanulo, upravitelji su poslali dužnosnike u zatvor s porukom: »Oslobodite te ljude!« Tamničar je rekao Pavlu: »Upravitelji su poručili da vas pustim. Slobodni ste. Idite u miru!« A Pavao je rekao dužnosnicima: »Javno su nas išibali, a nisu nam dokazali krivnju. Bacili su nas u zatvor iako smo rimski građani. A sada nas žele tajno otpustiti. Nipošto! Neka nas sami dođu izvesti odavde!« Dužnosnici su prenijeli Pavlove riječi upraviteljima. Kad su oni čuli da su Pavao i Sila rimski građani, uplašili su se. Došli su k njima i ispričali im se. Zatim su ih izveli iz zatvora i zamolili da napuste grad. Kad su Pavao i Sila izašli iz zatvora, otišli su Lidijinoj kući. Ondje su se vidjeli s vjernicima i ohrabrili ih, a zatim otputovali. Pavao i Sila su prošli kroz gradove Amfipol i Apoloniju te stigli u Solun. U tom gradu nalazila se židovska sinagoga i Pavao je, po svome običaju, otišao u nju. Sljedeća tri šabata u njoj je raspravljao sa Židovima o Svetim pismima. Objašnjavao im je i iznosio dokaze o tome da je Krist morao trpjeti i ustati iz mrtvih. Govorio im je: »Taj Isus o kojem vam govorim — on je Krist.« Neki su od Židova uvidjeli da je to istina i pridružili se Pavlu i Sili. Pridružio im se i velik broj Grka koji su štovali pravoga Boga, kao i mnogo istaknutih žena. No Židovi, koji nisu povjerovali, postali su zavidni. Na trgu su okupili neke pokvarene ljude i izazvali pobunu u gradu. Stali su pred Jasonovu kuću i pokušali pronaći Pavla i Silu. Htjeli su ih izvesti pred narod. Budući da ih nisu pronašli, dovukli su Jasona i neke druge vjernike pred gradske vlasti, vičući: »Ovi ljudi stvaraju nevolje po čitavom svijetu, a sad su došli i k nama! A Jason ih je primio u svoju kuću. Svi oni rade protivno carskim odredbama: tvrde da postoji drugi kralj, neki Isus.« Kad je narod to čuo, uznemirio se, a isto tako i gradske vlasti. Naredili su da Jason i ostali plate jamčevinu, a onda su ih pustili. Vjernici su iste noći poslali Pavla i Silu u grad Bereju. Kad su Pavao i Sila stigli onamo, otišli su u židovsku sinagogu. Tu su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu i vrlo su spremno saslušali poruku. Svaki su dan proučavali Sveta pisma da se uvjere govori li Pavao istinu. Mnogi su Židovi povjerovali, kao i mnogi istaknuti Grci — muškarci i žene. Židovi iz Soluna saznali su da Pavao objavljuje Božju riječ u Bereji pa su i oni požurili onamo. Počeli su huškati narod i stvarati neprilike. Braća su odmah poslala Pavla prema obali, dok su Sila i Timotej ostali u Bereji. Oni koji su pratili Pavla, otpratili su ga do Atene, a zatim su se vratili u Bereju. Po njima je Pavao poslao poruku Timoteju i Sili da mu se što prije pridruže. Dok je Pavao čekao Timoteja i Silu u Ateni, jako se uznemirio promatrajući kako je grad pun idola. Tako je u sinagogi počeo razgovarati sa Židovima i Grcima koji su štovali pravoga Boga. Svakodnevno je raspravljao i na trgu, sa svima koji bi se ondje zatekli. Neki su se epikurejski i stoički filozofi upustili u rasprave s njim. Neki su se od njih pitali: »Što ovaj blebeće? Što želi reći?« Drugi su govorili: »Čini se da govori o nekim tuđim bogovima.« To su rekli jer im je Pavao prenosio Radosnu vijest o Isusu i njegovom uskrsnuću. Odveli su ga na sastanak vijeća, na Areopagu, i upitali ga: »Možemo li znati kakvo je to novo učenje o kojem govoriš? Puniš nam uši nekim čudnim tvrdnjama pa bismo htjeli znati što one znače.« Atenjani, a i stranci koji su ondje živjeli, trošili su sve svoje vrijeme na slušanje ili pričanje priča i novotarija. Pavao je tada ustao pred vijećem Areopaga i počeo govoriti: »Atenjani! Vidim da ste u svakom pogledu vrlo pobožni. Dok sam hodao uokolo i promatrao predmete što ih štujete, naišao sam na žrtvenik s natpisom: ‘Nepoznatom Bogu’. Ja vam upravo i nosim glas o tome Bogu kojeg ne poznajete, a štujete ga. On je Bog koji je stvorio svijet i sve na njemu. On je Gospodar neba i zemlje i zato ne prebiva u hramovima koje je sagradio čovjek. On je taj koji svima daje život, dah i sve ostalo. On ne treba pomoć ljudi, kao da bi mu nešto nedostajalo. Od jednoga je čovjeka stvorio sve narode da nastane svu Zemlju i odredio im vrijeme i mjesto gdje će živjeti. Učinio je to kako bi ga ljudi tražili, kako bi ispružili ruke prema njemu i pronašli ga. No on uistinu nije daleko ni od koga od nas. ‘U njemu živimo, hodamo i postojimo.’ Kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: ‘Mi od njega potječemo.’ Budući da od njega potječemo, ne smijemo misliti da je Bog poput tvorevine od srebra, zlata ili kamena, koju su načinile ljudska vještina i mašta. Bog je u prošlosti prelazio preko tolikog neznanja, ali sada zapovijeda svim ljudima da se svi i svagdje obrate. On je odredio dan kad će pravedno suditi svijetu, preko čovjeka kojega je za to odredio. Podigao ga je iz mrtvih i time nam pružio dokaz za to.« Kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, neki od okupljenih su se podsmjehnuli, dok su drugi rekli: »Drugi ćeš nam put pričati o tome.« I Pavao je otišao od njih. Neki su mu se pridružili i postali vjernici. Među njima je bio i Dionizije — član vijeća na Areopagu, žena po imenu Damara i još neki. Nakon toga, Pavao je otišao iz Atene i uputio se u Korint. Ondje je sreo nekog Židova po imenu Akvila, koji je bio rodom iz Ponta, a nedavno je došao iz Italije zajedno sa svojom ženom Priscilom. Oni su otišli iz Italije jer je car Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pavao je otišao posjetiti Akvilu i Priscilu. Budući da se bavio istim zanatom kao i oni, izradom šatora, ostao je kod njih i radio s njima. Svakog je šabata Pavao govorio u sinagogi. Nastojao je privući vjeri i Židove i Grke. Kad su Sila i Timotej stigli iz Makedonije, Pavao je sve svoje vrijeme posvetio propovijedanju Radosne vijesti. Uvjeravao je Židove da je Isus — Mesija. Kad su mu se Židovi suprotstavili i počeli ga vrijeđati, otresao je prašinu sa svoje odjeće i rekao: »Sami ste krivi za svoju propast. Moja je savjest čista. Od sada idem k nežidovima.« I Pavao ih je ostavio i otišao u kuću čovjeka po imenu Ticije Just, koji je štovao pravoga Boga, a njegova se kuća nalazila pokraj sinagoge. Nadstojnik sinagoge zvao se Krisp. On i svi njegovi ukućani povjerovali su u Gospodina. I mnogi drugi Korinćani, koji su slušali Pavla, povjerovali su i krstili se. Jedne je noći Bog rekao Pavlu u viziji: »Ne boj se, samo govori i nemoj prestati! Ja sam s tobom. Nitko te neće napasti i nanijeti ti zlo jer mnogi ljudi u ovom gradu pripadaju meni.« Pavao je ostao u Korintu godinu i pol dana i poučavao Korinćane Božjoj riječi. Kad je Galion bio prokonzul Ahaje, Židovi su jednodušno napali Pavla i odveli ga pred sud. Govorili su: »Ovaj čovjek nagovara narod da štuje Boga protivno Zakonu.« Upravo kad je Pavao htio progovoriti, Galion se obratio Židovima: »Ja bih strpljivo saslušao vas, Židove, da je riječ o nekom prijestupu ili ozbiljnom zločinu. Budući da su ovdje u pitanju riječi, imena i vaš Zakon, sredite to sami; ne želim suditi u tim pitanjima.« I istjerao ih je iz sudnice. Oni su zgrabili nadstojnika sinagoge Sostena i počeli ga tući ispred sudnice, a Galion uopće nije mario za to. Pavao je ostao u Korintu još mnogo dana, a zatim se oprostio od braće i otplovio u Siriju. S njim su pošli i Priscila i Akvila. U Kenhreji je Pavao ošišao kosu da ispuni zavjet koji je dao Bogu. Kad su stigli u Efez, Pavao je ostavio Priscilu i Akvilu. Otišao je u sinagogu i počeo raspravljati sa Židovima. Kad su ga oni zamolili da još ostane kod njih, nije pristao, ali im je na odlasku rekao: »Ako Bog to želi, vratit ću se k vama.« I isplovio je iz Efeza. Kad je stigao u Cezareju, otišao je u Jeruzalem pozdraviti tamošnju Crkvu. Nakon toga, uputio se u Antiohiju i zadržao se ondje neko vrijeme. Zatim je putovao po Galaciji i Frigiji te učvršćivao sve Isusove učenike. A u Efez je stigao Židov po imenu Apolon. On je bio učen čovjek iz Aleksandrije koji je dobro poznavao Sveta pisma. Bio je poučen o Gospodinovom putu, gorljivo je govorio i ispravno učio o Isusu iako je znao samo za Ivanovo krštenje. On je počeo hrabro govoriti u sinagogi. Kad su ga čuli Priscila i Akvila, pozvali su ga svojoj kući i izložili mu točnije Božji put. Kad je Apolon odlučio otići u Ahaju, braća su ga podržala i napisala vjernicima u Ahaji da ga lijepo prime. Kad je stigao onamo, puno je pomagao onima koji su po Božjoj milosti postali vjernici. U javnim je raspravama snažno pobijao Židove, dokazujući na temelju Svetih pisama da je Isus — Mesija. Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa ih upitao: »Jeste li primili Svetog Duha kad ste povjerovali?« Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.« »Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je. Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.« »Ivan je krstio ljude u znak njihovog obraćenja«, rekao im je Pavao, »Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.« Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga je sišao Sveti Duh. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati. Sveukupno ih je bilo dvanaestorica muškaraca. Pavao je zatim otišao u sinagogu. Ondje je tri mjeseca hrabro govorio i raspravljao sa Židovima. Uvjeravao ih je da prihvate Božje kraljevstvo. No neki su od njih bili tvrdoglavi i odbili povjerovati. Govorili su loše o Božjem putu. Zato ih je Pavao napustio. Sa sobom je poveo Isusove učenike i svakoga je dana u školi nekog čovjeka, koji se zvao Tiran, držao rasprave. To je trajalo dvije godine pa su tako svi stanovnici Azije, i Židovi i nežidovi, čuli Gospodinovu riječ. Bog je preko Pavla činio izvanredna čuda. Ljudi su čak bolesnicima donosili rupčiće i marame, koje je Pavao bio upotrebljavao, a bolesni su tada ozdravljali i zli su duhovi izlazili iz njih. Tamo su bili i neki Židovi koji su pokušavali istjerivati zle duhove izgovaranjem imena Gospodina Isusa. Govorili su: »Zapovijedam ti u ime Isusa o kojem Pavao propovijeda!« To su radila sedmorica sinova nekoga židovskoga vodećeg svećenika koji se zvao Skeva. A jednom im je zao duh odgovorio: »Ja znam tko je Isus i poznajem Pavla, a tko ste vi?« Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni goli i ranjeni pobjegli iz kuće. Za to su saznali svi Židovi i Grci, koji su živjeli u Efezu, i sve ih je obuzeo strah, a ime Gospodina Isusa još se više veličalo. Mnogi koji su povjerovali došli su i otvoreno priznavali svoja zla djela, a mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili. Izračunato je da je vrijednost tih knjiga iznosila pedeset tisuća srebrnjaka . Tako se Gospodinova riječ silno širila na sve strane i sve je više ljudi vjerovalo u nju. Nakon ovih događaja, Pavao se odlučio uputiti u Jeruzalem kroz Makedoniju i Ahaju. Rekao je: »Nakon Jeruzalema moram posjetiti i Rim.« I poslao je dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, u Makedoniju, a sâm je proveo neko vrijeme u Aziji. Nekako u to vrijeme u Efezu je došlo do velikog nemira zbog Puta. Ondje je živio neki čovjek po imenu Demetrije koji je radio sa srebrom. Izrađivao je male srebrne modele hramova božice Artemide, što je takvim zanatlijama donosilo priličnu zaradu. Sve ih je sazvao, zajedno s radnicima srodnih zanata, i rekao im: »Ljudi, vi znate da dobro zarađujemo ovim poslom. I sami čujete i vidite da je taj Pavao pridobio i preobratio mnogo ljudi, ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj azijskoj pokrajini. On tvrdi da bogovi napravljeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi. Postoji opasnost da ovaj naš zanat dođe na loš glas i, ne samo to, već bi i hram velike božice Artemide mogao izgubiti svoj značaj. Artemida je božica koju štuje cijela Azija i svijet, a postoji opasnost da i ona izgubi svoje veličanstvo.« Kad su to čuli, obuzeo ih je bijes i počeli su vikati: »Velika je efeška Artemida!« Tada se cijeli grad uznemirio. Zgrabili su Gaja i Aristarha, dvojicu Makedonaca koji su pratili Pavla, i svi su se strčali u amfiteatar. Pavao je htio izaći pred okupljeni narod, ali mu to nisu dopustili Gospodinovi sljedbenici. Neki ljudi na vlasti u pokrajini bili su Pavlovi prijatelji. Poslali su mu poruku i zamolili ga da ne ide u amfiteatar. Ondje su jedni vikali jedno, drugi drugo, a cijeli je skup bio u neredu. Većina njih nije ni znala zašto su se okupili. Židovi su gurnuli Aleksandra da stane pred ljude, a oni su mu govorili što da radi. Aleksandar je rukom zamolio za pozornost i pokušao objasniti što se događa. Kad su shvatili da je on Židov, dva su sata vikali kao jedan: »Velika je efeška Artemida!« Gradski je službenik umirio gomilu i rekao: »Efežani! Postoji li itko na svijetu tko ne zna da je Efez čuvar hrama velike Artemide i njezinoga kipa koji je pao s neba? To nitko ne može poreći. Ono što trebamo učiniti jest da ostanemo mirni i ne činimo ništa nepromišljeno. Dovukli ste ovu dvojicu ovamo iako nisu ni opljačkali hram niti su govorili protiv naše božice. Ako Demetrije i njegovi obrtnici imaju kakvu tužbu protiv koga, vrata sudnice su otvorena i prokonzuli su ondje. Neka strane same podignu tužbu jedna protiv druge. A ako imate još što za raspravu, morat ćete pričekati s tim do redovnoga skupa. Kako sada stvari stoje, postoji opasnost da zbog ovog danas budemo optuženi za pobunu. Ni na koji način ne možemo opravdati ovaj metež jer nema razloga za ovaj sastanak.« Kad je to rekao, gradski je službenik raspustio skup. Kad se metež stišao, Pavao je poslao po sljedbenike. Nakon što ih je ohrabrio, oprostio se s njima i krenuo u Makedoniju. Putovao je tim područjima i puno ohrabrivao učenike. Zatim je stigao u Grčku i ostao ondje tri mjeseca. Baš kad je trebao isploviti prema Siriji, Židovi su skovali urotu protiv njega i on se odlučio vratiti preko Makedonije. Pratili su ga Sopater, Pirov sin iz Bereje, Aristarh i Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej te Tihik i Trofim iz Azije. Oni su krenuli prije nas i dočekali nas u Troadi. Mi smo pak isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova. Pet dana kasnije pridružili smo im se u Troadi. Ondje smo ostali sedam dana. Prvog smo se dana u tjednu sastali da zajedno lomimo kruh, a Pavao je govorio okupljenima. Budući da je sutradan namjeravao otputovati, nastavio je govoriti do ponoći. U sobi na katu, gdje smo se bili okupili, bilo je mnogo svjetiljaka. Neki je mladić po imenu Eutih sjedio na prozoru. Budući da se Pavlov govor odužio, mladiću se silno prispavalo. San ga je potpuno svladao i pao je s trećega kata. Kad su ga podigli, bio je mrtav. Pavao je sišao, kleknuo do mladića, zagrlio ga i rekao: »Ne uznemirujte se, živ je.« Zatim je otišao gore, prelomio kruh i jeo. Dugo im je govorio, sve do zore, a onda je otišao. Mladić je odnesen kući živ i svi su bili utješeni. Mi smo se pak ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se trebao ukrcati i Pavao. Odlučio je tako jer je do Asosa htio ići pješice. Kad smo se s njim našli u Asosu, uzeli smo ga na brod i isplovili za Mitilenu. Sutradan smo isplovili iz Mitilene i stigli u blizinu otoka Hiosa. Drugi smo dan stigli do otoka Samosa, a dan nakon toga i u Milet. Pavao je već odlučio da se ne zaustavljamo u Efezu, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, stignemo u Jeruzalem na dan Pedesetnice. Iz Mileta je javio crkvenim starješinama u Efezu da dođu k njemu. Kad su stigli, rekao im je: »Vi znate kako sam živio cijelo vrijeme dok sam bio s vama, od prvoga dana kad sam stigao u Aziju. Sa svom poniznošću i u suzama služio sam Gospodinu. Prošao sam mnoge nevolje koje su me snašle zbog židovskih urota. Znate da se nisam ustručavao govoriti što god je bilo za vaše dobro. Poučavao sam vas javno i po vašim kućama. I Židovima i Grcima govorio sam o vjeri u našega Gospodina Isusa. Opominjao sam ih da obrate svoja srca, vrate se Bogu i da polože vjeru u našega Gospodina Isusa. No, sada, poslušan Svetom Duhu, na putu sam u Jeruzalem. Idem tamo i ne znam što će mi se dogoditi. Znam samo da mi u svakom gradu Sveti Duh jamči da me čeka zatočenje i nevolje. No meni nije ni najmanje stalo do života. Stalo mi je samo da dovršim svoj posao i zadatak koji mi je predao Gospodin Isus — da širim Radosnu vijest o Božjoj milosti. Sada znam da me nitko od vas više neće vidjeti. Bio sam s vama i govorio vam o Božjem kraljevstvu. Zato vam danas svečano izjavljujem: nevin sam ako tko od vas propadne jer sam vam prenio cjelokupnu Božju volju. Pazite na sebe i na sve koje vam je Sveti Duh povjerio na brigu. Vi ste pastiri, a oni su vaše stado — Božja Crkva, koju je Bog kupio vlastitom krvlju. Znam da će nakon moga odlaska među vas doći krvoločni vukovi. Oni neće poštedjeti stado. Čak će i među vama biti nekih koji će izvrtati istinu kako bi učenike odvukli za sobom. Zato se čuvajte! Sjetite se da sam vas ja tri godine neprestano, danju i noću, opominjao u suzama. A sada vas povjeravam Bogu i poruci o njegovoj milosti. Ona vas može ojačati i obdariti blagoslovima, kao i sve Božje svete ljude. Ja nisam žudio ni za čijim srebrom, zlatom niti skupom odjećom. Sami znate da sam se vlastitim rukama pobrinuo za svoje potrebe i potrebe onih koji su bili sa mnom. U svakoj sam vam prilici isticao da ustrajnim radom moramo pomagati onima koji su slabi. Učio sam vas da pamtite što je sâm Gospodin Isus rekao: ‘Blagoslovljenije je davati nego primati.’« Kada je ovo rekao, Pavao je kleknuo zajedno sa svima i pomolio se. Tada su svi briznuli u plač i počeli grliti i ljubiti Pavla, ožalošćeni jer im je rekao da ga više neće vidjeti. A zatim su ga otpratili na brod. Nakon što smo se rastali sa starješinama, isplovili smo ravno za otok Kos. Sutradan smo pristali na otok Rod, a odatle smo krenuli za Pataru. Našli smo brod koji je išao u Feniciju, ukrcali se i isplovili. Kad smo stigli nadomak Cipru, ostavili smo ga sa svoje lijeve strane i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer je brod ondje trebao iskrcati teret. U Tiru smo susreli Gospodinove sljedbenike i ostali s njima sedam dana. Oni su, upozoreni od Svetog Duha, rekli Pavlu da ne ide u Jeruzalem. No, kad se naš boravak ondje približio kraju, nastavili smo put. Svi su nas sljedbenici, zajedno sa ženama i djecom, otpratili izvan grada. Na obali smo kleknuli i pomolili se. Oprostili smo se s njima i ukrcali na brod, a oni su se vratili svojim kućama. Iz Tira smo nastavili put i pristali u Ptolemaidi. Pozdravili smo tamošnju braću i sestre te ostali s njima jedan dan. Sljedećeg smo dana isplovili i stigli u Cezareju. Otišli smo k Filipu i odsjeli kod njega. Filip je bio posvećen pronošenju Radosne vijesti. On je bio jedan od sedmorice i imao je četiri neudane kćeri koje su imale proročki dar. Bili smo tamo nekoliko dana, a onda je iz Judeje došao neki prorok po imenu Agab. Došao je k nama, uzeo Pavlov remen, svezao njime svoje ruke i noge i rekao: »Evo što Sveti Duh kaže: ‘Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka kojem pripada ovaj remen i predati ga nežidovima u ruke.’« Kad smo to čuli, i mi i tamošnji sljedbenici počeli smo preklinjati Pavla neka ne ide u Jeruzalem. Pavao nam je odgovorio: »Što to radite? Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam da me u Jeruzalemu, ne samo svežu nego i ubiju radi imena Gospodina Isusa.« Budući da se nije dao uvjeriti, prestali smo ga moliti. »Neka bude kako Gospodin hoće«, rekli smo. Nakon toga, spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. Neki od sljedbenika iz Cezareje pošli su s nama. Odveli su nas k čovjeku koji se zvao Mnason i kod kojeg smo trebali odsjesti. On je bio Cipranin i jedan od prvih Isusovih učenika. Kad smo stigli u Jeruzalem, vjernici su nas spremno primili. Sutradan je Pavao pošao s nama posjetiti Jakova. Kod njega su se okupili i svi starješine. Pavao ih je pozdravio i potanko ih izvijestio o svemu što je Bog kroz njegovu službu učinio među nežidovskim narodima. Kad su saslušali Pavla, dali su hvalu Bogu, a Pavlu su rekli: »Brate, vidiš kako je na tisuće Židova povjerovalo, a svi oni revno slijede Mojsijev Zakon. Oni su čuli da ti učiš sve Židove, koji žive među nežidovskim narodima, da ostave Mojsijev Zakon. Čuli su kako im govoriš da ne obrezuju svoju djecu niti da slijede naše običaje. Što onda da radimo? Oni će sigurno saznati da si došao. Napravi onako kako ti kažemo. S nama su četiri čovjeka koja su se zavjetovala Bogu. Uzmi ih sa sobom, pristupi zajedno s njima obrednom pranju i plati njihove troškove obreda pa da mogu obrijati glave. Tada će svatko znati da ono što su čuli o tebi nije istina i da poštuješ Zakon. A što se tiče nežidovskih vjernika, poslali smo im pismo. U njemu smo im preporučili sljedeće: Ne jedite hranu prinesenu idolima i meso u kojem još ima krvi! Ne jedite zadavljene životinje! Ne upuštajte se u seksualni nemoral!« Pavao je poveo tu četvoricu sa sobom i sutradan je zajedno s njima pristupio obrednom pranju. Nakon toga, otišao je u Hram objaviti kad će završiti dani obrednog pranja i kada se trebaju prinijeti žrtve za svakoga od njih. Kad se sedam dana obrednog pranja približavalo kraju, neki su Židovi iz Azije ugledali Pavla u Hramu. Uzbunili su cijelo mnoštvo i uhvatili Pavla te su vikali: »Izraelci, pomozite! To je onaj čovjek koji ljude širom svijeta uči stvarima koje su u suprotnosti s Mojsijevim Zakonom. On govori protiv našeg naroda i ovog mjesta. Sad je čak i nežidove doveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« Rekli su to jer su vidjeli Efežanina Trofima s Pavlom u gradu pa su pretpostavili da ga je Pavao doveo u Hram. Cijeli je grad bio u metežu. Ljudi su se ustrčali, zgrabili Pavla i odvukli ga iz Hrama. Istoga su se trena za njima zatvorila hramska vrata. Pokušali su ga ubiti, a tada je zapovjedniku rimske vojske u Jeruzalemu stigla vijest da se pobunio cijeli grad. On je odmah poveo sa sobom neke vojnike i časnike te se brzo uputio k narodu. Kad su Židovi ugledali zapovjednika i vojnike, prestali su tući Pavla. Tada je zapovjednik pristupio Pavlu, uhitio ga i zapovjedio da ga vežu dvama lancima. Nakon toga, upitao je ljude tko je Pavao i što je učinio, na što su jedni počeli vikati jedno, a drugi drugo. U svoj toj zbrci zapovjednik nije mogao utvrditi što je istina pa je zapovjedio da Pavla odvedu u vojarnu. Kad se Pavao približio stepenicama, vojnici su ga morali ponijeti na rukama da ga zaštite od nasilne gomile koja ih je slijedila i vikala za njima: »Ubijte ga!« Baš kad su se spremali odvesti ga u vojarnu, Pavao je rekao zapovjedniku: »Smijem li vam se obratiti?« Zapovjednik je rekao: »Zar ti znaš grčki? Ti onda nisi onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena započeo pobunu i poveo sa sobom u pustinju četiri tisuće razbojnika?« Pavao je odgovorio: »Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim vas, dopustite mi da se obratim narodu!« I zapovjednik mu je dopustio. Pavao je stao na stepenice i rukom dao znak da želi govoriti. Narod se stišao, a Pavao je počeo govoriti na aramejskom jeziku. »Braćo i očevi naroda, poslušajte što imam reći pred vama u svoju obranu!« Kad su čuli da im se obratio na aramejskom, još su se više stišali. Tada je Pavao rekao: »Ja sam Židov. Rođen sam u Tarzu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovom gradu. Bio sam Gamalielov učenik i on me potanko poučio Zakonu naših predaka. Revno sam služio Bogu, kao što to i vi danas činite. Progonio sam i ubijao one koji su slijedili Put, uhićivao muškarce i žene te ih odvodio u zatvor. O tome mogu posvjedočiti vrhovni svećenik i čitavo Vijeće starješina. Od njih sam primio pisma za našu židovsku braću u Damasku. Otišao sam onamo da uhitim Isusove sljedbenike i privedem ih u Jeruzalem da budu kažnjeni.« »Kad sam već bio blizu Damaska, negdje oko podne, odjednom je oko mene zasjalo jako svjetlo s neba. Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ Ja sam upitao: ‘Gospodine, tko si ti?’, a glas mi je odgovorio: ‘Ja sam Isus iz Nazareta kojega ti progoniš.’ Oni koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlo, ali nisu čuli glas koji mi je govorio. Ja sam upitao: ‘Što da radim, Gospodine?’ A Gospodin mi je rekao: ‘Ustani i idi u Damask! Tamo će ti biti rečeno sve što ti je određeno da učiniš.’ Budući da je svjetlost bila toliko jaka da sam oslijepio, moji su me suputnici, vodeći me za ruku, odveli u Damask. Ondje se nalazio čovjek po imenu Ananija , vjeran vršilac Zakona. Njega su cijenili svi tamošnji Židovi. On mi je pristupio, stao pokraj mene i rekao: ‘Brate Savle, progledaj!’ Istoga sam trena progledao i ugledao Ananiju. On mi je rekao: ‘Bog naših predaka izabrao te je da upoznaš njegovu volju. Izabrao te je da vidiš njegovog Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta. Ti ćeš svim ljudima govoriti o njemu i o tome što si vidio i čuo. A sada, ne čekaj ni trena! Ustani i krsti se! Operi se od svojih grijeha, zazivajući njegovo ime.’ Kad sam se vratio u Jeruzalem, otišao sam u Hram. Dok sam ondje molio, imao sam viđenje. Ugledao sam Isusa kako mi govori: ‘Smjesta otiđi iz Jeruzalema, jer njegovi stanovnici neće prihvatiti ono što im namjeravaš govoriti o meni.’ Ja sam odgovorio: ‘Gospodine, ovdašnji ljudi znaju da sam išao od sinagoge do sinagoge, hvatao i tukao one koji vjeruju u tebe. Znaju i da sam bio prisutan kad su ubili Stjepana, tvog svjedoka. Ja sam stajao ondje i to odobravao. Čak sam čuvao odjeću onima koji su ga ubijali.’ Isus mi je na to rekao: ‘Idi! Poslat ću te daleko, k nežidovskim narodima.’« Židovi su slušali Pavla sve dok nije izgovorio te riječi, a tada su počeli vikati: »Uklonite ovoga čovjeka s lica zemlje! On ne zaslužuje da živi.« Dok su tako vikali, trgali su sa sebe odjeću i bacali prašinu u zrak. A zapovjednik je naredio da Pavla odvedu u vojarnu. Zapovjedio je da ga bičuju kako bi saznali zašto su Židovi tako vikali protiv njega. Kad su ga počeli vezivati za bičevanje, Pavao se obratio časniku koji je ondje stajao: »Je li dopušteno bičevati rimskoga građanina kojemu nije dokazana nikakva krivnja?« Kad je to čuo, časnik je otišao zapovjedniku i rekao mu: »Što to radite? Pa ovaj čovjek je rimski građanin!« Zapovjednik je prišao Pavlu i upitao ga: »Reci mi, jesi li ti stvarno rimski građanin?« Pavao je rekao: »Jesam.« Zapovjednik je odgovorio: »Ja sam morao puno platiti da steknem rimsko građanstvo.« Pavao je rekao: »A ja sam se s njime rodio.« Vojnici, koji su se spremali ispitivati Pavla, odmah su odstupili. I zapovjednik se uplašio kad je uvidio da je Pavao rimski građanin, a da ga je on stavio u lance. Sutradan je zapovjednik htio doznati za što Židovi optužuju Pavla pa mu je skinuo lance. A vodećim svećenicima i cijelom židovskom Velikom vijeću naredio je da se sastanu. Tada je izveo Pavla i doveo ga pred njih. Pavao je pogledao članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjeg dana živim čiste savjesti pred Bogom.« Na te je riječi vrhovni svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pokraj Pavla da ga udare po ustima. A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!« Oni koji su stajali pokraj Pavla, rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega vrhovnog svećenika!« Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on vrhovni svećenik. Pa piše: ‘Ne govori loše o vladaru svoga naroda.’ « Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.« Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja, a Vijeće se podijelilo na dva tabora. Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. Nastao je silan metež. Neki su se učitelji Zakona iz stranke farizeja ustali i odlučno izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.« Prepirka je postala vrlo žestoka pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu. Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.« Kad se razdanilo, Židovi su skovali urotu. Zakleli su se, uz zaziv prokletstva na sebe, da neće ni jesti ni piti sve dok ne ubiju Pavla. Bilo ih je više od četrdeset koji su sudjelovali u toj uroti. Potom su otišli vodećim svećenicima i starješinama te im rekli: »Čvrsto smo se zakleli, uz zaziv prokletstva na sebe, da nećemo ništa jesti sve dok ne ubijemo Pavla. A vi sada, zajedno s Vijećem, zatražite od zapovjednika da dovede Pavla k vama. Recite mu da želite detaljnije ispitati njegov slučaj. Mi smo ga spremni ubiti dok je još na putu.« No sin Pavlove sestre saznao je za zasjedu. Uputio se u vojarnu i obavijestio Pavla. Pavao je pozvao jednoga od časnika i rekao mu: »Odvedi ovog mladića zapovjedniku! Ima mu nešto priopćiti.« Časnik je odveo mladića zapovjedniku i rekao mu: »Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovoga mladića jer ti želi nešto priopćiti.« Zapovjednik je uzeo mladića za ruku, poveo ga u stranu i rekao: »Što mi želiš reći?« Mladić je odgovorio: »Židovi su se dogovorili da te zamole da dovedeš Pavla sutra pred Vijeće. Izlika će im biti da ga žele detaljnije ispitati. To nije istina, više od njih četrdeset čeka Pavla u zasjedi. Zakleli su se da neće ni jesti ni piti sve dok ga ne ubiju. Oni su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.« Zapovjednik je otpustio mladića i naredio mu: »Ne govori nikomu da si me obavijestio o ovome.« Zatim je pozvao dvojicu časnika i rekao im: »Do devet sati navečer pripremite dvjesto vojnika za put u Cezareju. Pripremite i sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca. Pripremite Pavlu konje za put i dovedite ga upravitelju Feliksu živog i zdravog.« Zapovjednik je napisao i pismo u kojem je pisalo: »Klaudije Lizija upućuje pozdrave preuzvišenom upravitelju Feliksu. Ovoga su čovjeka Židovi uhvatili i namjeravali ga ubiti. Kad sam saznao da je on rimski građanin, sa svojim sam ga vojnicima izbavio iz njihovih ruku. Htio sam doznati za što ga optužuju pa sam ga doveo pred njihovo Vijeće. Saznao sam da ga optužuju zbog nekih spornih pitanja u vezi s njihovim Zakonom, no te optužbe ne zahtijevaju smrtnu kaznu ni zatvor. Kad sam saznao da je skovana urota protiv njega, smjesta sam ga poslao k tebi. Naredio sam, također, da se oni koji ga optužuju, obrate tebi i iznesu svoje optužbe.« Vojnici su izvršili sve zapovijedi. Noću su uzeli Pavla iz pritvora i odveli ga u Antipatridu. Sutradan su konjanike uputili dalje s Pavlom, a ostali su se vratili u vojarnu. Kad su stigli u Cezareju, uručili su upravitelju pismo i izručili mu Pavla. Kad je upravitelj pročitao pismo, upitao je Pavla iz koje je pokrajine. Kad je saznao da je iz Cilicije, rekao je: »Saslušat ću tvoj slučaj kad stignu tvoji tužitelji.« Zapovjedio je da ga čuvaju pod stražom u Herodovoj palači. Pet dana nakon toga, vrhovni svećenik Ananija uputio se u Cezareju s nekim starješinama i odvjetnikom koji se zvao Tertul. Oni su iznijeli upravitelju svoje optužbe protiv Pavla. Pavao je pozvan unutra, a Tertul je pred Feliksom počeo iznositi optužbe: »Preuzvišeni Felikse, zahvaljujući tebi, uživamo mir, a zahvaljujući tvojoj mudrosti, u našoj su zemlji provedene nužne promjene. Uvijek i na svaki način mi to primamo s velikom zahvalnošću. Ne želimo ti oduzimati vrijeme, ali bismo te zamolili da nas kratko saslušaš. Ovaj nam čovjek stvara nevolje. Diže pobune među Židovima širom svijeta i vođa je nazarejske sljedbe. Pokušao je oskvrnuti i naš Hram, ali smo ga u tome spriječili. *** Ako ga ispitaš, i sam ćeš se uvjeriti što je istina u vezi s tim za što ga optužujemo.« A ostali su se Židovi složili s njegovim riječima. Tvrdili su da je istina sve što je rekao Tertul. Kad je upravitelj kretnjom dao znak Pavlu da može govoriti, Pavao je počeo: »Znam da si već mnogo godina sudac ovom narodu i zato mi je drago što se mogu braniti pred tobom. Kao što se možeš uvjeriti, nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam krenuo u Jeruzalem pokloniti se Bogu. Ovi me ljudi nisu zatekli da se i sa kim prepirem u Hramu, da dižem ljude na pobunu, bilo u sinagogama ili igdje drugdje u gradu. Oni ne mogu pred tobom dokazati ove optužbe protiv mene. No priznat ću ti: ja štujem Boga naših predaka i slijedim Put, koji oni nazivaju sektom. Vjerujem u sve što piše u Zakonu i Prorocima. Isto tako, s ovim ljudima dijelim istu nadu da će Bog podići iz mrtvih i pravedne i nepravedne. Stoga, dajem sve od sebe da uvijek imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima. Nisam već godinama bio u Jeruzalemu, a sad sam došao da svom narodu donesem darove za siromašne i da prinesem žrtve. Upravo sam završio obred pranja u Hramu kad su me pronašli. Nije bilo nikakve gužve oko mene niti ikakvog nemira. Neki su Židovi iz Azije bili tamo, pa bi i oni trebali doći ovdje da svjedoče pred tobom i optužuju me, ako imaju što protiv mene. Stao sam i pred Vijeće u Jeruzalemu. Neka ovi što su ovdje kažu je li mi ono dokazalo ikakvu krivnju. Osim ako se ne radi o jednoj stvari koju sam viknuo dok sam stajao među njima: ‘Vi mi danas sudite zbog toga što vjerujem u uskrsnuće mrtvih!’« Tada je Feliks, koji je bio dobro upoznat s Putom, prekinuo saslušanje i rekao: »Kada dođe zapovjednik Lizija, donijet ću odluku o vašem slučaju.« I naredio je časniku da Pavla stavi pod stražu, ali da uživa određene olakšice. Naredio mu je i da ne zabranjuje Pavlovim prijateljima da ga posjećuju i brinu se o njemu. Nakon nekoliko dana, Feliks je došao zajedno sa svojom ženom Druzilom, koja je bila Židovka. Naredio je da mu dovedu Pavla i saslušao je njegovo izlaganje o vjeri u Krista Isusa. A onda je Pavao počeo govoriti o pravednosti, uzdržljivosti i nadolazećem Sudu. Feliks se uplašio i rekao: »Sad možeš ići, a kad budem imao više vremena, poslat ću po tebe.« U isto vrijeme, Feliks se nadao da će mu Pavao dati novca pa ga je često pozivao i razgovarao s njim. Prošle su dvije godine, a Feliksa je na mjestu upravitelja naslijedio Porcije Fest. Budući da je Feliks htio ugoditi Židovima, ostavio je Pavla u zatvoru. Tri dana nakon što je postao upravitelj Judeje, Fest je stigao iz Cezareje u Jeruzalem. Vodeći svećenici i židovski vođe odmah su mu iznijeli optužbe protiv Pavla. Zamolili su ga da im izađe ususret i pošalje Pavla u Jeruzalem. Pripremili su zasjedu da ga ubiju još na putu. Fest im je odgovorio da Pavla drže u Cezareji, a da i on sâm uskoro ide onamo. »Neka neki od vaših vodećih ljudi pođu sa mnom i neka ga tamo tuže ako je zaista počinio neki prekršaj«, rekao im je. Nakon što je ostao s njima osam ili deset dana, Fest se vratio u Cezareju. Sutradan je sjeo na svoj sudački stolac i naredio da mu dovedu Pavla. Čim se Pavao pojavio, okružili su ga Židovi, koji su došli iz Jeruzalema, iznoseći mnoge teške optužbe protiv njega, ali ih nisu mogli dokazati. A Pavao se branio ovako: »Ja nisam učinio ništa ni protiv židovskoga Zakona, ni protiv Hrama, ni protiv cara.« No Fest je htio Židovima ugoditi pa je upitao Pavla: »Želiš li poći u Jeruzalem da ti se ondje preda mnom sudi na osnovu ovih optužbi?« Pavao je odgovorio: »Ja sada stojim pred carskim sudom, gdje je i red da mi se sudi. Židovima nisam ništa skrivio, kao što i sâm vrlo dobro znaš. Ako sam za nešto kriv i ako sam učinio bilo što, što zaslužuje smrtnu kaznu, ne pokušavam od nje pobjeći, ali ako u optužbama ovih ljudi protiv mene nema ni riječi istine, nitko me ne smije predati njima u ruke. Želim da mi se sudi pred carem.« Nakon što se posavjetovao sa svojim savjetnicima, Fest je rekao Pavlu: »Tražio si da ti se sudi pred carem pa ćeš i ići pred cara.« A kako su ondje ostali nekoliko dana, kralj Agripa i Berenika stigli su u Cezareju da posjete Festa. Nakon nekoliko dana provedenih ondje, Fest je iznio kralju Pavlov slučaj: »Ima ovdje jedan zatvorenik kojeg je Feliks ostavio u zatvoru. Kad sam bio u Jeruzalemu, vodeći su mi svećenici i židovski starješine iznijeli optužbe protiv njega i tražili da ga osudim. Odgovorio sam im da nije običaj da Rimljani izručuju bilo koga bez valjanog razloga. Optuženi se prvo treba suočiti sa svojim tužiteljima i dobiti priliku da se brani od optužbe. Stoga, kad su oni došli ovamo sa mnom, nisam odugovlačio. Već sljedećeg sam dana sjeo na svoje sudačko mjesto i naredio da uvedu toga čovjeka. Kad su njegovi tužitelji ustali da govore protiv njega, nisu ga optužili ni za kakav zločin koji sam očekivao. Umjesto toga, iznijeli su neke točke u kojima se nisu slagali s njim oko njihove vlastite religije. Govorili su i o nekom čovjeku po imenu Isus, koji je umro, a za kojeg je Pavao tvrdio da je živ. Ja se nisam snašao u toj vrsti rasprave pa sam čovjeka upitao bi li htio ići u Jeruzalem da mu se ondje sudi. Budući da je Pavao zatražio da ostane u Cezareji do careve presude, naredio sam da ga drže u pritvoru dok ga ne budem mogao poslati caru.« Na to je Agripa rekao Festu: »I ja bih htio čuti toga čovjeka.« »Sutra ćeš ga čuti«, odgovorio mu je Fest. Tako su sutradan Agripa i Berenika došli u velikoj raskoši. Ušli su u dvoranu sudnice u pratnji zapovjednika i vodećih ljudi grada. Fest je zapovjedio da uvedu Pavla i rekao: »Kralju Agripa i svi vi ovdje prisutni, pogledajte ovoga čovjeka! Na njega mi se potužila cijela židovska zajednica — i u Jeruzalemu i ovdje. Vikali su da ga treba smaknuti, ali bilo mi je jasno da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt. No, budući da je sâm zatražio da mu se sudi pred carem, odlučio sam ga k njemu i poslati. No nemam nikakvu optužbu koju bih protiv njega mogao iznijeti caru. Zato sam ga doveo pred vas, posebno pred tebe, kralju Agripa, da ga ispitate. Tako ću moći caru nešto napisati. Na kraju krajeva, čini mi se da nema smisla poslati mu zatvorenika, a ne navesti za što ga se optužuje.« Agripa se obratio Pavlu: »Dopušteno ti je da govoriš u svoju obranu.« Pavao je podigao ruku i počeo: »Kralju Agripa, sretan sam što ću se upravo pred tobom danas braniti od svih židovskih optužbi. Drago mi je posebno zato što poznaješ sve židovske običaje i nesuglasice. Stoga, molim te da me strpljivo saslušaš. Svim je Židovima poznat moj život; oni dobro znaju kakav sam život vodio u mladosti u svojoj zemlji, a isto tako i u Jeruzalemu. Oni me poznaju već dugo i, ako žele, mogu posvjedočiti da sam živio kao farizej. Bio sam član sljedbe koja s najvećom pažnjom poštuje pravila naše vjere. A ovdje mi se sada sudi zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima. Naših dvanaest plemena nada se njegovom ispunjenju i iskreno služe Bogu danju i noću. Zbog te iste nade, kralju, Židovi me optužuju. Zašto smatrate nemogućim da Bog podiže ljude iz mrtvih? I ja sam smatrao da trebam učiniti sve što je u mojoj moći protiv imena Isusa iz Nazareta. To sam u Jeruzalemu i činio: otkako sam dobio ovlasti od velikih svećenika, mnoge sam Božje svete strpao u zatvor. A kad su ih ubijali, ja sam to odobravao. Progonio sam ih po svim sinagogama i nastojao ih prisiliti da govore protiv Boga. Toliko sam bio bijesan na njih da sam ih čak progonio i po stranim gradovima.« »Prilikom jednoga od tih progona išao sam prema Damasku s ovlaštenjem i nalogom vodećih svećenika. Na putu, negdje oko podne, ugledao sam, kralju, nebesko svjetlo jače od sunca. Zasjalo je oko mene i mojih suputnika. Svi smo popadali na zemlju, a ja sam začuo glas koji mi se obratio na aramejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Samo sebi nanosiš štetu boreći se protiv mene.’ Ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus kojeg progoniš. Ali, ustani, podigni se! Ukazao sam ti se da te imenujem svojim slugom i svjedokom. Govorit ćeš o onome što si vidio i o onome što ću ti ja pokazati. Ja ću te izbaviti i od Židova i od nežidova kojima ću te poslati. Ti ćeš im otvoriti oči i okrenuti ih od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu. Tako da im vjerom u mene grijesi budu oprošteni i da budu primljeni među one koji su sveti zbog vjere u moje ime.’« »Znači, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju. Počeo sam govoriti ljudima da se obrate i okrenu Bogu te počnu činiti djela koja pokazuju da su im se životi zaista promijenili. Propovijedao sam najprije u Damasku, a zatim u Jeruzalemu i širom Judeje. Propovijedao sam i nežidovima. Zbog toga su me Židovi uhvatili dok sam bio u Hramu i pokušali me ubiti. No Bog mi je pomogao i pomaže mi do dana današnjega. Tako, evo, sada stojim ovdje i svjedočim svima o onome što sam vidio. Ne govorim ništa novo, već ono što su proroci i Mojsije nagovijestili da će se dogoditi. Nagovijestili su da će Krist umrijeti i biti prvi koji će ustati iz mrtvih. Nagovijestili su da će donijeti svjetlo i židovskom narodu i ostalim narodima.« Dok je Pavao tako govorio u svoju obranu, Fest je povikao: »Pavle, ti si lud! Poludio si od prevelikog znanja.« Pavao je odgovorio: »Preuzvišeni Feste, nisam lud. Dapače, sasvim sam pri zdravoj pameti i govorim istinu. Kralju je sve to poznato i o tome mogu s njim otvoreno govoriti. Siguran sam da mu ništa od toga nije promaklo jer se te stvari nisu dogodile u nekom zabačenom kutu zemlje. Kralju Agripa, vjeruješ li u ono što su rekli proroci? Ja znam da vjeruješ.« Na to je Agripa rekao Pavlu: »Zar misliš da me tako lako možeš uvjeriti da postanem kršćanin?« Pavao mu je odgovorio: »Lako ili teško, molim Boga da, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene, samo bez ovih okova.« Tada je kralj ustao, a s njim i upravitelj, Berenika i svi koji su sjedili s njima. Napustili su prostoriju, a onda počeli govoriti jedan drugome: »Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili zatvorsku kaznu.« A Agripa je rekao Festu: »Ovaj je čovjek već mogao biti oslobođen da nije zatražio suđenje pred carem.« Kad je odlučeno da ćemo isploviti prema Italiji, Pavao i još neki zatvorenici predani su nekom zapovjedniku Juliju. On je bio satnik u elitnoj carskoj vojnoj jedinici. Ukrcali smo se na brod iz grada Adramitija, koji je upravo trebao krenuti prema Aziji, i isplovili. S nama se nalazio i Aristarh, Makedonac iz Soluna. Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije se ljubazno ophodio s Pavlom i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje. Oni su se pobrinuli za sve što je Pavlu bilo potrebno. Isplovili smo iz Sidona i krenuli uz obalu Cipra jer nam je vjetar bio suprotan. Preplovili smo preko mora duž Cilicije i Pamfilije i stigli u grad Miru u Liciji. Tamo je vojni zapovjednik našao neki brod iz Aleksandrije. Brod je plovio u Italiju i on nas je ukrcao na njega. Danima smo polako plovili i jedva stigli do Knida. Vjetar nam nije dopuštao da zadržimo smjer, stoga smo plovili južnom stranom Krete kod Salmone. Teško smo jedrili uz obalu i stigli do mjesta zvanog Sigurna Luka, u blizini grada Laseje. Izgubili smo mnogo vremena i dan židovskog posta već je bio prošao. Plovidba je postala opasna pa je Pavao upozorio posadu. Rekao im je: »Ljudi, vidim da ovo putovanje neće proći bez nevolja. Nastradat će i brod i teret na njemu. A i naši životi mogli bi se naći u opasnosti.« No budući da se kapetan i vlasnik broda nisu složili s Pavlom, vojni je zapovjednik radije poslušao njih nego Pavla. S obzirom na to da luka nije bila sigurna kako bi brod ostao u njoj tijekom zime, većina je odlučila da se nastavi plovidba. Nadali su se da će, po mogućnosti, stići do Feniksa i ondje prezimiti. Feniks je luka na Kreti i okrenuta je prema jugozapadu i sjeverozapadu. Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile. Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. No nasukat ćemo se na neki otok.« Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg — iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more. Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. Svi su se razvedrili pa su jeli. Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod. Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova. Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu. Nakon što smo sretno stigli na kopno, saznali smo da se otok zove Malta. Stanovnici otoka prema nama su se ponašali neobično ljubazno. Sve su nas srdačno primili i zapalili vatru jer je počela kiša i bilo je hladno. Pavao je skupio hrpu granja i stavljao ga u vatru. Odjednom je, zbog vrućine, iz granja izašla zmija i ugrizla Pavla za ruku. Kad su stanovnici vidjeli zmiju kako visi na Pavlovoj ruci, rekli su jedni drugima: »Ovaj je čovjek sigurno ubojica. Iako se spasio iz mora, Pravda mu nije dopustila da živi.« A Pavao je stresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo. Mještani su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav pa su dugo čekali i promatrali ga. Kad su vidjeli da mu se nije dogodilo ništa loše, promijenili su mišljenje i rekli da je bog. U blizini toga mjesta nalazila su se polja koja su pripadala poglavaru otoka. Zvao se Publije. On nas je primio u svoju kuću i tri nas dana ljubazno ugostio. Publijev je otac ležao u krevetu jer je bolovao od groznice i dizenterije. Pavao je ušao u sobu da ga pogleda. Nakon što se pomolio, stavio je ruke na njega i ozdravio ga. Potom su počeli dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati. Oni su nam iskazali mnoge počasti, a prije nego što smo isplovili, opskrbili su nas svime što nam je bilo potrebno. Nakon tri mjeseca isplovili smo brodom koji je bio iz Aleksandrije i koji je prezimio na otoku. S prednje je strane imao znak bogova blizanaca . Stigli smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana, a zatim smo isplovili prema Regiju. Sljedećeg dana podigao se južni vjetar i dan nakon toga stigli smo u Puteole. Ondje smo zatekli neku braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima tjedan dana. Napokon smo stigli u Rim. Tamošnji su vjernici saznali da dolazimo pa su izašli sve do Apijeve tržnice i Triju gostionica da nas dočekaju. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se. Kad smo stigli u Rim, Pavlu je bilo dopušteno da živi sâm, ali s njim je morao biti i vojnik koji bi ga čuvao. Tri dana kasnije, Pavao je sazvao židovske vođe. Kad su se svi okupili, rekao im je: »Braćo, ja nisam učinio ništa protiv našeg naroda ni protiv običaja naših predaka. Pa ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali Rimljanima. Rimljani su me ispitali i htjeli me osloboditi jer ničime nisam zaslužio smrtnu kaznu. No kad su se Židovi tomu usprotivili, bio sam prisiljen zatražiti da mi se sudi pred carem. Međutim, ni za što ne optužujem svoj narod. Zbog toga sam i zatražio da vas vidim i razgovaram s vama; u ovim sam lancima upravo zato što vjerujem u nadu Izraela.« Židovski su vođe rekli Pavlu: »Nismo iz Judeje primili nikakvo pismo o tebi. Ni jedan brat, koji je stigao odande, nije nam priopćio nikakvu novost niti iznio išta loše o tebi. Ali htjeli bismo čuti tvoje stajalište jer znamo da se svuda govori protiv te sljedbe.« Ugovorili su s Pavlom dan kada će se sastati. Došli su k njemu u velikom broju, u kuću u kojoj je boravio, a on im je cijeli dan govorio o Božjem kraljevstvu i iznosio im svoje svjedočanstvo. Nastojao ih je uvjeriti u istinu o Isusu na temelju Mojsijevog zakona i proročkih knjiga. Neki su povjerovali u ono što je govorio, dok drugi nisu htjeli povjerovati. Nastala je prepirka i svi su se već bili spremni razići, a Pavao je tada dodao još samo ovo: »Dobro je Sveti Duh govorio kad je preko proroka Izaije rekao vašim precima: ‘Idi ovom narodu i reci mu: Slušat ćete i slušati, ali nećete razumjeti. Gledat ćete i gledati, ali nećete shvatiti. Jer, otvrdnulo je srce ovoga naroda. Uši su začepili, a oči zatvorili. Tako da ne vide svojim očima, ne čuju svojim ušima, ne razumiju svojim srcem i ne obraćaju se meni da ih ozdravim.’ Stoga, znajte: Bog šalje ovo spasenje nežidovima. Oni će ga poslušati!« *** Pune je dvije godine Pavao ostao u kući koju je sâm unajmio. U njoj je primao sve koji su mu dolazili. Propovijedao je o Božjem kraljevstvu i učio o Gospodinu Isusu Kristu. Činio je to sasvim otvoreno i nitko ga u tome nije sprečavao. Pozdrav od Pavla, sluge Krista Isusa, kojeg je Bog pozvao da bude apostol i izabrao ga da objavljuje Božju Radosnu vijest, koju su već prije objavljivali proroci u Svetom pismu. Vijest je to o Božjem Sinu, koji po rođenju potječe iz Davidove obitelji, a po Duhu koji posvećuje i uskrsnućem od mrtvih pokazao se Božjim Sinom u svoj sili. On je Isus Krist, naš Gospodar. Po njemu sam primio dar da budem apostol kako bih sve nežidovske narode pozvao da vjeruju u njega i da mu budu poslušni. I vi ste među njima, i vas je Bog pozvao da pripadate Isusu Kristu. Pišem svima vama u Rimu, koje Bog voli i poziva da budete Božji sveti ljudi. Neka milost i mir od Boga, našeg Oca, i Gospodina Isusa Krista budu s vama. Prije svega, zahvaljujem Bogu po Isusu Kristu za sve vas jer se o vašoj vjeri priča po cijelom svijetu. Bog, kojemu služim svojim srcem, propovijedajući Radosnu vijest o njegovom Sinu, svjedok mi je da vas se uvijek sjetim, svaki put kada molim. Stalno molim da mi se pruži prilika da vas posjetim, ako Bog tako bude htio. Zaista vas želim vidjeti da bih vam mogao dati duhovni dar koji će vas ojačati. Tako ćemo zajedničkom vjerom hrabriti jedni druge. Braćo i sestre, želim da znate da sam vas puno puta namjeravao posjetiti, da i među vama uberem plodove, kao što sam ih ubrao među drugim nežidovima. No sve do sada bio sam spriječen. Imam jednaku obvezu prema svima: prema civiliziranima i divljacima , prema obrazovanima i neobrazovanima. Zbog toga sam spreman objaviti Radosnu vijest i vama koji ste u Rimu. Ne sramim se, naime, Radosne vijesti jer je to sila kojom Bog spašava svakoga tko vjeruje, najprije Židove, a potom i nežidove. U Radosnoj je vijesti objavljen Božji način postizanja pravednosti koji počinje i završava vjerom, baš kao što piše u Svetom pismu: »Pravednik će živjeti po vjeri.« S Neba se očituje Božji bijes usmjeren protiv svih bezbožnika i zlih djela što ih čine ljudi koji svojim nepravednim životima priječe istinu. Taj se bijes očituje zato što je Bog jasno objavio ono što se može znati o njemu. Vječna moć i božanstvo Božje su nevidljive osobine, ali se od početka svijeta mogu opažati i razumjeti u onome što je Bog stvorio. Stoga, nemaju nikakve isprike za svoja zla djela. Premda su poznavali Boga, nisu mu iskazivali štovanje niti mu zahvaljivali kao Bogu. Umjesto toga, misli su im postale isprazne, a njihova su nerazborita srca potamnjela. Iako su govorili da su mudri, postali su ludi. Slavu besmrtnoga Boga zamijenili su obožavanjem kipova napravljenih u obliku smrtnog čovjeka, ptica, divljih zvijeri ili zmija. Zbog toga ih je Bog prepustio seksualnoj nečistoći i drugim zlim željama što su ih imali u srcima te ih pustio da sami obeščaste svoja tijela. Istinu o Bogu zamijenili su lažima, štovali su i služili stvarima, onome što je stvoreno, umjesto Stvoritelju koji zaslužuje vječnu slavu. Amen. Bog ih je, dakle, prepustio njihovim sramotnim strastima. Njihove su žene zamijenile prirodne spolne odnose neprirodnima, a isto su tako i muškarci prestali spavati sa ženama i poveli se za pohotom prema drugim muškarcima. Počeli su činiti sramotne stvari jedni s drugima pa su primili zasluženu kaznu za svoju nastranost. Budući da nisu smatrali važnim čuvati istinsko poznavanje Boga, on ih je ostavio u njihovim izopačenim mislima koje su ih navele da čine zlo. Puni su svih vrsta grijeha, pokvarenosti, pohlepe i zlobe. Njima vlada zavist, ubojstvo, svađa, prevara i podmukle nakane. Blate i ogovaraju jedni druge, klevetnici su, mrze Boga, bezobrazni su, umišljeni, neprestano se hvale, u zlu su domišljati, neposlušni su roditeljima, nerazumni su, ne ispunjavaju svoja obećanja, nemaju srca ni samilosti prema drugima. Bez obzira na to što znaju Božja upozorenja da oni koji tako žive zaslužuju smrt, ne samo što tako žive nego čak i odobravaju drugima da tako čine. Zato nemaš izgovora, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer, u čemu osuđuješ druge, osuđuješ samoga sebe budući da i ti činiš isto što i oni. Znamo da je Božji sud pravedan prema onima koji tako rade. Ali, čovječe, ti koji osuđuješ one koji rade takve stvari, a sâm ih radiš, misliš li da ćeš izbjeći Božji sud? Zar prezireš Božju neizmjernu dobrotu i strpljivost koju ti iskazuje i ne shvaćaš da te Božja dobrota želi navesti da se pokaješ i promijeniš? No ti zbog svoje tvrdoglavosti i nepromijenjenog srca sve više navlačiš na sebe Božji bijes za dan kad će Bog objaviti svoju pravednu presudu i kada će »svakome uzvratiti prema njegovim djelima.« Nagradit će vječnim životom one koji traže slavu, čast i besmrtnost, trudeći se uvijek činiti dobro. A bijesom i srdžbom kaznit će one koji iz sebičnosti ne slijede istinu, nego nepravednost. Nevolja i muka snaći će svakoga tko čini zlo — najprije Židove, a zatim i nežidove. Slava, čast i mir namijenjeni su onima koji čine dobro — najprije Židovima, a zatim i nežidovima. Bog ne gleda tko je tko. Oni koji imaju Zakon, čine grijeh jednako kao i oni koji nikada nisu čuli za Zakon. Ako oni koji nemaju Zakona čine grijeh, isto tako će bez Zakona biti izgubljeni. A ako oni koji imaju Zakon čine grijeh, njima će se suditi po Zakonu. Jer, u Božjim očima nisu pravedni oni koji samo slušaju što je ispravno prema Zakonu, nego će oni koji čine ono što Zakon propisuje biti opravdani pred Bogom. Neki, koji nisu Židovi i ne poznaju Zakon po prirodi, čine ono što propisuje Zakon. Stoga, iako nemaju Zakona, sami su sebi Zakon. Pokazuju da u svojim srcima znaju što propisuje Zakon. To pokazuju i time što osjećaju što je pravo, a što krivo. Njihove ih vlastite misli u jednom slučaju optužuju, dok ih u drugom brane. Sve će se to dogoditi onoga dana kada Bog preko Krista Isusa bude sudio ljudske tajne, prema Radosnoj vijesti koju ja objavljujem. Ti kažeš za sebe da si Židov i da se oslanjaš na Zakon. Ponosiš se Bogom i znaš što on želi, a iz Zakona si naučio što je ispravno . Uvjeren si da si vodič slijepima i svjetlo onima koji su u mraku. Da poučavaš one koji ne znaju i da si učitelj nezrelima jer imaš Zakon, koji je utjelovljeno znanje i istina. Zašto, dakle, ti koji poučavaš druge, sâm sebe ne poučiš? Ti, koji druge učiš da ne kradu, zašto sâm kradeš? Ti, koji kažeš da se ne smije počiniti preljub, zašto ga činiš? Ti, koji prezireš idole, zašto pljačkaš njihove hramove? Ti, koji se hvališ da poznaješ Božji zakon, zašto vrijeđaš Boga kršeći Zakon? Kao što piše u Svetom pismu: »Zbog vas se vrijeđa Božje ime među nežidovskim narodima.« Obrezanje ima vrijednosti ako se pridržavaš onoga što piše u Zakonu. Ako pak kršiš Zakon, ništa ti ne vrijedi što si obrezan. Ako se neobrezan čovjek drži onoga što propisuje Zakon, neće li se ubrojiti u obrezane? Tebi, koji poznaješ ono što piše u Zakonu i obrezan si, a kršiš Zakon, sudit će čovjek koji nije obrezan tjelesno, a pridržava se zapovijedi Zakona. Onaj koji samo izgleda kao Židov nije pravi Židov niti je vanjski znak na tijelu istinsko obrezanje. Pravi je Židov onaj koji je Židov u srcu: istinsko se obrezanje događa u srcu po Duhu, a ne po pisanom zakoniku. Takav čovjek prima pohvalu od Boga, a ne od ljudi. Koje su, dakle, prednosti Židova i koja je vrijednost obrezanja? Židovi imaju mnoge prednosti u svakom pogledu jer je Bog njima povjerio svoje poruke. Pa što ako su neki od njih postali nevjerni? Zar će njihova nevjernost poništiti Božju vjernost? Nikako! Bog će ostati vjeran u svim svojim obećanjima premda su svi ljudi lažljivci, kao što piše u Svetom pismu: »Pokazat ćeš se pravednim u svemu što kažeš i pobijedit ćeš kad te budu optuživali.« Što, dakle, da kažemo ako naša nepravednost ističe Božju pravednost? Zar je Bog nepravedan kad pokaže svoj gnjev? Govorim onako kao što ljudi misle. Nikako, Bog nije nepravedan. Kako bi inače mogao suditi svijetu? Netko će reći: »Ako ja lažem, to je Bogu na slavu jer tada dolazi do izražaja Božja istinitost. Zašto me onda osuđuje kao grešnika?« To bi bilo isto kao da kažemo: »Činimo zlo kako bi nastalo dobro!« — kao što me neki blate da ja naučavam. Oni koji tako govore, zaslužili su osudu. Što sve to znači? Jesmo li mi Židovi u prednosti pred drugima? Nismo! Već smo rekli da su i Židovi i nežidovi jednako pod grijehom. U Svetom pismu piše: »Nema nikoga pravednoga, niti jednoga! Nema nikoga tko razumije. Nema nikoga tko traži Boga. Svi su Boga ostavili, postali su bezvrijedni. Nema nikoga tko čini dobro, ni jednog jedinoga! Njihova su usta poput otvorenih grobova, jezik im govori laži. Na usnama im je zmijski otrov. Usta su im puna psovke i gorčine. Noge su im brze da ubiju, kamo god idu, uzrokuju razaranja i nesreću, put mira ne poznaju. Nema straha od Boga pred njihovim očima.« Znamo da je sve što je napisano u Zakonu namijenjeno onima koji žive po njemu da bi se ušutkale sve isprike i da bi se cijeli svijet doveo pod Božji sud. Ni jedan čovjek ne može se opravdati pred Bogom vršeći zapovijedi Zakona jer po Zakonu samo prepoznajemo grijeh. Bog nam je sada pokazao kako ljude čini pravednima neovisno o Zakonu. Zakon i Proroci to potvrđuju. Bog čini ljude pravednima po vjeri u Isusa Krista. To se odnosi na sve koji vjeruju jer nema razlike među ljudima: svi su griješili i ne mogu sudjelovati u Božjoj slavi. No opravdani su pred Bogom po njegovoj milosti, zbog oslobođenja od grijeha koje dolazi kroz Isusa Krista. To je Božji dar. Bog je poslao Isusa kao žrtvu pomirenja, da po njegovoj krvi budu pomireni s Bogom oni koji vjeruju. Na taj je način Bog pokazao svoju pravednost. Bio je pravedan i u prošlosti, dok je bio strpljiv i nije ih kaznio za njihove grijehe. Učinio je to da bi nam pokazao svoju pravednost i u sadašnje vrijeme; da je pravedan i da opravdava svakoga tko vjeruje u Isusa . Dakle, možemo li se ponositi sobom? Ne dolazi u obzir! Na osnovi kojeg zakona? Na osnovi zakona djela? Ne, na osnovi zakona vjere. Mi, naime, smatramo da je čovjek opravdan pred Bogom zato što vjeruje, a ne zato što čini ono što propisuje Zakon. Je li Bog samo Bog Židova? Nije li on Bog i nežidova? Da! On je Bog i nežidova. Jer, Bog je jedan i opravdat će obrezane zato što vjeruju i neobrezane zato što vjeruju. Dakle, poništavamo li Zakon slijedeći vjeru? Ne, nipošto, nego utvrđujemo ono što govori Zakon. Što možemo reći da je o vjeri otkrio Abraham, praotac našega naroda? Jer, da je Abraham bio opravdan pred Bogom svojim djelima, imao bi razloga za ponos, ali nije se mogao ponositi pred Bogom. Što piše u Svetom pismu? »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.« Radniku se ne daje plaća kao dar, nego kao dug. Čovjek se ne može opravdati pred Bogom svojim djelima, ali ako vjeruje u Boga koji opravdava grešnike, vjera će mu se uračunati kao pravednost. David je govorio da je blagoslovljen onaj čovjek kojemu Bog pripisuje opravdanje neovisno o njegovim djelima: »Blagoslovljeni su oni kojima su oproštena zla djela i čiji su grijesi pokriveni. Blagoslovljeni su oni čije grijehe Bog ne uračunava.« Je li ta sreća ograničena samo na obrezane ili vrijedi i za neobrezane? Naravno, vrijedi i za neobrezane jer smo već prije rekli: »Abrahamu se njegova vjera uračunala kao pravednost.« A kad mu se vjera pripisala kao pravednost? Dok je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego dok je još bio neobrezan. Primio je obrezanje kao znak, pečat svoje pravednosti, koja je rezultat vjere što ju je pokazao dok još nije bio obrezan. Zbog toga je on otac svima koji vjeruju, bez obzira na to što nisu obrezani, da bi se i njima pripisala pravednost. A otac je i onima koji nisu samo obrezani nego koji slijede njegovu vjeru što ju je pokazao dok još nije bio obrezan. Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona. Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.« To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji. Kad nije bilo nade da će dobiti djecu , Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci« . Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost« . No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja. Sada kad smo opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu. Po njemu nam je i dopušten pristup Božjoj milosti. Sada smo u Božjoj milosti, njome se ponosimo i nadamo se sudjelovati u Božjoj slavi. Ne samo to, nego se radujemo i nevoljama jer znamo da u nevoljama postajemo strpljivi. U toj strpljivosti Bog utvrđuje naš karakter, a iz toga se rađa nada koja nas neće razočarati jer Božja je ljubav ulivena u naša srca po Svetom Duhu, koji nam je darovan. Krist je umro za nas bezbožnike u pravo vrijeme, dok smo još bili slabi. Teško da će itko umrijeti da bi spasio život drugom čovjeku, čak i ako je taj drugi čovjek pravedan. Možda bi netko imao dovoljno hrabrosti umrijeti da bi spasio nekog dobročinitelja, ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama tako što je Krist umro za nas dok smo još bili grešnici. Budući da smo opravdani pred Bogom po Kristovoj krvi, još ćemo više po Kristu biti spašeni od Božjega bijesa. Ako se Bog pomirio s nama po smrti svoga Sina dok smo još bili Božji neprijatelji, još više će nas Bog spasiti po Kristovom životu sada kad smo se pomirili s njim. I ne samo to; mi se i radujemo u Bogu po svome Gospodinu Isusu Kristu, po kojem smo sada i primili pomirenje. Grijeh je došao u svijet preko jednog čovjeka, a po grijehu je došla i smrt. Zato svi ljudi umiru, jer su svi zgriješili. Grijeh je bio u svijetu prije nego što je postojao Zakon, ali grijeh se nikome ne uzima u obzir kad nema Zakona. Smrt je vladala od Adamovog do Mojsijevog vremena i nad onima koji nisu zgriješili poput Adama, koji je slika onoga koji će doći. Božji dar, međutim, nije kao Adamov grijeh. Jer, ako su mnogi umrli zbog grijeha jednog čovjeka — Adama, još je veća Božja milost i dar života što su ga mnogi primili milošću jednog čovjeka — Isusa Krista. Adam je jednom zgriješio i bio osuđen, ali Božji dar nije takav. Taj dragovoljni dar, koji vodi opravdanju, došao je nakon mnogih prekršaja. Jer, smrt je vladala nad svim ljudima zato što je jedan čovjek zgriješio, ali mnogo više će oni koji uživaju u obilju Božje milosti i u daru pravednosti imati istinski život i vladati po jednom čovjeku — Isusu Kristu. Tako su, dakle, svi ljudi bili osuđeni zbog grijeha jednog čovjeka, no isto će tako zbog jednoga pravednog čina svi ljudi biti opravdani i imati istinski život. Neposlušnošću jednog čovjeka mnogi su postali grešnici. Isto će tako poslušnošću jednog čovjeka mnogi postati pravednici. Zakon je uveden da ukaže na mnogobrojnost grijeha. No kad se grijeh umnožio, Bog je dao svoju milost u još većoj mjeri. To se dogodilo da bi, kao što je prije grijeh vladao smrću, na isti način Božja milost vladala pravednošću i donijela vječni život po Isusu Kristu, našem Gospodinu. Što, dakle, da kažemo? Hoćemo li nastaviti griješiti da bi Božja milost postala obilnija? Naravno da ne! Ali kako možemo mi, koji smo umrli grijehu, i dalje živjeti u grijehu? Zar ne znate da smo mi, koji smo se krstili u Krista Isusa, po krštenju sudjelovali u njegovoj smrti? Krštenjem smo zajedno s njim ukopani u smrt da bismo mogli živjeti novim životom, kao što je i Krist ustao iz smrti po slavnoj snazi svoga Oca. Budući da smo ujedinjeni s njim u njegovoj smrti, bit ćemo ujedinjeni s njim i u njegovom uskrsnuću. Znamo da je naša stara narav razapeta na križu s Kristom kako bi naša grešnost bila uništena i kako više ne bismo bili robovi grijehu. Onaj tko je umro, slobodan je od grijeha. Ako smo umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim. Znamo da Krist, nakon što je uskrsnuo, neće više umrijeti. Smrt više nema nikakve moći nad njim. Smrt, kojom je Krist umro, bila je smrt grijehu, jednom i zauvijek. Ali Krist sada ima novi život i taj je život s Bogom. Tako i vi smatrajte sebe mrtvima za grijeh, a živima za Boga u Kristu Isusu. Grijeh ne smije dalje vladati vama. Nemojte se pokoravati svojim grešnim željama! Ne dajte dijelove svoga tijela za oruđe kojim ćete činiti grijeh i zlo. Umjesto toga, prinesite Bogu sami sebe, kao one koji su umrli i ponovo oživjeli. Neka vaše tijelo i njegovi udovi budu namijenjeni samo za to da čine ono što je dobro i da služe Bogu. Grijeh više neće vladati vama jer više ne živite pod Zakonom, nego pod Božjom milošću. Što da radimo? Trebamo li griješiti zato što ne živimo pod Zakonom, nego pod Božjom milošću? Naravno da ne! Kad se komu predate da mu služite poput roba, njemu ste poslušni i njegovi ste robovi. Robovi ste onoga koga slušate. Možete robovati grijehu, što će vas odvesti u smrt, ili možete robovati poslušnosti Bogu, što će vas opravdati. Bili ste robovi grijeha, ali hvala Bogu da ste ipak od srca poslušali ono što su vas učili. Oslobođeni ste grijeha i postali ste robovi pravednosti. Govorim vam primjerom koji će vam pomoći da razumijete jer su ove stvari teško razumljive. Kao što ste ranije udove svoga tijela stavili na raspolaganje nečistoći i razvratu te postali robovi zla, sada ih stavite na raspolaganje pravednosti. Tako ćete postati njezini robovi i živjeti samo za Boga. Dok ste robovali grijehu, niste bili podložni pravednosti. Kakvi su bili plodovi takvog života? Radili ste stvari kojih se sada sramite i čija je krajnja posljedica smrt. A sada, kad ste slobodni od grijeha i kada ste postali Božji robovi, rezultat je vaše posvećenje Bogu, a krajnji je rezultat vječni život. Jer, plaća za grijeh je smrt, a dar što ga Bog daje jest vječni život po Isusu Kristu, našem Gospodinu. Braćo i sestre, vi poznajete Zakon. Vi, dakle, znate da je čovjek podložan Zakonu samo dok je živ. Na primjer, udana je žena po Zakonu vezana za svoga muža do kraja njegovog života, ali ako muž umre, ona više nije podložna bračnom zakonu. Ako se žena uda za drugoga muškarca dok je njezin muž živ, po Zakonu je kriva za preljub. No ako joj muž umre, ona je slobodna od bračnog zakona pa tako ne čini preljub ako se uda za drugoga čovjeka. Braćo i sestre, vaš je stari čovjek umro za Zakon jer ste bili združeni s razapetim Kristom. Tako smo sada vezani za drugoga čovjeka, za onoga koji je ustao iz smrti, da bismo donijeli plodove Bogu. Prije, dok smo živjeli starim životom, nama su vladale grešne strasti koje je izazvao Zakon. One su nam donosile duhovnu smrt. Sada više nismo podložni Zakonu jer je naš stari život, zarobljen Zakonom, umro. Sad služimo Bogu na nov način Duha, a ne na stari način pisanih pravila. Što da kažemo? Znači li to da je Zakon isto što i grijeh? Naravno da ne! Ali ja ne bih znao što je grijeh da nije bilo Zakona. Na primjer, ne bih znao što znači željeti nešto što pripada drugome da u Zakonu ne piše: »Nemoj žudjeti za onim što pripada drugome.« Grijeh je iskoristio priliku i tom zapovijedi izazvao u meni sve moguće nedolične želje jer grijeh bez Zakona nema nikakve snage. To je bilo vrijeme u kojem sam živio bez Zakona. Ali kada sam saznao za zapovijed Zakona, tada je grijeh počeo živjeti, a ja sam umro. Zapovijed, koja mi je trebala donijeti život, donijela mi je smrt. Grijeh je iskoristio priliku i prevario me. Iskoristio je zapovijed i ubio me njome. Zakon je svet, a isto su tako i zapovijedi u njemu svete, pravedne i dobre. Znači li to da mi je dobra stvar donijela smrt? Naravno da ne! Ali grijeh, da bi se pokazao grijehom, iskoristio je dobru stvar da bi mi prouzročio smrt. To pokazuje kako je grijeh loš — pomoću dobre zapovijedi može proizvesti još gori ishod. Znamo da je Zakon duhovan. No ja nisam duhovan i podložan sam grijehu kao njegov rob. Ne razumijem što činim jer ne radim stvari koje želim, nego stvari koje mrzim. Ako radim stvari koje ne želim, znači da se slažem da je Zakon dobar. Zapravo, nisam ja taj koji radi te stvari, nego ih radi grijeh što živi u meni. Da, znam da u meni, odnosno u mojoj tjelesnoj naravi, ne živi ništa dobro. Želja da radim dobro živi u meni, ali ne i sposobnost da činim dobro. Ne činim dobro koje želim, nego činim zlo koje ne želim. Ako činim zlo, a to ne želim, očito to ne činim ja, nego grijeh koji živi u meni. Otkrio sam da djeluje ovaj zakon: kad želim činiti ono što je dobro, zlo je odmah tu. U svome sam srcu oduševljen Božjim zakonom, ali vidim da u mojem tijelu djeluje drugi zakon. On se suprotstavlja zakonu koji je u mom umu i ja postajem zarobljenik toga zakona grijeha koji djeluje u mojem tijelu. Kako sam jadan! Tko će me spasiti od ovoga tijela koje je predodređeno za smrt? Hvala Bogu za spasenje po našem Gospodinu Isusu Kristu! U umu se, dakle, pokoravam Božjem zakonu, ali tjelesna narav čini da se pokoravam zakonu grijeha. Stoga, sada više nema osude onima koji su u Isusu Kristu. Jer, u Isusu Kristu je zakon Duha koji donosi život. Zakon života oslobodio te zakona grijeha koji donosi smrt. Zakon nam nije mogao pomoći zbog slabosti naše tjelesne naravi. No Bog je učinio ono što Zakon nije mogao: svom je Sinu dao tijelo isto kao i naše, kojim griješimo, i poslao ga na Zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh. Učinio je to da bi ono pravedno što zahtijeva Zakon bilo zadovoljeno u nama, koji živimo na temelju Duha, a ne na temelju stare tjelesne naravi. Oni koji su vođeni tjelesnom naravi, misle samo na stvari koje udovoljavaju toj naravi, a oni koji su vođeni Duhom, misle na stvari koje želi Duh. Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir. Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati. Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu. No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu. A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom. Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama. Dakle, braćo i sestre, nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo jer, ako živite slijedeći svoju grešnu, tjelesnu narav, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete. Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca. Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba , Oče!« Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca. Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu. Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti. Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca. Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece. Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima. No ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi dio Božjeg obećanja, čekamo uzdišući u sebi. I dalje željno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela. Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada, koja se vidi, nije nada jer tko se nada onomu što već ima? Ako se nadamo onome što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem. Isto nam tako Duh pomaže jer smo slabi. Mi ne znamo što bismo trebali moliti, ali Duh posreduje za nas uzdisajima koji se ne mogu izreći riječima. No Bog vidi što je u ljudskim srcima i zna koja je namjera Duha jer Duh govori u ime Božje djece onako kako želi Bog. Znamo da Bog u svemu radi za dobro onih koji ga vole. On ih je izabrao po svome planu. On ih je poznavao prije nego što su postojali i izabrao ih je da budu poput njegovog Sina. Tako da Isus, Božji Sin, bude najstariji među svojom braćom i sestrama. Bog ih je izabrao prije nego što su postojali i on ih je pozvao. One koje je pozvao, ujedno je i opravdao, a onima koje je opravdao, dao je i svoju slavu. Što bismo na to mogli reći? Ako je Bog s nama, tko može biti protiv nas? Bog, koji nije ni vlastitog Sina poštedio, nego ga je predao da umre umjesto svih nas, sigurno će nam dati i sve ostalo zajedno s njim. Tko može optužiti one koje je izabrao Bog? Nitko! Bog je taj koji ih opravdava. Tko bi ih mogao proglasiti krivima? Nitko! Isus Krist je umro, ali još je važnije to što je uskrsnuo i što sada sjedi Bogu s desne strane i posreduje kod njega u našu korist. Što nas može odvojiti od Kristove ljubavi? Mogu li teškoće, nevolje, progoni, glad, neimaština ili smrt? U Svetom pismu piše: »Zbog tebe smo uvijek u smrtnoj opasnosti, smatraju nas ovcama za klanje.« Bez obzira na sve to, mi ipak silno pobjeđujemo po onome koji nas je volio. Uvjeren sam da nas ništa — ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta u sadašnjosti ili budućnosti, ni sile iznad nas ili ispod nas, niti išta što je stvoreno — ne može odvojiti od Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu. Govorim vam istinu u Kristu. Ne lažem vam, a moja savjest, koju vodi Sveti Duh, svjedok mi je da u srcu nosim duboku bol i žalost. Skoro bih htio da i ja budem proklet i odvojen od Krista kad bi im to moglo pomoći, jer to su moja braća i sestre, moji sunarodnjaci. Oni su Izraelov narod, Bog ih je posvojio, pokazao im svoju slavu i sklapao saveze s njima. Dao im je Zakon, pravo bogoštovlje i svoja obećanja. Oni su potomci slavnih predaka i od njih u tjelesnom smislu potječe Krist, koji je Bog nad svim. Njemu uvijek slava! Amen. No nije sporno je li Bog održao svoje obećanje Židovima jer nisu svi koji potječu od Izraela pravi Izraelci, niti su svi koji potječu od Abrahama prava Abrahamova djeca. Bog je rekao Abrahamu: »Tvoje će se potomstvo računati po Izaku«, a to znači da nisu svi tjelesno rođeni Abrahamovi potomci Božja djeca, nego se Božjom djecom smatraju oni koji su rođeni po obećanju što ga je Bog dao Abrahamu. Njegovo obećanje glasi: »Vratit ću se u određeno vrijeme i Sara će imati sina.« Ali to nije sve. I Rebeka je zatrudnjela. I njezini su sinovi imali istog oca, našeg pretka Izaka. Prije nego što su se obojica rodila i prije nego što su mogla napraviti išta dobro ili loše — da izbor bude po Božjem planu, a ne zbog njihovih djela — Bog je rekao Rebeki: »Stariji će sin služiti mlađemu.« Tako je mlađi sin izabran po Božjem pozivu. Kao što piše u Svetom pismu: »Jakova sam volio, a Ezava mrzio.« Što da kažemo? Zar je Bog nepravedan? Nikako! Bog je rekao Mojsiju: »Pokazat ću milost kome želim i sažalit ću se kome želim.« Dakle, Božji izbor ne ovisi o našoj želji ili našem naporu, nego o Bogu. On je taj koji iskazuje milosrđe. U Svetom pismu Bog je rekao faraonu: »Postavio sam te zato da na tebi mogu pokazati svoju moć i da se moje ime razglasi po cijelom svijetu.« Dakle, Bog iskazuje milost onima kojima želi biti milostiv, a čini tvrdoglavima one za koje želi da budu tvrdoglavi. Netko će me pitati: »Ako Bog upravlja nama, zašto nas onda krivi za naše grijehe? Tko se može suprotstaviti njegovoj volji?« No tko si ti, čovječe, da prigovaraš Bogu? Ni posuda ne može pitati onoga koji ju je napravio zašto joj je dao baš takav oblik. Lončar može od grude gline napraviti posudu kakvu želi — ljepšu posudu za svečane prigode ili običnu za svakodnevnu upotrebu. Bog je želio pokazati svoj gnjev da ljudi vide njegovu moć. No, bez obzira na to, ipak je imao mnogo strpljenja s onima na koje je bio ljut i koji su bili određeni za propast. Želio je pokazati kako je velika njegova slava koja će se dati onima koji primaju milosrđe. Bog ih je pripremio za slavu. Mi smo ti koje je pozvao, ne samo iz židovskog naroda nego i iz svih ostalih naroda. Kao što piše u Svetom pismu u Hošeinoj knjizi: »One koji nisu moj narod prozvat ću svojim narodom i onima koje nisam volio reći ću da ih volim. Na istome mjestu gdje je Bog rekao: ‘Vi niste moj narod’, bit će prozvani djecom živoga Boga.« A prorok Izaija je rekao o Izraelu: »Iako Izraelaca ima poput pijeska u moru, samo će se malen broj spasiti. Božji sud na Zemlji bit će brz i konačan.« Kao što je Izaija već rekao: »Da nam Bog Svevladar nije ostavio potomstvo, bili bismo poput Sodome, postali bismo poput Gomore.« Što ćemo zaključiti? Drugi narodi nisu težili za pravednošću, ali su je primili — pravednost koja se temelji na vjeri. A Izraelci, koji su slijedili Zakon da bi stekli pravednost pred Bogom, nisu u tome uspjeli. A zašto? Zato što su htjeli postati pravedni po svojim djelima, a ne po vjeri u Boga. Naišli su na kamen spoticanja i pali, kao što piše u Svetom pismu: »Gledajte, na Sionu postavljam kamen na kojem će se ljudi spoticati, stijenu zbog koje će padati, ali onaj tko vjeruje u njega, neće se razočarati.« Braćo i sestre, najviše od svega želim i molim Boga da Židovi budu spašeni. Ja vam mogu potvrditi da Židovi od srca žele služiti Bogu, ali ne znaju kako. Budući da nisu poznavali pravednost, koja dolazi od Boga, pokušavali su steći pravednost na svoj način. Zato se nisu podvrgli Božjem načinu opravdanja ljudi. Krist je ispunio i dovršio Zakon da bi omogućio opravdanje svakome tko vjeruje u njega. O opravdanju, koje dolazi po Zakonu, Mojsije piše: »Onaj tko izvrši zapovijedi Zakona, imat će život po njima.« Ali u Svetom pismu se govori o opravdanju koje dolazi po vjeri: »Nemojte se pitati: ‘Tko će uzići na Nebo?’ — što znači: ‘Tko će dovesti Krista s Neba na Zemlju?’ I nemojte se pitati: ‘Tko će sići u podzemni svijet?’ — što znači: ‘Tko će sići da dovede Krista od mrtvih?’« Ovako piše u Svetom pismu: »Božja vam je riječ blizu, ona je na vašim usnama i u vašem srcu.« Ta je riječ poruka vjere koju propovijedamo. Dakle, ako svojim ustima priznaš »Isus je Gospodar« i ako u svom srcu vjeruješ da ga je Bog podigao iz mrtvih, bit ćeš spašen. Srcem vjerujemo i tako smo opravdani, a ustima priznajemo vjeru i tako smo spašeni. U Svetom pismu piše: »Nitko tko vjeruje u njega, neće se razočarati.« Zato što nema razlike između Židova i nežidova jer Gospodin je jedan i isti za sve ljude te bogato blagoslivlja one koji ga zazivaju. Tako i piše u Svetom pismu: »Svi koji zazovu Gospodina, bit će spašeni.« Ali prije nego što zazovu Boga, moraju u njega vjerovati. A opet, ne mogu vjerovati u njega ako nisu čuli o njemu. A da bi čuli o Gospodinu, netko im mora o njemu govoriti. Kako će pak netko govoriti ljudima o njemu ako ga nitko nije poslao? Kao što piše u Svetom pismu: »Kako je lijepo vidjeti glasnika koji donosi Radosnu vijest!« No nisu svi prihvatili Radosnu vijest. Prorok Izaija kaže: »Gospodine, tko je povjerovao u ono što smo rekli?« Vjera dolazi kada slušamo Radosnu vijest, a ta se vijest čuje kroz propovijedanje poruke o Kristu. A ja pitam: »Zar ljudi nisu čuli našu poruku?« Sigurno su čuli, u Svetom pismu piše: »Njihov glas obišao je cijelu Zemlju i njihove su se riječi čule do kraja svijeta.« Ponovo pitam: »Zar Izraelci nisu razumjeli?« Najprije poslušajte što Mojsije govori o Bogu: »Učinit ću vas ljubomornima narodom koji to nije. Razljutit ću vas narodom koji ne razumije.« Izaija hrabro izjavljuje: »Našli su me oni koji me nisu tražili. Pokazao sam se onima koji nisu za mene pitali.« Za Izrael je rekao: »Cijeli dan pružao sam ruke prema njima, ali oni su neposlušni i prkosni.« Stoga, dakle, pitam: »Zar se Bog odrekao svog naroda?« Nije! I ja sam Izraelac, Abrahamov potomak. Potječem iz Benjaminovog plemena. Bog se nije odrekao svoga naroda koji je izabrao prije nego što je taj narod uopće postojao. Zar ne znate što piše u Svetom pismu o Iliji, koji se u molitvi žalio Bogu protiv Židova? Molio je: »Gospodine, ubili su tvoje proroke i uništili tvoje žrtvenike. Jedini sam ja ostao, a i mene žele ubiti.« A što mu je Bog rekao? Odgovorio mu je: »Ostavio sam za sebe sedam tisuća ljudi koji se nisu poklonili Baalu.« Tako je i sada: Bog je izabrao malu skupinu ljudi po svojoj milosti. A ako ih je izabrao po svojoj milosti, onda to nije zbog njihovih djela. Inače, Božja milost ne bi bila milost. Što se, dakle, dogodilo? Izraelci nisu dobili ono što su tražili. Samo su oni koje je Bog izabrao to dobili, a ostalima su otvrdnula srca. Tako i piše u Svetom pismu: »Bog ih je otupio. Dao im je oči koje ne vide i uši koje ne čuju, sve do dana današnjega.« A David kaže: »Neka se uhvate u klopku i upadnu u zamku na vlastitim gozbama. Neka padnu i budu kažnjeni. Neka oslijepe da ne mogu vidjeti. I neka im leđa zauvijek budu pognuta.« A ja pitam: »Židovi su se spotaknuli, no znači li to da je njihov pad konačan?« Nipošto! Ali zbog njihove pogreške, spas je došao drugim narodima, što je učinilo Židove ljubomornima. Njihov je prekršaj donio bogat blagoslov cijelome svijetu, a njihov je gubitak postao bogat dobitak ostalim narodima. Koliko će tek svijet primiti bogatiji blagoslov kada dovoljno Židova postane onakvima kakvima ih želi Bog? Govorim vama, koji niste Židovi, zato što sam apostol za one koji nisu Židovi. Dat ću sve od sebe da ispunim svoju zadaću, u nadi da ću svoje sunarodnjake učiniti ljubomornima i tako pomoći nekima od njih da se spase. Kad ih je Bog odbio, pomirio se s drugim narodima. Što će, dakle, značiti kad ih Bog ponovo prihvati nego uskrsnuće od mrtvih? Ako prvi komad tijesta posvetite Bogu, cijeli će kruh biti posvećen. Ako je posvećen korijen drveta, sve su mu grane svete. Zamislite da neke grane masline budu otrgnute i da se na njihovo mjesto nakaleme grane divlje masline te crpe iz bogatoga korijena. Vi niste Židovi, nego poput grane divlje masline primate život iz izvornoga korijena. Ne smijete se hvaliti pred odrezanim granama. Ako se hvalite, sjetite se da ne hranite vi korijen, nego da on hrani vas. Reći ćete: »Grane su odrezane da bih ja mogao biti stavljen na njihovo mjesto.« To je istina, ali te su grane odrezane jer nisu vjerovale, a vi ste na njihovome mjestu zbog svoje vjere. Zato se nemojte ponositi time, nego radije strahujte! Jer, ako Bog nije ostavio prave grane na njihovome mjestu, neće poštedjeti niti vas. Uvidite Božju dobrotu, ali i njegovu strogost. Strog je prema onima koji su otpali, ali je dobar prema tebi ako ostaneš u njegovoj dobroti. A ako prestaneš vjerovati, i tebe će odrezati. Ako, pak, Židovi ne ustraju u svojoj nevjeri, bit će vraćeni na drvo. Jer, Bog je moćan pa ih može vratiti na mjesto gdje su bili. Pa ako ste vi, grane divlje masline, odrezani od drveta divlje masline i protiv prirode nakalemljeni na drvo posađene masline, koliko će lakše biti prirodnim granama da budu nakalemljene na vlastito drvo? Braćo i sestre, želim da znate ovu tajnu istinu, da ne mislite kako znate sve. Ovo je ta tajna: jedan je dio izraelskog naroda postao tvrdoglav i ostat će takvim sve dok puni broj nežidova ne uđe u Božji narod. Tako će se spasiti cijeli Izrael. To piše i u Svetom pismu: »Spasitelj će doći sa Siona. Odstranit će bezbožnost od Jakovljevih potomaka. I kada uklonim njihove grijehe, sklopit ću savez s njima.« Što se tiče Radosne vijesti, oni su Božji neprijatelji, što je vama na korist. Ali što se tiče Božjega izbora, oni su Božji miljenici zbog obećanja koje je dao njihovim precima. Bog ne mijenja odluku kada daje darove i poziva ljude. Nekad ste bili neposlušni, ali sada ste primili Božju milost zbog njihove neposlušnosti. Oni su sada postali neposlušni zbog Božje milosti prema vama, da bi i oni mogli primiti Božju milost. Bog je sve ljude zatvorio u neposlušnost da bi svima pokazao svoju milost. Kako je velika Božja dobrota i kako je beskrajno njegovo znanje i njegova mudrost! Njegove odluke ne može nitko objasniti, njegove putove nitko razumjeti. Tako i piše u Svetom pismu: »Tko je upoznao Božje misli? Tko mu je bio savjetnik? Tko je Bogu išta dao da bi mu on dugovao?« Bog je stvorio sve što postoji i sve postoji po njemu i za njega. Njemu pripada slava! Amen! Zato vas preklinjem, braćo i sestre, zbog milosti koju nam je pokazao Bog, prinesite svoje živote kao živu žrtvu, svetu i ugodnu Bogu. To je pravi način štovanja Boga. Nemojte se više prilagođavati ovome svijetu. Umjesto toga, dopustite da vas Bog mijenja promjenom vašeg razmišljanja, kako biste mogli razabrati i prihvatiti što Bog želi, što je dobro, Bogu ugodno i savršeno. Zbog dara koji mi je Bog dao po svojoj milosti, govorim svakome od vas: nemojte sami sebe precjenjivati. Radije procjenjujte sebe razumno, s obzirom na mjeru vjere koju je Bog dao svakome od vas. Tijelo svakoga od nas sastoji se od mnogih dijelova i svaki od njih ima drukčiju službu. Isto tako, iako nas ima puno, jedno smo tijelo u Kristu i svi smo dijelovi toga tijela; svatko je od nas povezan sa svim drugim dijelovima. Imamo različite darove po milosti koju nam je dao Bog. Onaj tko ima dar proricanja, neka koristi taj dar s onoliko vjere koliko ima. Tko ima dar služenja, neka služi. A ako tko ima dar poučavanja, neka poučava. Tko ima dar ohrabrivanja, neka ohrabruje. Tko ima dar davanja, neka daje darežljivo. Tko ima dar vodstva, neka upravlja marljivo. Tko ima dar činiti dobro drugima, neka to čini radosno. Vaša ljubav mora biti iskrena. Mrzite zlo i radite što je dobro. Volite jedni druge kao vlastitu obitelj. Poštujte jedni druge i svatko od vas neka cijeni drugoga više nego samoga sebe. Nemojte biti lijeni ondje gdje trebate biti revni. Sa žarom u Duhu služite Gospodinu! Zbog nade koju imate, budite radosni, kad ste u nevoljama, budite strpljivi, a u molitvi budite ustrajni. Pomažite Božjim svetima, kojima je pomoć potrebna, i gostoljubivo primajte ljude u svoje domove. Molite za one koji vas progone. Želite im samo dobro i nemojte ih proklinjati. Radujte se s onima koji se raduju i tugujte s onima koji su tužni. Živite u skladu jedni s drugima! Nemojte se uzvisivati, nego se družite s onima koje drugi smatraju manje vrijednima. Nemojte biti umišljeni! Nemojte vraćati zlo za zlo. Nastojte činiti što je dobro u očima svih ljudi. Trudite se živjeti u miru sa svima, koliko je do vas. Prijatelji, nemojte se osvećivati, već to prepustite Bogu. Kao što piše: »‘Osveta je moja, ja ću uzvratiti’, kaže Gospodin.« Umjesto toga, činite ovo: »Ako je vaš neprijatelj gladan, nahranite ga! Ako je žedan, napojite ga! To je kao da mu sipate žar po glavi .« Ne dajte da vas pobijedi zlo, nego vi pobijedite zlo dobrim. Svi se moraju pokoravati onima koji su na vlasti. Bog je taj koji je dao vlast onima koji vladaju. I oni koji vladaju, vlast su dobili od Boga. Ako se tko protivi vlastima, protivi se onome što je ustanovio Bog. Takve, koji se suprotstavljaju vlastima, Bog će kazniti. Oni koji rade što je dobro, ne moraju se bojati vlasti. Vlasti se trebaju bojati oni koji čine zlo. Ako se ne želite bojati vlasti, radite dobro pa će vas hvaliti oni koji vladaju. Oni koji su na vlasti Božji su službenici i što rade — za vaše je dobro. Ali ako radite loše, morate se bojati jer oni imaju moć kazniti vas i neće oklijevati da tu moć i upotrijebe. Oni su Božji službenici i kažnjavaju one koji rade loše. Morate se pokoravati vlastima, ne samo zbog straha od kazne nego i radi svoje savjesti. Zato i plaćate poreze. Oni koji vladaju Božji su službenici na Zemlji i posvetili su svoje vrijeme vladanju. Svakom čovjeku dajte ono što mu dugujete. Plaćajte poreze onome kome ste ih dužni platiti. Odajte poštovanje onome koga morate poštovati. Iskazujte čast onima kojima trebate iskazivati čast. Nemojte nikome ništa dugovati osim ljubavi, koju uvijek dugujete jedni drugima. Onaj tko voli druge, ispunio je sve zahtjeve Zakona. U Zakonu nalazimo zapovijedi koje kažu: »Ne počini preljub! Ne počini ubojstvo! Ne kradi! Ne poželi ono što je tuđe!« i mnoge druge. Sve te zapovijedi mogu se sažeti u jednu, a ona glasi: »Voli svoga bližnjeg kao samoga sebe.« Onaj tko voli druge, neće im učiniti ništa loše. Ako volimo druge, izvršavamo sve zapovijedi Zakona. Radite tako kao što vam govorim jer znate u kakvom vremenu živimo. Došlo je vrijeme da se probudite iz sna jer nam je spasenje bliže nego što nam je bilo kad smo postali vjernici. »Noć« je pri kraju i bliži se »dan«. Stoga, pustimo ono što pripada noći. Naoružajmo se onime što pripada svjetlu. Živimo ispravno, kako i dolikuje onima koji pripadaju danu. Ne smijemo sudjelovati u razuzdanim zabavama i opijanju. Ne smijemo biti seksualno nemoralni i raspušteni. Ne smijemo se svađati i zavidjeti jedni drugima. Umjesto toga, zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i prestanite razmišljati kako da udovoljite žudnjama tjelesne naravi. Primite u svoju zajednicu one čija je vjera slaba, ali nemojte se s njima prepirati zato što vam se razlikuju mišljenja. Netko misli da smije jesti bilo koju hranu, ali onaj čija je vjera slaba misli da smije jesti samo povrće. Onaj koji jede sve što želi ne smije misliti da je bolji od onoga koji jede samo povrće, ali ni onaj koji jede samo povrće ne smije misliti da je onaj koji jede sve u krivu. Bog prihvaća obojicu. Tko si ti da sudiš tuđem slugi? Njegov će gospodar odlučiti ima li on pravo ili krivo. Gospodinov će sluga biti opravdan jer ga Gospodin može opravdati. Netko može misliti da je jedan dan važniji od drugoga, dok drugi pak može misliti da su svi dani jednaki. Ali obojica moraju biti potpuno uvjereni u ono što misle. Jer, onaj koji misli da je jedan dan bolji od drugoga, čini to za Gospodina. Onaj koji jede sve vrste hrane, čini to za Gospodina jer zahvaljuje Bogu. A onaj koji ne jede sve vrste hrane, to isto čini za Gospodina jer također zahvaljuje Bogu. Naime, nitko od nas ne živi samom sebi i nitko od nas ne umire samom sebi. Ako živimo, živimo za Gospodina; ako umiremo, umiremo za Gospodina. Znači, živjeli ili umrli, pripadamo Gospodinu. Krist je umro i uskrsnuo zato da bi mogao biti Gospodar mrtvima i živima. Zašto, dakle, ti osuđuješ svoga brata? I zašto smatraš da si bolji od svoga brata? Svi ćemo izaći pred Boga da nam sudi. U Svetom pismu piše: »‘Života mi moga’, kaže Gospodin, ‘Svi će se ljudi meni pokloniti i svi će priznati da sam ja Bog.’« Svatko će od nas morati Bogu položiti račun za sebe. Stoga, prestanimo suditi jedni druge. Radije mislite na to da ne činite ništa što bi bilo zapreka bratu ili sestri, ili što bi ih navelo na grijeh. Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ni jednu vrstu hrane, samu po sebi, nije grijeh jesti, osim za onoga tko smatra da je to grijeh. Ako tvoj brat misli da se neka vrsta hrane ne smije jesti, žalostit će ga budeš li ju jeo. Ako, dakle, jedeš ono što tvog brata žalosti, ne slijediš put ljubavi. Nemoj uništavati njegovu vjeru jer je Krist i za njega umro. Nemoj da ono što je za tebe dobro dođe na zao glas. Božje se kraljevstvo ne sastoji od hrane i pića, nego od ispravnog življenja, mira i radosti — sve u Svetom Duhu. Svatko tko služi Kristu na taj način, ugađa Bogu, a i ljudi ga prihvaćaju. Zato se trebamo truditi da ono što radimo vodi miru, da pomažemo graditi zajednički život. Nemojte uništavati Božje djelo zbog hrane. Sve vrste hrane smiju se jesti. Ali pogrešno je kad neki čovjek jede hranu koja drugog čovjeka navodi na grijeh. Bolje je da ne jedeš meso i da ne piješ vino te da ne radiš ništa što bi navelo tvoga brata ili sestru da upadne u grijeh. Ako ste u nešto uvjereni, to neka bude između vas i Boga. Blago onome tko čini ono što smatra ispravnim i ne osjeća se krivim. Ali onaj koji, iako nije siguran, jede hranu za koju misli da se ne smije jesti, sam sebe osuđuje. Kriv je zato što ne čini to iz čvrstog uvjerenja. Sve što se ne čini iz čvrstog uvjerenja je grijeh. Mi, koji imamo jaku vjeru, moramo pomoći onima čija je vjera slaba, a ne samo udovoljavati sebi. Svatko od nas neka se trudi ugoditi drugima i neka im nastoji koristiti kako bi njihova vjera ojačala. Ni Krist se nije trudio ugoditi samome sebi. Kao što u Svetom pismu piše: »Uvrede onih koji te vrijeđaju, Bože, pale su na mene.« Sve što je davno napisano u Svetom pismu, napisano je zato da mi nešto naučimo. Tako da strpljivošću i ohrabrenjem, koje daje Sveto pismo, imamo nadu. Bog je izvor strpljivosti i ohrabrenja. Neka vam pomogne da se slažete jedni s drugima i da slijedite primjer Isusa Krista. Tako svi zajedno možete, jednom mišlju i jednim ustima, dati slavu Ocu našega Gospodina Isusa Krista. Prihvatite jedni druge kao što je Krist prihvatio vas, na slavu Bogu. Kažem vam da je Krist postao sluga Židovima da bi pokazao kako Bog drži svoja obećanja i da potvrdi obećanja koja je dao židovskim precima. Tako da i nežidovski narodi slave Boga zbog njegovog milosrđa. U Svetom pismu piše: »Hvalit ću te među drugim narodima i pjevat ću hvale tvom imenu.« U Svetom pismu piše i ovo: »Veselite se drugi narodi, zajedno s Božjim narodom.« Kao i: »Hvalite Gospodina, svi nežidovski narodi! Slavite ga, sve nacije!« A Izaija kaže: »Rodit će se Jišajev potomak i podići se da vlada narodima, a oni će se uzdati u njega.« Neka vam Bog, od kojega dolazi sva nada, ispuni srca radošću i mirom jer mu vjerujete. Tako će vaša nada stalno rasti snagom Svetog Duha. Moja braćo i sestre, siguran sam da ste puni dobrote, da imate sve znanje koje vam je potrebno da možete poučavati jedni druge. No, otvoreno vam pišem o nekim stvarima koje trebate zapamtiti. To radim zato što mi je Bog dao dar da budem službenik Isusa Krista i da služim nežidovskim narodima. Moj je posao govoriti Božju Radosnu vijest tako da i nežidovski narodi dođu k Bogu te da ih on prihvati jer ih Sveti Duh posvećuje za njega. Zbog svega što sam napravio za Boga, ponosan sam u Isusu Kristu. Ne usuđujem se govoriti o drugim stvarima osim o onome što je Krist učinio upotrijebivši mene. Mojim je riječima i djelima uputio nežidovske narode da budu poslušni Bogu. Poslušali su Boga zbog snage čudesa i velikih znakova koje su vidjeli i zbog snage Duha. Govorio sam Radosnu vijest o Kristu od Jeruzalema do Ilirije. Uvijek sam se trudio propovijedati Radosnu vijest onima koji nisu čuli o Kristu. Jer, nisam želio graditi na tuđem temelju. U Svetom pismu piše: »Oni, kojima nitko nije govorio o njemu, vidjet će, i oni, koji nisu ništa čuli o njemu, razumjet će.« To je razlog zašto sam često bio spriječen doći k vama. No sada sam završio svoj posao u ovim krajevima, a već vas dugo godina želim posjetiti. Zato ću doći k vama kad budem išao u Španjolsku. Da, nadam se da ću vas na svom putu u Španjolsku posjetiti i uživati u vašem društvu. Nadam se da ćete mi nakon toga pomoći na mojem putu. No sada idem u Jeruzalem, da ondje pomognem Božjim svetima. Naime, vjernici u Makedoniji i Ahaji odlučili su dati novčani prilog siromašnim vjernicima u Jeruzalemu. Ti su im vjernici odlučili pomoći, a i njihova je dužnost da im pomognu. Nežidovski su narodi primili od Židova duhovna dobra pa trebaju pomoći Židovima svojim materijalnim dobrima. Nakon što završim taj posao i uvjerim se da su siromašni u Jeruzalemu dobili novac koji je za njih skupljen, krenut ću u Španjolsku. Na tom ću se putu zaustaviti da vas posjetim. Znam da ću vam donijeti puni Kristov blagoslov kada dođem k vama. Braćo i sestre, molim vas da mi se pridružite u molitvama Bogu za mene, radi našega Gospodina Isusa Krista i radi ljubavi koju nam daje Duh. Molite da me Bog čuva od nevjernika u Judeji i da Božji sveti u Jeruzalemu dobro prihvate pomoć koju im nosim. Tako da, ako Bog to želi, mogu doći k vama s radošću i odmoriti se. Neka Bog, koji daje mir, bude sa svima vama. Amen. Preporučujem vam našu sestru Febu koja je službenica Crkve u Kenhreji. Lijepo je primite u Gospodinu, kako dolikuje Božjim svetima, i pomozite joj u svemu što zatraži od vas. Ona je podržavala mnoge, pa tako i mene. Pozdravite Prisku i Akvilu, moje suradnike u Isusu Kristu. Riskirali su svoj život da bi spasili moj. Zahvalan sam im, ne samo ja nego i sve nežidovske crkve. Pozdravite i Crkvu koja se sastaje u njihovoj kući. Pozdravite i moga dragog prijatelja Epenata, koji je prvi u Aziji slijedio Krista. Pozdravite Mariju, koja je naporno radila za vas. Pozdravite moje prijatelje i sunarodnjake Andronika i Juniju, koji su bili sa mnom u zatvoru. Oni su među najistaknutijim Božjim radnicima i prije mene su vjerovali u Krista. Pozdravite i moga dragog prijatelja u Gospodinu, Amplijata. Pozdravite i mog suradnika u Kristu Urbana te moga dragog prijatelja Stahija. Pozdravite i Apela, toga prokušanog i istinskoga kršćanina. Pozdravite sve iz Aristobulove obitelji. Pozdravite i mog sunarodnjaka Herodiona. Pozdravite i vjernike iz Narcisove obitelji. Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje naporno rade za Gospodina. Pozdravite i Persidu, moju dragu prijateljicu, koja je vrlo naporno radila za Gospodina. Pozdravite Rufa, izabranog čovjeka u Gospodinu. Pozdravite i njegovu majku, koja je i meni bila majka. Pozdravite Asinkrita, Flega, Herma, Patroba i Herma te svu braću koja su s njima. Pozdravite Filologa, Juliju, Nereja i njegovu sestru, Olimpa i sve druge Božje svete koji su s njima. Pozdravite jedni druge svetim poljupcem. Pozdravljaju vas sve Kristove crkve. Molim vas, braćo i sestre, čuvajte se onih koji izazivaju neslogu i zbrku među vama. To je protivno učenju koje ste primili i zato ih izbjegavajte. Takvi ljudi ne služe Isusu Kristu, nego svojim sklonostima. Oni zavode bezazlene slatkorječivošću i laskanjem. Svi su vjernici čuli kako ste poslušni Bogu. Jako mi je drago zbog vas, ali želim da razumijete što je dobro i da nemate ništa s onim što je zlo. A Bog, izvor mira, uskoro će slomiti Sotonu pod vašim nogama. Neka milost našega Gospodina Isusa bude s vama. Pozdravlja vas Timotej, moj suradnik, kao i Lucije, Jason i Sosipater, moji sunarodnjaci. Ja, Tercije, napisao sam vam ovo pismo. Pozdravljam vas u Gospodinu. Pozdravlja vas Gaj, kod kojega stanujem i kod kojeg se sastaje cijela zajednica. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i naš brat Kvart. *** Neka je slava Bogu! Bog može ojačati vašu vjeru Radosnom viješću Isusa Krista koju propovijedam. Ta je tajna dugo bila skrivena, a sada ju je Bog otkrio nama u knjigama koje su pisali proroci. Po zapovijedi vječnoga Boga ta je tajna otkrivena svim narodima da bi bili poslušni Bogu zbog vjere u njega. Neka po Isusu Kristu bude vječna slava jedinome mudrom Bogu. Amen. Od Pavla, pozvanog po Božjoj volji da bude apostol Isusa Krista. I od Sostena, našega brata. Božjoj Crkvi u Korintu, svetima u Isusu Kristu. Vi ste pozvani da budete Božji sveti ljudi, zajedno sa svima koji zazivaju ime našega Gospodina Isusa Krista, njihovoga i našega Gospodina, na bilo kojemu mjestu. Neka s vama budu milost i mir od Boga, našega Oca, i od Gospodina Isusa Krista. Neprestano zahvaljujem Bogu za vas zbog milosti koju vam je dao u Isusu Kristu. U njemu ste postali bogati u svemu: i u govoru i u znanju. Istina, koju smo vam prenijeli o Kristu, potvrdila se u vama pa vam ne manjka ni jedan dar od Boga dok čekate dolazak našega Gospodina Isusa Krista. On će vas učiniti čvrstima do kraja, tako da budete posve čisti na dan kada ponovo dođe Gospodin Isus Krist. Vjeran je Bog koji vas je pozvao da dijelite život s njegovim Sinom Isusom Kristom, našim Gospodinom. No, molim vas, braćo i sestre, u ime našega Gospodina Isusa Krista, da se međusobno slažete tako da među vama ne bude podjela. Molim vas da u mišljenju i u namjerama budete jedno. Saznao sam, naime, braćo moja i sestre, od Klojinih ukućana, da se prepirete jedni s drugima. Kad to kažem, mislim na to da jedan tvrdi kako pripada Pavlu, drugi Apolonu, jedan Kefi, a drugi opet Kristu. Zar je Krist podijeljen? Nije Pavao taj koji je za vas bio razapet na križu niti ste bili kršteni u Pavlovo ime. Hvala Bogu da nisam krstio nikoga od vas, osim Krispa i Gaja, jer sada nitko ne može reći da ste bili kršteni u moje ime. Da, krstio sam i Stefaninu obitelj, ali ne sjećam se da sam ikoga drugog krstio. Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam Radosnu vijest, i to ne govorničkom mudrošću, da Kristov križ ne bi izgubio svoju snagu. Jer, vijest o križu zvuči kao besmislica izgubljenima, a nama, koji smo spašeni, ona je Božja sila jer u Svetom pismu piše: »Uništit ću mudrost mudrih i odbacit ću razum pametnih.« Gdje je mudrac? Gdje je školovan čovjek? Gdje je filozof ovoga vremena? Nije li Bog pretvorio mudrost svijeta u ludost? Svijet nije svojom mudrošću upoznao Boga. Nego, Bog je u svojoj mudrosti odlučio ludošću propovijedanja spasiti one koji povjeruju. Židovi traže čudesne znakove kao dokaz, a Grci traže mudrost. No mi propovijedamo o razapetome Kristu — to je za Židove zapreka, a za ostale narode glupost. Ali za one koji su pozvani, i Židove i nežidove, Krist je Božja sila i Božja mudrost. Božja je ludost mudrija od ljudske mudrosti i Božja je slabost jača od ljudske snage. Sjetite se, braćo i sestre, da vas je pozvao Bog. Među vama nema mnogo mudrih po ljudskim mjerilima, ni mnogo moćnih, ni mnogo onih koji potječu iz utjecajnih obitelji. No Bog je izabrao ono što je u očima svijeta ludost da bi posramio mudre. Bog je izabrao ono što je u svijetu slabo da bi posramio one koji su jaki. Izabrao je ono što je u svijetu nevažno, prezreno i ništavno, da uništi ono što je u svijetu važno. Tako se ni jedan čovjek ne može hvaliti pred njim. Bog je izvor vašega života u Isusu Kristu. Krist je postao naša mudrost od Boga. Po njemu smo postali pravedni, posvećeni i oslobođeni od grijeha. Stoga, kao što piše u Svetom pismu: »Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom.« Tako, kad sam dolazio k vama, braćo i sestre, nisam došao objavljujući Božju istinu vještim govorom niti mudrošću. Odlučio sam, naime, da dok sam s vama, neću znati ništa osim Isusa Krista, i to razapetoga. Došao sam k vama u slabosti, dršćući od straha. Nisam vam govorio i propovijedao uvjerljivim riječima ljudske mudrosti. Dokaz je moga propovijedanja bilo očitovanje snage Duha, da se vaša vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti, već na Božjoj snazi. Onima koji su duhovno zreli, mi govorimo mudrost, ali ne mudrost ovoga svijeta niti mudrost vladara ovoga svijeta, koji će potpuno nestati. Mi navješćujemo Božju mudrost — dosad tajnu i skrivenu — koju je Bog odredio za našu slavu prije početka vremena. Tu mudrost nije spoznao ni jedan vladar ovoga svijeta. Jer, da su znali, ne bi bili razapeli Gospodina slave. No kao što piše u Svetom pismu: »Nijedno oko nije vidjelo, nijedno uho nije čulo, nijedan um nije pomislio, ono što je Bog pripremio onima koji ga vole.« A nama je Bog to objavio po Duhu koji preispituje sve, čak i najveće Božje tajne. Ni jedan čovjek ne zna misli drugog čovjeka. Samo duh koji je u tom čovjeku zna njegove misli. Isto tako, nitko ne zna Božje misli osim Božjega Duha. No mi nismo primili duha koji pripada svijetu, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo sve što nam je dao Bog. O tome i govorimo, ali ne riječima kojima nas uči ljudska mudrost, nego objašnjavamo duhovne stvari koristeći se duhovnim riječima koje uči Duh. Čovjek koji u sebi nema Duha, ne prihvaća istine koje nam obznanjuje Božji Duh jer su te istine za njega ludost. On ih ne može razumjeti jer se one moraju promišljati uz pomoć Duha. Duhovan čovjek može prosuđivati ove istine, ali njega nitko ne može prosuđivati. Jer, kao što piše u Svetom pismu: »Tko zna kako razmišlja Gospodin? Tko ga može poučiti?« No mi razmišljamo poput Krista. Ali, braćo i sestre, ja vam nisam mogao govoriti kao ljudima koji su vođeni Duhom, nego kao ljudima koji su vođeni ljudskom naravi, kao novorođenčadi u Kristu. Hranio sam vas mlijekom, a ne čvrstom hranom, jer još niste bili spremni jesti čvrstu hranu. Ni sada još niste spremni jesti čvrstu hranu. Još uvijek ste vođeni ljudskom naravi. Kad ste ljubomorni jedni na druge i međusobno se prepirete, zar niste vođeni ljudskom naravi? Zar ne postupate kao ljudi u svijetu? Neki od vas kažu da pripadaju Pavlu, a drugi da pripadaju Apolonu. Kad tako govorite, zar se ne ponašate kao ljudi ovoga svijeta? Naime, tko je Apolon i tko je Pavao? Mi smo samo sluge uz čiju ste pomoć povjerovali, a svaki od nas radi ono što mu je namijenio Bog. Ja sam posijao sjeme, Apolon ga je zalijevao, ali Bog je učinio da raste. Dakle, nije važan onaj koji sije sjeme ni onaj koji ga zalijeva, nego Bog koji čini da raste. Onaj koji sije sjeme i onaj koji ga zalijeva imaju isti cilj i svaki će od njih primiti nagradu prema uloženom trudu. Mi zajedno radimo za Boga, a vi ste Božje polje. Vi ste i Božja građevina. Koristeći dar milosti, koji mi je dao Bog, postavio sam temelj, kao vješti graditelj. Drugi grade na tom temelju. No svatko treba paziti kako gradi. Nitko ne može položiti drugi temelj osim onoga koji je već položen, a to je Isus Krist. Svatko može graditi na tom temelju, upotrebljavajući zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno ili slamu. No rad svakoga čovjeka jasno će se vidjeti jer će ga prokazati Dan suda. Taj će se Dan pojaviti s vatrom i ta će vatra otkriti kakav je rad svakoga čovjeka. Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, odoli vatri, on će primiti nagradu. Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, izgori, čovjek će pretrpjeti gubitak. Međutim, on sâm bit će spašen, ali kao onaj koji je pobjegao kroz vatru. Zar ne znate da ste vi Božji hram i da u vama živi Božji Duh? Tko uništava Božji hram, Bog će uništiti njega jer je Božji hram svet. A vi ste Božji hram. Nemojte se zavaravati. Ako netko od vas misli da je mudar po mjerilima ovoga svijeta, neka postane lud da bi mogao postati istinski mudar. Jer, mudrost ovoga svijeta ludost je u Božjim očima. U Svetom pismu piše: »Bog hvata mudrace u njihovoj vlastitoj lukavosti.« Isto tako piše: »Bog zna da su misli mudrih bezvrijedne.« Stoga, neka se nitko ne ponosi ljudima. Sve pripada vama. Bio to Pavao, Apolon, Kefa, život ili smrt, stvari sadašnje ili buduće — sve je vaše. Vi pripadate Kristu, a Krist pripada Bogu. Ljudi nas trebaju smatrati Kristovim slugama i onima kojima je Bog povjerio svoje tajne istine. Oni kojima je nešto povjereno moraju pokazati da su dostojni tog povjerenja. No ja uopće ne marim što ćete mi suditi vi niti bilo koji ljudski sud. Čak ni ja sâm sebi ne sudim. Moja je savjest čista, ali me to ne čini nevinim. Bog je moj sudac. Zato nemojte suditi ni o čemu prije nego za to dođe vrijeme — kada dođe Gospodin. On će osvijetliti stvari skrivene u tami i obznaniti namjere ljudskih srca. Tada će svatko primiti pohvalu koju zaslužuje, i to od Boga. Braćo i sestre, ove stvari o Apolonu i sebi ispričao sam da vam budu na korist, da biste iz našeg primjera mogli naučiti što znači: »Ne idite dalje od onoga što je pisano.« Tada se nećete ponositi jednim čovjekom, a biti protiv drugoga. Tko kaže da ste bolji od drugih? Sve što imate, dobili ste. Pa budući da ste sve što imate dobili, zašto se time hvalite kao da ste stekli svojim naporima? Mislite da ste već stekli sve? Mislite da ste sad bogati i da ste postali kraljevi bez nas? Kamo li sreće da ste to postali! Tada bismo i mi s vama mogli kraljevati. Mislim da je Bog nas apostole stavio na posljednje mjesto. Mi smo kao ljudi osuđeni na smrt. Postali smo prizor cijelom svijetu — i anđelima i ljudima. Mi smo ludi radi Krista, ali vi mislite da ste mudri u Kristu! Mi smo slabi, ali vi mislite da ste jaki! Vama se iskazuju počasti, a nas preziru. Čak smo i do ovoga trenutka gladni i žedni, slabo odjeveni. Tuku nas i bez krova smo nad glavom. Teško radimo vlastitim rukama. Kad nas ponižavaju — mi blagoslivljamo. Kad nas progone — podnosimo. Kad nas vrijeđaju — odgovaramo ljubazno. I sada nas smatraju smećem ovoga svijeta. Za njih nismo ništa drugo nego prašina pod nogama. Ne pišem to da bih vas posramio, nego vas upozoravam kao svoju voljenu djecu. Jer, čak i da imate deset tisuća učitelja u Kristu, nemate mnogo očeva jer sam postao vašim ocem u Isusu Kristu po Radosnoj vijesti. Stoga, molim vas, ugledajte se na mene! Zato vam i šaljem Timoteja, svoga voljenog i vjernog sina u Gospodinu, da vas podsjeti na to kako živim u Isusu Kristu. A živim onako kako učim svugdje i u svakoj crkvi. Neki su se od vas napuhali od ponosa, kao da neću opet doći k vama. No uskoro ću doći k vama ako tako bude htio Bog. Tada ću vidjeti što ti napuhanci mogu pokazati na djelu, a ne samo na riječima. Božje se kraljevstvo ne temelji na rječitosti, nego na snazi. Što više želite: da dođem k vama s kaznom ili u duhu ljubavi i blagosti? Ljudi pričaju da među vama ima takvog seksualnoga nemorala kakvog nema čak ni među ljudima koji ne poznaju Boga. Naime, pričaju da netko spava sa svojom maćehom. A vi se još i ponosite sobom! Bolje bi bilo da žalujete. Onoga tko to čini treba isključiti iz zajedništva. Bez obzira na to što nisam tjelesno prisutan, u duhu sam s vama. Već sam osudio onoga koji je to učinio, kao što bih učinio da sam bio ondje. Okupite se u ime našega Gospodina Isusa! Moj duh i snaga našega Gospodina Isusa bit će s vama. Izručite tog čovjeka sotoni da mu tjelesna narav bude uništena kako bi se njegov duh mogao spasiti na Gospodinov dan. Vaše hvaljenje nije dobro. Ne znate li da »malo kvasca ukvasi cijelo tijesto«? Riješite se staroga kvasca da biste postali novo tijesto. Kao kršćani, vi ste kruhovi bez kvasca. Krist, naše pashalno janje , bio je žrtvovan. Stoga, jedimo pashalnu gozbu: ne stari kruh sa starim kvascem — kruh grijeha i zloće, nego kruh bez kvasca — kruh dobrote i istine. Pisao sam vam u pismu da se ne družite s onima koji su seksualno nemoralni. Nisam mislio da se ne družite općenito s ljudima ovoga svijeta, s onima koji su seksualno nemoralni, koji su pohlepni i varalice ili koji štuju lažne bogove. U tom biste slučaju morali otići iz ovoga svijeta. Ne, pisao sam vam da se ne družite s onim tko se naziva vašim bratom u Kristu, a bludnik je ili je pohlepan, štuje lažne bogove, ogovara, pijanac je ili varalica. Nemojte čak ni jesti s takvim čovjekom! Nije moja dužnost suditi onima koji ne pripadaju Crkvi. Ne biste li trebali i vi suditi onima koji pripadaju Crkvi? Bog će suditi onima koji ne pripadaju Crkvi. Jer, pisano je: »Izbacite zlu osobu iz svoje sredine.« Kad netko od vas ima spor s drugom osobom, zašto idete na sud pred bezbožne suce? Zašto ne raspravite tu stvar među Božjim svetim ljudima? Zar ne znate da će Božji ljudi suditi svijetu? A ako ćete suditi svijetu, zar niste dostojni da presudite i u malim stvarima? Ne znate li da ćemo mi suditi anđelima, a da onda ne spominjem svakodnevne stvari? Dakle, ako imate svakodnevne sporove koje treba presuditi, zašto ih iznosite pred ljude koji nemaju nikakvog značenja za Crkvu? Govorim vam to da bih vas posramio! Zar je došlo do toga da među vama nema ni jednoga mudrog čovjeka koji može izgladiti spor među dvojicom braće? Nego, sada jedan brat tuži drugoga, a vi dopuštate ljudima koji nisu vjernici da presuđuju! Zapravo, već je porazno za vas što imate parnice jedni s drugima. Zašto radije ne podnesete nepravdu? Zašto radije ne pretrpite štetu? Nego vi sami varate, i to svoju braću i sestre! Zar ne znate da nepravednici neće naslijediti Božje kraljevstvo? Nemojte se zavaravati! U Božje kraljevstvo neće ući ni seksualno nemoralni, ni štovatelji lažnih bogova, ni oni koji varaju svoje žene, ni muškarci koji se upuštaju u seksualne odnose s drugim muškarcima, ni kradljivci, ni pijanci, ni pohlepnici, ni klevetnici, ni varalice. A takvi su ranije bili i neki od vas. No sada ste oprani, posvećeni i opravdani u imenu Gospodina Isusa Krista i u Duhu našega Boga. »Sve mi je dopušteno«, vi kažete. Ali nije sve za moje dobro. Da, »sve mi je dopušteno«, ali neću dopustiti da mnome bilo što upravlja. Hrana je za želudac, a želudac za hranu, ali Bog će uništiti i jedno i drugo. Naše tijelo nije namijenjeno za seksualni nemoral, nego za Gospodina i Gospodin za tijelo. Bog, koji je podigao Gospodina iz smrti, svojom će moći podignuti i nas. Ne znate li da su vaša tijela dijelovi Krista? Mogu li, dakle, uzeti ono što je dio Krista i učiniti ga dijelom prostitutke? Sasvim sigurno ne! Zar ne znate da onaj tko se združi s prostitutkom postaje s njom jedno tijelo? Jer, u Svetom pismu piše: »Dvoje će postati jedno tijelo«. No onaj tko se združi s Gospodinom, postaje s njim jedan duh. Bježite od seksualnog nemorala! Neki od vas kažu: »Čovjekov grijeh nema ništa s tijelom«. Ali onaj tko čini seksualni grijeh, griješi protiv vlastitog tijela. Zar ne znate da je vaše tijelo hram Svetog Duha koji je u vama i kojeg ste primili od Boga? Vi više ne posjedujete sami sebe jer je za vas plaćena cijena. Stoga, proslavite Boga svojim tijelom. Sada o onome o čemu ste mi pisali: za muškarca je dobro da se ne ženi, ali zbog opasnosti od seksualnog nemorala, neka svaki muškarac ima svoju ženu i svaka žena svoga muža. Muž treba ispunjavati svoju dužnost prema svojoj ženi, kao što i žena treba ispunjavati svoju dužnost prema mužu. Žena nije gospodar svojeg tijela, nego njezin muž. Isto tako, muž nije gospodar svojeg tijela, nego njegova žena. Ne prikraćujte u tome jedno drugo, osim po dogovoru i na određeno vrijeme, kad se želite posvetiti molitvi. Onda ponovo budite zajedno, da vas Sotona ne bi zaveo zbog vaše slabosti. To govorim kao dopuštenje, a ne kao zapovijed. Volio bih kad bi svi ljudi mogli biti kao ja, ali svaki čovjek ima svoj dar od Boga — jedan ima ovakav dar, a drugi onakav. Što se tiče neoženjenih i udovica, reći ću vam ovo: za njih je bolje da ostanu sami kao što sam ja. No ako se ne mogu obuzdati, neka se ožene. Bolje se oženiti nego izgarati od strasti. Oženjenima dajem ovu zapovijed — odnosno ne dajem ja, nego Gospodin: žena se ne smije rastaviti od svoga muža! Ali ako se ipak rastavi, neka se više ne udaje ili neka se pomiri sa svojim mužem. Ni muž se ne smije rastati od svoje žene. A za ostale kažem — a to vam govorim ja, a ne Gospodin: ako netko od braće ima ženu nevjernicu i ona želi ostati živjeti s njim, neka se ne rastaje od nje. Ako pak žena ima muža nevjernika i on želi ostati živjeti s njom, neka se ne rastaje od njega. Jer, muž nevjernik posvećen je po svojoj ženi, a žena nevjernica posvećena je po svome mužu. Inače, vaša bi djeca bila nečista, a ovako su sveta. No ako se supružnik, koji nije vjernik, želi razdvojiti, neka se rastanu. Brat ili sestra, koji su vjernici, u tom su slučaju slobodni. Bog nas je pozvao da živimo u miru. Tko zna, možda ćeš ti, ženo, spasiti svoga muža, a možda ćeš ti, mužu, spasiti svoju ženu. Svatko treba živjeti onako kako mu je Gospodin namijenio i kako ga je pozvao Bog. I to zapovijedam u svim crkvama. Ako je tko već bio obrezan kad ga je Bog pozvao, neka to ne pokušava promijeniti. Ako je koga Bog pozvao dok je bio neobrezan, neka se ne obrezuje. Nije važno je li tko obrezan ili neobrezan. Važno je vršiti Božje zapovijedi. Svatko neka ostane u stanju u kojem je bio kad je pozvan. Jesi li bio pozvan kao rob? Neka te to ne uznemiruje. No ako možeš postati slobodan, iskoristi tu priliku. Jer, onaj koga je Gospodin pozvao dok je bio rob — slobodan je čovjek u Gospodinu. Isto tako, onaj koji je bio pozvan kao slobodan čovjek, sad je Kristov rob. Za vas je plaćena cijena. Nemojte robovati ljudima! Braćo i sestre, svatko od vas neka ostane pred Bogom u stanju u kojem je bio kad je pozvan. A sad, što se tiče neoženjenih, nemam nikakvu zapovijed od Gospodina. Ali, dat ću vam savjet, kao netko tko je vrijedan povjerenja, jer mi je Bog iskazao milost. Mislim da je, zbog sadašnjih teških vremena, bolje za čovjeka da ostane u onom stanju u kojemu jest. Ako si oženjen, ne traži rastavu. Ako si slobodan, ne traži ženu. Ali ako se oženiš, ne činiš grijeh. I ako se djevojka uda, ne čini grijeh. Ali imat ćete teškoće koje dolaze s brakom u ovome životu, a ja vas pokušavam poštedjeti. Ovo vam želim reći, braćo i sestre: nema još mnogo vremena. Od sada oni koji imaju žene neka budu kao oni koji ih nemaju. Oni koji tuguju neka se ponašaju kao da ne tuguju. Oni koji su sretni — kao da nisu. Oni koji kupuju — kao da nemaju ništa. Oni koji koriste svjetovna dobra neka ne mare za njih. Jer, svijet u svome sadašnjem obliku prolazi. Htio bih da budete bezbrižni. Neoženjen je čovjek zauzet Božjim poslom i time kako ugoditi Gospodinu. A oženjen je čovjek zauzet svjetovnim stvarima i time kako ugoditi svojoj ženi. Tako je u sebi podijeljen. Neudana žena ili djevojka zauzeta je Božjim poslom, kojemu se predaje dušom i tijelom. A udana se žena brine o svjetovnim stvarima i o tome kako ugoditi mužu. Govorim vam to za vaše dobro, ne da bih vam nešto zabranio, nego da bih vas usmjerio na ono što je čestito, kako biste mogli potpuno predano služiti Gospodinu. Ako tko smatra da je nepravedan prema svojoj zaručnici i da joj već prolazi vrijeme za udaju , neka je oženi ako želi. Neće pogriješiti ako tako učini. Ali onaj tko je čvrst u svom srcu, tko nije pod pritiskom i može se obuzdati, pa je odlučio ne oženiti svoju zaručnicu — također ispravno postupa. Tako onaj koji oženi svoju zaručnicu dobro postupa, a onaj koji je ne oženi — još bolje. Žena je vezana u braku sve dok živi njezin muž, ali ako on umre, slobodna je da se uda za koga god želi, ali samo ako on pripada Gospodinu. No bit će sretnija ako ostane neudana. To je moje mišljenje, a ja mislim da je i u meni Božji Duh. Što se tiče mesa žrtvovanog lažnim bogovima, znamo da »svi mi imamo znanje«, kao što vi kažete. Međutim, znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da nešto zna, još ne zna koliko bi trebao znati. Ali ako tko voli Boga, Bog ga poznaje. Što se tiče jedenja mesa žrtvovanog lažnim bogovima, znamo da oni nisu ništa na ovom svijetu i znamo da nema drugoga Boga osim jednog. Premda postoje takozvani bogovi — bilo na Nebu ili na Zemlji — a ima mnogo »bogova« i mnogo »gospodara« — za nas postoji samo jedan Bog, Otac, od kojeg sve dolazi i za kojeg živimo. I postoji samo jedan Gospodin, Isus Krist, po kojem je sve stvoreno i po kojem živimo. No ne znaju to svi. Neki su dosad bili navikli na štovanje lažnih bogova, tako sada kad jedu meso, još uvijek misle da ono pripada njima. Nisu sigurni trebaju li ga jesti pa, zbog slabe savjesti, osjećaju krivnju. No hrana nas neće približiti Bogu. Ne ugađamo Bogu ako ne jedemo, niti što dobivamo ako jedemo. Samo pazite da ta vaša sloboda ne navede one slabije na grijeh. Jer, ako tko vidi vas, koji sve znate o tim stvarima, kako jedete u hramu posvećenom lažnom bogu, neće li to njegovu slabu savjest dovesti do toga da jede hranu u čast lažnom bogu? Taj koji je slab bit će uništen zbog vašega znanja. A Krist je umro za vašeg brata ili sestru! Kad griješite protiv braće i sestara na taj način da ih ranjavate, navodeći ih da čine ono što smatraju neispravnim, griješite protiv Krista. Tako, ako hrana koju jedem navodi drugog vjernika na grijeh, nikad više neću jesti meso da ne bih potaknuo svoga brata ili sestru na grijeh. Nisam li slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, našega Gospodina? Niste li vi plodovi moga truda u Gospodinu? Čak i ako me drugi ne prihvaćaju kao apostola, za vas sam apostol. Jer, vi ste pečat koji potvrđuje moje apostolsko poslanje u Gospodinu. Ovo je moj odgovor onima koji me žele osuditi: Nemamo li pravo jesti i piti? Nemamo li pravo povesti sa sobom ženu vjernicu, kao drugi apostoli i Gospodinova braća, i Kefa? Zar jedino Barnaba i ja moramo raditi da bismo se uzdržavali? Tko služi kao vojnik na svoj trošak? Tko sadi vinovu lozu, a ne jede grožđe? Tko uzgaja stado ovaca, a ne pije mlijeko što ga dobiva od ovaca? Nije ovo samo ljudski način razmišljanja, zar ne? Ne kaže li to i Božji zakon? U Mojsijevom zakonu piše: »Ne zavezuj usta volu dok obrađuje žito. « Zar se Bog brine samo za volove? Ili, zar on to stvarno ne govori nama? Da, to je napisano za naše dobro jer onaj tko ore — neka ore s nadom. I onaj tko radi — neka radi s očekivanjem da će imati udjela u žetvi. Budući da smo posijali duhovno sjeme za vaše dobro, je li previše tražiti da od vas ubiremo materijalne plodove? Ako drugi imaju pravo dijeliti s vama vaša materijalna dobra, nemamo li mi čak i više razloga za to? No mi nismo iskoristili to pravo. Umjesto toga, sve podnosimo kako ne bismo zapriječili put Kristovoj Radosnoj vijesti. Znate da oni koji obavljaju službu u Hramu, dobivaju hranu od Hrama, a oni koji služe kod žrtvenika, dobivaju dio od onoga što je žrtvovano na njemu. Na isti je način Gospodin odredio da oni koji propovijedaju Radosnu vijest, dobivaju za život od tog rada. No ja nisam iskoristio ni jedno od ovih prava. I nisam vam ovo napisao da bih od vas što dobio jer bih radije umro nego da mi tko oduzme razlog za ponos. Ako propovijedam Radosnu vijest, to nije razlog da se ponosim jer mi je to dužnost i jao meni ako je ne propovijedam. Ako to radim po svom izboru, zaslužujem nagradu, ali ta mi je dužnost povjerena, ja je nisam izabrao. U čemu se sastoji moja nagrada? U tome da Radosnu vijest govorim besplatno, ne koristeći se pravom koje imam zbog toga što propovijedam. Slobodan sam i ne pripadam nikome. Ipak, pretvorio sam se u roba svima da bih pridobio što više ljudi. Sa Židovima sam postao poput Židova, da bih pridobio Židove. Onima koji su pod Zakonom, postao sam kao čovjek koji je pod Zakonom — premda sâm nisam pod Zakonom — da bih pridobio one koji su pod Zakonom. Za one koji nemaju Zakon, postao sam kao onaj koji nema Zakon — premda nisam bez Božjeg zakona, nego pod Kristovim zakonom — da bih pridobio one koji nemaju Zakon. Za one koji su slabi, postao sam slab, da bih pridobio slabe. Postao sam svima sve da bih spasio neke na bilo koji način. Sve radim radi Radosne vijesti, da bih mogao imati udjela u njezinom blagoslovu. Vi znate da u trci svi trkači trče, ali samo jedan osvaja nagradu. Trčite tako da pobijedite! Svatko tko se natječe na atletskim natjecanjima ide na stroge pripreme, da bi bio okrunjen lovorovim vijencem koji je propadljiv, ali naš je vijenac nepropadljiv. Ja, dakle, trčim kao onaj koji ima cilj pred sobom. I kad udaram, ne udaram u prazno. Dakle, strogo upravljam svojim tijelom i držim ga pod stegom, da se ne bi dogodilo da Bog odbaci mene nakon što sam propovijedao drugima. Braćo i sestre, želim da znate da su svi naši preci bili pod oblakom i svi su prošli kroz more. Svi su bili kršteni u oblaku i moru kao Mojsijevi pripadnici. Svi su jeli istu duhovnu hranu i svi su pili isto duhovno piće jer su pili iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta je stijena Krist. No većina ih nije ugodila Bogu i ubijeni su u pustinji. To se dogodilo da bi nam služilo za primjer, da ne bismo željeli zle stvari kao što su oni željeli. Nemojte štovati lažne bogove kao neki od njih, jer u Svetom pismu piše: »Ljudi su sjeli da jedu i piju pa ustali da se ludiraju.« Ne ulazite u seksualne grijehe, kao što su neki od njih činili, pa ih je dvadeset i tri tisuće poginulo u jedan dan! I nemojte iskušavati Gospodina, kao što su radili neki od njih, pa su ih ubile zmije. I nemojte mrmljati, kao što su neki od njih, pa ih je pobio anđeo uništavač. Sve im se to dogodilo za primjer, a zapisano je kao upozorenje nama, koji živimo u posljednjim vremenima. Onaj, dakle, koji misli da čvrsto stoji, neka pazi da ne padne. Sva iskušenja, kojima ste bili podvrgnuti, zajednička su svim ljudima. No Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani više od onoga što možete podnijeti. On će se pobrinuti da možete izaći iz tog iskušenja, tako da ga možete izdržati. Dakle, dragi moji prijatelji, klonite se štovanja lažnih bogova! Govorim vam kao razumnim ljudima. Prosudite sami što vam govorim. Zar čaša blagoslova , za koju zahvaljujemo, nije sudjelovanje u Kristovoj krvi? Zar kruh koji lomimo ne znači da smo dio Kristovog tijela? Budući da je samo jedan kruh, znači da smo svi dio istog tijela, jer svi dijelimo taj jedan kruh. Pogledajte izraelski narod! Zar se oni koji jedu žrtvovano meso ne ujedinjuju u tom činu s Bogom kod žrtvenika? Govorim li time da meso žrtvovano lažnim bogovima nešto znači? Ili da lažni bogovi nešto znače? Ne! Zapravo, ono što ti ljudi žrtvuju — žrtvuju zlim duhovima, a ne Bogu. A ja ne želim da imate išta zajedničko sa zlim duhovima! Ne možete piti iz Gospodinove čaše i iz demonske čaše. Ne možete jesti za Gospodinovim stolom i za stolom demona. Pokušavamo li učiniti Gospodina ljubomornim? Zar smo mi jači od njega? »Sve je dopušteno«, vi kažete. Ali nije sve za naše dobro. »Sve je dopušteno«, ali sve ne izgrađuje. Neka nitko ne gleda svoju korist, nego korist drugih. Jedite sve vrste mesa koje možete kupiti na tržnici i ne raspitujte se o tome mesu, tako da možete jesti čiste savjesti. U Svetom pismu piše: »Gospodinu pripada Zemlja i sve što je na njoj.« Ako vas nevjernik pozove na obrok i vi se želite odazvati, jedite sve što vam ponudi. Ne raspitujte se o hrani, da možete jesti čiste savjesti. Ali ako vam tko kaže: »Ovo je meso bilo žrtvovano lažnom bogu«, nemojte jesti zbog onoga koji vam je to rekao i zbog njegove savjesti. Ne kažem da ne jedete zbog vlastite savjesti, nego zbog onoga koji vam je rekao za to meso. I to je jedini razlog jer se moja sloboda ne određuje prema savjesti drugog čovjeka. Ako sa zahvalnošću prihvatim ponuđenu hranu, zašto da budem okrivljen zbog nečega za što zahvaljujem Bogu? Dakle, kad jedete ili pijete, ili bilo što drugo radite — činite sve Bogu na slavu! Nemojte stvarati probleme ni Židovima, ni nežidovima, ni onima koji pripadaju Božjoj Crkvi. Ugledajte se u mene! Ja nastojim udovoljiti svima na sve načine. Ne tražim što je korisno za mene, nego što je korisno za mnoge da bi mogli biti spašeni. Ugledajte se u mene, baš kao što sam se ja ugledao u Krista. Moram vas pohvaliti što me se uvijek sjećate i što se pridržavate učenja onako kako ste ih od mene primili. No želim da znate: Krist je poglavar svim muškarcima, muškarac je poglavar ženi, a Bog je poglavar Kristu. Svaki muškarac koji moli ili proriče pokrivene glave nanosi sebi sramotu. Svaka pak žena koja moli ili prorokuje nepokrivene glave nanosi sebi sramotu. Ona je poput žene koja je obrijala glavu. Ako žena ne pokriva svoju glavu, mogla bi se i ošišati. Ali budući da je za ženu sramotno da se ošiša ili obrije glavu, treba je pokriti. Muškarac, pak, ne treba pokriti glavu jer je on Božja slika i slava, a žena je muškarčeva slava. Jer, muškarac nije nastao od žene, nego je žena nastala od muškarca. Muškarac nije stvoren radi žene, nego je žena stvorena radi muškarca. Zato žena treba imati na glavi znak da bi pokazala kako je podložna. Tako treba postupiti i radi anđela. U Gospodinu, ipak, žena nije neovisna o muškarcu niti je muškarac neovisan o ženi. Jer, žena je nastala od muškarca, a muškarac je rođen od žene, a sve nastaje od Boga. Odlučite sami! Je li ispravno da se žena moli Bogu nepokrivene glave? Ne uči li vas sama priroda da je za muškarca nečasno pustiti dugu kosu? A za ženu je čast ako ima dugu kosu jer joj je kosa dana kao pokrivalo. Neki se ljudi žele prepirati oko toga, ali mi nemamo taj običaj niti tako rade Božje crkve. Dat ću vam sljedeću uputu, no više vas ne mogu hvaliti jer vam sastanci više štete nego koriste. Prvo, čujem da ste podijeljeni u skupine kad se okupite kao Crkva. Djelomično i vjerujem u to zato što mislite da među vama moraju postojati podjele kako bi se vidjelo tko je u pravu. Kad se okupite, ne jedete stvarno Gospodinovu večeru. Svatko od vas jede svoju večeru, ne čekajući druge, i tako jedan odlazi gladan, dok se drugi čak i napije. Zar ne možete jesti i piti kod kuće? Ili pokazujete prezir prema Božjoj Crkvi i pokušavate postidjeti siromašne? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? Ne, u ovoj vas stvari ne mogu pohvaliti. Ja sam od Gospodina primio učenje koje sam vam predao: Gospodin Isus, one noći kad je bio izdan, uzeo je kruh. Nakon što je zahvalio Bogu, razdijelio ga je i rekao: »Ovo je moje tijelo koje je dano za vas. Činite ovo u sjećanje na mene.« Isto je tako uzeo čašu vina, nakon što su večerali, i rekao: »Ova je čaša vina novi savez uspostavljen mojom krvlju. Kad god pijete ovo vino, činite to u sjećanje na mene.« Jer, kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, obznanjujete Gospodinovu smrt sve dok on ne dođe. Dakle, tko god jede kruh i pije Gospodinovu čašu nedolično, bit će kriv za grijeh protiv Gospodinovog tijela i krvi. Svatko treba ispitati svoje srce prije nego što jede kruh i pije čašu. Jer, onaj koji jede i pije, a ne raspoznaje tijelo , jede i pije svoju osudu. Zbog toga su mnogi među vama slabi i bolesni, a mnogi su i umrli. Kad bismo sami sebe ispitivali, ne bismo bili osuđivani. Kad nam Bog sudi, on nas odgaja da ne budemo osuđeni sa svijetom. Dakle, braćo i sestre, kad se okupite da biste jeli, čekajte jedni druge! Ako je tko jako gladan, neka jede kod kuće, tako da vaš sastanak ne bude uzrok Božje osude. Ostale ću stvari objasniti kad dođem. Što se tiče duhovnih darova, braćo i sestre, ne želim da ostanete u neznanju. Znate da ste bili zavedeni na krivi put i očarani mrtvim idolima dok ste bili nevjernici. Zato vam govorim da nitko ne može reći potaknut Božjim Duhom: »Isus je proklet« i nitko ne može reći: »Isus je Gospodin«, osim ako ga nije potaknuo Sveti Duh. Ima mnogo duhovnih darova, ali isti je Duh koji ih dijeli. Ima mnogo načina služenja, ali svi su od istoga Boga. Ima mnogo načina na koje Bog radi u ljudima, ali je isti Bog. Nešto od Duha vidljivo je u svakome od nas, i to nam je darovano na korist svima. Nekomu Duh daje dar govorenja riječi mudrosti, drugomu isti Duh daje dar govorenja riječi znanja. Isti Duh nekome drugom daje vjeru, a drugi prima darove ozdravljanja od istog Duha. Nekomu Duh daruje silu da čini čuda, drugomu dar proricanja, nekomu opet dar razlikovanja duhova — što je od Boga, a što nije. Jednomu Duh daje dar govora različitih jezika, a drugomu pak dar da tumači te jezike. Sve to čini jedan te isti Duh. Svakomu daje pojedinačno kako hoće. Ljudsko je tijelo jedno, a sastoji se od mnogih dijelova. Svi ti dijelovi, premda ih je mnogo, čine jedno tijelo. Tako je i s Kristom. Svi smo bili kršteni u jednome Duhu da bismo postali dio jednoga tijela, bez obzira na to jesmo li Židovi ili nežidovi, bez obzira na to jesmo li bili robovi ili slobodni ljudi. Svima nam je dan jedan Duh. Ljudsko se tijelo ne sastoji samo od jednoga dijela nego ima mnogo dijelova. Čak i ako noga kaže: »Ne pripadam tijelu jer nisam ruka«, ne prestaje zbog toga pripadati tijelu. I ako uho kaže: »Ne pripadam tijelu jer nisam oko«, ne prestaje zbog toga pripadati tijelu. Kad bi cijelo tijelo bilo oko, gdje bi bilo osjetilo sluha? A kad bi cijelo tijelo bilo uho, gdje bi bilo osjetilo mirisa? Bog je dijelove tijela postavio upravo onako kako je htio. I kad bi svi dijelovi tijela bili isti, gdje bi bilo tijelo? Upravo zato ima mnogo dijelova tijela, ali je tijelo samo jedno. Oko ne može reći ruci: »Ne trebam te«, a glava ne može reći nogama: »Ne trebam vas«. Naprotiv, oni dijelovi tijela koje smatramo slabijima — vrlo su važni. O onima koje ne smatramo osobito značajnima — vodimo najviše računa. Posebno se brinemo za one dijelove tijela koje ne želimo pokazati, dok oni dijelovi tijela koji se pokazuju ne trebaju takvu brigu. Međutim, Bog je tijelo sastavio tako da je dao veću čast onim dijelovima koji je nemaju, da unutar tijela ne bi bilo razdvajanja, nego da dijelovi tijela jednako vode računa jedni o drugima. Ako jedan dio tijela pati, svi drugi dijelovi pate s njim. Ako je jedan dio tijela počašćen, svi drugi dijelovi se raduju. Vi ste, dakle, Kristovo tijelo i dijelovi toga tijela svaki za sebe. Bog je prvo postavio u Crkvi apostole, zatim proroke pa učitelje. Potom je postavio ljude koji čine čudesna djela, pa one koji imaju dar ozdravljanja, zatim one koji imaju dar pomaganja, pa one s darom vodstva i one koji govore u jezicima. Nisu svi apostoli, zar ne? Niti su svi proroci i učitelji. I nemaju svi dar da čine čudesna djela ili dar ozdravljanja, zar ne? Ne govore svi drugim jezicima. I nemaju svi dar tumačenja jezika. Čeznite za najkorisnijim darovima Duha. A sada ću vam pokazati najuzvišeniji put. Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ne bih imao ljubavi, bio bih samo gong koji buči ili cimbal koji zveči. Kad bih imao dar proricanja, kad bih znao sve tajne i imao sve znanje, i kad bih imao potpunu vjeru tako da bih mogao pomicati planine, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa. I kad bih sve što posjedujem dao da se nahrane gladni, kad bih svoje tijelo predao da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa ne bih postigao. Ljubav je strpljiva i uslužna. Ljubav nije zavidna. Ljubav se ne hvali i ne oholi. Nije nepristojna. Ne traži za sebe. Nije razdražljiva. Ne pamti zlo. Ne veseli se nepravdi, a veseli se istini. Ljubav sve štiti, sve vjeruje, uvijek se nada i uvijek ustraje. Ljubav nikada ne prestaje. Dar proricanja će nestati. Nestat će i dar govora u jezicima. Nestat će dar znanja. Jer, naše je znanje nepotpuno i naša su proricanja djelomična. A kad dođe savršenstvo, nestat će ono što je djelomično. Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, zaključivao sam kao dijete. A sada sam odrastao čovjek i odbacio sam sve što je djetinje. Sada, naime, gledamo nejasan odraz u ogledalu, a tada ćemo vidjeti jasno — licem u lice. Sada je moje znanje nepotpuno, a tada ću sve znati, baš kao što i mene Bog potpuno poznaje. Dakle, ovo troje preostaje: vjera, nada i ljubav, a najveća je od njih — ljubav. Čeznite za ljubavlju! Iskreno tražite duhovne darove! Osobito tražite dar proricanja! Onaj tko ima dar govorenja u jezicima, ne govori ljudima, nego Bogu, jer nitko ne može razumjeti što govori. On govori tajne stvari po Duhu. Onaj tko proriče, govori stvari koje izgrađuju, ohrabruju i tješe. Onaj tko ima dar govora u jezicima, sâm sebe duhovno izgrađuje, ali onaj tko ima dar proricanja, duhovno izgrađuje cijelu Crkvu. Volio bih da svi imate dar govorenja tuđim jezicima, ali još bih više volio da prorokujete. Onaj tko prorokuje, važniji je od onoga koji govori u jezicima, osim ako taj koji govori u jezicima ne protumači što je rekao, da bi cijela Crkva bila duhovno ojačana. Braćo i sestre, ako dođem k vama govoreći u jezicima, kako ću vam biti od koristi ako vam ne donesem objavu, znanje, proroštvo ili učenje? Isto je i s instrumentima koji proizvode zvukove, kao što su flauta ili harfa. Ako ne proizvode jasne tonove, kako će čovjek prepoznati melodiju koju sviraju? I ako je zvuk što ga proizvodi truba nejasan, tko će se spremiti za bitku? Isto je i s vama: kako će tko znati što ste rekli ako ne govorite razumljivim riječima? Govorit ćete u vjetar. Na svijetu ima raznih jezika i ni jedan nije besmislen. Ako ne razumijem jezik onoga koji mi govori, onda mi je taj čovjek stranac, a i ja sam njemu stranac. Isto je i s vama: budući da ste željni duhovnih darova, nastojte obilovati njima da biste duhovno ojačali Crkvu. Dakle, onaj koji govori u jezicima, treba moliti da može i protumačiti to što je rekao. Jer, ako molim na nepoznatom jeziku, moj duh moli, ali moj um ne razumije. Što se, dakle, treba činiti? Molit ću svojim duhom, ali molit ću i svojim umom. Zahvaljivat ću svojim duhom, ali zahvaljivat ću i svojim umom. Jer, ako slaviš Boga samo svojim duhom, kako će netko tko ne razumije reći »Amen« na tvoju molitvu i zahvalu kad ne zna što govoriš? Tako ti možeš lijepo zahvaljivati u molitvi, ali onaj koji sluša duhovno se ne izgrađuje. Zahvaljujem Bogu što mogu govoriti u jezicima čak i više nego svi vi, ali u crkvi radije kažem pet razumljivih riječi da bih poučio i druge nego tisuće riječi na nerazumljivom jeziku. Braćo i sestre, nemojte razmišljati poput djece. Umjesto toga, budite nevini kao mala djeca u odnosu na zlo, ali u odnosu na način razmišljanja budite zreli. U Zakonu piše: »Drugim jezicima i usnama stranaca govorit ću ovom narodu, ali ni tada me neće poslušati.« To govori Gospodin. Dakle, dar govorenja u jezicima znak je za nevjernike, a ne za vjernike. Ali dar proricanja znak je za vjernike. Ako se okupi cijela Crkva i svatko govori drugim jezikom, kad uđu ljudi koji ne razumiju ili ne vjeruju, neće li misliti da ste ludi? A ako svi proriču i uđe čovjek koji ne vjeruje ili ne razumije — uvidjet će svoj grijeh zbog svega što čuje i prosudit će ga sve što čuje. Razotkrit će se tajne njegova srca. Past će na koljena i pokloniti se Bogu govoreći: »Stvarno je Bog među vama!« Što, dakle, trebate činiti? Kad se okupite, braćo i sestre, netko neka ima hvalospjev, netko pouku, netko objavu, netko neka govori na tuđem jeziku, a drugi neka tumači to što je rekao. Sve je to potrebno da bi Crkva duhovno ojačala. Ako tko bude govorio na tuđem jeziku, neka govore dvojica, najviše trojica, jedan po jedan, i neka netko tumači što su rekli. A ako nema nikoga tko bi tumačio, govornik neka u crkvi šuti i govori sebi i Bogu. Neka govore dvojica ili trojica koji proriču, a ostali neka prosude što govore. Ako netko tko sjedi primi objavu, onaj koji govori neka zašuti. Svi možete proricati, jedan po jedan, da bi se svi naučili i bili ohrabreni. Duhovi proroka podložni su prorocima jer Bog ne donosi zbrku nego mir. Tako je u svim crkvama Božjih svetih ljudi. Žene neka na sastancima šute jer im nije dopušteno da govore. Umjesto toga, neka budu podložne, kao što i Zakon kaže. Ako žele nešto naučiti, neka pitaju svoje muževe kod kuće, jer nije dolično da žena tako govori u crkvi. Ili je možda od vas proizašla Božja poruka? Ili je samo k vama došla? Ako tko smatra da je prorok ili da ima duhovni dar, neka prepozna da je ono što vam pišem Božja zapovijed. Ako tko to ne prihvaća, neće ni on sâm biti prihvaćen. Dakle, braćo moja i sestre, žudite za tim da proričete i ne branite govorenje u jezicima. No neka sve bude pristojno i uredno! Sad bih vas želio podsjetiti, braćo i sestre, na Radosnu vijest koju sam vam propovijedao, koju ste primili i u kojoj ustrajete. Po njoj ste i spašeni ako se držite onoga što sam vam propovijedao. Ako tako ne činite, isprazno vjerujete. Ja sam vam predao prvo i najvažnije što sam i sâm primio: da je Krist umro radi naših grijeha, baš kao što piše u Svetom pismu, da je bio pokopan i da je trećega dana ustao od mrtvih, kao što Sveto pismo kaže, te da se pokazao Petru, a zatim Dvanaestorici. Zatim se pokazao braći i sestrama, kojih je zajedno bilo više od pet stotina. Većina od njih još je danas živa, a neki su umrli. Zatim se pokazao Jakovu, a potom i svim ostalim apostolima. I na kraju se pokazao i meni, koji sam poput nepravilno rođenog djeteta. Ja sam posljednji od apostola. Čak nisam ni vrijedan da me se zove apostolom jer sam progonio Božju Crkvu. Ali ja sam ovo što jesam po Božjoj milosti. Njegova milost prema meni nije bila uzaludna. Trudio sam se više od svih premda zapravo to nisam bio ja, nego Božja milost sa mnom. Dakle, bez obzira na to jesam li vam propovijedao ja ili oni, mi prenosimo istu poruku u koju ste i vi povjerovali. No ako propovijedamo da je Krist ustao od mrtvih, kako to da neki među vama kažu da nema uskrsnuća od mrtvih? Ako nema uskrsnuća od mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije ustao od mrtvih, onda je naše propovijedanje beskorisno, a isto tako i vaša vjera. Jer, ako je istina da mrtvi ne ustaju, kao što neki kažu, onda smo i mi lažni svjedoci jer svjedočimo da je Bog podigao Krista iz mrtvih. A ako mrtvi ne ustaju, onda ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera beskorisna; još uvijek ste u svojim grijesima, a oni koji su umrli u Kristu, izgubljeni su. Ako je naša nada u Krista samo za ovaj naš zemaljski život, onda smo najbjedniji od svih ljudi. Ali Krist je uistinu ustao od mrtvih. On je prvi od svih onih koji su umrli. Ljudi umiru zbog onoga što je učinio jedan čovjek. Međutim, uskrsnuće od mrtvih moguće je zbog jednog drugog čovjeka. Jer, baš kao što svi umiru po Adamu, na isti će način svi biti vraćeni u život po Kristu, ali svi po redu: Krist je uskrsnuo prvi, zatim će uskrsnuti oni koji pripadaju Kristu kad on ponovo dođe. Tada će doći kraj. Krist će uništiti sve vladare, svu vlast i svaku moć, a zatim će predati svu vlast Bogu Ocu. Jer, Krist mora vladati sve dok mu Bog ne položi sve neprijatelje pod noge. Smrt će biti uništena kao zadnji neprijatelj. Sveto pismo kaže: »Jer, Bog je sve podložio pod njegove noge.« Kad kaže »sve mu je podloženo«, jasno je da je izuzet Bog, jer on je taj koji je sve podložio Kristu. I kad sve bude podloženo Kristu, onda će se i sâm Sin podložiti Bogu. Tako će Bog vladati u potpunosti nad svime. Inače, što će postići oni koji su se krstili umjesto mrtvih? Ako mrtvi ne ustaju, zašto su se onda ti ljudi krstili umjesto njih? Zašto smo onda i mi neprekidno u opasnosti? Braćo i sestre, tako mi ponosa kojim se ponosim vama u Isusu Kristu, našem Gospodinu, ja svakoga dana umirem. Ako sam se samo iz ljudskih razloga borio s divljim zvijerima u Efezu, što sam time postigao? Ako mrtvi ne ustaju, onda »jedimo i pijmo jer ćemo sutra umrijeti!« Nemojte se zavaravati! Loše društvo uništava dobre navike! Vratite se ispravnom načinu razmišljanja i ne griješite više! Neki od vas ne poznaju Boga. To vam govorim da bih vas posramio. Ali neki od vas mogu pitati: »Kako to mrtvi ustaju? Kakvo će tijelo imati kad uskrsnu?« Kako glupo! Ono što posijete neće oživjeti ako prvo ne umre. I ono što sijete nije tijelo kakvo će biti kasnije, nego obično zrno, bez obzira na to je li to zrno pšenice ili nekog drugog sjemena. Ali Bog daje tijelo kakvo je izabrao. Svakom sjemenu daje tijelo kakvo mu pripada. Nisu sva tijela živih bića jednaka. Jedno pripada čovjeku, drugo životinji; ptice imaju svoje tijelo, a ribe opet svoje. Postoje i nebeska i zemaljska tijela. Nebeska tijela sjaje jednim sjajem, a zemaljska drugim. Sunce ima svoj sjaj, a mjesec svoj. Svaka se zvijezda razlikuje od druge po svome sjaju. Tako će biti i s mrtvima kad uskrsnu. Pokopano će tijelo propasti, ali to će tijelo uskrsnuti za nepropadljiv život. Pokopano tijelo, koje je »posijano«, nečasno je, a uskrsnut će u slavi. Tijelo, koje je »posijano«, slabo je, a tijelo koje će uskrsnuti bit će jako. Pokopano je tijelo fizičko, a uskrslo je tijelo duhovno. Ako postoje fizička tijela, postoje i duhovna tijela. A ovo piše u Svetom pismu: »Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša« , a Krist, posljednji Adam, postao je duh koji daje život. Nije prvo bilo duhovno, nego tjelesno. Duhovno je došlo nakon toga. Prvi je čovjek načinjen od zemaljskog praha. Drugi je čovjek došao s Neba. Svi koji pripadaju Zemlji, oblikovani su prema prvom čovjeku koji je napravljen od zemaljskog praha. Oni koji pripadaju Nebu, oblikovani su po nebeskom čovjeku. Kao što smo slični ovom čovjeku od zemaljskog praha, tako ćemo biti slični i nebeskom čovjeku. Kažem vam, braćo i sestre, da naša zemaljska tijela od krvi i mesa ne mogu imati svoj dio u Božjem kraljevstvu, niti propadljivo može imati svoj dio u nepropadljivom. Slušajte! Govorim vam tajnu: nećemo svi umrijeti, ali ćemo svi biti promijenjeni u jednom trenutku, u tren oka, na zadnji zvuk trube za svršetak svijeta. Jer, oglasit će se truba i mrtvi će vjernici uskrsnuti nepropadljivi, a mi koji živimo bit ćemo preobraženi. Jer, ovo se propadljivo tijelo mora odjenuti u nepropadljivost i smrtno se tijelo mora odjenuti u besmrtnost. Kad se propadljivo tijelo odjene u nepropadljivost, a smrtno tijelo u besmrtnost, tada će se ostvariti što piše u Svetom pismu: »Pobjeda je progutala smrt.« »Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?« Žalac smrti je grijeh, a moć grijeha dolazi od Zakona. Ali hvala Bogu, on nam daje pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu! Dakle, moji ljubljeni, stojte čvrsto i nepokolebljivo! Uvijek budite potpuno predani radu koji vam je Gospodin dao jer znate da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan. Što se tiče skupljanja dobrovoljnih priloga za Božje ljude, radite isto kao što sam odredio crkvama u Galaciji: svakoga prvog dana u tjednu neka svatko od vas odvoji nešto od onoga što je zaradio. Tako nećete morati skupljati kad ja dođem. Kada dođem, poslat ću s pismima preporuke ljude koje vi izaberete da odnesu vaš dar u Jeruzalem. Ako budem vidio da je dobro da i ja idem, oni će ići sa mnom. Doći ću k vama nakon što prođem Makedoniju jer namjeravam samo proći onuda. Možda ću moći neko vrijeme ostati s vama, ili čak provesti zimu, kako biste me mogli opremiti za put kamo god da pođem. Ne želim vas posjetiti samo u prolazu. Nadam se da ću ostati neko vrijeme s vama, ako Gospodin dopusti. Ostat ću u Efezu sve do Pedesetnice jer su mi se pružile velike mogućnosti za djelotvoran rad. Ali imam ovdje i mnogo protivnika. Ako Timotej dođe, pobrinite se da bude bez straha dok je među vama jer radi Gospodinov posao, kao i ja. Stoga, neka ga nitko ne odbije primiti. Opremite ga za put i pošaljite k meni, jer čekam da dođe s drugom braćom. Što se tiče našeg brata Apolona, poticao sam ga da vas posjeti s drugom braćom, ali čvrsto je odlučio da sada neće doći. Doći će drugom prilikom. Budite oprezni! Stojte čvrsto u vjeri! Budite hrabri, budite jaki! Sve što radite, radite s ljubavlju. Znate da su Stefan i njegovi ukućani prvi koji su se obratili u Ahaji i da su se posvetili služenju Božjim ljudima. Zato vas molim, braćo i sestre, da se i vi prepustite vodstvu takvih ljudi i svima koji se trude i služe s njima. Drago mi je zbog Stefana, Fortunata i Ahajika jer su došli i popunili prazninu koja je nastala zbog vaše odsutnosti i jer su smirili moj duh, baš kao i vaš. Zato cijenite ljude poput njih. Pozdravljaju vas crkve iz Azije. Akvila i Priscila vas srdačno pozdravljaju u Gospodinu, zajedno s Crkvom koja se sastaje u njihovoj kući. Sva vas braća i sestre pozdravljaju. Pozdravite jedni druge svetim poljupcem. Ja, Pavao, pišem vam ove pozdrave vlastitom rukom. Ako tko ne voli Gospodina, neka je proklet! Dođi, Gospodine! Neka milost Gospodina Isusa bude s vama! Volim vas sve u Isusu Kristu. Pozdrav od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, i od našega brata Timoteja, Božjoj Crkvi u Korintu i svim Božjim ljudima u cijeloj Ahaji. Neka s vama budu milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista. Hvalite Boga, Oca našega Gospodina Isusa Krista, milostivog Oca i Boga, koji je izvor svake utjehe. On nas tješi u svim nevoljama da bismo i mi mogli tješiti one koji se nalaze u bilo kakvoj nevolji, istom utjehom koju nama daje Bog. Jer, kao što su obilne Kristove patnje koje nas snalaze, tako uživamo i obilje utjehe, po Kristu. Ako smo pritisnuti nevoljama, to je za vašu utjehu i spasenje. Ako smo utješeni, to je da bismo vas utješili da možete strpljivo podnositi iste patnje koje i mi podnosimo. Mi se čvrsto uzdamo u vas jer znamo da ćete, kao što dijelite s nama naše patnje, dijeliti i našu utjehu. Braćo i sestre, želimo da znate kakve smo nevolje imali u Aziji. Bili smo opterećeni više negoli smo mogli podnijeti, toliko da smo čak izgubili nadu da ćemo preživjeti. Osjećali smo da nam se sprema smrtna osuda. No to se dogodilo da se ne bismo više pouzdavali u sebe nego u Boga koji uskrsava mrtve. On nas je izbavio iz velike smrtne opasnosti, a izbavljat će nas i dalje. Svoje smo nade položili u njega i on će nas i dalje spašavati. I vi nam možete pomoći svojim molitvama. Tada će mnogi zahvaljivati Bogu za nas — i Bog će nas blagosloviti zbog brojnih molitava. Ponosni smo što možemo mirne savjesti reći da je sve što smo u svijetu učinili bilo iskreno i u čistoći srca koja dolazi od Boga, pogotovo prema vama. Nije nas pokretala svjetovna mudrost, nego Božja milost. Pišemo vam samo ono što možete pročitati i razumjeti. A vjerujem da ćete nas potpuno razumjeti, kao što ste nas djelomično već razumjeli, te da ćete shvatiti da se možete ponositi nama, kao što ćemo se i mi ponositi vama onoga dana kad ponovo dođe naš Gospodin Isus. Budući da sam bio uvjeren u to, odlučio sam prvo doći k vama da biste imali dvostruke koristi. Namjeravao sam vas posjetiti na svome putu u Makedoniju, a zatim i pri povratku iz nje, da biste me vi otpremili u Judeju. Jesam li olako smišljao te planove? Jesu li moje odluke donesene onako kako to radi svijet, tako da istodobno kažem i »da« i »ne«? No Božja je riječ pouzdana i on mi je svjedok da ono što vam kažem nije nikada istodobno i »da« i »ne«. Jer, Božji Sin, Isus Krist, o kojem smo propovijedali među vama Sila, Timotej i ja, nije bio i »da« i »ne«. Naprotiv, u Kristu je uvijek »da«. Jer, koliko god da ima Božjih obećanja, sva u njemu imaju svoje »da«. Zbog toga i mi po Kristu kažemo »Amen« na Božju slavu. Bog je taj koji i nama i vama omogućuje da stojite čvrsto u Kristu. On je taj koji nas je odabrao i osnažio za svoje djelo . Obilježio nas je znakom svoga vlasništva i dao nam svoga Duha koji je u našim srcima jamstvo da će ispuniti sve što je obećao. Pozivam Boga za svjedoka, života mi moga; nisam ponovo došao u Korint jer sam vas želio poštedjeti. To ne znači da pokušavamo nadzirati vašu vjeru, jer vi čvrsto stojite u njoj, već zajedno s vama radimo, za vašu radost. Tako sam, dakle, odlučio da vas ne žalostim kad ponovo dođem k vama. Jer, ako ja rastužim vas, tko će onda razvedriti mene ako ne vi koje sam rastužio? A pisao sam vam tako da me ne bi, kad dođem k vama, rastužili oni koji bi me trebali razveseliti. Vjerovao sam da će svima vama biti drago ako budem zadovoljan. Pisao sam vam u velikoj tuzi, slomljenog srca i u suzama, ne da bih vam nanio bol, nego da biste znali koliko je velika moja ljubav prema vama. No, ako je tko koga rastužio, nije rastužio mene, nego donekle sve vas — ne želim pretjerivati. Ova kazna, koju je većina dosudila čovjeku o kojem govorim, dovoljna je. Umjesto toga, oprostite mu i ohrabrite ga, da ga ne bi svladala pretjerana tuga. Zato vas molim, iskažite mu ljubav. Evo zašto sam vam pisao: da vas ispitam i vidim hoćete li biti poslušni u svemu. Ako vi nekome oprostite, opraštam mu i ja. A što sam oprostio — ako sam imao išta — to sam, pred Kristom, napravio radi vas, da nas ne nadmudri Sotona jer vrlo dobro znamo njegove nakane. Došao sam u Troadu da propovijedam Radosnu vijest o Kristu. Iako mi je Gospodin dao priliku da ondje služim, bio sam jako zabrinut jer tamo nisam našao svoga brata Tita. Tako sam se pozdravio s njima i otišao u Makedoniju. Ali, hvala Bogu koji nas po Kristu uvijek vodi u pobjedu. On kroz nas svuda širi znanje o sebi, poput ugodnog mirisa. Mi smo Bogu ugodan Kristov miris, kako među onima koji su na putu spasenja tako i među onima koji su na putu uništenja. Onima koji su na putu propasti to je smrad smrti koji vodi u smrt, a onima koji su na putu spasenja to je miris života koji vodi u život. Tko je sposoban za takav zadatak? Nismo oni koji trguju Božjom riječju zbog dobitka, kao što mnogi rade. Ne, mi u Kristu govorimo iskreno, znajući da govorimo od Boga poslani i u Božjoj prisutnosti. Zvuči li ovo kao da opet hvalimo sami sebe? Zar trebamo pismo preporuke za vas ili od vas, kao što neki trebaju? Vi ste sami naša preporuka, pisana u našim srcima, koju znaju i čitaju svi ljudi. Pokazujete da ste Kristovo pismo, djelo naše službe, koje nije pisano tintom, nego Duhom živoga Boga. I nije napisano na kamenim pločama, nego na ljudskim srcima. Ovo govorimo jer po Kristu imamo veliko pouzdanje pred Bogom. Nismo u položaju tvrditi da išta možemo učiniti sami od sebe — naša sposobnost dolazi od Boga. On nas je osposobio da budemo sluge Novog saveza, koji je Bog sklopio sa svojim narodom, a taj savez nije pisani zakon, nego savez Duha. Pisani zakon ubija, a Duh daje život. Stari je savez bio uklesan na kamenim pločama. Donesen je očitovanjem Božje slave, tako da je sjaj, koji se odražavao na Mojsijevom licu, bio toliko sjajan da ga Izraelci nisu mogli niti pogledati iako je blijedio. Ako je takvo služenje Bogu pod Starim savezom došlo s takvim sjajem — a vodilo je u smrt — koliko je sjajnije služenje Bogu koje donosi Duh? Budući da je način služenja, koji donosi osudu, toliko slavan, koliko je slavniji način služenja koji donosi opravdanje ljudima pred Bogom! Jer, ono što je prije bilo prepuno sjaja, sada više nema sjaja u usporedbi s nenadmašnim sjajem. Ako je način služenja Bogu, koji je iščeznuo, došao s tolikom slavom, koliko će slavniji biti onaj koji nikad ne prestaje? Budući da imamo tu nadu, vrlo smo odvažni. Nismo kao Mojsije, koji je stavio veo preko lica da Izraelci ne bi vidjeli svršetak onoga što blijedi i nestaje. Njihovi su umovi bili zatvoreni. I danas, njihovi su umovi pokriveni istim velom pri čitanju Staroga zavjeta. Taj im veo i dalje zastire značenje jer on se uklanja jedino po Kristu. Do današnjega dana, kad god se čita Mojsijev zakon, veo ostaje na njihovim srcima. Ali kada se tko okrene Gospodinu i slijedi ga, veo se skida. Gospodin o kojemu govorim jest Duh, a gdje je Gospodinov Duh, tamo je sloboda. A mi, otkrivenog lica, promatramo i odražavamo Gospodinovu slavu te se mijenjamo i postajemo sličniji njemu, sve više i više. Ova promjena dolazi od Gospodina, koji je Duh. Po Božjoj milosti imamo ovu službu i zato ne posustajemo. Umjesto toga, odrekli smo se sramotnih i skrivenih stvari i ne koristimo se lukavošću. Ne iskrivljujemo Božju poruku, nego poučavamo istinu i preporučujemo se savjesti svakoga čovjeka pred Bogom. A ako je Radosna vijest, koju propovijedamo, zastrta velom, zastrta je samo za one koji su na putu uništenja. Onima koji ne vjeruju, bog ovoga svijeta zaslijepio je um, da ne bi vidjeli svjetlo Radosne vijesti o slavi Krista koji je Božja slika. Mi ne propovijedamo o sebi, nego propovijedamo o Isusu Kristu kao Gospodinu i govorimo da smo vaši sluge radi Isusa. Bog koji je rekao: »Neka svjetlo zasja iz mraka!«, isti je Bog čije je svjetlo zasjalo u našim srcima tako što nam je dao da upoznamo Božju slavu na Kristovom licu. Mi imamo ovo blago, ali smo poput glinenih posuda tako da bude očito da izvanredna moć dolazi od Boga, a ne od nas. Stalno nas pritišću nevolje, ali nismo slomljeni. Zbunjeni smo, ali nismo očajni. Progonjeni smo, ali ne i napušteni; oboreni smo, ali ne i uništeni. Na svojim tijelima uvijek nosimo Isusovu smrt, da bi se i Isusov život jednako jasno vidio u našim tijelima. Mi, koji smo živi, neprestano smo u smrtnoj opasnosti radi Isusa, tako da bi se Isusov život jasno pokazao na našim smrtnim tijelima. Smrt, dakle, djeluje u nama, a život u vama. Budući da imamo isti duh vjere kao što piše u Svetom pismu: »Povjerovao sam, zato sam govorio«, i mi vjerujemo te zato i govorimo. Znamo da je Bog podigao Gospodina Isusa iz smrti, a znamo da će isto tako podići i nas s Isusom i zajedno s vama postaviti uz sebe. Jer, sve je to radi vas, da bi Božja milost doprla do što više ljudi. Tako će se Bogu iskazivati još više zahvalnosti i bit će još više slavljen. Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno. Ako i naše zemaljsko prebivalište — naše tijelo — koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog — vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo — potvrdu da će nam dati sve što je obećao. Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu. Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo. Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom. Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje — u tijelu — ili tamo s njim. Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu — bilo dobro ili zlo. Budući da znamo što znači bojati se Gospodina, uvjeravamo ljude. Bog nas potpuno poznaje, ali ja se nadam da nas i vi potpuno poznajete. Mi se ne želimo ponovo dokazivati pred vama. Želimo vam pružiti priliku da budete ponosni na nas. Tako ćete odgovoriti onima koji se ponose onim što se vidi, a ne onim što im je u srcu. Ako zvučimo kao da smo ludi, to je radi Boga. Ako smo zdrave pameti, to je radi vas. Tako postupamo zbog Kristove ljubavi koja nama upravlja jer smo shvatili da, ako je jedan čovjek umro za sve ljude — onda su svi umrli. On je umro za sve da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro i uskrsnuo od mrtvih radi njih. Zbog toga od sada ne gledamo ni na koga po ljudskim mjerilima. I premda smo nekada gledali Krista na taj način, ipak ga sada više ne gledamo tako. Stoga, ako je netko u Kristu, postao je novo biće. Staro je nestalo, a novo je nastalo. A sve to dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i dao nam zadatak da mirimo ljude s njim. Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom i ljudima ne uračunava u krivnju njihove grijehe, a nama je pak povjerio poruku pomirenja. Mi, dakle, radimo kao poslanici u Kristovo ime; Bog po nama poziva. U Kristovo ime molimo: pomirite se s Bogom! Krist je bio bez grijeha, ali Bog ga je učinio grijehom radi nas, da bismo u njemu postali pravedni pred Bogom. Radeći zajedno s Bogom, preklinjemo vas da ne primate uzalud Božju milost. Jer, On je rekao: »Čuo sam te u pravo vrijeme i pomogao ti u dan spasenja.« Slušajte! Sada je pravo vrijeme. Sada je dan spasenja! Trudimo se nikome ne biti zapreka, kako nitko ne bi našao zamjerke našem radu. Naprotiv, velikom ustrajnošću u nevoljama, nesrećama i teškoćama, u svemu se pokazujemo kao Božji sluge; dok nas tuku, kad nas zatvaraju, u bunama, u napornom radu, u besanim noćima, u gladi. Pokazujemo se kao Božji sluge po čistoći, znanju, strpljivosti, dobroti, Svetom Duhu, po iskrenoj ljubavi, po poruci istine koju donosimo i Božjoj sili, s oružjem pravednosti za napad i obranu. Takvi smo kad nas slave i kad nas sramote; kad smo na dobrom i kad smo na zlom glasu. Smatraju nas varalicama iako govorimo istinu. Smatraju nas nepoznatima iako smo dobro poznati; smatraju da smo na izdisaju, a gle, živi smo! Kažnjavani smo, ali nismo smaknuti. Tužni smo, a opet smo uvijek radosni; siromašni smo, a opet smo mnoge učinili bogatima; nemamo ništa, a opet uistinu imamo sve. Korinćani, govorili smo vam potpuno otvoreno. Naša su srca širom otvorena za vas. Naši osjećaji za vas nisu nestali, već ste vi suspregnuli svoje osjećaje prema nama. Govorim vam kao svojoj djeci, otvorite nam svoja srca kao što smo mi vama otvorili svoja! Nemojte se vezati s nevjernicima. Pravednost i bezakonje ne idu zajedno. Svjetlo nema ništa zajedničko s tamom. I kakav dogovor ima Krist s đavlom ? Što ima vjernik s nevjernikom? I što ima Božji hram s idolima? Jer, mi smo hram živoga Boga, baš kao što je Bog rekao: »Živjet ću među njima i hodat ću među njima. Bit ću njihov Bog i oni će biti moj narod. Izađite, dakle, iz njihove sredine i odvojite se od njih, kaže Gospodin, i ne dotičite više ništa nečisto. Tada ću vas prihvatiti. I ja ću biti vaš Otac, a vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospodin Svevladar.« Dragi prijatelji, imamo ova obećanja, stoga se očistimo od svih tjelesnih i duhovnih nečistoća! U strahopoštovanju prema Bogu živite život koji je potpuno svet. Napravite mjesta za nas u svojim srcima! Nikome nismo nanijeli nepravdu. Nikoga nismo upropastili. Nikoga nismo iskoristili. Ne govorim vam ovo da bih vas korio. Već sam vam prije rekao da ste nam toliko u srcu da smo spremni i živjeti i umrijeti s vama. Pouzdajem se u vas i vrlo se ponosim vama! Utješili ste nas i ispunili radošću usred svih naših nevolja. Jer, čak i kad smo došli u Makedoniju, nismo imali odmora, nego smo trpjeli na sve moguće načine. Izvana smo imali napade, a iznutra strahove. Ali Bog, koji tješi potištene, ohrabrio nas je Titovim dolaskom, i ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom koju ste mu pružili. On nam je pričao o vašoj želji da nas vidite, o vašoj žalosti i brizi za mene. To me još više obradovalo. Premda sam vas svojim pismom rastužio, ne žalim što sam ga napisao. Ako sam i zažalio, sada vidim da vas je to pismo samo nakratko rastužilo. Zato sam sada sretan, ne zato što ste se vi rastužili, nego zato što vas je ta žalost dovela do obraćenja. Jer, rastužili ste se po Božjem planu pa vas mi ni na koji način nismo povrijedili. Ta je žalost po Božjoj volji, ona uzrokuje obraćenje koje vodi spasenju — i ne ostavlja žaljenje. A žalost ovoga svijeta uzrokuje smrt. Pogledajte sada što vam je sve donijela ta žalost koja je po Božjoj volji. Koliku želju da obranite svoju nevinost, koliku ljutnju, koliki strah, koliku želju da nas vidite, koliku zabrinutost i želju za pravednom kaznom onome koji je griješio! I u svemu ste pokazali da ste u tome bili nevini. Dakle, ako sam vam pisao, to nije bilo zbog onoga koji je pogriješio niti zbog onoga kojem je učinjeno zlo. Pisao sam da pred Bogom uvidite svoju brigu za nas. Zato smo se i utješili. Osim te utjehe, još smo više sretni zbog Titove radosti jer ste ga svi vi obnovili. A ja se nisam osramotio zbog svih dobrih stvari koje sam mu pričao o vama. Baš kao što je sve što smo mi vama pričali bilo istinito, tako su se i naše pohvale pred Titom pokazale istinitima. Njegovi su osjećaji prema vama sad još jači kad se sjeti kako ste svi bili poslušni i kako ste ga primili sa strahopoštovanjem. Sretan sam što mogu u vas imati potpuno povjerenje. Braćo i sestre, sada bismo željeli da znate što je Božja milost učinila crkvama u Makedoniji. Iako su ozbiljno iskušane u nevoljama, njihova je velika radost urodila darežljivošću unatoč njihovoj velikoj neimaštini. Mogu posvjedočiti da su dali onoliko koliko su mogli, čak i iznad svojih mogućnosti, i to po svojoj slobodnoj volji. Nekoliko su nas puta molili i navaljivali da sudjeluju u tom skupljanju za Božje ljude. Dali su i više nego što smo se mogli nadati. Dali su sami sebe najprije Gospodinu — jer je to Božja volja — a onda nama. Zato smo i molili Tita da, kao što je počeo, tako i završi za vas taj čin milosti. Međutim, kao što obilujete svime: vjerom, govorom, znanjem, istinskom željom da pomognete i ljubavlju prema nama, obilujte i u milosti davanja. Ne govorim vam ovo kao zapovijed, nego govoreći vam o tuđoj gorljivosti, iskušavam iskrenost vaše ljubavi. Znate za dobrotu koju je pokazao naš Gospodin Isus Krist time što je zbog vas postao siromašan, iako je bio bogat, da biste po njegovom siromaštvu vi postali bogati. Evo što mislim da biste trebali učiniti: prošle ste godine bili prvi koji su željeli dati i koji su dali darove za Božje ljude. Zato dovršite sada to davanje! Kao što ste bili spremni i željeli dati, tako sada spremno dovršite taj zadatak prema mogućnostima. Jer, ako ste spremni dati, taj će dar biti prihvatljiv na temelju onoga što posjedujete, a ne onoga što ne posjedujete. Nije nam namjera da za druge bude pomoć što bi za vas bilo opterećenje. Ne, nego se radi o jednakosti. Namjera nam je da vaše obilje zadovolji njihove trenutačne potrebe, da bi kasnije njihovo obilje moglo zadovoljiti vaše potrebe. Tako će se postići jednakost. Kao što piše u Svetom pismu: »Onaj tko je puno sakupio nije imao previše, niti je onaj koji je malo sakupio imao premalo.« Hvala Bogu koji je u Titovo srce usadio isto zanimanje za vas koje i sami gajimo. On je prihvatio našu molbu, a budući da vas je želio posjetiti, odlazi k vama po svojoj slobodnoj volji. S njim šaljemo brata kojega hvale sve crkve zbog njegovog propovijedanja Radosne vijesti. Izabrale su ga crkve kao našega suputnika u ovom pothvatu milosti kojim slavimo samoga Gospodina i pokazujemo svoju spremnost da pomognemo. Trudimo se biti oprezni, da nas nitko ne bi optužio kako postupamo s tim velikim darom koji nam je povjeren. Jer, mi se trudimo raditi dobro da budemo na dobrom glasu — ne samo kod Gospodina nego i kod ljudi. S njima šaljemo i našeg brata, kojeg smo u mnogo navrata provjerili da uvijek revno želi pomoći. A sad želi još više, zbog velikog povjerenja u vas. Što se tiče Tita, on je moj suradnik u radu za vas. Što se tiče braće, oni su predstavnici crkava i na slavu su Kristu. Zato im pokažite da u vama doista ima ljubavi i da se s pravom ponosimo vama, da to mogu vidjeti sve crkve. Što se tiče pomoći Božjim ljudima u Jeruzalemu, nema potrebe da vam pišem o tome. Znam da želite pomoći. Stalno vas hvalim Makedoncima, govoreći im da su ljudi u Ahaji bili spremni dati još prošle godine. Vaše je oduševljenje potaknulo i mnoge druge da budu spremni dati. Šaljem vam braću kako se naše pohvale o vama u vezi ovoga ne bi pokazale ispraznima. I da budete spremni, kao što sam rekao da ćete biti. Inače, ako neki od Makedonaca dođu sa mnom i nađemo vas nespremne, osramotit ćemo se — a da ne spominjem vas — zbog tolikog povjerenja u vas. Zato sam mislio da treba poslati braću da krenu prije nas da vas posjete i unaprijed pripreme vaš dar, koji ste već obećali, kako bi to bio dobrovoljan dar, a ne prisilan. Zapamtite: tko škrto sije, škrto će i žeti, a tko obilato sije, obilato će i žeti. Svatko neka dâ onoliko koliko je u srcu odlučio, ne sa žaljenjem ili prisilno, jer Bog voli one koji daju radosno. Bog može izliti na vas obilje svake milosti da biste uvijek i u svemu imali dovoljno, pa i viška za svako dobro djelo. U Svetom pismu piše: »On obilno daje siromašnima. Njegova dobrota ostaje vjekovima.« On, koji priprema sjeme za sijača i kruh za jelo, pobrinut će se i umnožiti vaše sjeme te povećati žetvu kao plod vaše dobrote. Učinit će vas bogatima u svakom pogledu kako biste u svakoj prilici bili velikodušni. Po nama će vaše darivanje potaknuti ljude na zahvaljivanje Bogu. Jer, vaše sudjelovanje u ovom služenju nije samo zadovoljavanje potreba Božjih ljudi, to je i izraz obilne zahvalnosti Bogu. Vaše je služenje dokaz vaše ljubavi i zbog toga će ljudi slaviti Boga. Slavit će ga zbog vaše poslušnosti Kristovoj Radosnoj vijesti i zbog vaše velikodušnosti pri dijeljenju s njima i sa svim ljudima. U svojim će molitvama čeznuti za vama zbog velike milosti koju vam je iskazao Bog. Hvala Bogu na tom neopisivome daru! Ja, Pavao, osobno vas molim Kristovom blagošću i dobrotom; ja koji sam, po nekima, ponizan kad sam s vama, ali oštar prema vama kad sam odsutan. Molim vas, ne tjerajte me da, dok sam s vama, budem tako oštar i izravan kao što očekujem da ću biti prema nekima među vama koji misle da živimo po ljudskim tjelesnim željama. Iako kao ljudi živimo u tijelu, ne borimo se na takav način. Jer, naše oružje nije kao ljudsko. Naše oružje ima Božju snagu da obara neprijateljske utvrde. Njime obaramo ljudska dokazivanja i svaku oholost koja priječi spoznaju Boga. Zarobljavamo svaku misao da bi se pokorila Kristu. Spremni smo kazniti svaku vrstu neposlušnosti kad vaša poslušnost bude savršena. Gledajte ono što je očito! Ako je tko uvjeren da pripada Kristu, neka ponovo razmisli i shvatit će da i mi pripadamo Kristu jednako kao i on. Ako se još budem hvalio ovlaštenjima — koja nam je Gospodin dao da bismo vas ojačali, a ne porazili — neću se zbog toga posramiti. Ne želim da izgleda kao da vas pokušavam zastrašiti svojim pismima. »Njegova pisma«, kažu neki, »snažna su i moćna, ali kada je prisutan, slab je i to što govori ništa ne vrijedi.« No onaj koji to govori neka ima na umu da nema razlike između riječi u mojim pismima, kad smo udaljeni, i naših postupaka kad smo s vama. Jer, mi se ne usuđujemo uspoređivati s pojedinim ljudima koji se smatraju vrlo važnima niti se svrstavamo među njih. Oni međusobnim uspoređivanjem i mjerenjem pokazuju svoju ludost. Bilo kako bilo, nećemo se prekomjerno hvaliti, nego ćemo ograničiti svoje hvale na područje djelovanja koje nam je odredio Bog, da i vas uključimo. Ne hvalimo se previše, kao što bi bilo da nismo došli k vama, jer mi smo prvi došli k vama s Radosnom vijesti o Kristu. Ne hvalimo se prekomjerno ni tuđim radom. No nadamo se da će vaša vjera rasti i da će se naš rad širiti među vama u okviru našeg područja djelovanja. Na taj način želimo propovijedati Radosnu vijest i dalje od vašega kraja. Ne želimo se hvaliti već obavljenim poslom na tuđem području. »Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom.« Ako netko sâm sebe preporučuje, to ne znači ništa. Ono što ima vrijednost jest kada nekoga preporuči Bog. Kad biste samo podnijeli i malo moje ludosti! Da, molim vas, imajte razumijevanja! Jer, ljubomoran sam na vas Božjom ljubomorom. Zaručio sam vas s Kristom da bih vas predstavio kao čistu djevicu. Ali, kao što je zmija svojom podlošću prevarila Evu, bojim se da se tako i vaše misli mogu pokvariti i udaljiti od nepodijeljene odanosti i čistoće koju dugujemo Kristu. Jer, vrlo ste strpljivi s onim koji dođe k vama i propovijeda vam o Isusu nešto drugo od onoga što smo vam mi propovijedali. I spremno primate duha, koji se razlikuje od Duha kojeg ste primili, i Radosnu vijest, različitu od one koju ste primili. Mislim da ti »nadapostoli« nisu ništa bolji od mene. Možda su moje govorničke sposobnosti ograničene, ali moje znanje nije. Upravo smo vam u svemu jasno pokazali suprotno. Zar sam sagriješio ponizivši se da biste vi bili uzvišeni, propovijedajući vam Božju Radosnu vijest bez plaće? Zakinuo sam druge crkve, uzimajući plaću od njih, da bih mogao služiti vama. I kad sam bio s vama i kad sam nešto trebao, nikome nisam bio na teret jer su braća, koja su došla iz Makedonije, podmirila sve moje potrebe. U svemu sam pazio i pazit ću da vam ne budem na teret. Tako mi Kristove istine koja je u meni, nitko me neće spriječiti da se hvalim po cijeloj Ahaji! Zašto? Zar zato što vas ne volim? Bog zna da vas volim. Ono što radim nastavit ću raditi i dalje kako onima koji se hvale, i smatraju se jednakima nama, ne bih dao oslonca. Jer, ti su ljudi lažni apostoli. To su varalice koji se prerušavaju u Kristove apostole. I sâm Sotona prerušava se u anđela svjetla. Onda nije nikakvo čudo što se njegovi sluge prerušavaju u sluge pravednosti. Ali na kraju će dobiti što su zaslužili za svoja djela. Ponavljam: neka me nitko ne smatra ludim. Ali čak i ako tako mislite, prihvatite me kao takvog, da bih se i ja mogao malo hvaliti. Što sada govorim, ne govorim kao što bi Gospodin govorio, nego kao hvalisavi luđak koji je siguran u sebe! Budući da se mnogi hvale svojim načinom života, i ja ću se hvaliti. Vi ste mudri pa ćete imati strpljenja s luđakom. Ta imate strpljenja s onim koji vas zarobljuje, koji vas izrabljuje, koji vas vara, koji se pravi važan ili vas udara po licu. Sram me je reći, ali mi nismo bili tako jaki. Ali ako se netko usuđuje hvaliti — govorim kao lud — i ja ću se usuditi! Jesu li oni Hebreji? I ja sam! Jesu li Izraelci? I ja sam! Jesu li Abrahamovi potomci? I ja sam! Jesu li Kristovi sluge? Lud sam kad ovako govorim — ja sam još i više! Napornije sam radio; češće sam bio u zatvoru; previše sam batina dobio; puno sam puta bio u smrtnoj opasnosti. Pet sam puta od Židova dobio trideset i devet udaraca bičem; triput su me batinom tukli; jednom kamenovali; triput sam doživio brodolom i proveo noć i dan u vodi. Stalno sam putovao, u opasnosti od rijeka, u opasnosti od razbojnika, u opasnosti od vlastitog naroda, u opasnosti od nežidova, u opasnosti u gradovima, u opasnosti u divljini, u opasnosti na moru, u opasnosti među lažnom braćom. Naporno sam radio i mučio se. Mnogo puta nisam spavao, bio sam gladan i žedan, bez hrane, na hladnoći i bez dovoljno odjeće. A da ne spominjem druge probleme, kao što je svakodnevni pritisak na mene zbog brige za sve crkve. Kad je netko slab, i ja osjećam slabost. Kad netko zastrani, ja izgaram od brige. Ako se moram hvaliti, hvalit ću se stvarima koje pokazuju moju slabost. Bog i Otac Gospodina Isusa — blagoslovljen zauvijek — zna da ne lažem. Kad sam bio u Damasku, namjesnik kralja Arete zadužio je vojnike da me uhvate. Ali spustili su me u košari s prozora na gradskom zidu pa sam pobjegao. I nastavit ću se hvaliti. Iako nema od toga nikakve koristi, reći ću vam neka viđenja i objave od Gospodina. Znam čovjeka u Kristu koji je prije četrnaest godina bio uzdignut sve do trećeg neba — je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, to samo Bog zna. I znam da je taj čovjek — u svom tijelu ili izvan njega, ne znam, to samo Bog zna — bio uzdignut u raj i da je čuo neizrecive riječi koje ljudsko biće ne smije govoriti. Tim ću se čovjekom hvaliti, a neću se hvaliti samim sobom, osim svojom slabošću. Jer, ako se odlučim hvaliti, neću ispasti lud budući da govorim istinu. Ali ne želim se hvaliti jer ne želim da mislite kako sam bolji nego što sam se pokazao na riječima i djelu. Da se ne bih previše ponosio izvanrednim objavama koje sam doživio, dan mi je trn u tijelu, sotonin poslanik, poslan da me muči kako se ne bih uzoholio. Triput sam molio Gospodina da ga makne od mene, ali on mi je rekao: »Moja ti je milost dovoljna, jer moja se snaga najjasnije vidi kad si slab.« Stoga, rado ću se hvaliti svojom slabošću da bi Kristova snaga ostala u meni. Zato se, radi Krista, radujem kad sam slab, kad me vrijeđaju, kad me progone, kad sam u nevoljama. Jer, kad sam slab, onda sam jak! Govorio sam kao da sam lud, ali vi ste me na to natjerali. Vi biste trebali biti oni koji me hvale jer nisam ništa gori od tih »velikih apostola«, premda sam nitko i ništa. Uostalom, dokazi da sam ja apostol postojano su se očitovali među vama kroz čudesne znakove, čuda i silna djela. Na koji ste način, onda, u gorem položaju od drugih crkava, osim po činjenici da vam nisam bio na teret? Oprostite mi zbog toga! Gledajte! Spreman sam vas sada posjetiti i treći put. Neću vam biti na teret jer ne tražim vašu imovinu, nego vas same. Djeca nisu obavezna opskrbljivati svoje roditelje, nego su roditelji obavezni opskrbljivati svoju djecu. A ja bih sa svoje strane jako rado dao sve što imam — pa čak i sebe samoga — za vas. Ako ja vas volim više, zar ćete vi mene voljeti manje? No neka bude! Nisam vas opteretio teškim teretom, nego sam vas, lukav kakav jesam, uhvatio na prevaru. Jesam li vas iskoristio po ikome od onih koje sam vam poslao? Ne! Molio sam Tita da vas posjeti i poslao sam našega brata s njim. Zar vas je Tit iskoristio? Ne! Naši stavovi i postupci bili su isti. Mislite li da se cijelo vrijeme branimo pred vama? Govorimo pred Bogom kao Kristovi učenici i sve što radimo, ljubljeni, radimo zato da vas ojačamo. Jer, bojim se da ću vas, kad dođem, zateći u drugačijem stanju nego što bih želio. I vi ćete vidjeti da sam ja drugačiji nego što biste željeli da budem. Bojim se da će među vama biti svađa, ljubomore, žestokih ispada, sebičnih prepiranja, ogovaranja, oholosti i nereda. Bojim se da bi me, kad dođem, moj Bog mogao pred vama poniziti i ražalostiti zbog mnogih od vas koji su griješili i koji se još nisu obratili od nečistoće, seksualnih grijeha i sramote koju su počinili. To je treći put što ću vas posjetiti. U Svetom pismu piše: »Svaka pritužba mora se temeljiti na svjedočenju dvojice ili trojice svjedoka«. Kad sam drugi put bio s vama, upozorio sam vas. I sad kad sam daleko, opet vas upozoravam. Opominjem one koji su prije griješili, a i ostale. Kad vas ponovo posjetim, neću vas štedjeti. I to zato što tražite dokaz da Krist govori kroz mene — on koji nije slab prema vama, nego je jak među vama. Istina je da je bio slab kad je bio razapet, ali sada živi Božjom snagom. Isto je tako istina da smo mi u njemu slabi, ali živjet ćemo Božjom snagom s njim, radi vas. Preispitajte se da vidite živite li u vjeri. Provjerite sami sebe! Zar ne prepoznajete da je Isus Krist u vama? Ako Isus Krist ne živi u vama, onda niste prošli provjeru. Nadam se da ćete shvatiti da smo je mi prošli. Molimo Boga da ne činite nikakvo zlo, ne da bi se pokazalo da smo mi prošli tu provjeru, nego da biste vi radili ispravno, čak i ako se pokaže da je mi nismo prošli. Ne možemo napraviti ništa protiv istine, nego samo za istinu. Sretni smo kad smo slabi, a vi jaki. I molimo za to da postanete još jači. Zato vam i pišem ovo dok sam daleko od vas, da ne moram biti strog prema vama kad budem tamo. Jer, Gospodin mi je dao vlast da vas izgrađujem, a ne da vas uništavam. Na kraju, braćo moja i sestre, radujte se i usavršavajte se. Poslušajte moju opomenu, budite složni i živite u miru pa će Bog, izvor ljubavi i mira, biti s vama! Pozdravite jedni druge svetim poljupcem! Pozdravljaju vas svi sveti. Neka sa svima vama bude milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Svetog Duha. Pozdrav od Pavla, apostola. Mene nisu ljudi postavili za apostola niti su me oni poslali, već Isus Krist i Bog Otac koji je podigao Isusa iz mrtvih. Ja i sva braća, koja su sa mnom, šaljemo ovo pismo crkvama u Galaciji . Neka s vama budu milost i mir od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista, koji je predao samog sebe za naše grijehe, da bi nas oslobodio od ovoga zlog svijeta u kojem živimo, u skladu s voljom Boga, našeg Oca. Njemu zauvijek sva slava. Amen! Čudim se kako ste se tako brzo okrenuli od Boga i povjerovali u neku drugu Radosnu vijest. Uistinu, ono što neki propovijedaju nije samo neki drugi oblik iste Radosne vijesti, nego vas ti ljudi uznemiruju i pokušavaju izmijeniti Radosnu vijest o Kristu. Mi smo vam propovijedali istinitu Radosnu vijest, ali čak i ako vam mi, ili anđeo s neba, propovijeda neku drugu Radosnu vijest, neka je proklet. Rekli smo već, i ja to sada ponavljam: propovijeda li vam itko Radosnu vijest koja se razlikuje od one koju ste prihvatili, neka je proklet. Zvuči li to kao da pokušavam dobiti odobravanje ljudi ili Božje odobravanje? Pokušavam li udovoljiti ljudima? Kad bih udovoljavao ljudima, ne bih bio Kristov sluga. Braćo i sestre, želim da znate da Radosna vijest, koju sam vam propovijedao, nije ljudska poruka. Nisam je primio ni od kojeg čovjeka niti me ikoji čovjek naučio Radosnu vijest — objavio mi ju je Isus Krist. Čuli ste o mojem prijašnjem životu u židovskoj vjeri i znate da sam nemilosrdno progonio Božju Crkvu i pokušavao je uništiti. Nadmašio sam mnoge Židove svog vremena i sve više napredovao u židovskoj vjeri jer sam bio vrlo odan učenjima i običajima koje sam naslijedio od predaka. No Bog me izabrao još dok sam bio u majčinoj utrobi i u svojoj me milosti pozvao da mu služim. I kad je bila njegova volja da mi objavi svog Sina, da bih o njemu propovijedao među nežidovskim narodima, nisam se posavjetovao ni sa kime niti sam išao u Jeruzalem onima koji su prije mene bili apostoli. Umjesto toga, otišao sam odmah u Arabiju i potom se vratio u Damask. Zatim, nakon tri godine, otišao sam u Jeruzalem da se upoznam s Petrom i ostao s njim dva tjedna. Nisam vidio ni jednoga drugog apostola, osim Jakova, Gospodinovog brata. Bog mi je svjedok da je ovo što vam pišem istina. Nakon toga, otišao sam u pokrajine Siriju i Ciliciju. No Kristove crkve u Judeji nisu me osobno poznavale. One su samo bile čule da ljudi govore: »Onaj koji nas je prije progonio, sada navješćuje vjeru koju je prije pokušavao uništiti.« I hvalili su Boga zbog mene. Nakon četrnaest godina, ponovo sam otišao u Jeruzalem. Barnaba je išao sa mnom, a poveo sam i Tita. Otišao sam jer mi je Bog pokazao da trebam ići. U osobnom susretu s onima, koji su smatrani vođama Crkve, izložio sam Radosnu vijest koju sam propovijedao među nežidovima, tako da bih znao da smo suglasni i da moj prijašnji i sadašnji trud nije uzalud. Čak ni od Tita, koji je Grk, nisu zahtijevali da se obreže. Pitanje obrezanja došlo je na red zbog lažne braće, koja su se potajno uvukla u naše redove; prikrali su se da nas uhode u slobodi koju imamo u Isusu Kristu i da bi nas učinili robovima. No mi se ni na trenutak nismo pokorili zahtjevima lažne braće tako da bi istina Radosne vijesti mogla ostati čvrsta među vama, nežidovskim vjernicima. I ti ljudi, koji su smatrani vođama Crkve, nisu ništa dodali poruci koju propovijedam. Meni je svejedno što su oni: svi su ljudi jednaki pred Bogom. No vidjeli su da mi je bilo povjereno propovijedanje Radosne vijesti nežidovskim narodima, kao što je Petru povjereno propovijedanje Radosne vijesti Židovima. Jer, Bog je Petra učinio apostolom za Židove, a isti je Bog mene učinio apostolom za nežidove. Jakov, Petar i Ivan, koji su bili smatrani glavnim vođama, prepoznali su milost koju mi je Bog dao i prihvatili su Barnabu i mene kao suradnike. Složili su se da mi idemo propovijedati nežidovima, a oni Židovima. Samo su nas molili da ne zaboravimo pomagati siromašnima, kao što sam i namjeravao činiti. No kad je Petar došao u Antiohiju, otvoreno sam mu se suprotstavio jer je bez sumnje bio u krivu. Naime, u Antiohiji se Petar prvo družio i jeo s nežidovskim kršćanima, ali kada su onamo došli neki Jakovljevi ljudi, povukao se i odvojio od nežidova. Bojao se Židova koji vjeruju da se nežidovi moraju obrezati kako bi postali dio Božjeg naroda. I ostali su mu se Židovi pridružili u njegovom licemjerju. Čak je i Barnaba bio zaveden njihovim licemjerjem. Kad sam vidio da se ne ponašaju u skladu s istinom Radosne vijesti, rekao sam Petru pred svima: »Ti, koji si Židov, živiš kao nežidov. Zašto onda tjeraš nežidove da žive kao Židovi?« Mi smo Židovi po rođenju i ne pripadamo nežidovima koje smatramo grešnicima. No znamo da čovjek nije opravdan time što se pridržava Zakona, nego po vjeri u Isusa Krista . Zato smo i povjerovali u Krista Isusa da bismo bili opravdani pred Bogom zbog vjere u Krista , a ne zbog držanja Zakona. Jer, nitko neće biti opravdan vršenjem Zakona. I mi smo Židovi došli Kristu da budemo opravdani pred Bogom jer smo se i mi pokazali grešnicima. Znači li to da nas je Krist učinio grešnicima? Naravno da ne! Ako ponovo počnem zagovarati ono što sam napustio, postajem prijestupnik. Doista, ja sam umro Zakonu jer me Zakon usmrtio, da bih živio za Boga. Želim time reći da sam razapet s Kristom. Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. Život, koji sada živim u svom tijelu, živim po vjeri u Božjega Sina koji me volio i predao samoga sebe da me spasi. Ne prezirem Božju milost jer, kad bi nas Zakon mogao opravdati pred Bogom, Kristova bi smrt bila nepotrebna. O, bezumni Galaćani! Zar vas je netko začarao? Tako sam vam jasno ispričao o tome kako je Isus bio razapet kao da vam je to netko naslikao pred očima. Želio bih čuti od vas samo jedno: jeste li primili Duha tako što ste se pridržavali Zakona? Ne, već tako što ste slušali i povjerovali u Radosnu vijest. Zar ste toliko nerazumni da život, koji ste započeli u Duhu, pokušavate nastaviti ljudskim naporima? Zar ste uzalud toliko trpjeli? Nadam se da niste. Bog je taj koji vam obilno daje Duha i čini čuda među vama. Čini li Bog sve to zato što ste izvršavali što naučava Zakon ili zato što ste povjerovali u poruku Radosne vijesti? To je isto kao što piše u Svetom pismu o Abrahamu: »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost. « Znajte, dakle, da su prava Abrahamova djeca oni koji vjeruju Bogu. A Sveto je pismo pretkazalo da će Bog opravdati nežidove po njihovoj vjeri te je unaprijed navijestilo Abrahamu: »Po tebi će biti blagoslovljeni svi narodi.« Stoga, kao što je Abraham vjerovao i bio blagoslovljen, i oni koji vjeruju bit će blagoslovljeni. No oni koji se oslanjaju na pridržavanje Zakona, pod prokletstvom su. Sveto pismo kaže: »Proklet svaki koji ne vrši dosljedno sve što piše u Knjizi Zakona.« Jasno stoji u Zakonu da nitko nije pravedan pred Bogom prema Zakonu jer piše: »pravednik će živjeti po vjeri.« A Zakon se ne oslanja na vjeru jer piše: »Onaj tko ovo čini, po tome će imati život.« Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona tako što je umjesto nas postao proklet, jer u Svetom pismu piše: »Proklet je svatko tko je obješen o drvo.« Krist je umro takvom smrću kako bi blagoslov, koji je bio obećan Abrahamu, mogao doći na sve narode. Umro je da po vjeri primimo Duha kojeg nam je Bog obećao. Braćo i sestre, dat ću vam primjer iz svakodnevnoga života. Ljudi sklapaju ugovore među sobom kojima se, kad se jednom ovjere, ne može ništa dodati niti oduzeti. Tako je i s ovim. Obećanja su bila dana Abrahamu i njegovom Potomku. Vidite, kada se kaže »njegovim potomcima«, to se ne odnosi na mnoge ljude. Ne, nego se odnosi na jednoga čovjeka — »i tvojem Potomku« — a to je Krist. Pritom mislim na ovo: Zakon je utvrđen četiristo trideset godina nakon što je Bog sklopio Savez s Abrahamom. Zato nije ni mogao ukinuti ugovor što ga je Bog već prije ovjerio i tako poništiti Božje obećanje. Kad bi nasljedstvo ovisilo o Zakonu, ne bi više ovisilo o obećanju, a Bog je obećanjem dao blagoslove Abrahamu na dar. Što je onda bila svrha Zakona? On je bio dodan obećanju da ukaže na prijestupe i da vrijedi do dolaska Potomka kojem je dano obećanje. Zakon su donijeli anđeli, uz pomoć Mojsija kao posrednika. No posrednik nije potreban ako postoji samo jedna strana, a Bog je samo jedan. Znači li to da se Zakon suprotstavlja Božjim obećanjima? Naravno da ne! Kad bi postojao zakon koji bi ljudima mogao dati život, tada bi pravednost dolazila po tom zakonu. Ali Sveto pismo proglašava da je cijeli svijet zarobljen grijehom zato da obećanje bude dano po vjeri u Isusa Krista onima koji vjeruju. Prije negoli je došla vjera bili smo zarobljeni Zakonom, dok nije došlo vrijeme da se objavi vjera. Zakon je bio naš skrbnik do Krista da bismo mogli biti opravdani pred Bogom po vjeri. Ali, sada, otkako je došla vjera, nismo više pod nadzorom skrbnika. Po vjeri ste svi vi Božja djeca u Kristu Isusu. Jer, svi vi koji ste kršteni u Krista, odjenuli ste se u Krista. Nema razlike između Židova i Grka. Nema razlike između robova i slobodnih. Nema razlike između muškarca i žene jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu. Budući da pripadate Kristu, vi ste Abrahamovi potomci i primili ste nasljedstvo po obećanju koje mu je dao Bog. Ono što želim reći jest ovo: dok je nasljednik dijete, ne razlikuje se od roba iako je vlasnik svega. Pod nadzorom je čuvara i upravitelja do vremena koje je odredio njegov otac. Na isti smo način i mi, dok smo bili djeca, robovali beskorisnim pravilima ovoga svijeta. No kad je nastupilo pravo vrijeme za to, Bog je poslao svoga Sina, kojeg je rodila žena i koji je bio podložan Zakonu, kako bi Sin mogao otkupiti one koji su pod Zakonom i učiniti ih svojom djecom. Budući da ste njegova djeca, Bog je poslao Duha svojega Sina u vaša srca koji kliče — »Abba , Oče!« Tako više nisi rob, nego sin. A budući da si sin, Bog te učinio svojim nasljednikom. Prije, dok niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji nisu pravi bogovi. Ali sada, kada poznajete Boga — ili, radije, sada kada Bog poznaje vas, kako to da se vraćate slabim i beskorisnim pravilima i ponovo im želite robovati? Vi slavite određene dane, mjesece, godišnja doba i godine. Bojim se za vas, da se možda nisam uzalud trudio. Braćo i sestre, preklinjem vas: budite kao ja, jer ja sam postao kao vi. Niste mi učinili ništa loše. Kao što znate, prvi sam put došao k vama jer sam bio bolestan i propovijedao vam Radosnu vijest. I premda vam je moja bolest bila na teret, niste me prezreli niti odbacili. Umjesto toga, primili ste me s dobrodošlicom kao da sam Božji anđeo. Primili ste me kao da je došao sâm Krist Isus! Tada ste bili radosni. Gdje je sada ta radost? Sjećam se da biste tada učinili sve za mene. Iskopali biste svoje oči i dali ih meni, samo da ste mogli. Jesam li vam postao neprijatelj govoreći vam istinu? Ti vas ljudi gorljivo pokušavaju pridobiti za sebe, ali ne radi vašeg dobra, nego vas pokušavaju okrenuti protiv mene, da slijedite samo njih. Dobro je da se netko zanima za vas, ali samo ako je to s dobrom namjerom. To je istina koja vrijedi i onda kad sam s vama i kad sam odsutan. Djeco moja, zbog vas još jednom proživljavam porođajne muke, sve dok se u vama ne oblikuje Krist. Volio bih biti s vama u ovom trenutku i razgovarati na drugi način jer ne znam što učiniti s vama. Recite mi, vi koji želite i dalje biti pod Zakonom, zar ne čujete što piše u Zakonu? Piše da je Abraham imao dvojicu sinova. Jednoga je rodila ropkinja, a drugoga slobodna žena. Sin ropkinje rođen je po ljudskom načinu, a sin slobodne žene po Božjem obećanju. To ima preneseno značenje. Žene predstavljaju dva saveza. Jedan je savez s brda Sinaj, od kojeg su rođeni ljudi za ropstvo — Hagara predstavlja taj savez. Ona predstavlja brdo Sinaj u Arabiji, ali je ona i poput današnjega Jeruzalema, jer je u ropstvu zajedno sa svojom djecom. No nebeski je Jeruzalem poput slobodne žene koja je naša majka. U Svetom pismu piše: »Veseli se, ženo, koja ne možeš rađati, raduj se i kliči, ti, koja nemaš porođajne bolove, jer žena koja je bila ostavljena imat će više djece od udane.« Vi ste, braćo i sestre, poput Izaka, rođeni po Božjem obećanju. No sin, koji je rođen po ljudskom načinu, progonio je onoga koji je rođen po Božjem Duhu. Tako je i sada. Što piše u Svetom pismu? »Otjeraj ropkinju i njezinog sina, jer sin ropkinje neće biti nasljednik zajedno sa sinom slobodne žene.« Braćo i sestre, mi nismo djeca ropkinje, nego slobodne žene. Krist nas je oslobodio i sada smo slobodni. Stoga, ostanite postojani i nemojte dopustiti da vas opet stave u jaram ropstva. Slušajte! Ja, Pavao, govorim vam: ako se vratite Zakonu time što ćete se obrezati, Krist vam neće koristiti. Još jednom upozoravam svakoga tko dopusti da ga obrežu: taj se mora pridržavati cijeloga Zakona. Vi, koji se pokušavate opravdati pred Bogom po Zakonu, odvojili ste se od Krista. Otpali ste od Božje milosti. No mi po Božjem duhu željno iščekujemo pravednost kojoj se nadamo. U Kristu Isusu ni obrezanje ni neobrezanje nemaju nikakve vrijednosti. Vrijedi samo vjera koja se iskazuje u ljubavi. Tako ste dobro trčali utrku. Tko vas je spriječio da se i dalje pokoravate putu istine? Takvo uvjeravanje protiv istine ne dolazi od Boga koji vas je pozvao. Malo kvasca digne čitavo tijesto. Imam povjerenja u Gospodina da nećete vjerovati ničemu drugom osim onomu čemu sam vas učio, a onaj tko vas uznemiruje, bit će kažnjen, tko god da bio. Braćo i sestre, ja ne učim da muškarci moraju biti obrezani. Kad bih propovijedao obrezanje, zašto bi me onda progonili? Kad bih propovijedao obrezanje, tada se mojem učenju o križu nitko ne bi suprotstavljao. Htio bih da oni koji vas uznemiravaju ne samo obrežu svoja spolovila nego i odrežu. Braćo i sestre, Bog vas je pozvao da živite u slobodi, ali nemojte da vaša sloboda postane izgovor da udovoljavate svojim sebičnim željama. Umjesto toga, služite jedni drugima u ljubavi. Cijeli je Zakon sažet u jednoj zapovijedi koja glasi: »Voli svoga bližnjega kao sebe samoga.« Ako nastavite jedni druge gristi i izjedati, pazite da se međusobno ne istrijebite. Kažem vam: neka Duh upravlja vašim ponašanjem, tada nećete zadovoljavati žudnjama svoje tjelesne naravi. Jer, želje vaše tjelesne naravi — protive se Duhu, a želje Duha — protive se tjelesnoj naravi. To se dvoje međusobno protivi tako da ne činite ono što biste željeli. No ako dopustite da vas vodi Duh, niste pod upravom Zakona. Djela, koja pripadaju našoj tjelesnoj naravi, potpuno su jasna: to je seksualni nemoral, nečistoća, nepristojnost, štovanje lažnih bogova, vračanje i čarobnjaštvo, neprijateljstvo, izazivanje sukoba, zavist, razdražljivost, sebičnost, nesloga, razdori, strančarenje , ljubomora, pijančevanje, orgijanje i tome slično. Što se toga tiče, upozoravam vas, kao što sam vas već prije upozoravao: oni koji takvo što čine, neće biti dio Božjega kraljevstva. Plod koji daje Duh je: ljubav, radost, mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost i samokontrola. Protiv toga nema nikakvog zakona. Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su na križu svoju tjelesnu narav sa svim svojim djelovanjem i željama. Duh je izvor našega novog života. Slijedimo, dakle, Duha! Nemojmo biti umišljeni! Ne izazivajmo jedni druge i nemojmo jedni drugima zavidjeti! Braćo i sestre, ako nekoga zateknete u prijestupu, vi koji ste duhovni, privucite ga da se opet vrati na pravi put, ali činite to u duhu blagosti. Čuvajte se da i vi ne padnete u iskušenje. Pomažite jedni drugima nositi se s poteškoćama! Tako ćete istinski slijediti Kristov zakon. Ako netko misli da je važan, a zapravo nije, samog sebe zavarava. Svatko neka sâm ispituje svoje postupke, da vidi može li biti zadovoljan sobom, bez uspoređivanja s drugima. Svatko snosi odgovornost za vlastite postupke. Onaj tko je poučavan Božjoj riječi, neka dijeli sve dobro što ima s onim tko ga poučava. Nemojte se zavaravati: Bog se ne da izrugivati! Ono što čovjek sije, to će i žeti. Tko sije da udovolji svojoj tjelesnoj naravi, žet će iz nje propast. No onaj tko sije da udovolji Duhu, žet će od Duha vječni život. Nemojmo se umoriti čineći dobro, jer ćemo, ako ne posustanemo, u pravo vrijeme žeti žetvu. Kad imate priliku, ne propuštajte činiti dobro svim ljudima, posebno onima koji su naša obitelj po vjeri. Pogledajte kakvim vam velikim slovima pišem vlastitom rukom. Svi oni koji se obaziru na to što će ljudi reći pokušavaju vas prisiliti da se obrežete. Ali oni to čine samo zato da ne bi bili progonjeni zbog Kristovoga križa. Čak i oni koji su obrezani — sami se ne pridržavaju Zakona. No oni ipak žele da se obrežete kako bi se mogli hvaliti vašim činom. A ja, nadam se da se neću nikada ničime hvaliti osim križem našega Gospodina Isusa Krista. Po njemu je svijet razapet za mene i ja sam razapet za svijet. Jer, niti što znači obrezanje niti neobrezanje. Ono što je važno jest Božje novo stvorenje. Mir i milost svima onima koji žive po tom mjerilu, svim Božjim ljudima . Odsad neka mi nitko više ne stvara probleme jer već nosim ožiljke trpljenja za Isusa na svojem tijelu. Braćo i sestre! Neka milost našega Gospodina Isusa Krista bude s vašim duhom. Amen. Od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, Božjim svetima u Efezu ; vjernim sljedbenicima Isusa Krista. Neka s vama budu milost i mir od Boga, našeg Oca, i od našega Gospodina Isusa Krista. Blagoslovljen Bog i Otac našega Gospodina Isusa Krista! Bog nas je u Kristu blagoslovio svim duhovnim blagoslovima Nebeskoga kraljevstva koje primamo po Duhu. U Kristu nas je izabrao prije nego što je stvorio svijet, da budemo sveti i bez grijeha pred njim. Radi ljubavi prema nama, odlučio nas je učiniti svojom djecom kroz Isusa Krista. Bila je to njegova želja i zadovoljstvo, da bi se hvalila njegova predivna milost. Bog nam je tu milost dao dragovoljno, po svom voljenome sinu. Po Kristovoj smo krvi primili oslobođenje i oproštenje grijeha zbog bogatstva Božje milosti kojom nas je obilato darovao. Sa svom mudrošću i razumijevanjem obznanio nam je tajnu svog plana. To je Bog želio ispuniti u Kristu kad dođe pravo vrijeme; da sve što postoji, na Nebu i na Zemlji, poveže u Kristu kao glavi svega. Bog nas je od početka izabrao da u Kristu budemo nasljednici. Za to nas je predodredio jer sve čini kako želi i odluči. Mi, koji smo prvi svoju nadu položili u Krista, izabrani smo da donesemo još više hvale Božjem veličanstvu. Isto je i s vama. Kad ste čuli istinu — Radosnu vijest o svom spasenju — povjerovali ste u Krista. Tada vas je Bog zapečatio za sebe tako što vam je dao Svetog Duha kojeg je obećao. Duh je predujam i jamstvo da ćemo primiti nasljedstvo koje je obećao Bog. Primit ćemo potpunu slobodu kao Božje vlasništvo. Tako će se još više hvaliti Božje veličanstvo. Čuo sam za vašu vjeru u Gospodina Isusa i za vašu ljubav prema svim Božjim ljudima. Od tada nisam prestao zahvaljivati Bogu za vas; stalno vas spominjem u svojim molitvama. Molim da vam Bog i slavni Otac našega Gospodina Isusa Krista da duha mudrosti i spoznaje, da biste ga bolje upoznali. Molim da se otvore duhovne oči vašeg srca, da upoznate nadu koju vam je Bog dao kad vas je pozvao. Tada ćete vidjeti koliko je bogato veličanstveno nasljedstvo, koje je Bog dao svojim svetima, i znat ćete kako je neusporedivo velika njegova snaga u nama vjernicima. On je tu svoju silnu snagu pokazao u Kristu kad ga je podigao iz mrtvih i postavio sebi s desne strane u Nebeskom kraljevstvu. Bog je postavio Krista iznad svih vladara, autoriteta, moći, vlasti i iznad svih vlastodržaca, ne samo u ovom vremenu nego i u vremenu koje će doći. Sve je podredio Kristovoj vlasti i učinio ga glavom Crkve. A Crkva je Kristovo tijelo — ispunjena Kristom koji ispunja sve u svemu. Nekoć ste bili duhovno mrtvi zbog svojih prijestupa i grijeha. Živjeli ste u grijehu, kao što živi svijet. Slijedili ste vladara zlih sila nad Zemljom, istog duha koji sada djeluje među onima koji su neposlušni Bogu. Mi smo isto nekoć živjeli među njima. Udovoljavali smo svojoj tjelesnoj naravi i zadovoljavali požude svojeg tijela i svojih misli. U takvom smo stanju, poput svih ostalih, zavrijedili Božji bijes. No Bog je pun milosti i velika je njegova ljubav prema nama. Dok smo još bili duhovno mrtvi zbog svojih prijestupa, on nas je oživio zajedno s Kristom. Spašeni ste Božjom milošću! On je nas, koji smo u Kristu Isusu, podigao s Kristom i postavio nas zajedno s njim na prijestolje u Nebeskom kraljevstvu. Tako da bi svojom dobrotom prema nama u Kristu Isusu pokazao za sva buduća vremena veliko bogatstvo svoje milosti. Božjom ste milošću spašeni po vjeri, i to nije vaša zasluga — to je Božji dar. Niste spašeni svojim djelima, tako da se nitko ne može hvaliti. Mi smo Božje djelo, stvoreni u Kristu Isusu da činimo dobra djela, koja je Bog unaprijed pripremio da ih činimo kroz život. Sjetite se da ste rođeni kao nežidovi. Židovi koji sebe zovu obrezanima prozvali su vas neobrezanima. No njihovo je obrezanje učinjeno samo ljudskom rukom. Isto tako, ranije ste bili bez Krista i izvan zajednice Izraelaca; isključeni iz Božjih saveza i obećanja. Živjeli ste u svijetu bez nade i bez Boga. U prošlosti ste bili daleko od Boga, ali sada ste u Isusu Kristu dovedeni blizu Bogu, po Kristovoj krvi. Sâm Krist naš je mir. On je ujedinio Židove i ostale narode. Svojim je tijelom srušio zid neprijateljstva koji ih je razdvajao. Židovski je zakon imao mnogo pravila i odredbi, ali Krist ga je poništio da bi od dviju skupina ljudi stvorio u sebi jedan novi narod i tako uspostavio mir. Svojom smrću na križu, Krist je ukinuo neprijateljstvo dviju skupina i učinio ih jednim tijelom. Tako ih je obje pomirio s Bogom. Došao je i propovijedao mir vama, koji ste bili daleko od Boga, i vama, koji ste bili blizu. Po njemu i jedni i drugi imamo pristup Ocu po jednom Duhu. Tako niste više stranci ni tuđinci, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božje obitelji. Vi ste građevina izgrađena na temeljima apostola i proroka, a sâm Isus Krist njezin je temeljni kamen. On drži cijelu građevinu na okupu i čini da raste u sveti hram u Gospodinu. U njega ste i vi zajedno ugrađeni da biste bili mjesto gdje Bog prebiva u Duhu. Zato sam ja, Pavao, zarobljenik jer služim Isusu Kristu za dobro vas nežidova. Sigurno znate za zadatak koji mi je Bog, po svojoj milosti, dao za vaše dobro. Objavio mi je svoj tajni plan, kao što sam vam već ukratko napisao. Ako to pročitate, vidjet ćete da poznajem tajnu istinu o Kristu. Prošlim naraštajima ta se tajna nije otkrivala, a sada je otkrivena svetim apostolima i prorocima po Duhu. Ta tajna je da su po Radosnoj vijesti i nežidovi, zajedno sa Židovima, nasljednici onoga što je pripremio Bog. Oni su dijelovi istoga tijela i zajedno dijele obećanje koje je Bog dao u Isusu Kristu. Postao sam sluga Radosne vijesti. To je dar Božje milosti koja mi je darovana po njegovoj snazi. Meni, najmanjem među svim Božjim ljudima, darovan je taj dar propovijedanja nežidovima o Kristovom neistraživome bogatstvu. Bog mi je dao zadatak da svima otkrijem namjeru Božje tajne istine. Od početka svijeta taj je plan bio skriven u Bogu koji je stvoritelj svega što postoji, da bi kroz Crkvu obznanio vladarima i vlastima u nebeskim prostorima svoju raznoliku mudrost. To je u skladu s Božjim planom koji je imao od početka vremena, a na kraju ga je i ostvario u Isusu Kristu, našem Gospodinu. U njemu možemo slobodno i bez straha doći pred Boga, puni pouzdanja, kroz vjeru u Krista . Stoga, molim da se ne obeshrabrite zbog patnji koje podnosim za vas. Moje su patnje za vašu korist . Zbog toga klečim pred Ocem. Od njega čitava obitelj na Nebu i na Zemlji prima svoje pravo ime. Molim da vam dâ, prema bogatstvu svoje slave, da budete ojačani po Duhu u svojem unutarnjem biću. Molim da Krist po vjeri živi u vašim srcima te da budete ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi. Molim da možete shvatiti, zajedno sa svim Božjim ljudima: širinu, dužinu, visinu i dubinu Kristove ljubavi i da upoznate tu ljubav koja nadilazi znanje. Tako ćete biti ispunjeni u svoj punini koja dolazi od Boga. Bog može, svojom snagom koja djeluje u nama, učiniti nemjerljivo više nego što molimo ili mislimo. Neka njemu bude slava u Crkvi i u Isusu Kristu zauvijek! Amen. Ja, kao zarobljenik radi Gospodina, molim vas da živite život dostojan poziva koji ste primili. Uvijek budite ponizni i blagi. Budite strpljivi i s ljubavlju podnosite jedni druge. Nastojte sačuvati jedinstvo u Duhu po miru koji vas povezuje. Jedno je tijelo i jedan je Duh. Bog vas je pozvao k jednoj nadi. Jedan je Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje. Jedan je Bog i Otac svih. On gospodari nad svima nama, djeluje kroz sve nas i prebiva u svima nama. Svatko je od nas dobio milost u onoj mjeri koju je odredio Krist. Zato i piše u Svetom pismu: »Kad je uzašao u visine, poveo je sa sobom zarobljenike i dao je ljudima darove.« Što znači to »kad je uzašao«? To sigurno znači da se prvo spustio u donje predjele zemlje. On koji se spustio je i taj koji je bio uzdignut iznad svih nebesa da bi sve ispunio sobom. On sâm dao je nekima dar da budu apostoli, nekima da budu proroci, nekima da budu evangelizatori , a nekima da budu pastiri i učitelji, kako bi se Božji ljudi usavršili i pripremili za službu izgradnje Kristovog Tijela, da svi postignemo jedinstvo u vjeri i znanju o Božjem Sinu, da odrastemo u zrele ljude i postanemo poput Krista u punini njegovog savršenstva. Tako više nećemo biti djeca, bacana amo-tamo, i neće nas zanositi vjetar svakog novoga nauka. Nećemo se povoditi za svakakvim ljudskim prevarama i obmanama koje lukavo vode na pogrešan put. Umjesto toga, govorit ćemo istinu s ljubavlju. Tako ćemo rasti da budemo poput Krista u svakom pogledu. Krist je Glava i o njemu ovisi cijelo tijelo — povezano tetivama što opskrbljuju svaki pojedini dio prema potrebi. Tako cijelo tijelo raste i izgrađuje se u ljubavi. Zato vam ovo i govorim te vas upozoravam u Gospodinovo ime: nemojte i dalje živjeti poput onih koji ne poznaju Boga, u ispraznosti svojih misli. Tim je ljudima zamračen razum i srca su im otvrdnula pa zbog toga žive u neznanju, odvojeni od života koji daje Bog. Izgubili su osjećaj srama i predali se razvratnosti i neobuzdanoj nečistoći svake vrste. No, kad ste upoznali Krista, niste naučili takve stvari. Znam da ste čuli o njemu. Kao Kristovi učenici, poučavani ste istini, a Isus je istina. Zaklinjem vas da odložite svoju staru narav koja pripada prijašnjem načinu života. Ta je stara narav pokvarena jer je zavode vlastite zle želje. Obnavljajte se u načinu na koji razmišljate! Obucite se u novog čovjeka, stvorenog da bude kao Bog, načinjenog da bude istinski pravedan i svet. Stoga, prestanite lagati! »Svatko neka svome bližnjemu govori istinu«, jer svi smo mi dijelovi istog Tijela. »Kad se naljutite, pazite da ne počinite grijeh.« Ne dopustite da sunce zađe, a da se niste riješili ljutnje. Ne dajte đavlu mjesta u svome životu! Tko krade, neka prestane krasti. Neka umjesto toga radi i čini nešto korisno vlastitim rukama. Tako će moći štogod podijeliti s onima koji su u potrebi. Ne govorite ružno, nego samo ono što je dobro i potrebno za izgradnju, da bude korisno onima koji vas slušaju. I nemojte rastuživati Božjega Svetog Duha. Bog vas je njime zapečatio da vas čuva do dana kad će vas potpuno osloboditi. Odbacite od sebe svaku gorčinu, bijes, srdžbu, svađu i klevetanje, ukratko — svako zlo. Budite blagi i suosjećajte jedni s drugima. Uvijek opraštajte jedni drugima, kao što je Bog oprostio vama po Kristu. Nastojte biti poput Boga budući da ste njegova voljena djeca. Živite životom ljubavi. Volite druge onakvom ljubavlju kakvom je Krist volio nas, kad je prinio samoga sebe radi nas kao mirisni prinos i Bogu ugodnu žrtvu. Seksualni nemoral, bilo kakva nepristojnost ili pohlepa neka se među vama više i ne spominju jer to ne priliči Božjim ljudima. Neka među vama ne bude nikakvih sramotnih riječi, glupih razgovora ili prostačkih šala — to vam ne priliči! Umjesto toga, zahvaljujte Bogu. Budite sigurni da ni jedan bludnik, ni jedan lakomac, što je isto kao i štovatelj idola, neće biti dio Kristovog i Božjega kraljevstva. Ne dajte se prevariti praznim pričama onih koji opravdavaju takve grijehe. Bog se ljuti na takve neposlušne ljude. Nemojte imati ništa s njima! Govorim vam to jer ste prije bili tama, ali sada ste svjetlo u Gospodinu. Stoga, živite kao djeca svjetla! Plodovi su svjetla dobrota svake vrste, pravedan život i istina. Nastojte uočiti što je Gospodinu ugodno, i to birajte. Ne sudjelujte u beskorisnim djelima tame, nego ih radije razotkrivajte. Sramotno je čak i govoriti o onome što ljudi potajno rade. No sve postane jasno kad se donese na svjetlo, a sve što se razotkrije na svjetlu, postaje svjetlost. Zato se kaže: »Probudi se, ti koji spavaš! Ustani od mrtvih i Krist će te obasjati.« Stoga, pazite kako živite: ne poput lakomislenih ljudi, nego poput mudrih. Mudro koristite vrijeme, jer su ovo zla vremena. Ne budite lakomisleni, nego uočite što želi Gospodin. Nemojte se opijati vinom jer to vodi u propast, nego se ispunjavajte Duhom. Razgovarajte jedni s drugima u psalmima, pjesmama slavljenja i duhovnim pjesmama. Pjevajte Gospodinu i slavite ga svim srcem! Uvijek za sve zahvaljujte Bogu, našem Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista. Budite spremni poslušati jedni druge iz poštovanja prema Kristu. Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što se pokoravate Gospodinu. Muž je glava ženi, kao što je Krist glava Crkvi. Crkva je Kristovo tijelo — on sâm je Spasitelj Tijela. Isto kao što se Crkva pokorava Kristu, tako neka se i žene pokoravaju svojim muževima u svemu. Muževi, volite svoje žene kao što je Krist volio Crkvu i dao svoj život za nju. Krist je umro da bi Crkvu učinio svetom. Oprao ju je u vodi i učinio čistom govoreći joj svoju Riječ. Krist je umro da bi Crkvu uzeo k sebi kao prekrasnu nevjestu koja nema mrlje, bore ni bilo kakvog nedostatka, nego je sveta i bezgrešna. Tako i muževi trebaju voljeti svoje žene kao što vole svoja tijela. Onaj tko voli svoju ženu, voli samoga sebe. Jer, nitko ne mrzi svoje tijelo, nego ga hrani i brine se za njega, baš kao i Krist za Crkvu. Mi smo dijelovi njegovog Tijela. »Zato će muškarac ostaviti oca i majku te će se sjediniti sa svojom ženom, i njih će dvoje postati jedno.« Ovo je tajna i govorim vam da se to odnosi na Krista i Crkvu. Dakle, svatko od vas mora voljeti svoju ženu kao što voli samoga sebe, a žena mora poštovati svoga muža. Djeco, budite poslušni svojim roditeljima jer Gospodin tako želi i jer je to ispravno. »Poštuj svoga oca i majku«, to je prva zapovijed koju prati obećanje: »da ti bude dobro i da dugo živiš na Zemlji.« Roditelji, ne ljutite svoju djecu, nego ih odgajajte i poučavajte po Gospodinovim uputama. Sluge, slušajte svoje zemaljske gospodare sa strahopoštovanjem, iskrenog srca, kao što biste slušali Krista. Nemojte raditi samo onda kada vas nadgledaju, kao da tražite odobravanje ljudi. Radite kao Kristovi sluge, koji svim srcem ispunjavaju Božju volju. Služite drage volje, kao da služite Gospodinu, a ne ljudima. Zapamtite da će svatko od vas, ako radi dobro, dobiti nagradu od Gospodina, bez obzira na to je li rob ili slobodan čovjek. Gospodari, postupajte na isti način sa svojim slugama i nemojte im prijetiti. Zapamtite da je i vaš i njihov Gospodar na Nebu i da sudi nepristrano. Na kraju, osnažite se kroz zajedništvo s Gospodinom i oslonite se na njegovu veliku snagu. Naoružajte se cjelokupnim Božjim oružjem da biste se mogli suprotstaviti đavlovim spletkama. Mi se ne borimo protiv ljudi, nego protiv vladara i vlasti, protiv sila tame; protiv zlih duhovnih sila u nebeskim prostorima. Zato se naoružajte svim Božjim oružjem da biste se mogli oduprijeti u zli dan i nakon borbe ostati čvrsto na nogama. Dakle, čvrsto stojte! Kao pojas, oko struka stavite istinu. Kao prsni oklop, obucite pravednost. Na noge, kao cipele, obujte spremnost da propovijedate Radosnu vijest o pomirenju. A iznad svega, uzmite vjeru kao štit kojim ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga. Uzmite spasenje kao kacigu i mač Duha — Božju riječ. Molite po vodstvu Duha u svim situacijama, sa svakovrsnim molitvama i molbama za potrebe. Uvijek budite budni i ustrajni u molitvama za sve Božje ljude. Molite i za mene da mi, kad otvorim usta, bude dana poruka, kako bih mogao hrabro obznaniti tajnu istine Radosne vijesti. Njoj služim kao poslanik u lancima. Molite da hrabro govorim, onako kako i treba. Da biste znali kako sam i što radim, Tihik će vam sve reći. On je naš dragi brat i vjerni sluga u Gospodinu. Zato vam ga šaljem da čujete vijesti o meni i da vas ohrabri. Neka mir i ljubav s vjerom od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista budu s vama, braćo i sestre. Neka milost bude sa svima koji iskrenom ljubavlju vole našega Gospodina Isusa Krista. Od Pavla i Timoteja, slugu Isusa Krista. Svim Božjim svetima u Isusu Kristu, koji žive u Filipima, svim vašim starješinama i posebnim službenicima. Neka milost i mir od Boga, našega Oca, i našega Gospodina Isusa Krista, budu s vama. Zahvaljujem svom Bogu svaki put kad vas se sjetim. Uvijek i u svakoj molitvi s radošću molim za vas. Zahvaljujem Bogu na pomoći koju ste mi pružili — od prvog dana do sada — u širenju Radosne vijesti. Bog je u vama počeo činiti dobra djela i tako će i nastaviti sve do dana dolaska Isusa Krista, kad njegovo djelo u vama bude dovršeno. U to sam posve siguran. Sve vas nosim u srcu, stoga je i ispravno što o vama mislim sve ovo. Vi sa mnom dijelite milost koju mi je dao Bog, kako u zatvoru tako i u obrani te dokazivanju Radosne vijesti. Bog mi je svjedok da čeznem za svima vama ljubavlju Isusa Krista. Ovo molim za vas: da vaša ljubav sve više raste; da je prati potpuna spoznaja i dubok uvid, kako biste mogli razaznati dobro od zla i izabrati najbolje, da budete čisti i besprijekorni na dan Kristovog dolaska. I da Isus Krist u vama proizvede plod — pravedan život, koji će biti na slavu i hvalu Bogu. Braćo i sestre, želim da znate da je ovo što mi se dogodilo zapravo pospješilo napredovanje Radosne vijesti. Očito je da sam u zatvoru zbog vjere u Krista, a to sada znaju i svi stražari, kao i ostali. Uz to, većina braće i sestara u Gospodinu ohrabrena je mojim zatočeništvom i usuđuje se sve više bez straha govoriti poruku o Kristu. Istina je da neki propovijedaju Krista iz zavisti i zbog nadmetanja, a drugi iz dobre volje. Oni koji su potaknuti ljubavlju, propovijedaju jer znaju da sam ovamo postavljen da branim Radosnu vijest. No ostali propovijedaju Krista iz sebičnih pobuda, neiskreno, jer misle da će mi tako prouzročiti nevolje dok sam u zatvoru. No nije važno. Važno je to da se, bilo ovako ili onako, bilo s lošim ili dobrim pobudama, propovijeda o Kristu. Tome se veselim i veselit ću se. Znam da ću iz ovih nevolja biti izbavljen jer vi molite za mene, a Duh Isusa Krista daje mi snagu. Moja iskrena želja i nada je da se neću ni u kojem slučaju posramiti, nego da ću imati dostatnu hrabrost da sada, kao i uvijek, pokažem Kristovu uzvišenost u svom životu ovdje na Zemlji, bez obzira na to hoću li živjeti ili umrijeti. Za mene je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. No nastaviti živjeti u tijelu za mene znači raditi za Gospodina. Stoga, ne znam što izabrati. Težak je to izbor. Želim otići i biti s Kristom jer bi to bilo mnogo, mnogo bolje, ali moj ostanak ovdje u tijelu potrebniji je radi vaše dobrobiti. Budući da sam u to uvjeren, znam da ću ostati i dalje sa svima vama te vam pomoći da napredujete i radujete se u vjeri. Tako ćete imati još više razloga da se ponosite mnome u Isusu Kristu kad ponovo budem s vama. Samo živite dostojno Kristove Radosne vijesti. Onda ću — bilo da dođem i vidim vas ili da sam odsutan — čuti o vama dobre vijesti, kako ste postojani u jednom duhu i kako se borite kao jedan za vjeru koju sadrži Radosna vijest. Čut ću da vas ni na koji način nisu zastrašili oni koji vam se suprotstavljaju. To je njima očiti dokaz da će biti uništeni, a vi spašeni. I taj je dokaz od Boga. Jer, vi ste dobili tu čast, ne samo da vjerujete u Krista nego i da trpite za njega. Uključeni ste u istu borbu za koju znate da sam i ja vodio i za koju čujete da je i sada vodim. Ako imate ohrabrenje u zajedništvu s Kristom, ako imate utjehu u njegovoj ljubavi, ako imate zajedništvo s Duhom, nježnost i suosjećajnost, učinite da moja radost bude potpuna — imajte istu misao i budite ujedinjeni u ljubavi jedni prema drugima, međusobno se slažite i stremite istome cilju. Ne činite ništa iz sebičnosti ni iz ponosa. Nego, u poniznosti, smatrajte jedan drugoga boljim od sebe. Neka nitko ne gleda samo vlastitu korist nego i korist drugih. Razmišljajte i živite onako kako je razmišljao i živio Isus Krist. Krist je po svojoj prirodi bio Bog. Bio je jednak Bogu. No nije smatrao da tu jednakost s Bogom mora zadržati, nego se odrekao svega. Uzeo je narav sluge i postao sličan ljudima. Postao je čovjek. Ponizio se i ostao poslušan sve do smrti, i to smrti na križu. Zato ga je Bog uzdignuo na najviše mjesto i dao mu ime koje je iznad svakoga drugog imena, kako bi se sva bića poklonila Isusovom imenu — ona na Nebu, ona na Zemlji i ona pod zemljom. I kako bi svatko priznao, na slavu Boga Oca: Isus Krist je Gospodin! Dragi moji prijatelji, uvijek ste me slušali dok sam bio s vama. Zato sada, kad nisam s vama, budite još poslušniji i s ozbiljnošću i strahopoštovanjem prema Bogu ustrajte živjeti tako da napredujete u svojem spasenju. Bog u vama stvara želju da činite ono što je njemu po volji i daje vam snagu za to. Činite sve bez prigovora i raspravljanja, da budete nedužni i čisti — Božja besprijekorna djeca usred zlih, izopačenih ljudi. Vi sjajite među njima poput zvijezda u svemiru. Vi im pružate poruku koja donosi život, da se na dan Kristovog dolaska ponosim vama, kad vidim da nisam uzalud trčao i da se nisam uzalud trudio. Pa čak i ako se moj život mora izliti kao žrtva za vašu vjeru, veselim se i dijelim svoju radost s vama. Isto tako i vi budite sretni i dijelite svoju radost sa mnom. Ako bude Božja volja, nadam se da ću vam uskoro poslati Timoteja kako bih se ohrabrio vijestima o vama. Nemam drugog istomišljenika koji iskreno brine za vas. Svi drugi traže samo svoju korist, a ne korist Isusa Krista. A vi znate da se on dokazao i da je radio sa mnom u širenju Radosne vijesti te mi služio kao što sin služi ocu. Zato se nadam da ću vam ga poslati čim saznam što će biti sa mnom. Vjerujem da ću, uz Gospodinovu pomoć, i sâm uskoro doći. Smatram potrebnim poslati vam Epafrodita, svoga brata, suradnika i suborca u vjeri, kojeg ste poslali da mi pomogne u potrebama, jer on čezne biti sa svima vama. Zabrinuo se jer ste čuli da se razbolio. Uistinu je bio bolestan, na rubu smrti, ali Bog mu je bio milostiv — i ne samo njemu nego i meni — kako se ne bih još više žalostio. Zato ga želim što prije poslati da se možete ponovo radovati kad ga vidite, a ja ću se prestati brinuti za vas. Primite ga, dakle, u Gospodinu, sa svom radošću, poštujući takve ljude. On je umalo umro u radu za Krista. Izložio se smrtnoj opasnosti kako bi nadopunio što je nedostajalo pomoći koju ste mi poslali. Dakle, braćo moja i sestre, radujte se u zajedništvu s Gospodinom. Meni nije teško pisati iste stvari, a vama će pomoći da budete sigurniji. Čuvajte se »pasa«, onih koji čine zlo. Čuvajte se onih što traže obrezanje tijela. Jer, mi smo istinski obrezani. Mi, koji štujemo Boga po njegovom Duhu i ponosimo se jedino Isusom Kristom, i ne pouzdajemo se u sebe i u ono što možemo učiniti svojim snagama. Iako ja sâm imam razloga vjerovati u sebe, ipak u sebe ne vjerujem. Ako netko misli da ima razloga vjerovati u sebe, taj mora znati da ja imam još više razloga vjerovati u sebe. Obrezan sam osmoga dana nakon rođenja. Potječem iz izraelskog naroda, iz Benjaminovog plemena. Hebrej sam od hebrejskih roditelja. Što se tiče Zakona, farizej sam. Po pravednosti u Zakonu — besprijekoran. Bio sam u tolikom vjerskom zanosu da sam progonio Crkvu. Nitko mi ne može prigovoriti da nisam potpuno izvršavao Zakon i prema njemu bio pravedan. Tada je to u mojim očima imalo vrijednost, a sada, radi Krista, smatram to bezvrijednim. I ne samo to, nego smatram da je sve bezvrijedno u usporedbi s najvećom vrijednošću, spoznajom Isusa, moga Gospodina. Sve sam ostavio radi Krista. Sve što sam smatrao važnim smatram smećem, samo da dobijem Krista i da pripadam njemu — ne pravednošću koju mogu proizvesti držeći Zakon, nego pravednošću koja dolazi od Boga, po vjeri u Krista. Bog me čini pravednim kroz vjeru u Krista . Sve što želim je poznavati Krista i iskusiti snagu koja ga je podigla iz mrtvih. Želim imati udjela u njegovim patnjama i postati jedno s njim, čak i u njegovoj smrti, kako bih postigao uskrsnuće od mrtvih. Još to nisam postigao i nisam još postao savršen, ali ustrajno nastojim osvojiti taj cilj jer je Krist osvojio mene. Braćo i sestre, ne smatram da sam osvojio cilj, ali jedno neprestano radim: zaboravljam ono što je iza mene i naprežem se prema onome ispred mene. Trčim prema cilju da osvojim nagradu za koju nas je Bog odozgo pozvao u Isusu Kristu. Svi mi, koji smo zreli, tako razmišljamo. A ako u nečemu razmišljate drukčije, Bog će vam to razjasniti. Samo nastavimo slijediti istu istinu koju smo već naučili. Braćo i sestre, nastojte živjeti poput mene. Učite, pozorno promatrajući one koji žive onako kako smo vam pokazali. Jer, kao što sam vam već mnogo puta rekao, a i sada plačući ponavljam, mnogi se ponašaju kao neprijatelji Kristovoga križa. Njihov ih način života osuđuje na uništenje; bog im je njihov želudac i ponose se onim čega bi se trebalo stidjeti. Misle samo na zemaljske stvari, a naša je domovina na Nebu. Odatle i očekujemo Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. On će promijeniti naša slaba tijela i učiniti ih sličnima svome slavnom tijelu, snagom kojom sve može podvrgnuti sebi. Zato, draga moja braćo i sestre za kojima čeznem, moja radosti i kruno, čvrsto stojte u Gospodinu, kako sam vam rekao. Zapovijedam Evodiji i Sintihi da budu složne u Gospodinu. Molim i tebe, moj vjerni suradniče, pomozi tim ženama. One su se sa mnom borile u širenju Radosne vijesti, zajedno s Klementom i ostalim mojim suradnicima. Njihova su imena upisana u Knjigu života. Uvijek se radujte u Gospodinu! Reći ću ponovo: radujte se! Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima. Gospodin je blizu! Ne brinite se tjeskobno ni za što, već molite i tražite od Boga sve što vam treba. A kad molite, uvijek i zahvaljujte, i Božji mir, koji je iznad svakog ljudskog razmišljanja, čuvat će vaša srca i vaše misli u Isusu Kristu. Na kraju, braćo i sestre, ispunite svoje misli onim što je istinito, što je plemenito, pravedno, čisto, ljubazno i hvale vrijedno. Sve što ste naučili i primili, sve što ste čuli i vidjeli da ja radim, nastavite i vi raditi. I Bog, izvor mira, bit će s vama. Bio sam vrlo sretan u Gospodinu jer ste ponovo pokazali svoju brigu za mene. Naravno, uvijek ste se brinuli za mene, ali niste to imali prilike pokazati. Ne govorim vam to natjeran oskudicom, jer sam naučio biti zadovoljan u svim situacijama. Znam živjeti i u oskudici i u obilju. U svako doba i u svim okolnostima naučio sam kako biti sit i kako biti gladan, obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Kristu zbog snage koju mi daje. Bilo kako bilo, dobro ste učinili što ste sudjelovali u mojoj nevolji. Vi, Filipljani, i sami znate da ste u ranim danima propovijedanja Radosne vijesti, kad sam napustio Makedoniju, bili jedina crkva koja mi je pružila pomoć. Nekoliko ste mi puta poslali što mi je trebalo dok sam bio u Solunu. Ne priželjkujem ja vaše darove, nego priželjkujem da vi primite nagradu za svoje davanje. Svega imam dovoljno i još mi pretječe otkako sam od Epafrodita primio dar koji ste poslali — prihvatljivu žrtvu, slatkog mirisa, ugodnu Bogu. A moj će Bog kroz Isusa Krista ispuniti svaku vašu potrebu prema svom raskošnome bogatstvu. Našem Bogu i Ocu slava zauvijek. Amen. Pozdravite sve Božje ljude u Isusu Kristu. Braća, koja su sa mnom, pozdravljaju vas. Pozdravljaju vas svi Božji ljudi, posebno oni iz carske palače. Neka milost našega Gospodina Isusa Krista bude sa svima vama! Od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, i od Timoteja, našega brata. Svetima u Kolosima, vjernoj braći i sestrama u Kristu: neka s vama bude milost i mir od Boga, našega Oca. Kad molimo, uvijek zahvaljujemo Bogu, Ocu našega Gospodina Isusa Krista, za vas. Zahvaljujemo Bogu jer smo čuli o vašoj vjeri u Isusa Krista i o ljubavi kojom volite sve Božje svete ljude. Tu ljubav i vjeru imate zbog nade koja se za vas čuva na Nebu, a za koju ste prvi put čuli u istinitoj poruci, Radosnoj vijesti. Ona je došla do vas i po cijelom svijetu donosi plodove i raste. To se isto događa i s vama otkad ste čuli za Radosnu vijest i potpuno shvatili istinu o Božjoj milosti. O tome ste saznali od našeg voljenoga Epafre koji je, kao i mi, Kristov sluga. On vjerno služi Kristu u našu korist . Dojavio nam je i o ljubavi koju imate od Duha. Stoga, od dana kad smo to čuli, ne prestajemo moliti za vas: da vas Bog potpuno ispuni poznavanjem svoje volje; da uz to znanje imate svu mudrost i razumijevanje duhovnih stvari; da živite na način koji je dostojan Gospodina te da mu ugodite u svemu; da vaša raznovrsna dobra djela donesu plod i da rastete u potpunom poznavanju Boga; da vas Bog ojača svakovrsnom snagom koja odgovara njegovoj veličanstvenoj moći; i da vas osnaži da budete savršeno strpljivi kako biste mogli izdržati nevolje kada dođu. Tada ćete moći radosno zahvaljivati Ocu koji vas je učinio dostojnima da sudjelujete u nasljedstvu svetih koji se nalaze u svjetlu. On nas je izbavio iz vlasti tame i prenio u Kraljevstvo svojega voljenog Sina, koji je platio za našu slobodu i oproštenje grijeha. On nam točno pokazuje kakav je nevidljivi Bog. On je bio prije svega i vladar je nad svim stvorenim. Sve na Nebu i na Zemlji stvoreno je njegovom snagom; vidljivo i nevidljivo, moćnici i gospodari, vladari i vlasti. Sve je stvoreno po njemu i za njega. On je postojao prije svega i sve nastavlja postojati po njemu. On je Glava Tijela, Crkve. Krist je početak svega, on je prvi ustao iz mrtvih. On je na svaki način prvi u svemu. Jer, Bog je odlučio u njemu nastaniti svu svoju puninu. I po Kristu, Bog je pomirio sa sobom sve što postoji — bilo na Zemlji ili na Nebu. Uspostavio je mir Kristovom krvlju na križu. Jednom ste bili daleko od Boga, njegovi neprijatelji, zbog svojih zlih misli i djela. No sada vas je Bog ponovo pomirio sa sobom, po Kristovoj smrti — smrti njegova tijela — da vas postavi pred Boga kao svete, bez prijekora i bez krivnje pred Bogom. Takvi ćete biti ako ostanete utemeljeni i čvrsti u svojoj vjeri i ako se ne udaljite od nade koja vam je dana po Radosnoj vijesti koju ste čuli i koja se propovijeda svim stvorenjima pod nebom, a kojoj sam ja, Pavao, postao slugom. Trpeći za vas, ja se radujem. Ima još mnogo muka koje Krist treba trpjeti, a ja prihvaćam svoj udio u tim patnjama u svome tijelu, za dobrobit Njegovog Tijela — Crkve. Postao sam jedan od njezinih slugu po Božjoj odredbi koja mi je dodijeljena za vaše dobro, da potpuno obznanim tajnu koja je vjekovima i naraštajima bila sakrivena, ali koja je sada objavljena Božjim svetima. Njima je Bog želio obznaniti koliko je bogata i slavna ta tajna, koja je za sve ljude. Tajna — da je Krist u vama, pruža vam sigurnost sudjelovanja u Božjoj slavi. Mi o Kristu govorimo ljudima. Svom mudrošću upućujemo i poučavamo svakog čovjeka da bismo ga doveli pred Boga kao duhovno zrelog u Kristu. Radi toga se silno trudim i borim Kristovom snagom koja u meni snažno djeluje. Želim da znate koliko se borim za vas i za one u Laodiceji, kao i za sve koji me nisu osobno upoznali. Želim da se ohrabre i združe u ljubavi. Želim da budu obilno obogaćeni u punoj sigurnosti koja dolazi iz potpunog razumijevanja, kako bi upoznali tajnu koju je obznanio Bog. Upravo je Krist ta tajna, u kojem je skriveno sve blago mudrosti i znanja. Govorim to zato da vas nitko ne bi prevario idejama koje su samo naoko dobre. Iako sam tjelesno odsutan, duhom sam s vama. Sretan sam što vidim vaš bojni red i postojanost vaše vjere u Krista. Stoga, kao što ste primili Isusa Krista za Gospodara, tako i nastavite živjeti u njemu. Ukorjenjujte se u njemu, nadoziđujte se na njemu kao temelju. Učvršćujte se u vjeri kao što ste i bili poučeni. Obilujte zahvalnošću! Pazite da vas tko ne zarobi ispraznim mudrovanjem i prijevarnom filozofijom koja je samo ljudska tradicija. Takva učenja ne dolaze od Krista, već dolaze od sila koje djeluju u ovom svijetu. U Kristu se uistinu nalazi sva punina Boga, čak i dok je živio na Zemlji. U njemu i vi imate puninu. On je glava svakom vladaru i vlasti. U Kristu ste obrezani novim obrezanjem koje nije učinjeno ljudskom rukom. Izbavljeni ste od snage svoje tjelesne naravi obrezanjem koje je učinio Krist. Krštenjem ste s njim pokopani i po tom ste krštenju s njim i ustali, kroz vjeru u silu koja dolazi od Boga koji je uskrisio Krista od mrtvih. Bili ste duhovno mrtvi zbog svojih grijeha i zbog toga što još niste bili oslobođeni svoje tjelesne naravi . No Bog nas je oživio zajedno s Kristom i oprostio nam sve naše grijehe, poništio je optužnicu s popisom naših prekršaja. Ta je optužnica bila protiv nas, ali Bog ju je uklonio pribivši je na križ. Razoružao je duhovne vladare i vlasti — pobijedio ih je križem i poveo ih poražene u svojoj pobjedničkoj povorci. Zato neka vas nitko ne osuđuje zbog jela i pića, zbog blagdana, proslava mlađaka ili šabata. Te su stvari bile samo sjena onoga što je trebalo doći; stvarnost je, međutim, u Kristu. Neki ljudi uživaju u samoodricanju. Govore o štovanju anđela i tvrde da su to vidjeli u svojim viđenjima. Ne dopustite da vam takvi uskraćuju pravo na nebesku nagradu, uvjeravajući vas kako na to nemate pravo jer ne činite kao i oni. Oni su bezrazložno napuhani svojom zemaljskom pameću i nisu u podložnosti Glavi, Kristu, o kojem ovisi cijelo Tijelo. Zbog Krista su svi dijelovi Tijela međusobno povezani i uzajamno opskrbljivani. Tako Tijelo postaje snažno i raste rastom koji daje Bog. Vi ste umrli s Kristom i oslobođeni ste duhovnih sila ovoga svijeta. Zašto se onda ponašate kao da pripadate svijetu? Vi se još držite propisa: »Ne dotiči se ovoga! Ne jedi ono!« ili »Ne dodiruj to!« Sve to pri upotrebi nestaje. Radi se o ljudskim pravilima i učenjima, koja su na glasu kao mudrost, ali su tek dio izmišljene religije koja vodi lažnoj poniznosti i kažnjavanju tijela, ali nikako ne pomažu u borbi protiv želja tjelesne naravi. Vi ste podignuti od mrtvih s Kristom, stoga težite za stvarima koje su na Nebu, gdje Krist sjedi s desne strane Bogu. Mislite na ono što je na Nebu, a ne na Zemlji. Jer, što se tiče starog života, vi ste umrli, a vaš je novi život sakriven s Kristom u Bogu. Krist je naš život. Kad se Krist ponovo pojavi, tada ćete i vi sudjelovati u njegovoj slavi. Zato izbacite iz svoga života sve što je zlo: seksualni nemoral, nepristojnost, požudu, zle želje i pohlepu. Pohlepa je isto kao da štujete lažne bogove. Sve to izaziva Božji gnjev. I vi ste u prošlosti živjeli takvim životom i radili to isto. No sada se morate riješiti gnjeva, srdžbe, opakosti, kleveta, prostačenja. Ne lažite jedni drugima jer ste svukli sa sebe starog čovjeka s njegovim djelima . Sada ste se odjenuli u novog čovjeka — živite novi život u kojemu se stalno obnavljate i postajete poput svojega Stvoritelja, s istinitom spoznajom Boga. U novom životu nema razlike između Grka i Židova, obrezanih i neobrezanih. Nema veze ako je netko neciviliziran ili divljak . Nema razlike između robova i slobodnih ljudi. Sada je Krist najvažniji i on živi u svima nama . Bog vas je izabrao, volio i učinio svetima, stoga se obucite u milosrđe, dobrotu, poniznost, blagost i strpljivost. Podnosite jedni druge. Ako vam netko učini kakvo zlo, oprostite mu. Baš kao što je Bog oprostio vama, i vi trebate opraštati jedni drugima. Radite sve ovo, a iznad svega volite jedni druge jer ljubav je to što vas drži zajedno u savršenom jedinstvu. I neka u vama vlada Kristov mir — mir na koji ste pozvani u jednom Tijelu. Uvijek budite zahvalni! Kristova poruka neka živi u vama u svom svojemu bogatstvu. Poučavajte i usmjeravajte jedni druge s velikom mudrošću. Pjevajte psalme, himne i duhovne pjesme sa zahvalnošću Bogu u svojim srcima. Sve što radite i govorite neka bude za Gospodina Isusa. I u svemu što radite zahvaljujte Bogu Ocu po Isusu. Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje onima koji slijede Gospodina. Muževi, volite svoje žene i ne budite grubi prema njima. Djeco, slušajte svoje roditelje u svemu jer je takvo ponašanje ugodno Bogu. Očevi, ne ogorčujte svoju djecu da ne postanu malodušna. Robovi, slušajte svoje gospodare u svemu, i to ne samo dok vas nadziru, kao da želite steći njihovo odobravanje. Budite poslušni svim srcem iz poštovanja prema Gospodinu. Što god radite, radite svim srcem, kao za Gospodina, a ne za ljude. Zapamtite da će vam Gospodin dati nagradu koju je obećao. Služite Kristu, Gospodaru! Tko čini zlo, bit će kažnjen za zlo koje je učinio. Kod Boga nema pristranosti! Gospodari, dajte svojim robovima što je pravedno i pošteno. Sjetite se da i vi imate Gospodara na Nebu. U molitvi budite ustrajni, u stavu budnosti i zahvalnosti. Molite ujedno i za nas, da nam Bog da priliku da možemo propovijedati o Radosnoj vijesti i da možemo objaviti tajnu — Krista. Ja sam u zatvoru zbog te istine. Molite da je mogu jasno iznijeti, onako kako treba. Ponašajte se mudro prema onima koji nisu vjernici. Iskoristite vrijeme! Kad govorite, uvijek budite ljubazni i mudri . Tako ćete znati svakome odgovoriti kako treba. Tihik, koji je moj dragi brat u Kristu i vjerni suradnik te zajedno sa mnom sluga u Gospodinu, sve će vam reći o meni. Zato vam ga i šaljem kako bi vam prenio novosti o nama i kako bi vas ohrabrio. Šaljem ga s Onezimom, našim vjernim i dragim bratom koji dolazi iz vaše sredine. Oni će vam reći što se ovdje događa. Pozdravlja vas Aristarh — zatvorenik zajedno sa mnom. Pozdravlja vas i Marko, Barnabin bratić. Već ste primili upute za njega, ako vas posjeti — primite ga. Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od Židova vjernika oni jedini rade sa mnom za Božje kraljevstvo. Bili su mi utjeha. Također, pozdravlja vas Epafra. On je sluga Isusa Krista i dolazi iz naše sredine. U molitvi se stalno bori za vas, da duhovno sazrijete i u potpunosti ostvarite sve ono što želi Bog. Odgovorno tvrdim da on naporno radi za vas i za one u Laodiceji i Hijeropolu. Pozdravljaju vas Luka, dragi liječnik, i Dema. Pozdravite braću i sestre u Laodiceji, Nimfu i Crkvu koja se sastaje u njezinoj kući. Kad se ovo pismo pročita kod vas, pobrinite se da bude pročitano i Crkvi u Laodiceji, a vi pročitajte ono koje sam pisao njima. Poručite Arhipu: »Pazi da izvršiš službu koju ti je dao Gospodin!« Ovaj vam pozdrav pišem vlastitom rukom. Sjetite se da sam u zatvoru. Neka Božja milost bude s vama! Od Pavla, Silvana i Timoteja solunskoj Crkvi, koja je u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Neka s vama bude Božja milost i mir! Neprekidno zahvaljujemo Bogu za sve vas i spominjemo vas u svojim molitvama. Stalno se sjećamo, pred svojim Bogom i Ocem, vašega rada u vjeri i vašega truda potaknutog vjerom i ljubavlju. Zahvaljujemo na vašoj strpljivosti nadahnutoj nadom u našega Gospodina Isusa Krista. Znamo, braćo i sestre, da vas Bog voli i da vas je On izabrao jer smo vam Radosnu vijest navijestili, ne samo riječima nego i u sili i u Svetom Duhu, i s dubokim uvjerenjem u njenu istinitost. I sami znate kako smo među vama živjeli, radi vašeg dobra. Primili ste poruku usred mnogih patnji, ali ste s radošću, koju daje Sveti Duh, oponašali nas i Gospodina. Zbog toga ste postali primjer svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. Božja se poruka od vas nadaleko pročula, ne samo u Makedoniji i Ahaji već je vaša vjera u Boga posvuda postala poznata. Zbog toga ne moramo o njoj ništa govoriti. Ljudi sami, naime, govore o nama — kako ste nas primili i kako ste napustili lažne bogove te prihvatili Boga, kako služite živom i istinitom Bogu i čekate njegovog Sina, kojega je Bog podigao iz smrti, da dođe s Neba — Isusa koji nas spašava od nadolazećeg Božjega gnjeva. Braćo i sestre, vi sami znate da naš boravak kod vas nije bio uzaludan. Kao što znate, u Filipima smo trpjeli i bili vrijeđani, ali uz Božju pomoć hrabro smo vam propovijedali Božju Radosnu vijest, bez obzira na jak otpor. Zaista, ono što propovijedamo ne proizlazi iz zablude ili krivih motiva. Ne pokušavamo nikoga prevariti. Naprotiv, govorimo kao ljudi koje je Bog smatrao dostojnima propovijedanja Radosne vijesti. Ne pokušavamo udovoljiti ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. Zaista, kao što znate, nismo došli s laskavim riječima niti nam je propovijedanje služilo kao izlika da sakrijemo svoju pohlepu. Bog nam je svjedok u tome! I nismo tražili da nas slave ljudi — niti vi niti itko drugi. A mogli smo to zahtijevati kao Kristovi apostoli. No bili smo blagi među vama, kao majka koja se s ljubavlju brine o svojoj djeci. Prema vama smo osjećali toliku naklonost da smo bili spremni podijeliti s vama, ne samo Božju Radosnu vijest nego i vlastite živote, jer smo vas zavoljeli. Braćo i sestre, prisjetite se našega napora i truda! Radili smo danonoćno da nikome od vas ne budemo na teret dok vam propovijedamo Božju Radosnu vijest. Vi ste nam svjedoci, a i Bog nam je svjedok, da smo prema vama vjernicima nastupili čistih motiva, pravedno i besprijekorno. Prema svakome od vas ponašali smo se poput oca. Hrabrili smo vas, tješili i poticali da živite na način dostojan pripadnosti Bogu koji vas zove u svoje Kraljevstvo i slavu. Također, neprekidno zahvaljujemo Bogu jer ste Božju poruku, koju ste od nas čuli, primili ne kao ljudsku poruku, nego kao onakvu kakva ona doista jest — Božja poruka koja djeluje u vama vjernicima. Vi ste, braćo i sestre, slijedili primjer Božjih crkvi u Isusu Kristu iz Judeje . Trpjeli ste progonstva od svojih zemljaka kao što su i oni od Židova, koji su ubili Isusa Krista i proroke, a i nas protjerali; koji ne udovoljavaju Bogu i suprotstavljaju se svim ljudima, pokušavajući nas spriječiti u propovijedanju nežidovima, da bi se i oni mogli spasiti. Time su prevršili mjeru svojih grijeha i Božji je gnjev konačno pao na njih. Što se nas tiče, braćo i sestre, razdvojeni smo od vas za kratko vrijeme; razdvojeni smo tijelom, ali u mislima smo s vama. Silno smo vas željeli vidjeti i to smo na sve načine nastojali postići. Da, htjeli smo doći k vama. Ja, Pavao, pokušavao sam više puta, ali Sotona nas je spriječio u tome. Uostalom, što je naša nada, naša radost i kruna našeg ponosa pred našim Gospodinom Isusom na dan njegovog dolaska? Niste li to vi? Da, vi ste naša slava i naša radost! Budući da nismo mogli više izdržati, odlučili smo sami ostati u Ateni, a vama poslati Timoteja, našeg brata i suradnika Božjega u propovijedanju Radosne vijesti o Kristu, da vas ojača i ohrabri u vašoj vjeri, tako da se nitko ne pokoleba u sadašnjim nevoljama. Jer, vi i sami znate da nam je to određeno. Zapravo, kad smo bili kod vas, unaprijed smo vas upozoravali da ćemo trpjeti nevolje. To se, kao što znate, upravo i događa. Zato nisam mogao duže čekati pa sam poslao Timoteja da sazna o vašoj vjeri. Bojao sam se da bi vas Napasnik mogao svladati napastima i da bi se naš trud mogao pokazati uzaludnim. No Timotej se upravo vratio i donio nam dobre vijesti o vašoj vjeri i ljubavi. Rekao nam je da nas se sjećate po dobru i da nas želite ponovo vidjeti, kao i mi vas. Tako ste nas, braćo i sestre, ohrabrili svojom vjerom u svim našim nevoljama i tjeskobama. Sada, budući da čvrsto stojite u Gospodinu, mi živimo punim životom. Toliko se radujemo zbog vas pred svojim Bogom! Ne možemo mu se dovoljno zahvaliti na tome. Danju i noću najiskrenije molimo da vas možemo ponovo vidjeti i dopuniti ono što nedostaje u vašoj vjeri. Neka nam sada naš Bog Otac i naš Gospodin Isus pripreme put k vama. Neka Gospodin učini da rastete i obilujete ljubavlju jedan za drugoga i za sve ljude, kao što mi obilujemo ljubavlju za vas. Neka ta ljubav ojača vaša srca da budu sveta i besprijekorna pred našim Bogom i Ocem, kad naš Gospodin Isus ponovo dođe sa svim svojim svetima. Braćo i sestre, molimo vas i potičemo u ime Gospodina Isusa da sve više napredujete u učenju što ste ga od nas primili, o tome kako trebate živjeti da biste ugodili Bogu. Vi tako već i živite. Znate kakve smo vam upute dali u ime Gospodina Isusa. Jer, Božja volja za vas je da živite sveto. Da izbjegavate seksualni nemoral i da svatko od vas nauči vladati svojim tijelom te ga koristiti na svet i častan način, a ne u požudnim strastima, kao što to čine oni koji ne poznaju Boga. Ne činite nepravdu svome bratu i ne varajte ga. Gospodin će kazniti sve koji tako čine, kao što smo vam već rekli i upozorili vas. Bog nas nije pozvao na nemoral, nego na svetost. Stoga, onaj tko odbacuje ovo učenje, ne odbacuje čovjeka, nego Boga koji vam je dao svoga Svetog Duha. Što se tiče ljubavi prema braći i sestrama u Kristu, ne trebamo vam o tome pisati. Bog vas je naučio da volite jedni druge. I vi stvarno volite svu braću i sestre po cijeloj Makedoniji, ali potičemo vas, braćo, da ih volite još više. Nastojte živjeti u miru, brinuti se za svoje stvari i raditi vlastitim rukama, kao što smo vam zapovjedili. Tako će oni koji nisu vjernici poštovati vaš način života, a vi nećete ovisiti ni o kome u svojim potrebama. Braćo i sestre, želimo da ne budete u neznanju o umrlima, da ne tugujete poput onih koji nemaju nade. Ako vjerujemo da je Krist umro i uskrsnuo od mrtvih, vjerujemo i da će Bog s njim dići one koji su umrli sjedinjeni s njim. Govorimo vam Božju riječ: mi, koji živimo i koji ostajemo do Gospodinovog dolaska, sigurno ga nećemo sresti prije onih koji su umrli. Kada arkanđelov glas glasno objavi zapovijed uz zvuk Božjih truba, sâm će Gospodin sići s Neba. Oni koji su umrli u Kristu ustat će prvi. Nakon njih će živi, oni koji su ostali, zajedno s njima biti uzdignuti u zrak među oblake, ususret Gospodinu. Tada ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Hrabrite jedni druge ovim riječima! Braćo i sestre, nema potrebe da vam pišem o vremenima i datumima. Vi i sami dobro znate da će Gospodinov dan doći kao što lopov dolazi noću. Dok ljudi budu govorili: »Mirno je i sigurno«, tada će ih snaći iznenadna propast, kao bolovi koji spopadaju trudnicu, i neće ih moći izbjeći. Ali vi, braćo i sestre, niste u tami da bi vas Gospodinov dan iznenadio kao lopov. Vi svi pripadate svjetlosti i sinovi ste dana. Mi ne pripadamo noći niti tami. Stoga, nemojmo spavati kao ostali. Umjesto toga, budimo budni i trijezni. Oni koji spavaju, spavaju noću; i koji se opijaju, rade to noću. No budući da pripadamo danu, vladajmo sami sobom. Stavimo na sebe vjeru i ljubav kao oklop, a kaciga neka nam bude nada spasenja. Jer, Bog nas nije izabrao da bismo trpjeli njegov bijes, nego da primimo spasenje po našem Gospodinu Isusu Kristu. On je umro za nas da, kada ponovo dođe, ujedinjeni s njim uđemo u život bez obzira na to jesmo li umrli ili živimo. Hrabrite i izgrađujte jedni druge, kao što već i sada činite. Ali, molimo vas, braćo i sestre, poštujte one koji vrijedno rade među vama i koji vas vode i poučavaju u Gospodinu. Iskazujte im izuzetnu ljubav i poštovanje zbog njihovog rada. Živite u miru jedni s drugima! I pozivamo vas, braćo i sestre: opominjite besposličare. Ohrabrujte plašljive. Pomažite slabima. Budite strpljivi sa svima! Pazite da nitko na zlo ne uzvraća zlom, nego uvijek nastojte činiti dobro jedni drugima i svim ljudima. Radujte se uvijek! Neprekidno molite! U svakoj prilici zahvaljujte Bogu jer je to Božja volja za vas u Isusu Kristu! Ne priječite djelovanje Svetog Duha! Nemojte omalovažavati proroštva. Ispitajte sve da vidite je li od Boga i što je dobro — zadržite. Čuvajte se svega što je zlo! I neka vas sâm Bog, izvor mira, učini svetima u svemu. Neka sačuva cijelo vaše biće — duh, dušu i tijelo — da ostanu besprijekorni do dolaska našega Gospodina Isusa Krista. Bog, koji vas zove, sigurno će to učiniti jer je vjeran. Braćo i sestre, molite i za nas! Pozdravite svu braću i sestre svetim poljupcem! Zaklinjem vas Gospodinom da pročitate ovo pismo svoj braći i sestrama. Neka s vama bude milost našega Gospodina Isusa Krista! Od Pavla, Silvana i Timoteja solunskoj crkvi, koja je u Bogu, našem Ocu, i Gospodinu Isusu Kristu. Neka s vama budu milost i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista. Braćo i sestre, uvijek moramo zahvaljivati Bogu za vas. Tako i dolikuje jer vaša vjera sve više raste. Raste i ljubav koju imate jedni za druge. Zato se mi pred drugim Božjim crkvama hvalimo vama, zbog postojanosti i vjere koju imate u svim progonstvima i nevoljama što ih podnosite. Sve je to dokaz Božjega pravednog suda. On želi da se pokažete dostojnima Božjega kraljevstva — zbog kojeg sada i trpite. Bog će učiniti što je pravedno. Onima koji vam stvaraju nevolje, uzvratit će nevoljama, a vama će dati odmor, kao i nama. Bit će to kad se Gospodin Isus pojavi s Neba sa svojim moćnim anđelima. Doći će s plamenom vatrom i kazniti one koji ne priznaju Boga i one koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti našega Gospodina Isusa. Oni će platiti kaznu vječne propasti — bit će isključeni iz Gospodinove prisutnosti i njegove slavne moći onoga dana kada pokaže svoje veličanstvo među svetima. I svi će mu se vjernici diviti, i vi među njima, jer ste povjerovali našem svjedočenju o njemu. Zbog toga stalno molimo za vas, da vas Bog učini dostojnima života na koji vas je pozvao. Molimo da po svojoj moći ispuni svako dobro nastojanje i svako djelo potaknuto vašom vjerom. Molimo da se po vama proslavi ime našega Gospodina Isusa i da se vi proslavite u njemu po milosti našega Boga i Gospodina Isusa Krista. Sada vam, braćo i sestre, imamo nešto reći što se tiče dolaska našega Gospodina Isusa Krista i našeg susreta s njim. Nemojte olako izgubiti razum ili se uznemiriti ako čujete da je Gospodinov dan već došao. Neki to mogu reći tvrdeći da imaju proročki duh, ili to pripisati učenju ili pismu koje smo, navodno, mi napisali. Pazite da vas tko ne prevari na bilo koji način! Gospodinov dan neće doći dok ne dođe do otpada od Boga i dok se ne otkrije Čovjek Grijeha, koji će biti uništen . On će se suprotstaviti i uzvisiti nad svime što se naziva Bogom i nad svime što štuju ljudi. Čak će doći u Božji hram, sjesti na prijestolje i proglasiti sebe Bogom. Sjećate li se da sam vam o tome govorio dok sam bio s vama? Znate li što ga sada zadržava, da se pojavi u pravo vrijeme? Govorim vam to jer je tajna sila zla već na djelu. Međutim, postoji netko tko za sada sprečava tu silu zla. Nastavit će sve dok ne bude uklonjen. Tada će se pojaviti Čovjek Grijeha, a Gospodin Isus ubit će ga dahom svojih usta i uništiti svojim slavnim dolaskom. Čovjek Grijeha će doći uz Sotonino djelovanje. Imat će svakovrsne moći i izvoditi lažne znakove i čuda. Koristit će se svim vrstama zla i prijevare, zavodeći one koji su na putu propasti jer nisu željeli pristati uz istinu koja ih je mogla spasiti. Zato im Bog šalje moćnu zabludu, da povjeruju u laž. Tako će biti osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, nego su uživali u zlu. Moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo i sestre, koje voli Bog. Bog vas je od početka izabrao za spasenje, koje se ostvaruje posvećenjem Duha i vjerom u istinu. Na to vas je spasenje Bog pozvao Radosnom viješću koju smo vam mi propovijedali. Tako ćete sudjelovati u slavi našega Gospodina Isusa Krista. Stoga, braćo i sestre, stojte čvrsto i pridržavajte se učenja koje smo vam predali — bilo riječima ili pismom koje smo vam poslali! Sada neka sâm naš Gospodin Isus Krist i Bog, naš Otac, koji je pokazao svoju ljubav prema nama i u svojoj nam milosti dao vječnu utjehu i dobru nadu, ohrabri vaša srca i ojača vas u svemu dobrom što radite i govorite. I na kraju, molite za nas, braćo i sestre, da se Gospodinova poruka može širiti brzo i da joj se iskaže poštovanje, kao što je to bilo kod vas. Molite za našu zaštitu od izopačenih i zlih ljudi jer ne vjeruju svi u Gospodina. No Gospodin je vjeran. On će vas ojačati i čuvati od Zloga. Gospodin nam daje povjerenje u vas i sigurni smo da radite onako kako smo vas učili. Znamo da ćete tako činiti i dalje. Neka Gospodin usmjeri vaša srca prema Božjoj ljubavi i Kristovoj ustrajnosti. Sada vam zapovijedamo, braćo i sestre, u ime našega Gospodina Isusa Krista, da se klonite braće koja žive besposleno, a ne u skladu s učenjem što su ga primili od nas. Govorim vam to zbog toga što i sami znate kako nas trebate nasljedovati. Mi nismo bili besposleni kad smo bili među vama. Nismo besplatno jeli ničiju hranu. Umjesto toga, danonoćno smo naporno radili i trudili se kako ne bismo bili na teret nikome od vas, ne zato što nismo imali pravo na to da nas vi uzdržavate, već da vama damo primjer koji ćete slijediti. Dakle, kad smo bili s vama, dali smo vam ovu zapovijed: »Tko ne želi raditi, ne treba ni jesti.« Spominjemo to jer smo čuli da neki od vas žive besposleno. Ništa ne rade, nego se bave tuđim poslovima. Takve opominjemo i potičemo u Gospodinu Isusu Kristu da se smire i rade kako bi se sami prehranili. A vi, braćo, nemojte posustati u činjenju dobra. Ako tko ne posluša naše zapovijedi iz ovoga pisma, zapamtite ga i nemojte se družiti s njim, tako da se posrami. Ali nemojte se ponašati prema njemu kao prema neprijatelju, već ga upozorite kao brata. Neka vam sâm Gospodar mira dâ mir u svakoj situaciji i na svaki način. Neka Gospodin bude sa svima vama! Ja, Pavao, pišem vam ove pozdrave vlastitom rukom. Tako činim u svim svojim pismima kako bi se znalo da potječu od mene. Ovo je moj rukopis. Neka sa svima vama bude milost našega Gospodina Isusa Krista! Od Pavla, apostola Isusa Krista, po zapovijedi Boga, našega Spasitelja i Isusa Krista, naše nade. Timoteju, mojemu istinskom sinu u vjeri: neka budu s tobom milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Isusa Krista, našega Gospodina. Ostani u Efezu, kao što sam te i poticao kad sam otišao za Makedoniju, kako bi zapovjedio određenim ljudima da prestanu širiti lažna učenja. Uputi ih da se prestanu obazirati na neistinite priče i beskrajna obiteljska stabla, koja izazivaju svađe i ne pomažu Božjem djelu, koje se ostvaruje vjerom. Svrha je ove zapovijedi da ljudi imaju ljubav iz čistog srca, čistu savjest i iskrenu vjeru. Neki su od toga odlutali i okrenuli se ispraznom brbljanju. Takvi žele druge učiti Zakonu, a sami ne razumiju što govore. Ne razumiju čak ni ono što tako čvrsto zastupaju. No mi znamo da je Zakon dobar — ako se ispravno primjenjuje. Također, znamo da Zakon nije namijenjen pravednima, nego onima koji ga krše i buntovnicima. Namijenjen je onima koji se protive Bogu, grešnicima, nečistima i nevjernima, ubojicama oca ili majke, ubojicama općenito; bludnicima, homoseksualcima, trgovcima robljem, lažljivcima, onima koji lažno svjedoče na suđenjima i onima koji rade protivno ispravnom učenju. To je u skladu sa slavnom Radosnom viješću od blagoslovljenoga Boga, koju je meni povjerio. Zahvaljujem onome koji mi daje snagu, Isusu Kristu, našem Gospodinu, jer je imao povjerenja u mene i odredio me da mu služim. Premda sam prije bio bogohulnik, progonitelj i nasilnik, on mi je iskazao milost jer sam to činio u neznanju, kao nevjernik. Ali Gospodin me obasuo beskrajnom milošću zajedno s vjerom i ljubavlju koje su u Isusu Kristu. Ovo što kažem je istinito i treba se u cijelosti prihvatiti: Isus Krist je došao na svijet da spasi grešnike, a ja sam najgori od njih. Meni je iskazana milost da bi, upotrijebivši mene, najvećega grešnika, Isus Krist pokazao svoju neograničenu strpljivost. To je primjer za one koji će u njega tek povjerovati i primiti vječni život. Njemu, vječnome Kralju, besmrtnom i nevidljivom, jedinome Bogu, neka bude čast i slava zauvijek! Amen. Povjeravam ti ovu zapovijed, Timoteju, sine moj, u skladu s proroštvima koja su u prošlosti o tebi izrečena. Slijedi ta proroštva i vodi pravednu bitku. Ostani čvrst u vjeri i čiste savjesti. Neki su to odbacili, i to im je uništilo vjeru. Među njima su Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da bi naučili kako da prestanu huliti Boga. Prije svega, potičem te da moliš Boga za sve ljude. Moli za njihove potrebe, zastupaj ih i zahvaljuj za njih. Moli za kraljeve i sve koji su na vlasti, da možemo živjeti spokojno i mirno, u pobožnosti i dostojanstvu. To je dobro i ugodno Bogu, našemu Spasitelju. Bog želi da svi ljudi budu spašeni i da spoznaju istinu. Samo je jedan Bog i jedan posrednik između Boga i čovjeka: Isus Krist koji je kao čovjek predao samog sebe da plati otkup za sve ljude. To je dokaz koji je Bog pružio u pravo vrijeme. Zato sam ja određen za propovjednika i za apostola. Govorim istinu, ne lažem! Određen sam da nežidove učim vjeri i istini. Stoga, želim da na svakome mjestu muškarci podižu svete ruke u molitvi, bez srdžbe i prepirke. Isto tako, želim da se žene prikladno odijevaju, dostojanstveno i jednostavno. Neka ne prave posebne frizure i ne ukrašavaju se zlatom, biserima ili skupom odjećom. Umjesto toga, kao što je i primjereno ženama koje štuju Boga, neka ih krase dobra djela. Žena neka uči slušajući u tišini, spremna na potpunu poslušnost. Ne dopuštam joj da poučava niti da naređuje muškarcu . Neka sluša u tišini. Zašto to kažem? Zato što je prvo bio stvoren Adam, a tek zatim Eva. I nije Adam taj koji je bio prevaren, već je žena bila prevarena i pala u grijeh. Ali žene će biti spašene izvršavajući svoje majčinske dužnosti; ako ustraju u vjeri, ljubavi, svetosti i pristojnosti. Ovo što kažem je istinito: ako netko želi služiti u starješinstvu , teži časnom poslu. Starješina mora voditi besprijekoran život. Smije imati samo jednu ženu. Mora biti trijezan, razborit, čestit i gostoljubiv. Mora biti sposoban poučavati. Ne smije biti sklon piću ni nasilnik, već blag i miroljubiv čovjek. Ne smije voljeti novac. Mora dobro upravljati svojim domaćinstvom i paziti da ga djeca slušaju s punim poštovanjem. Ako tko ne zna kako upravljati vlastitom obitelji, kako će moći brinuti o Božjoj Crkvi? Ne smije biti novi obraćenik da se ne bi uzoholio i bio osuđen kao što je bio i đavao. Nadalje, mora uživati ugled i među onima koji nisu vjernici, da ne bi bio osramoćen i uhvaćen u đavlovu zamku. Isto tako i pomoćnici u crkvi moraju biti vrijedni poštovanja. Ne smiju biti dvolični, skloni opijanju niti pohlepni za novcem. Moraju se čiste savjesti pridržavati dubokih istina vjere. Oni se najprije trebaju dokazati na djelu i tek tada, ako se pokažu bez prigovora, mogu služiti u toj službi. Isto tako i žene moraju biti vrijedne poštovanja. Ne smiju ogovarati, nego vladati sobom i biti u svemu dostojne povjerenja. Pomoćnici moraju imati jednu ženu i moraju dobro upravljati svojom djecom i svojim domaćinstvom. Oni koji dobro obavljaju pomoćničku službu, stječu častan položaj i veliku sigurnost u vjeri u Isusa Krista. Pišem ti ovo sada, premda se nadam da ću uskoro doći k tebi. No, ako se moj put odgodi, želim da znaš kako se čovjek treba ponašati u Božjem domu, a to je Crkva živoga Boga, temelj i stup istine. Zaista, velika je tajna pobožnog života: Krist se pojavio u ljudskom tijelu, potvrđen je od Duha, viđen je od anđela, objavljen je narodima, po svijetu su vjerovali u njega, na Nebo je uzdignut u slavi. Duh jasno kaže da će u kasnijim vremenima neki napustiti vjeru. Slijedit će prijevarne duhove i nauke zlih duhova. Slijedit će nauke licemjernih lažljivaca čija je savjest otupjela. Oni zabranjuju ženidbu i jedenje određene hrane. No tu je hranu stvorio Bog tako da je oni koji vjeruju i znaju istinu mogu sa zahvalnošću jesti. Sve što je Bog stvorio, dobro je i ne treba se odbijati, nego uzimati sa zahvalnošću. Sve to postaje sveto i prihvatljivo Božjom riječju i molitvom. Ako to budeš učio braću i sestre, bit ćeš dobar sluga Isusa Krista, odgojen u istinama vjere i ispravnim učenjima koja si slijedio. No izbjegavaj isprazno brbljanje svojstveno starim ženama. Ustrajno se vježbaj pobožnom životu. Tjelesno vježbanje ima svoju vrijednost, ali vježbanje pobožnog življenja u svakom pogledu vrijedi više. Ono obećava blagoslov i u ovom i u budućem životu. Ovo je istinita riječ koju treba potpuno prihvatiti: naporno radimo i trudimo se zato što smo položili nadu u živoga Boga — Spasitelja svih ljudi, osobito onih koji vjeruju. To zapovijedaj i tako uči. Neka te nitko ne podcjenjuje zbog tvoje mladosti. Umjesto toga, budi primjer vjernicima govorom, ponašanjem, iskazivanjem ljubavi, vjerom i čestitim životom. Dok ne dođem, nastavi javno čitati Sveta pisma, opominjati i poučavati druge. Nemoj zanemarivati dar koji si primio po proroštvima i polaganjem ruku starješina. Nastavi činiti sve to. Ustraj u tome da tvoj napredak bude vidljiv svim ljudima. Pazi kako živiš i kako poučavaš! Nastaviš li ispravno živjeti i poučavati, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju. Nikad ne razgovaraj grubo sa starijim čovjekom, nego s njim razgovaraj kao s ocem. S mladim muškarcima postupaj kao s braćom. Prema starijoj ženi ponašaj se kao prema majci, a prema mladoj kao prema sestri, s potpuno čistim namjerama. Poštuj udovice koje su uistinu udovice. No ako udovica ima djecu ili unuke, oni najprije moraju naučiti poštovati vlastitu obitelj i na taj način služiti Bogu. Tako ćeš uzvratiti svojim roditeljima, djedu i baki za ono što su im pružili. To je Bogu ugodno. Žena, koja je prava udovica i nema nikoga da se brine za nju, položila je svoje nade u Boga. Ona provodi noći i dane u molitvi tražeći Božju pomoć. Ali udovica koja se prepušta sebičnim užicima zapravo je mrtva, iako živi. Dakle, tako ih upućuj, da im nitko ne može naći zamjerke. Ali ako se tko ne brine za svoju rodbinu, a posebno za članove svoje uže obitelji, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika. Udovica se može upisati u popis udovica ako ima najmanje šezdeset godina i ako je imala jednoga muža ; ako je poznata po dobrim djelima: da je dobro odgojila djecu, primala putnike u svoj dom, služila Božjim ljudima, pomagala onima koji su u nevolji i činila razna druga dobra djela. No nemoj upisivati mlađe udovice jer, kad njihove tjelesne želje nadvladaju njihovu odanost Kristu, poželjet će se ponovo udati. Tako će snositi krivnju jer su prekršile prvo obećanje. Također, prelazi im u naviku lijenost i obilaženje po kućama; ne samo što postaju lijene nego počinju ogovarati, miješati se u tuđe poslove i govoriti ono što ne bi smjele. Stoga, želim da se mlađe udovice udaju, imaju djecu, brinu se o svojem domaćinstvu i ne pruže priliku neprijatelju za prigovor. Neke su već skrenule s pravog puta za Sotonom. Žena , koja je vjernica i ima u obitelji udovice, treba se brinuti sama za njih, tako da se Crkva ne opterećuje, nego da može pomagati udovicama koje nemaju nikoga od obitelji. Starješine, koji dobro vode Crkvu, zavređuju dvostruku čast , a osobito oni koji se bave i propovijedanjem i poučavanjem. Sveto pismo, naime, kaže: »Ne zavezuj usta volu dok obrađuje žito« i »Radnik ima pravo na svoju plaću.« Ne prihvaćaj tužbu protiv starješine, osim ako nije potkrijepljena svjedočenjem dvojice ili trojice. Pred cijelom Crkvom prekori one koji ustraju u grijehu, da bi ostali imali straha. Pred Bogom i Isusom Kristom te izabranim anđelima svečano naređujem da se pridržavaš svega ovoga bez predrasuda i da ništa ne radiš pristrano. Ne polaži prebrzo ruke ni na koga. Ne sudjeluj u tuđim grijesima, već ustraj u čistoći. Ne pij ubuduće samo vodu nego i malo vina za želudac zbog svojih čestih tegoba. Grijesi nekih jasno se vide i unaprijed pokazuju da će im biti suđeno, dok će se grijesi drugih vidjeti tek kasnije. Isto tako, dobra djela jasno se vide, ali ni ona koja se ne vide neće ostati sakrivena. Svi koji su robovi neka poštuju svoje gospodare u potpunosti, kako se ne bi blatilo Božje ime i naše učenje. A oni robovi čiji su gospodari vjernici, ne smiju ih ništa manje poštovati zato što su braća. Naprotiv, trebaju im služiti još i bolje, jer svojim dobrim služenjem pomažu vjernicima i ljubljenoj braći. Poučavaj i potiči ljude da tako čine. Ako tko uči išta drugo i ne slijedi zdravo učenje našega Gospodina Isusa Krista i naše učenje o ispravnom služenju Bogu, oholi je neznalica. Takav je čovjek bolesno sklon svađi i hvatanju za riječi. To dovodi do zavisti, svađa, klevetanja, sumnjičenja, neprestanih sukoba s ljudima pokvarenog uma, koji više ne znaju što je istina. Oni smatraju da je služenje Bogu način da se obogate. Naravno, služenje Bogu donosi veliko bogatstvo ako je osoba zadovoljna onim što ima. Jer, na svijet ništa nismo donijeli pa tako ne možemo ništa niti odnijeti. Ali ako imamo hranu i odjeću, budimo time zadovoljni. A oni koji se žele obogatiti, upadaju u iskušenje i u mnoge zamke ludih i pogubnih požuda koje vode u propast. Ljubav prema novcu uzrok je svakog zla. Neki su toliko voljeli novac da su skrenuli s puta vjere i nanijeli sebi mnogo boli. Ali ti, Božji čovječe, izbjegavaj sve to. Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, strpljivošću i blagošću. Bori se da očuvaš vjeru! Osvoji vječni život, na koji si pozvan kad si ispred mnogih svjedoka dao lijepo priznanje istine! Zapovijedam ti pred Bogom, koji svemu daje život, i pred Isusom Kristom, koji je svjedočio pred Poncijem Pilatom tu istu istinu: izvršavaj što ti je naređeno da ostaneš čist i besprijekoran dok se naš Gospodin Isus Krist ne vrati. To će u pravo vrijeme ostvariti Bog, blagoslovljeni i jedini Vladar, Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. On je jedini besmrtan i živi u nepristupačnom svjetlu. Njega nitko nikada nije vidio niti ga može vidjeti. Njemu zauvijek pripada sva čast i moć. Amen. Zapovjedi onima koji su bogati stvarima ovoga svijeta da ne budu bahati. Neka ne polažu svoje nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nas bogato opskrbljuje svime da uživamo. Neka čine dobro, da budu bogati dobrim djelima, da budu velikodušni i spremni podijeliti ono što imaju s drugima. Tako će skupljati za sebe nebesko blago, čvrst temelj za budućnost, i uživati u istinskom životu. Timoteju, čuvaj ono što ti je povjereno! Izbjegavaj isprazno svjetovno brbljanje i učenja suprotna istini koja lažno nazivaju »spoznajom«. Neki koji su prihvatili tu »spoznaju« odlutali su od vjere. Božja milost neka bude sa svima vama! Od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, poslanog da govori o obećanom životu koji se nalazi u Isusu Kristu. Timoteju, voljenom sinu: neka s tobom budu milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Isusa Krista, našega Gospodina. Zahvaljujem Bogu, kojemu su služili moji preci, a kojem služim i ja čiste savjesti. Danonoćno te spominjem u svojim molitvama. Sjećam se tvojih suza radi mene i žarko te želim vidjeti te se ispuniti radošću. Prisjećam se i tvoje iskrene vjere, koju je prvo imala tvoja baka Loida, a zatim i tvoja majka Eunika. Uvjeren sam da je takva i tvoja vjera. Zato te i podsjećam: rasplamsaj u sebi Božji milosni dar što si ga primio polaganjem mojih ruku ! Duh što nam ga je Bog dao ne čini nas strašljivima, nego nam daje snagu, ljubav i samokontrolu. Stoga, nemoj se sramiti svjedočiti o našem Gospodinu. Ne srami se ni mene, koji sam u zatvoru zbog Gospodina, nego mi se pridruži u trpljenju radi Radosne vijesti! Bog nam daje snagu za to. On nas je spasio i pozvao da živimo svetim životom, ne zbog toga što smo sami nešto postigli, nego po njegovoj odluci i milosti. Tu nam je milost već dao u Isusu Kristu prije početka vremena. A sada nam ju je i pokazao dolaskom Isusa Krista, našeg Spasitelja. On je uništio smrt i obznanio život i besmrtnost po Radosnoj vijesti. Radi Radosne vijesti postavljen sam za propovjednika, apostola i učitelja. Zbog toga ovo i trpim, ali nisam posramljen jer znam u koga sam povjerovao. Uvjeren sam da On može sačuvati ono što mi je povjerio dok ne dođe onaj Dan . Neka ti uzor zdravog učenja bude ono koje si od mene čuo i drži ga se s vjerom i ljubavi u Isusu Kristu. Čuvaj blago koje ti je povjereno po Svetom Duhu koji živi u nama! Ti znaš da su me napustili svi iz Azije, uključujući Figela i Hermogena. Neka Bog pokaže milosrđe prema Oneziforovoj obitelji jer mi je često pomagao i nije se sramio što sam bio u zatvoru. Naprotiv, kada je došao u Rim, uporno me tražio dok me nije našao. Neka mu Gospodin iskaže svoje milosrđe u onaj Dan! Dobro znaš da mi je na mnoge načine služio dok sam bio u Efezu. A ti, sine moj, budi jak zbog milosti koju imamo u Isusu Kristu. Ono što si čuo od mene u prisutnosti mnogih svjedoka povjeri ljudima od povjerenja, koji će biti sposobni i druge poučavati! Pridruži nam se u trpljenju kao dobar vojnik Isusa Krista! Vojnik se ne upliće u poslove svakodnevnoga života jer želi udovoljiti zapovjedniku. Isto tako, sportaš ne dobiva nagradu ako se ne natječe po pravilima. Poljoprivrednik, koji naporno radi, treba prvi uživati plodove žetve. Razmisli o ovome što ti govorim; Gospodin će ti dati razumijevanje svega. Stalno se sjećaj Isusa Krista, Davidovog potomka, koji je uskrsnuo od mrtvih! To je bit Radosne vijesti koju propovijedam. Za nju i trpim nevolje, sve do toga da me vežu lancima poput zločinca. No Božja poruka nije okovana. Zato sve to podnosim, radi Božjih izabranika, da bi i oni postigli spasenje u Isusu Kristu, a zajedno s njim i vječnu slavu. Vjerodostojna je ova izjava: Ako smo s njim umrli, s njim ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njim ćemo vladati. Ako ga se odreknemo, i on će se nas odreći. Ako smo nevjerni, on ostaje vjeran, jer sam sebe ne može poreći. Stalno podsjećaj ljude na to! Upozori ih pred Bogom da se ne prepiru i ne hvataju jedni druge za riječ! To ne vodi ničemu, nego samo uništava one koji slušaju. Trudi se da stekneš Božje odobravanje, kao radnik koji se nema čega sramiti jer ispravno poučava poruku istine. Izbjegavaj prazne, svjetovne razgovore, jer oni koji sudjeluju u njima sve se više okreću protiv Boga, a njihova se nauka širi i izjeda poput otvorene rane. Među njima su Himenej i Filet. Oni su skrenuli s puta istine. Govore da se uskrsnuće već dogodilo i tako nekima uništavaju vjeru. Bez obzira na to, temelj što ga je Bog postavio stoji čvrsto i nosi ovaj natpis: »Gospodin poznaje one koji su njegovi.« i »Svatko tko kaže da pripada Gospodinu, mora prestati činiti zlo.« U velikoj kući nisu sve posude zlatne i srebrne, nego ima i drvenih i glinenih. Jedne imaju plemenitu namjenu, a druge neplemenitu. Ako se čovjek očisti od zla, bit će posuda za plemenitu namjenu i postat će posvećen. Bit će koristan Gospodaru i sposoban za svako dobro djelo. Bježi od mladenačkih požuda i teži ispravnom životu, vjeri, ljubavi i miru, zajedno sa svima koji zazivaju Gospodina čistog srca! Izbjegavaj luda i glupa prepiranja, jer znaš da će se razviti u sukobe. A Božji sluga ne smije se svađati, nego mora biti ljubazan prema svima. Mora biti dobar i strpljiv učitelj. Mora u blagosti poučavati svoje protivnike, u nadi da će im Bog dati obraćenje pa će spoznati istinu i doći k pameti. Na taj način mogu pobjeći iz đavlove zamke, koji ih je zarobio da vrše njegovu volju. Zapamti ovo! U posljednje će dane nastupiti teška vremena. Ljudi će biti sebični, pohlepni, hvalisavi, oholi, bogohulnici, neposlušni roditeljima, nezahvalni, bezbožnici. Bit će bez ljubavi, nepomirljivi, ogovarači, bez vlasti nad sobom, okrutni, protivnici dobra. Bit će izdajice, naprasiti, napuhani i više će voljeti užitak nego Boga. Pretvarat će se da štuju Boga, ali neće dopuštati da ih njegova snaga promijeni. Kloni se takvih ljudi! To ti govorim zato što se neki od njih uvlače u kuće i pridobivaju slabe ženice, opterećene grijesima, vođene svim vrstama požude. One neprekidno uče, ali nikada ne dolaze do pune spoznaje istine. Kao što su se Janes i Jambres usprotivili Mojsiju, tako se i ti ljudi protive istini. Njihovi su umovi iskvareni i nikako ne dolaze do spoznaje istine. Ali oni neće daleko dospjeti jer će se njihova ludost jasno vidjeti, kao što se jasno pokazala i Janesova i Jambresova ludost. Što se tebe tiče, ti me slijediš u mom učenju, načinu života, cilju, vjeri, strpljivosti, ljubavi, ustrajnosti. Ti vjerno pratiš moje progone i moja trpljenja. Znaš što mi se dogodilo u Antiohiji, Ikoniju i Listri, kakve sam progone trpio. Ali Gospodin me iz svega izbavio. Zapravo, svi koji žele živjeti u Isusu Kristu onako kako to Bog želi, bit će progonjeni. Zli će ljudi i varalice postajati sve gori i gori. Oni će varati druge, ali će prevariti i sami sebe. No, ti ustraj u onome što si naučio i u što si se uvjerio! Znaš da možeš vjerovati onima od kojih si učio. Znao si Sveta pisma još kao dijete. Ona ti mogu pružiti mudrost koja vodi do spasenja po vjeri u Isusa Krista. Svako je Sveto pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za upozoravanje na grijeh, za ispravljanje pogrešaka i za pouku o tome kako ispravno živjeti, kako bi Božji čovjek bio potpun i opremljen za svako dobro djelo. Zaklinjem te pred Bogom i pred Isusom Kristom, koji će suditi živima i mrtvima, svojim dolaskom i svojim Kraljevstvom: propovijedaj Radosnu vijest! Budi spreman ispuniti svoj zadatak i kada ti odgovara i kada ti ne odgovara! Govori ljudima što trebaju činiti, opominji ih kada griješe i ohrabruj ih s puno strpljivosti i pouke! Doći će vrijeme kada ljudi neće htjeti slušati zdravo učenje, nego će okupiti mnoštvo učitelja koji će ugađati njihovim požudama; tražit će učitelje koji govore ono što žele čuti. Prestat će slušati istinu i okrenuti se bajkama. Ali ti vladaj sobom u svim uvjetima i podnosi patnje! Propovijedaj Radosnu vijest i obavi službu koja ti je povjerena! Što se mene tiče, moj je život već predan kao žrtva i došlo je vrijeme mojega odlaska. Dobro sam se borio, završio sam utrku i sačuvao vjeru. Sada me očekuje pobjednički vijenac, nagrada za ispravan život. Gospodin, pravedan sudac, dodijelit će mi taj vijenac u onaj Dan, i ne samo meni nego i svima koji željno čekaju njegov dolazak. Učini sve što možeš da me uskoro posjetiš! Dema me napustio jer je više volio ovaj svijet pa je otišao u Solun. Krescent je otišao u Galaciju, a Tit u Dalmaciju. Luka je još jedini sa mnom. Povedi Marka sa sobom kada budeš dolazio, jer mi može pomoći u mojem poslu! Poslao sam Tihika u Efez. Kad budeš dolazio, donesi mi ogrtač koji sam ostavio u Karpovoj kući u Troadi. Donesi i moje knjige, posebno pergamente ! Kovač Aleksandar mnogo mi je naškodio. Gospodin će mu uzvratiti za sve što je napravio. I ti ga se čuvaj, jer se jako protivio našem učenju. Prilikom moje prve obrane nitko nije došao da mi pruži podršku. Svi su me napustili. Neka im Bog to ne uračuna! Ali Gospodin je stajao uz mene i dao mi snagu da se preko mene u potpunosti razglasi njegova poruka i da je čuju svi nežidovi. I bio sam spašen iz lavljih ralja. Gospodin će me spasiti od svakoga zla i odvesti me u svoje Nebesko kraljevstvo. Njemu slava neka bude zauvijek! Amen. Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforovu obitelj. Erast je ostao u Korintu, a Trofima sam ostavio u Miletu jer je bio bolestan. Daj sve od sebe da dođeš prije zime! Pozdravljaju te Eubul, Pudens, Lino, Klaudija i sva ostala braća i sestre. Neka Gospodin bude s tvojim duhom! Božja milost neka bude sa svima vama! Od Pavla, Božjeg sluge i apostola Isusa Krista. Ja sam poslan da Božje izabranike učim o vjeri i da im pomognem potpuno upoznati istinu o životu koji je ugodan Bogu. Ta vjera i spoznaja temelje se na nadi u vječni život koji nam je Bog obećao prije početka vremena, a Bog nikad ne laže. U pravo je vrijeme obznanio svijetu poruku o tom životu propovijedanjem koje mi je povjereno jer mi je tako naredio Bog, naš Spasitelj. Titu, svome pravom sinu u vjeri koju dijelimo: neka s tobom budu milost i mir od Boga, našeg Oca, i Krista Isusa, našeg Spasitelja. Ostavio sam te na Kreti da dovršiš ono što je još trebalo učiniti i postaviš starješine u svakom gradu, kao što sam te uputio. Da bi bio starješina, čovjek mora biti besprijekoran. Mora imati jednu ženu. Njegova djeca moraju biti vjernici i ne smiju biti na lošem glasu zbog raspuštenosti i neposluha. Starješini je, naime, povjeren Božji posao i on mora biti besprijekoran. Ne smije biti svojeglav niti nagao. Ne smije biti sklon piću ni svađi. Ne smije ga privlačiti nepošteno stjecanje novca. Starješina mora biti gostoljubiv i voljeti dobro. Mora biti mudar i ispravno živjeti. Mora biti posvećen i vladati sobom. Mora se čvrsto držati istinitog učenja koje je primio od nas te ga primjenjivati, da bi ispravno poučavao i ispravljao one koji mu se suprotstavljaju. Ima mnogo onih koji se odbijaju pokoriti, koji govore ispraznosti i tako zavaravaju druge. Posebno se to odnosi na neke koji potječu iz židovske vjere. Takve treba ušutkati jer uznemiruju cijele obitelji poučavajući ono što ne bi smjeli, radi prljavog dobitka. Jedan od njih, koji sâm kaže da je njihov prorok, rekao je: »Krećani su oduvijek bili lažljivci, divlje životinje i lijeni proždrljivci.« To je istina. Zbog toga ih stalno oštro opominji kako bi očvrsnuli u vjeri. Opominji ih da se više ne obaziru na židovske legende i upute onih koji su se odvratili od istine. Čistima je sve čisto, a onima koji su uprljani grijehom i nevjernicima ništa nije čisto. Njima su okaljani razum i savjest. Tvrde da poznaju Boga, ali ga svojim djelima poriču. Oni su odbojni i buntovni, nesposobni da učine bilo kakvo dobro. Ali ti uvijek poučavaj sve da žive u skladu sa zdravim učenjem. Poučavaj starije muškarce da budu staloženi, ozbiljni i mudri. Neka budu čvrsti u vjeri, ljubavi i strpljivosti. Isto tako, poučavaj starije žene da se vladaju dolično svetima, neka ne ogovaraju i neka ne robuju piću. Neka budu učiteljice dobra. Neka poučavaju mlade žene da vole svoje muževe i djecu. Neka ih poučavaju da budu razborite i čiste, da se brinu o svojim domovima, da budu dobre i pokorne muževima, kako nikome ne bi dale povoda da kritizira Božju poruku. Isto tako, potiči mlađe muškarce da budu razboriti! Pokaži se kao primjer u svemu! U naučavanju pokaži cjelovitost i ozbiljnost! Govori zdravu nauku, kako te ne bi ni za što optuživali. Tako će biti posramljeni oni koji ti se suprotstavljaju jer ne mogu reći ništa loše protiv nas. Robove poučavaj sljedeće: neka u svemu budu poslušni svojim gospodarima! Neka im ugađaju i neka im ne proturječe; neka ih ne potkradaju, nego neka se pokazuju pouzdanima. Robovi se trebaju u svemu tako ponašati, kako bi pokazali da je učenje našega Spasitelja dobro. Božja se spasonosna milost objavila svim ljudima. Ona nas uči da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja te da živimo na ovom svijetu mudro i pravedno — na način koji pokazuje da služimo Bogu. Tako trebamo živjeti dok željno očekujemo onaj blagoslovljeni Dan kojemu se nadamo, kada će se objaviti slava našeg velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista. On je predao samog sebe za nas, kako bi nas oslobodio od svakoga grijeha i učinio nas čistima, da budemo narod koji pripada samo njemu i koji se uvijek trudi činiti dobra djela. Sve ovo govori! Ohrabruj i opominji s punim autoritetom! I ne dopusti da te itko omalovažava! Stalno podsjećaj vjernike da se trebaju pokoravati vladarima i vlastima. Govori im da ih trebaju slušati i biti spremni na svakovrsna dobra djela. Neka nikoga ne ogovaraju, neka budu miroljubivi, blagi i ljubazni prema svima. To govorim zato što smo i mi jednom bili nerazumni, neposlušni i zavedeni. Robovali smo strastima i užicima svih vrsta. Živjeli smo u zlobi i zavisti. Mrzili su nas i mi smo mrzili jedni druge. No tada se objavila dobrota i ljubav Boga, našeg Spasitelja, prema čovječanstvu. Bog nas je spasio, ne zbog dobrih djela koja smo učinili da bismo se pomirili s njim, nego po svojoj milosti. Spasio nas je pranjem kojim smo se ponovo rodili, obnavljajući nas Svetim Duhom. Bog je svog Duha bogato izlio na nas po Isusu Kristu, našem Spasitelju. Po njegovoj smo milosti pomireni s Bogom, da bismo mogli postati nasljednici vječnog života kojem se nadamo. Ovo je učenje sigurno i želim da ovo uvijek tvrdiš, kako bi se oni koji vjeruju u Boga posvetili činjenju dobra. To je dobro i korisno za sve ljude. Izbjegavaj glupa zapitkivanja i rasprave o obiteljskim stablima, prepirke i svađe o Zakonu, jer su beskorisne i isprazne. Ako tko izaziva razdor, opomeni ga! Ako i nakon druge opomene nastavi činiti isto, ne druži se s njim! Ti znaš da je takav čovjek pokvaren i da griješi. On sâm sebe osuđuje. Kada pošaljem Artemu ili Tihika k tebi, potrudi se da dođeš u Nikopol k meni! Odlučio sam ondje provesti zimu. Potrudi se da pomogneš odvjetniku Zenu i Apolonu u svemu što trebaju za putovanje, kako im ništa ne bi nedostajalo! Naši ljudi trebaju naučiti da stalno čine dobra djela, gdje god postoji potreba, kako ne bi bili besplodni. Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas vole u vjeri! Neka Božja milost bude sa svima vama! Od Pavla, zarobljenika radi Isusa Krista, i Timoteja, našega brata. Filemonu, našemu dragom prijatelju i suradniku. I Apiji, našoj sestri; i Arhipu, našem suborcu; i Crkvi koja se sastaje u tvom domu. Neka s vama bude milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista! Neprekidno zahvaljujem Bogu i spominjem te u svojim molitvama. Čuo sam o tvojoj vjeri u Gospodina Isusa i o tvojoj ljubavi za sve Božje ljude. Moja je molitva da nam zajedništvo koje imamo u vjeri donese dublje razumijevanje svakog dobra koje imamo u Kristu. Vrlo sam se obradovao i ohrabrio zbog tvoje ljubavi, brate, jer si razveselio srca Božjih ljudi. Premda bih ti, u Kristu, mogao narediti što da učiniš, radije ti se obraćam s ljubavlju. Ja, starac Pavao, sada i zarobljenik radi Isusa Krista, molim te za svoga sina Onezima, kojemu sam u zatvoru postao duhovni otac. Prije ti je bio beskoristan, ali sada je koristan , ne samo tebi nego i meni. Šaljem ga natrag k tebi i mogao bih reći da, šaljući njega, šaljem svoje srce. Rado bih ga zadržao ovdje, kod sebe, da mi pomogne umjesto tebe dok sam u zatvoru zbog propovijedanja Radosne vijesti. Ali nisam htio ništa poduzeti bez tvoga pristanka kako ovo dobro djelo ne bi radio zato što moraš, nego po svojoj volji. Možda je zato bio nakratko odveden od tebe, da bi ga dobio natrag zauvijek, i to ne više kao roba nego — bolje od roba — kao dragoga brata. On mi je posebno drag, a tebi je još draži, i kao osoba i kao brat u Gospodinu. Pa ako me smatraš svojim prijateljem, dočekaj ga srdačno kao što bi dočekao mene! Ako ti je na bilo koji način naštetio ili ti što duguje, ja to preuzimam na sebe. Ja, Pavao, pišem ti ovo vlastitom rukom: nadoknadit ću ti ako ti što duguje. Ne trebam ti spominjati koliko mi duguješ za svoj život. Dakle, brate, kao sljedbenik Gospodinov, daj da imam ovu korist od tebe. Razveseli moje srce u Kristu! Uvjeren sam da ćeš me poslušati, zato ti ovo i pišem. Znam da ćeš učiniti i više nego što tražim. Ujedno te molim da mi pripremiš smještaj. Nadam se da ću zahvaljujući vašim molitvama doći k vama. Pozdravlja te Epafra, koji je zajedno sa mnom zarobljenik radi Isusa Krista. Pozdravljaju te i Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici. Neka milost Gospodina Isusa Krista bude s vama! U prošlosti je Bog govorio našem narodu preko proroka. Govorio je mnogo puta i na različite načine. U ovim nam je posljednjim danima govorio preko svoga Sina. Odredio je da sve pripada Sinu, po kome je i stvorio svijet. Sin odražava Božju slavu i vjerno prenosi Božji karakter. On sve održava svojom moćnom riječi. Nakon što je providio očišćenje od grijeha, sjeo je s desne strane Veličanstva na Nebu i postao toliko uzvišeniji od anđela koliko je uzvišenije ime koje mu je dao Bog. Bog nikada nije rekao ni jednom anđelu: »Ti si moj Sin. Danas sam te rodio.« Niti je ijednome anđelu rekao: »Ja ću mu biti Otac, a on će biti moj Sin.« I ponovo, kada uvodi svoga prvorođenog Sina u svijet, Bog kaže: »Neka ga štuju svi Božji anđeli.« O anđelima Bog kaže: »Svoje anđele čini vjetrovima i svoje sluge vatrenim plamenovima.« O Sinu pak kaže: »Tvoje prijestolje, Bože, stoji zauvijek. Pravedno vladaš svojim Kraljevstvom. Voliš pravdu, a mrziš nepravdu. Zato je Bog, tvoj Bog, odabrao tebe i pružio ti više radosti nego tvojim drugovima.« Bog isto tako kaže: »U početku si, Gospodine, postavio temelje Zemlje. Tvoje su ruke stvorile nebesa. Ti ostaješ, a oni će nestati. Sve će ostarjeti poput odjeće. Ti ćeš ih smotati poput ogrtača i zamijeniti poput odjeće. A ti si uvijek isti i tvojim godinama nema kraja.« Ni jednom anđelu Bog nikada nije rekao: »Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.« Svi su anđeli, duhovi u božanskoj službi, poslani da pomažu onima koji će naslijediti spasenje. Zato moramo obratiti više pozornosti na ono što smo čuli, da ne bismo skrenuli s pravoga puta. Učenje koje su prenijeli anđeli pokazalo se istinitim i svako kršenje i neposluh primilo je odgovarajuću kaznu. Kako ćemo izbjeći kaznu ako zanemarimo tako veliko spasenje? To je spasenje prvi najavio Gospodin, a potom su nam ga potvrdili oni koji su ga čuli. Bog ga je i sâm potvrdio znacima, čudima i različitim silnim djelima, kao i darovima Svetog Duha koje je razdijelio prema svojoj volji. Bog nije namijenio anđelima da vladaju budućim svijetom o kojem govorimo. Ipak, netko je na nekome mjestu u Svetom pismu rekao: »Što je čovjek da misliš o njemu? Što je sin čovječji da brineš za njega? Nakratko si ga učinio nižim od anđela, ali si ga okrunio slavom i čašću. Sve si njemu podložio.« Bog je stavio sve pod njegovu vlast i tako nije ostalo ništa što mu nije podređeno. Pa, ipak, još ne vidimo da mu se sve pokorava. Isus je kratko vrijeme bio niži od anđela, ali sada ga vidimo ovjenčanog slavom i čašću zbog smrti koju je pretrpio. Tako je, zbog Božje milosti, Isus umro za dobrobit svih ljudi. Bog, koji je sve stvorio prema svojoj volji, želio je imati mnogo sinova koji će sudjelovati u njegovoj slavi pa je bilo potrebno da kroz patnju učini savršenim onoga koji ih vodi u spasenje. Onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni potječu iz iste obitelji zato se Isus ne srami zvati ih braćom i sestrama govoreći: »Bože, govorit ću svojoj braći i sestrama o tebi. Pjevat ću ti hvalospjeve usred okupljenog mnoštva.« A kaže i ovo: »Ja ću se u Boga pouzdati.« On isto tako kaže: »Evo mene i djece koju mi je Bog dao.« Ta su djeca ljudi od krvi i mesa. Bilo je potrebno da Isus postane čovjekom poput njih, da bi svojom smrću uništio đavla koji je imao vlast nad smrću. Tako je oslobodio one koji su cijeli život držani u ropstvu zbog straha od smrti. Potpuno je jasno da Isus ne pomaže anđelima, već Abrahamovim potomcima. Stoga, Isus je morao u svemu postati poput svoje braće i sestara kako bi mogao biti njihov milosrdan i pouzdan vrhovni svećenik u Božjoj službi i ostvariti oproštenje njihovih grijeha. Budući da je i sâm patio i bio kušan, može sada pomoći svima koji su u kušnji. Stoga, sveta braćo i sestre, vi koji ste također prihvatili Božji nebeski poziv, pomno promatrajte Isusa kojeg je Bog poslao i koji je vrhovni svećenik naše vjere. On je bio vjeran Bogu, koji ga je poslao i postavio velikim svećenikom, baš kao što je i Mojsije bio vjeran i učinio sve onako kako je Bog želio da bude u Božjoj kući. Isus je dostojan veće slave od Mojsija, kao što graditelj uživa u većim počastima od kuće koju je sagradio. Svaku kuću gradi netko, a Bog je izgradio sve što postoji. Mojsije je, doduše, bio vjeran u cijeloj Božjoj kući kao sluga i govorio je o onome što će Bog objaviti u budućnosti. No Krist vjerno upravlja Božjom kućom kao sin. Mi smo njegova kuća ako zadržimo sigurnost i nadu u kojoj se ponosimo. Zato, kako kaže Sveti Duh: »Danas kada čujete Božji glas, neka vam ne otvrdnu srca kao u prošlosti kad ste se protiv Boga pobunili, onoga dana kad ste ga iskušavali u pustinji. Četrdeset su godina vaši preci gledali moja djela, a ipak su me izazivali i iskušavali. Zato sam se naljutio na taj naraštaj i rekao: ‘Njihova srca uvijek zastranjuju i moje putove ne usvajaju.’ Zato sam u svojoj srdžbi obećao: ‘Nikada neće ući u moj počinak.’« Pazite, braćo i sestre, da se kod nikoga od vas ne nađe nevjerno, grešno srce koje se okreće od živoga Boga. Naprotiv, ohrabrujte jedan drugoga svaki dan, dok je još na snazi ovo »danas«. Tako da nikoga od vas ne zavede grijeh i učini vaše srce tvrdim. Mi smo svi sudionici Kristovi ako sačuvamo isto pouzdanje koje smo imali u početku. Ovako je zapisano u Svetom pismu: »Danas kada čujete Božji glas, neka vam ne otvrdnu srca kao u prošlosti kad ste se protiv Boga pobunili.« Tko su bili ljudi koji su čuli Božji glas i pobunili se protiv njega? Nisu li to bili upravo oni koje je Mojsije izveo iz Egipta? A na koga se Bog ljutio četrdeset godina? Zar ne upravo na one koji su sagriješili i potom pali mrtvi u pustinji? Za koga se Bog zakleo da neće nikada ući u njegov počinak? Nije li za one koji su bili neposlušni? Tako vidimo da oni nisu mogli ući u njegov počinak zbog svoje nevjere. Budući da obećanje o našem ulasku u njegov počinak još vrijedi, budimo oprezni da ga nitko od vas ne propusti. Jer, i nama se propovijedala Radosna vijest, baš kao i njima. No njima poruka koju su čuli nije bila ni od kakve koristi jer je nisu prihvatili s vjerom. Mi, koji vjerujemo, ući ćemo u taj počinak, kao što je Bog rekao: »Zato sam u svojoj srdžbi obećao: ‘Nikada neće ući u moj počinak.’« On je to rekao iako su njegova djela završena od postanka svijeta. Negdje je ovako rekao za sedmi dan: »Sedmoga je dana Bog odmorio od svih svojih djela.« A opet na tome mjestu kaže: »Nikada neće ući u moj počinak.« Dakle, još uvijek postoji prilika da neki uđu i uživaju njegov odmor. Ali oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli u njega zbog svog neposluha. Stoga, Bog ponovo određuje jedan dan koji naziva »danas«. On govori o tom danu mnogo godina kasnije preko Davida, kao što je već rečeno: »Danas kada čujete Božji glas, neka vam ne otvrdnu srca.« Jer, da ih je Jošua uveo u počinak, Bog kasnije ne bi govorio o drugom danu. Dakle, ipak ostaje sedmi dan počinka za Božje ljude. Tko god dođe k Bogu da se odmori, odmara se od svojih djela, baš kao što se Bog odmara od svojih. Zato, trudimo se da uđemo u taj počinak i da nitko od nas ne propadne slijedeći primjer onih koji su bili neposlušni Bogu. Jer, Božja je riječ živa i djelotvorna. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do mjesta gdje se spajaju duša i duh, i do središta naših zglobova i kostiju. Ona prosuđuje misli i namjere srca i nema stvorenja sakrivenog pred Bogom. Pred njegovim je očima sve razotkriveno i jasno se vidi. Njemu svi moramo položiti račun. Isus, Božji Sin, naš je uzvišeni vrhovni svećenik koji je prošao kroz Nebo. Stoga, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. Mi nemamo vrhovnog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima. Naprotiv, on je bio iskušan u svemu, kao i mi, ali nikada nije sagriješio. Zato odvažno pristupimo prijestolju milosti da bismo primili milost i milosrđe baš kada nam je potrebno. Svaki vrhovni svećenik bira se među ljudima i postavlja pred Boga da prinosi darove i žrtve za grijehe. On i sâm ima slabosti i zato može biti blag prema onima koji su u neznanju i koji griješe. Zbog toga mora ponuditi žrtvu i za vlastite grijehe i za grijehe drugih. Nitko ne određuje samoga sebe za taj posao, nego ga poziva Bog, kao što je pozvao i Arona. Tako ni Krist nije sâm prisvojio slavu kad je postao vrhovni svećenik. Proslavio ga je onaj koji mu je rekao: »Ti si moj Sin. Danas sam te rodio.« Kao što i na drugome mjestu kaže: »Ti si svećenik zauvijek, kakav je bio Melkisedek.« Tijekom života na Zemlji Isus je vapeći i plačući molio Boga, koji ga je mogao spasiti od smrti, i Bog ga je čuo zbog njegovog poštovanja prema Bogu. Iako je bio Božji Sin, Isus se kroz sve što je pretrpio naučio poslušnosti. Tako je postao savršen vrhovni svećenik i izvor spasenja svima koji mu se pokoravaju. Bog ga je proglasio velikim svećenikom, upravo kao Melkisedeka. Imali bismo vam mnogo reći o tome, ali je to teško objasniti jer sporo shvaćate. Premda biste već morali biti učitelji, još uvijek trebate nekoga da vas ponovo uči osnovama Božjeg nauka. Vama treba mlijeko, a ne čvrsta hrana! Tko živi o mlijeku, još uvijek je dojenče jer se ne snalazi u ispravnoj nauci. A jaka je hrana za odrasle ljude. Njihova su osjetila navikom izvježbana da razlikuju dobro i zlo. Stoga, ostavimo za sobom osnovno učenje o Kristu i okrenimo se zrelosti, ne vraćajući se na početak. Počeli smo tako što smo se okrenuli od beskorisnih djela i povjerovali Bogu. Primili smo pouku o uranjanjima, polaganju ruku, uskrsnuću mrtvih i vječnom sudu. To ćemo i učiniti uz Božje dopuštenje. Ima onih koji su upoznali vjeru pa je napustili. Bili su prosvijetljeni, okusili su nebeski dar i primili Svetog Duha. Iskusili su dobrotu Božje riječi i snagu novog svijeta koji dolazi, a zatim otpali od vjere. Oni se ne mogu obnoviti da se obrate jer ponovo razapinju Božjega Sina za sebe i javno ga sramote. Zemlja, koju natapa kiša što često na nju pada i daje urod, korisna je onima koji je obrađuju i prima Božji blagoslov. No zemlja koja rađa trnje i korov, bezvrijedna je i prijeti joj prokletstvo. Bit će uništena u vatri. Iako ovako govorimo, dragi prijatelji, za vas smo sigurni da vas čeka bolje, ono što ide uz spasenje. Uistinu, Bog nije nepravedan pa da zaboravi vaša prošla i sadašnja djela i ljubav koju ste pokazali prema njemu pomažući onima koji su njegovi. No mi želimo da svatko od vas pokaže istu revnost do samoga kraja, kako biste doživjeli ispunjenje nade. Ne želimo da postanete lijeni, već, naprotiv, da oponašate one koji vjerom i strpljivošću primaju Božja obećanja. Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom. Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.« I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog. Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava. Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama. Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka. Melkisedek je bio kralj Salema i svećenik Svevišnjega Boga. On je izašao pred Abrahama kad se ovaj vraćao nakon pobjede nad kraljevima i blagoslovio ga, a Abraham mu je dao desetinu svega što je imao. Melkisedek u prijevodu prije svega znači »kralj pravde«, a potom i »kralj Salema«, što znači »kralj mira«. Nitko ne zna tko su bili Melkisedekovi roditelji. Nitko ne zna njegovo obiteljsko stablo. Nitko ne zna kad je rođen i kad je umro. Melkisedek je poput Božjega Sina i ostaje zauvijek svećenik. Pogledajte, dakle, veličinu ovog čovjeka kojemu je čak i Abraham, otac naroda, dao desetinu plijena. Levijevim potomcima, koji postaju svećenici, Mojsijev zakon naređuje da ubiru desetinu od naroda. Oni je ubiru od svojih sunarodnjaka iako su i oni Abrahamovi potomci. Melkisedek nije bio iz Levijevog plemena, ali je uzeo desetinu od Abrahama i blagoslovio ga; njega kojemu je sâm Bog dao obećanja. A nema sumnje da važnija osoba uvijek blagoslivlja onu manje važnu. U jednom slučaju desetinu ubiru svećenici koji su smrtni. U drugom slučaju pak desetinu ubire onaj za kojeg Sveto pismo svjedoči da je vječno živ. Moglo bi se čak reći da je Levi, koji ubire desetinu, zapravo po Abrahamu dao desetinu Melkisedeku. Levi tada još nije bio rođen, ali je postojao u tijelu svog pretka Abrahama kada ga je susreo Melkisedek. Izraelski je narod dobio Zakon posredovanjem levitskoga svećeničkog reda. No ljudi nisu mogli postati duhovno savršeni uz posredovanje levitskog svećenstva. Zato je bilo potrebno da se pojavi drugi svećenik, svećenik poput Melkisedeka, a ne poput Arona. A kada se mijenja svećenik, treba mijenjati i Zakon. Ovo se, naime, sve odnosi na Krista. On nije pripadao Levijevom plemenu, nego drugom plemenu iz kojeg nitko nikada nije služio kod žrtvenika. Jer, jasno je da naš Gospodin potječe iz Judinog plemena, a Mojsije to pleme nije spomenuo kada je govorio o svećenicima. Sve postaje jasnije pojavom drugoga svećenika koji je poput Melkisedeka. On nije postao svećenikom na temelju odredbi o porijeklu, već po snazi neuništivog života. Ovako se govori o njemu u Svetom pismu: »Ti si svećenik zauvijek, kakav je bio Melkisedek.« Time se ukida prijašnja odredba zato što je bila slaba i beskorisna. Zakon nije mogao ništa učiniti savršenim, ali sada smo dobili bolju nadu kojom se približavamo Bogu. Važno je i to da je Bog obećanjem postavio Isusa za vrhovnoga svećenika. Oni prije njega postajali su svećenici bez obećanja. Isus je postao svećenikom kada mu je Bog rekao i zakleo se: »Gospodin je obećao i neće se predomisliti: ‘Ti si svećenik zauvijek.’« To znači da je Isus jamac boljeg Saveza. Drugih je svećenika bilo mnogo jer ih je smrt sprečavala da ostanu u službi. Budući da Isus vječno živi, on ima trajnu svećeničku službu. Zato može zauvijek spašavati one koji po njemu dolaze Bogu. On živi vječno kako bi posredovao za njih. Dakle, Isus je vrhovni svećenik kakvog trebamo. On je svet, bez krivnje i neokaljan. On je potpuno izdvojen od grešnika i uzdignut je iznad nebesa. Nema potrebe da on, poput drugih velikih svećenika, svaki dan prinosi žrtve. Oni to najprije rade za svoje grijehe, a potom za grijehe drugih. On je to učinio jednom za sva vremena — kada je prinio samoga sebe. Zakon postavlja za velike svećenike ljude koji imaju svoje slabosti. No, obećanje uz zakletvu, koje je došlo nakon Zakona, postavlja za vrhovnoga svećenika Sina koji je učinjen savršenim zauvijek. Glavno u svemu ovome je: mi imamo takvoga vrhovnog svećenika koji sjedi s desne strane prijestolja veličanstvenoga Boga na Nebu. On obavlja službu vrhovnog svećenika na najsvetijemu mjestu. To je pravo svetište koje nisu podigli ljudi, nego sâm Gospodin. Svaki je vrhovni svećenik postavljen da prinosi darove i žrtve. Zato je i naš vrhovni svećenik morao nešto prinijeti. Da sada živi na Zemlji, ne bi ni mogao biti svećenik. Naime, ima onih koji prinose darove kakve propisuje Zakon. Mjesto gdje oni obavljaju službu samo je preslika i sjena nebeske stvarnosti. Zato je Mojsije bio upozoren kad se spremao podići Sveti šator. Bog mu je tada rekao: »Gledaj da sve napraviš prema uzorku koji sam ti pokazao na planini!« Dakle, Isus je dobio svećeničku službu koja je mnogo važnija od njihove, baš kao što je i Savez za koji on posreduje bolji od Staroga saveza — jer se temelji na boljim obećanjima. A da je prvi Savez bio besprijekoran, ne bi se tražio drugi Savez da ga zamijeni. Zato je Bog, prekoravajući ih, rekao: »Dolazi vrijeme, kaže Gospodin, kad ću s narodom Izraela i narodom Jude sklopiti Novi savez. On neće biti poput Saveza koji sam sklopio s njihovim očevima onoga dana kad sam ih uzeo za ruku i poveo iz Egipta. Oni nisu ostali vjerni mom Savezu i zato sam ih zanemario, kaže Gospodin. Ovo je Savez koji ću sklopiti s narodom Izraelovim nakon tog vremena, kaže Gospodin. Stavit ću svoje zakone u njihovu pamet i upisati ih u njihova srca. Ja ću biti njihov Bog i oni će biti moj narod. Više neće morati poučavati svoje sugrađane ili rodbinu da trebaju upoznati Gospodina; poznavat će me svi, od najmanjega do najvećega. Jer, ja ću im oprostiti opačine i neću više pamtiti njihove grijehe.« Nazivajući ovaj Savez »novim«, proglasio je prvi zastarjelim. A sve što je zastarjelo, uskoro će nestati. I prvi je Savez imao odredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskom. U tu je svrhu bio postavljen Sveti šator. U njegovom prvom dijelu nalazio se svijećnjak i stol s prinesenim kruhovima. Taj se dio zvao Svetinja. Iza drugog zastora nalazio se prostor koji se zvao Svetinja nad svetinjama. Tu se nalazio zlatni žrtvenik za kađenje tamjanom i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom. Unutra su se nalazili zlatni vrč s manom, Aronov štap, koji je procvjetao, i kamene ploče Saveza. Iznad njega stajala su krilata bića slave i zasjenjivala Pomirilište. No o tome sada nećemo detaljno govoriti. U takvom uređenju svećenici uvijek idu u prvi dio šatora i obavljaju Božju službu. No samo vrhovni svećenik ide u drugi dio šatora, i to samo jednom godišnje i nikada bez krvi koju prinosi za vlastite grijehe i za grijehe koje su ljudi počinili iz neznanja. Time Sveti Duh pokazuje da put u Svetinju nad svetinjama još nije otvoren sve dok postoji prvi dio šatora. To nam je primjer za današnje vrijeme. To znači da prineseni darovi i žrtve nisu mogli učiniti savršenima srca štovatelja. Žrtve i darovi obuhvaćali su samo hranu i piće te razna obredna pranja, a to su bila vanjska pravila koja su vrijedila do trenutka uvođenja Novoga saveza. No Krist je došao kao vrhovni svećenik onih dobara koje sada imamo. On je prošao veći i savršeniji šator koji nisu izgradile ljudske ruke i koji ne pripada ovome svijetu. Krist se nije poslužio krvlju jaraca i junaca, već je u Svetinju nad svetinjama ušao jednom zauvijek vlastitom krvlju. Tako nam je pribavio vječno otkupljenje. Krv jaraca i bikova te pepeo junica, poškropljeni po nečistima, mogli su nečiste ponovo učiniti čistima — ali samo tjelesno. Koliko je onda Kristova krv učinkovitija! On je, po vječnom Duhu, ponudio samog sebe kao savršenu žrtvu Bogu. Njegova će krv očistiti naša srca od beskorisnih djela , da možemo služiti živome Bogu. Zbog toga je Krist posrednik Novoga saveza. Kristova je smrt donijela slobodu od grijeha počinjenih pod zapovijedima prvog saveza. Stoga, sada oni koje je Bog pozvao mogu primiti u vječni posjed sve što im je bio obećao. Gdje postoji oporuka, mora se utvrditi smrt onoga koji ju je napisao. Oporuka stupa na snagu nakon smrti oporučitelja, a dok on živi, nema nikakvu snagu. Zato je bila potrebna krv da bi i prvi savez stupio na snagu. Nakon što je objavio narodu zapovijedi Zakona, Mojsije je uzeo krv junaca i jaraca te vodu, crvenu vunu i izop pa poškropio sâm Zakon i sav narod. Rekao je: »Ovo je krv koja čini djelotvornim Savez što vam je Bog zapovjedio da ga slijedite.« Na isti je način poškropio Sveti šator i sve predmete koji se upotrebljavaju u bogoslužju. Prema Zakonu, gotovo sve mora biti očišćeno krvlju, a bez prolijevanja krvi, nema oproštenja. Bilo je, dakle, potrebno da se preslike nebeske stvarnosti očiste ovim žrtvama. No sama nebeska stvarnost mora se čistiti boljim žrtvama od ovih. Krist, naime, nije ušao u presliku prave Svetinje nad svetinjama, načinjenu ljudskim rukama, nego u samo Nebo, da se umjesto nas pojavi pred Bogom. On nije ušao onamo da uvijek iznova prinosi samoga sebe, kao što vrhovni svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama s tuđom krvlju. U tom bi slučaju Krist morao trpjeti mnogo puta od stvaranja svijeta. No Krist se pojavio sada, na kraju vremena, da jednom zauvijek svojom žrtvom ukloni grijeh. Ljudi umiru samo jednom, a tada dolazi sud. Tako je i Krist bio prinesen kao žrtva samo jednom, da ponese grijehe mnogih. Krist će doći drugi put, ne da izbriše grijeh, nego da donese spasenje onima koji ga čekaju. Zakon nam daje tek sjenu budućih dobara, on je samo odraz stvarnosti. Zato nije moguće istim žrtvama, što se neprestano iz godine u godinu prinose, učiniti savršenima one koji pristupaju Bogu. Da ih je Zakon mogao učiniti savršenima, tada se više ne bi prinosile žrtve. Božji bi štovatelji bili očišćeni jednom zauvijek i ne bi više osjećali krivnju za svoje grijehe. Naprotiv, tim se žrtvama svake godine obnavlja sjećanje na grijehe. Krv bikova i jaraca ne može izbrisati grijehe. Zato je Krist, kada je došao na svijet, rekao: »Nisi želio žrtve i prinose, nego si za mene pripremio tijelo. Nisi bio zadovoljan žrtvama paljenicama ni prinosima za očišćenje grijeha. Tada sam rekao: ‘Evo me!’ Kao što piše o meni u Svetom pismu, došao sam izvršiti tvoju volju, Bože.« Prvo je rekao: »Ti ne želiš životinjske žrtve ni prinose, nisu ti po volji žrtve paljenice ni prinosi za grijeh«, premda je Zakon zahtijevao da se one prinose. Zatim je rekao: »Evo me! Došao sam izvršiti tvoju volju.« Time Bog ukida prvo prinošenje žrtava da bi uspostavio drugo. Isus Krist je bio poslušan Božjoj volji: prinio je svoje tijelo kao žrtvu jednom zauvijek i tako nas učinio svetima. Svaki svećenik svakodnevno obavlja svoju službu Bogu. Prinosi uvijek iznova iste žrtve, ali one nikada ne mogu ukloniti grijehe. Krist je, naprotiv, prinio samo jednu jedinu žrtvu za grijehe svih vremena. Tada je sjeo Bogu s desne strane i sada čeka da njegovi neprijatelji budu podloženi njegovoj vlasti. On je jednom jedinom žrtvom učinio zauvijek savršenima sve koje posvećuje. O tome nam svjedoči i Sveti Duh koji prvo kaže: »Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima nakon tog vremena, kaže Gospodin. Stavit ću svoje zakone u njihova srca i upisati ih u njihove umove. Više se neću sjećati njihovih grijeha niti njihovih zlih djela.« Budući da su svi grijesi oprošteni, žrtve za grijehe više nisu potrebne. Stoga, braćo i sestre, možemo slobodno ući u Svetinju nad svetinjama po Isusovoj krvi, novim i živim putem koji nam je on otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo. Imamo vrhovnog svećenika koji upravlja Božjom kućom. Dakle, pristupimo Bogu iskrenog srca i čvrste vjere, jer su nam srca očišćena od krivnje, a tijelo oprano čistom vodom. Držimo se čvrsto nade koju ispovijedamo, jer se u Boga, koji nam je dao obećanje, možemo pouzdati. Pazimo jedni na druge, da se potičemo na ljubav i dobra djela. Ne propuštajmo dolaziti na zajedničke sastanke, kao što neki običavaju činiti, već ohrabrujmo jedni druge. Ovo činite sve više kako vidite da se približava Gospodinov dan . Ako namjerno nastavljamo griješiti nakon što smo spoznali istinu, tada nam ne preostaje više žrtva za grijeh. Ostaje nam samo da sa strahom očekujemo sud i razbuktalu vatru koja će proždrijeti one koji se suprotstavljaju Bogu. Tko je prekršio Mojsijev zakon, bio je pogubljen bez milosti, a osuda se temeljila na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. Koliko će strožu kaznu zaslužiti onaj tko je odbacio Božjeg Sina, tko je smatrao bezvrijednom krv Novog saveza što ga je posvetila i tko je uvrijedio Duha milosti! Jer, poznajemo onoga koji je rekao: »Osveta je moja, ja ću im uzvratiti.« I opet: »Gospodin će suditi svome narodu.« Strašno je pasti u ruke živoga Boga. Sjetite se prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, prolazili kroz mnoge patnje, ali ste ostali čvrsti. Katkad ste bili javno izloženi uvredama i zlostavljanju. Katkad ste bili supatnici s onima prema kojima su tako postupali. Vi niste samo suosjećali s patnjama utamničenih nego ste i s radošću prihvatili oduzimanje vlastite imovine. Znali ste da posjedujete nešto bolje, nešto trajno. Stoga, ne gubite pouzdanje jer će vam ono donijeti veliku nagradu. Budite ustrajni u izvršavanju Božje volje, da primite obećanje. »Još malo, još samo malo, i doći će onaj koji treba doći, neće zakasniti. Moj pravednik živjet će od vjere. Ali ako se povuče natrag, neću biti njime zadovoljan.« No mi nismo poput onih koji otpadaju, za propast. Mi smo oni koji vjeruju, za spasenje duše. Vjera je sigurnost u ono čemu se nadamo i dokaz za ono što ne vidimo. Upravo zato što su imali takvu vjeru, Bog je pohvalio neke koji su živjeli u ranijim vremenima. Vjerom shvaćamo da je Bog stvorio svemir svojom zapovijedi. Dakle, sve što je vidljivo, stvoreno je iz nevidljivoga. Kain i Abel prinijeli su Bogu žrtvu. No Abelova je žrtva bila bolja jer ju je prinio s vjerom. Zbog vjere je nazvan pravednim i Bog je prihvatio njegove darove. Iako je Abel mrtav, još uvijek govori kroz svoju vjeru. Henok je prenesen u nebo. On nije umro. Nisu ga mogli pronaći jer ga je Bog uzeo sebi. Bog je bio zadovoljan Henokom prije nego što ga je uzeo jer je imao vjere. Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu. Jer, tko želi pristupiti Bogu, mora vjerovati da On postoji i da nagrađuje one koji ga traže. Noa je bio upozoren na ono što još nije mogao vidjeti. Ali Noa je vjerovao Bogu. S ozbiljnošću i poštovanjem shvatio je upozorenje i sagradio arku da spasi svoju obitelj. Tako je svijet bio osuđen, a Noa opravdan po vjeri. Bog je pozvao Abrahama da krene u zemlju koju mu je obećao. Abraham je povjerovao Bogu, poslušao je njegov poziv i krenuo na put iako nije znao kamo ide. Abraham je vjerom živio u obećanoj zemlji kao došljak u tuđini. Živio je pod šatorima, kao i Izak i Jakov, kojima je Bog dao isto obećanje. Činio je tako jer je očekivao grad koji će biti sagrađen na trajnim temeljima. Čekao je grad prema Božjoj zamisli; grad kojemu je graditelj Bog. Zbog vjere koju je Abraham imao u Boga, začeto je dijete sa Sarom iako je ona bila neplodna, a i on sâm već vrlo star. Abraham je vjerovao da će Bog ispuniti svoje obećanje. Tako su od toga jednog čovjeka, koji je već bio na pragu smrti, rođeni bezbrojni potomci, brojni poput zvijezda na nebu i pijeska na obali. Svi su ti ljudi do svoje smrti živjeli u vjeri. Nisu primili ono što je Bog obećao svom narodu, ali su to vidjeli izdaleka i radovali se. I priznavali su sasvim otvoreno da su ovdje, na Zemlji, samo putnici i prolaznici. Oni koji takvo što govore daju do znanja da traže vlastitu domovinu. Da su mislili na zemlju što su je bili napustili, imali bi se prilike i vratiti. No, umjesto toga, čeznuli su za boljom domovinom — onom nebeskom. Bog se, stoga, ne srami zvati se njihovim Bogom. On je pripremio grad za njih. Kad je Bog iskušavao Abrahama, ovaj je imao vjere te je prinio Izaka kao žrtvu. Taj, koji je primio obećanja, prinio je svoga jedinca. Bog mu je rekao: »Tvoji će potomci poteći od Izaka.« Abraham je smatrao da Bog može uskrisiti ljude od mrtvih. Zato je, slikovito rečeno, doista i primio Izaka natrag iz mrtvih. Budući da je vjerovao, Izak je blagoslovio budućnost Jakova i Ezava. Budući da je imao vjere, Jakov je pred smrt blagoslovio svakog Josipovoga sina i duboko se poklonio Bogu oslanjajući se o svoj štap. Budući da je imao vjere, pretkraj života Josip se prisjećao i govorio Izraelovoj djeci o njihovu odlasku iz Egipta te dao upute o svojim posmrtnim ostacima. Budući da su imali vjere, Mojsija su roditelji skrivali tri mjeseca nakon rođenja. Vidjeli su da je lijepo dijete i nisu se bojali prekršiti faraonove naredbe. Kad je odrastao, Mojsije je odbio da ga zovu sinom faraonove kćeri. Učinio je to jer je imao vjere. Radije je odabrao trpjeti zlostavljanja s Božjim ljudima nego uživati u kratkotrajnim grešnim zadovoljstvima. Sramotu pretrpljenu za Krista smatrao je dragocjenijom od egipatskoga blaga. Postupio je tako jer je imao na umu nagradu koju će primiti od Boga. Napustio je Egipat jer je imao vjere i nije se bojao faraonovog bijesa. Mojsije je ostao postojan kao da mu je Bog, koji je nevidljiv, stalno pred očima. Pripremio je pashalnu večeru i škropljenje krvlju kako anđeo uništenja ne bi dotaknuo ni jednoga od izraelskih prvorođenaca. Učinio je tako jer je imao vjere. I Izraelci su imali vjere pa su prešli preko Crvenog mora kao preko suhe zemlje. No, kad su Egipćani pokušali to isto — utopili su se. Narod je sedam dana s vjerom obilazio jerihonske zidove — i oni su pali. Budući da je imala vjere, prostitutka Rahaba prijateljski je dočekala izraelske uhode. Zato nije bila ubijena, za razliku od svih onih neposlušnih. I što još da kažem? Nije mi preostalo dovoljno vremena da vam govorim o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima. Svi su oni imali vjere kojom su pobjeđivali kraljevstva, pravedno vladali i primali Božja obećanja. Neki su vjerom zatvorili lavlje ralje. Neki su ugasili silne vatre i uspjeli izbjeći smrti od mača. Njihova se slabost pretvorila u snagu. U bitci su postali jaki i uspjeli poraziti neprijateljske vojske. Žene su dobile natrag svoje mrtve, koji su vraćeni u život. Neki su bili podvrgnuti mučenjima i odbijali su oslobođenje jer su se nadali uskrsnuću u bolji život. Jedni su iskusili porugu i šibanje, drugi pak lance i uhićenje. Ubijali su ih kamenjem, pilili napola, ubijali mačem. Hodali su uokolo u ovčjim i kozjim kožama. Bili su siromašni, progonjeni i zlostavljani. Svijet ih nije bio dostojan. Lutali su pustinjama i brdima, skrivali se po pećinama i jamama u zemlji. Ti su ljudi bili poznati po svojoj vjeri, ali nitko od njih nije dobio ono što je Bog obećao. Bog je za nas predvidio nešto bolje: da bez nas ne postignu savršenstvo. Stoga, budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, odbacimo svaki teret koji nas ometa i grijeh koji lako zavodi i ustrajno do kraja istrčimo utrku koja je pred nama. Uprimo pogled u Isusa, začetnika i usavršitelja naše vjere. On je radi radosti, koja ga je čekala, podnio križ. Prihvatio je sramotu smrti na križu i sada je zauzeo svoje mjesto s desne strane Božjega prijestolja. Sjetite se njega, koji je podnio porugu i protivljenje grešnika, pa se nećete obeshrabriti niti odustati. U borbi protiv grijeha još niste morali dati svoje živote. Zar ste zaboravili ohrabrenje kojim vam se obraća kao sinovima: »Sine moj, ne shvaćaj olako Gospodinovu stegu. I nemoj se obeshrabriti kad te ispravlja. Jer, Gospodin odgaja onoga koga voli i ispravlja svakoga koga prihvaća za sina.« Prihvatite stegu kao dio svog odgoja. Bog postupa s vama kao sa sinovima. A postoji li sin kojeg otac ne odgaja stegom? Ako niste pod stegom, a stegu svako dijete mora iskusiti, onda ste nezakonita djeca; niste pravi sinovi. Osim toga, svi smo mi imali ljudske očeve koji su nas odgajali stegom, a ipak smo ih poštovali. Zato je još važnije da se pokorimo svome duhovnom Ocu. Ako tako postupimo, živjet ćemo. Naši su nas ljudski očevi odgajali stegom samo kratko, onako kako su mislili da je najbolje. Bog nas odgaja za naše dobro, da bismo mogli sudjelovati u njegovoj svetosti. Odgoj nije ugodan, već bolan dok traje. No, kasnije oni koji su odgojeni stegom, imat će mir koji dolazi od ispravnog življenja. Zato podignite svoje klonule ruke i ispravite klecava koljena! Hodajte pravim putem tako da se spasite, a ne da propadnete zbog svoje slabosti. Pokušajte živjeti u miru sa svima! Težite živjeti svetim životom, jer bez njega nitko neće vidjeti Gospodina. Pazite da nikome ne promakne Božja milost i da ne proklija kakav gorki korijen koji bi mogao zaraziti mnoge. Pazite da nitko ne postane bludnik ili bezbožnik, poput Ezava, koji nije mario za Boga. Ezav je bio najstariji sin i trebao je naslijediti svog oca. No prodao je to pravo za jedno jedino jelo. Kao što znate, poslije toga je želio dobiti očev blagoslov. No otac mu je odbio dati blagoslov premda ga je Ezav u suzama tražio. Ezav nikako nije mogao promijeniti ono što je njegov otac već učinio. Vi niste, poput Izraelaca , pristupili planini Sinaj koja se može dotaknuti i koja gori u vatri. Niste došli na mjesto gdje vladaju tama, sumrak i oluja. Niste pristupili na zvuk trube ni glasu koji je tako govorio da su oni, koji su čuli taj glas, molili da im više ne govori. Nisu mogli podnijeti ono što im je naređeno: »Čak će i životinja, ako se dotakne planine, biti nasmrt kamenovana.« Prizor je bio toliko zastrašujući da je Mojsije rekao: »Drhtim od straha.« Vi ste, naprotiv, pristupili Sionskom brdu, gradu živoga Boga, nebeskom Jeruzalemu. Pristupili ste tisućama anđela u radosnom okupljanju. Pristupili ste zajedništvu Božje prvorođene djece. Njihova su imena upisana na Nebu. Pristupili ste Bogu, sucu svih ljudi. Pristupili ste duhovima pravednika koji su učinjeni savršenima. Pristupili ste i Isusu, posredniku Novoga saveza, i njegovoj prolivenoj krvi koja govori bolje od Abelove. Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Ako se nisu spasili oni što su odbili slušati onoga koji ih je opominjao na Zemlji, kako ćemo se spasiti mi ako se okrenemo od onoga koji nas opominje s Nebesa?! Njegov je glas tada uzdrmao Zemlju, a sada daje ovo obećanje: »Još jednom ću uzdrmati ne samo Zemlju već i Nebesa.« Riječi »još jednom« ukazuju na to da će ono što je stvoreno biti uzdrmano i uklonjeno, a ostat će ono što se ne može uzdrmati. Stoga, budući da primamo Kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, budimo zahvalni! S tom zahvalnošću štovat ćemo Boga onako kako je njemu ugodno — sa strahopoštovanjem. Jer, naš je Bog »vatra koja proždire«. Volite i dalje jedni druge kao braća i sestre u Kristu! Ne zaboravite biti gostoljubivi, jer su neki tako ugostili anđele, a da nisu ni znali. Sjetite se utamničenih kao da ste i sami u okovima! Sjetite se onih koji pate kao da i sami patite! Brak moraju svi poštovati, a bračni krevet sačuvati od nevjere. Bog će suditi preljubnicima i razvratnicima. Neka vas ne obuzme ljubav prema novcu! Budite zadovoljni onim što imate! Jer, Bog je rekao: »Sigurno te neću napustiti; nikada te neću ostaviti.« Tako možemo odvažno reći: »Gospodin je moj pomoćnik; stoga se neću bojati. Što mi može učiniti čovjek?« Sjetite se svojih prijašnjih duhovnih vođa, onih koji su vam objavili Božju poruku! Sjetite se kako su oni živjeli i umrli! Povodite se za njihovom vjerom! Isus Krist je isti jučer, danas i zauvijek. Ne dajte se zavesti raznim stranim učenjima! Naša srca trebaju se jačati milošću, a ne poštovanjem pravila o hrani. Ta pravila nikada nisu donijela nikakve koristi onima koji su ih slijedili. Mi imamo žrtvenik s kojeg nemaju pravo jesti oni koji služe u Svetom šatoru. Vrhovni svećenik unosi krv životinja u Svetinju nad svetinjama kao žrtvu za grijehe. No tijela žrtvovanih životinja spaljuju se izvan tabora. Tako je i Isus patio izvan grada da bi vlastitom krvlju učinio svoj narod svetim. Pođimo, stoga, Kristu izvan tabora i prihvatimo sramotu koju je podnio! Ovdje nemamo grad koji traje, već očekujemo onaj koji će doći. Prinosimo, dakle, po Isusu, neprekidno žrtvu hvale Bogu! Ta je žrtva slavljenje koje dolazi s usana što izgovaraju njegovo ime. I ne zaboravite činiti dobro i s drugima dijeliti ono što posjedujete! Takvim je žrtvama Bog zadovoljan. Budite poslušni svojim crkvenim vođama i budite pokorni njihovom autoritetu! Oni bdiju nad vašim dušama poput onih koji moraju položiti račun za vas. Slušajte ih tako da njihov trud bude s radošću, a ne s tugom u srcu. To ni vama ne bi koristilo. Molite za nas! Mi smo sigurni da nam je savjest čista i da želimo uvijek činiti što je ispravno. Osobito vas molim da to činite kako bih se što prije vratio k vama. Bog je podigao iz mrtvih našega Gospodina Isusa, koji je Veliki pastir svojim ovcama, jer je dao svoju krv za vječni Savez. Neka vas Bog mira opremi svakim dobrom koje trebate da biste vršili njegovu volju. Neka po Isusu Kristu učini u nama ono što je njemu ugodno. Slava Kristu zauvijek! Amen. Molim vas, braćo i sestre, da strpljivo saslušate ovu poruku ohrabrenja. Napisao sam je zaista ukratko. Javljam vam i da je naš brat Timotej pušten iz zatvora. Zajedno ćemo vas posjetiti ako uskoro dođe k meni. Pozdravite sve svoje vođe i sve Božje svete! Pozdravljaju vas vjernici iz Italije. Neka Božja milost bude sa svima vama! Od Jakova, sluge Boga i Gospodina Isusa Krista. Svim Božjim ljudima rasijanima po svijetu. Pozdrav! Braćo moja i sestre, budite radosni kad se suočite s raznim kušnjama! Ispitivanje vaše vjere izgrađuje u vama ustrajnost. Neka ta ustrajnost djeluje u vama da postanete savršeni i potpuni, da vam ništa ne nedostaje. Tako, ako ikome od vas nedostaje mudrosti, neka je traži od Boga, i on će mu je dati. Bog je velikodušno daje svima, bez prigovora. No tražite s vjerom, bez imalo sumnje! Onaj tko sumnja, poput morskoga je vala što ga vjetar baca amo-tamo. Takav čovjek neka ne misli da će išta primiti od Gospodina. Njegov je um podvojen, nestalan je u svemu što radi. Ako je neki vjernik siromašan, neka se ponosi što ga Bog smatra važnim, a vjernik koji je bogat, neka bude sretan kad ga Bog ponizi. I on će nestati poput cvijeta u travi. Kad sunce izađe, vrućina osuši biljku. Cvijet joj otpadne i nestane ljepote. Isto tako je i s bogatašem. I on će umrijeti dok ide za svojim poslovima. Blagoslovljen je onaj tko izdrži kušnju. Kad se pokaže prokušan, primit će pobjednički vijenac — život — koji je Bog obećao onima koji ga vole. Ako je tko iskušavan, neka ne kaže: »Bog me iskušava«, jer Boga zlo ne može iskušavati niti Bog ikoga iskušava. Svatko je kušan vlastitim zlim željama, koje ga odvlače i mame. Te zle želje rađaju grijeh, a kad grijeh sazrije, donosi smrt. Moja draga braćo i sestre, nemojte se zavaravati. Svaki dobar i savršen dar dolazi odozgo, od Oca, koji je stvorio sve što svijetli na nebu. Bog se ne mijenja poput sjena tih nebeskih svjetala. Bog nas je odlučio nanovo roditi riječju istine, da budemo prvi među njegovim stvorenjima. Zapamtite, moja draga braćo i sestre: budite voljni slušati, ne govorite brzopleto i ne ljutite se olako. Kad se čovjek ljuti, ne čini što je ispravno pred Bogom. Stoga, izbacite iz svoga života svu prljavštinu i svako zlo. Ponizno prihvatite Božju riječ koja vam je usađena u srca, koja vas može spasiti. Činite ono što vas uči Božja riječ jer, ako je samo slušate, sami sebe zavaravate. Ako tko samo sluša Božju riječ, a ne čini što čuje, on je poput čovjeka koji gleda svoje lice u zrcalu. Dobro se pogleda, a zatim ode i odmah zaboravi kakav je. No tko pomno proučava savršeni zakon, koji donosi slobodu, tko ne zaboravlja ono što čuje, nego izvršava, bit će blagoslovljen u onome što radi. Ako tko misli da je pobožan, a ne zauzdava svoj jezik, vara samoga sebe. Takva pobožnost ne vrijedi ništa. Čista i neiskvarena pobožnost pred Bogom Ocem je ovo: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj patnji i čuvati sebe nezagađenim od utjecaja ovoga svijeta. Braćo moja i sestre, neka u vašoj vjeri u našeg slavnoga Gospodina Isusa Krista ne bude pristranosti prema ljudima. Recimo da na vaš sastanak dođe neki čovjek koji nosi zlatni prsten i lijepu odjeću. U isto vrijeme dođe neki siromašan čovjek u otrcanoj odjeći. Vi iskažete posebnu pažnju čovjeku koji nosi lijepu odjeću i kažete mu: »Sjedni ovdje na jedno od ovih prvih mjesta!« Siromašnom čovjeku kažete: »Stani tamo!« ili »Sjedni na pod uz moje noge!« Dakle, što radite? Pravite razliku među sobom i postajete kao zlonamjerni suci. Slušajte, moja draga braćo i sestre! Zar nije Bog odabrao siromašne ovog svijeta da budu bogati u vjeri i da naslijede Kraljevstvo što ga je obećao onima koji ga vole? Ali vi ste prezreli siromašnoga. Nisu li upravo bogataši ti koji vas izrabljuju i nisu li upravo oni ti koji vas odvlače u sudnice? Ne govore li upravo oni loše o časnome Kristovom imenu koje vam je dano? Ako se doista, u skladu sa Svetim pismom, pridržavate kraljevskog zakona koji glasi: »Voli svoga bližnjega kao samoga sebe!« , ispravno činite. Ali ako pokazujete pristranost, činite grijeh i Zakon vas osuđuje kao prekršitelje Zakona. Tko se drži cijelog Zakona, a prekrši samo jednu zapovijed, kriv je za sve. Bog je rekao: »Ne počini preljub!« Bog je isto tako rekao: »Ne počini ubojstvo!« Dakle, ako ne počiniš preljub, ali počiniš ubojstvo, kriv si za kršenje Zakona. Bit će vam suđeno po zakonu koji donosi slobodu. To imajte na umu što god govorili i radili. Jer, Božji će sud biti bez milosti prema onome tko sâm nije pokazao milost. Milost pobjeđuje osudu. Braćo moja i sestre, ako tko ima vjere, a ne čini ništa, onda ni njegova vjera ne vrijedi ništa. Može li ga spasiti takva vjera? Ne! Bratu ili sestri mogu nedostajati odjeća ili svakodnevna hrana. Recimo da im netko od vas kaže: »Budite mi dobro. Nadam se da ćete se ugrijati i najesti.« Ako tako kažete, a ne date im što treba njihovom tijelu, kakva je korist od toga? Isto je tako i s vjerom, ako nema djela, mrtva je. Ali netko će reći: »Ti imaš vjeru, ali ja imam djela.« Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću ti pokazati svoju vjeru djelima. Vi vjerujete da je samo jedan Bog. To je dobro! Čak i zli duhovi to vjeruju i drhte od straha. O, nerazumni čovječe! Želiš li se uvjeriti da je vjera bez djela beskorisna? Nije li naš otac Abraham bio opravdan pred Bogom svojim djelima kada je ponudio svoga sina Izaka da bude žrtvovan na žrtveniku? Vidiš da je njegova vjera surađivala s njegovim djelima. Vjera je s djelima postala savršena. I time se ispunila tvrdnja Svetog pisma koja kaže: »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.« Zato je Abraham dobio ime »Božji prijatelj«. Dakle, čovjek se pred Bogom opravdava djelima, a ne samo vjerom. Isto je bilo i s Rahabom. Rahaba je bila prostitutka, ali bila je opravdana pred Bogom svojim djelima jer je pomogla uhodama. Prihvatila ih je u svoj dom i pomogla im da pobjegnu drugim putem. Kao što je tijelo mrtvo bez duha, i vjera je mrtva bez djela. Braćo moja i sestre, nemojte da mnogi od vas budu učitelji. Vi znate da će se nama učiteljima suditi mnogo strože. Svi mi u mnogočemu griješimo. Ako tko ne griješi u govoru, savršen je čovjek. Takav čovjek može obuzdati i čitavo svoje tijelo. Kada konjima stavimo uzde u usta da nam se pokoravaju, možemo upravljati čitavim njihovim tijelom. Ili pogledajte, na primjer, jedrenjake! Premda su veliki i pokreću ih jaki vjetrovi, njima upravlja malo kormilo i idu kamo želi kormilar. Isto je tako i s našim jezikom. On je samo malen dio tijela, ali se može ponositi velikim stvarima. Pomislite samo kako mala vatra može zapaliti golemu šumu. Da, jezik je vatra! On je svijet zla među udovima i kvari čitavo naše tijelo. Može zapaliti čitav naš život vatrom koja dolazi iz pakla. Čovjek može ukrotiti i ukrotio je sve vrste zvijeri, ptica, gmazova i morskih bića. Ali nitko ne može ukrotiti jezik. On je nepokorno zlo, puno smrtonosnog otrova. Njime slavimo svoga Gospodina i Oca, ali njime i proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Braćo moja i sestre, to se ne smije događati! Ne može isti izvor davati i pitku i slanu vodu. Braćo moja i sestre, na smokvi ne rađaju masline niti na trsu smokve. Tako ni iz slanoga izvora ne izvire pitka voda. Tko je među vama mudar i razuman? Neka to pokaže svojim dobrim životom, čineći dobra djela u poniznosti i mudrosti. Ako vam je pak u srcu gorka zavist i sebičnost, ne hvalite se i ne lažite protiv istine. Ta mudrost ne dolazi odozgo od Boga. Ta je »mudrost« svjetovna, neduhovna i đavolska. Gdje ima zavisti i sebičnosti, ima i nereda i svakovrsnog zla. No mudrost, koja dolazi odozgo, od Boga, čista je i miroljubiva, blaga i popustljiva. Ona je puna milosti, a njezini su plodovi dobra djela. Ona je pravedna i iskrena. Mirotvorci siju sjeme mira i žanju plod ispravnog života. Odakle sukobi i svađe među vama? Oni dolaze iznutra, iz vaših sebičnih želja koje ratuju u vašim tijelima. Vi želite, ali ne dobivate, pa zato ubijate i zavidite. Ne dobivate ono što želite pa se svađate i ratujete. Ne dobivate jer ne molite. A kad molite, ne dobivate jer molite iz krivih razloga: da to potrošite na svoje užitke. Vi nevjerni ljudi ! Znajte da je ljubav prema svijetu isto što i neprijateljstvo prema Bogu. Tko želi biti prijatelj svijetu, postat će neprijatelj Bogu. Zar mislite da Sveto pismo uzalud kaže kako Bog »ljubomorno čezne za duhom što ga je nastanio u nama« ? A Bog nam daje i veću milost. Stoga, Sveto pismo kaže: »Bog se protivi oholima, a poniznima iskazuje naklonost.« Podložite se, dakle, Bogu! Suprotstavite se đavlu i on će pobjeći od vas. Približite se Bogu i Bog će se približiti vama. Vi grešnici, očistite svoj život od grijeha ! Vi podvojenog uma , očistite svoja srca! Tugujte, žalite i plačite! Pretvorite svoj smijeh u plač, a veselje u žalost. Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti! Braćo i sestre, nemojte govoriti jedni protiv drugih! Tko govori protiv svoga brata ili sestre, ili sudi svojemu bratu ili sestri, govori protiv Zakona. A ako osuđuješ Zakon, ne pokoravaš mu se, nego si postao sudac. Samo je Bog zakonodavac i samo je Bog sudac. Samo Bog može spasiti i uništiti. Dakle, što misliš, tko si ti da možeš suditi drugom čovjeku? Neki od vas govore: »Danas ili sutra otići ćemo u neki grad. Ondje ćemo biti godinu dana. Poslovat ćemo i dobro zaraditi.« A sad poslušajte i razmislite: ne znate ni što će sutra biti s vašim životom! Vi ste tek sumaglica koja se na tren pojavi i potom nestane. Ovako biste trebali govoriti: »Ako bude Gospodinova volja, živjet ćemo i raditi ovo ili ono.« Ali vi se sada uznosite i hvalite. Svako je takvo hvalisanje zlo. Tko ne čini ono što zna da je dobro, čini grijeh. Čujte, bogataši! Plačite i jaučite jer će vas snaći velike nevolje. Vaše je bogatstvo istrunulo, a odjeću su vam izjeli moljci. Vaše je zlato i srebro zahrđalo. Ta će hrđa svjedočiti protiv vas i poput vatre izjesti vaše tijelo. Nakupili ste blago u posljednjim danima. Radnici su radili na vašim poljima, ali im vi niste platili. Oni sada viču protiv vas i Gospodar Svevladar čuo je plač onih koji su obrađivali vaša polja. Na zemlji ste živjeli u raskoši i iskusili ste sva moguća zadovoljstva. Utovili ste se poput stoke prije klanja. Osudili ste i ubili nevine, a oni vam se nisu suprotstavljali. Stoga, braćo i sestre, budite strpljivi i čekajte Gospodinov dolazak. Sjetite se zemljoradnika koji strpljivo čeka dragocjene plodove zemlje dok ne prime ranu i kasnu kišu. Tako i vi strpljivo čekajte. Ne gubite nadu! Gospodinov je dolazak blizu! Ne mrmljajte, braćo i sestre, jedan protiv drugoga, da ne budete osuđeni. Gledajte! Sudac je pred vratima. Braćo i sestre, neka vam proroci, koji su govorili u Gospodinovo ime, budu uzor. Oni su mnogo toga pretrpjeli i bili su strpljivi. Znate da blagoslovljenima nazivamo one koji su ustrajali. Čuli ste za Jobovu strpljivost. Poznato vam je kako mu je Gospodin na kraju pomogao jer je Gospodin milostiv i milosrdan. Iznad svega, braćo moja i sestre, ne prisežite ni Nebom ni Zemljom ni bilo kojom drugom prisegom. Kad mislite da, recite samo »da«, kada mislite ne, recite samo »ne«. Tako nećete biti osuđeni. Ako je tko od vas u nevolji, neka moli. Ako je tko od vas radostan, neka pjeva zahvale. Ako je tko od vas bolestan, neka pozove crkvene starješine. Mazat će ga uljem u Gospodinovo ime i moliti za njega. Molitva izgovorena s vjerom iscijelit će bolesnoga. Gospodin će ga ozdraviti. Ako je počinio grijehe, Gospodin će mu oprostiti. Dakle, ispovijedajte jedan drugome svoje grijehe i molite jedan za drugoga kako biste bili iscijeljeni. Molitva pravednog čovjeka moćna je i djelotvorna. Ilija je bio čovjek, baš kao i mi. Molio je da ne bude kiše i kiša nije padala u toj zemlji tri i pol godine. Zatim je Ilija molio da padne kiša. Nebo je dalo kišu i iz zemlje su izrasli usjevi. Braćo moja i sestre, ako netko od vas skrene s puta istine, drugi mu može pomoći da se vrati. Zapamtite: onaj tko vrati grešnika s njegovog pogrešnoga puta, spasit će njegovu dušu od smrti. Mnogi će mu grijesi biti oprošteni. Od Petra, apostola Isusa Krista. Izabranima, strancima na ovom svijetu, razasutima po Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji. Bog Otac izabrao vas je prema svom predznanju, a Duh vas je posvetio, da budete poslušni i očišćeni krvlju Isusa Krista. Želim vam obilje Božje milosti i mira! Neka bude blagoslovljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista! On nas je u svom velikome milosrđu odlučio ponovo roditi za živu nadu, po uskrsnuću Isusa Krista od mrtvih, za nasljedstvo koje Bog ima za svoju djecu. Ono se za vas čuva na Nebu, gdje je nepokvarljivo, neuništivo i neprolazno. Vi ste po vjeri zaštićeni Božjom silom da primite spasenje koje će se otkriti na kraju vremena. Zato ste puni radosti premda vas sada nakratko rastužuju razna iskušenja. No kušnje su potrebne kako bi se pokazala vrijednost vaše vjere. Ona je vrednija od zlata koje propada, ali iskušava se i vatrom. Nakon što je vaša vjera prokušana, primit ćete hvalu, slavu i čast od Boga kad se otkrije Isus Krist. Iako ga niste vidjeli, vi ga volite. Premda ga ni sada ne možete vidjeti, vjerujete u njega i ispunjeni ste neizrecivom i slavnom radošću jer postižete cilj svoje vjere: spasenje duša. To su spasenje marljivo tražili i ispitivali proroci, i prorokovali vam o milosti. Ispitivali su kako bi saznali na koje je vrijeme i okolnosti upućivao Kristov Duh koji je bio u njima. On im je unaprijed ukazivao na Kristove buduće patnje i slavu koja će doći nakon toga. Tada im se objavilo da, kada su govorili o tome, nisu služili sebi, nego vama. To su vam sada otvoreno objavili oni koji su vam propovijedali Radosnu vijest uz pomoć Svetog Duha koji je poslan s Neba. To je ono o čemu bi i anđeli željeli znati. Stoga, pripremite svoj um , budite budni i trijezni! Položite svu svoju nadu u milost koju ćete dobiti objavom Isusa Krista! Budući da ste poslušna djeca, nemojte svoj život oblikovati prema prijašnjim požudama, dok ste još živjeli u neznanju. Umjesto toga, budite sveti u svemu što radite, kao što je svet Bog koji vas je pozvao; jer, piše u Svetom pismu: »Budite sveti jer ja sam svet!« Budući da onoga koji sudi ljudima nepristrano, svakomu po njegovim djelima, nazivate Ocem, živite u strahopoštovanju dok ste u ovoj stranoj zemlji. Znajte da niste otkupljeni nečim propadljivim, poput srebra ili zlata, od ispraznog načina života koji ste naslijedili od svojih predaka, već dragocjenom Kristovom krvlju, koja je kao krv čistog i savršenog janjeta. On je bio izabran prije stvaranja svijeta, ali se pojavio u ovim zadnjim danima radi vaše dobrobiti. Po njemu vjerujete u Boga koji ga je uskrisio iz smrti i proslavio. Zato su vaša vjera i nada položeni u Boga. Pokoravajući se istini, očistili ste svoje duše da možete iskreno voljeti. Zato volite jedni druge svim srcem! Ponovo ste rođeni, ne od propadljivog sjemena, već od neuništivog — Božjom riječju, koja živi i ostaje zauvijek. U Svetom pismu piše: »Svaki je čovjek kao trava i sva njegova slava kao cvijet u travi. Trava se osuši i cvijet otpadne, ali Božja riječ ostaje zauvijek.« A ta je riječ Radosna vijest koja vam je bila objavljena. Odbacite od sebe svako zlo, prijevaru, licemjerje, zavist i klevetanje! Poput novorođenčadi, težite za čistim duhovnim mlijekom, da od njega rastete i budete spašeni. Već ste okusili Gospodinovu dobrotu. Dođite k njemu! On je živi kamen kojeg su ljudi odbacili, ali ga je Bog odabrao i slavan je u njegovim očima. Vi ste također poput živog kamenja, od kojeg Bog gradi duhovni hram, da budete sveto svećenstvo koje prinosi duhovne žrtve, ugodne Bogu, po Isusu Kristu. Jer, u Svetom pismu piše: »Gledajte, postavljam kamen na Sionu, odabrani i dragocjeni temeljni kamen. Onaj tko vjeruje u njega, sigurno se neće posramiti.« Tako, vi koji vjerujete, s tim kamenom dijelite slavu, a za one koji ne vjeruju piše: »Kamen, koji su odbacili graditelji, postao je temeljni kamen.« Za njih je on »kamen o koji se spotiču, i stijena zbog koje padaju.« Ljudi se spotiču jer su neposlušni Božjoj riječi — to im je i određeno. No vi ste izabrani narod i kraljevsko svećenstvo. Vi ste sveti narod koji pripada Bogu. On vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo da razglašavate njegova čudesna djela. Prije niste bili izabrani narod, a sad ste Božji narod. Prije niste primili Božju milost, a sad ste je primili. Dragi prijatelji, vi ste kao stranci i došljaci na ovome svijetu. Zato vas molim, klonite se požuda svoga tijela, koje se bore protiv vaše duše. Oni koji ne vjeruju, optužuju vas da ste zločinci, zato se ponašajte tako među njima da oni vide vaša dobra djela i da mogu proslaviti Boga na dan njegovog dolaska. Pokoravajte se svim ljudskim vlastima radi Gospodina! Pokoravajte se kralju kao vrhovnoj vlasti i upraviteljima koje on postavlja da kažnjavaju one koji čine zlo i nagrađuju one koji čine dobro! Božja je volja da svojim dobrim djelima ušutkavate brbljanje neznalica. Živite kao slobodni ljudi, ali ne dopustite da vam ta sloboda postane izgovor za zlo! Umjesto toga, budite Božji sluge! Poštujte sve ljude! Volite svoju braću i sestre iz Božje obitelji! Poštujte Boga! Častite kralja! Robovi, pokoravajte se svojim gospodarima sa svim dužnim poštovanjem, i to ne samo onima koji su dobri i brižni nego i onima koji su okrutni! Netko možda mora trpjeti i kad nije kriv. Pohvalno je ako podnosi nepravedno nanesenu bol jer je svjestan Boga. Ali ako vas kažnjavaju zbog zla koje ste učinili, nema razloga da vas hvale što zbog toga trpite. No, ako trpite zbog dobra što ga činite i u tome ustrajete, to je pohvalno pred Bogom. Na to vas je Bog i pozvao jer je i Krist trpio za nas, ostavljajući nam primjer da idemo njegovim stopama. »On koji nije sagriješio niti ikada slagao.« Kad su ga vrijeđali, nije vraćao uvredama. Kad je trpio, nije prijetio, nego je to prepustio Bogu koji pravedno sudi. Krist je sâm u svom tijelu »ponio naše grijehe« na križ, da umremo grijehu i da živimo za pravednost. »Njegovim ranama vi ste ozdravljeni!« »Lutali ste kao izgubljene ovce« , ali sada ste se vratili Pastiru i Čuvaru svojih duša. Žene, pokoravajte se svojim muževima, da i oni koji ne vjeruju Božjoj riječi budu bez vaših riječi pridobiveni za vjeru dok promatraju vaše besprijekorno i čisto ponašanje. Neka vaša ljepota ne bude vanjska, ona koja se sastoji od spletene kose, zlatnoga nakita ili raskošne odjeće. Neka vaša ljepota bude ljepota vašega unutrašnjeg bića i vašeg srca, trajna ljepota blagoga i mirnoga duha, vrijedna u Božjim očima. Na taj su se način uljepšavale i svete žene u prošlosti, koje su svoje nade položile u Boga. One su se pokoravale svojim muževima, poput Sare koja se pokoravala Abrahamu i nazivala ga svojim gospodarom. Vi ste njezine kćeri ako činite dobro i ne date se zastrašiti. Isto tako, muževi, živite sa svojim ženama u razumijevanju. Poštujte ih kao slabiji spol, ali i kao sudionice u Božjoj milosti koja vam daje život. Tada ništa neće stati na put vašim molitvama. Napokon, živite u miru jedni s drugima! Suosjećajte jedni s drugima! Volite svoju braću i sestre! Budite suosjećajni i ponizni! Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, tražite od Boga blagoslov za onoga tko vas je uvrijedio, jer Bog vas je pozvao da blagoslivljate kako biste i primili blagoslov. U Svetom pismu piše: »Onaj tko želi uživati život i doživjeti sretne dane, neka čuva svoj jezik od zla i svoja usta od laži. Neka se odvrati od zla i čini dobro. Neka teži za mirom i nastoji ga održati. Jer, Gospodin pazi na pravedne i čuje njihove molitve, ali okreće se protiv zločinaca.« I tko vam može nauditi ako ste predani u tome da činite dobro? Pa čak i ako trpite radi dobra što ga činite, blagoslovljeni ste. Stoga: »Ne bojte se njihovih prijetnji i ne strepite!« Častite u svojim srcima Krista kao Gospodina! Uvijek budite spremni odgovoriti svakome tko vas upita za razlog nade koju imate! Učinite to s blagošću i poštovanjem! Imajte čistu savjest! Tako, ako vas ljudi optužuju, oni koji kleveću vaše ponašanje u Kristu, bit će posramljeni. Jer, bolje je trpjeti zbog dobra što ga činite, ako je to Božja volja, nego zbog toga što činite zlo. Sâm Krist umro je za naše grijehe jednom i za sva vremena. Nevin je umro za krivce, da vas dovede Bogu. Što se tiče tijela, umro je, ali je u Duhu vraćen u život. U Duhu je otišao i propovijedao duhovima koji su bili u zatvoru . Ti su duhovi u prošlosti bili neposlušni Bogu, dok je Bog strpljivo čekao. Bilo je to u Noino vrijeme, kada se gradila lađa. Nekoliko njih, tek osmero, ušlo je u lađu i spasilo se vodom. Ta je voda simbol krštenja koje sada spašava i vas po uskrsnuću Isusa Krista. A to nije pranje tjelesnih nečistoća, već je ono zavjet Bogu s čistom savješću. Krist je uzašao na Nebo, sada je Bogu s desne strane i pokoravaju mu se anđeli, vladari i sile. Budući da je Krist tjelesno trpio, ojačajte se i vi istim razmišljanjem. Onaj tko prihvaća tjelesnu patnju, prekinuo je s grijehom. Takva osoba neće ostatak svoga zemaljskog života posvetiti ljudskim požudama, nego će ispunjavati Božju volju. Proveli ste već dovoljno vremena radeći ono što i nevjernici čine. Živjeli ste u razvratu, požudama, pijanstvu, orgijama, pijankama i štovanju idola. Nevjernici se sada čude što ih ne slijedite u istoj širokoj rijeci, neobuzdanim i rasipnim načinom života, i zato vas vrijeđaju. Oni će položiti račun Kristu, koji je spreman suditi živima i mrtvima. Radosna je vijest bila propovijedana i onima koji su sada mrtvi. Tako, iako su osuđeni kao ljudi u tijelu, ipak mogu živjeti kao što živi Bog u Duhu. Bliži se kraj svega. Stoga, budite razboriti i umjereni kako biste mogli moliti. Iznad svega, iskreno volite jedni druge jer ljubav pokriva mnoge grijehe! Budite gostoljubivi jedni prema drugima, bez mrmljanja! Svatko od vas neka služi prema daru što ga je primio, kao dobar upravitelj Božje milosti u njezinim različitim oblicima. Ako tko govori, neka bude svjestan da govori riječi koje mu daje Bog! Ako tko služi, neka bude svjestan da služi snagom koju mu daje Bog, da se u svemu proslavi Bog po Isusu Kristu! Njegova je slava i moć za sva vremena! Amen. Dragi moji prijatelji, nemojte se čuditi velikim nevoljama koje sada trpite jer one iskušavaju vašu vjeru. Nemojte misliti da vam se događa nešto neobično, već se veselite što sudjelujete u Kristovim patnjama, da biste mogli radosno klicati kada se pokaže Kristova slava. Ako podnosite uvrede zato što ste Kristovi učenici, blagoslovljeni ste. To znači da je s vama Božji Duh u svoj svojoj slavi. Stoga, neka nitko od vas ne trpi jer je ubojica, zločinac, kradljivac ili spletkar. No, ako tko trpi zato što je kršćanin, neka se ne srami! Neka slavi Boga što nosi to ime! Došlo je vrijeme da počne sud, a on počinje Božjim domom! I ako počinje s nama, kakav će biti kraj za one koji ne slušaju Božju Radosnu vijest? »Ako se pravednik teško spašava, što će tek biti s bezbožnicima i grešnicima?« Dakle, oni koji trpe, jer je to Božja volja, neka čineći dobro povjere svoje duše Stvoritelju koji će im biti vjeran! A sada želim nešto reći starješinama u vašoj sredini. I ja sam starješina; vidio sam Kristove patnje i sudjelovat ću u budućoj slavi koja će nam biti pokazana. Budite pastiri Božjem stadu koje vam je povjereno. Nadgledajte ih, ali ne prisilno, nego dobrovoljno, po Božjoj volji. Činite to iz želje za služenjem, a ne iz želje za novcem! Ne budite kao gospodari onima koji su vam povjereni na brigu, nego budite primjer tim ljudima! I kada se pojavi Vrhovni Pastir, primit ćete veličanstvenu krunu čiji sjaj nikada neće izblijedjeti. Isto tako, mladići, pokoravajte se starješinama! Svi se odjenite u poniznost jedni prema drugima jer: »Bog se protivi oholima, a poniznima iskazuje naklonost«. Stoga, ponizite se pod Božjom moćnom rukom, da vas uzvisi u pravo vrijeme! Sve svoje brige predajte njemu jer se on brine za vas! Budite razboriti i na oprezu! Vaš protivnik, đavao, ide uokolo kao ričući lav i traži koga da proždre. Oduprite mu se, jaki u vjeri, jer znate da vaša braća i sestre po svijetu trpe iste patnje kao i vi! Ali Bog, koji je pun milosti i koji vas je pozvao da sudjelujete u njegovoj slavi u Isusu Kristu, nakon što ste nakratko patili, sâm će vas usavršiti, poduprijeti, ojačati i utvrditi. Sva moć pripada njemu za sva vremena! Amen. Napisao sam vam ovo kratko pismo uz Silvanovu pomoć, kojega smatram vjernim bratom, da vas ohrabrim i da posvjedočim kako je ovo istinita Božja milost. Čvrsto stojte u njoj! Pozdravlja vas Crkva u Babilonu. Oni su izabrani kao i vi. Pozdravlja vas i Marko, moj sin u Kristu. Pozdravite jedni druge poljupcem ljubavi! Mir svima vama koji pripadate Kristu. Od Šimuna Petra, sluge i apostola Isusa Krista. Svima koji su primili jednako dragocjenu vjeru kao i mi, kroz pravednost našega Boga i Spasitelja Isusa Krista. Primite obilje Božje milosti i mira kroz pravu spoznaju Boga i našega Gospodina Isusa! Njegova nam je božanska moć dala sve potrebno za život i pobožnost, kroz poznavanje njega koji nas je pozvao po svojoj slavi i dobroti. On nam je dao velike i dragocjene obećane darove po kojima ste sudionici božanske naravi. Po njima ste izbjegli pokvarenost koja je u svijetu, a koja proizlazi iz požuda. Stoga, svakako nastojte svojoj vjeri obilno pridodati poštenje, a poštenju znanje! Znanju pridodajte samokontrolu, samokontroli strpljivost, a strpljivosti pridodajte predanje Bogu! Predanju Bogu pridodajte ljubav prema onima koji su dio Božje obitelji, a toj ljubavi ljubav prema svima. Ako posjedujete te vrline i napredujete u njima, onda nećete biti besposleni i besplodni u spoznaji našega Gospodina Isusa Krista. No onaj tko te vrline ne posjeduje, toliko je kratkovidan da ne vidi ništa. Zaboravio je da je opran od svojih prijašnjih grijeha. Zbog toga, braćo i sestre, još više se trudite utvrditi ono na što vas je pozvao i za što vas je izabrao Bog. Ako tako radite, nećete nikada otpasti i bit ćete raširenih ruku primljeni u vječno Kraljevstvo našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Zbog toga ću vas stalno podsjećati na to, premda vi to već znate i utvrđeni ste u istini koju imate. Mislim da je ispravno što vas podsjećam na to sve dok god živim u ovom tijelu . Znam da ću uskoro morati napustiti ovo tijelo, kao što mi je to obznanio naš Gospodin Isus Krist , ali učinit ću sve što mogu da se, nakon moje smrti, uvijek toga sjećate. Kad smo vam pričali o sili našega Gospodina Isusa Krista i njegovom dolasku, nismo vam pričali lukavo smišljene priče. Ne, mi smo vlastitim očima vidjeli njegovu veličinu. Isus je primio čast i slavu od Boga Oca kad mu se obratio glas najuzvišenije Slave: »Ovo je moj voljeni Sin, s kojim sam istinski zadovoljan.« Mi smo bili s njim na svetome brdu i čuli smo taj glas koji je došao s neba. To nam još više potvrđuje istinitost proročkih poruka. Dobro je da ih pozorno slijedite, jer one su kao svjetlo što svijetli u tami, sve dok ne svane zora i dok jutarnja zvijezda ne zasja u vašim srcima. Ali prvo morate razumjeti ovo: ni jedno proroštvo u Svetom pismu ne može se samovoljno tumačiti. Ni jedno proroštvo nije došlo od ljudske želje, već su ljudi govorili Božje poruke nadahnuti Svetim Duhom. U prošlosti je bilo lažnih proroka u Božjem narodu, a tako je i sada. I među vama će biti lažnih učitelja koji će donijeti kriva učenja i odbaciti Gospodina koji ih je otkupio. Tako će navući na sebe brzu propast. Mnogi će se povesti za njihovim sramotnim ponašanjem i zbog njih će se klevetati put istine. U svojoj će vas pohlepi iskorištavati govoreći vam izmišljotine, ali njihova im kazna već odavno visi nad glavom. Njihova je propast spremna i čeka ih. Jer, Bog nije poštedio anđele koji su sagriješili, nego ih je poslao u mračne tamnice pakla, gdje ih drži do presude. Bog ni stari svijet nije poštedio kad je poslao potop na Zemlju punu ljudi koji su mu se protivili. Poštedio je samo Nou, glasnika pravednog života, te još sedmero ljudi. Bog je osudio gradove Sodomu i Gomoru na propast. Spalio ih je tako da su od njih ostali samo prah i pepeo te ih je postavio za primjer onima koji se protive Bogu — tako da vide što će im se dogoditi. Ali Bog je spasio Lota, pravednog čovjeka koji je patio zbog razuzdanog ponašanja bezbožnika. Pravednu dušu toga čovjeka mučila su zla djela koja je dan za danom gledao i slušao dok je živio među njima. Gospodin će uvijek izbavljati pobožne ljude iz nevolja, a zle će čuvati za kaznu na Sudnji dan, posebno one koji se povode za pokvarenim strastima svoje grešne naravi i one koji preziru Gospodinovu vlast. Lažni su učitelji drski i tvrdoglavi i ne boje se vrijeđati nebeska bića. Čak ni anđeli, koji su snažniji i moćniji od njih, ne dolaze Gospodinu takvim uvredljivim optužbama protiv nebeskih bića. Ti su ljudi kao životinje koje nemaju sposobnost rasuđivanja i koje se vladaju po nagonu, koje su stvorene da budu ulovljene i ubijene. Oni vrijeđaju ono o čemu ništa ne znaju i bit će uništeni poput životinja. Trpjet će zlo kao kaznu za zlo što su ga učinili. Uživaju otvoreno činiti prljavštine. Oni su nečista mrlja među vama dok se naslađuju na svoj prljavi način kada vam se pridružuju na gozbama. Oči su im pune požude za ženama. Nikako da se zasite grijeha i navode na grijeh nepostojane ljude. Srca su im ogrezla u pohlepi. Nalaze se pod prokletstvom. Zalutali su i sišli s pravoga puta. Krenuli su putem Balaama, Bosorovog sina, koji je prihvatio plaću za svoja zlodjela. Balaam je bio ukoren za svoju zloću: magarica, koja inače ne može govoriti, progovorila je ljudskim glasom i spriječila prorokovo ludilo. Lažni su učitelji kao izvori bez vode i kao oblaci koje tjera oluja. Za njih se čuva mjesto u najmračnijoj tmini. Oni se isprazno hvale i zavode one koji su tek pobjegli od onih koji žive u grijehu. Potiču njihovu lakomislenost i želje njihove grešne naravi. Obećavaju im slobodu, ali oni su sami robovi pokvarenosti. Jer, čovjek je rob onomu što njime upravlja. Ako spoznaju našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista i pobjegnu od pokvarenosti ovoga svijeta, a nakon toga se ponovo zapletu u ljudsku pokvarenost i padnu pod njezinu vlast, njihovo je stanje gore nego prije. Za njih bi bilo bolje da nisu nikada ni spoznali pravi put nego da su ga spoznali, a onda se okrenuli od svete zapovijedi koja im je bila dana. Dogodilo im se ono o čemu se govori u poslovici: »Pas se vraća na svoju bljuvotinu.« i »Okupana svinja vraća se u kaljužu.« Prijatelji, ovo je drugo pismo koje vam pišem. U oba pisma pokušao sam vas podsjetiti i potaknuti u vama zdravo razmišljanje. Sjetite se riječi što su ih davno govorili sveti proroci i zapovijedi našega Gospodina i Spasitelja koje su vam dane po vašim apostolima. Morate shvatiti da će na kraju vremena doći izrugivači, koji će živjeti prema vlastitim požudama. Govorit će: »Što je bilo s onim obećanjem da će Krist ponovo doći? Jer, otkako su naši preci umrli sve je isto kao što je bilo od postanka svijeta.« Ali, dok to tvrde, zaboravljaju da su davno prije postojali nebo i Zemlja, koja je Božjom riječju stvorena od vode i sastojala se od vode. Onda je tadašnji svijet bio poplavljen vodom i uništen. No po toj istoj riječi sadašnje nebo i Zemlja sačuvani su za uništenje vatrom. Sačuvani su za dan kada će biti osuđeni i uništeni svi koji se protive Bogu. Ali ne zaboravite jedno, prijatelji: Gospodinu je jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Gospodin ne odgađa ispunjenje svoga obećanja, kao što neki misle. On je strpljiv s nama jer ne želi da itko propadne, nego želi da svi ljudi dođu do obraćenja. No Gospodinov će dan doći kao lopov. Toga će dana nebo nestati uz glasnu buku. Vatra će uništiti nebesa, a Zemlja i sve na njoj bit će ogoljeno. Budući da će sve biti uništeno, razmislite kakvi trebate biti. Trebate živjeti svetim životom i biti predani Bogu dok željno iščekujete Gospodinov dan i tako ubrzavate njegov dolazak. Njegovim će dolaskom nebesa nestati u plamenu, a nebeska će se tijela rastopiti u vatri. Ali, po Božjem obećanju, mi s radošću iščekujemo nova nebesa i novu Zemlju, gdje prebiva pravednost. Prijatelji, budući da to iščekujete, dajte sve od sebe da budete bez grijeha, bez krivnje i u miru s Bogom! I zapamtite da Božja strpljivost znači spasenje, kao što vam je naš dragi brat Pavao pisao po mudrosti koja mu je bila darovana. Pavao to piše u svim svojim pismima. U njima su neka mjesta teško razumljiva pa ih neznalice i nepouzdani ljudi izvrću, kao što rade i s drugim dijelovima Svetog pisma i tako spremaju vlastitu propast. Stoga, prijatelji, budući da ovo unaprijed znate, čuvajte se da vas bezbožnici ne zavedu svojim grešnim djelima i da ne izgubite svoj čvrsti stav! Napredujte u milosti i u poznavanju našega Gospodina Isusa Krista! Njemu slava, sada i zauvijek! Amen. Pišemo vam o Riječi života, o onome koji je postojao od početka. Čuli smo ga i vidjeli svojim očima. Promatrali smo ga i dotaknuli svojim rukama. Život se pokazao i mi smo ga vidjeli. Svjedočimo vam i govorimo o njemu. To je vječni život koji je bio s Bogom Ocem i koji nam ga je pokazao. Sada vam govorimo o onome što smo vidjeli i čuli, da i vi imate zajedništvo s nama, kao što i mi imamo zajedništvo s Ocem i njegovim Sinom, Isusom Kristom. Pišemo vam ovo da naša radost bude potpuna. Ovo je poruka koju smo čuli od njega i koju sada prenosimo vama: Bog je svjetlo i u njemu nema nikakve tame. Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a nastavljamo živjeti u tami, lažemo i ne postupamo prema istini. Ali ako živimo u svjetlu, kao što je i On u svjetlu, u zajedništvu smo jedan s drugim, a krv njegovog Sina Isusa čisti nas od svakoga grijeha. Ako tvrdimo da nemamo grijeha, sami sebe zavaravamo i ne prihvaćamo istinu. Ako priznajemo svoje grijehe, Bog, koji je vjeran i pravedan, oprostit će nam grijehe i očistiti nas od sve nepravednosti koju smo učinili. Ako tvrdimo da nismo sagriješili, činimo Boga lažljivcem i ne prihvaćamo njegovu poruku. Moja draga dječice, pišem vam ovo da ne biste griješili. No, ako tko i sagriješi, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Krista, pravednika. On je žrtva koja uklanja naše grijehe, i ne samo naše nego i grijehe cijeloga svijeta. Ako vršimo Božje zapovijedi, po tome znamo da ga zaista poznajemo. Tko kaže »Poznajem Boga!«, a ne vrši njegove zapovijedi, lažljivac je i u njemu nema istine. Ali tko živi onako kako uči Bog, u njemu je zaista Božja ljubav postala savršena. Po ovome znamo da živimo u njemu: tko tvrdi da živi u Bogu, taj mora živjeti kao što je živio Isus. Dragi moji prijatelji, ne pišem vam novu zapovijed, već staru, onu koju ste primili na početku. Ta je stara zapovijed učenje koje ste već čuli. S druge strane, pišem vam tu zapovijed kao novu. Njezina istinitost vidi se u Isusu i u vama. Tama prolazi, a pravo svjetlo već svijetli. Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svoga brata ili sestru, još uvijek je u tami. Tko ljubi svoga brata ili sestru, živi u svjetlu i ne čini ništa zbog čega bi izgubio vjeru. Ali tko mrzi svoga brata ili sestru, živi u tami. Tapka u mraku i ne zna kamo ide. Tama ga je zaslijepila. Draga dječice, pišem vam jer su vam kroz Krista oprošteni grijesi. Očevi, pišem vam jer ste upoznali onoga koji je od početka. Mladići, pišem vam jer ste pobijedili Zloga. Djeco, pišem vam jer ste upoznali Oca. Očevi, pišem vam jer ste upoznali onoga koji je od početka. Mladići, pišem vam jer ste snažni. Božja riječ živi u vama i pobijedili ste Zloga. Nemojte voljeti svijet ni ono što je u svijetu! Tko voli svijet, u njemu nema Očeve ljubavi. Jer, ono što je u svijetu — požuda tijela, pohlepa očiju i ponos na imetak — ne dolazi od Oca. Ovaj svijet sa svojim požudama prolazi, a tko izvršava Božju volju živi zauvijek. Djeco, kraj je blizu! Čuli ste da Kristov Neprijatelj dolazi. Već sada su se pojavili mnogi Kristovi neprijatelji. Po tome znamo da je kraj blizu. Oni su bili među nama, ali su nas napustili jer nam nikada nisu ni pripadali. Da su nam stvarno pripadali, s nama bi i ostali. No otišli su od nas i time se pokazalo da nam nisu pripadali. Vi ste primili Svetog Duha i svi znate istinu. Ne pišem vam zato što ne znate istinu, već zato što je poznajete. Vi znate da nikakva laž ne dolazi od istine. Dakle, tko je lažljivac? Onaj tko kaže da Isus nije Krist. Onaj koji niječe Oca i Sina, Kristov je neprijatelj. Tko god poriče Sina, nema ni Oca. Tko priznaje Sina, ima i Oca. Što se vas tiče, držite se onog učenja koje ste čuli od početka! Ako ono što ste od početka čuli ostane u vama, ostat ćete u Sinu i u Ocu! A ovo je obećanje koje nam je Bog dao: vječni život. Pišem vam ovo o onima koji vas pokušavaju skrenuti s pravog puta. Vi ste primili Svetog Duha kojeg vam je dao Krist. Dokle god on ostaje u vama, nema potrebe da vas itko uči. Duh vas uči o svemu, i njegovo je učenje istinito, a ne lažno. Zato nastavite živjeti u njemu, kako vas je poučio! Da, draga dječice, živite u njemu! Tako ćemo biti puni pouzdanja kada se vrati Krist. Nećemo se posramiti kada se pojavi. Vi znate da je Krist pravedan i znate da su svi oni koji čine što je pravedno Božja djeca . Zamislite samo kakvu nam je ljubav iskazao Otac: da se zovemo Božjom djecom. A mi to zaista i jesmo! No ljudi ovoga svijeta ne razumiju da smo Božja djeca jer nisu upoznali Boga. Dragi prijatelji, sada smo Božja djeca, a što ćemo biti u budućnosti, još nam nije pokazano. Ali znamo da ćemo, kada Krist dođe, biti poput njega, jer ćemo ga vidjeti onakvog kakav jest. Svatko tko je položio nadu u njega, čuva sebe čistim baš kao što je Krist čist. Tko god griješi, krši Božji zakon. Grijeh je kršenje Božjeg zakona. Znate da se Krist pojavio da uzme grijehe i znate da u njemu nema grijeha. Tko god živi u Kristu, ne nastavlja griješiti. Tko god nastavlja griješiti, njega nije niti vidio niti upoznao. Draga dječice, ne dajte se zavesti! Tko čini što je pravedno, pravedan je kao i Krist. Tko nastavlja griješiti, pripada đavlu, koji griješi od početka. Božji Sin pojavio se da uništi đavolska djela. Oni koji su Božja djeca više ne griješe jer je Božja narav u njima. Oni ne mogu ostati u grijehu jer su postali Božja djeca. Božja djeca i đavlova djeca prepoznaju se po ovome: oni koji ne čine što je pravedno i ne ljube svoju braću i sestre, ne pripadaju Bogu. Ovo je poruka koju ste čuli od početka: volite jedni druge! Ne budimo poput Kaina! On je pripadao Zlom i ubio je svoga brata. A zašto ga je ubio? Zato što je činio zla djela, a njegov brat pravedna. Braćo i sestre, nemojte se čuditi ako vas mrzi svijet. Mi znamo da smo prešli iz smrti u život jer volimo svoju braću i sestre. Tko ne voli, ostaje duhovno mrtav. Tko god mrzi svoga brata ili sestru, ubojica je, a znate da ni jedan ubojica nema u sebi vječni život. Po ovome znamo što je prava ljubav: Isus je položio svoj život za nas. Tako i mi trebamo položiti svoj život za braću i sestre. Za onoga tko posjeduje zemaljska dobra, a vidi svoga brata u oskudici i ne pomogne mu, ne može se reći da ima Božju ljubav u svom srcu. Draga dječice, nemojte voljeti samo riječima i pričanjem nego pravom ljubavlju koja se iskazuje djelima. Po tome ćemo znati da pripadamo istini i umirit ćemo savjest pred Bogom kada osjećamo krivnju. Jer, Bog je veći od naše savjesti. On zna sve. Dragi moji prijatelji, ako ne osjećamo krivnju u srcu , možemo bez straha doći pred Boga. I od njega ćemo primiti štogod ga tražimo jer izvršavamo njegove zapovijedi i činimo što mu je ugodno. A Božja je zapovijed da vjerujemo u njegovog Sina Isusa Krista i da volimo jedni druge, kako nam je naredio. Tko vrši Božje zapovijedi, živi u Bogu i Bog živi u njemu. I po Duhu kojeg nam je dao znamo da Bog živi u nama. Dragi moji prijatelji, mnogo se lažnih proroka pojavilo u svijetu. Nemojte vjerovati svakom tko tvrdi da ima Božjeg Duha! Provjeravajte duhove kako biste vidjeli jesu li od Boga! Ovako možete prepoznati Božjega Duha kod ljudi: svaki duh koji priznaje da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. Svaki duh koji ne priznaje Isusa takvim, nije od Boga. To je duh Kristovog Neprijatelja . Za njega ste čuli da dolazi i već je sada u svijetu. Djeco, vi pripadate Bogu i vi ste ih pobijedili, jer je Onaj koji je u vama veći od onoga koji je svijetu. Oni pripadaju svijetu i govore što dolazi od svijeta, a svijet ih sluša. Mi pripadamo Bogu. Tko poznaje Boga, sluša nas. Tko ne pripada Bogu, ne sluša nas. Tako razlikujemo duha istine od duha zablude. Dragi moji prijatelji, volimo jedni druge jer ljubav dolazi od Boga. Tko god voli, Božje je dijete i poznaje Boga. Tko ne voli, nije upoznao Boga jer Bog je ljubav. Bog nam je ovako pokazao svoju ljubav: poslao je svoga jedinog Sina na svijet da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi voljeli Boga, nego je on volio nas i poslao svoga Sina da bude žrtva koja uklanja naše grijehe . Dragi moji prijatelji, ako je Bog tako volio nas, onda i mi moramo voljeti jedni druge. Nitko nikada nije vidio Boga, ali ako volimo jedni druge, Bog živi u nama i njegova ljubav u nama postaje savršena. Po ovome znamo da živimo u Bogu i da Bog živi u nama: Bog nam je dao svoga Duha. Mi smo vidjeli da je Otac poslao svoga Sina da bude Spasitelj svijeta i o tome sada svjedočimo. Tko priznaje da je Isus Božji Sin, u njemu živi Bog i on živi u Bogu. A mi smo upoznali ljubav kojom nas Bog voli i vjerujemo u nju. Bog je ljubav. Tko živi u ljubavi, živi u Bogu i Bog živi u njemu. Na ovaj je način Božja ljubav postala savršena u nama jer već sad možemo imati pouzdanje za Sudnji dan. To je zato što smo poput Krista u ovom svijetu. U ljubavi nema straha jer savršena ljubav izgoni strah. Onaj tko se boji, ima strah od kazne, što znači da nije usavršen u ljubavi. Mi volimo jer je Bog prvi volio nas. Ako tko tvrdi da voli Boga, a mrzi svoga brata ili sestru, lažljivac je. Tko ne voli svoga brata ili sestru, koje vidi, ne može voljeti ni Boga kojega ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko voli Boga, mora voljeti i svoju braću i sestre. Tko god vjeruje da je Isus Krist, Božje je dijete. Tko god voli Oca, voljet će i njegovo dijete. Po ovome znamo da volimo Božju djecu: jer volimo Boga i vršimo njegove zapovijedi. Voljeti Boga znači vršiti njegove zapovijedi, a njegove zapovijedi nisu teške. Svatko tko je postao Božje dijete, pobjeđuje svijet, a pobjeđujemo svojom vjerom. Dakle, tko pobjeđuje svijet? Samo onaj tko vjeruje da je Isus Božji Sin. Isus Krist je onaj koji je došao s vodom i krvlju. Ne samo s vodom nego s vodom i krvlju, a Duh je taj koji to potvrđuje. Duh je istina. Tri su svjedoka: Duh, voda i krv. I sva se tri svjedoka slažu. Mi vjerujemo ljudima kada svjedoče za nešto, a Božje je svjedočanstvo mnogo važnije. A ovo nam je Bog rekao: on je svjedočio o svome Sinu. Tko vjeruje u Božjeg Sina, ima to svjedočanstvo u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, pravi od njega lažljivca jer ne vjeruje u istinu koju je Bog rekao o svome Sinu. A ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao vječni život i taj je život u njegovom Sinu. Tko ima Sina, ima život. Tko nema Božjega Sina, nema života. Ovo pišem vama, koji vjerujete u ime Božjega Sina, kako biste znali da imate vječni život. Ovo je pouzdanje koje imamo: Bog nas čuje kada tražimo ono što je po njegovoj volji. Ako znamo da nas čuje, što god da molimo, znamo da već imamo ono što smo tražili. Ako tko vidi svoga brata ili sestru kako čini grijeh koji ne vodi u smrt, neka moli za njih i Bog će im dati život. Govorim, naime, o onima čiji grijeh ne vodi u smrt. No postoji grijeh koji vodi u smrt; ne kažem da se za njega moli. Svaki je nepravedan postupak grijeh, ali postoji grijeh koji ne vodi u smrt. Znamo da nijedan čovjek, koji je Božje dijete , više ne nastavlja griješiti. Čuva ga Božji Sin pa ga Zli ne može dotaknuti. Mi znamo da pripadamo Bogu, premda je čitav svijet u vlasti Zloga. Mi znamo da je Božji Sin došao i dao nam razum da možemo upoznati istinitoga Boga i mi u njemu živimo. Mi smo u njegovom Sinu Isusu Kristu. On je pravi Bog i vječni život. Djeco draga, čuvajte se lažnih bogova! Od starješine izabranoj Gospođi i njezinoj djeci koju iskreno volim, ne samo ja nego i svi koji su upoznali istinu. Volim vas zbog istine koja živi u nama i koja će biti s nama zauvijek. Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od njegovog Sina Isusa Krista neka budu s nama u istini i ljubavi. Vrlo sam se obradovao jer sam među vašom djecom našao one koji žive u skladu s istinom, upravo onako kako nam je zapovjedio Otac. A sada te molim ovo, Gospođo: da volimo jedni druge. Ne pišem ti novu zapovijed, nego onu istu koju smo imali od početka. Voljeti znači živjeti prema Božjim zapovijedima. Kao što ste čuli od početka, Božja zapovijed glasi: živite u ljubavi! U svijet su izišli mnogi lažljivci koji zavode druge jer ne priznaju da je Isus Krist došao na Zemlju u tijelu čovjeka. Takvi su ljudi lažni učitelji i Kristovi neprijatelji. Pazite na sebe da ne izgubite ono što ste stekli, nego da primite punu plaću! Tko god ide dalje i ne ostaje u nauci o Kristu, nema Boga. Tko ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina. Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, nemojte ga primiti u svoj dom! Nemojte ga ni pozdravljati! Tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima. Imam vam mnogo toga reći, ali ne želim to činiti tintom na papiru. Umjesto toga, nadam se da ću vas posjetiti i razgovarati s vama licem u lice. Tako će naša radost biti potpuna. Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre . Mojem dragom prijatelju Gaju, kojeg volim u istini — pozdrav od starješine . Dragi moj prijatelju, molim se da ti ide dobro u svemu i da si dobrog zdravlja, baš kao što je dobro tvoja duša. Neobično me je obradovalo kad su došla neka braća i govorila o tvojoj privrženosti istini i o tome kako nastavljaš ići njezinim putem. Za mene nema veće radosti nego kada čujem da moja djeca slijede put istine. Dragi moj prijatelju, dobro je što nastavljaš pomagati našoj braći koju i ne poznaješ. Oni su pred Crkvom govorili o ljubavi koju ti iskazuješ. Molim te, opskrbi ih kako je dostojno Boga, da mogu nastaviti svoj put! Oni su krenuli na put da bi služili Kristu i nisu primali nikakvu pomoć od onih koji nisu vjernici. Mi smo, dakle, dužni pomoći takvima, da postanemo suradnici u radu za istinu. Napisao sam pismo Crkvi, no Diotref, koji uvijek želi biti vođa, ne prihvaća ono što govorimo. Zato ću, ako dođem, razotkriti sve što radi; kleveće nas govoreći zlo o nama. No, ni to mu nije dovoljno, pa odbija pružiti gostoprimstvo našoj braći, a onima koji bi ih htjeli primiti to zabranjuje i izbacuje ih iz Crkve. Dragi moj prijatelju, slijedi uvijek dobro, a ne zlo! Tko čini dobro, pripada Bogu. Tko čini zlo, nikada nije upoznao Boga. O Demetriju svi govore samo najbolje. I sama se istina s tim slaže, pa tako i mi. A ti znaš da je ono što govorimo istina. Imao bih ti još mnogo toga reći, ali ne želim to činiti perom i tintom. Nadam se da ću te uskoro vidjeti, da možemo razgovarati licem u lice. Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi poimence sve naše prijatelje! Od Jude, sluge Isusa Krista i Jakovljevog brata. Svima vama koje je Bog pozvao. Bog Otac vas voli i zaštićeni ste u Isusu Kristu. Neka vam Bog obilno daruje milost, mir i ljubav! Dragi moji prijatelji, premda silno želim pisati o našem zajedničkom spasenju, moram vam pisati o nečem drugom: želim vas ohrabriti da se borite za vjeru koju je Bog zauvijek dao svojim svetima. Među vas su se, naime, uvukli neki koji se protive Bogu. Oni su već osuđeni za ono što čine jer su Božju milost zamijenili nemoralom. Oni niječu Isusa Krista, našega jedinog Vladara i Gospodara. Htio bih vas podsjetiti na nešto što već znate. Sjetite se da je Gospodin najprije spasio svoj narod iz egipatske zemlje, a kasnije je uništio one koji nisu vjerovali. Sjetite se anđela koji su imali vlast, ali je nisu sačuvali, nego su napustili svoje prebivalište. Zato je Gospodin ostavio te anđele u tami, vezane vječnim lancima, da im sudi kada dođe onaj veliki Dan. Sjetite se isto tako gradova Sodome i Gomore te gradova oko njih koji su bili poput tih anđela. Stanovnici tih gradova bludničili su i žudjeli da zadovolje svoje izopačene seksualne požude te služe kao primjer, trpeći kaznu u vječnoj vatri. Takvi su ti ljudi. Vode ih njihovi snovi, kaljaju se grijehom, odbacuju Božji autoritet i govore pogrdno o nebeskim bićima. Čak ni arkanđeo Mihael nije to učinio dok se prepirao s đavlom za Mojsijevo tijelo. Nije se usuđivao osuditi ga uvredljivim riječima, već je rekao: »Neka te Gospodin prekori!« No ovi ljudi uvredljivim riječima napadaju ono što ne razumiju. Nešto razumiju, ali ne razumom, nego nagonima — poput nerazumnih životinja. I time se uništavaju. Jao njima! Krenuli su Kainovim putem. Za plaću su se predali istoj zabludi kao Balaam . Stoga, bit će i uništeni poput onih koji su sudjelovali u Korahovoj pobuni protiv Boga. Ti su ljudi poput ljage na vašim gozbama ljubavi . Kad se s vama časte, bez straha sami sebe nasićuju. Oni su oblaci bez vode koje gone vjetrovi. Oni su besplodna stabla u jesen, iščupana iz korijena i dvaput umrla. Oni su bijesni morski valovi koji se pjene vlastitim sramotnim djelima. Oni su lutajuće zvijezde za koje je zauvijek pripremljena najcrnja tama. Henok , sedmi čovjek nakon Adama, prorokovao je o njima: »Pazite! Dolazi Gospodin s tisućama i tisućama svojih svetih da sudi svima.« Gospodin će kazniti sve ljude za njihova bezbožna djela i za sve uvredljive riječi koje su izgovorili protiv njega. Ti su ljudi mrmljavci i nezadovoljnici koji udovoljavaju vlastitim željama. Hvale se vlastitim ustima, a drugima laskaju radi dobitka. Dragi prijatelji, sjetite se riječi koje su u prošlosti rekli apostoli našega Gospodina Isusa Krista! Govorili su vam: »Na kraju vremena doći će izrugivači koji će udovoljavati vlastitim bezbožnim željama.« To su oni koji stvaraju razdore. Njima upravljaju ovozemaljske želje. Oni nemaju Duha. A vi se, dragi prijatelji, duhovno snažite među sobom u svojoj najsvetijoj vjeri! Molite uz pomoć Svetog Duha! Očuvajte se u Božjoj ljubavi dok čekate da naš Gospodin Isus Krist dođe i u svojoj vam milosti dâ vječni život! Imajte samilosti prema onima koji sumnjaju! Spašavajte druge, izvlačeći ih iz vatre! Pokazujte samilost prema njima, ali u isto vrijeme budite oprezni! Mrzite i samu odjeću uprljanu njihovim grijehom! On vas može sačuvati od pada i dovesti bez ikakve krivnje i s velikom radošću u svoju slavu. Njemu, koji je jedini Bog, našem spasitelju, neka je slava, veličanstvo, moć i vlast — po Isusu Kristu našem Gospodinu — od prijašnjih vremena i sada i za sva vremena! Amen. Ovo je otkrivenje Isusa Krista. Bog mu ga je dao kako bi pokazao svojim slugama ono što će se uskoro dogoditi. Krist ga je objavio poslavši anđela svome slugi Ivanu koji svjedoči o svemu što je vidio. To je Božja poruka i istina koju mu je objavio Isus Krist. Blagoslovljen je onaj tko čita ovu proročku poruku. Blagoslovljeni su i oni koji slušaju riječi ove proročke poruke i drže se onoga što je u njoj napisano. Ostalo je još vrlo malo vremena. Od Ivana sedmorim crkvama u Aziji. Neka su s vama milost i mir od onoga koji jest, koji je bio i koji dolazi, od sedam duhova pred njegovim prijestoljem i od Isusa Krista. Isus je vjerni svjedok i prvi koji je uskrsnuo od mrtvih. On je vladar zemaljskih kraljeva. On nas voli i svojom nas je krvlju oslobodio od grijeha. Učinio nas je kraljevstvom i svećenicima da služimo Bogu, njegovom Ocu. Njemu slava i moć zauvijek! Amen. Evo, on dolazi u pratnji oblaka. Svi će ga vidjeti, čak i oni koji su ga proboli . I svi će narodi na Zemlji gorko zaplakati zbog njega. Da, tako će biti. Amen. »Ja sam Alfa i Omega« , kaže Gospodin Bog, »onaj koji jest, koji je bio i koji dolazi — Svevladar«. Ja, Ivan, vaš sam brat u Kristu, koji s vama dijeli patnje, kraljevstvo i strpljivu ustrajnost u Isusu. Nalazio sam se na otoku Patmosu radi propovijedanja Božje poruke i svjedočenja o Isusu. U Gospodinov dan, obuzeo me Duh, a iza sebe sam začuo jak glas koji je zvučao poput trube. Rekao je: »Zapiši u knjigu sve što vidiš i pošalji sedmorim crkvama: u Efezu, Smirni, Pergamu, Tijatiri, Sardu, Filadelfiji i Laodiceji!« Okrenuo sam se da vidim tko mi to govori. Kako sam se okrenuo, vidio sam sedam zlatnih svijećnjaka. Između njih je bio netko poput Sina Čovječjeg. Bio je obučen u dugi ogrtač i imao je zlatni povez preko prsa. Njegova su glava i kosa bile bijele poput bijele vune ili snijega, a oči kao plamteća vatra. Njegova su stopala bila kao bronca užarena u peći. Glas mu je bio poput buke velikih voda. U svojoj je desnici držao sedam zvijezda. Iz njegovih je usta izlazio oštar dvosjekli mač. Njegovo je lice bilo poput sunca kad najjače sja. Kad sam ga spazio, pao sam kao mrtav pred njegove noge. On je tada stavio svoju desnu ruku na mene i rekao: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji. Ja sam onaj koji živi. Bio sam mrtav, a sada, gle, živim zauvijek i imam ključeve smrti i ključeve svijeta mrtvih. Stoga, zapiši što si vidio! Zapiši što se događa sada i što će se poslije dogoditi! Tajno značenje sedam zvijezda, koje si vidio u mojoj desnici, i sedam zlatnih svijećnjaka jest: sedam svijećnjaka sedam je crkava, a sedam zvijezda anđeli su tih sedam crkava.« »Napiši anđelu Crkve u Efezu: ‘Ovako kaže onaj koji drži sedam zvijezda u svojoj desnici i koji hoda između sedam zlatnih svijećnjaka. Znam tvoja djela, kako se trudiš naporno i ustrajno. Znam i to da ne prihvaćaš zle ljude. Znam da si ispitao one koji kažu da su apostoli, a nisu. Otkrio si da su lažljivci. Znam da si ustrajan i da si trpio radi moga imena i nisi se umorio. Ali imam protiv tebe to što si napustio ljubav koju si imao u početku. Sjeti se, stoga, odakle si pao! Obrati se i počni činiti ona djela koja si činio na početku! Inače, ako se ne obratiš, dolazim k tebi i uklonit ću tvoj svijećnjak s njegovog mjesta. No ovo ti ide u prilog: mrziš to što rade nikolaiti . I ja to mrzim. Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati pravo da jede sa stabla života koje se nalazi u Božjem vrtu.’« »Napiši anđelu Crkve u Smirni: ‘Ovako kaže Prvi i Posljednji, koji je umro i oživio. Znam za tvoju patnju i tvoje siromaštvo — iako si zapravo bogat. Znam za klevete onih koji kažu da su Židovi, iako to nisu, nego su sotonina sinagoga . Ne boj se onoga što ćeš pretrpjeti. Kažem ti, đavao će neke od vas baciti u zatvor kako bi vas podvrgao kušnji. Trpjet ćete »deset dana«. Ali budi vjeran, čak i ako moraš umrijeti, pa ću ti dati vijenac života! Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće naškoditi druga smrt.’« »Napiši anđelu Crkve u Pergamu: ‘Ovako govori onaj koji ima oštar, dvosjekli mač: Znam gdje živiš — tamo gdje je sotonino prijestolje. Ipak, držiš se moga imena i nisi se odrekao vjere u mene čak ni u vrijeme Antipe. Antipa je bio moj vjerni svjedok koji je ubijen u vašem gradu, gdje živi Sotona. Pa, ipak, ovo imam protiv tebe: imaš tamo neke ljude koji se pridržavaju Balaamovog učenja. Balaam je poučio Balaka da navede izraelski narod na grijeh tako da jedu hranu prinesenu idolima i čine seksualne grijehe. Imaš i neke koji se drže učenja nikolaita. Obrati se, dakle! Inače uskoro dolazim k tebi i borit ću se protiv njih mačem iz svojih usta. Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati skrivenu manu . Dat ću mu i bijeli kamen na kojem će pisati novo ime, koje nitko ne zna, osim onoga koji ga prima.’« »Napiši anđelu Crkve u Tijatiri: ‘Ovo je poruka Božjeg Sina, čije su oči kao plamteća vatra, a stopala kao sjajna bronca: znam tvoja djela. Poznata mi je tvoja ljubav, tvoja vjera, tvoje služenje i tvoja ustrajnost. I znam da sada činiš više nego što si činio u početku. Ali ovo imam protiv tebe: dopuštaš toj ženi, Jezabeli, da radi što hoće. Ona sebe naziva proročicom. Svojim učenjem zavodi moje sluge da čine seksualne grijehe i da jedu hranu prinesenu idolima. Dao sam joj vremena da se obrati, ali ona se ne želi pokajati za svoj grijeh. Zato ću je baciti u bolesnički krevet, a one koji su s njom činili preljub, podvrgnut ću velikoj patnji ako se ne pokaju zbog onoga što su s njom činili. Također, usmrtit ću njezine sljedbenike i sve će crkve znati da ja istražujem ljudske misli i srca. I svakome od vas uzvratit ću za ono što ste činili. A sada kažem vama ostalima iz Tijatire, koji ne slijedite ovo učenje i koji niste upoznali sotonine takozvane duboke tajne: neću vam nametnuti nikakav drugi teret. No čvrsto se držite onoga što imate dok ne dođem! Onome koji pobjeđuje i vrši moja djela do kraja, dat ću vlast nad narodima. On će vladati nad njima željeznim žezlom. Slomit će ih u komade kao glinene posude. Imat će istu vlast kakvu sam ja primio od svoga Oca. I dat ću mu i jutarnju zvijezdu. Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama!’« »Napiši anđelu Crkve u Sardu: ‘Ovako kaže onaj koji ima sedam Božjih duhova i sedam zvijezda: znam tvoja djela. Znam da govore da si živ iako si mrtav. Probudi se! Učvrsti ono što je ostalo prije nego što i to umre. Jer, tvoja djela nisu dovoljno dobra pred mojim Bogom. Zato se sjeti učenja koje si primio i čuo, vrši ga i obrati se! Ako ne budeš stražario, doći ću poput provalnika i nećeš znati kad ću te iznenaditi. Pa, ipak, imaš nekoliko ljudi u Sardu koji se nisu okaljali. Oni će hodati sa mnom odjeveni u bijelo jer su toga dostojni. Tako će u bijelo biti odjeven svaki pobjednik. Njegovo ime neću ukloniti iz Knjige života, nego ću ga priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima. Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama!’« »Napiši anđelu Crkve u Filadelfiji: ‘Ovako kaže onaj koji je svet i istinit. On ima Davidov ključ. Kad on nešto otvori, nitko to ne može zatvoriti. Kad on nešto zatvori, nitko to ne može otvoriti. Ja znam tvoja djela. Evo, ostavio sam pred tobom otvorena vrata koja nitko ne može zatvoriti jer, unatoč tome što si slab, ti se držiš moga učenja i nisi ga se odrekao. Postoji sinagoga koja pripada Sotoni. Ljudi u njoj kažu da su Židovi, ali nisu, nego lažu. Prisilit ću ih da dođu i poklone se pred tvojim nogama i dat ću im na znanje da sam te zavolio. Poštovao si moju zapovijed da budeš ustrajan. Zauzvrat, poštedjet ću te vremena nevolje koje će snaći čitav svijet. Ono će doći da iskuša stanovnike Zemlje. Ja dolazim uskoro. Drži se onoga što imaš, tako da ti nitko ne može oduzeti pobjednički vijenac! Pobjednik će postati stup u hramu moga Boga i nikada više neće iz njega izaći, a ja ću na njemu napisati ime svoga Boga i ime grada svoga Boga, Novog Jeruzalema . Taj će grad sići s neba od moga Boga. Na njemu ću, također, napisati svoje novo ime. Tko ovo sluša, neka čuje što Duh govori crkvama!’« »Napiši anđelu Crkve u Laodiceji: ‘Ovo govori Amen , a on svjedoči vjerno i istinito. On je gospodar nad svime što je Bog stvorio i kaže ovako: znam tvoja djela: nisi ni hladan ni vruć. Da si barem hladan ili vruć! No zato što si mlak — ni hladan ni vruć — ispljunut ću te iz svojih usta. Ti kažeš: Bogat sam. Obogatio sam se i ništa mi ne treba. Ali ne razumiješ da si upravo ti jadan, bijedan, siromašan, slijep i gol. Savjetujem ti da od mene kupiš zlato pročišćeno u vatri. Tako ćeš zaista biti bogat. Kupi i bijelu odjeću i obuci je da se ne vidi tvoja sramotna golotinja! Kupi i pomast za oči da progledaš! Ja ispravljam i odgajam sve one koje volim. Dakle, pokaži gorljivost i pokaj se! Vidi! Ja stojim na vratima i kucam. Ako netko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerat ću s njim i on sa mnom. Pobjedniku ću dati pravo da sjedi sa mnom na mojem prijestolju. Tako sam i ja pobijedio i sjeo sa svojim Ocem na njegovo prijestolje. Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama!’« Nakon toga sam pogledao, a ispred mene su bila otvorena vrata Neba. I začuo sam glas koji mi je prije govorio, a zvučao je poput trube. Rekao je: »Dođi ovamo gore i pokazat ću ti što će se dogoditi nakon ovoga!« Istoga me trenutka obuzeo Duh. Ispred mene je bilo prijestolje na Nebu i Netko je sjedio na njemu. Onaj što je sjedio na prijestolju izgledao je kao drago kamenje, kao jaspis i sard. Svuda oko prijestolja bila je duga koja je izgledala kao smaragd. Oko prijestolja su bila dvadeset i četiri druga prijestolja. Na njima su sjedili dvadeset i četiri starješine. Bili su obučeni u bijelo i imali su zlatne krune na glavama. S prijestolja su dopirali bljeskovi munje, grmljavina i gromovi. Ispred prijestolja je gorjelo sedam baklji. One su sedam Božjih duhova. Ispred prijestolja je bilo nešto nalik staklenome moru, prozirno poput kristala. Ispred prijestolja i sa svake njegove strane bila su četiri bića . Ta su bića bila puna očiju, sprijeda i straga. Prvo je biće izgledalo kao lav; drugo je izgledalo kao vol; treće je imalo lice poput čovjeka; četvrto je izgledalo kao orao u letu. Svako od četiri bića imalo je šest krila. Bića su bila puna očiju, izvana i iznutra. Ta bića i danju i noću bez prestanka govore: »Svet, svet, svet je Gospodar Bog Svevladar, koji je bio, koji jest i koji dolazi!« Ta bića iskazuju slavu, čast i zahvalnost onome koji sjedi na prijestolju, onome koji živi uvijek i zauvijek. Za to vrijeme dvadeset i četiri starješine padaju ničice pred onim koji sjedi na prijestolju i klanjanju se onome koji živi uvijek i zauvijek. Polažu svoje krune pred prijestoljem i govore: »Dostojan si, Gospodaru i Bože naš, da primiš slavu, čast i moć, jer si stvorio sve. Po tvojoj su volji stvoreni i postoje.« Tada sam u desnoj ruci onoga koji sjedi na prijestolju primijetio neki svitak . Bio je ispisan s obje strane i zapečaćen sedmerim pečatima. Vidio sam i moćnog anđela kako najavljuje jakim glasom: »Tko je dostojan da slomi pečate i otvori svitak?« Ali nikoga nije bilo ni na Nebu ni na Zemlji, a ni ispod zemlje tko bi mogao otvoriti svitak i pogledati unutar njega. Gorko sam zaplakao jer nije pronađen nitko tko bi bio dostojan otvoriti svitak i pogledati unutar njega. Tada mi je jedan od starješina rekao: »Nemoj plakati! Pobijedio je Lav iz Judinog plemena , Davidov potomak! On može slomiti tih sedam pečata i otvoriti svitak.« Tada sam vidio Janje kako stoji ispred prijestolja. Četiri su bića bila oko njega. Starješine su, također, bili oko Janjeta. Ono je izgledalo kao zaklano. Imalo je sedam rogova i sedam očiju. To su sedam Božjih duhova poslanih svuda po Zemlji. Janje je prišlo i uzelo svitak iz desne ruke onoga koji sjedi na prijestolju. Kad je Janje uzelo svitak, četiri bića i dvadeset i četiri starješine pali su ničice pred njim. Svaki je od njih imao harfu i držali su zlatne posude s tamjanom, a to su molitve Božjih svetih ljudi. Pjevali su novu pjesmu: »Dostojan si da uzmeš svitak i otvoriš njegove pečate jer si bio zaklan. Svojom krvlju kupio si Bogu ljude iz svakoga plemena, jezika, rase i naroda. Učinio si ih kraljevstvom i svećenicima za našeg Boga i oni će vladati zemljom.« Tada sam pogledao i čuo glasove brojnih anđela. Bili su oko prijestolja, bića i starješina. Anđela je bilo na tisuće i na desetke tisuća. Pjevali su jakim glasom: »Dostojno je Janje, koje je zaklano, da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu!« Tada sam začuo sva stvorenja koja su na Nebu, na Zemlji, pod zemljom i u moru sa svim što je u njima kako govore: »Onome koji sjedi na prijestolju i Janjetu neka je hvala, čast, slava i moć uvijek i zauvijek!« A četiri su bića odgovorila: »Amen.« Tada su starješine pali ničice i poklonili se. Janje je otvorilo prvi pečat, a ja sam pogledao i začuo jedno od četiriju bića. Govorilo je glasom koji je zvučao poput grmljavine: »Dođi!« Tada sam pogledao, a ispred mene je stajao bijeli konj, a jahač na njemu imao je lûk. Bio mu je dan vijenac te je on otišao pobjeđivati i osvajati. Kad je Janje otvorilo drugi pečat, čuo sam kako drugo biće kaže: »Dođi!« Tada se pojavio drugi konj. Bio je vatreno crven. Jahaču je bilo dopušteno da sa Zemlje digne mir, da se ljudi međusobno ubijaju. Dobio je i veliki mač. Kad je Janje otvorilo treći pečat, čuo sam kako treće biće kaže: »Dođi!« Tada sam pogledao, a ispred mene je stajao crni konj. Njegov je jahač u ruci držao vagu. Tada sam čuo neki glas koji je dopirao od tih četiriju bića. Rekao je: »Jedan kilogram brašna ili tri kilograma ječma koštat će punu dnevnu plaću. Ali ne nanesi štetu ulju i vinu!« Kad je Janje otvorilo četvrti pečat, začuo sam glas četvrtoga bića. Reklo je: »Dođi!« Pogledao sam, a ispred mene je stajao sivi konj. Njegov jahač zvao se Smrt, a pratio ga je svijet mrtvih. Njima je dana moć nad četvrtinom Zemlje da ubijaju ratom, glađu, bolešću i divljim zvijerima. Kad je Janje otvorilo peti pečat, ugledao sam ispod žrtvenika duše onih koji su bili zaklani zbog Božje poruke i zbog svjedočanstva koje su držali. Te su duše vikale jakim glasom: »Sveti i istiniti Gospodaru, koliko ćeš još odgađati presudu stanovnicima Zemlje i kaznu što su nas ubili?« Svatko od njih dobio je bijelu haljinu. Rečeno im je da se strpe još malo dok se ne ispuni broj njihove braće, Kristovih slugu, koji trebaju biti ubijeni kao i oni. Onda sam vidio kako je Janje otvorilo šesti pečat, a u tom je trenu nastao jak potres. Sunce je postalo crno kao tkanina za žalovanje. Mjesec je postao kao krv. Zvijezde su pale s neba na Zemlju, kao što kasne smokve padaju s drveta kada ga protrese snažan vjetar. Nebo se smotalo kao svitak. A sve planine i otoci pomaknuli su se sa svoga mjesta. Tad su se svi ljudi — zemaljski kraljevi, vladari, generali, bogataši i moćnici, robovi i slobodni — sakrili u pećine i iza stijena u planinama. Govorili su planinama i stijenama: »Padnite na nas i sakrijte nas od onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetova gnjeva! Došao je velik dan njihova gnjeva i tko ga može preživjeti?« Nakon toga, vidio sam četiri anđela kako stoje na četiri kraja Zemlje. Zadržavali su četiri zemaljska vjetra, tako da ni jedan ne može puhati ni po zemlji, ni po moru, ni po bilo kojem drvetu. Tada sam vidio drugog anđela kako dolazi s istoka. Nosio je pečat živoga Boga. Snažno je povikao četvorici anđela kojima je dana vlast da nanesu štetu zemlji i moru. Rekao je: »Ne nanosite štetu zemlji, moru ili drveću dok sluge našega Boga ne obilježimo pečatom na njihovim čelima!« Tada sam čuo ukupan broj onih koji su označeni pečatom: bilo ih je sto četrdeset i četiri tisuće iz svih plemena izraelskog naroda. Dvanaest tisuća iz Judinog plemena, dvanaest tisuća iz Rubenovog plemena, dvanaest tisuća iz Gadovog plemena, dvanaest tisuća iz Ašerovog plemena, dvanaest tisuća iz Naftalijevog plemena, dvanaest tisuća iz Manašeovog plemena, dvanaest tisuća iz Šimunovog plemena, dvanaest tisuća iz Levijevog plemena, dvanaest tisuća iz Isakarovog plemena, dvanaest tisuća iz Zebulonovog plemena, dvanaest tisuća iz Josipovog plemena i dvanaest tisuća iz Benjaminovog plemena. Nakon toga pogledao sam, a ispred mene nalazilo se veliko mnoštvo koje nitko nije mogao izbrojiti. Tu su bili ljudi iz svakoga naroda, plemena, rase i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom. Imali su na sebi duge bijele ogrtače i u rukama su držali palmine grane. Vikali su jakim glasom: »Spasenje pripada našem Bogu koji sjedi na prijestolju i Janjetu!« Svi su anđeli stajali oko prijestolja, starješina i četiriju bića. Pali su ničice pred prijestoljem i slavili Boga. Govorili su: »Amen! Hvala, slava, mudrost, zahvalnost, čast, moć i snaga pripadaju našem Bogu uvijek i zauvijek. Amen!« Tada me jedan starješina upitao: »Tko su ovi ljudi u dugim bijelim ogrtačima? Odakle su došli?« Odgovorio sam mu: »Gospodine, ti to znaš.« A starješina mi je rekao: »Ovo su oni što su prošli veliku patnju. Oprali su i izbijelili svoje ogrtače u Janjetovoj krvi. Zato sada stoje pred Božjim prijestoljem i danonoćno ga štuju u njegovom hramu. Onaj što sjedi na prijestolju štitit će ih svojom prisutnošću. Oni nikada više neće biti gladni ni žedni. Nikada im više neće naškoditi sunce ni vrućina. Janje na sredini prijestolja bit će njihov pastir. Vodit će ih na izvore vode koja daje život, a Bog će obrisati svaku suzu iz njihovih očiju.« Kad je Janje otvorilo sedmi pečat, na Nebu je nastala tišina oko pola sata. Tada sam vidio onih sedmoricu anđela koji stoje pred Bogom. Dobili su sedam truba. Tada je došao drugi anđeo i stao pokraj žrtvenika. Držao je zlatnu posudu za tamjan . Dobio je puno tamjana da ga prinese s molitvama svih Božjih svetih ljudi na zlatni žrtvenik ispred prijestolja. I dim tamjana, zajedno s molitvama Božjih svetih ljudi, digao se iz anđelove ruke prema Bogu. Anđeo je tada uzeo posudu za tamjan, napunio je vatrom sa žrtvenika i bacio na Zemlju. Uslijedili su grmljavina, tutnjava, munje i potres. Tada su se ona sedmorica anđela sa sedam truba pripremila da zatrube. Prvi je anđeo zatrubio i pojavile su se tuča i vatra pomiješane s krvlju. Bačene su na Zemlju i trećina je Zemlje izgorjela. Izgorjela je i trećina drveća te sva zelena trava. Drugi je anđeo zatrubio i nešto poput velike plamteće planine bilo je bačeno u more. Trećina mora pretvorila se u krv. Trećina je morskih živih bića izginula, a trećina je brodova bila uništena. Treći je anđeo zatrubio i neka je velika zvijezda, koja je gorjela kao baklja, pala s neba. Pala je na trećinu rijeka i na izvore vode. Zvijezda se zvala Pelin . Trećina sve vode pretvorila se u pelin i mnogo je ljudi umrlo pijući gorku vodu. Četvrti je anđeo zatrubio i trećina je Sunca bila pogođena zajedno s trećinom Mjeseca i trećinom zvijezda. Dakle, trećina njih je potamnjela pa je trećina dana ostala bez svjetlosti, kao i trećina noći. Tada sam pogledao gore i začuo orla kako leti visoko u zraku. Vikao je jakim glasom: »Jao, jao, jao onima što žive na Zemlji kad se razlegne zvuk truba još trojice anđela!« Peti je anđeo zatrubio, a ja sam vidio zvijezdu kako je pala s neba na Zemlju. Bio joj je dan ključ prolaza koji vodi u bezdan . Tada je zvijezda otvorila prolaz, a iz njega se podigao dim poput onoga iz velike peći. Sunce i nebo potamnjeli su od dima. Iz njega su izašli skakavci i spustili se na Zemlju. Dana im je moć kakvu imaju škorpioni. No rečeno im je neka ne nanose štetu travi, zelenilu ni drveću; samo ljudima koji nemaju Božji pečat na svojim čelima. Naređeno im je da ljude ne ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci. A bol koju su im nanosili bila je poput one koju stvara ubod škorpiona. I sve to vrijeme ljudi će tražiti smrt, ali ih ona neće snaći. Željet će umrijeti, ali smrt će ih izbjegavati. Skakavci su izgledali kao konji spremni za bitku. Na glavama su imali nešto kao zlatne krune, a lica su im bila poput ljudskih. Imali su kosu poput ženske kose, a zubi su im bili kao lavlji. Prsa su im bila kao željezni oklopi. Zvuk je njihovih krila bio poput zvuka brojnih konja i bojnih kola što jure u bitku. Imali su repove sa žalcima kao škorpioni. U njihovim repovima nalazila se moć da pet mjeseci nanose ljudima bol. Skakavci su imali svoga kralja. Kralj im je bio anđeo bezdana, a njegovo je ime na hebrejskom Abadon , a na grčkom Apolion . Prva je nevolja prošla, ali pazite: još dvije nevolje dolaze nakon ove! Šesti je anđeo zatrubio i ja sam čuo neki glas. Dolazio je iz četiri ugla zlatnog žrtvenika koji se nalazi pred Bogom. Taj je glas rekao šestom anđelu koji je imao trubu: »Oslobodi četvoricu anđela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu!« I četvorica anđela, koja su bila spremna za taj sat, dan, mjesec i godinu, oslobođena su kako bi mogla ubiti trećinu čovječanstva. Čuo sam ukupan broj njihovih konjanika: iznosio je dvjesto milijuna. U mojem su viđenju konji i njihovi jahači izgledali ovako: oklopi za prsa bili su im plameno crveni, plavi kao hijacint i žuti kao sumpor. Glave konja bile su kao lavlje glave, a iz njihovih usta izlazili su vatra, dim i sumpor. Ta tri zla — vatra, dim i sumpor — koja su izlazila iz njihovih usta, ubila su trećinu čovječanstva. Konjima se snaga nalazila u ustima i repovima. Repovi su im bili kao zmije, s glavama koje nanose ozljede ljudima. Ostatak čovječanstva, koji nije poginuo od ovih zala, ipak se nije obratio od obožavanja djela svojih ruku. Nisu prestali štovati demone i idole napravljene od zlata, srebra, bronce, kamena i drva, koji ne mogu ni vidjeti, ni čuti, ni hodati. Nisu se obratili ni od ubijanja, vračanja, seksualnog nemorala ni krađa. Tada sam vidio jednog drugoga moćnog anđela kako silazi s neba. Bio je ogrnut oblakom. Oko glave je imao dugu. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao vatreni stupovi. U ruci je držao mali razmotani svitak. Svoju je desnu nogu stavio u more, a lijevu na kopno. Povikao je jakim glasom, sličnim lavljoj rici, a kad je povikao, začuli su se glasovi sedam gromova. Kad je sedam gromova progovorilo, htio sam to zapisati, ali sam čuo glas s neba koji je rekao: »Zadrži u tajnosti ono što je sedam gromova reklo! To nemoj zapisati!« Tada je anđeo, kojeg sam vidio da stoji u moru i na kopnu, digao desnu ruku prema nebu. Zakleo se po onome koji živi zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i Zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu: »Neće više biti odgode. Ali kad dođe vrijeme da sedmi anđeo zatrubi u svoju trubu, tada će se dovršiti Božji tajni naum, kako je Bog najavio svojim slugama — prorocima.« Tada sam ponovo začuo isti glas s neba kako mi govori: »Idi i uzmi otvoreni svitak iz ruku anđela što stoji u moru i na kopnu.« Otišao sam do anđela i zatražio ga taj mali svitak, a anđeo mi je rekao: »Uzmi i pojedi ga! Od njega će ti biti gorko u trbuhu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« Uzeo sam mali svitak iz anđelove ruke i pojeo ga. U ustima mi je bio sladak kao med, ali nakon što sam ga pojeo, u trbuhu mi je postalo gorko. Tada mi je rečeno: »Moraš ponovo proricati o mnogim rasama, narodima, jezicima i kraljevima.« Tada mi je dana trska nalik štapu za mjerenje. Rečeno mi je: »Ustani i izmjeri Božji hram i žrtvenik! Izbroji i one koji unutra štuju Boga! No izostavi vanjsko dvorište hrama i nemoj ga izmjeriti jer je ono predano nežidovima! Oni će gaziti Sveti Grad četrdeset i dva mjeseca. A ja ću dati moć dvojici svojih svjedoka i oni će prorokovati tisuću dvjesto šezdeset dana odjeveni u pokajničku tkaninu.« Oni su ona dva maslinova stabla i one dvije svjetiljke što stoje pred Gospodarem Zemlje. Ako im itko pokuša nanijeti zlo, iz njihovih usta izlazi vatra i proždire njihove neprijatelje. Da, ako im tko pokuša nanijeti zlo, mora tako umrijeti. Oni imaju moć zatvoriti nebo, da kiša ne pada za vrijeme njihovog prorokovanja. Imaju i moć nad vodama, da ih pretvore u krv. Imaju i moć da pogode zemlju svakovrsnim pošastima koliko god puta žele. Kad završe sa svojim svjedočenjem, Zvijer, koja dolazi iz bezdana, zaratit će s njima. Porazit će ih i ubiti. Njihova će mrtva tijela ležati na ulici tog velikoga grada — u prenesenom smislu nazvanog Sodoma i Egipat — gdje je njihov Gospodin razapet na križu. Ljudi svih rasa, plemena, jezika i naroda gledat će tri i pol dana njihova mrtva tijela i neće dopustiti da ih pokopaju. Oni što žive na Zemlji, likovat će nad njima. Slavit će i slati darove jedni drugima jer su ta dvojica proroka zadavala muku stanovnicima Zemlje. Ali nakon tri i pol dana Božji dah što daje život ušao je u njih i oni su stali na noge. Veliki je strah zahvatio one koji su ih vidjeli. A oba su proroka čula jaki glas s neba koji je rekao: »Dođite gore!« I oni su u oblaku otišli gore u Nebo, a njihovi su neprijatelji gledali kako odlaze. Baš u tom trenutku dogodio se veliki potres. Desetina grada se srušila. Sedam tisuća ljudi poginulo je u potresu. Ostatak se jako uplašio i dao slavu nebeskom Bogu. Prošla je i druga velika nevolja. Ali, pazite, uskoro slijedi i treća. Sedmi je anđeo zatrubio i na nebu su se začuli jaki glasovi govoreći: »Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada našem Gospodaru i njegovom Mesiji. On će kraljevati uvijek i u sva vremena.« A dvadeset i četiri starješine, što su pred Bogom i sjede na svojim prijestoljima, pali su ničice i poklonili se Bogu. Rekli su: »Zahvaljujemo ti, Gospodaru Bože Svevladaru, ti koji jesi i koji si uvijek bio, jer si uzeo svoju veliku moć i počeo kraljevati. Narodi svijeta provodili su svoju srdžbu, a sada je vrijeme tvoje srdžbe. Došlo je vrijeme da se sudi onima koji su mrtvi. Došlo je vrijeme da se dâ nagrada tvojim slugama prorocima i tvom narodu, onima koji te poštuju, malima i velikima. Vrijeme je da se unište oni koji su uništavali Zemlju!« Tada se Božji hram na Nebu otvorio i u njemu se pojavio Kovčeg saveza. I tada su počele bljeskati munje, počela je grmljavina, praskovi groma, potres i velika tuča. Tada se na nebu pojavio veliki znak: žena obučena u Sunce. Pod njezinim je nogama bio Mjesec, a na glavi je imala krunu s dvanaest zvijezda. Bila je trudna i u porođajnim mukama. Vikala je od bolova jer je bila pred porođajem. Tada se na nebu pojavio drugi znak: veliki crveni Zmaj sa sedam glava i deset rogova. Na glavama je imao sedam kruna. Njegov je rep pomeo trećinu zvijezda s neba i bacio ih na Zemlju. Zmaj je stao ispred žene koja je bila pred porođajem. Htio je pojesti njezino dijete čim se rodi. A ona je rodila muško dijete, sina, koji će željeznim žezlom vladati svim narodima. I njezino je dijete bilo uzeto k Bogu i njegovom prijestolju. A žena je pobjegla u pustinju. Tamo joj je Bog pripremio mjesto gdje će biti zbrinuta tisuću dvjesto i šezdeset dana. Tada je na Nebu izbio rat. Mihael i njegovi anđeli borili su se protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatili su borbu, ali nisu mogli izdržati. Izgubili su svoje mjesto na Nebu. Veliki je Zmaj zbačen, ta stara zmija zvana đavao ili Sotona koji zavodi cijeli svijet. Da, on je zbačen na Zemlju, a njegovi su anđeli zbačeni zajedno s njim. Tada sam začuo kako jaki glas na nebu kaže: »Sada je stiglo spasenje i moć i Kraljevstvo našega Boga. Njegov Mesija pokazao je svoju vlast. Jer, zbačen je tužitelj naše braće. On ih je danonoćno optuživao pred našim Bogom. Ali oni su ga porazili Janjetovom krvlju i riječima svoga svjedočanstva. Oni nisu voljeli svoje živote toliko da bi ustuknuli pred smrću. Stoga, veselite se, nebesa, i vi koji živite na njima! Teško vama, Zemljo i more, jer je đavao sišao na vas! On je pun gnjeva jer zna da mu je preostalo malo vremena.« Kad je Zmaj vidio da je bačen na Zemlju, počeo je progoniti ženu koja je rodila muško dijete. No ženi su dana dva krila velikog orla, tako da može odletjeti u pustinju gdje joj je pripremljeno mjesto. Tamo će je, daleko od zmije, hraniti tri i pol godine . Tada je zmija iz usta pustila vodu poput rijeke da bi njezina bujica odnijela ženu. Ali zemlja je pomogla ženi: otvorila je usta i progutala rijeku koju je Zmaj pustio iz svojih usta. Tada se Zmaj razbjesnio na ženu i otišao ratovati protiv njezinog preostaloga potomstva. To su oni koji drže Božje zapovijedi i svjedoče o Isusu. I Zmaj se zaustavio na morskoj obali. Tada sam vidio neku Zvijer kako izlazi iz mora. Imala je deset rogova i sedam glava. Na njezinim rogovima nalazilo se deset kruna, a na njezinim glavama bogohulna imena. Zvijer, koju sam vidio, bila je slična leopardu. Noge su joj bile kao medvjeđe, a usta kao lavlja. Zmaj joj je predao svoju moć, svoje prijestolje i veliku vlast. Jedna od njezinih glava izgledala je smrtno ranjena, ali je ta smrtna rana zacijelila. Zvijer je zadivila ljude cijeloga svijeta i oni su krenuli za njom. Ljudi su se klanjali Zmaju jer je on predao svoju vlast Zvijeri. Klanjali su se Zvijeri i govorili: »Tko je kao Zvijer i tko se može boriti protiv nje?« Zvijeri je bilo dopušteno da oholo govori i huli na Boga. Dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. Zvijer je otvorila svoja usta i počela izgovarati uvrede protiv Boga i psovati njegovo ime, mjesto na kojem prebiva i one koji žive na Nebu. Dopušteno joj je i da se bori protiv Božjih ljudi i da ih porazi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom, rasom, jezikom i narodom. Svi koji žive na Zemlji poklonit će se Zvijeri. To su oni čije ime od početka svijeta nije zapisano u Knjizi života što pripada Janjetu koje je bilo zaklano. Ako tko sluša, neka čuje: »Tko god treba postati zatočenik, taj će i postati zatočenik. Tko god treba umrijeti od mača, taj će i umrijeti od mača.« To zahtijeva ustrajnost i vjeru od Božjih ljudi. Tada sam vidio drugu Zvijer kako dolazi iz zemlje. Imala je dva roga kao janje, ali je govorila kao Zmaj. Imala je svu vlast koju ima i prva Zvijer. Prisilila je Zemlju i sve koji žive na njoj da se poklone prvoj Zvijeri čija je smrtna rana zacijelila. Ta je druga Zvijer činila velika čuda, čak je naočigled ljudi slala vatru s neba na Zemlju. Ta je druga Zvijer zavaravala ljude koji žive na Zemlji čudima koje je činila. Dobila je moć da ih čini kako bi služila prvoj Zvijeri. Druga je Zvijer zapovjedila ljudima koji žive na Zemlji da naprave kip u čast prve Zvijeri. To je bila ona Zvijer koja je imala ranu od mača, ali je preživjela. Druga je Zvijer dobila dopuštenje da daruje život kipu prve Zvijeri, tako da je kip mogao govoriti i zapovjediti da se ubiju svi oni koji se nisu poklonili njezinom kipu. Druga je Zvijer prisilila sve ljude — male i velike, bogate i siromašne, slobodne i robove — da prime žig na desnoj ruci ili na čelu. Nitko nije mogao ništa kupovati ni prodavati bez tog žiga. A taj je znak ime Zvijeri ili broj koji odgovara njezinom imenu. Ovdje je potrebna mudrost. Ako je tko pronicljiv, neka odgonetne broj Zvijeri, jer to je i broj čovjeka. To je šesto šezdeset i šest. Tada sam pogledao ispred sebe i ugledao Janje. Stajalo je na Sionskoj gori . S njim su bile i sto četrdeset i četiri tisuće koje su na čelima imale zapisano Janjetovo ime i ime njegovog Oca. Tada sam začuo glas s neba sličan huci velikih voda ili jakoj grmljavini. No glas je također zvučao kao kada glazbenici sviraju harfe. Mnoštvo je pjevalo novu pjesmu pred prijestoljem, pred četirima bićima i starješinama. Nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih sto četrdeset i četiri tisuće. Oni su bili otkupljeni sa Zemlje. Oni su ti koji se nisu okaljali grešnim odnosima sa ženama. Održali su se čistima. Slijede Janje kamo god ono ide. Otkupljeni su od ostalog čovječanstva i prvi su plodovi žetve za Boga i Janje. U njihovim se ustima ne može naći laž. Oni su bez mane. Tada sam spazio drugog anđela kako leti visoko na nebu. Trebao je onima koji žive na Zemlji — svakom narodu, plemenu, jeziku i rasi — objaviti vječnu poruku Radosne vijesti. Govorio je jakim glasom: »Poštujte Boga i dajte mu slavu! Došlo je vrijeme da on sudi svima. Poklonite se Bogu! On je stvorio nebo, Zemlju, more i izvore voda.« Tada je drugi anđeo prišao i rekao: »Pao je! Pao je veliki Babilon, koji je natjerao sve narode da piju žestoko vino bijesa i bluda.« Treći je anđeo došao za njima i rekao jakim glasom: »Oni koju štuju Zvijer i njezin kip, i prihvaćaju njezin znak na čelo ili ruku, pit će vino Božje srdžbe koje je nerazblaženo u čaši njegovoga gnjeva. Bit će mučeni u gorućem sumporu u prisutnosti svetih anđela i Janjeta. A dim od njihovog mučenja dizat će se zauvijek. Oni koji štuju Zvijer i njezin kip — i svi koji su obilježeni njezinim imenom — neće imati mira ni danju ni noću.« Ovdje Božji ljudi, oni koji se pridržavaju Božjih zapovijedi, trebaju biti ustrajni i ostati vjerni Isusu. Tada sam s neba začuo glas: »Zapiši: od sada su blagoslovljeni oni koji umru služeći Gospodinu!« »Tako je«, kaže Duh. »Oni se mogu odmoriti od svoga truda jer ih prate njihova djela.« Tada sam pogledao ispred sebe i primijetio bijeli oblak. Na oblaku je sjedio netko sličan Sinu Čovječjem. Na glavi je imao zlatnu krunu, a u ruci oštar srp. Tada je iz hrama izašao drugi anđeo. Viknuo je jakim glasom onomu što sjedi na oblaku: »Uzmi svoj srp i saberi urod! Došlo je vrijeme žetve. Zemaljski je urod dozrio.« Onaj što je sjedio na oblaku zamahnuo je svojim srpom nad Zemljom i požnjeo urod na Zemlji. Tada je iz hrama na Nebu izašao neki drugi anđeo. I on je imao oštar srp. A sa žrtvenika je opet došao drugi anđeo koji je imao moć nad vatrom. Doviknuo je jakim glasom onomu što je imao oštar srp: »Uzmi svoj oštri srp i skupi grozdove zemaljske loze! Jer, grožđe je zrelo.« Anđeo je zamahnuo srpom nad Zemljom i skupio urod zemaljskoga vinograda. Bacio je grožđe u veliki tijesak Božjega gnjeva i zgazio ga izvan grada. Iz tijeska je tekla krv. Digla se sve do konjskih uzda, na daljinu od tristotinjak kilometara . Tada sam vidio drugi veliki i zadivljujući znak na nebu: bila su to sedmorica anđela koji su imali sedam zadnjih pošasti. One su zadnje zato što s njima završava Božja srdžba. Tada sam vidio nešto poput staklenoga mora pomiješanoga s vatrom. Vidio sam one koji su pobijedili Zvijer, njezin kip i broj njezinog imena. Stajali su pokraj staklenoga mora i držali harfe koje im je dao Bog. Pjevali su pjesmu Božjeg sluge Mojsija i Janjetovu pjesmu: »Velika i čudesna su tvoja djela, Gospodaru Bože Svevladaru! Pravedni su i istiniti tvoji putovi, Kralju naroda! Tko te se neće bojati, Gospodine? Tko neće slaviti tvoje ime? Jer, samo si ti svet. Svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom jer su objavljene tvoje pravedne presude.« Nakon toga vidio sam hram, Šator svjedočanstva na Nebu. Hram je bio otvoren. Sedmorica anđela, koja su nosila sedam posljednjih pošasti, izašli su iz hrama. Bili su odjeveni u čisti, sjajni lan i nosili su zlatne poveze oko prsa. Tada je jedno od četiriju bića dalo sedmorici anđela sedam zlatnih posuda napunjenih gnjevom Boga koji živi uvijek i zauvijek. Hram se napunio dimom Božje slave i sile. Nitko nije mogao ući u hram dok se ne dovrši sedam pošasti koje su donijela sedmorica anđela. Tada sam iz hrama začuo jaki glas kako govori sedmorici anđela: »Idite i izlijte na Zemlju sedam posuda Božjega gnjeva!« Prvi je anđeo otišao i izlio svoju posudu na kopno. Na onim ljudima, koji su imali znak Zvijeri i klanjali se njezinom kipu, izbile su užasne, bolne rane. Tada je drugi anđeo izlio svoju posudu na more. More se pretvorilo u krv sličnu krvi mrtvaca. Svako je živo biće u moru umrlo. Tada je treći anđeo izlio svoju posudu na rijeke i izvore voda. Oni su se pretvorili u krv. Tada sam čuo anđela voda kako kaže: »Ti si onaj koji jest i koji je oduvijek bio. Ti si svet i pravedan. To pokazuju ove presude koje si donio. Ljudi su prolili krv tvojih svetih ljudi i proroka pa si im dao da piju krv. To je ono što zaslužuju.« Tada sam čuo kako žrtvenik kaže: »Da, Gospodaru Bože Svevladaru, tvoje su presude istinite i pravedne.« Tada je četvrti anđeo izlio svoju posudu na Sunce kojemu je bilo dopušteno paliti ljude vatrom. Pekla ih je velika vrućina. Proklinjali su Božje ime jer on je taj koji ima vlast nad tim pošastima, ali se nisu pokajali niti mu dali slavu. Tada je peti anđeo izlio svoju posudu na prijestolje Zvijeri i njezino je kraljevstvo utonulo u mrak. Ljudi su od boli grizli svoje jezike. Proklinjali su nebeskoga Boga zbog bolova i zbog svojih rana. No nisu se obratili od svojih zlih djela. Tada je šesti anđeo izlio svoju posudu na veliku rijeku Eufrat i njezina je voda presušila. To se dogodilo da se pripremi put kraljevima s istoka. Tada sam vidio tri nečista duha slična žabama. Izašli su iz Zmajevih usta, iz usta Zvijeri i iz usta lažnoga proroka. Ovi su zli duhovi demoni koji imaju moć činiti čuda. Otišli su svim kraljevima svijeta da ih okupe za bitku, na veliki dan Boga Svevladara. »Slušaj! Doći ću iznenada kao lopov. Blago onomu tko ostane budan i zadrži svoju odjeću pokraj sebe tako da ne hoda gol i ne bude sramotno otkriven.« Zli su duhovi tada doveli sve kraljeve na mjesto koje se na hebrejskom jeziku zove Harmagedon. Tada je sedmi anđeo izlio svoju posudu u zrak, a jaki glas začuo se s prijestolja iz hrama. Rekao je: »Gotovo je!« Tada su se pojavile munje, buka, grmljavina i veliki potres. To je bio najveći potres koji se ikada dogodio otkako je čovječanstvo na Zemlji. Veliki se grad raskolio na tri dijela. Gradovi nežidova su se srušili. Bog nije zaboravio kazniti veliki Babilon. Dao mu je čašu punu vina svoga žestokog gnjeva. Svi su otoci nestali i ni jedna planina nije ostala. Velika tuča, s komadima od gotovo četrdeset kilograma , pala je s neba na ljude. A oni su proklinjali Boga zbog toga zla jer je bilo užasno. Tada je došao jedan od sedmorice anđela koji su imali sedam posuda. Rekao mi je: »Dođi i pokazat ću ti kaznu koja će biti dosuđena velikoj bludnici koja sjedi na mnogim vodama! Zemaljski su kraljevi počinili preljub s njom. Oni koji žive na Zemlji opili su se vinom njezinog preljuba.« Tada me Duh zahvatio i anđeo me odnio u pustinju. Tamo sam vidio neku ženu kako sjedi na grimiznocrvenoj Zvijeri. Zvijer je bila puna bogohulnih imena i imala je sedam glava i deset rogova. Žena je bila obučena u purpurnu i grimiznu odjeću. Bila je ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima. U ruci je držala zlatnu čašu punu odvratnosti i prljavštine svojega preljuba. Na njezinom je čelu bilo napisano ime koje je imalo skriveno značenje: »Veliki Babilon, majka prostitutki i zemaljskih gadosti.« Vidio sam da je žena bila pijana od krvi Božjih ljudi i od krvi onih koji su umrli svjedočeći o Isusu. Kad sam je vidio, jako sam se začudio. Anđeo me upitao: »Čemu se čudiš? Ja ću ti objasniti skriveno značenje žene i Zvijeri sa sedam glava i deset rogova na kojoj jaše. Zvijer koju si vidio jednom je bila živa, ali više nije. Pa, ipak, treba opet doći iz bezdana i otići prema svom uništenju. Ljudi, koji žive na Zemlji a čija imena nisu od početka svijeta zapisana u Knjizi života, začudit će se kad vide Zvijer, jer je Zvijer bila živa a više nije, no opet će se pojaviti. Ovdje treba biti mudar. Sedam glava jest sedam brda na kojima sjedi žena. To je i sedmorica kraljeva. Prvih su petorica kraljeva pala. Jedan još vlada, a drugi još nije došao. Kad on dođe, treba ostati tek kratko. Zvijer, koja je bila ali više nije, osmi je kralj. On je također jedan od sedmorice i ide prema svom uništenju. Deset rogova, koje si vidio, desetorica su kraljeva koji još nisu počeli vladati. Primit će kraljevsku vlast na jedan sat zajedno sa Zvijeri. Svih desetorica kraljeva imaju isti cilj. Svoju moć i vlast predat će Zvijeri. Oni će se boriti protiv Janjeta, no Janje i njegovi pozvani, odabrani i vjerni sljedbenici porazit će ih. Jer, Janje je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.« Onda mi je anđeo rekao: »Vode, koje si vidio tamo gdje sjedi bludnica, razne su rase, mnoštva, narodi i jezici. Deset rogova i Zvijer, koje si vidio, zamrzit će bludnicu. Uzet će joj sve što ima i ostaviti je golu. Pojest će njezino tijelo i spaliti je vatrom. Bog im je usadio želju u srce da ostvare njegovu zamisao, da svi budu složni i predaju Zvijeri svoju kraljevsku vlast dok se ne ispune Božje riječi. Žena koju si vidio jest taj veliki grad koji vlada zemaljskim kraljevima.« Nakon toga, vidio sam jednog drugoga anđela kako silazi s Neba. Taj je anđeo imao veliku moć i njegov je sjaj rasvijetlio Zemlju. Zavikao je snažnim glasom: »Pao je! Pao je veliki Babilon! Postao je boravište demona, prebivalište svakovrsnih nečistih duhova i skrovište svakovrsnih nečistih i odvratnih ptica. Svi narodi su pili žestoko vino bijesa i bluda. Zemaljski su kraljevi s njom bludno griješili, a trgovci su se obogatili njezinom pretjeranom raskoši.« Tada sam začuo neki drugi glas s neba. Rekao je: »Izađi, moj narode! Ne sudjelujte u njezinom grijehu! Tako vas neće snaći zla koja će se njoj dogoditi. Jer, njezini grijesi nagomilali su se do Neba. Bog se sjetio njezinih prekršaja. Vratite joj prema njezinim djelima! Uzvratite joj dvostruko za ono što je učinila! U čašu, koju je drugima spremala, ulijte joj dvostruko jačega vina! Priuštila si je slavu i raskoš. Dajte joj isto toliko muka i tuge! Jer, ona i dalje govori: ‘Sjedim na svojem prijestolju kao kraljica. Nisam udovica i nikada neću tugovati.’ Zato će je u jednom jedinom danu snaći zla koja su joj namijenjena: smrt, žalost i glad. Izgorjet će u vatri jer je jak Gospodin Bog koji joj je presudio. Zemaljski kraljevi, koji su s njom bludno griješili i raskošno živjeli, plakat će i jadikovati nad njom kad vide dim s njezine lomače. Stajat će daleko od nje, bojeći se njezinih muka, i govoriti: ‘Strašno! Strašno! O, veliki grade! O, moćni grade Babilone! U samo jedan sat stigla te kazna!’ Trgovci će također plakati i tugovati nad njom jer nitko više neće kupovati njihovu robu. A njihova je roba zlato, srebro, drago kamenje i biseri, fini lan, purpurne tkanine, svila i grimizne tkanine; sve vrste mirisnog drva i predmeti od bjelokosti; predmeti od skupocjenog drveta, bronce, željeza i mramora; cimet, pomasti, tamjan, mirisne i aromatične smole; vino i maslinovo ulje, najbolje brašno i pšenica, goveda i ovce, konji, kola, robovi i ljudski životi! ‘Sve voće za kojim si žudjela, nestalo je. Sva tvoja raskoš i sjaj, izgubili su se. Nikada se više neće vratiti.’ Trgovci, koji su trgovali svim time, i koji su se zbog nje obogatili, stajat će na velikoj udaljenosti jer će se bojati njezinih muka. Plakat će i tugovati, i govorit će: ‘Strašno! Jao velikom gradu! Bila je odjevena u fini lan, purpurnu i grimiznu tkaninu. Bila je ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima! A sve to bogatstvo uništeno je za jedan sat!’ Tada su svi brodski kapetani i putnici, mornari i svi oni koji žive od mora stali daleko od grada. A kad su vidjeli dim od vatre u kojoj je gorjela, povikali su: ‘Koji je grad bio ovako velik?’ Onda su se posuli pepelom po glavi i počeli plakati i tugovati. Vikali su: ‘Strašno! Jao velikom gradu! Svi koji imaju brodove na moru obogatili su se zahvaljujući njegovom bogatstvu! A uništen je za samo jedan sat! Veseli se nad njim, Nebo! Veselite se, Božji ljudi, apostoli i proroci! Jer, Bog mu je presudio onako kako je on sudio vama.’« Tada je silni anđeo uzeo kamen, velik kao mlinski, bacio ga u more i rekao: »Ovom će silinom veliki grad Babilon biti zbačen i zauvijek će nestati. Nikad više u tebi neće biti glazbenika, neće se čuti zvuci harfe, frule ni trube. Nikad više u tebi neće biti obrtnika. Nikad se više u tebi neće čuti zvuk mlina. Nikad više u tebi neće zasjati svjetiljka. Nikad se više u tebi neće čuti glas mladoženje i mlade. Tvoji su trgovci gospodarili Zemljom. Sve narode zavele su tvoje čarolije. Ovaj je grad kriv za prolivenu krv proroka, Božjih ljudi i svih onih koji su ubijeni na Zemlji.« Nakon toga, čuo sam nešto poput buke velikog mnoštva na Nebu kako viče: »Aleluja! Spasenje, slava i moć pripadaju našem Bogu. Njegove su presude ispravne i pravedne. On je presudio velikoj bludnici koja je iskvarila Zemlju svojim bludničenjem. On je osvetio smrt svojih slugu koje je ubila.« I još su govorili: »Aleluja! Dim će se dizati s nje zauvijek.« Tada su dvadeset i četiri starješine i četiri bića pali ničice i poklonili se Bogu koji sjedi na prijestolju i rekli: »Amen! Aleluja!« A s prijestolja se začuo glas: »Hvalite našega Boga svi koji mu služite i svi vi — mali i veliki — koji ga se bojite!« Onda sam začuo nešto poput velikog mnoštva ljudi. Zvučalo je kao huka velikih voda ili kao zvuk jakih gromova. Govorili su: »Aleluja! Gospodin, naš Svemoćni Bog, kraljuje. Radujmo se i budimo sretni! Dajmo Bogu slavu jer je došlo vrijeme Janjetove svadbe! Njegova je zaručnica spremna. Dobila je čistu, sjajnu lanenu odjeću da se u nju obuče.« Lanena tkanina predstavlja pravedna djela Božjih svetih ljudi. Tada mi je anđeo rekao: »Zapiši ovo: blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!« Te je dodao: »Ove su Božje riječi istina.« A ja sam mu pao pred noge da mu se poklonim, ali on mi je rekao: »Ne čini to! Ja sam sluga kao i ti i kao tvoja braća koja čuvaju istinu o Isusu. Bogu se pokloni! Jer, govorenje istine o Isusu je duh proroštva.« Tada sam vidio kako se otvorilo Nebo. Ispred mene je stajao bijeli konj. Njegovog su jahača zvali Vjerni i Istiniti jer pravedno sudi i ratuje. Oči su mu bile vatreni plamen, a na glavi je imao mnogo kruna. Na njima je pisalo ime koje je znao samo on i nitko drugi. Na sebi je imao ogrtač natopljen krvlju. Njegovo je ime Riječ Božja. Nebeske su ga vojske slijedile na bijelim konjima, obučene u najbolji lan, čist i bijel. Iz njegovih usta izlazi oštar mač kojim će poraziti narode. Vladat će njima željeznom palicom. On će gnječiti grožđe u tijesku žestokoga gnjeva Svemoćnoga Boga. Na njegovom ogrtaču, na boku, pisalo je ime: »Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.« Tada sam spazio nekog anđela kako stoji na Suncu. Jakim je glasom povikao pticama koje lete visoko na nebu: »Dođite sve na veliku Božju gozbu! Dođite jesti meso kraljeva, generala i moćnika: meso konja, njihovih jahača i meso svih ljudi — slobodnih i robova, malih i velikih!« Tada sam vidio Zvijer i zemaljske kraljeve zajedno s njihovim vojskama. Okupili su se svi zajedno da ratuju protiv jahača na konju i njegove vojske. No Zvijer je zarobljena zajedno s lažnim prorokom koji je u njezino ime činio čuda. Njima je zavodio one koji su primili znak Zvijeri i klanjali se njezinom kipu. Oboje su živi bačeni u vatreno jezero gorućega sumpora. Ostatak je njihove vojske ubijen mačem koji je izašao iz jahačevih usta. I sve su se ptice nasitile njihovim tijelima. Tada sam vidio anđela kako silazi s Neba. U ruci je imao ključ bezdana i veliki lanac. Uhvatio je Zmaja, tu staru zmiju zvanu đavao ili Sotona, i svezao ga lancem na tisuću godina. Anđeo ga je bacio u bezdan te zaključao i zapečatio vrata, kako Zmaj ne bi mogao zavoditi narode dok ne prođe tisuću godina. Nakon toga Zmaj će biti nakratko pušten. Onda sam primijetio prijestolja. Na njima su sjedili oni kojima je dana vlast da sude. Spazio sam i duše onih kojima je odrubljena glava zbog svjedočenja za Isusa i Božju poruku. Oni se nisu pokorili Zvijeri ni njezinom kipu i nisu primili njezin žig na svoja čela ili ruke. Oni su se vratili u život i kraljevali s Kristom tisuću godina. Ostali mrtvi nisu se vratili u život dok nije prošlo tisuću godina. To je prvo uskrsnuće. Blagoslovljeni su i sveti oni koji sudjeluju u prvom uskrsnuću. Druga smrt nema nikakvu moć nad njima. Umjesto toga, oni će biti Božji i Kristovi svećenici. Oni će vladati s njim tisuću godina. A kad prođe tisuću godina, Sotona će biti oslobođen iz svoje tamnice. Izaći će da zavodi narode Goga i Magoga koji se nalaze širom Zemlje. Okupit će ih sve zajedno za rat. Bit će ih bezbroj — poput pijeska na morskoj obali. Sotonina je vojska prošla po svoj Zemlji. Opkolila je tabor Božjih ljudi i voljeni grad. No vatra je sišla s neba i uništila Sotoninu vojsku. Tada je đavao, koji ih je zaveo, bačen u jezero gorućega sumpora. Tu su se već nalazili Zvijer i lažni prorok. Oni će biti mučeni zauvijek — danju i noću. Tada sam spazio veliko, bijelo prijestolje i onoga što sjedi na njemu. Zemlja i nebo nestali su pred njim bez traga. Onda sam vidio mrtve, male i velike, kako stoje pred prijestoljem. Otvorile su se neke knjige. A otvorila se i Knjiga života. Mrtvima je suđeno prema njihovim djelima zapisanim u knjigama. More je predalo mrtve koji su bili u njemu. Smrt i svijet mrtvih predali su mrtve koji su bili u njima. Svakoj je osobi suđeno prema njezinim djelima. Tada su Smrt i svijet mrtvih bačeni u goruće jezero. To je goruće jezero druga smrt. A tko god se nije našao upisan u Knjigu života, bačen je u goruće jezero. Tada sam spazio novo nebo i novu Zemlju jer su prvo nebo i prva Zemlja nestali. Ni mora više nije bilo. Vidio sam i Sveti Grad, Novi Jeruzalem , kako silazi s Neba od Boga. Bio je ukrašen kao zaručnica koja se uredila za svoga muža. Čuo sam jaki glas s prijestolja kako govori: »Sada Bog prebiva s ljudima. On će živjeti s njima i oni će biti njegov narod. Sâm Bog bit će s njima i bit će njihov Bog. On će obrisati svaku suzu s njihovih očiju i neće više biti smrti. Više neće biti ni tugovanja, ni plakanja, ni boli jer je sve staro nestalo.« Tada je onaj što sjedi na prijestolju rekao: »Gledaj! Sve činim novo!« I rekao je: »Zapiši to, jer ove su riječi istinite i može im se vjerovati!« Onda mi je rekao: »Gotovo je! Ja sam Alfa i Omega , Početak i Svršetak. Tko god je žedan, ja ću mu dati da besplatno pije iz izvora vode koja daje život. Pobjednici će naslijediti sve to, ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moja djeca. No kukavice, nevjernici, mrzitelji, ubojice, bludnici, vračari, idolopoklonici i svi lažljivci — njihovo je mjesto u vatrenom jezeru gorućega sumpora. To je druga smrt.« Tada je došao jedan od sedmorice anđela koji su imali sedam posuda napunjenih sa sedam posljednjih pošasti. Rekao mi je: »Dođi! Pokazat ću ti zaručnicu, Janjetovu ženu.« I anđeo me u Duhu poveo na veliku i visoku planinu. Pokazao mi je sveti grad Jeruzalem kako silazi s Neba od Boga. Grad je sjao Božjom slavom. Njegov je sjaj bio poput velikoga skupocjenog kamena, kao kristalno čist jaspis. Imao je širok i visok zid s dvanaesterim vratima. Na vratima je bilo dvanaestorica anđela i imena dvanaest izraelskih plemena. Troja su se vrata nalazila na istoku, troja na sjeveru, troja na jugu, a troja na zapadu. Gradske su zidine bile sagrađene na dvanaest kamenova temeljaca. Na njima je pisalo dvanaest imena Janjetovih dvanaestorice apostola. Anđeo, koji mi je govorio, imao je zlatni štap za mjerenje da može izmjeriti grad, njegova vrata i njegove zidine. Grad je bio sagrađen u obliku četverokuta. Dužina mu je bila jednaka širini. Anđeo je izmjerio grad štapom. Bio je dugačak dvije tisuće dvjesto kilometara, širok dvije tisuće dvjesto kilometara i visok dvije tisuće dvjesto kilometara. Zatim je anđeo izmjerio njegove zidine. Bile su dugačke sedamdeset i dva metra , mjereno ljudskom mjerom koju je anđeo koristio. Zidine su bile od jaspisa. Grad je bio od čistog zlata, kao čisto staklo. Temelji su gradskih zidina bili ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem. Prvi je temelj bio od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda. Peti je temelj bio od oniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od hrizoprasa, jedanaesti od hijacinta, a dvanaesti od ametista. Dvanaest je vrata bilo dvanaest bisera; svaka vrata od jednoga bisera. Gradske su ulice bile od čistog zlata, jasne kao staklo. U gradu nisam vidio nikakav hram. Gospodar Bog Svevladar i Janje bili su njegov hram. Gradu nije potrebno ni Sunce, ni Mjesec da mu daju svjetlo. Božji ga sjaj rasvjetljuje, a Janje mu je svjetiljka. Narodi će hodati po njegovom svjetlu, a zemaljski kraljevi donijet će svoju slavu u grad. Njegova vrata neće se nikada danju zatvarati, a noći neće biti. U grad će biti doneseno sve blago i slava i čast svih naroda. U njega neće ući ništa nečisto niti itko tko čini gadosti ili govori laži. Ući će samo oni čija su imena zapisana u Janjetovoj Knjizi života. Tada mi je anđeo pokazao rijeku vode koja daje život. Rijeka je bila kristalno čista i tekla je od Božjeg i Janjetovog prijestolja, posred gradskih ulica. Na svakoj se strani rijeke nalazilo stablo života koje je rađalo dvanaest puta na godinu. Svakoga mjeseca donosilo je plod, a listovi stabla služili su za liječenje naroda. Više neće biti nikakvog prokletstva. Božje i Janjetovo prijestolje bit će u gradu i Boga će štovati njegovi sluge. Oni će vidjeti njegovo lice, a njegovo će ime biti na njihovim čelima. Više neće biti noći niti će biti potrebna svjetlost svjetiljke ili sunca. Gospodin će ih Bog obasjavati svjetlošću i oni će kraljevati uvijek i zauvijek. Tada mi je anđeo rekao: »Ove su riječi istinite i može im se vjerovati. Gospodin, Bog proročkih duhova, poslao je svog anđela da pokaže svojim slugama ono što se uskoro mora dogoditi. Pazite! Dolazim uskoro! Blago onome tko se pridržava proročkih riječi ove knjige.« Ja, Ivan, sve sam ovo čuo i vidio. Kad sam to čuo i vidio, pao sam ničice pred noge anđela koji mi je sve to pokazivao. Htio sam mu se pokloniti. Ali anđeo mi je rekao: »Nemoj! Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci. To su oni koji se pridržavaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!« Onda je rekao: »Ne taji proročke riječi ove knjige, jer vrijeme se bliži! Neka onaj tko čini zlo i dalje čini zlo! Neka se onaj tko je nečist i dalje onečišćuje! Neka onaj tko je pravedan i dalje bude pravedan! Neka onaj tko je svet i dalje bude svet! Pazite! Dolazim uskoro i donosim sa sobom nagradu. Svakome ću uzvratiti za djela koja je činio. Ja sam Alfa i Omega , Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak. Blago onima koji peru svoju odjeću! Oni će imati pravo jesti sa stabla života i proći kroz vrata u grad. No psi i vračari, razvratnici, ubojice, štovatelji idola i svi koji vole i govore laž — ostat će vani. Ja, Isus, poslao sam svog anđela da vam kaže ovo o crkvama. Ja sam potomak Davidovog roda, sjajna jutarnja zvijezda.« Duh i zaručnica kažu: »Dođi! Neka onaj tko ovo čuje kaže: ‘Dođi!’ I neka dođe onaj tko je žedan! Tko god želi, može besplatno dobiti vode koja daje život.« Upozoravam svakoga tko sluša proročke riječi ove knjige: Ako tko ovome što doda, Bog će mu dodati zla o kojima piše u ovoj knjizi. A ako tko riječima ove proročke knjige što oduzme, Bog će mu oduzeti njegov dio sa stabla života i iz Svetoga Grada, opisanih u ovoj knjizi. Onaj tko svjedoči za sve ovo, kaže: »Da, ja dolazim uskoro.« Amen. Dođi, Gospodine Isuse! Neka milost Gospodina Isusa bude sa svima! Amen.