U poetku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijae pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Boji lebdio je nad vodama. I ree Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva no. Tako bude veer, pa jutro - dan prvi. I ree Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. Bog naini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. Tako bude veer, pa jutro - dan drugi. I ree Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokae kopno!" I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. I ree Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod to u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. I nikne iz zemlje zelena trava to se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima to u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. Tako bude veer, pa jutro - dan trei. I ree Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da lue dan od noi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. I naini Bog dva velika svjetlila - vee da vlada danom, manje da vlada nou - i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i nou i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude veer, pa jutro - dan etvrti. I ree Bog: "Nek' povrvi vodom vreva ivih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne ive stvorove to mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. I blagoslovi ih govorei: "Plodite se i mnoite i napunite vode morske! I ptice neka se namnoe na zemlji!" Tako bude veer, pa jutro - dan peti. I ree Bog: "Neka zemlja izvede iva bia, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. I ree Bog: "Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima to puze po zemlji!" Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i ree im: "Plodite se, i mnoite, i napunite zemlju, i sebi je podloite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim ivim stvorovima to puze po zemlji!" I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje to se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna to u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima to puze po zemlji u kojima je dah ivota - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. I vidje Bog sve to je uinio, i bijae veoma dobro. Tako bude veer, pa jutro - dan esti. Tako bude dovreno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje uini. I poinu u sedmi dan od svega djela koje uini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poinu od svega djela svoga koje uini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. <p> Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, jo nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, jo ne bijae niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, jo ne pusti dada na zemlju i nije bilo ovjeka da zemlju obrauje. Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povrinu zemaljsku. Jahve, Bog, napravi ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah ivota. Tako postane ovjek iva dua. I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti ovjeka koga je napravio. Tada Jahve, Bog, uini te iz zemlje nikoe svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo ivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u etiri kraka. Prvom je ime Pion, a optjee svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjee svu zemlju Ku. Trea je rijeka Tigris, a tee na istok od Aura; etvrta je Eufrat. Jahve, Bog, uzme ovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrauje i uva. Jahve, Bog, zapovjedi ovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusi, zacijelo e umrijeti!" I ree Jahve, Bog: "Nije dobro da ovjek bude sam: nainit u mu pomo kao to je on." Tada Jahve, Bog, naini od zemlje sve ivotinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih ovjeku da vidi kako e koju nazvati, pa kako koje stvorenje ovjek prozove, da mu tako bude ime. ovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i ivotinjama u polju. No ovjeku se ne nae pomo kao to je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na ovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra to ga je uzeo ovjeku napravi Jahve, Bog, enu pa je dovede ovjeku. Nato ovjek ree: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! enom neka se zove, od ovjeka kad je uzeta!" Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu i bit e njih dvoje jedno tijelo. A bijahu oboje goli - ovjek i njegova ena - ali ne osjeahu stida. Zmija bijae lukavija od sve zvjeradi to je stvori Jahve, Bog. Ona ree eni: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" ena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla to je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" Nato e zmija eni: "Ne, neete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit e vam se oi, i vi ete biti kao bogovi koji razluuju dobro i zlo." Vidje ena da je stablo dobro za jelo, za oi zamamljivo, a za mudrost poeljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom muu, koji bijae s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oi i upoznaju da su goli. Spletu smokova lia i naprave sebi pregae. Uto uju korak Jahve, Boga, koji je etao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - ovjek i njegova ena - pred Jahvom, Bogom, meu stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne ovjeka: "Gdje si?" - ree mu. On odgovori: "uo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." Nato mu ree: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" ovjek odgovori: "ena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." Jahve, Bog, ree eni: "to si to uinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori ena. Nato Jahve, Bog, ree zmiji: "Kad si to uinila, prokleta bila meu svim ivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat e i zemlju jesti sveg ivota svog! Neprijateljstvo ja zameem izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojeg i roda njezina: on e ti glavu satirati, a ti e mu vrebati petu." A eni ree: "Trudnoi tvojoj muke u umnoit, u mukama djecu e raati. udnja e te muu tjerati, a on e gospodariti nad tobom." A ovjeku ree: "Jer si posluao glas svoje ene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavi: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom e se od nje hraniti svega vijeka svog! Raat e ti trnjem i korovom, a hranit e se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj e jesti dokle se u zemlju ne vrati: ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah e se i vratiti." Svojoj eni ovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima ivima. I naini Jahve, Bog, ovjeku i njegovoj eni odjeu od krzna pa ih odjenu. Zatim ree Bog: "Evo, ovjek postade kao jedan od nas - znajui dobro i zlo! Da ne bi sada pruio ruku, ubrao sa stabla ivota pa pojeo i ivio navijeke!" Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrauje zemlju iz koje je i uzet. Istjera, dakle, ovjeka i nastani ga istono od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni ma koji se svjetlucao - da strae nad stazom koja vodi k stablu ivota. ovjek pozna svoju enu Evu, a ona zae i rodi Kajina, pa ree: "Muko sam edo stekla pomou Jahve!" Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoar, a Kajin zemljoradnik. I jednoga dana Kajin prinese Jahvi rtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu rtvu, a na Kajina i rtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. I Jahve ree Kajinu: "Zato si ljut? Zato ti je lice namrgoeno? Jer ako pravo radi, vedrinom odsijeva. A ne radi li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu to na te vreba; jo mu se moe oduprijeti." Kajin pak ree svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I naavi se na polju, Kajin skoi na brata Abela te ga ubi. Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja uvar brata svoga?" Jahve nastavi: "to si uinio? Sluaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vie. Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! Obraivat e zemlju, ali ti vie nee davati svoga roda. Vjeni e skitalica na zemlji biti!" A Kajin ree Jahvi: "Kazna je moja odvie teka da se snosi. Evo me tjera danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vjeni lutalac na zemlji - tko me god nae, moe me ubiti." A Jahve mu ree: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu e se izvriti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, naavi ga, ne ubije. Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istono od Edena, i ondje se nastani. Kajin pozna svoju enu te ona zae i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela potee Metuael, od Metuaela Lamek. Lamek uzme dvije ene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih to pod atorima ive sa stokom. Bratu mu bijae ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i eljezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijae ime Naama. Lamek prozbori svojim enama: "Ada i Sila, glas moj posluajte! ene Lamekove, ujte mi besjedu: ovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. Ako e Kajin biti osveen sedmerostruko, Lamek e sedamdeset i sedam puta!" Adam pozna svoju enu te ona rodi sina i nadjenu mu ime et. Ree ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." etu se rodi sin, komu on nadjenu ime Eno. Tada se poelo zazivati ime Jahvino. Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio ovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muko i ensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - ovjek. Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu slian, na njegovu sliku; nadjenu mu ime et. Po roenju etovu Adam je ivio osam stotina godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Adam poivje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. Kad je etu bilo sto i pet godina, rodi mu se Eno. Po roenju Enoevu et je ivio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo jo sinova i keri. et poivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije. Kad je Enou bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. Po roenju Kenanovu Eno je ivio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Eno poivje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije. Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. Po roenju Mahalalelovu Kenan je ivio osam stotina i etrdeset godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Kenan poivje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije. Kad je Mahalalelu bilo ezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. Po roenju Jeredovu Mahalalel je ivio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Mahalalel poivje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije. Kad je Jeredu bilo sto ezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. Po roenju Henokovu Jered je ivio osam stotina godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Jered poivje u svemu devet stotina ezdeset i dvije godine. Potom umrije. Kad je Henoku bilo ezdeset i pet godina, rodi mu se Metualah. Henok je hodio s Bogom. Po roenju Metualahovu Henok je ivio trista godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Henok poivje u svemu trista ezdeset i pet godina. Henok je hodio s Bogom, potom ieznu; Bog ga uze. Kad je Metualahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. Po roenju Lamekovu Metualah je ivio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo jo sinova i keri. Metualah poivje u svemu devet stotina ezdeset i devet godina. Potom umrije. Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. Nadjene mu ime Noa, govorei: "Ovaj e nam pribavljati, u trudu i naporu naih ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." Po roenju Noinu Lamek je ivio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Lamek poivje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije. Poto je Noa proivio pet stotina godina, rode mu se em, Ham i Jafet. Kad su se ljudi poeli iriti po zemlji i keri im se narodile, opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli. Onda Jahve ree: "Nee moj duh u ovjeku ostati dovijeka; ovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. Vidje Jahve kako je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloa. Jahve se pokaja i u svom srcu raalosti to je nainio ovjeka na zemlji. Ree Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat u s lica zemlje - od ovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao to sam ih napravio." Ali je Noa naao milost u oima Jahvinim. Ovo je povijest Noina: Noa je bio ovjek pravedan i neporoan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. Tri su se sina rodila Noi: em, Ham i Jafet. U oima Bojim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se bie na zemlji izopailo - ree Bog Noi: "Odluio sam da bude kraj svim biima jer se zemlja napunila opainom; i, evo, unitit u ih zajedno sa zemljom. Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naini s prijekletima i obloi je iznutra i izvana paklinom. A pravit e je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u irinu, a trideset lakata u visinu. Na korablji naini otvor za svjetlo, zavri ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji naini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. Ja u, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako bie pod nebom, sve u emu ima dah ivota: sve na zemlji mora poginuti. A s tobom u uiniti Savez; ti e ui u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja ena i ene tvojih sinova. A od svega to je ivo - od svih bia - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preivi, i neka budu muko i ensko. Od ptica prema njihovim vrstama, od ivotinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova to po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka ue k tebi da preivi. Sa sobom uzmi svega za jelo pa uvaj da bude hrane tebi i njima." Noa uini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvrio. Onda Jahve ree Noi: "Ui ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. Uzmi sa sobom od svih istih ivotinja po sedam parova: mujaka i njegovu enku. Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mujaka i enku - da im se sjeme sauva na zemlji. Jer u do sedam dana pustiti dad po zemlji etrdeset dana i etrdeset noi te u istrijebiti s lica zemlje svako ivo bie to sam ga nainio." Noa uini sve kako mu je Jahve naredio. Noi bijae est stotina godina kad je potop doao na zemlju. I pred vodama potopnim uu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova ena i ene sinova njegovih. Od istih ivotinja i od ivotinja koje nisu iste, od ptica, od svega to zemljom puzi, ue po dvoje - mujak i enka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. A sedmoga dana zapljute potopne vode po zemlji. U dan onaj - estote godine Noina ivota, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. I udari dad na zemlju da pljuti etrdeset dana i etrdeset noi. Onog dana ue u korablju Noa i njegovi sinovi: em, Ham i Jafet, Noina ena i tri ene Noinih sinova s njima; oni, pa sve vrste ivotinja: stoka, gmizavci to po tlu gmiu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, uu u korablju s Noom, po dvoje od svih bia to u sebi imaju dah ivota. to ue, sve bijae par, mujak i enka od svih bia, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata. Pljusak je na zemlju padao etrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila povrinom. Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekrie sva najvia brda pod nebom. Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. Izgiboe sva bia to se po zemlji kreu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve to u svojim nosnicama imae dah ivota - sve to bijae na kopnu - izgibe. Istrijebi se svako bie s povrja zemaljskog: ovjek, ivotinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni to bijahu s njim u korablji. Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom. Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke to bijae s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. Zatvorie se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dad s neba prestade. Polako se povlaile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokau se brdski vrhunci. Kad je izminulo etrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je nainio na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetae i dolijetae dok se vode sa zemlje nisu isuile. Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. Ali golubica ne nae uporita nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda jo pokrivae svu povrinu; on prui ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. Poeka jo sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. Prema veeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. Jo poeka sedam dana pa opet pusti golubicu: vie mu se nije vratila. est stotina prve godine Noina ivota, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoe vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povrina okopnjela. A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijae suha. Tada Bog ree Noi: "Izii iz korablje, ti, tvoja ena, tvoji sinovi i ene tvojih sinova s tobom. Sa sobom izvedi sva iva bia, sva stvorenja to su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce to zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji mnoe!" I Noa izie, a s njime sinovi njegovi, ena njegova i ene sinova njegovih. Sve ivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi to se zemljom miu - iziu iz korablje, vrsta za vrstom. I podie Noa rtvenik Jahvi; uze od svih istih ivotinja i od svih istih ptica i prinese na rtveniku rtve paljenice. Jahve omirisa miris ugodni pa ree u sebi: "Nikad vie neu zemlju u propast strovaliti zbog ovjeka, ta ovjeje su misli opake od njegova poetka; niti u ikad vie unititi sva iva stvorenja, kako sam uinio. Sve dok zemlje bude, sjetve, etve, studeni, vruine, ljeta, zime, dani, noi nikada prestati nee." Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i ree im: "Plodite se i mnoite i zemlju napunite. Neka vas se boje i od vas strahuju sve ivotinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve to se po zemlji kree i sve ribe u moru: u vae su ruke predane. Sve to se kree i ivi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao to vam dadoh zeleno bilje. Samo ne smijete jesti mesa u kojem je jo dua, to jest njegova krv. A za vau krv, za va ivot, trait u obraun: trait u ga od svake ivotinje; i od ovjeka za njegova druga trait u obraun za ljudski ivot. Tko prolije krv ovjekovu, njegovu e krv ovjek proliti! Jer na sliku Boju stvoren je ovjek! A vi, plodite se, i mnoite i zemlju napunite, i podloite je sebi!" Jo ree Bog Noi i njegovim sinovima s njim: "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vaim potomstvom poslije vas i sa svim ivim stvorovima to su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime to je s vama izilo iz korablje - sa svim ivim stvorovima na zemlji. Drat u se ja svog Saveza s vama te nikada vie vode potopne nee unititi iva bia niti e ikad vie potop zemlju opustoiti." I ree Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmeu sebe i vas i svih ivih bia to su s vama, za narataje budue: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeu mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navuem i duga se u oblaku pokae, spomenut u se Saveza svoga, Saveza izmeu mene i vas i stvorenja svakoga ivog: potopa vie nee biti da uniti svako bie. U oblaku kad se pojavi duga, ja u je vidjeti i vjekovnog u se sjeati Saveza izmeu Boga i svake ive due, svakog tijela na zemlji." I ree Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio izmeu sebe i svih ivih bia to su na zemlji." Sinovi Noini, koji su iz korablje izili, bijahu: em, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao. Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred atora. Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje brae vani. em i Jafet uzmu ogrta, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idui natrake, pokriju oevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidjee oca gola. Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao to mu je uinio najmlai sin, ree: "Neka je proklet Kanaanac, brai svojoj najnii sluga nek' bude!" Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, emov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga! Nek Bog rairi Jafeta da prebiva pod atorima emovim, Kanaanac nek' mu je sluga!" Poslije Potopa Noa poivje trista pedeset godina. U svemu poivje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije. Ovo je povijest Noinih sinova: ema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meak, Tiras. A sinovi su Gomerovi: Akenaz, Rifat i Togarma. Javanovi su opet sinovi: Elia, Tari, Kitijci i Dodanci. Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima. Sinovi su Hamovi: Ku i Misrajim, Put i Kanaan. Kuevi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: eba i Dedan. Od Kua se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoa na zemlji. Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve." Glavno uporite njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji inearu. Iz ove je zemlje doao Aur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah i Resen izmeu Ninive i Kalaha (to je glavni grad). Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, pa Patruani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci. Od Kanaana potjee Sidon, njegov prvenac, i Het. Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgaani, Hivijci, Arkijci, Sinijci, Arvaani, Semarjani i Hamaani. Poslije se kanaanska plemena razgranae, tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Lee. To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima. A i emu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi. emovi su sinovi: Elam, Aur, Arpakad, Lud i Aram. A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Ma. Arpakad rodi elaha, elah rodi Ebera. Eberu su se rodila dva sina: jednomu bjee ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. Od Joktana se rodie: Almodad, elef, Hasarmavet, Jerah, Hadoram, Uzal, Dikla, Obal, Abimael, eba, Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. Njihova se naselja protezahu od Mee sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku. To su sinovi emovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima. To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa. Sva je zemlja imala jedan jezik i rijei iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiu na jednu dolinu u zemlji inearu i tu se nastane. Jedan drugome ree: "Hajdemo praviti opeke te ih pei da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im sluila za buku. Onda rekoe: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne rasprimo po svoj zemlji!" Jahve se spusti da vidi grad i toranj to su ga gradili sinovi ovjeji. Jahve ree. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek poetak njihovih nastojanja. Sad im nita nee biti neostvarivo to god naume izvesti. Hajde da siemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidae grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve rasprio po svoj zemlji. Ovo su potomci emovi: Kad je emu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakad. Po roenju Arpakadovu em je ivio petsto godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Kad je Arpakadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se elah. Po roenju elahovu Arpakad je ivio etiri stotine i tri godine te mu se rodilo jo sinova i keri. Kad je elahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. Po roenju Eberovu elah je ivio etiri stotine i tri godine te mu se rodilo jo sinova i keri. Kad su Eberu bile trideset i etiri godine, rodi mu se Peleg. Po roenju Pelegovu Eber je ivio etiri stotine i trideset godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu. Po roenju Reuovu Peleg je ivio dvjesta i devet godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. Po roenju Serugovu Reu je ivio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. Po roenju Nahorovu Serug je ivio dvjesta godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. Po roenju Terahovu Nahor je ivio sto i devetnaest godina te mu se rodilo jo sinova i keri. Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. Haran umrije za ivota svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. Abram se i Nahor oene. Abramovoj eni bijae ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila ki Harana, oca Milke i Jiske. Saraja bijae nerotkinja - nije imala poroda. Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, enu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu. Jahve ree Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zaviaja i doma oinskog, u krajeve koje u ti pokazati. Velik u narod od tebe uiniti, blagoslovit u te, ime u ti uzveliati, i sam e biti blagoslov. Blagoslivljat u one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih u proklinjati; sva plemena na zemlji tobom e se blagoslivljati." Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otiao iz Harana. Abram uze sa sobom svoju enu Saraju, svoga bratia Lota, svu imovinu to su je namakli i svu eljad koju su stekli u Haranu te svi pou u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram proe zemljom do mjesta ekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Jahve se javi Abramu pa mu ree: "Tvome u potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne rtvenik Jahvi koji mu se objavio. Odatle prijee u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj ator postavi izmeu Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne rtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. Kad je bio na ulazu u Egipat, ree svojoj eni Saraji: "Znam da si lijepa ena. Kad te Egipani vide, rei e: 'To je njegova ena', i mene e ubiti, a tebe na ivotu ostaviti. Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, potede moj ivot." Zbilja, kad je Abram uao u Egipat, Egipani vide da je ena veoma lijepa. Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu enu na faraonov dvor. Abramu poe dobro zbog nje; stee on stoke i goveda, magaraca, slugu i slukinja, magarica i deva. Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove ene Saraje. I faraon pozva Abrama pa ree: "to si mi to uinio? Zato mi nisi kazao da je ona tvoja ena? Zato si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za enu? A sad, evo ti ene; uzmi je i hajde!" Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom enom i sa svime to bijae njegovo. Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom enom i sa svime to je imao. I Lot bjee s njim. Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. Od postaje do postaje iz Negeba iao je do Betela, do mjesta na kojem je bio postavio ator, izmeu Betela i Aja, gdje je prije podigao rtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. I Lot, koji iae s Abramom, imae ovaca, goveda i atora, tako da ih kraj ne bi izdravao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. Svaa je nastajala izmeu pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Periani. Zato Abram ree Lotu: "Neka ne bude svae izmeu mene i tebe, izmeu pastira mojih i tvojih - ta mi smo braa! Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Krene li ti nalijevo, ja u nadesno; ako e ti nadesno, ja u nalijevo." Lot podie oi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego to je Jahve unitio Sodomu i Gomoru. - Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot ivio po mjestima u dolini i razapeo svoje atore do Sodome. A itelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grenici protiv Jahve. Jahve ree Abramu, poto se Lot od njega rastao: "Oi svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; jer svu zemlju to je moe vidjeti dat u tebi i tvome potomstvu zauvijek. Potomstvo u tvoje uiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje e potomstvo moi prebrojiti. Na noge! Proi zemljom uzdu i poprijeko jer u je tebi predati." Abram digne atore i doe pa se naseli kod hrasta Mamre, to je u Hebronu. Ondje podigne rtvenik Jahvi. Kad Amrafel bijae kralj ineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima, povedoe oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Bire, kralja Gomore, inaba, kralja Adme, emebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. Dvanaest su godina sluili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak. U etrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Aterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu, Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju. Onda se povuku natrag i stignu u En Mipat, to jest Kade, i pokore sve krajeve Amaleana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar. Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja ineara, Arioka, kralja Elasara - etiri kralja protiv pet. Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskau, a ostali izmaknu u planine. Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. Pograbe i Lota, Abramova bratia - i on je ivio u Sodomi - i njegovo blago pa otiu. A bjegunac neki - roak Ekola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre. Kad je Abram uo da mu je brati zarobljen, skupi svoju momad - roenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poe u potjeru do Dana. Podijeli svoje momke u dvije ete, napadne nou te one potue. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. Povrati sve blago, svoga bratia Lota i njegovo blago, ene i ostali svijet. Poto se vratio, porazivi Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu ave, to jest u Kraljev dol, izie kralj Sodome. A Melkisedek, kralj alema, iznese kruha i vina. On je bio sveenik Boga Svevinjega. Blagoslovi ga govorei: "Od Boga Svevinjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! I Svevinji Bog, to ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega. Tada kralj Sodome ree Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!" Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdiem pred Jahvom, Svevinjim Stvoriteljem neba i zemlje, da neu uzeti ni konia, ni remena od obue, niti ita to je tvoje da ne kae: na meni se Abram obogatio. Ne, meni nita, osim to su moji momci upotrijebili; i dio za momad to je sa mnom ila: Aner, Ekol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio." Poslije tih dogaaja Jahve uputi Abramu rije u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zatita; a nagrada tvoja bit e vrlo velika!" Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, emu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kui nasljednik Eliezer Damaanin? Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan e, eto, od mojih ukuana postati moj batinik." Ali mu Jahve opet uputi rije: "Taj nee biti tvoj batinik, nego e ti batinik biti tvoj potomak." Izvede ga van i ree: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih moe prebrojiti." A onda doda: "Toliko e biti tvoje potomstvo." Abram povjerova Jahvi, i on mu to urauna u pravednost. Tada mu on ree: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako u ja doznati da u je zaposjesti?" Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubia." Sve mu to donese, rasijee na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. Ptice grabeljivice obarale se na leeve, ali ih je Abram rastjerivao. Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. Tada Bog ree Abramu: "Dobro znaj da e tvoji potomci biti stranci u tuoj zemlji; robovat e i biti tlaeni etiri stotine godina, ali narodu kojem budu sluili ja u suditi; i konano e izii s velikim blagom. A ti e k ocima svojim u miru poi, u sretnoj starosti bit e sahranjen. Oni e se ovamo vratiti za etvrtog narataja, jer mjera se zlodjela amorejskih jo nije navrila." Kad je sunce zalo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen eravnjak i gorua zublja te prou izmeu onih dijelova. Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavi: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: Kenijce, Keniane, Kadmonce, Hetite, Periane, Refaimce, Amorejce, Kanaance, Girgaane, Jebusejce." Abramova ena Saraja nije mu raala djece. A imae ona slukinju Egipanku - zvala se Hagara. I ree Saraja Abramu: "Vidi, Jahve me uinio nerotkinjom. Hajde k mojoj slukinji, moda u imati djece." Abram poslua rije Sarajinu. Tako, poto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova ena Saraja uzme Hagaru, Egipanku, slukinju svoju, pa je dade svome muu Abramu za enu. Ue on k Hagari te ona zae. A kad je vidjela da je zaela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. Tada ree Saraja Abramu: "Nepravda to se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju slukinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!" Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je slukinja u tvojoj ruci: kako ti se ini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loe da ona od nje pobjee. Aneo Jahvin nae je kod izvora u pustinji - uz vrelo to je na putu prema uru - pa je zapita: "Hagaro, slukinjo Sarajina, odakle dolazi i kamo ide?" "Bjeim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona. Nato joj aneo Jahvin ree: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!" Jo joj ree aneo Jahvin: "Tvoje u potomstvo silno umnoiti; od mnotva se nee moi ni prebrojiti." Dalje joj je aneo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit e sina. Nadjeni mu ime Jimael, jer Jahve u jad tvoj. On e biti kao divlje magare: ruka e se njegova dizati na svakoga i svaija ruka na njega; i pred licem sve mu brae on e stan sebi podii." A Jahvu koji joj govorae nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - ree ona - "vidjeh Boga i nakon vienja - jo ivim!" Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac ivotvornog Svevida, a eno ga izmeu Kadea i Bereda. Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu to mu ga rodi Hagara nadjene ime Jimael. Abramu je bilo osamdeset i est godina kad mu je Hagara rodila Jimaela. Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu ree: "Ja sam El adaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporoan budi. A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno u te razmnoiti." Abram pade niice dok mu Bog govorae dalje: "A ovo je Savez moj s tobom: postat e ocem mnogim narodima; i nee se vie zvati Abram - ve Abraham e ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. Silno u te rodnim uiniti; narode u iz tebe izvesti; i kraljevi e od tebe izai. Savez svoj sklapam izmeu sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja u biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boravi kao pridolica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja u biti njihov Bog." Jo ree Bog Abrahamu: "A ti Savez uvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji e vriti: svako muko meu vama neka bude obrezano. Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izmeu mene i vas. Svako muko meu vama, kroz vaa pokoljenja, kad mu se navri osam dana, neka bude obrezano; i rob, roen u vaem domu, i onaj to bude kupljen od stranca, koji ne bude od vae krvi. Da, i rob roen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako e moj Savez na vaem tijelu ostati vjenim Savezom. Muko koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekrio moj Savez." Jo ree Bog Abrahamu: "Tvojoj eni Saraji nije vie ime Saraja: Sara e joj ime biti. Nju u ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov u na nju izliti te e se narodi od nje razviti; kraljevi e narodima od nje potei." Abraham pade niice pa se nasmija i ree u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se moe roditi dijete? Zar e Sara u devedesetoj rod raati!" Abraham ree Bogu: "Neka tvojom milou Jimael poivi!" A Bog ree: "Ipak e ti tvoja ena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime u sklopiti, Savez vjeni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. I za Jimaela usliah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim u ga uiniti i silno ga razmnoiti; dvanaest e knezova od njega postati i u velik e narod izrasti. Ali u drati svoj Savez s Izakom, koga e ti roditi Sara dogodine u ovo doba." Kad je zavrio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podie. Uzme zatim Abraham svoga sina Jimaela i sve robove koji su bili roeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muke ukuane - pa ih toga istog dana obree, kako mu je Bog rekao. Abrahamu bijae devedeset i devet godina kad se obrezao, a njegovu sinu Jimaelu bijae trinaest godina kad ga obreza. Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jimael; i svi mukarci njegova doma, roeni u njegovoj kui ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani. Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u ator za dnevne ege. Podigavi oi, opazi tri ovjeka gdje stoje nedaleko od njega. im ih spazi, potra s ulaza atora njima u susret. Pade niice na zemlju pa ree: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oima, nemoj mimoii svoga sluge! Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoinite. Donijet u kruha da se okrijepite prije nego poete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, uini kako si rekao!" Abraham se pouri u ator k Sari pa joj ree: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brana! Zamijesi i prevrtu ispeci!" Zatim Abraham otra govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga bre zgotovi. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajae pred njima, pod stablom, dok su blagovali. "Gdje ti je ena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod atorom", odgovori. Onda on ree: "Vratit u se k tebi kad istee vrijeme trudnoe; a tvoja ena Sara imat e sina." Iza njega, na ulazu u ator, Sara je prislukivala. Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijae prestalo to biva u ena. Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Poto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A jo mi je i gospodar star!" Onda Jahve upita Abrahama: "A zato se Sara smijala i govorila: 'Kako u rod roditi ja starica?' Zar je Jahvi ita nemogue? Navratit u se k tebi kad istee vrijeme trudnoe: Sara e imati sina." Sara se napravi nevjetom govorei: "Nisam se smijala." Jer se prestraila. Ali on ree: "Jesi, smijala si se!" Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poe s njima da ih isprati. Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama to u uiniti kad e od Abrahama nastati velik i brojan narod te e se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? Njega sam izluio zato da poui svoju djecu i svoju buduu obitelj kako e hoditi putem Jahvinim, radei to je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti to je Abrahamu obeao." Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh preteak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tuba to je do mene stigla. elim razvidjeti." Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham jo stajao pred Jahvom. Nato se Abraham primae blie i ree: "Hoe li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Moda ima pedeset nevinih u gradu. Zar e unititi mjesto radije nego ga potedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od tebe da ubija nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prou jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" "Ako naem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih u potedjeti cijelo mjesto." "Ja se, evo, usuujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! Da sluajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li unitio sav grad zbog tih pet?" "Neu ga unititi ako ih ondje naem etrdeset i pet", odgovori. "Ako ih se ondje moda nae samo etrdeset?" - opet e Abraham. "Neu to uiniti zbog etrdesetorice", odgovori. "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nae moda samo trideset?" - opet e on. "Neu to uiniti", odgovori, "ako ih ondje naem samo trideset." "Evo se opet usuujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se sluajno ondje nae samo dvadeset?" "Neu ga unititi", odgovori, "zbog dvadesetorice." "Neka se Gospodin ne ljuti", on e opet, "ako reem jo samo jednom: Ako ih je sluajno ondje samo deset?" "Neu ga unititi zbog njih deset", odgovori. Kad je Jahve zavrio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto. Ona dva anela stignu naveer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, a onda im ree: "Molim, gospodo, svrnite u kuu svoga sluge da no provedete i noge operete; a onda moete na put rano." A oni rekoe: "Ne, no emo provesti na trgu." Ali ih on uporno navraae, i oni se uvratie k njemu i uoe u njegovu kuu. On ih ugosti, ispee pogau te blagovae. Jo ne bijahu legli na poinak, kad graani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg ovjeka, opkole kuu. Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi to su noas doli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" Lot izie k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. "Brao moja," ree on, "molim vas, ne inite toga zla! Imam, evo, dvije keri s kojima jo ovjek nije imao dodira: njih u vam izvesti pa inite s njima to elite; samo ovim ljudima nemojte nita uiniti jer su doli pod sjenu moga krova." "Odstupi odatle!" - rekoe. - "Doao kao dotepenac, a za suca se ve postavlja. Sad emo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnue na jadnika Lota i navalie na vrata da ih razbiju. Ali ona dvojica prue ruke van, povukoe Lota k sebi u kuu i zatvore vrata; a ljude pred vratima, mlade i stare, zablijete tako da nisu mogli nai vrata. Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga jo ovdje ima: sinove i keri, sve koje ima u gradu iz mjesta izvedi! Jer mi emo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga unitimo." Izie Lot da to kae svojima buduim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove keri te ree: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer e Jahve unititi grad!" Ali je u oima svojih buduih zetova ispao kao da zbija alu. Kako zora pue, aneli navale na Lota govorei: "Na noge! Uzmi svoju enu i svoje dvije keri koje su ovdje da ne bude zatrt kaznom grada!" Ali on oklijevae. Zato ga oni uzee za ruku, a tako i njegovu enu i njegove dvije keri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoe ih i ostavie izvan grada. Kad ih izvedoe u polje, jedan progovori: "Bjei da ivot spasi! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bjei u brdo da ne bude zatrt!" Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! Nego ako je tvoj sluga naao milost u tvojim oima - a toliko milosre ve si mi iskazao spasivi mi ivot - ja ne mogu pobjei u brdo a da me nesrea ne snae i ne poginem. Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bjeim - mjesto je zbilja maleno - daj da ivot spasim!" Odgovori mu: "Usliat u ti i tu molbu i neu zatrti grada o kojemu govori. Brzo! Bjei onamo, jer ne mogu nita initi dok ti onamo ne stigne." Zato se onaj grad zove Soar. Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, Jahve zapljuti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem i uniti one gradove i svu onu ravnicu, sve itelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A Lotova se ena obazre i pretvori se u stup soli. Sutradan u rano jutro Abraham se pouri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se die dim nad zemljom kao dim kakve klaine. Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije keri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije keri ivjeli su u peini. Starija ree mlaoj: "Otac nam ostarje, a mua na zemlji nema da bude s nama, kako je obiaj po svem svijetu. Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime lei: tako emo s ocem sauvati potomstvo." One noi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. Sutradan starija ree mlaoj: "Sino sam, eto, leala ja s naim ocem; napojimo ga vinom i noas, pa idi ti i s njim lezi: tako emo ocu sauvati potomstvo." Opiju oca vinom i one noi te mlaa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. Tako obje Lotove keri zanesu s ocem. Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac dananjih Moabaca. I mlaa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac dananjih Amonaca. Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeu Kadea i ura. Dok je boravio kao pridolica u Geraru, rekao je Abraham za svoju enu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. Ali Bog doe Abimeleku nou u snu te mu ree: "Zbog ene koju si uzeo mora umrijeti, jer je ona ena udata." A nije se Abimelek k njoj pribliavao. Zato ree: "Gospodine, zar e pravednika pogubiti? Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' iste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uinio." Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to uinio iste savjesti; i ja sam te zadravao da protiv mene ne grijei; i nisam doputao da je dotakne. Sada vrati ovjeku enu njegovu; prorok je on; molit e se za tebe da ostane na ivotu. Ako je ne vrati, znaj da e umrijeti, ti i svi tvoji." Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kae im sve to je bilo, a ljudi se veoma uplae. Potom Abimelek dozva Abrahama te mu ree: "to si nam uinio! ime sam se ja ogrijeio prema tebi da izloi mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. to si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?" Abraham uzvrati: "Zbilja sam drao da nema Bojeg straha u ovome mjestu, pa e me ljudi ubiti zbog moje ene. A onda, ona je uistinu moja sestra: ki je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pola za me. A kad me Bog udaljio od doma oeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu uini: kamo god doemo, reci o meni da sam ti brat." Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i slukinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu enu Saru. Abimelek zatim ree: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!" A Sari ree: "Evo tisuu srebrnika to ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred oima sviju to su s tobom. Ti si svakako opravdana." Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu enu i njegove slukinje, tako te opet mogahu raati. Jer Jahve bijae zbog Sare, Abrahamove ene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu. Jahve se sjeti Sare kako je rekao i uini joj kako je obeao: Sara zae i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog oznaio. Abraham nadjene ime Izak svome sinu to mu ga Sara rodi. I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. Abrahamu bijae stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. Sara ree: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to uje nasmijat e mi se." Jo doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu e ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti". Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijae od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, pa ree Abrahamu: "Otjeraj tu slukinju i njezina sina, jer sin slukinje ne smije biti batinik s mojim sinom - s Izakom!" To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jimael bio njegov sin. Ali Bog ree Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog djeaka i zbog svoje slukinje; sve to ti kae Sara posluaj, jer e Izakovo potomstvo tebi ovjekovjeiti ime. I od sina tvoje slukinje podii u velik narod, jer je tvoj potomak." Rano ujutro Abraham uze kruha i mjeinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s djeakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer ebe. Potroivi vodu iz mjeinice, ostavi dijete pod jednim grmom, a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk moe dobaciti. Govorila je u sebi: "Neu da vidim kako dijete umire." Sjedei tako, udari u jecanje. Bog u pla djeaka te aneo Boji zovne s neba Hagaru i ree joj: "to ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog uo pla djeaka u njegovoj nevolji. Na noge! Digni djeaka i utjei ga, jer od njega u podii velik narod." Tada joj Bog otvori oi pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mjeinicu pa napoji djeaka. Bog je bio s djeakom te je rastao i odrastao. ivio je u pustinji te postao vjet u strijeljanju iz luka. Dom mu bijae u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi enu iz zemlje egipatske. U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - ree Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu to radi. Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nee varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da e se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boravi ponaati poteno, kao to sam se ja prema tebi ponio." "Kunem se", odgovori Abraham. Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode to su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. A Abimelek ree: "Ne znam tko je to uinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome uo, osim danas." Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. Potom Abraham razlui napose sedam janjaca od stada. Nato Abimelek zapita Abrahama: "to znai ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?" A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac." Zato se ono mjesto nazvalo Beer eba; jer se njih dvojica ondje zaklee. Poto su sklopili savez kod Beer ebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. Abraham zasadi kod Beer ebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vjenoga. Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridolica. Poslije tih dogaaja Bog stavi Abrahama na kunju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubi, i poi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao rtvu paljenicu na brdu koje u ti pokazati." Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, poto je prije nacijepao drva za rtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaio. Trei dan Abraham podigne oi i opazi mjesto izdaleka. Abraham onda ree slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i djeak odosmo gore da se poklonimo, pa emo se vratiti k vama". Abraham uzme drva za rtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i no. Tako pou obojica zajedno. Onda Izak ree svome ocu Abrahamu: "Oe!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet e sin, "ali gdje je janje za rtvu paljenicu?" "Bog e ve providjeti janje za rtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put. Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne rtvenik, naslae drva, svee svog sina Izaka i poloi ga po drvima na rtvenik. Prui sad Abraham ruku i uzme no da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba aneo Jahvin i povie: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. "Ne sputaj ruku na djeaka", ree, "niti mu to ini! Sad, evo, znam da se Boga boji, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." Podie Abraham oi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za rtvu paljenicu mjesto svoga sina. Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve provia". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina provianja." Aneo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put i ree: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to uinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj u blagoslov na te izliti i uiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji e potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budui da si posluao moju zapovijed, svi e se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom." Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer ebu. U Beer ebi se Abraham nastani. Poslije tih dogaaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: njegova prvoroenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova, Keseda, Haza, Pildaa, Jidlafa i Betuela." Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu. A i njegova sulonica, kojoj bijae ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaa i Maaku. Duljina Sarina ivota bila je stotinu dvadeset i sedam godina. Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham ue u alost za Sarom i naricae za njom. Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: "Premda sam ja meu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljite za grob meu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je." A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu: "Gospodine, sasluaj nas! Ti si izabranik Boji u naoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u naem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas nee odbiti svoga groba da mogne sahraniti svoju pokojnicu." Nato se Abraham die pa se mjetanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni te im ree: "Ako se slaete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, ujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, da mi proda spilju Makpelu to njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vaoj nazonosti, proda u vlasnitvo za sahranjivanje." A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga uju sinovi Hetovi svojim uima - svi koji su sjedili u vijeu onoga grada: "Ne, moj gospodine! Sasluaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju to je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu." Abraham se duboko nakloni mjetanima, a onda progovori Efronu da mjetani uju na svoje ui: "Ded me samo posluaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!" Efron odgovori Abrahamu: "uj me, moj gospodine: zemljite u vrijednosti od etiri stotine srebrnika, to je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!" Abraham se sloi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac to ga je spomenuo tako da su na svoje ui uli sinovi Hetovi - etiri stotine srebrnika trgovake mjere. I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla to su bila na poljani - prijee u vlasnitvo Abrahamovo u nazonosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeu svoga grada. A onda Abraham sahrani svoju enu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj. Tako je poljana i spilja na njoj prela od sinova Hetovih u vlasnitvo Abrahamovo za sahranjivanje. Abraham bijae ve ostario, zaao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kui, pod ijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nee nabaviti za enu ni jednu od keri Kanaanaca, meu kojima boravim, nego e otii u moj rodni kraj i dobaviti enu mom sinu Izaku." A sluga mu ree: "A to ako ena ne htjedne za mnom ii u ovu zemlju? Hou li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti doao?" Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodi moga sina! Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kue moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obeao: 'Tvome u potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom e poslati svog anela, i odande e ti dovesti enu mome sinu. A ako ena ne bude htjela za tobom poi, ti e biti osloboen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!" Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. Pusti deve da polijeu izvan grada, pokraj studenca. Bijae veer, kad ene izlaze da crpu vodu. Onda ree: "Oh, Jahve, Boe moga gospodara Abrahama, molim te, izii mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskai! Evo me kraj studenca, a keri onih iz grada dolaze crpsti vodu; pa neka djevojka kojoj ja reem: 'Molim te, spusti svoj vr da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve u ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako u saznati da si iskazao milost mome gospodaru." Tek to on izree svoje, gle, doe Rebeka, ki Betuelova; taj Betuel bijae sin Milke, ene Abrahamova brata Nahora. Doe ona s kragom na ramenu. Djevojka je bila krasna, djevica koju mukarac nije dirnuo. Sie ona k vrelu, napuni krag i eto je opet gore. Sluga joj potra u susret i ree: "Daj mi malo vode iz svog vra!" "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krag na ruku i dade mu piti. Kad je njega napojila, ree: "Nalit u i tvojim devama da se napoje." Izlivi brzo krag u korito, otra natrag zdencu da ponovo zahvaa, i tako nali svim njegovim devama. ovjek ju je utke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspjeno priveo kraju ili nije. Kad su deve prestale piti, ovjek izvadi viticu od zlata, teku pol ekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teke deset ekela. Zatim ree: "Kai mi ija si ki. Ima li u kui tvoga oca mjesta za nas da prenoimo?" Ona mu odgovori: "Ja sam ki Betuela, koga je Milka rodila Nahoru." Jo mu doda: "Ima slame i pie kod nas u obilju, a i mjesta za prenoite." ovjek se onda duboko nakloni te iskae potovanje Jahvi i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, to nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuu brata moga gospodara." Djevojka otra i sve ovo ispripovjedi u kui svoje majke. A Rebeka imala brata komu bijae ime Laban. Laban se pouri van, k ovjeku kod studenca. im je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te uo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je ovjek govorio", on poe onome koji je jo stajao kod deva na studencu. Ree on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! to stoji vani kad sam ja spremio kuu i mjesto za deve." Tako ovjek ue u kuu. Rastovare deve i dadu im slame i pie, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. Ali kad su preda nj stavili hranu, ree: "Neu jesti dok ne kaem to imam kazati." A Laban mu ree: "Onda kazuj!" "Ja sam sluga Abrahamov", poe on. "Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slukinja, deva i magaradi. Sara, ena moga gospodara, rodi mu sina poto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. Potom mene moj gospodar zakune rekavi: 'Nemoj uzeti za enu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, nego otii k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nae enu mome sinu.' A ja rekoh svome gospodaru: 'A to ako ena za mnom ne poe?' On mi odgovori: 'Jahve, pred ijim sam licem hodio, poslat e s tobom svog anela i tvoje e putovanje dovesti k cilju, a ti e nai enu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. Jedino e ovako biti osloboen moje zakletve: ako doe k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboen.' Danas dooh na studenac i rekoh: 'Jahve, Boe moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspjeno zavrim putovanje to sam ga poduzeo, ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doe vodu crpsti i ja joj reem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vra! - i koja mi kae: Pij ti, a i tvojim u devama zahvatiti! - ona neka bude ena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.' Tek to sam ja zavrio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrem na ramenu; sie k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!' Ona brzo spusti vr i odvrati: 'Pij! A napojit u i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. Pitao sam je: 'ija si ki?' Odgovorila je: 'Ki sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. Duboko se naklonim i tovanje Jahvi iskaem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem ker brata moga gospodara njegovu sinu. A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kaite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne moemo rei ni da ni ne. Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude enom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao." Kad Abrahamov sluga u njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. Tada jedoe i pie on i ljudi koji su bili s njim i provedoe no. Kad su ujutro ustali, on ree: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!" A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama jo desetak dana, pa poslije toga poi!" On im ree: "Ne zadravajte me kad je Jahve moje putovanje uspjeno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!" Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo to ona misli!" Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoe li poi s ovim ovjekom?" Ona odgovori: "Hou." I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naa, budi mati nebrojenim tisuama, a dumana svojih vrata potomci ti zaposjeli!" Onda se die Rebeka i njezine dvorkinje, zajahae deve te pooe za ovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; ivio je, naime, u kraju Negeba. U predveerje izie Izak da se poljem proeta; die oi i ugleda deve gdje dolaze. Kad Rebeka, podigavi svoje oi, opazi Izaka, sjaha s deve pa zapita slugu: "Tko je onaj ovjek to poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. Sluga ispria Izaku sve to je uinio. Tada Izak uvede Rebeku u svoj ator i uze je sebi za enu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke. Abraham je sebi uzeo jo jednu enu; zvala se Ketura. Ona mu je rodila Zimrana, Jokana, Medana, Midjana, Jibaka i uaha. A od Jokana rodili se eba i Dedan. Dedanovi su potomci: Aurci, Letuci i Leumci. Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini. Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; a sinovima od svojih sulonica dade Abraham samo darove i jo ih za svoga ivota razaalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istoni kraj. Ovo je duljina Abrahamova ivota to ga je proivio: stotinu sedamdeset i pet godina. Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridruen svojim precima. Njegovi sinovi, Izak i Jimael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: to je poljana to ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova ena Sara. Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je ivio blizu Beer Lahaj Roja. Ovo je povijest Abrahamova sina Jimaela, koga je Abrahamu rodila Sarina slukinja, Egipanka Hagara. A ovo su sinovi Jimaelovi, svaki po svom imenu i po svom roenju: Jimaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam, Mima, Duma, Masa, Hadad, Tema, Jetur, Nafi i Kedma. To su Jimaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taboritima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena. A ovo je duljina Jimaelova ivota: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridruen svojim precima. Potomstvo mu se naselilo od Havile do ura, koji je na istok Egiptu idui prema Auru. Nastanie se nasuprot svojoj brai. Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. Izaku je bilo etrdeset godina kad se oenio Rebekom, kerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana. Izak se obrati Jahvi za svoju enu jer je bila nerotkinja. Jahve ga uslia te njegova ena Rebeka zae. No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zato u ivjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. I Jahve joj ree: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva e se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod e nad narodom gospodovati, stariji e sluiti mlaemu." Dolo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi. Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrta. Stoga mu nadjenue ime Ezav. Potom se pojavi njegov brat. Rukom se drao Ezavu za petu. Zato mu nadjenue ime Jakov. Izaku je bilo ezdeset godina kad su oni roeni. Kad su djeaci odrasli, Ezav postane vjet lovac, ovjek pustare. Jakov je bio ovjek krotak i boravio je u atorima. Izaku je Ezav bio drai jer je volio divlja, a Rebeka je vie voljela Jakova. Jednom Jakov kuhae jelo. Ezav stigne s polja, gladan. Ree Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!" Ezav ree: "Evo me skoro na smrti; to e mi prvorodstvo!" Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. Tada Jakov dade Ezavu kruha i orbe od soivice. Jeo je i pio, onda se digao i otiao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo. U zemlji zavlada glad, razliita od prijanje to je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru. Jahve mu se ukaza i ree: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju u ti oznaiti. U ovoj se zemlji nastani, ja u s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat u sve ove krajeve, da izvrim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu. Tvoje u potomstvo umnoiti kao zvijezde na nebesima i tvome u potomstvu predati sve ove krajeve, tako da e se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; a to zato to je Abraham sluao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!" Tako Izak ostane u Geraru. Kad su ga mjetani pitali o njegovoj eni, ree: "Ona mi je sestra." Bojao se rei: "Ona mi je ena", mislei: "Mjetani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa." Kako su se ondje due zadrali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju enu Rebeku. Nato Abimelek pozove Izaka te ree: "Tako, ona ti je ena! Kako si mogao rei da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti." Abimelek ree: "Zato si nam to uinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom enom. Tako bi na nas svalio krivnju." Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog ovjeka i njegove ene, glavu e izgubiti." Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao te je ovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat. Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu sluinad, tako da su mu Filistejci zavidjeli. Zato Filistejci zasue sve bunare to su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napunie ih zemljom. Onda Abimelek ree Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moniji od nas!" Tako Izak ode odande, postavi svoj ator u gerarskoj dolini i nastani se ondje. Izak opet iskopa bunare za vodu to su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac. Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje nale bunar sa ivom vodom, pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govorei: "Naa je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svaali, nazva ga imenom Sitna. Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svaali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumai: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnoimo." Odande se popne u Beer ebu. Iste mu se noi ukae Jahve i ree: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit u te, potomke ti umnoit, zbog Abrahama, sluge svojega." Izak tu podigne rtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj ator, a njegove sluge ponu kopati bunar. Uto mu doe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske. Izak ih upita: "Zato ste doli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?" Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza izmeu nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez: ti nama nee zla nanositi, kao to mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom." On im priredi gozbu te su jeli i pili. Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru. Toga istog dana dou Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru to su ga iskopali te mu reknu: "Nali smo vodu." On ga prozva iba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer eba. Kad je Ezavu bilo etrdeset godina, uzme za enu Juditu, ker Hetita Beerija, i Basematu, ker Hetita Elona. One postadoe izvor ogorenja Izaku i Rebeki. <p> Ostarje Izak, vid mu se oinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i ree mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!" A on nastavi: "Vidi, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljai. Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem." Rebeka je sluala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otiao u pustaru da ulovi divljai svome ocu, Rebeka ree svome sinu Jakovu: "Upravo sam ula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu: 'Donesi mi divljai te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.' A sad, sine moj, posluaj me i uini kako ti naredim. Otii k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja u od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli. Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre." Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! Moda me se moj otac dotakne te u u njegovim oima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov." Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene posluaj, otii i donesi!" Ode on, nae i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio. Potom Rebeka uzme najljepe odijelo svoga starijeg sina Ezava to je u kui imala, pa u nj odjene svoga mlaeg sina Jakova. U kou kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata. Stavi zatim ukusan obrok i kruh to ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova. Ode on k ocu i ree: "Oe!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?" A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvoroenac; uinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogne blagosloviti." Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv." Potom Izak ree Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi." Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i ree: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, upita jo jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam." Potom ree Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi dua moja." Jakov ga poslui pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. Poslije toga ree mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" Kad se primae i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjee pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi. Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje ita i mladoga vina. Narodi ti sluili, plemena ti se klanjala! Braom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!" Tek to se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - poto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doe iz lova. I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I ree svome ocu: "Ustani, oe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogne blagosloviti!" A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvoroenac Ezav!" Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj to je divljai ulovio i meni ve donio? Blagovao sam je prije nego si ti doao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen e ostati." Kad je Ezav uo rijei svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa ree svome ocu: "I mene blagoslovi, oe!" A on odvrati: "Brat tvoj doe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov." "Zato valjda to mu je ime Jakov, dvaput me ve prevario", ree Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi sauvao nikakva blagoslova?" Izak odgovori Ezavu: "Njega sam ve postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu brau predao za sluge; itom sam ga i vinom opskrbio. A to sad za te mogu uiniti, sine moj?" Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oe, raspolae samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oe moj!" Ezav jecae na sav glas. Tada otac njegov Izak progovori i ree: "Daleko od plodna tla dom tvoj e biti, daleko od rose s neba. Od maa svoga e ivjeti, brata svoga e sluiti. Ali jednom, kada se pobuni, jaram e njegov stresti sa svog vrata." Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa ree u sebi: "im dou dani alosti za mojim ocem, ubit u ja svoga brata Jakova." Kada su Rebeki javili te rijei to ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlaeg sina Jakova te mu ree: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi milju kako e te ubiti. Ali ti, sine moj, posluaj mene: odmah bjei mome bratu Labanu u Haran. Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, dok se srdba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi to si mu uinio. Ja u onda po te poslati i odande te dovesti. Zato da vas obojicu izgubim u jedan dan!" Potom Rebeka ree Izaku: "Moj mi je ivot dosadio zbog ovih ena Hetitkinja. Ako se i Jakov oeni kojom kao to su ove uroenice, Hetitkinjom, to e mi onda ivot!" Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloi: "Nemoj uzimati enu od kanaanskih djevojaka. Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi enu, od keri Labana, brata svoje majke. A Bog Svemoni, El-adaj, neka te blagoslovi i neka te uini rodnim i brojnim, tako da postane mnotvo naroda. Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedne zemlju u kojoj boravi kao pridolica, a koju je Bog predao Abrahamu!" Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme enu, nareujui mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smije uzeti enu od kanaanskih djevojaka", i da je Jakov posluao svoga oca i svoju majku te otiao u Padan Aram, Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku. Stoga ode k Jimaelu te se, uza ene koje ve imae, oeni Mahalatom, kerju Jimaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. Jakov ostavi Beer ebu i zaputi se u Haran. Stigne u neko mjesto i tu prenoi, jer sunce bijae ve zalo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i aneli Boji po njima se penju i silaze. Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj lei dat u tebi i tvome potomstvu. Tvojih e potomaka biti kao i praha na zemlji; rairit ete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom e se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. Dobro znaj: ja sam s tobom; uvat u te kamo god poe te u te dovesti natrag u ovu zemlju; i neu te ostaviti dok ne izvrim to sam ti obeao." Jakov se probudi od sna te ree: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!" Potresen, uzviknu: "Kako je strano ovo mjesto! Zaista, ovo je kua Boja, ovo su vrata nebeska!" Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen to ga bijae stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. Tada uini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i uuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaim, te se zdravo vratim kui svoga oca, Jahve e biti moj Bog. A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit e kua Boja. A od svega to mi bude davao za te u odlagati desetinu." Jakov nastavi put i doe u zemlju istonu. Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. "Odakle ste, brao moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. "Poznajete li", pitae ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore. "Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi ki Rahela sa stadom", odgovore. "Jo ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraati blago. Zato ga ne napojite i ne otjerate na pau?" "Ne moemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovorie, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce." Dok je on jo s njima govorio, doe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. Kako Jakov ugleda Rahelu, ker Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primae i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana. Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u pla. Potom Jakov kaza Raheli da je on sestri njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otra i obavijesti oca. Kad je Laban uo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potra mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuu. Ispria Labanu sve to mu se dogodilo. A onda Laban ree. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Poto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, Laban ree Jakovu: "Zar e me zato to si mi sestri badava sluiti! Kai mi koliko e traiti za najam?" A Laban imae dvije keri. Starijoj bijae ime Lea, a mlaoj Rahela. Lea imala slabe oi, a Rahela bila stasita i lijepa. Kako je Jakov volio Rahelu, ree: "Sluit u ti sedam godina za tvoju mlau ker Rahelu." Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!" Tako je Jakov sluio za Rahelu sedam godina, ali mu se uinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. Poslije toga Jakov ree Labanu: "Daj mi moju enu, jer se moje vrijeme navrilo pa bih htio k njoj." Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. Ali naveer uzme svoju ker Leu pa nju uvede k Jakovu, i on prie k njoj. Laban dade svoju slukinju Zilpu svojoj keri Lei za slukinju. Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov ree Labanu: "Zato si mi to uinio! Zar te ja nisam sluio za Rahelu? Zato si me prevario?" Laban odgovori: "U naem mjestu nije obiaj da se mlaa udaje prije starije. Zavri s njom ovu enidbenu sedmicu, a onda u ti dati i drugu, za drugih sedam godina slube kod mene." Jakov pristane: navri onu enidbenu sedmicu. Onda mu Laban dade i svoju ker Rahelu za enu. Laban dade svoju slukinju Bilhu svojoj keri Raheli za slukinju. Jakov nato prie Raheli. Rahelu je vie volio nego Leu. I tako je sluio Labana jo sedam godina. Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. Lea zae i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znai, kako je ona protumaila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga e me sada mu moj ljubiti." Opet zae i rodi sina te izjavi: "Jahve je uo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime imun. Opet zae i rodi sina te izjavi: "Sad e se moj mu meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi. A kad je jo jednom zaela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit u Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raati. Vidjevi Rahela da Jakovu ne raa djece, postade zavidna svojoj sestri pa ree Jakovu: "Daj mi djecu! Inae u svisnuti!" Jakov se razljuti na Rahelu te ree. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?" A ona odgovori: "Evo moje slukinje Bilhe: ui k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj." Dade mu dakle svoju slukinju Bilhu za enu, i Jakov prie k njoj. Bilha zae te Jakovu rodi sina. Tada Rahela ree: "Jahve mi je dosudio pravo. Usliao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan. Rahelina slukinja Bilha opet zae i rodi Jakovu drugoga sina. Tada Rahela ree: "estoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali. A vidjevi Lea da je prestala raati, uzme svoju slukinju Zilpu pa je dade Jakovu za enu. I kad je Leina slukinja Zilpa rodila Jakovu sina, Lea uskliknu: "Koje sree!" Tako mu nadjenu ime Gad. Leina slukinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, i Lea opet uskliknu: "Blago meni! ene e me zvati blaenom!" Tako mu nadjenu ime Aer. Jednoga dana, u vrijeme penine etve, namjeri se Ruben u polju na ljubavice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela ree Lei: "Daj mi od ljubavica svoga sina!" A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta to si mi oduzela mua pa jo hoe da od mene uzme i ljubavice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noas lei u zamjenu za ljubavice tvog sina." Kad je Jakov naveer stigao iz polja, Lea mu izie u susret pa ree: "Treba da doe k meni, jer sam te unajmila za ljubavice moga sina." One je noi on s njom leao. Bog uslia Leu; ona zae te Jakovu rodi petog sina. Onda Lea ree: "Bog mi je uzvratio nagradom to sam ustupila svoju slukinju svome muu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. Lea opet zae i rodi Jakovu estoga sina. Onda Lea ree: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada e mi moj mu dati darove: ta rodila sam mu est sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun. Zatim rodi ker te joj nadjenu ime Dina. Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je uslia i otvori njezinu utrobu. Ona zae i rodi sina te ree: "Ukloni Bog moju sramotu!" Nadjene mu ime Josip, rekavi: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!" Poto je Rahela rodila Josipa, Jakov ree Labanu: "Pusti me da idem u svoj zaviaj! Daj mi moje ene za koje sam te sluio i moju djecu da mogu otii: ta dobro zna kako sam te sluio." A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe." I nadoda: "Odredi plau koju eli od mene, i dat u ti." On mu odgovori: "Ti dobro zna to je moja sluba znaila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom. Malenkost to si je imao prije nego sam ja doao poveala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom." On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti nita! Ako mi uini ovo, opet u na pau goniti i uvati tvoje stado. Daj da proem danas kroz tvoje stado i od njega izluim svaku garavu ovcu i svaku arenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaa! A ubudue kad bude svojim oima provjeravao moju naplatu, moje e potenje biti svjedok za mene: nae li se meu mojim kozama ijedna koja ne bude arena ili naprugana, ili meu ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!" Laban ree: "Dobro, neka bude kako si kazao." Ali toga dana Laban izlui naprugane i arene jarce i sve riaste i arene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima. I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda. A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivi bjeliku na mladicama. Prue tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila, to su se jarci parili uz prue, pa su koze kozile prugaste, riaste i arene kozlie. Tako je i ovce Jakov bio izluio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima to su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije mijeao s Labanovim stadima. Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio prue u korita, ba pred oi ivine, tako da se pari pred pruem. Ali ga pred krljavu marvu nije stavljao. Tako je krljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova. ovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i slukinje, deve i magarad. Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro naega oca uze Jakov; i od onoga to bi moralo pripasti naem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo." A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne dri prema njemu kao prije. Tada Jahve ree Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zaviaj, i ja u biti s tobom!" Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, pa im ree: "Ja vidim na licu vaega oca da se on ne dri prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. I same znate da sam vaega oca sluio koliko sam god mogao; pa ipak je va otac mene varao, deset mi je puta plau mijenjao. Ali Bog nije doputao da mi nanese tetu. Ako bi on rekao: 'Svaka arena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo arene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plau', onda bi cijelo stado mladilo prugaste. Tako je Bog uzimao blago od vaeg oca pa ga meni davao. Jednom, kad se stado oploivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimino bijeli i areni. Jo u snu aneo Boji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh. A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu to se pare prugasti, mjestimino bijeli i areni. Ja sam, naime, vidio sve to ti je Laban inio. Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi uinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zaviaj!'" Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar jo imamo batinskog dijela u svome oinskom domu? Zar nas otac nije smatrao tuinkama? Ta on je nas prodao, a onda je pojeo novac to ga je za nas dobio! Sve bogatstvo to je Bog oduzeo naem ocu zbilja je nae i djece nae. Zato izvri sve to ti je Bog rekao!" Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje ene; pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra to ih je stekao, stoku to ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku. Laban bijae otiao da strie svoje ovce, pa Rahela prisvoji kune kumire koji su pripadali njezinu ocu. Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da e bjeati. I pobjegne sa svim to je bilo njegovo. Ubrzo prijee Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu. Treeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. On povede sa sobom svoje roake te je za Jakovom iao u potjeru sedam dana hoda; stie ga na brdu Gileadu. Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, nou u snu, te mu ree. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlje nita, ni dobro ni zlo!" Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijae postavio svoj ator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. Onda Laban ree Jakovu: "to si to htio zavaravajui me i odvodei mi keri kao zarobljenice na mau? Zato si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje keri i svoju unuad! Zbilja si ludo postupio. U mojoj je ruci da s tobom loe postupim. Ali Bog tvoga oca noas mi ree: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzme nita, ni dobro ni zlo!' Sada dobro, otiao si jer si eznuo za svojim oinskim domom; ali zato si mi kumire pokrao?" Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje keri. A kumire svoje u koga nae, onaj neka pogine! Ovdje pred naom braom kai to je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. Tako Laban ue u ator Jakovljev, pa u ator Lein, onda u ator dviju slukinja, ali nita ne nae. Iziavi iz Leina atora, ue u ator Rahelin. A Rahela bijae uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu atoru, ali ih ne nae. Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti to ne mogu pred njim ustati jer imam ono to je red kod ena." I tako je pretraivao, ali kumira nije naao. Sad se Jakov raesti i zae u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov ree Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoni? Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet naao od svega svog kuanstva? Poloi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci meu nama dvojicom. Za ovih dvadeset godina to sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. Ono to bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene traio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo nou. esto sam danju skapavao od ei, a obno od studeni. San je bjeao od mojih oiju. Od ovih dvadeset godina to sam ih proveo u tvojoj kui etrnaest sam ti godina sluio za tvoje dvije keri, a est godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sino dosudio." Nato Laban odgovori Jakovu: "Keri su moje keri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve to gleda moje je. Ali to danas mogu uiniti ovim svojim kerima ili djeci koju su rodile? Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok izmeu mene i tebe." Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, a onda ree svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmeu mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed, ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. Ako bude loe postupao prema mojim kerima, ili ako uzme druge ene uz moje keri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da e Bog biti svjedok izmeu mene i tebe." Potom Laban ree Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio izmeu sebe i tebe: ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neu ii na te iza ove gomile i da ti nee ii na me iza ove gomile i ovog stupa. Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu nai suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. Poslije toga Jakov prinese rtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su no na Glavici. Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje keri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izau aneli Boji. Kad ih Jakov opazi, ree: "Ovo je Boje taborite!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim. <p> Jakov poalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, i naloi im: "Ovako ete rei mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poruuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadrao. Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i slukinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li naao naklonost u njegovim oima.'" Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa etiri stotine momaka." Jakov se silno uplai. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve to ih je sa sobom imao. Raunao je: ako Ezav naie na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. Onda se Jakov pomoli: "O Boe oca moga Abrahama! Boe oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja u ti biti dobrostiv!' Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim tapom neko preao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. Izbavi me od aka moga brata, od aka Ezavovih! Inae se bojim da bi mogao doi i umlatiti i mene, i majke, i djecu. Ti si rekao: 'Obilnim u te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnoiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog mnoine.'" Ondje provede onu no; a onda, od onog to je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; trideset deva dojilica s njihovim mladima; etrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. Stado po stado preda svojim slugama. Onda ree svojim slugama: "Idite preda mnom, ali drite razmak meu stadima!" A prvom izda naredbu rekavi: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'iji si ti? Kamo ide? ije je ovo pred tobom?' odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji alje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'" Tako je naredio i drugome, pa treemu i svima drugima koji su ili za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretne. Jo mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suoim, moda e mi oprostiti." Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noi u taboritu. One noi on ustane, uzme svoje obje ene, obje svoje slukinje i svoje jedanaestero djece te prijee Jabok preko gaza. Prebacivi njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo to bijae njegovo. Jakov ostane sam. I neki se ovjek rvao s njim dok nije zora svanula. Videi da ga ne moe svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iaio dok su se rvali. Potom ree: "Pusti me jer zora svie!" Ali on odgovori: "Neu te pustiti dok me ne blagoslovi." Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." Onaj ree. "Vie se nee zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smije pitati!" I tu ga blagoslovi. Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - ree - "Vidjeh Boga licem u lice, i na ivotu ostadoh." Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je proao Penuel. Hramao je zbog kuka. Zato Izraelci do dananjeg dana ne jedu kukovnu tetivu to se nalazi na bedrenom zglobu, budui da je Jakovljev bedreni zglob bio iaen u kukovnoj tetivi. Jakov podie oi i opazi gdje dolazi Ezav i s njime etiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu meu Leu, Rahelu i dvije slukinje; postavi slukinje i njihovu djecu na elo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga. Sam proe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primae svome bratu. Ezav mu potra u susret. Zagrli ga padnuvi mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. Onda podie oi i vidje ene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita. On odgovori: "Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu." Potom naprijed stupe slukinje sa svojom djecom te se duboko naklone. Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone. Ezav upita: "to kani sa svom ovom povorkom to sam je sreo?" Odgovori: "Nai naklonost svoga gospodara." Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi to je tvoje." A Jakov ree: "Nemoj tako! Ako sam naao naklonost u tvojim oima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, to si me ljubezno primio, kao da gledam lice Boje. Zato prihvati moj dar to sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. "Poimo na put", ree Ezav, "i ja u s tobom putovati." Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja u ii polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir." Onda ree Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "emu to? Neka ja samo naem milost u oima svoga gospodara!" Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, dok je Jakov otiao u Sukot, gdje sebi sagradi kuu, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot. Doavi tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad ekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj ator pred gradom. A komad zemlje na kojoj je postavio svoj ator kupi od sinova Hamora, ekemova oca, za stotinu kesita. Tu podie rtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov". Dina, ki koju je Lea rodila Jakovu, izie da posjeti neke ene onoga kraja. Opazi je Hivijac ekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom lee. Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu ker, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojino srce. ekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za enu!" Jakov sazna da je ekem obeastio njegovu ker Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao nita dok oni ne dou. Uto doe k Jakovu ekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraali iz polja. Kad su uli vijest, ljudi su bili ojaeni i vrlo ljuti. to je ekem uinio - legavi s Jakovljevom keri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. Hamor im ree. "Moj se sin ekem svom duom zaljubio u vau ker. Dajte mu je za enu! Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje keri, a nae keri uzimajte sebi! Tako moete ivjeti meu nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno kreete i stjeete imovinu!" Potom ekem ree njezinu ocu i njezinoj brai: "Da naem milost u vaim oima, dat u vam to zatraite. Traite od mene koliko hoete: sve to god zapitate dat u, samo mi dajte djevojku za enu." Jakovljevi sinovi odgovore ekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeastio njihovu sestru Dinu - te im rekoe: "Ne moemo pristati da svoju sestru damo ovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. Jedino emo je dati ako postanete kao i mi, ako obreete sve svoje mukarce. Onda vam moemo davati svoje keri i uzimati vae sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. A ako ne pristajete na obrezanje, uzet emo svoju ker i otii." Hamoru i ekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev uini povoljan. Mladi nije asio da zahtjev izvri, jer je eznuo za Jakovljevom keri; a bio je najuvaeniji od svih u oevu domu. Tako Hamor i njegov sin ekem dou u svoje gradsko vijee i obrate se svojim sugraanima ovako: "Ovaj je svijet prijazan; neka se meu nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreu; ima dosta prostora u zemlji za njih; moemo uzimati njihove keri sebi za ene, a njima davati svoje. No ljudi e pristati da meu nama ive i s nama budu jedan rod samo ako se svi nai mukarci obreu kao to su oni obrezani. Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo nae? Pristanimo, pa neka se meu nama nasele!" Svi odrasli mukarci koji imaju pravo izai na gradska vrata posluae Hamora i njegova sina ekema, pa bude obrezan svaki mukarac - svaki koji ima pravo izai na gradska vrata. A treega dana, dok su oni jo bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, imun i Levi, Dinina braa, pograbe svaki svoj ma i nesmetano dou u grad te poubijaju sve mukarce. Sasijeku maem Hamora i njegova sina ekema, uzmu Dinu iz ekemove kue i odu. Ostali Jakovljevi sinovi dou na ubijene i opustoe grad to je njihova sestra bila obeaena. to je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju; opljakaju sva njihova dobra, a svu im djecu i ene - sve to je bilo po kuama - odvedu u roblje. Jakov ree imunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivi me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perianima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit e me s mojim domom." Oni odgovore: "Zar da prema naoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?" Bog ree Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Naini ondje rtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bjeao od svoga brata Ezava!" I Jakov ree svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tue kumire koji se nalaze u vaoj sredini; oistite se i preobucite. Idemo gore u Betel; ondje u nainiti rtvenik Bogu, koji me usliao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio." Oni predaju Jakovu sve tue kumire to su ih imali i naunice to su bile o njihovim uima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod ekema. Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolina mjesta, tako da nisu ili u potjeru za Jakovljevim sinovima. Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk to je bio s njim. Ondje sagradi rtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bjeae pred svojim bratom Ezavom. Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahranie pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tuni hrast". Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. Bog mu ree: "Ime ti je Jakov, ali se odsad nee zvati Jakov nego e Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom. Onda mu Bog ree: "Ja sam El adaj - Bog Svesilni! Budi rodan i mnoi se! Od tebe potei e narod, mnotvo naroda, i kraljevi iz tvog e izai krila. Zemlju to je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju u ovu dati." A onda Bog ode od njega gore. Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese rtvu i izli ulja. A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel. Potom odu iz Betela. Jo bijae malo puta do Efrate, a Rahela se nae pri poroaju. Napali je teki trudovi. Kad su joj poroajni bolovi bili najtei, ree joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!" Kad se rastavljala s duom - jer umirae Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj to je na Rahelinu grobu do danas. Izrael krenu dalje te razape svoj ator s onu stranu Migdal-Edera. Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, prilenicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova. S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvoroenac, imuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna; s Rahelom: Josipa i Benjamina; s Bilhom, Rahelinom slukinjom: Dana i Naftalija; sa Zilpom, slukinjom Leinom: Gada i Aera. To su Jakovljevi sinovi to su mu se rodili u Padan Aramu. Jakov doe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridolice. Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije. Izak izdahne i umre, starac i godinama zasien, te bude pridruen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov. Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom. Ezav je uzeo sebi ene od kanaanskih djevojaka: Adu, ker Hetita Elona; Oholibamu, ker Ane, unuku Sibeona Horijca; i Basematu, ker Jimaelovu, sestru Nebajotovu. Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela, Oholibama rodi Jeua, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se rodie u zemlji kanaanskoj. Ezav uzme svoje ene, svoje sinove, svoje keri, svu eljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu to ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. Njihov se, naime, posjed jako uveao te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdravati zbog njihova blaga. Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru. Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru. Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove ene Ade; Reuel, sin Ezavove ene Basemate. Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz. Timna je bila inoa Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove ene Ade. A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, ama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove ene Basemate. A ovo su opet sinovi Ezavove ene Oholibame, Anine keri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeua, Jalama i Koraha. Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvoroenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz, knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini. A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez ama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove ene Basemate. A ovo su potomci Ezavove ene Oholibame: knez Jeu, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove ene Oholibame, keri Anine. To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi. A ovo su sinovi Seira Horijca, itelji one zemlje: Lotan, obal, Sibeon, Ana, Dion, Eser i Dian. To su koljenovii Horijci, sinovi Seirovi, u zemlji edomskoj. Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je Timna. Ovo su bili sinovi obalovi: Alvan, Manahat, Ebal, efo i Onam. Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je naao vrua vrela u pustari dok je uvao magarad svoga oca Sibeona. Ovo su bila djeca Ane: sin Dion i Anina ki Oholibama. Ovo su bili sinovi Dionovi: Hemdan, Eban, Jitran i Keran. Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan. A sinovi Dianovi bili su: Uz i Aran. Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez obal, knez Sibeon, knez Ana, knez Dion, knez Eser i knez Dian. To su bili knezovi Horijaca, glavar za glavarom, u zemlji seirskoj. Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih. Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba. Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha iz Bosre. Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Huam iz temanske zemlje. Kad je umro Huam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit. Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke. Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto aul iz Rehobota na Rijeci. Kad umrije aul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin. Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladae Hadad. Ime je njegovu gradu bilo Pai. ena mu se zvala Mehetabela. Bila je ki Matredova, iz Me Zahaba. Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i smjetaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar, knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca. A Jakov se bijae nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridolica - u zemlji kanaanskoj. Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladi, u dobi od sedamnaest godina, Josip je uvao stada sa svojom braom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu ene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. Izrael je volio Josipa vie nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove starake dobi; i on mu napravi kienu haljinu. Kako njegova braa opaze da ga njihov otac voli vie od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rije progovoriti. Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj brai, a oni ga zbog toga jo vie zamrze. "Posluajte", ree im, "san to sam ga usnio! Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vai snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." Njegova ga braa upitae: "Kani li nad nama zakraljevati? Hoe li nam biti gospodar?" I jo ga vie zamrze zbog njegova prianja o snovima. Usni on jo jedan san te ga ispria svojoj brai: "Jo sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" Kad je to ispriao svome ocu, ukori ga otac i ree mu: "to znai taj san to si ga usnuo? Zar emo doi ja, tvoja majka i tvoja braa pa ti se do zemlje klanjati?" I dok su braa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmiljao o svemu. Jednom njegova braa odu uvati oeva stada blizu ekema. Izrael ree Josipu: "Tvoja braa uvaju stada kod ekema, pa hajde da te poaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem." Potom e mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braa i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u ekem. Neki ovjek nae ga gdje luta poljem pa ga upita: "to trai?" "Traim brau", odgovori. "Moe li mi kazati gdje uvaju stada?" A ovjek ree: "Odavde su otili. uo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braom i nae ih u Dotanu. Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se pribliio, ponu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom ree: "Eno stie onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu atrnju! Moemo kazati da ga je prodrla divlja zvijer. Vidjet emo to e biti od njegovih snova!" Ali kad je to uo Ruben, pokua da ga izbavi iz njihovih aka. I ree: "Nemojmo oduzimati njegova ivota! Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u atrnju u pustari; ali ne diite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih aka i odvesti ocu. Ali kad je Josip stigao brai, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kienu to je bila na njemu; pograbe ga i bace u atrnju. atrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. Potom sjednu da ruaju. Kako podignu svoje oi, opaze povorku Jimaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. Tada ree Juda svojoj brai: "to emo postii ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jimaelcima; ali ne diimo na nj ruke. Ta on je na brat, nae meso." Braa ga posluaju. Uto naiu ljudi, midjanski trgovci. Braa izvuku Josipa iz atrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jimaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. Kad se Ruben vratio k atrnji i vidio da Josipa nema u atrnji, razdere svoju odjeu. A kad se vratio svojoj brai, povika: "Djeaka nema! Kamo u ja sad?" A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoe u krv. Kienu haljinu otpreme ocu i porue: "Ovo smo nali; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije." Prepozna je on pa ree: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!" I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorniku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivae svoga sina. Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove keri nastojali utjeiti, ali se on ne mogae utjeiti. Govorio je: "Ne, sii u k svome sinu u eol tugujui!" Tako ga je oplakivao njegov otac. A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku strae. Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje brae te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijae Hira. Tu Juda zapazi ker jednog Kanaanca - zvao se ua - i njome se oeni. Prie njoj te ona zae i rodi sina, komu dade ime Er. Opet ona zae, rodi sina i dade mu ime Onan. Jo jednog sina rodi te mu nadjene ime ela. Nalazila se u Kezibu kad je njega rodila. Juda oeni svoga prvoroenca Era djevojkom kojoj bijae ime Tamara. Ali Judin prvoroenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi. Tada ree Juda Onanu: "Prii k udovici svoga brata, izvri prema njoj djeversku dunost i tako ouvaj lozu svome bratu!" Ali Onan, znajui da se sjeme nee raunati kao njegovo, isputae ga na zemlju kad god bi priao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu. To to je inio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi. Onda Juda ree svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin ela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braa. I tako Tamara ode da ivi u oevu domu. Dugo vremena poslije toga umre uina ki, Judina ena. Kad je prolo vrijeme alosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da strie svoje ovce. Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoe joj, "na putu u Timnu da strie ovce." Ona svue udoviko ruho, navue koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, to je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je ela odrastao, ali nju jo ne udae za nj. Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. Svrati se on k njoj i ree: "Daj da ti priem!" Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "to e mi dati da ue k meni?" "Spremit u ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostavi jamevinu dok ga ne poalje." A on zapita: "Kakvu jamevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj peatnjak o vrpci i tap to ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda prie k njoj i ona po njem zae. Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udoviko ruho. Uto Juda poalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jamevinu iz ruku ene, ali je nije mogao nai. Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica to se nalazila uz put u Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice." Tako se on vrati k Judi pa ree: "Nisam je mogao nai. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoe da ondje nije nikad bilo bludnice." Onda ree Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih dri! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi naao." Otprilike poslije tri mjeseca donesoe vijest Judi: "Tvoja nevjesta Tamara odala se bludnitvu; ak je u bludnienju i zaela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!" Dok su je izvodili, ona porui svekru: "Zaela sam po ovjeku ije je ovo." Jo doda: "Vidi iji je ovaj peatnjak o vrpci i ovaj tap!" Juda ih prepozna pa ree: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina elu." Ali vie s njom nije imao posla. Kad joj je dolo vrijeme da rodi, pokae se da nosi blizance. Dok je raala, jedan od njih prui ruku van. Nato babica privee za njegovu ruku crven konac govorei: "Ovaj je iziao prvi." Ali ba tada on uvue ruku te izie njegov brat. A ona ree: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres. Poslije izie njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoe ime Zerah. Josipa dovedoe u Egipat. Tu ga od Jimaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne strae. Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreu: Egipanin ga uzme k sebi u kuu. Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu to mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh; zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak. I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijae na svemu to je imao - u kui i u polju. I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se vie ni za to nije brinuo, osim za jelo to je jeo. A Josip je bio mladi stasit i naoit. Poslije nekog vremena ena njegova gospodara zagleda se u Josipa i ree mu: "Legni sa mnom!" On se oprije i ree eni svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za to u kui; sve to ima meni je povjerio. On u ovoj kui nema vie vlasti negoli ja i nita mi ne krati, osim tebe, jer si njegova ena. Pa kako bih ja mogao uiniti tako veliku opainu i sagrijeiti protiv Boga!" Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio. Jednog dana Josip ue u kuu na posao. Kako nikog od sluinadi nije bilo u kui, ona ga uhvati za ogrta i ree: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrta u njezinoj ruci, otre se i pobjee van. Vidjevi ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrta i pobjegao van, zovne svoje sluge te im ree: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. A im je uo kako viem, ostavi svoj ogrta pokraj mene i pobjee van." Uza se je drala njegov ogrta dok mu je gospodar doao kui. Onda i njemu kaza istu priu: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo doe k meni da sa mnom ljubaka! Ali im je uo kako viem, ostavi svoj ogrta pokraj mene i pobjee van." Kad je njegov gospodar uo pripovijest svoje ene koja ree: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se. Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamnienici. I osta u tamnici. Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on nae milost u oima upravitelja tamnice. Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamnienike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se nita nije radilo bez njega. Budui da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao nita to je Josipu bilo povjereno: Jahve bijae s njim, i to god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom. Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogrijee o svoga gospodara, kralja egipatskog. Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara, te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne strae - u istu tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren. Zapovjednik tjelesne strae odredi Josipa da ih posluuje. Poto su proveli u zatvoru neko vrijeme, obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnienici - usnu san jedne te iste noi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao svoje znaenje. Kad je Josip ujutro doao k njima, opazi da su neraspoloeni. Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: "Zato ste danas tako potiteni?" Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumai." Josip im ree: "Zar tumaenje ne spada na Boga? Dajte, priajte mi!" Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs. Na trsu bile tri mladice. I tek to je propupao, procvjeta i na njegovim grozdovima sazru bobe. Kako sam u ruci drao faraonov pehar, uzmem groa, istijetim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku." Josip mu ree: "Ovo ti je znaenje: tri mladice tri su dana. Poslije tri dana faraon e te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto; opet e stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik. Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi uini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokuaj me izvesti iz ove kue. Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam nita skrivio, a bacie me u tamnicu." Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaenje, ree mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele koare. U najgornjoj bilo svakovrsna peciva to ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice jele iz koare povrh moje glave." Josip odgovori: "Ovo je znaenje: tri koare tri su dana. Poslije tri dana faraon e uzdii tvoju glavu i o drvo te objesiti te e ptice jesti meso s tebe." I zaista, treega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje slubenike - bio mu je roendan - iz sredine svojih slubenika izlui glavnog peharnika i glavnog pekara. Vrati glavnog peharnika u peharniku slubu te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku, a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaio. Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj. Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila. Iz Nila izie sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po au. Ali odmah poslije njih iz Nila izie sedam drugih krava, runih i mravih, te stanu uz one krave na obali Nila. Rune i mrave krave poderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova turih, istonjakom opaljenih. turi klasovi prodru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. Ujutro faraon bijae uznemiren u dui, pa pozva sve arobnjake i sve mudrace egipatske: ispria im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaiti. Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. Jednom, kad se faraon razljutio na svoje slubenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. Usnusmo san iste noi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog znaenja. Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika strae. Ispriasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumai: kaza svakom znaenje njegova sna. Kako nam ih je protumaio, tako nam se i dogodilo: mene vratie na moje mjesto, a onoga objesie." Faraon odmah poalje po Josipa; izvuku ga bre-bolje iz tamnice; oiaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. Onda faraon ree Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne moe protumaiti. uo sam o tebi da moe protumaiti san im ga uje." "Nita ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego e Bog dati pravi odgovor faraonu." Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. I gle! Iz Nila izie sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po au. Poslije njih izae drugih sedam krava. Bile su mrave, vrlo rune i kotunjave. Jo nikad ne vidjeh onako runih krava u svoj zemlji egipatskoj! I sedam mravih i runih krava prodru prvih sedam debelih krava. Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je to u trbuhu: bile su rune kao i prije. Uto se probudim. Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrenih, turih, istonjakom opaljenih. I turi klasovi prodru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vraarima, ali nema nikoga da mi razjasni." Onda Josip ree faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu to kani uiniti. Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. Sedam mravih i runih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istonjakom opaljenih klasova, oznauje sedam gladnih godina. To je ono to sam ve faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu to kani uiniti. Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. A poslije njih nastat e sedam gladnih godina, kada e se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. Kako glad bude harala zemljom, nee se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja e doi - jer e biti vrlo velika. A to se faraonov san ponovio, znai da se Bog na to zaista odluio i da e to uskoro provesti. Zato neka faraon izabere sposobna i mudra ovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji e kupiti petinu sve etve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. Neka skupljaju od svakog ita za sedam dobrih godina to dolaze; neka s ovlatenjem faraonovim sabiru ito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. Neka zalihe slue za hranu u zemlji za sedam godina gladi to e snai zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne." Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim slubenicima. Zato faraon ree svojim slubenicima: "Zar bismo mogli nai drugoga kao to je on, ovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Bojim?" A onda faraon ree Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao to si ti. Ti e biti upravitelj moga dvora: sav e se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja u biti vei od tebe. Postavljam te, evo," ree faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeom od najljepe tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. Jo faraon ree Josipu: "Premda sam ja faraon, nee nitko dii svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za enu mu dade Asenatu, ker Poti-Fere, sveenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u slubu faraona, kralja egipatskog. A otiavi Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. Za sedam rodnih godina zemlja je raala u obilju; on je - u tih sedam godina to ih je egipatska zemlja uivala - kupio od razliite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smjetajui u svakom gradu urod iz okolnih polja. Tako Josip nagomila mnogo ita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijae. Dok jo ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, ki Poti-Fere, sveenika u Onu. Prvoroencu Josip nadjenu ime Manae, "jer Bog je", ree, "dao te sam zaboravio svoje tekoe i svoj oinski dom." Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", ree, "uinio rodnim u zemlji moje nevolje." Sedam godina obilja koje je uivala zemlja egipatska doe kraju, a primae se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijae glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijae kruha. A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon ree Egipanima: "Idite k Josipu i to god vam rekne, inite!" Kad se glad proiri po svoj zemlji, Josip rastvori skladita te je Egipane opskrbljivao itom, jer je glad postala estoka i u zemlji egipatskoj. Sav je svijet iao u Egipat k Josipu da kupuje ita, jer je strana glad vladala po svem svijetu. Kad je Jakov uo da u Egiptu ima ita, ree svojim sinovima: "to tu zurite jedan u drugoga? ujem da ima ita u Egiptu. Otiite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na ivotu i ne pomremo." Tako desetero Josipove brae sie da nabavi ita iz Egipta. Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesrea", govorio je. Meu onima koji su ili nabavljati ito, jer u zemlji kanaanskoj vladae glad, bijahu i sinovi Izraelovi. Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio ito svemu svijetu. Dou tako i Josipova braa i poklone mu se licem do zemlje. Josip prepozna brau im ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i otro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske doli smo da kupimo hrane." Iako je Josip prepoznao svoju brau, oni njega nisu prepoznali. Josip se sjeti snova to ih je o njima sanjao. I ree im: "Vi ste uhode! Doli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje." Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge dole da nabave hrane. Svi smo sinovi jednog oca; poteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode." On e im opet: "Ne, nego ste doli da izvidite slaba mjesta ove zemlje." Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijae dvanaestero brae - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlai je sad s ocem, a jednoga vie nema." No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam ve rekao: vi ste uhode! Ovako u vas iskuati: odavde, tako mi faraona, neete izii ako va najmlai brat ne doe ovamo! Poaljite jednoga izmeu sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako u iskuati vae rijei i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inae, tako mi faraona, vi ste uhode!" Potom ih baci u zatvor na tri dana. Trei im dan ree Josip: "Izvrite to, i ostat ete na ivotu, jer sam ja ovjek bogobojazan. Ako ste poteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite ito svojim izgladnjelim domovima. Poslije toga dovedite mi svoga najmlaeg brata, tako da se obistine vae rijei te da ne izginete." Oni pristanu. Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stie nas kazna zbog naega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo usliali. Stoga nas je ova nevolja snala." Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogreujte se o mladia! Ali vi niste sluali. Sad se trai raun za njegovu krv." Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumaa. On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovarae s njima. Onda izdvoji imuna izmeu njih i naredi da bude svezan na njihove oi. <p> Potom Josip zapovjedi da im vree napune itom; da svakome njegov novac metnu u vreu i da im daju poputninu. Tako im uine. Tada oni natovare ito na svoje magarce i krenu odande. Kad na prenoitu jedan od njih otvori svoju vreu da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vrei. "Moj je novac vraen!" - povika brai. - "Evo ga u mojoj vrei!" Zadrhta srce u njima. Zgledae se, uplaeni, i rekoe: "to nam ovo Bog uradi!" Doavi k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazae mu sve to ih je snalo. "ovjek koji je gospodar one zemlje", rekoe, "otro nam je govorio i optuio nas kao uhode. Poteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode. Bilo nas je dvanaestero brae, sinovi istog oca, ali jednoga vie nema, dok se najmlai sad nalazi s naim ocem u zemlji kanaanskoj. Ali ovjek koji je gospodar one zemlje ree nam: 'Ovim u doznati da ste poteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite to vam treba za izgladnjele domove, pa idite. Onda mi dovedite svoga najmlaeg brata, tako da znam da niste uhode, nego poteni ljudi. Poslije toga vratit u vam vaeg brata, i vi ete se moi slobodno kretati u ovoj zemlji.'" Kako su praznili svoje vree, svaki nae u vrei svoju kesu. Opazivi to, zapadoe u strah - i oni i njihov otac. "Mene vi ostavljate bez djece!" - ree im njihov otac. - "Josipa je nestalo, imuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!" Onda Ruben ree svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja u ti ga vratiti!" "Moj sin nee s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat ve mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji ete poi snala nesrea, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u eol." <p> Strana glad pritisla zemlju. Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac ree: "Idite opet i nabavite nam malo hrane." Nato e mu Juda: "Onaj nam je ovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako va brat ne bude s vama.' Ako si, dakle, voljan s nama poslati naega brata, mi emo otii dolje i kupit emo ti ita. Ali ako njega ne pusti s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako va brat ne bude s vama.'" "Zato ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavi onom ovjeku da imate jo jednoga brata?" Oni odgovore: "ovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o naoj obitelji: 'Je li vam jo iv otac? Imate li jo kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da e rei : 'Dovedite svoga brata!'" Potom Juda ree svome ocu Izraelu: "Pusti djeaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako emo preivjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naa djeca. Ja za nj jamim; mene dri odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit u ti kriv svega vijeka. Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se ve i dvaput vratiti." Njihov otac Izrael ree im: "Kad je tako, neka bude, ali uinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom ovjeku: neto balzama, neto meda i mirodija, mirisne smole, pa ljenjaka i badema. Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste nali u grlima svojih vrea. Moda je ono bila zabuna. Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom ovjeku. Neka Bog Svemogui, El adaj, potakne onog ovjeka na milosre prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem." Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siu u Egipat i stupe pred Josipa. Kad Josip ugleda s njima Benjamina, ree upravitelju svoga kuanstva: "Odvedi ljude u kuu, zakolji jedno ivine i pripremi, jer e ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!" ovjek uini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. Ljudi se pobojae kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoe: "Zbog novca koji se naao u naim vreama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s naom magaradi uzmu za robove." Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuu, reknu: "Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; i kad smo stigli na prenoite i otvorili svoje vree, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vrei, na novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u nae vree." "Budite mirni", ree im on. "Ne bojte se! Bog va i Bog vaega oca stavio je blago u vae vree. Va je novac k meni stigao." Potom im izvede imuna. ovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuu; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci pie. Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su uli da e ondje ruati. Kad je Josip doao u kuu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. Upita ih on za zdravlje te e dalje: "A je li dobro va stari otac o kome ste mi govorili? Je li jo dobra zdravlja?" "Sluga tvoj, otac na, dobro je i jo je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujui potovanje. Podigavi svoje oi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo va najmlai brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" Josip se poslije toga pouri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplae. Ue u jednu sobu i tu se isplaka. Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajui se, naredi: "Posluite ruak!" Stavie njemu napose, njima napose, a napose opet Egipanima koji su s njim jeli. Egipani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipanima bilo odvratno. I kad posjedae pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlai prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. I nareivae on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijae pet puta vei od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim. Onda Josip naredi upravitelju svoga kuanstva: "Napuni vree ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vree. A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vree najmlaega, zajedno s njegovim novcem za ito." On uini kako mu je Josip naredio. Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. Tek to su izili iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip ree upravitelju svoga kuanstva: "Na noge! Poi za onim ljudima! Kad ih stigne, kai im: 'Zato uzvraate zlo za dobro? Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne ita iz njega proricanje? Zlo ste uinili!'" Stigavi ih, ponovi im te rijei. Oni odgovore: "Zato nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da uine takvo to! ak i novac koji smo nali u svojim vreama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kue tvoga gospodara! Onaj u koga se od tvojih slugu nae, neka se usmrti, a mi drugi postat emo robovi tvome gospodaru." "Premda je ono to predlae pravo", preuzme on, "ipak e samo onaj u koga se ukradeno pronae biti moj rob, a ostali bit ete slobodni." Bre spustie vree na zemlju i svaki svoju otvori. On je pretraivao, poevi s najstarijim i zavrivi s najmlaim. Pehar se nae u Benjaminovoj vrei. Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. Kad su Juda i njegova braa ponovo stupili u Josipov dom, jo je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju. Onda im Josip ree: "Kakvo je to djelo to ste ga uinili? Zar ne znate da se ovjek kao to sam ja bavi proricanjem?" Nato Juda odgovori: "to bismo mogli rei svome gospodaru? to moemo kazati, ime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se naao pehar." "Daleko od mene da uinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se naao pehar bit e moj rob, a vi drugi poite mirno k svome ocu!" Onda mu se Juda primae i ree: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rije uima gospodara svojega i neka se tvoja srdba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan faraonu. Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili jo kojega brata?' Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on jo ima jednog sina, roena u njegovoj starakoj dobi. Taj je najmlai. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oi?' A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeak ne moe ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.' Nato si rekao svojim slugama: 'Ako va najmlai brat s vama ne doe ovamo, vie ne smijete preda me.' Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijei moga gospodara. Na nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!' Odgovorili smo: 'Ne moemo onamo. Samo ako s nama poe na najmlai brat, sii emo, jer ne smijemo pred onoga ovjeka ako ne bude s nama na najmlai brat.' Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, ena mi je rodila dva sina. Jedan je nestao, te sam zakljuio: sigurno je rastrgan! Odonda ga vie nisam vidio. Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesrea snae, moju ete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u eol.' Ako sad doem k tvome sluzi, ocu svome, a mladi - iji je ivot tako povezan s njegovim - ne bude s nama, on e svisnuti kad vidi da djeaka nema s nama; tako e tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca naega, dolje u eol. Jer tvoj je sluga zajamio ocu svome za djeaka, rekavi: 'Ako ti ga ne vratim, bit u kriv svome ocu svega vijeka.' Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djeak neka ide natrag s braom. Jer, kako mogu k svome ocu ako djeaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad to bi snaao moga oca." Josip se vie nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruivali pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se oitovao svojoj brai. Briznuo je u glasan pla, da su ga i Egipani mogli uti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru. "Ja sam Josip", ree Josip svojoj brai. "Otac mi je, dakle, jo na ivotu!" Ali mu braa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjie pred njim. Onda e opet Josip svojoj brai: "Primaknite se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, va brat; onaj koga ste prodali u Egipat. Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati to ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas odri u ivotu. Dvije su ve godine to je glad dola na zemlju, a jo pet godina nee biti ni oranja ni etve u zemlji. Zato me Bog poslao pred vama da vam se sauva ostatak na zemlji te da vam ivot spasi velikim izbavljenjem. Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom. urite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti poruuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; sii k meni bez oklijevanja. Nastanit e se u kraju Goenu. Tako e biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unuad, tvoje ovce i goveda i sve to je tvoje. Ondje u se za te brinuti, jer e glad potrajati jo pet godina. Tako nee oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.' Ta svojim oima moete vidjeti, kao to vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta govore. Pripovjedite ocu o mome visokom poloaju u Egiptu i sve to ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!" Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvi mu oko vrata. Izljubi zatim svu svoju brau, u naruju im se rasplaka. Poslije toga njegova braa zau s njim u razgovor. Glas se prouje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braa!" Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima. Onda faraon ree Josipu: "Kai svojoj brai neka uine ovo: 'Natovarite svoje ivine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doite! Ja u vam dati najbolju zemlju u Egiptu te ete uivati od obilja ove zemlje.' A naredi i ovo: 'Ovako uinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje ene, uzmite oca i doite. Neka vam se oi ne rastuuju za vaim stvarima, jer sve to je u Egiptu najbolje bit e vae.'" Sinovi Izraelovi tako uine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu. Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine. Isto tako poalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih itom, kruhom i namirnicama ocu za put. Isprativi svoju brau na put, ree im: "Nemojte se putem svaati!" I tako oni odoe iz Egipta i stigoe u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. Kad mu rekoe: "Josip je iv i ak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. Ali kad mu ispripovjedie sve to im je Josip rekao i kad vidje kola to ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oivje. "Dosta", ree Izrael. "Sin moj Josip jo je iv! Moram poi i vidjeti ga prije nego umrem." Tako Izrael krene na put sa svim to bijae njegovo i stigne u Beer ebu te prinese rtvu Bogu svoga oca Izaka. U nonom vienju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori: "Evo me!" "Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se sii u Egipat, jer u ondje od tebe proizvesti velik narod. Ja u sii u Egipat s tobom i sam u te vratiti ovamo; a Josip e ti svojom rukom oi zaklopiti." I Jakov krene iz Beer ebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje ene u kola to ih je faraon poslao da ga prevezu. Uzmu sa sobom svoje blago i dobra to ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat. Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje keri i keri svojih sinova, sve svoje potomstvo. Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su stigli u Egipat: Jakovljev prvoroenac Ruben. Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi. Sinovi imunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i aul, sin Kanaanke. Sinovi Levijevi: Geron, Kehat i Merari. Sinovi Judini: Er, Onan, ela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul. Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jaub i imron. Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel. To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i jo kerka Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i keri trideset i troje. Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, uni, Esbon, Eri, Arodi i Areli. Sinovi Aerovi: Jimna, Jiva, Jivi, Berija i sestra im Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel. To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj keri Lei. Ona je tako rodila Jakovu esnaest dua. Sinovi Jakovljeve ene Rahele: Josip i Benjamin. Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manae i Efrajim. Rodila mu ih je ki onskog sveenika Poti-Fere. Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Abel, Gera, Naaman, Ehi, Ro, Mupim, Hupim i Ard. To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih etrnaest. Danov je sin Huim. Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i ilem. To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj keri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka. Tako je sve Jakovljeve eljadi to je od njega poteklo i u Egipat doselilo - ne ukljuujui ena Jakovljevih sinova - u svemu ezdeset i est osoba. I k tome dva sina Josipova to su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve eljadi Jakovljeva doma to se naseli u Egiptu bijae sedamdeset dua. Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Goenu. Kad stignu u goenski kraj, Josip upregne svoja kola i zaputi se u Goen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivi preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao. Onda Izrael ree Josipu: "Sada, poto sam roenim oima vidio da si jo iv, mogu umrijeti." Zatim Josip ree svojoj brai i oevoj obitelji: "Otii u i obavijestiti faraona; rei u mu: 'Moja braa i obitelj moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, doli su k meni. Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stoarstvom; dotjerali su sa sobom svoja stada i sve to im pripada.' Tako, kad vas faraon pozove i zapita: 'ime se bavite?' odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od poetka do sad bavimo stoarstvom; i mi i nai preci', tako da se moete naseliti u goenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipanima mrski." Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braa stigoe sa svojim ovcama i govedima i sa svime to imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u goenskom kraju." I uzevi petoricu izmeu svoje brae, uvede ih faraonu. Onda faraon zapita njegovu brau: "ime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stoari, ba kao to su bili nai preci. Doli smo da potraimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoe faraonu, "jer je nestalo pae za stada tvojih slugu, strana glad pritite kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u goenskom kraju." [5a] Faraon ree Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u goenskom kraju. A ako zna da meu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoe u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to u, ree Josipu: "Budui da su tvoj otac i tvoja braa doli k tebi, [6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju brau u najboljem kraju." Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?" Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalakog ivljenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga ivota; ne dostiu brojem godine ivljenja na zemlji mojih otaca." Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. Tako Josip nastani svoga oca i svoju brau davi im u vlasnitvo najljepi kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio. A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju brau i svu oevu obitelj sve do najmanjega. Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strana glad: izmui ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. Josip pobra sav novac to se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za ito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipani dou k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zato da pomremo pred tvojim oima? Novca vie nema." Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa u vam dati ita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo." Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davae kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago. Kad je ona godina prola, dou k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne moemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su ve ustupljena gospodaru; drugo nita ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. Zato da unitimo na tvoje oi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i nae zemlje u zakup za kruh, i tako emo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preivimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pusto!" Tako Josip stee faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasnitvo, a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. Jedino nije preuzeo sveenikih imanja, jer je faraon davao sveenicima odreeni dio, i tako su ivjeli od prihoda to im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. Onda Josip ree svijetu: "Budui da sam danas za faraona prekupio i vas i vau zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ete davati jednu petinu, dok e etiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vaim domovima i za hranu vaoj djeci." Oni odgovore: "ivot si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru to moemo biti faraonovi robovi." Tako Josip napravi za Egipat zemljini zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino sveenika imanja nisu prela faraonu. Izraelci se nastanie u zemlji egipatskoj, u kraju goenskom; u njem stekoe vlasnitvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoi. U zemlji egipatskoj poivje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva ivota iznosila sto etrdeset i sedam godina. A kad se priblii vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu ree: "Ako mi eli ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Uinit u kako si rekao", odgovori. "Zakuni mi se!" - ree. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju. <p> Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manaea i Efrajima. Kad Jakovu rekoe: "Evo ti je doao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. Ree Jakov Josipu: "Bog Svemoni, El adaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, a potom mi ree: 'Uinit u te rodnim i mnogobrojnim, uinit u da postane skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat u ovu zemlju u posjed zauvijek.' Sad, oba tvoja sina to su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manae neka budu moji kao i Ruben i imun! A djeca to su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje brae. Kad sam se, naime, vraao iz Padana, na moju alost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadanji Betlehem." Opazivi Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?" Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", ree. Izraelu oi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. Potom Izrael ree Josipu: "Nisam oekivao da u jo ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke." Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni. Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manaea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primae. Ali Izrael isprui svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlai, a svoju ljevicu na glavu Manaeovu - tako je drao ruke unakrst - iako je Manae bio prvoroenac. Tako je davao svoj blagoslov Josipu govorei: "Bog, ijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, aneo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih prea Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnotva se mnogobrojna po zemlji razmnoili!" Kad je Josip vidio da je njegov otac poloio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se oima to uini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manaeovu. "Ne tako, oe moj," ree Josip svome ocu, "jer ovo je prvoroenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!" Ali njegov otac to odbije rekavi: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega e postati narod i bit e velik. Ali njegov mlai brat bit e vei od njega, a njegovo e potomstvo biti mnotvo." Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavi: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govorei: Kao to je Efrajimu i Manaeu, nek' i tebi Bog uini!" Tako stavi Efrajima pred Manaea. Poslije Izrael ree Josipu: "Ja u, evo, naskoro umrijeti; no Bog e biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaih otaca. A tebi ostavljam ekem, neto vie nego tvojoj brai, to sam ga svojim maem i lukom osvojio od Amorejaca." Jakov zatim sazva svoje sinove te ree: "Skupite se da vam kaem to e vas snai u kasnije vrijeme: Okupite se, ujte, sinovi Jakovljevi, ujte oca svoga Izraela! Ti Rubene, moj prvoroene, snaga ti si moja, prvenac moje mukosti. Istie, se ponosom, snagom se istie, no, poput vode nabujao, nee vie imati prvenstva, jer na leaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet. imun i Levi braa su prava! Maevi im orue nasilja. Na njihova vijeanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. Prokleta im srdba, jer je preestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit u ih po Jakovu, Izraelom raspriti. Judo! Tvoja braa slavit e te; svagda ti je aka na iji dumana, sinci oca tvoga tebi e se klanjat. Judo, laviu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuke! Tko bi ga draiti smio? Od Jude ezlo se kraljevsko, ni palica vladalaka od nogu njegovih udaljiti nee dok ne doe onaj kome pripada - kome e se narodi pokoriti. Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za okot. U vinu on kupa svoju odjeu svoju halju u krvi od groa. Oi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka. Zebulun e stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit e brodarima, uz bok njegov Sidon e leati. Jisakar je koat magarac polegao meu ogradama. Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te lea svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade. Dan e narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo. Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze to e konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak e pasti. U spas tvoj se, Jahve, uzdam! Gada e pljakat razbojnici, pljakom e im za petama biti. U Aera bit e hrane, poslastica za kraljeve. Naftali je kouta lakonoga koja krasnu lanad mladi. Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida. Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljakali. Ali luk mu vrst ostaje, miice mu ojaale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomae, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, elja vjenih breuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeu brae posveenog! Benjamin je vuk grabeljivi, lovinu on jutrom jede, a naveer plijen dijeli." Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom. Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro u se pridruiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, u spilji to se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. Ondje je sahranjen Abraham i njegova ena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova ena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita." Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povue noge natrag na postelju te izdahnu - pridrui se svojim precima. Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. Poslije toga Josip naredi lijenicima koji su se nalazili u njegovoj slubi da mu oca balzamiraju, i oni balzamirae Izraela. Trebalo je etrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipani oplakivali. A kad je prolo vrijeme oplakivanja, Josip ree onima u dvoru faraonovu: "Uinite mi milost i prenesite faraonu ovo: Moj me otac zakleo govorei: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda u se vratiti." Faraon odgovori: "Otii gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo." Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su poli i svi faraonovi slubenici - odlinici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; sva Josipova obitelj, njegova braa i oeva porodica. Jedino su u goenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. S njim su ila i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. Stigavi u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, odrae ondje veliko i sveano naricanje. Josip odra sedmodnevnu alost za ocem. Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoe: "To ti je sveano naricanje Egipana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. Jakovljevi sinovi uine kako im je naredio otac: odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju to ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. Poto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braa i svi koji su s njim ili da mu oca pokopaju. Kad su Josipova braa vidjela da im je otac umro, rekoe: "to ako je Josip na nas ljut i pokua uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?" Stoga porue Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: 'Ovako recite Josipu: Oprosti brai svojoj zlo i grijeh to su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijei Josip brizne u pla. Tada sama njegova braa dou k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!" Josip im odvrati: "Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uini to se danas zbiva - da spasi ivot velikom narodu. Zato se ne bojte! Ja u se brinuti za vas i za vau djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijeima. Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oevim. Poivje Josip stotinu i deset godina. Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treeg koljena; a raala se djeca i Makiru, Manaeovu sinu, na Josipovim koljenima. Napokon ree Josip svojoj brai: "Ja u, evo, naskoro umrijeti. Ali e se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju to ju je pod zakletvom obeao Abrahamu, Izaku i Jakovu." Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog e se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!" Josip umrije kad mu bijae sto i deset godina; balzamirae ga i u Egiptu poloie u lijes.

Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sili u Egipat, svaki sa svojim domom: Ruben, imun, Levi i Juda; Jisakar, Zebulun i Benjamin; Dan i Naftali; Gad i Aer. U svemu Jakovljevih potomaka bijae sedamdeset dua. A Josip je ve bio u Egiptu. I umre Josip, a pomru i sva njegova braa i sav onaj narataj. Ali su Izraelci bili rodni, namnoili se i silno ojaali, tako da su napuili zemlju. Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. I ree on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moniji od nas. Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeimo im porast, da se u sluaju rata ne pridrue naim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje." I postavie nad njima nadglednike da ih tlae tekim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladita: Pitom i Ramses. Ali to su ih vie tlaili, oni se jo vie mnoili, napredovali i irili se, tako da su Egipani strahovali od Izraelaca. I Egipani se okrutno obore na Izraelce. Ogoravali su im ivot tekim radovima: pravljenjem meljte i opeke, razliitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijae ime ifra, a drugoj Pua, pa im naredi: "Kad u porodu pomaete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muko dijete, ubijte ga; ako je ensko, neka ivi. Ali su se babice bojale Boga i nisu inile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na ivotu muku djecu. Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: "Zato ste tako radile i na ivotu ostavljale muku djecu?" Nato babice odgovore faraonu: "Hebrejke nisu kao egipatske ene. One su ivotne. Prije nego babica doe k njima, one ve rode." Bog je to babicama za dobro primio. Narod se mnoio i silno porastao. A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom. Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: "Svako muko dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na ivotu ostavite samo ensku djecu." Neki ovjek od Levijeva koljena ode i oeni se djevojkom Levijkom. ena zae i rodi sina. Vidjevi kako je krasan, krila ga je tri mjeseca. Kad ga nije mogla vie sakrivati, nabavi koaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i poloi ga u trstiku na obali Rijeke. Njegova sestra stane podalje da vidi to e s njime biti. Faraonova ki sie k Rijeci da se kupa, dok su njezine slukinje etale uz obalu Rijeke. Opazi ona koaricu u trstici, pa poalje slukinju da je donese. Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muko edo. Plakalo je. Njoj se saali na nj. "Bit e to hebrejsko dijete", ree. Onda njegova sestra rekne faraonovoj keri: "Hoe li da ti potraim dojilju meu Hebrejkama da ti dijete doji?" "Idi!" - odgovori joj faraonova ki. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. "Uzmi ovo dijete", rekne joj faraonova ki, "i odgoji mi ga, a ja u te plaati." Tako ena uzme dijete i othrani ga. Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj keri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", ree, "iz vode izvadila". Jednog dana, kad je Mojsije ve odrastao, doe meu svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipanin tue jednoga Hebrejca - brata njegova. Okrene se tamo-amo i, vidjevi da nikoga nema, ubije Egipanina i zatrpa ga u pijesak. Izae on i sutradan te zatee dva Hebrejca kako se tuku. "Zato tue svoga druga?" - rekne napadau. Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starjeinu i suca naega? Kani li ubiti i mene kako si ubio onog Egipanina?" Mojsije se uplai pa e u sebi: "Tako! Ipak se saznalo." Kad je faraon to douo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca. Midjanski je sveenik imao sedam keri. Dou one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca. Ali dou i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji. Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas tako brzo vratile?" One odgovore: "Neki Egipanin obrani nas od pastira i jo nam zahvati vode i stado nam napoji." "Gdje je?" - zapita on svoje keri. "Zato ste ostavile toga ovjeka? Pozovite ga na objed." Mojsije pristane da ostane kod toga ovjeka. On oeni Mojsija svojom keri Siporom. A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geron, "jer sam", ree, "stranac u tuoj zemlji". <p> Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su jo stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomo sred ropstva uzlazio je k Bogu. Bog je uo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih. Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveenika. Gonei tako stado po pustari, doe do Horeba, brda Bojega. Aneo mu se Jahvin ukae u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. "Hajde da priem, " ree Mojsije, "i promotrim ovaj udni prizor: zato grm ne sagorijeva." Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se. "Ne prilazi ovamo!" - ree. "Izuj obuu s nogu! Jer mjesto na kojem stoji sveto je tlo. Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. "Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i uo mu tubu na tlaitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam siao da ga izbavim iz aka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom tee med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Periana, Hivijaca i Jebusejaca. Vapaji sinova Izraelovih doprijee do mene. I sam vidjeh kako ih Egipani tlae. Zato, hajde! Ja te aljem faraonu da izbavi narod moj, Izraelce, iz Egipta." "Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem Izraelce iz Egipta!" "Ja u biti s tobom", nastavi. "I ovo e ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvede narod iz Egipta, Bogu ete iskazati tovanje na ovome brdu." Nato Mojsije ree Bogu: "Ako doem k Izraelcima pa im kaem: 'Bog otaca vaih poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - to u im odgovoriti?" "Ja sam koji jesam", ree Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kai Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama." Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kai Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako e me zvati od koljena do koljena." "Idi, skupi starjeine Izraelaca pa im kai: 'Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao to vam se ini u Egiptu. Odluio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Periana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom tee med i mlijeko!' Oni e te posluati. Onda poi sa starjeinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo rtvu Jahvi, Bogu svojemu.' Znam ja da vas egipatski kralj nee pustiti ako ne bude natjeran tekom akom. Zato u ja pruiti svoju aku i pritisnuti Egipat svakovrsnim udesima to u ih u njemu izvesti. Poslije e vas pustiti. Dobro u raspoloiti Egipane prema ovome narodu, pa kad poete, neete poi praznih ruku. Svaka e ena zatraiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kui nakita srebrnog i zlatnog i odjee. To stavite na svoje sinove i keri. Tako ete oplijeniti Egipane." Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne posluaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'" "to ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "tap", odgovori. "Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a tap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmae. Onda Jahve ree Mojsiju: "Prui ruku i uhvati je za rep." I on see rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade tap u njegovoj ruci. "Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio." Jo mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvue ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg. "Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela. "Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat e poruci drugoga znamenja. A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda to je bude iz Rijeke uzeo na suhu e se u krv pretvoriti." "Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio ovjek rjeit; ni prije ni sada kad govori svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku teak." "Tko je dao ovjeku usta?" - ree mu Jahve. "Tko ga ini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve! Idi, dakle! Ja u biti s tobom kad bude govorio i kazivat u ti to e govoriti." "Oprosti, Gospodine", opet e Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!" Razljuti se Jahve na Mojsija i ree: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rjeit. Evo, ba ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat e se u srcu. Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijei. Ja u biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat u obojici to ete raditi. Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on e tebi biti mjesto usta, a ti e njemu biti mjesto Boga. Uzmi ovaj tap u ruku. Njim izvodi znamenja." Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu ree: "Pusti me da se vratim brai u Egipat da vidim jesu li jo na ivotu." "Poi u miru!" - ree Jitro Mojsiju. I Jahve ree Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su traili tvoj ivot." Tako Mojsije posadi na magarca svoju enu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Boji tap. Jahve opet ree Mojsiju: "Kad se vrati u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvede sva udesa za koja sam ti dao mo, premda u ja tvrdim uiniti njegovo srce, tako te nee pustiti narod da ode. Tada reci faraonu: 'Ovako kae Jahve: Izrael je moj prvoroenac. Traim od tebe da mi pusti sina da mi iskae tovanje. Ako odbije da ga pusti, ja u ubiti tvoga prvoroenca.'" Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoi, navali na nj Jahve da ga ubije. Ali Sipora pograbi otar kremen, obreza svoga sina i koicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav mu", ree. I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav mu". Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Bojem brdu. Poljubi ga. Mojsije pripovjedi Aronu sve to mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih uini. Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starjeine Izraelaca. Aron izloi sve to je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naoigled naroda. Narod je bio uvjeren, i poto ue da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadae niice i poklonie se. Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju ast slavi svetkovinu.'" "Tko je taj Jahve da ga ja posluam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti u pustiti Izraelce." "Bog Hebreja objavio nam se", rekoe. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo rtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili maem." Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, zato odvraate svijet od njegovih dunosti? Idite na svoj posao. Sad kad se svjetina tako umnoila", nastavi faraon, "vi biste ih od posla odvratili?" Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i biljenicima: "Ne pribavljajte vie ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. A zahtijevajte od njih istu koliinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenine su. Zato viu: 'Hajdemo prinijeti rtvu Bogu svome!' Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraaju panje klevetama!" Sad dou nadglednici naroda i njegovi biljenici te svijetu objave: "Ovako poruuje faraon: 'Neu vam vie nabavljati slame. Vi sami morate ii i traiti je gdje god je moete nai. Ali zato neu smanjiti va posao.'" Stoga se narod razie po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svriti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali." A biljenike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: "Zato niste ni juer ni danas napravili opeke koliko i prije?" Onda biljenici Izraelaca odu i potue se faraonu: "Zato ovako postupa sa svojim slugama? Tvoje sluge vie ne dobivaju slame, a ipak se od nas trai: napravite opeku? ak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!" "Lijenine ste vi! Lijenine!" - odgovori faraon. "Stoga i kaete: 'Hajdemo da prinesemo rtvu Jahvi!' Nosite se na posao! Slama vam se nee davati, ali morate praviti odreene koliine opeke." Biljenici Izraelaca nau se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu koliinu opeke ne smijete smanjiti!" Otiavi od faraona, naiu na Mojsija i Arona, koji su ih ekali. "Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im ma u ruke da nas pobiju." Mojsije se vrati Jahvi i ree: "Zato, Gospodine, nanosi tetu svome puku? Zato si me poslao? Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on jo gore postupa s ovim narodom. A ti nita ne poduzima da izbavi svoj narod." Jahve ree Mojsiju: "Naskoro e vidjeti kako u ja s faraonom! Pod jakom rukom pustit e ih da odu; pod jakom rukom sam e ih iz svoje zemlje istjerati." Jo ree Bog Mojsiju: "Ja sam Jahve. Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El adaj. Ali njima se nisam oitovao pod svojim imenom - Jahve. I sklopio sam svoj Savez s njima da u im dati kanaansku zemlju, zemlju gdje su ivjeli kao pridolice. A sada, poto sam uo uzdisaje Izraelaca koje Egipani dre u ropstvu, sjetih se svoga Saveza. Kai, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da u vas izbaviti od tereta to su vam ga Egipani nametnuli. Oslobodit u vas od ropstva u kojem vas dre; izbavit u vas udarajui jako i kanjavajui strogo. Za svoj u vas narod uzeti i bit u vaim Bogom. Tada ete znati da sam vas ja, Jahve, va Bog, izbavio od egipatske tlake. Dovest u vas u zemlju za koju sam se zakleo da u je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat u vam je u batinu, ja, Jahve." Mojsije to kazivae Izraelcima, ali ga ne htjedoe sluati: duhovi su im bili pomueni od tekoga ropstva. Onda Jahve ree Mojsiju: "Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje." Mojsije prozbori Jahvi: "Kad me Izraelci nisu sluali, kako e me, spora u govoru, sasluati faraon!" Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. Ovo su glave njihovih domova. Sinovi Izraelova prvoroenca Rubena: Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su obitelji potekle od Rubena. A sinovi imunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i aul, sin Kanaanke. To su obitelji potekle od imuna. Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Geron, Kehat i Merari. Levi je ivio sto trideset i sedam godina. Sinovi su Geronovi: Libni i imi sa svojim obiteljima. Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je ivio sto trideset i tri godine. Merarijevi su sinovi: Mahli i Mui. To su Levijeve obitelji s njihovim potomcima. Amram se oeni svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i Mojsija. Amram je ivio sto trideset i sedam godina. Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri. A sinovi su Uzielovi: Miael, Elsafan i Sitri. Aron se oeni Eliebom, kerkom Aminadabovom, a sestrom Nahonovom, koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara. Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovi potomci. Aronov sin Eleazar oeni se jednom Putielovom keri, koja mu rodi Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima. To je onaj Aron i Mojsije kojima je Jahve zapovjedio da izvedu Izraelce iz Egipta po njihovim etama. To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. <p> U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji, rekao mu je: "Ja sam Jahve. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja, o svemu to ti kaem." Mojsije se pred Jahvom ispriavao: "Spor sam ja u govoru. Kako e me faraon posluati?" Mojsiju je Jahve odgovorio: "Vidi! Faraonu u te nametnuti kao boanstvo; tvoj brat Aron bit e tvoj prorok. Ti kazuj sve to ti nareujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. Ja u uiniti da otvrdne srce faraonu i umnoit u znakove i udesa u zemlji egipatskoj. Kako vas faraon nee posluati, ja u staviti svoju ruku na Egipat: strano kanjavajui, izbavit u svoje ete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. Kad pruim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada e Egipani spoznati da sam ja Jahve." Mojsije i Aron posluae: kako im je Jahve naredio, upravo tako uinie. Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve. Jo doda Jahve Mojsiju i Aronu: "Kad faraon zatrai od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj tap i baci ga pred faraona, a tap e se pretvoriti u zmiju." Dou Mojsije i Aron pred faraona i uine kako im je Jahve naredio. Aron baci pred faraona i njegove slubenike svoj tap, koji se pretvori u zmiju. Zovne faraon mudrace i vraare. I zaista, egipatski vraari svojim vraanjem uine isto: svaki baci svoj tap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov tap proguta njihove tapove. Faraon bijae tvrdokorna srca: ne htjede posluati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. Tada Jahve ree Mojsiju: "Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod. Ujutro poi k faraonu. Kad izae k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku tap to se bio u zmiju pretvorio. Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pusti moj narod da mi iskae tovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi posluao. Ovako Jahve poruuje: Ovim e spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! tapom koji imam u ruci mlatnut u po vodi u Rijeci i pretvorit e se u krv. Ribe e u Rijeci pocrkati; Rijeka e se usmrdjeti, i grstit e se Egipanima piti vodu iz Rijeke.'" Jo Jahve ree Mojsiju: "Reci Aronu da uzme svoj tap i prui svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjecita, da se pretvore u krv; po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, ak i u drvenim i kamenim posudama." Mojsije i Aron uinie kako im je Jahve naredio. Podie Aron svoj tap i naoigled faraona i njegovih slubenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv. Ribe u Rijeci pocrkae; Rijeka se usmrdje, tako da Egipani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijae po svoj zemlji egipatskoj. Ali egipatski vraari svojim vraanjem uinie isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca: nije htio posluati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajui ni to k srcu. Svi su Egipani poeli kopati oko Rijeke traei pitke vode jer nisu mogli piti vode iz Rijeke. Kad je prolo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci, opet Jahve ree Mojsiju: "Poi k faraonu i reci mu: 'Ovako govori Jahve: Pusti moj narod da ode i tovanje mi iskae. Ako odbije da ih pusti, svu u ti zemlju kazniti abama. Rijeka e vrvjeti abama. One e izii i prodrijeti u tvoj dvor, u lonicu, u tvoju postelju, u kue tvojih slubenika i tvoga naroda, pod saeve i nave tvoje. Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim slubenicima skakat e abe.'" Onda Jahve ree Mojsiju: "Reci Aronu neka isprui svoju ruku sa tapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uini da abe navale na egipatsku zemlju." Aron prui svoju ruku povrh egipatskih voda, i abe izioe i prekrie zemlju egipatsku. Ali i vraari uinie tako svojim vraanjem, te abe navalie na egipatsku zemlju. Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni abe od mene i moga puka, a ja u pustiti narod da prinese rtvu Jahvi." Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoe da molim za te, za tvoje slubenike i za tvoj narod da se abe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci." "Sutra", ree. "Neka bude kako kae", odvrati Mojsije, "da zna kako nitko nije kao Jahve, Bog na. abe e otii od tebe, od tvojih slubenika i tvoga naroda; ostat e samo u Rijeci." Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog aba kojima je kaznio faraona. I Jahve uslia Mojsija, te abe pocrkaju po kuama, dvoritima i njivama. Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela. Kad je faraon vidio da je nastupilo olakanje, srce mu otvrdnu te ne poslua Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. Onda e opet Jahve Mojsiju: "Reci Aronu neka zamahne svojim tapom i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj." I uine tako: zamahne Aron rukom i tapom te udari po prahu na tlu. Komarci navale na ljude i ivotinje. Sav prah na tlu pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj. Vraari pokuae da svojim vraanjem stvore komarce, ali nisu mogli. Ljudi i ivotinje postanu plijenom komaraca. Tada vraari reknu faraonu: "To je prst Boji!" Ali je faraonovo srce bilo okorjelo, pa nije posluao Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. Onda Jahve ree Mojsiju: "Podrani ujutro, izii pred faraona kad krene k vodi, i reci mu: 'Ovako poruuje Jahve: Pusti moj narod da ode i da mi tovanje iskae. Ako ne pusti moga naroda, pripustit u obade na te, na tvoje slubenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na kojem stoje vrvjet e od obada. Ali u toga dana izuzeti goenski kraj, u kojem ivi moj narod, te se ondje obadi nee pojaviti, tako da zna da sam ja Jahve u sreditu zemlje. Tu u razliku napraviti izmeu svoga i tvoga naroda. To e znamenje biti sutra.'" I uini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove njegovih slubenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od obada. Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite rtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji." "Ne dolikuje da tako uinimo", odgovori Mojsije. "rtve koje mi prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipane su svetogre. Kad bismo, dakle, na njihove oi prinosili rtve koje su Egipanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali? Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti rtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio." "Pustit u vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete rtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!" Nato odvrati Mojsije: "im odem od tebe, zazvat u Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih slubenika i njegova puka. Ali neka faraon vie ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese rtvu Jahvi." Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi. I Jahve uini kako je Mojsije traio: s faraona, s njegovih slubenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao. Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode. Tada Jahve ree Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poruuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi tovanje iskae. Ako ga ne pusti, nego ga i dalje bude zadravao, ruka Jahvina udarit e stranim pomorom po tvome blagu to je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci. Razlikovat e Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipana, tako da nita to pripada Izraelcima nee stradati.'" Jahve je odredio i vrijeme, rekavi: "Sutra e Jahve izvesti ovo u zemlji." Sutradan Jahve tako i uini. Sva stoka Egipana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. Faraon je istraivao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda. Ree Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregrti pepela iz pei, pa neka ga Mojsije pred faraonovim oima baci prema nebu. Od toga e nastati sitna praina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima e i na ivotinjama izazivati otekline i stvarati ireve s kraja na kraj Egipta." Tako oni uzee pepela iz pei i dooe pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s irevima prekrie ljude i ivotinje. Ni arobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i arobnjaci, kao i ostali Egipani, bili prekriveni irevima. Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne poslua Mojsija i Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao. Tada Jahve ree Mojsiju: "Podrani ujutro, izii pred faraona i reci mu: 'Ovako poruuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi tovanje iskae. Ako ih ne pusti, sva zla svoja navalit u ovaj put na te, na tvoje slubenike i tvoj puk, tako da spozna da nema nikoga na svoj zemlji kao to sam ja. Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje. Potedio sam te da ti pokaem svoju mo i da se hvali moje ime po svoj zemlji. Ali se ti previe uzdie nad mojim narodom i prijei mu da ode. Sutra u ovo doba pustit u tuu tako stranu kakve u Egiptu jo nije bilo otkad je postao do sada. Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve to je vani, na otvorenu. Sve to se nae u polju, bilo ovjek bilo ivine, ne bude li uvedeno unutra, poginut e kad tua zaspe po njima.'" Faraonovi slubenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutra. Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge i stoku. Onda rekne Jahve Mojsiju: "Prui ruku prema nebu da udari tua po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, ivotinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj." Mojsije die svoj tap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuu i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuu po zemlji Egipana. Tua je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. Tua pobi po svem Egiptu sve to je ostalo vani, ljude i ivotinje; uniti sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi. Samo u goenskom kraju, gdje su ivjeli Izraelci, nije bilo tue. Faraon posla po Mojsija i Arona pa im ree: "Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo. Molite Jahvu da ustavi gromove i tuu, a ja u vas pustiti da idete. Neete vie dugo ostati." "Kad iziem iz grada", ree mu Mojsije, "dii u ruke prema Jahvi, pa e gromovi prestati, a ni tue vie nee biti, tako da zna da zemlja pripada Jahvi. Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, jo se ne bojite Boga Jahve." I tako propade lan i jeam: jer jeam bijae u klasu, a lan u cvatu. Penica i ra nisu nastradali jer su ozima ita. Otiavi od faraona, Mojsije izie iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tua, a ni kia vie nije padala na zemlju. Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tua i kia, opet padne u grijeh: i on i njegovi slubenici opet otvrdnu srcem. Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija. Ree Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Uinio sam da njemu i njegovim slubenicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja meu njima; da moe pripovjedati svome sinu i svome unuku to sam uinio Egipanima i kakva sam znamenja izvodio meu njima, kako biste znali da sam ja Jahve." Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kau mu: "Ovako poruuje Jahve, Bog Hebreja: 'Dokle e odbijati da se preda mnom ponizi? Pusti moj narod da mi iskae tovanje. Jer ako ne pusti moga naroda, sutra u navesti skakavce na tvoju zemlju. Tako e prekriti povrinu da se zemlja od njih nee vidjeti. Pojest e ono to vam je iza tue ostalo; i ogolit e vam sva stabla to po polju rastu. Ispunit e ti sav dvor, kue tvojih slubenika i domove svih ostalih Egipana - takvo to ne vidjee ni tvoji oevi ni oevi tvojih oeva u ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'" Okrene se i ode od faraona. "Dokle e nam ovaj ovjek biti stupica?" - rekoe faraonu njegovi slubenici. - "Pusti te ljude neka idu i iskau tovanje Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidi kako Egipat srlja u propast?" Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im ree: "Idite! Iskaite tovanje Jahvi, svome Bogu! A tko e sve ii?" "Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo odrati sveanost Jahvi." "Jahve bio s vama isto kao to i ja pustio da s vama pou i djeca!" - odgovori im. "Oito se vidi da vam nakana nije ista. Neemo tako! Nego mukarci neka odu i tovanje iskau Jahvi. To ste i traili." I otjeraju ih od faraona. Tada ree Jahve Mojsiju: "Prui ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje to jo ostade nakon tue!" Tako Mojsije podigne svoj tap povrh egipatske zemlje, a Jahve navrati istoni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noi. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce. Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoi: toliko ih mnotvo nikad prije nije bilo niti e kada biti. Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala to su bili ostali iza tue. Nita se vie nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu. Bre-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im ree: "Sagrijeio sam protiv Jahve, vaega Boga, i vas! Oprostite mi uvredu jo samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bi!" Kad je Mojsije otiao od faraona, zazva Jahvu i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta. Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca. "Prui ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja e se moi opipati." Mojsije prui ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci ivjeli sjala svjetlost. Pozva onda faraon Mojsija i ree: "Idi i tovanje iskai Jahvi! Ali vaa stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaa djeca neka idu s vama!" "Ti nas sam mora opskrbiti prinosima i rtvama paljenicama koje emo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije. "Zato emo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak nee ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za rtvovanje Jahvi, Bogu naemu, a ne znamo, dok onamo ne stignemo, to moramo Jahvi prinijeti." Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu. "Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi vie na oi ne dolazi! Onoga dana kad mi se opet pojavi na oi, zaglavit e!" "Dobro si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga vie neu vidjeti!" "Jo u samo jednom nedaom udariti faraona i Egipat", ree Jahve Mojsiju. "Poslije toga pustit e vas odavde. I vie: sam e vas odavde potjerati. Kai svijetu neka svaki ovjek ite od svoga susjeda i svaka ena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti." Jahve uini te Egipani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvaen u egipatskoj zemlji, u oima faraonovih slubenika i u oima naroda. A onda Mojsije navijesti: "Ovako poruuje Jahve: 'O ponoi proi u Egiptom. Svaki e prvoroenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvoroenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvoroenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut e i sve prvine od stoke. U svoj e zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti e kad poslije biti. Meu Izraelcima ni pas nee zalajati na ivo stvorenje: ni na ovjeka ni na ivotinju.' Po tome ete znati da Jahve lui Izraelca od Egipanina. Onda e svi ovi tvoji dvorani k meni doi, preda me se baciti i vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga u otii." I gnjevan ode od faraona. "Nee vas faraon posluati", ree Jahve Mojsiju, "a to da bi se umnoila moja znamenja u zemlji egipatskoj." Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Jahve okorio srce faraonu, tako te on nije putao Izraelaca da odu iz njegove zemlje. Jahve ree Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: "Ovaj mjesec neka vam bude poetak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno ivine. Tako, jedno na obitelj. Ako je obitelj premalena da ga potroi, neka se ona prikljui svome susjedu, najblioj kui, prema broju osoba. Podijelite ivine prema tome koliko koja osoba moe pojesti. ivine neka bude bez mane, od jedne godine i muko. Moete izabrati bilo janje bilo kozle. uvajte ga do etrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. Neka uzmu krvi i pokrope oba dovratnika i nadvratnik kue u kojoj se bude blagovalo. Meso, peeno na vatri, neka se pojede te iste noi sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. Da nita sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri peeno: s glavom, nogama i ponutricom. Nita od njega ne smijete ostaviti za sutradan: to bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuom na nogama i sa tapom u ruci. Jedite ga urno: to je Jahvina pasha. Te u, naime, noi ja proi egipatskom zemljom i pobiti sve prvoroence u zemlji egipatskoj - i ovjeka i ivotinju. Ja, Jahve, kaznit u i sva egipatska boanstva. Krv neka oznauje kue u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proi u vas; tako ete vi izbjei biu zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku." "Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u ast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena. Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga ve dana uklonite kvasac iz svojih kua. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti izmeu Izraelaca. Prvoga dana drite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, to kome treba, moete pripraviti. Drite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vae ete iz zemlje egipatske. Drite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vjena naredba. Od veeri etrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do veeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh. Sedam dana ne smije biti kvasca u vaim domovima. Tko bi god jeo bilo to ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac. Nita ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalitima jedite nekvasan kruh." Zatim sazva Mojsije sve starjeine Izraelaca te im ree: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i rtvujte Pashu. Onda uzmite kitu izopa, zamoite je u krv to je u zdjeli i pokropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kunih vrata do jutra. Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipane, zapazit e krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa e mimoii ta vrata i nee dopustiti da Zatornik ue u vae kue da hara. Ovu uredbu drite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. I kad doete u zemlju koju e vam Jahve dati kako je obeao, vrite ovaj obred. Kad vas vaa djeca zapitaju: to vam taj obred oznauje? odgovorite im: Ovo je pashalna rtva u ast Jahvi koji je prolazio mimo kue Izraelaca kad je usmrivao Egipane, a nae kue poteivao." Tada narod popada niice i pokloni se. Potom Izraelci odu i posluaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i uine. U ponoi Jahve pobije sve prvoroence po zemlji egipatskoj: od prvoroenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvoroenca sunja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke. Nou ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipani, jer se straan jauk razlijegao Egiptom: ne bijae kue u kojoj nije leao mrtvac. Faraon pozva u noi Mojsija i Arona te im ree: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vai Izraelci! Idite! Odajte tovanje Jahvi, kako ste traili. Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!" Egipani nagonili narod da bre ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni. Tako narod ponese svoje jo neukislo tijesto; nave, uvijene u ogrtae, ponesoe na ramenima. I uinie Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatraie od Egipana srebrnine, i zlatnine, i odjee. Jahve je uinio te Egipani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipane oplijenili. Pou tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko est stotina tisua pjeaka, osim ena i djece. A mnogo i drugoga svijeta poe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. Ispeku beskvasne prevrte od tijesta to su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgaati, i tako nisu sebi spremili poputninu. Vrijeme to su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je etiri stotine i trideset godina. I kad se navri etiri stotine i trideset godina - tono onoga dana - sve ete Jahvine izioe iz zemlje egipatske. Ona no koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve narataje njihove, no bdjenja u ast Jahvi. Ree Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu rtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti! Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, moe je jesti. Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti! Blagujte je u jednoj te istoj kui; iz kue ne smijete iznositi mesa niti na rtvi smijete koju kost slomiti. Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje! Ako bi stranac koji meu vama boravi htio svetkovati Pashu u ast Jahvi, svi se njegovi muki moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti. Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridolicu koji meu vama boravi." Svi Izraelci posluaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i uinili. Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim etama iz zemlje egipatske. Jahve ree Mojsiju: "Meni posvetite svakoga prvoroenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od ivotinja, meni pripadaju!" A onda Mojsije ree narodu: "Sjeajte se ovoga dana u koji ste izbavljeni iz Egipta, iz kue ropstva, jer vas Jahve izbavi odande svojom jakom miicom. Ukvasani kruh neka se ne jede! Ovoga dana mjeseca Abiba vae je izbavljenje. Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da e ti je dati - zemlju kojom tee med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi ovakav obred: sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavi svetkovina u ast Jahvi. Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha neka ne bude kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome podruju. Svome sinu toga dana objasni: to je za ono to mi je Jahve uinio kad sam se iz Egipta izbavio. Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome elu: da Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta. Ovaj propis vrite svake godine u odreeno vrijeme." "A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima - i kada ti je preda, ustupajte Jahvi prvoroence materinjega krila, a tako i sve prvine to ih tvoja stoka dade - svako muko pripada Jahvi! Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupi, slomi joj vrat. A svakoga prvoroenca izmeu svoje djece otkupi. Kad te sin tvoj sutra zapita: to znai to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kue ropstva. Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvoroence u zemlji egipatskoj: prvoroence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi rtvujem svaku muku prvinu materinjega krila, a svakoga prvoroenca od svojih sinova otkupljujem. Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred ela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta." Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najblie. Bog je, naime, rekao: "Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje." Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoruani od glave do pete. Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijae zakleo Izraelce rijeima: "Bog e se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!" Krenuvi iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. Jahve je iao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put pokazuje, a nou u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i nou. I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja nou. Jahve ree Mojsiju: "Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, izmeu Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more. Faraon e rei: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.' Ja u otvrdnuti faraonu srce, i on e za njima poi u potjeru. Ali ja u se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako e Egipani spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako uine. Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomislie se o narodu. "to ovo uinismo!" - rekoe. "Pustismo Izraelce i vie nam nee sluiti." Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. Uze est stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu titonoe. Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otili uzdignute pesnice. Egipani, dakle, pou za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici. Kako se faraon pribliavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviu Izraelci Jahvi: "Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu uinio to si nas izveo iz Egipta! Zar ti nismo rekli ba ovo u Egiptu: Pusti nas! Sluit emo Egipane! Bolje nam je i njih sluiti nego u pustinji poginuti." "Ne bojte se!" - ree Mojsije narodu. "Stojte vrsto pa ete vidjeti to e vam Jahve uiniti da vas danas spasi: Egipane koje danas vidite nikad vie neete vidjeti. Jahve e se boriti za vas. Budite mirni!" "Zato zapomaete prema meni?" - ree Jahve Mojsiju. "Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj tap, isprui svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proi posred mora po suhu. Ja u otvrdnuti srce Egipana, i oni e poi za njima, a ja u se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima." Aneo Boji, koji je iao na elu izraelskih eta, promijeni mjesto i stupi im za lea. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za lea. Smjesti se izmeu vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivae no, tako te ne mogoe jedni drugima prii cijele noi. Mojsije je drao ruku ispruenu nad morem dok je Jahve svu no na stranu valjao vode jakim istonim vjetrom i more posuio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci sioe u more na osueno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje strae pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoi tokove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bjeimo od Izraelaca!" - poviu Egipani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipana!" Tada e Jahve Mojsiju: "Prui ruku nad more da se vode vrate na Egipane, na njihova kola i konjanike." Mojsije prui ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipani, bjeei, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajui se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijae pola u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. A Izraelci ili suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz aka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipane na morskome alu. Osvjedoi se Izrael i o silnoj moi koju Jahve pokaza nad Egipanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju. Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U ast Jahvi zapjevat u, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja u slaviti, on je Bog oca moga, njega u veliati. Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo. Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih titonoa More crveno proguta. Valovi ih prekrie; poput kamena u morske potonue dubine. Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodii; desnica tvoja, Jahve, raskomada dumana. Velianstvom svojim obara ti protivnike; puta svoj gnjev i on ih k'o slamu prodire. Od daha iz tvojih nosnica vode narastoe, valovi se u bedem uzdigoe, u srcu mora dubine se stvrdnue. Mislio je neprijatelj: 'Gonit u ih, stii, plijen u podijelit', dua e moja sita ga biti; trgnut u ma, unitit' ih rukom svojom.' A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonue silnoj vodi u bezdane. Tko je kao ti, Jahve meu bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima straan, divan u udima? Desnicu si pruio i zemlja ih proguta! Milou svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. Kada to ue, prodrhtae narodi; Filistejce muke spopadoe. Uas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i tresu se svi koji ive u Kanaanu. Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je dok narod tvoj, Jahve, ne proe, dok ne proe narod tvoj koji si otkupio. Dovest e ih i posaditi na gori svoje batine, na mjestu koje ti, Jahve, svojim uini Boravitem, Svetitem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim. Vazda i dovijeka Jahve e kraljevati." Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sali u more, Jahve je na njih povratio morske vode poto su Izraelci proli posred mora po suhu. Tada Aronova sestra, proroica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve ene pridrue joj se s bubnjem u ruci i pleui. Mirjam je zainjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao." Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pou na put kroz pustinju ur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu nali. Dou k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "to emo piti?" A on zazva Jahvu. Jahve mu pokae neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kunju. Zatim ree: "Bude li zduno sluao glas Jahve, Boga svoga, vrei to je pravo u njegovim oima; bude li pruao svoje uho njegovim zapovijedima i drao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipane na vas neu putati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje." Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore. Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica doe u pustinju Sin, koja je izmeu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. U pustinji sva izraelska zajednica pone mrmljati protiv Mojsija i Arona. "Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoe im. "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnotvo gladom pomorite!" Tada ree Jahve Mojsiju: "Uinit u da vam dadi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako u ih kuati i vidjeti hoe li se drati moga zakona ili nee. A estoga dana, kad spreme to su nakupili, bit e dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan." Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Veeras ete poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske, a ujutro ete vidjeti svojim oima Jahvinu slavu, jer vas je uo Jahve kako ste protiv njega mrmljali. to smo mi da protiv nas mrmljate? Veeras e vam Jahve dati mesa da jedete", nastavi Mojsije, "a ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve uo vae mrmljanje protiv njega. to smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve." Poslije toga rekne Mojsije Aronu: "Reci svoj izraelskoj zajednici: 'Skupite se pred Jahvu, jer je uo vae mrmljanje!'" I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava. Onda se Jahve oglasi Mojsiju i ree mu: "uo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: 'Veeras ete jesti meso, a ujutro ete se nasititi kruha. Tada ete poznati da sam ja Jahve, Bog va.'" I doista! Naveer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. Kad se prevlaka rose digla, povrinom pustinje leao tanak sloj, neto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "to je to?" Jer nisu znali to je. Onda im Mojsije ree: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu. A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: 'Nakupite koliko kome treba za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju lanova koji su mu u atoru.'" Izraelci tako uradie. Neki nakupe vie, neki manje. Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije nita preteklo onome koji bijae nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijae nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo. "Neka nitko ne ostavlja nita za ujutro!" - rekne im Mojsije. Ali oni nisu posluali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti. Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mana bi se rastopila. Onda estoga dana nakupie dvostruku koliinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starjeine zajednice dole da izvijeste Mojsija, on im ree: "Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posveena. Ispecite to elite pei; skuhajte to elite kuhati. Sve to vam pretee ostavite za sutra." Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti su se crvi pojavili. "Jedite to danas", ree im Mojsije, "jer je ovaj dan subota u ast Jahve; danas neete nai mane na polju. est je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, nee je biti." Bijae nekih koji su i sedmoga dana ili da je nakupe, ali nita ne naoe. Zato Jahve ree Mojsiju: "Dokle ete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima? Pogledajte! Zato to vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane estoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana." Tako se sedmoga dana narod odmarao. Dom je Izraelov tu hranu prozvao manom. Bijae kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolaia. Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i uvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske." I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je poloi pred Jahvu da se sauva za vae potomke." Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedoanstvo na uvanje. Izraelci su se hranili manom etrdeset godina, sve dok nisu doli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske. Gomer je deseti dio efe. Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Zato se sa mnom prepirete? Zato kuate Jahvu?" Ali je narod eao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: "Zato si nas iz Egipta izveo? Zar da nas eom pomori, nas, nau djecu i nau stoku?" "to u s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Jo malo pa e me kamenovati." "Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starjeina; uzmi u ruku tap kojim si udario Rijeku i poi. A ja u stajati pred tobom ondje, na peini na Horebu. Udari po peini: iz nje e potei voda, pa neka se narod napije." Mojsije uini tako naoigled izraelskih starjeina. Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga to su se Izraelci prepirali i kuali Jahvu govorei: "Je li Jahve meu nama ili nije?" Uto dou Amaleani i zarate s Izraelcima kod Refidima. A Mojsije ree Joui: "Odaberi momad pa poi i zapodjeni borbu s Amaleanima. Ja u sutra stati na vrh brda, sa tapom Bojim u ruci." Joua uini kako mu je Mojsije rekao te zae u borbu s Amaleanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaoe na vrh brda. I dok bi Mojsije drao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaavali; a kad bi ruke spustio, nadjaavali bi Amaleani. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzee kamen, stavie ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, drahu ruke, tako da mu izdrae do sunanog zalaska. I Joua otricom maa svlada Amaleka i njegov narod. Onda Jahve ree Mojsiju: "Zapii ovo u knjigu na sjeanje i utuvi u ui Joui da u ja spomen na Amaleane sasvim izbrisati pod nebom!" Podie zatim Mojsije rtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg! "Jer", ree, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleana od narataja do narataja!" A Jitro, midjanski sveenik, tast Mojsijev, u sve to uini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta. Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu enu - koju Mojsije bijae otpustio - i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geron, a to e rei: "Bijah doljak u tuoj zemlji." Drugi se zvao Eliezer, to jest: "Bog oca moga bio mi je u pomoi i spasio me od faraonova maa." Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije bio utaborio na Bojem brdu, njegove sinove i njegovu enu. Porui on Mojsiju: "Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom enom i s oba njezina sina." Izae Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga. Poto su se upitali za zdravlje, uu pod ator. Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu to je Jahve uinio faraonu i Egipanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama to su ih snale na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio. Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve uinio Izraelcima i to ih je oslobodio od egipatskih aka. "Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih aka i od aka faraonovih", ree Jitro. "Sada znam da je Jahve vei od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali." Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu rtvu paljenicu i prinos. Uto doe Aron i sve izraelske starjeine da s Mojsijevim tastom blaguju gozbu pred Bogom. Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega stajao od jutra do mraka. Vidjevi Mojsijev tast sav trud to ga on za narod ini, rekne mu: "to to ima toliko s narodom? I zato ti sam sjedi, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?" "Narod dolazi k meni", odgovori Mojsije, "da se s Bogom posavjetuje. Kad zau u prepirku, dou k meni. Ja onda rasudim izmeu jednoga i drugoga; izloim im Boje zakone i odredbe." "Nije dobro kako radi", odgovori Mojsiju tast. "I ti i taj narod s tobom potpuno ete se iscrpsti. Taj je posao za te preteak; sam ga ne moe obavljati. Posluaj me. Svjetovat u te, i Bog e biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice. Pouavaj ih o zakonima i odredbama; svraaj ih na put kojim moraju ii, upuuj ih na djela koja moraju vriti. Onda proberi izmeu svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisunike, stotnike, pedesetnike i desetnike. Neka sude narodu u svako doba. Sve vee sluajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuuju. Olakaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose. Ako tako uradi - i Bog ti to odobri - moi e izdrati, a sav ovaj narod odlazit e kui u miru." Mojsije poslua savjet svoga tasta i uini sve kako ga svjetova. Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisunike, stotnike, pedesetnike i desetnike. Oni su sudili narodu u svako doba. Tee sluajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje rjeavali sami. Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju. Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. Idui od Refidima, dou u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: "Ovako kai domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: 'Vi ste vidjeli to sam uinio Egipanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i drali moj Savez, vi ete mi biti predraga svojina mimo sve narode - ta moj je sav svijet! - vi ete mi biti kraljevstvo sveenika, narod svet.' Tim rijeima oslovi Izraelce." Mojsije se vrati i sazva narodne starjeine te im izloi sve to mu je Jahve naredio. A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vrit emo sve to je Jahve naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. Nato Jahve ree Mojsiju: "Ja u, evo, doi k tebi u gustom oblaku da narod uje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. "Poi k narodu", ree Jahve Mojsiju, "i posveuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeu; neka bude gotov prekosutra, jer e prekosutra sii Jahve na brdo Sinaj naoigled svega puka. Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnoja ne dotiete! Tko se god brda dotakne, smrt e ga snai. Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio ovjek ili ivine, neka na ivotu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju." Mojsije sie s brda k narodu i poe posveivati narod. Oni operu svoju odjeu. "Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primiite se eni!" A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevae, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajea truba, zadrhta sav puk koji bijae u taboru. Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoe na podnoju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja siao na nj. Dizao se dim kao dim iz pei. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve jai. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. Jahve sie na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe. Sad Jahve ree Mojsiju: "Sii i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. I sami sveenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oistiti, da ih Jahve ne uniti." "Narod se ne moe popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi, "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.'" "Sii pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali neka sveenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu." Mojsije sie k narodu i sve mu kaza. Onda Bog izgovori sve ove rijei: "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena, a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuje dan subotni. est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina tvoja, niti doljak koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. Potuj oca svoga i majku svoju da imadne dug ivot na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. Ne ubij! Ne uini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoi lano na blinjega svoga! Ne poeli kue blinjega svoga! Ne poeli ene blinjega svoga; ni sluge njegova, ni slukinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvoga!" Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi ue zvuk trube i vidjee kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. Onda rekoe Mojsiju: "Ti nam govori, a mi emo sluati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!" "Ne bojte se", ree Mojsije narodu. "Bog je doao da vas samo iskua; da strah pred njim ostane s vama te da ne grijeite." Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. "Ovako reci Izraelcima", progovori Jahve Mojsiju. "Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba. Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od zlata. Naini mi rtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje rtve paljenice i rtve priesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja u doi k tebi da te blagoslovim. Ako mi bude gradio kameni rtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga kamena, jer im na nj spusti svoje dlijeto, oskvrnit e ga. Ne uzlazi na moj rtvenik po stepenicama, da se ne pokae na njemu golotinja tvoja." "Ovo su propisi koje treba da im izloi: Kad za roba kupi jednoga Hebreja, neka slui est godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. Ako doe sam, neka sam i ode; ako li je oenjen, neka s njim ide i njegova ena. Ako mu gospodar nabavi enu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo keri, i ena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju enu i svoju djecu, neu da budem slobodan', neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar ilom probui uho i neka mu trajno ostane u slubi. Kad ovjek proda svoju ker za ropkinju, neka se ona ne oslobaa kao i muki robovi. Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran. A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa keri. Ako se oeni drugom, ne smije prvoj uskraivati hrane, odjee ili njezinih branih prava. Ne bude li joj inio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine." "Tko god udari ovjeka pa ga usmrti, neka se smru kazni. Ali ako to ne uini hotimino, nego Bog pripusti da padne u njegovu aku, odredit u ti mjesto kamo moe pobjei. Tko hotimino navali na svoga blinjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga rtvenika da se pogubi. Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smru. Tko otme ovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadri - neka se kazni smru. Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smru." "Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili akom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju, ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa tapom, onda onome koji ga je udario neka je oproteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemanje izljeenje. Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom akom, mora snositi osvetu. Ali ako rob preivi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasnitvo. Ako se ljudi pobiju i udare trudnu enu te ona pobaci, ali druge tete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odtetu koju zatrai njezin mu. On neka plati kako suci odrede. Bude li drugog zla, neka je kazna: ivot za ivot, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu. Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka. Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi zbog zuba." "Kad govee ubode ovjeka ili enu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oproteno. Ali ako je to govee i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga uvao, pa ono usmrti ovjeka ili enu, neka se to govee kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti. Ako se vlasniku oznai otkupna cijena da svoj ivot iskupi, neka plati koliko mu se odredi. Ubode li govee djeaka ili djevojicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu. Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih ekela, a govee neka se kamenuje. Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne govee ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu: neka isplati vlasniku u novcu, a uginula ivotinja neka njemu pripadne. Kad neije govee ubode govee drugome te ono ugine, onda neka prodaju ivo govee, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo govee neka meu sebe podijele. Ali ako se zna da je to govee i prije bolo, a njegov ga gospodar nije uvao, onda mora nadoknaditi govee za govee, dok e uginulo ivine biti njegovo." "Tko ukrade govee ili marvine od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno govee neka se vrati petero goveda, a za malo marvine etvero marvinadi. Ako se lopov zatee gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osveivati. No ako je ve izilo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora tetu nadoknaditi. Ako nema nita, njega za njegovu krau treba prodati. Nae li se ukradeno ivine ivo u njegovu vlasnitvu - govee, magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko." "Tko opustoi njivu ili vinograd pustivi svoju stoku da obrsti tue, neka nadoknadi onim to najbolje nae na svojoj njivi i u svome vinogradu. Tko zapali vatru pa ona zahvati dra te izgori ito u snopu, u klasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora tetu nadoknaditi. Kad tko poloi kod znanca novac ili stvari na uvanje, pa budu pokradene iz njegove kue, ako se lopov pronae, mora dvostruko platiti. Ako se lopov ne pronae, vlasnik kue neka se primakne k Bogu, da se dokae kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga blinjega. Za svaki prekraj pronevjere - radilo se o goveetu, magaretu, sitnoj stoci, odjei ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim neka plati dvostruko drugome. Kad tko povjeri svome susjedu magare, govee, glavu sitne stoke ili bilo kakvo ivine, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne bude svjedoka, zakletva pred Jahvom neka odlui meu obojicom je li uvar posegao za dobrom svoga blinjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a uvar nije duan da nadoknauje. Nae li se da je on ukrao, mora tetu nadoknaditi. Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano ne daje odtete. Kad tko posudi ivinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odtetu. Je li vlasnik bio s njom, odtete mu ne daje; ali ako je bila unajmljena na izor, neka doe po svoju nadnicu." "Ako tko zavede djevojku koja nije zaruena i s njom legne, neka za nju dadne enidbenu procjenu i uzme je za enu. Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti enidbene procjene za djevojku. Ne doputaj da vraarica ivi! Tko bi god sa ivinom legao, treba ga kazniti smru. Tko bi prinosio rtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izruen prokletstvu, potpuno uniten. Ne tlai pridolicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridolice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siroeta! Ako ih ucvili i oni zavape k meni, sigurno u njihove vapaje usliati. Moj e se gnjev raspaliti i maem u vas pogubiti. Tako e vam ene ostati udovice a djeca siroad. Ako uzajmi novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne namei mu kamata! Uzme li svome susjedu ogrta u zalog, mora mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokriva kojim omata svoje tijelo i u kojem moe lei. Ako k meni zavapi, usliat u ga jer sam ja milostiv! Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda. Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvoroenca od svojih sinova. Isto uini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao! Budite narod meni posveen! Zato nemojte jesti mesa od ivotinje koju je rastrgala zvjerad nego je bacite paadi!" <p> "Nemojte davati lane izjave! Ne pomai zlikovcu svjedoei krivo! Ne povodi se za mnotvom da ini zlo; niti svjedoi u parnici stajui na stranu veine protiv pravde. Ne smije biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici. Kad nabasa na zalutalo govee ili magare svoga neprijatelja, mora mu ga natrag dovesti. Ako opazi magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom mora mu pomoi da se digne. Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici. Stoj daleko od lane optube; ne ubijaj neduna i pravedna, jer ja zlikovcu ne pratam. Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i upropauje pravo pravednika. Ne ugnjetavaj pridolicu! Ta znate kako je pridolici; i sami ste bili pridolice u zemlji egipatskoj." "est godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri, a sedme je godine pusti da poiva neobraena. Neka se s nje hrani sirotinja tvoga naroda, a to njoj ostane, neka pojede poljska ivina. Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom. est dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani, da ti otpoine vo i magarac i da odahne sin tvoje slukinje i pridolica. Pripazite na sve to sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih bogova. Neka se to i ne uje iz tvojih usta." "Triput na godinu odravaj u moju ast svetkovinu. Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U odreeno vrijeme u mjesecu Abibu - jer si u njemu iz Egipta iziao - sedam dana jedi beskvasan kruh, kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me praznih ruku! Onda slavi Blagdan etve - prvina to ih donose polja koja zasijava. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupi plodove svoga truda. Triput na godinu neka svi tvoji muki stupe pred Gospodara Jahvu. Krv rtve koju u moju ast rtvuje nemoj prinositi s ukvasanim kruhom; salo od rtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj za sutradan. Donosi u kuu Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke." "aljem, evo, svog anela pred tobom da te uva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Potuj ga i sluaj! Ne buni se protiv njega, jer vam nee opratati prekraje: ta moje je ime u njemu. Ako mu se bude vjerno pokoravao i bude vrio sve to sam naredio, ja u biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Aneo e moj ii pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Periana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih unitim. Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj tovanje; ne postupaj kako oni rade nego njihove kumire porui i stupove im porazbijaj. Iskazujte tovanje Jahvi, Bogu svome, pa u blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest. U tvojoj zemlji nee biti pometkinje; ja u uiniti punim broj tvojih dana. Pred tobom u odaslati stravu svoju; u mete u baciti sav svijet meu koji dospije i uinit u da svi tvoji neprijatelji bjee pred tobom. Strljene u pred tobom odailjati da ispred tebe tjeraju u bijeg Hivijce, Kanaance i Hetite. Neu ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i divlje se ivotinje ne razmnoe na tvoju tetu. Tjerat u ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne odraste, tako da zemlju zaposjedne. Postavit u ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od pustinje pa do Rijeke. Predat u, naime, stanovnitvo zemlje u tvoje ake, a ti ga ispred sebe tjeraj. Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima. Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv mene. Ako bi tovao njihove kumire, to bi ti bila stupica." Potom ree Mojsiju: "Uzai k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starjeina. Poklonite se izdaljega! Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primiu, a puk neka se s njim ne penje." Doe Mojsije i kaza narodu sve rijei Jahvine i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: "Sve rijei to ih Jahve ree, vrit emo." Tada Mojsije popie sve rijei Jahvine. A ujutro podrani te podigne rtvenik na podnoju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloi mladim Izraelcima da prinesu rtve paljenice i da rtvuju Jahvi junce kao rtve priesnice. Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije po rtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno proita, a narod uzvrati: "Sve to je Jahve rekao, izvrit emo i posluat emo." Mojsije potom uzme krvi te pokropi narod govorei: "Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih rijei." Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset starjeina Izraelovih. Oni vidjee Boga Izraelova: podnoje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo. Ni ruke svoje nije pruio na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga motrili i jeli i pili. Onda Jahve ree Mojsiju: "Popni se k meni na brdo i priekaj ondje. Dat u ti kamene ploe sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu pouku napisao." Ustane Mojsije i njegov pomonik Joua te se Mojsije popne na brdo Boje. A starjeinama ree: "ekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto je s vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih." Zatim Mojsije uzae na brdo, a onda oblak prekri brdo. Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavijae est dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka. Slava Jahvina na vrhuncu brda bijae oima Izraelaca kao vatra koja saie. Mojsije zae u oblak i uspne se na brdo. etrdeset dana i etrdeset noi boravio je Mojsije na brdu. Jahve ree Mojsiju: "Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju ast od svakoga koji daje od srca. A primajte ove darove: zlato, srebro i tu; ljubiasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan; uinjene ovnujske koe, pa fine koe; bagremovo drvo; ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kaenje; oniks i drugo drago kamenje koje e se umetnuti u opleak i naprsnik. Neka mi sagrade Svetite da mogu boraviti meu njima. Pri gradnji Prebivalita i svega u njemu postupi tono prema uzorku koji ti pokaem." "Od bagremova drva neka naprave Koveg: dva i po lakta dug, lakat i po irok i lakat i po visok. Okuj ga istim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi naokolo zavrni pojas od zlata. Salij za nj etiri zlatna koluta; prikuj ih za etiri njegove noge; dva koluta s jedne strane, a dva s druge. Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj. Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovega da se na njima Koveg nosi. Neka motke ostanu u kolutima Kovega; neka se iz njih ne izvlae. Svjedoanstvo koje u ti predati - u Koveg poloi." "Pomirilite napravi takoer od istoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a iroko lakat i pol. Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilita. Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Privrsti ih na oba kraja Pomirilita da s njim sainjavaju jedan komad. Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilite. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilite. Stavi na Koveg Pomirilite, a u Koveg poloi ploe Svjedoanstva to u ti ih dati. Tu u se ja s tobom sastajati i ozgo u ti, iznad Pomirilita - izmeu ona dva kerubina to su na Kovegu ploa Svjedoanstva - saopavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima." "Napravi od bagremova drva stol dva lakta dug, lakat irok, a lakat i pol visok. U isto ga zlato obloi i naini mu naokolo zavrni pojas od zlata. Naokolo mu naini obrub, podlanicu irok, a onda po obrubu stavi zavrni pojas od zlata. Nadalje, uspravi mu etiri koluta od zlata pa mu ih privrsti na njegova etiri nona ugla. Neka su kolutovi tik pod obrubom da slue kao kvake motkama za noenje stola. Motke napravi od bagremova drva i u zlato ih okuj. O njima e se stol nositi. Za nj onda napravi: zdjele, varjae, vreve i pehare za izlijevanje prinosa. Naini ih od istoga zlata. Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh." "Naini svijenjak od istoga zlata. Svijenjak neka bude skovan. Njegovo podnoje, njegov stalak, njegove ae, ake i latice - sve neka bude od jednoga komada. est krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane stalka, a tri kraka s druge strane stalka. Na jednome kraku neka budu tri ae u obliku bademova cvijeta, svaka s akom i laticama. Tako za svih est krakova to budu izbijali iz stalka svijenjaka. Na samome svijenjaku neka budu etiri ae u obliku bademova cvijeta, svaka s akom i laticama. aka ispod dva kraka, sainjavajui jedan komad s njime; onda aka ispod druga dva kraka, od jednoga komada s njime, pa aka ispod dva posljednja kraka, od jednoga komada s njime. Tako za svih est krakova to iz stalka budu izbijali. Njihove ake i njihovi krakovi sainjavat e jedan komad s njim - sve skovano u jednome komadu od istoga zlata. Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda. Usekai i pepeljare za njih neka su od istoga zlata. Upotrijebi talenat istoga zlata za svijenjak i sav njegov pribor. Pazi! Naini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan." "Prebivalite naini od deset zavjesa: od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika. Duina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka joj je irina etiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere. Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih pet zavjesa opet jedna s drugom. Napravi petlje od ljubiaste vune pri rubu krajnje zavjese u sastavljenom komadu. Napravi pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset pri rubu drugoga. Neka su petlje nainjene jedna spram druge. Onda napravi pedeset kopa od zlata. Zavjese zatim kopama sastavi jednu s drugom. Tako e Prebivalite biti jedna cjelina. Naini zatim zavjese od kostrijeti za ator povrh Prebivalita. Naini ih jedanaest. Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a irina svake zavjese etiri lakta. Tih jedanaest zavjesa neka bude iste mjere. Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih est zavjesa napose. estu zavjesu podvostrui na proelju atora. Uij pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset na rubu drugoga. Izradi pedeset kopa od tua, zapni kope za petlje da sastavi ator u cjelinu. A kako e zavjese od atora pretjecati, neka se polovina zavjesa to preostane sputa na zadnjem dijelu Prebivalita. Od onoga to pretee na duini atorskih zavjesa neka po jedan lakat visi na obje strane svetoga atora da ga zaklanja. Napokon napravi atoru pokrov od uinjenih i u crveno obojenih ovnujskih koa, a povrh njega pokrov od finih koa. Trenice to e nauzgor stajati za Prebivalite napravi od bagremova drva. Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol iroka. Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno dre. Tako napravi na svakoj trenici za Prebivalite. Trenice za Prebivalite postavi: dvadeset trenica s juga, prema podnevu; onda pod dvadeset trenica napravi etrdeset podnoja od srebra, dva podnoja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva podnoja za dva klina svake slijedee trenice. Za drugu stranu Prebivalita, sa sjevera: dvadeset trenica i etrdeset srebrnih podnoja, dva podnoja za dva klina prve trenice, i tako redom, dva podnoja za svaku trenicu. Na stranjoj strani Prebivalita, sa zapada, postavi est trenica. Napravi i dvije trenice za stranje uglove Prebivalita. Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla. Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podnojima: esnaest podnoja, dva podnoja pod prvom trenicom, a dva opet podnoja pod svakom slijedeom trenicom. Nadalje napravi prijenice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivalita, a pet prijenica s druge strane Prebivalita; onda pet prijenica za trenice Prebivalita straga prema zapadu. Srednja prijenica neka ide sredinom trenica s jednoga kraja na drugi. Trenice obloi zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje e se prijenice provlaiti, naini od zlata. Prijenice onda obloi zlatom. Tako, dakle, podigni Prebivalite prema nacrtu koji ti je pokazan na brdu." "Napravi zavjesu od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini. Objesi je na etiri stupa od bagremova drva, zlatom obloena, s kopama od zlata, a na etiri podnoja od srebra. Objesi zavjesu za kvake. Onda unesi Koveg svjedoanstva tu za zavjesu. Neka ti tako zavjesa odjeljuje Svetite od Svetita nad svetitima. Stavi Pomirilite na Koveg svjedoanstva u Svetinji nad svetinjama. Postavi zatim stol van pred zavjesu, a svijenjak na junu stranu Prebivalita, prema stolu. Stol stavi na sjevernu stranu. A na ulazu u ator napravi zastorak od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen. Za zastorak istei pet stupia od bagrenova drva pa ih obloi zlatom. Kope za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podnoja od tua." "Naini rtvenik od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakata irok - prava etvorina - i tri lakta visok. Na njegova etiri ugla naini rogove. Neka mu rogovi budu u jednome komadu s njim. I tuem ga okuj. Dalje, naini za rtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugae, kotlie, viljuke i kadionike. Sve potreptine za rtvenik naini od tua. Onda naini za nj reetku od tua, u obliku mreice, a na etiri ugla mreicu ispod izboine rtvenika, tako da zahvati do sredine rtvenika. Napravi zatim motke za rtvenik, motke od bagremova drva, pa ih tuem okuj. Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da dou na obje strane rtvenika kad se nosi. Naini ga uplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, onako neka je i napravljen." "Napravi i dvorite Prebivalita. Na junoj strani napravi zavjese od prepredenog lana, sto lakata u duinu s te strane. Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podnoja od tua i neka imaju kope i ipke od srebra. Isto tako za sjevernu stranu naini plahte sto lakata duge. Njihovih dvadeset stupova i dvadeset podnoja od tua, ali kope i ipke neka su od srebra. irini dvorita sa zapadne strane trebat e zavjese pedeset lakata duge, sa deset stupova i deset podnoja. irina dvorita prema istonoj strani neka bude pedeset lakata. Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakata duge, sa svoja tri stupa i njihova tri podnoja. A s druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, sa svoja tri stupa i njihova tri podnoja. Za dvorini ulaz: vezen zastor od dvadeset lakata, od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; i sa svoja etiri stupa i njihova etiri podnoja. Svi stupovi naokolo dvorita neka su povezani srebrnim ipkama. Neka su im kope od srebra, a podnoja od tua. Neka je dvorite u duljinu sto lakata, u irinu pedeset, a u visinu pet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, podnoja od tua. Sve potreptine u Prebivalitu za opu upotrebu i svi njegovi koii, a tako i koii u dvoritu, neka su od tua." "Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose istoga ulja od istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori. Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u ator sastanka izvan zavjese to zaklanja Svjedoanstvo da gori pred Jahvom od veeri do jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske narataje." "A onda dovedi k sebi izmeu Izraelaca svoga brata Arona zajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi slue kao sveenici. Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na ast i ukras. Obrati se svim vjetacima koje sam obdario mudrou neka naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vrio sveeniku slubu u moju ast. Neka ovu odjeu naprave: naprsnik, opleak, ogrta, koulju resama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeu za tvoga brata Arona i njegove sinove da mi slue kao sveenici. Stoga neka oni primaju zlato, ljubiasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan." "Opleak neka naprave od zlata, od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vjeto izraen. Neka na njemu budu dvije poramenice, privrene za njegove krajeve. Tkanica to bude na njemu neka je napravljena kao i on: od zlata, od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana, a neka s njim sainjava jedan komad. Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih urei imena Izraelovih sinova: est njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalih est imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu roenju. Kao to rezbar dragulja urezuje peate na prstene, tako ti urei imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub, pa privrsti oba draga kamena za poramenice opleka da budu spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjea. Naini zlatne okvire i dva lania od istoga zlata. Naini ih kao zasukane uzice i onda zasukane lanie privrsti za okvire." "Naprsnik za presuivanje izradi umjetniki; izvedi to kao i posao na opleku: od zlata, od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana. Neka bude etvorinast i dvostruk; jedan pedalj neka mu je duljina, a pedalj irina. Na njemu poredaj etiri reda dragulja. U prvome redu neka bude: rubin, topaz i alem; u drugome redu: smaragd, safir i ametist; u treem redu: hijacint, ahat i ledac; a u etvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u zlatne okvire. Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova. Neka budu urezani kao i peati na prstenju, svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena. Napravi za naprsnik lanie od istoga zlata, zasukane kao uzice. Zatim napravi za naprsnik dva kolutia od zlata i privrsti ih na dva gornja ugla naprsnika. Onda privei dvije zlatne uzice za ta dva kolutia koja budu privrena za uglove naprsnika. Druga dva kraja uzica privei za dva okvira. Sad ih tako privrsti za poramenice opleka sprijeda. Napravi dva kolutia od zlata pa ih privrsti za dva donja ugla naprsnika, uz rub iznutra koji je okrenut prema opleku. Napravi jo dva kolutia od zlata i privrsti ih za donji, prednji kraj poramenice opleka, uz njegov av povrh tkanice opleka. Neka se naprsnik svee za svoje kolutie s kolutiima opleka vrpcom od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da se ne moe odvajati od opleka. Neka tako Aron, kada god ulazi u Svetite, na svome srcu nosi imena sinova Izraelovih na naprsniku za presuivanje da ih uvijek doziva u sjeanje pred Jahvom. U naprsnik za presuivanje neka se stave i 'Urim' i 'Tumim' da i oni budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako neka Aron uvijek na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih." "Ogrta za opleak sav napravi od ljubiastog prediva. Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza neka bude opiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrta ne podere. Na njegovu rubu sve naokolo naini ipke od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, a izmeu njih zvonca od zlata naokolo; zlatno zvonce pa ipak, zlatno zvonce pa ipak naokolo ogrtaa uz rub. Neka budu na Aronu dok vri slubu, da se uje kad ulazi u Svetite pred Jahvu i kad izlazi; tako nee umrijeti." "Napravi potom jednu plou od istoga zlata i na njoj urei, kao to se urezuje na peatnom prstenu: 'Jahvi posveen'. Za mitru je privei modrom vrpcom da stoji s proelja mitre. Neka stoji na Aronovu elu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke koji bi mogli okaljati sve svete prinose to ih Izraelci posveuju. Neka uvijek stoji na njegovu elu da za njih stjee blagonaklonost Jahvinu. Koulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas vezom izvezi. I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima na ast i ukras. U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih pomai, ispuni im ruke vlau i posveti ih da mi slue kao sveenici. Napravi za njih gaice od lana da im pokriju golo tijelo. Neka seu od bedara do stegna. Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u ator sastanka ili kad se primiu rtveniku za slubu u Svetitu da ne navuku na se krivnju i umru. To neka bude vjena naredba za nj i za njegovo potomstvo poslije njega." "Ovo je obred koji e obaviti na njima da ih posveti za moje sveenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane; onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolaa zamijeenih u ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga peninog brana. Naslai ih u koaricu i u koarici prinesi ih s juncem i oba ovna." "Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u ator sastanka i operi ih u vodi. Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u koulju; stavi na nj ogrta opleka, opleak i naprsnik i opai ga tkanicom opleka. Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac. Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomai ga. Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u koulje; opai ih u pasove i obvij im turbane. Sveenitvo neka im pripada vjenom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!" "Dovedi zatim junca pred ator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu. Onda pred Jahvom, na ulazu u ator sastanka, junca zakolji. Uzmi juneve krvi i svojim je prstom stavi na rogove rtvenika. Ostatak krvi izlij podno rtvenika. Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih, pa spali na rtveniku. Meso od junca, njegovu kou i njegovu neist spali na vatri izvan taborita. To je rtva okajnica. Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave na njegovu glavu svoje ruke. Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome rtvenik sa svih strana. Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i poloi ih na njegove ostale dijelove i glavu. I onda cijeloga ovna spali na rtveniku. rtva je to paljenica u ast Jahvi, miris ugodan, rtva ognjena. Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namai resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni rtvenik naokolo. Uzmi onda krvi to je ostala na rtveniku i ulja za pomazanje i pokropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako e biti posveen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova." "Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno plee - jer je to ovan prinesen za sveeniko posveenje - zatim jedan okrugli kruh, jedan kola na ulju i jednu prevrtu iz koarice beskvasnoga kruha to je pred Jahvom. Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi rtvu prikaznicu pred Jahvom. Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na rtveniku, povrh rtve paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena rtva u ast Jahvi. Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posveenje i prinesi ih kao rtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio. Posveti grudi to su bile prinesene kao rtva prikaznica i plee to je bilo prineseno kao rtva podizanica od ovna prinesena za posveenje Arona i njegovih sinova. Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za sva vremena. Ta to je ujam koji e Izraelci davati od svojih priesnica - ujam koji Jahvi pripada. Aronova posveena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije njega da u njima budu pomazani i posveeni. Sin koji postane sveenikom mjesto njega, kad ue u ator sastanka da vri slubu u Svetitu, neka ih nosi sedam dana." "Uzmi onda ovna za posveenje i skuhaj njegovo meso na posveenome mjestu. Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz koarice na ulazu u ator sastanka. Neka jedu od onoga to je posluilo za njihovo oienje, da im se ruke ispune vlau i da budu posveeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga jer je posveeno. Ako bi ostalo to mesa od sveenikog posveenja ili to od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posveeno." "Tono tako uini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio. Posveuj ih sedam dana. Svakoga dana prinesi jednoga junca kao rtvu okajnicu - za pomirenje. I prinesi rtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomai da bude posveen. Sedam dana prinosi rtvu pomirnicu za rtvenik i posveuj ga. Tako e rtvenik postati presvet, i sve to se rtvenika dotakne bit e posveeno." "A ovo treba da prinosi na rtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida. Jedno janje rtvuj ujutro, a drugo uveer. Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga brana zamijeena u etvrtini hina istupanog ulja i rtvu ljevanicu od etvrtine hina vina. Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi rtvu prinosnicu s njezinom rtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, rtvu u ast Jahvi paljenu. Neka to bude trajna rtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u ator sastanka, pred Jahvom. Tu u se ja s tobom sastajati da ti govorim. I s Izraelcima u se tu sastajati, i moja e ih slava posveivati. Ja u posvetiti ator sastanka i rtvenik; posvetit u Arona i njegove sinove da mi slue kao sveenici. Ja u prebivati meu Izraelcima i biti njihov Bog. Upoznat e oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je izbavio iz zemlje egipatske da prebivam meu njima - ja, Jahve, Bog njihov." "Napravi i rtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova drva. Neka bude lakat dug, lakat irok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka mu roii budu od jednoga komada s njim. Obloi mu u isto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo i njegove roie. Naini mu zlatan zavrni pojas naokolo. Naini mu dva zlatna koluta. Privrsti mu ih s dviju suprotnih strana ispod zavrnog pojasa. Kroz njih e se provlaiti motke za noenje. Motke naini od bagremova drva i zlatom ih obloi. Postavi rtvenik pred zavjesu to zastire Koveg Svjedoanstva - nasuprot Pomirilitu nad Svjedoanstvom - gdje u se ja s tobom sastajati. Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema svjetla; neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude svagdanje kadiono prinoenje pred Jahvom u sve vae narataje. Ne prinosi na njemu ni neposveenoga tamjana, ni paljenice, ni prinosnice, ni ljevanice! Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim roiima. Krvlju rtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu, neka obavi obred pomirenja za rtvenik. Tako inite u sve narataje. Jer oltar je presveta svetinja Jahvina." Nadalje Jahve ree Mojsiju: "Kad bude pravio popis Izraelaca prilikom novaenja, neka svatko da Jahvi otkupninu za se kad se upie, da ih kakvo zlo ne snae zbog novaenja. Tko god potpada pod novaenje, ovoliko neka dadne: pola ekela - prema hramskom ekelu, gdje je dvadeset gera u ekelu. To pola ekela neka bude kao prinos Jahvi. Tko god potpada pod novaenje, od dvadeset godina starosti pa navie, neka dadne prinos Jahvi. Bogata neka ne plaa vie niti siromah manje od pola ekela kad daju prinos Jahvi kao otkup za se. Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i odreuj ga za potrebe atora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjea Izraelaca i da im bude milostiv." Ree Jahve Mojsiju: "Napravi umivaonik od tua i podnoje od tua za umivanje. Postavi ga izmeu atora sastanka i rtvenika. Nalij u nj vode pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega. Kad moradnu ulaziti u ator sastanka, ili kad se moradnu primicati rtveniku za slubu da spaljuju rtve u ast Jahvi paljene, neka se vodom operu da ne poginu. Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve narataje." Jo ree Jahve Mojsiju: "Nabavi najboljih mirodija: pet stotina ekela smirne samotoka, pola te teine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike, pet stotina - prema hramskom ekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. Od toga napravi posveeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posveeno ulje za pomazanje. Time onda pomai: ator sastanka i Koveg Svjedoanstva; stol i sav njegov pribor; svijenjak i sav njegov pribor; rtvenik kadioni; rtvenik za rtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak: posveti ih, i oni e tako postati posveeni; i to god ih se dotakne, posveeno e postati. Pomai Arona i njegove sinove i posveti ih meni za sveenike. Onda kai Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posveeno ulje za pomazanje od koljena do koljena. Ne smije se polijevati po tijelu obinoga ovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! To je posveeno i neka vam bude sveto! Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!'" Jahve jo ree Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, eheleta i helebene. Od ovih mirodija i istoga tamjana, sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kaenje, smjesu mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, istu, svetu. Od toga neto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedoanstvo, u ator sastanka, gdje u se ja s tobom sastajati. Drite ovu mirodiju presvetom! A miomiris koji napravi prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne smijete praviti. To dri za svetinju Jahvi! Tko sebi napravi to takvo da mu mirie, neka se iskorijeni iz svoga naroda." Jahve ree Mojsiju: "Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. Napunio sam ga duhom Bojim koji mu je dao umjenost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: da zamilja nacrte za radove od zlata, srebra i tua; za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. Dodao sam jo Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vjetinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve to sam ti naredio: ator sastanka, Koveg Svjedoanstva, povrh njega Pomirilite i sav namjetaj atora; stol i sav njegov pribor, isti svijenjak sa svim njegovim priborom; kadioni rtvenik, rtvenik za rtve paljenice i njegov pribor, onda umivaonik i njegovo podnoje; odijela za slubu, posveena odijela za sveenika Arona i odijela za njegove sinove, za njihovu sveeniku slubu; pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetite. Sve neka naine kako sam ti naredio." Jahve opet ree Mojsiju: "Reci Izraelcima: Subote moje morate odravati, jer subota je znak izmeu mene i vas od narataja do narataja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveujem. Drite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. est dana neka se vre poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemanjeg odmora, Jahvi posveen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. Stoga neka Izraelci dre subotu - svetkujui je od narataja do narataja - kao vjeni savez. Neka je ona znak, zauvijek, izmeu mene i Izraelaca. Ta Jahve je za est dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." Kad Jahve svri svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploe Svjedoanstva, ploe kamene, ispisane prstom Bojim. A narod, videi gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo to se dogodi s tim ovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske." "Poskidajte zlatne naunice to vise o uima vaih ena, vaih sinova i vaih keri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite." Sav svijet skine zlatne naunice to ih je o uima imao i donese Aronu. Primivi zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i naini saliveno tele. A oni poviu: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske." Vidjevi to Aron, sagradi pred njim rtvenik a onda najavi: "Sutra neka se priredi sveanost u ast Jahvi!" Sutradan rano ustanu i prinesu rtve paljenice i donesu rtve priesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja. "Pouri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, poao je naopako. Brzo su zali s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali niice i rtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!' Dobro vidim", ree dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde ije. Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda u od tebe razviti velik narod." Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: "O Jahve! emu da gnjevom plamti na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! Zato bi Egipani morali rei: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbrie s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obeao im: 'Razmnoit u vae potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu to sam obeao dat u vaem potomstvu i ona e zavazda biti njihova batina.'" I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreu kojom mu bijae zaprijetio. Mojsije se okrene i sie s brda. U rukama su mu bile dvije ploe Svjedoanstva, ploe ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s druge strane. Ploe su bile djelo Boje; pismo je bilo pismo Boje u ploama urezano. A Joua u viku naroda koji je buio pa ree Mojsiju: "Bojna vika u taboru!" Mojsije mu odgovori: "Niti viu pobjednici, niti tue pobijeeni: tu ja samo pjesmu ujem." im se priblii taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploe i razbije ih na podnoju brda. Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju. "to ti je ovaj puk uinio", ree Mojsije Aronu, "da si tako velik grijeh na nj svalio?" "Neka se moj gospodar srdbom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam dobro zna kako je ovaj narod na zlo sklon. Rekoe mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo to se dogodi s tim ovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.' Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga dadoe, a ja ga bacih u vatru te izae ovo tele." Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - ta Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo meu svojim neprijateljima - stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. On im ree: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripae ma o bedro i poe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'" Sinovi Levijevi izvrie Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisue ljudi. "Danas ste se posvetili Jahvi za slubu", ree Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov." Sutradan ree Mojsije narodu: "Teak ste grijeh poinili. Ipak u se Jahvi popeti. Moda za va grijeh oprotenje pribavim." Mojsije se vrati Jahvi pa ree: "Jao! Narod onaj teak je grijeh poinio napravivi sebi boga od zlata. Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nee, onda i mene izbrii iz svoje knjige koju si napisao." Nato Jahve odgovori Mojsiju: "Onoga koji je protiv mene sagrijeio izbrisat u iz svoje knjige. Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Aneo e moj pred tobom ii. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova u ih grijeha kazniti." Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta to im ga Aron naini. Jahve ree Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da u je dati njihovim potomcima. Pred tobom u poslati anela; istjerat u Kanaance, Amorejce, Hetite, Periane, Hivijce i Jebusejce. Idite u zemlju kojom tee mlijeko i med. Ja s vama neu poi - jer ste narod tvrde ije - da vas putem ne istrijebim." Kad narod u ove otre rijei, poe tugovati. I nitko vie ne stavi na se svoga nakita. Jer ree Jahve Mojsiju: "Kai Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde ije. Kad bih ja s vama iao samo as, unitio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja u vidjeti to u s vama uiniti.'" Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita. Mojsije uze ator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga ator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, poao bi k atoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora. Kad bi god Mojsije poao u ator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj ator i gledao za Mojsijem dok ne bi uao u ator. A kad bi Mojsije uao u ator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u ator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao. Videi kako stup oblaka stoji na ulazu atora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga atora. Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao to ovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomonik Joua, sin Nunov, mlaarac, iz atora ne bi micao. Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio koga e sa mnom poslati. Jo si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uiva moju blagonaklonost.' Stoga, ako uivam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uivam tvoju blagonaklonost. Promisli takoer da je ova svjetina tvoj narod." "Ja u osobno s tobom poi", odgovori Jahve, "i poinak ti priutiti." "Ako ti ne poe", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi. Ta kako e se znati da uivamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome to ide s nama. Time emo se samo razlikovati ja i tvoj narod meu svim narodima koji su na licu zemlje." "I ovo to si zatraio, uinit u", odgovori Jahve Mojsiju. "Ta ti uiva moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem." "Pokai mi svoju slavu", zamoli Mojsije. "Dopustit u da ispred tebe proe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom u izustiti svoje ime Jahve. Bit u milostiv kome hou da milostiv budem; smilovat u se komu hou da se smilujem. A ti", doda, "moga lica ne moe vidjeti, jer ne moe ovjek mene vidjeti i na ivotu ostati. Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na peinu! Dok moja slava bude prolazila, stavit u te u pukotinu peine i svojom te rukom zakloniti dok ne proem. Onda u ja svoju ruku maknuti, pa e me s lea vidjeti. Ali se lice moje ne moe vidjeti." Ree Jahve Mojsiju: "Oklei dvije kamene ploe kao i prijanje pa u ja na ploe napisati rijei koje su bile na prvim ploama to si ih razbio. Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje e, navrh brda, stupiti preda me. Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokae. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda." Mojsije oklee dvije kamene ploe kao i prijanje; rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevi u ruke dvije kamene ploe, kako mu je Jahve naredio. Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!" Jahve proe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdbu, bogat ljubavlju i vjernou, iskazuje milost tisuama, podnosi opainu, grijeh i prijestup, ali krivca nekanjena ne ostavlja nego kanjava opainu otaca na djeci - ak na unuadi do treega i etvrtog koljena." Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. Onda ree: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim oima, onda, o Gospodine, poi s nama! Premda je narod tvrde ije, oprosti nae grijehe i nae opaine i primi nas za svoju batinu!" "Dobro", odgovori, "sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom init u udesa kakva se nisu dogaala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu. Sav narod koji te okruuje vidjet e to moe Jahve, jer ono to u s tobom uiniti bit e strano. Vri, dakle, to ti danas nalaem! Gle, protjerat e ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hetite, Periane, Hivijce i Jebusejce. uvaj se da ne pravi saveza sa stanovnicima zemlje u koju ide; da ne budu zamkom u tvojoj sredini. Nego poruite njihove rtvenike, oborite njihove stupove, poupajte im aere! Jer ne smije se klanjati drugome bogu. Ta Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i rtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti pristao da jede od prinesene rtve; da ne bi uzimao njihove djevojke za ene svojim sinovima, da one - odajui se bludnitvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove. Ne pravi sebi livenih bogova! Dri Blagdan beskvasnoga kruha - jedui beskvasni kruh sedam dana, kako sam ti naredio - u odreeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u mjesecu Abibu iziao iz Egipta. Svako prvoroene materinjega krila meni pripada: svako muko, svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga. Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne otkupi, mora mu ijom zavrnuti. A sve prvoroence od svojih sinova otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku! est dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme etve. Svetkuj Blagdan sedmica - prvine penine etve - i Blagdan berbe na prekretu godine. Triput na godinu neka se svi mukarci pojave pred Gospodinom Jahvom, Bogom Izraelovim. Jer u protjerati narode ispred tebe i proiriti tvoje mee te nitko nee hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini bude uzlazio da se pokae pred Jahvom, Bogom svojim. Od rtve koju mi namjenjuje ne prinosi krvi ni s im ukvasanim; niti ostavljaj rtve prinesene na blagdan Pashe da prenoi do jutra. U kuu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke. Zapii ove rijei", ree Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez." Mojsije ostade ondje s Jahvom etrdeset dana i etrdeset noi. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploe ispisao rijei Saveza - Deset zapovijedi. Napokon Mojsije sie sa Sinajskog brda. Silazei s brda, nosio je u rukama ploe Svjedoanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost. Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost, ne usudie se k njemu pristupiti. Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu dooe Aron i sve starjeine zajednice. I Mojsije razgovarae s njima. Poslije k njemu dooe i svi Izraelci, pa im on priopi sve to mu je naloio Jahve na Sinajskom brdu. Kad je Mojsije zavrio razgovor s njima, prevue preko svoga lica koprenu. Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi skinuo dok opet ne bi iziao. Kad bi izlazio da Izraelcima kae to mu je nareeno, Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne ue da s Jahvom govori. Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im ree: "Ovo vam je Jahve naloio da inite: Neka se posao obavlja est dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog poinka u ast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni smru. Na subotnji dan ni vatre ne loite po svojim stanovima." Nadalje Mojsije ree svoj zajednici izraelskoj: "Ovo je Jahve naredio: Meu sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca neka Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tua; ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; uinjenih ovnujskih koa, onda finih koa, bagremova drva, ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan; oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleak i naprsnik. A svi koji su meu vama vjeti neka dou praviti to je Jahve naredio: Prebivalite, njegov ator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove prijenice i stupce; njegova podnoja; njegov Koveg i motke; Pomirilite pa zavjesu za zaklon; stol s njegovim motkama i sve njegove potreptine; prinesene hljebove; svijenjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijee, onda ulje za svjetlo; kadioni rtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni tamjan; zastorak na ulazu u Prebivalite; rtvenik za rtve paljenice s njegovom reetkom od tua; motke za nj i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; zastore za dvorite; stupce i njihova podnoja, pa zastor na ulazu u dvorite; koie za Prebivalite i koie za dvorite s njihovim uzicama; sveano ruho za vrenje slube u Svetitu - posveena odijela za sveenika Arona i odijela za sveeniku slubu njegovih sinova." Nato se sva izraelska zajednica povue ispred Mojsija. A onda svatko koga je srce vuklo i dua poticala doe nosei svoj prinos u ast Jahvi za gradnju atora sastanka, za svaku slubu u njemu i za posveena odijela. Strae se muevi i ene: svi koje je srce vuklo donesoe zapinjaa, naunica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u ast Jahvi. Svi kod kojih se nalo ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, uinjenih ovnujskih koa ili finih koa donesoe svoje. Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tuu donese to kao prinos u ast Jahvi. Svatko u koga se nalo bagremova drva za upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga. Sve ene koje su bile vjete prele su svojim rukama i donosile to bijahu oprele: ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Sve opet ene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vjetine prele su kostrijet. Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleak i naprsnik; pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni tamjan. I tako Izraelci - svi ljudi i sve ene koje je srce poticalo da pridonesu bilo to poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvri - donesoe to kao dragovoljan prinos u ast Jahvi. Potom ree Mojsije Izraelcima: "Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina. Njega je napunio duhom Bojim, dao mu umjenost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: da zamilja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tua; da ree dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umjeno radi svaki posao. Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da pouavaju druge. Obdari ih umjetvom u svakom poslu rezbarskom, krojakom, veziljskom i tkalakom; oni tkaju tkanine od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vjeti u nacrtima. Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vjetaci koje je Jahve obdario vjetinom i sposobnou da vjeto izvedu sve poslove oko podizanja Svetita obave sve kako je Jahve naredio." Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one to ih je Jahve obdario vjetinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i izvedu ga. Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijeli da se izvedu poslovi oko podizanja Svetita. Ali kako su oni i dalje donosili prinose jutro za jutrom, svi majstori koji su gradili Svetite dou - svaki s posla na kojem je radio - i reknu Mojsiju: "Svijet donosi mnogo vie nego to je potrebno za izvoenje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo." Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: "Neka vie nijedan ovjek ni ena ne donosi nikakva priloga za Svetite!" Tako ustave narod te nije donosio novih darova. to imahu bijae dosta da se izvede sve djelo; i jo je pretjecalo. I tako najvjetiji ljudi meu radnicima naprave Prebivalite. Naine ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina. Duina je svake zavjese iznosila dvadeset osam lakata, a irina svake zavjese etiri lakta. Sve su zavjese bile iste mjere. Pet zavjesa sastave jednu s drugom, a pet drugih zavjesa sastave opet jednu s drugom. Na rubu posljednje od zavjesa sastavljenih u jedno naine petlje od modre vune; jednako ih naine i na rubu posljednje zavjese drugoga dijela; naine pedeset petlji na jednome komadu, a pedeset na rubu zavjese drugoga komada. Petlje su stajale jedna spram druge. Onda naprave pedeset zlatnih kopa pa sastave zavjese kopama jednu s drugom. Tako je Prebivalite bilo kao jedna cjelina. Zatim za ator povrh Prebivalita naine zavjese od kostrijeti; naine ih jedanaest. Duina svake zavjese bila je trideset lakata, a irina etiri lakta. Tih jedanaest zavjesa bilo je iste mjere. Sastave pet zavjesa za se, a est drugih opet za se. Naprave pedeset petlji na rubu zavjese jednoga komada, a pedeset naine na rubu drugoga komada. Naine i pedeset kopa od tua da sastave ator zajedno, tako da bude jedna cjelina. Zatim naprave pokrov za ator od uinjenih ovnujskih koa, a povrh njega drugi, od finih koa. Trenice nauzgor za Prebivalite izrade od bagremova drva. Duljina je svake trenice bila deset lakata, a irina lakat i pol. Svaka je trenica imala dva klina da je dre uspravno. To su napravili na svakoj trenici za ator. Trenice za Prebivalite napravili su ovako: dvadeset trenica za junu stranu; napravili su etrdeset podnoja od srebra pod dvadeset trenica - dva podnoja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podnoja pod svaku slijedeu trenicu za njezina dva klina. Za drugu, sjevernu, stranu Prebivalita naprave dvadeset trenica i za njih etrdeset podnoja od srebra - dva podnoja pod prvu trenicu, a po dva podnoja pod svaku slijedeu trenicu. Prebivalitu straga, prema zapadu, napravie est trenica. Naprave i dvije trenice za uglove Prebivalita straga. Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta, sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla. Bilo je osam trenica s njihovim podnojima od srebra: esnaest podnoja, pod svakom trenicom dva. Naine prijenice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivalita, a pet opet prijenica za trenice s druge strane Prebivalita te pet prijenica za trenice Prebivalitu straga, prema zapadu. Onda naine sredinju prijenicu to je prolazila sredinom trenica s kraja na kraj. Trenice obloe zlatom, a njihove kolutove, kroz koje su prijenice bile provuene, naine od zlata. I prijenice obloe zlatom. Naprave zavjesu od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; naine je s izvezenim kerubinima. Za nju naprave etiri stupa od bagremova drva i obloe ih zlatom. Kuke su im bile od zlata, a saliju im i etiri podnoja od srebra. Na ulazu u ator naprave zavjesu od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, umjetniki protkanu, i za nju pet stupia s njihovim kukama. Vrhove stupia i njihove ipke obloe zlatom, dok im pet podnoja naprave od tua. Besalel napravi Koveg od bagremova drva, dug dva i pol lakta, irok lakat i pol, a lakat i pol visok. Iznutra ga i izvana okuje istim zlatom. Naokolo mu napravi zlatan zavrni pojas. I salije mu etiri koluta na njegova etiri ugla: dva koluta s jedne strane, a dva koluta s njegove druge strane. Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje; onda provue motke kroz kolutove Kovegu sa strane za noenje Kovega. Zatim napravi Pomirilite od istoga zlata, dva i pol lakta dugo, a lakat i pol iroko. Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva kraja Pomirilita: jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina na drugome kraju. Kerubine na oba kraja naini u jednome komadu s Pomirilitem. Kerubini imali uzdignuta i rairena krila, zaklanjali njima Pomirilite. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su im lica gledala u Pomirilite. Od bagremova drva naini stol, dva lakta dug, lakat irok, a lakat i pol visok. Obloi ga istim zlatom i od zlata mu naokolo naini zavrni pojas. I naini mu obrub unaokolo, podlanicu irok. A za obrub naokolo naini zlatan zavrni pojas. Salije mu etiri zlatna koluta. Kolutove onda privrsti za njegova etiri nona ugla. Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stol moe nositi. Motke za noenje stola nainio je od bagremova drva i zlatom ih obloio. A pribor to se drao na stolu - njegove zdjele, varjae, vreve i pehare za izlijevanje prinosa - napravio je od istoga zlata. Od istoga zlata naini i svijenjak. Svijenjak - njegovo podnoje i stalak - skova. Njegove ae - ake i latice - bile su u jednome komadu s njim. est je krakova izbijalo s njegovih strana: tri kraka svijenjaka s jedne strane, a tri kraka svijenjaka s druge strane. Na jednome kraku bile su tri ae u obliku bademova cvijeta, svaka sa svojom akom i laticama. Na drugome opet kraku bile su tri ae u obliku bademova cvijeta, svaka s akom i laticama. Tako je bilo na svih est krakova to izbijahu iz svijenjaka. Na samome svijenjaku bile su etiri ae u obliku bademova cvijeta, svaka s akom i laticama: aka, u jednom komadu s njim, pod prva dva kraka; pa konano aka, u jednom komadu s njim, pod zadnja dva kraka. Tako na svih est krakova to su iz njega izbijali. Njihove ake i njihove peteljke bile su u jednom komadu s njim; sve to od istoga kovanog zlata. A od istoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekae i pepeljare. Svijenjak i sav njegov pribor naini od jednoga talenta istoga zlata. Kadioni je rtvenik napravio od bagremova drva, lakat dug, lakat irok - u etvorinu - a dva lakta visok. Roii su mu bili u jednom komadu s njim. Obloi mu istim zlatom plohu, strane naokolo i njegove roie. Naini mu naokolo zavrni pojas od zlata. Na njemu naini i dva zlatna koluta na oprenim stranama, ispod zavrnog pojasa, da slue motkama za kvake kad se na njima nosi. Motke naini od bagremova drva pa ih obloi zlatom. Onda pripravi posveeno ulje za pomazanje i isti kad mirisni, onako kako ga pravi pomastar. Od bagremova drva napravi rtvenik za rtve paljenice, pet lakata dug, pet lakata irok - u etvorinu - a tri lakta visok. Na njegova etiri ugla naini mu etiri roga. Rogovi su bili u jednom komadu s njim. Onda ga obloi tuem. A naini i sav pribor za rtvenik: lonce, strugae, kotlie, viljuke i kadionike; sav mu je ovaj pribor nainio od tua. Za rtvenik zatim naini reetku u obliku mreice od tua ispod izboine; zahvaala mu je do sredine. Salije etiri koluta na etiri ugla tuane reetke da slue kao kvake za motke. Motke naini od bagremova drva pa ih obloi tuem. Onda provue motke kroz kolutove na objema stranama rtvenika da se na njima nosi. Napravio ga je uplja - od dasaka. A zatim, od zrcala ena koje su posluivale na vratima atora sastanka, naini tuani umivaonik i tuani stalak za nj. Onda naini dvorite. Na junoj strani dvorita bijahu zavjese od prepredenog lana, stotinu lakata duge. Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnoja bilo je od tua, dok su kuke na stupovima i njihove ipke bile od srebra. Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnoja bilo je od tua, dok su kuke na stupovima i njihove ipke bile od srebra. Sa zapadne strane bijahu zavjese od pedeset lakata, sa deset stupova i deset njihovih podnoja. Kuke su na stupovima i njihove ipke bile od srebra. Sprijeda, s istoka, zavjese od pedeset lakata. S jedne strane vrata zavjese su bile petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnoja. Tako i s druge strane - dakle, na obje strane dvorinih vrata - bile su zavjese od petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnoja. Sve su zavjese oko dvorita bile od prepredenog lana. Podnoja za stupove bila su od tua, a kuke na stupovima i njihove ipke od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloeni. Sve ipke na dvorinim stupovima bijahu od srebra. Zavjesa na dvorinim vratima - izvezena - bila je od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakata bila duga; visoka, po irini, pet lakata kao i dvorine zavjese. Bila su etiri njihova stupa sa etiri podnoja od tua. Kuke na stupovima bile su od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloeni, a njihove ipke bile su srebrne. Svi koii unutar Prebivalita bili su od tua. To je popis stvari za Prebivalite - Prebivalite Svjedoanstva, koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom Itamara, sina sveenika Arona. Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judina napravio je sve to je Jahve Mojsiju naredio. S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova, rezbar, kroja i vezilac za ljubiasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. Sve zlato to je utroeno u radove oko Svetita - zlato posveeno prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedam stotina trideset ekela u hramskim ekelima. A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice - to jest beku po glavi, odnosno pola ekela prema hramskom ekelu, od svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed - iznosilo je: stotinu talenata i tisuu sedam stotina sedamdeset i pet ekela u hramskim ekelima. Bilo je upisanih: est stotina tri tisue i petsto pedeset. Stotinu talenata srebra otilo je za salijevanje podnoja Svetitu i zavjesi: sto podnoja od sto talenata - talenat za podnoje. A od tisuu sedam stotina sedamdeset i pet ekela nainio je kuke za stupove, obloio njihove vrhove i napravio ipke za njih. Tu od rtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvije tisue etiri stotine ekela. Od njega je nainio: podnoja za ulaz u ator sastanka, rtvenik od tua s njegovom tuanom reetkom i sav pribor za rtvenik; dalje, podnoja oko dvorita, podnoja za dvorini ulaz; sve koie za Prebivalite i sve koie oko dvorita. <p> Od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo izraeno ruho za slubu u Svetitu; naprave svetu odjeu Aronu, kako je Jahve naredio Mojsiju. Opleak naprave od zlata, ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Skuju zlatne ploice, a onda ih na niti izreu da ih vjetaki uvezu u ljubiasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. Za opleak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljene na svoja dva kraja; tkanica to je na njemu stajala bila je napravljena od zlata, ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i on, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju. Kamenje oniksa optoe obrubom od zlata. Na njima su, kao to se reu peati, bila urezana imena Izraelovih sinova. Njih stave na poramenice opleka da budu spomen-kamenje sinovima Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju. I naprsnik izrade radovima vjetaka kao i opleak: od zlata, ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Naprsnik nainie etverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug, pedalj irok, a predvostruen. Umetnu u nj etiri reda dragulja. Prvi red bijae od rubina, topaza i alema; drugi red od smaragda, safira i ametista; trei red od hijacinta, ahata i leca; a etvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je bilo zlatom obrubljeno. Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova. Na broj ih je bilo dvanaest, kao i njihovih imena. Bila su urezana kao i peati - svaki kamen s imenom jednoga od dvanaest plemena. Za naprsnik naprave lanie od istoga zlata kao zasukane uzice. Naprave zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutia pa privrste oba kolutia za dva gornja ugla naprsnika. Sad priveu ovdje zasukane uzice od zlata za dva kolutia to su bila privena za uglove naprsnika. Druga dva kraja zasukanih uzica privrste za dva okvira. Tako ih poveu za poramenice opleka sprijeda. Potom naine dva zlatna kolutia pa ih privrste za dva kraja naprsnika uz nutarnji rub, okrenut prema opleku. Jo naprave dva zlatna kolutia te ih privrste za donji, prednji kraj poramenice opleka, pokraj mjesta gdje se vee, povrh tkanice opleka. Sveu kolutie naprsnika s kolutiima opleka modrom vrpcom, tako da naprsnik stoji nad tkanicom opleka i da se s opleka ne mogne odvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio. Naprave i ogrta za opleak, sav satkan od ljubiastog prediva. U sredini je ogrtaa bio prorez kao otvor na oklopu, prorez naokolo opiven, da se ogrta ne podere. O donjem rubu ogrtaa naine ipke od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. A naine i zvonca od istog zlata, pa zvonca priveu meu ipke; sve naokolo donjeg ruba ogrtaa izmeu ipaka: zvonce pa ipak, zvonce pa ipak okolo donjeg ruba ogrtaa za vrenje slube, kako je Jahve naredio Mojsiju. Zatim od otkanog lana naine koulje Aronu i njegovim sinovima; a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gae naine od prepredenog lana. I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio. Naine i plou, sveti vijenac, od istoga zlata i na njoj ureu natpis kako se urezuje na peatnome prstenu: "Posveen Jahvi." Za nju priveu modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre, kako je Jahve naredio Mojsiju. Tako su bili zavreni svi radovi na Prebivalitu, atoru sastanka. Izraelci su sve nainili onako kako je Jahve Mojsiju naredio da naine. Onda donesu Mojsiju Prebivalite, ator i sav njegov pribor: njegove kuke, njegove trenice, njegove prijenice, njegove stupove i njegova podnoja; pokrov od uinjenih ovnujskih koa, pokrov od finih koa, zavjesu za zaklon; Koveg svjedoanstva s njegovim motkama i Pomirilitem; stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove, svijenjak od istoga zlata s njegovim svijeama - svijee ve u red stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo; zlatni rtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesu za ulaz atora; rtvenik od tua s tuanom reetkom; njegove motke i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; zavjese za dvorite; njihove stupove i njihova podnoja, zavjesu za dvorini ulaz, njegova ueta i njihove koie - sav pribor za slubu u Prebivalitu, za ator sastanka; lijepo izraeno ruho za slubu u Svetitu - svetu odjeu za sveenika Arona i odijela za sveeniku slubu njegovih sinova. Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav posao obavili. Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovrili: kako je Jahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi. Ree Jahve Mojsiju: "Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivalite, ator sastanka. Ondje postavi Koveg svjedoanstva, onda Koveg zakloni zavjesom. Potom unesi stol i to na nj spada poredaj; unesi i svijenjak i svijee mu pripremi. A zlatni rtvenik za kaenje postavi pred Koveg svjedoanstva. Onda objesi zastor nad ulazom u Prebivalite. Stavi rtvenik za rtve paljenice pred ulaz Prebivalita, atora sastanka. Izmeu atora sastanka i rtvenika smjesti umivaonik i u nj nalij vode. Naokolo napravi dvorite i objesi zastor nad dvorinim ulazom. Zatim uzmi ulja za pomazanje pa pomai Prebivalite i sve to je u njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa e svetim postati. Pomai potom rtvenik za rtve paljenice i sav njegov pribor; posveti rtvenik i presvetim e rtvenik postati. Pomai umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga! Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz atora sastanka pa ih operi vodom. Stavi onda na Arona posveenu odjeu; pomai ga i posveti da mi slui kao sveenik. Dovedi i njegove sinove, na njih stavi koulje i pomai ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi slue kao sveenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vjeno sveenstvo u sve njihove narataje." Tako Mojsije uini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako i uinio. Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivalite bi podignuto. Ovako Mojsije namjesti Prebivalite: razmjesti njegova podnoja, onda uspravi njegove trenice, zatim postavi prijenice i podie stupove. Zatim raspne ator nad Prebivalite, a povrh njega stavi pokrov atora, kako je Jahve Mojsiju naredio. Uze onda Svjedoanstvo i stavi ga u Koveg; na Koveg postavi motke; onda stavi Pomirilite ozgo na Koveg. Potom unese Koveg u Prebivalite; objesi zavjesu za zaklon. Tako zastre Koveg svjedoanstva, kako je Jahve i naredio Mojsiju. Zatim postavi stol u ator sastanka, Prebivalitu sa sjeverne strane, ali izvan zavjese. Po njemu poreda kruhove pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju. Onda smjesti svijenjak u ator sastanka naprama stolu, na junoj strani Prebivalita. I postavi svjetiljke pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju. Zlatni rtvenik smjesti u ator sastanka, pred zavjesu. Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Jahve naredio Mojsiju. Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivalite. Kod ulaza u Prebivalite, u ator sastanka, postavi rtvenik za rtve paljenice. Na njemu prinese rtvu paljenicu i rtvu od ita, kako je Jahve naredio Mojsiju. Izmeu atora sastanka i rtvenika smjesti umivaonik pa u nj ulije vode za pranje. Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje noge. A prali su se kad su ulazili u ator sastanka i kad su pristupali k rtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. Napokon Mojsije napravi dvorite oko Prebivalita i rtvenika i postavi zavjesu na dvorinim vratima. Tako Mojsije zavri taj posao. A onda oblak prekri ator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalite. Mojsije nije mogao ui u ator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivalite. Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivalita, Izraelci bi krenuli; ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao. Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju stajae nad Prebivalitem, a nou bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu Izraelovu.

Zovnu Jahve Mojsija te mu iz atora sastanka ree: "Govori Izraelcima i kai im: 'Kad tko od vas eli prinijeti Jahvi rtvu od stoke, prinijet e je ili od krupne ili od sitne stoke. Ako njegov prinos za rtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka prinese muko bez mane. Neka ga dovede k ulazu u ator sastanka da pred Jahvom bude primljen. Neka stavi svoju ruku na glavu rtve paljenice da mu za njegovo ispatanje bude primljena. Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, sveenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane rtvenika koji stoji pred ulazom u ator sastanka. Potom neka se rtva sadre i rasijee na dijelove. Neka sinovi Aronovi, sveenici, naloe vatru na rtveniku i na vatru metnu drva. Neka zatim sinovi Aronovi, sveenici, naslau dijelove, s glavom i lojem, na drva to su na vatri na rtveniku. Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka sveenik sve saee u kad na rtveniku. To je rtva paljenica, rtva paljena Jahvi na ugodan miris.' Ako bi htio prinijeti za rtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca ili koza - neka prinese muko bez mane. Neka ga zakolje pred Jahvom, na rtveniku sa sjeverne strane. Neka zatim Aronovi sinovi, sveenici, zapljusnu rtvenik krvlju sa svih strana. Potom neka je rasijeku na dijelove, a sveenik neka ih, s glavom i lojem, naslae na drva to su na vatri na rtveniku. Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda sveenik neka sve prinese i na rtveniku saee. To je rtva paljenica, rtva paljena Jahvi na ugodan miris. Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao rtvu paljenicu, neka onda prinese grlicu ili golubia. Neka ga sveenik prinese k rtveniku i, zavrnuvi mu vratom, otkine glavu i na rtveniku saee. Zatim neka mu krv iscijedi rtveniku sa strane. Neka mu guu i perje ukloni i pobaca ih na istonu stranu rtvenika, na mjesto za otpatke. Neka ga raspori du obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga sveenik na rtveniku saee na drvima to su na vatri. To je rtva paljenica, rtva paljena Jahvi na ugodan miris." "Kad tko eli prinijeti Jahvi rtvu prinosnicu, neka njegov dar bude od najboljeg brana; neka ga polije uljem i na nj stavi tamjana. Neka ga onda donese Aronovim sinovima, sveenicima. Zatim neka zagrabi aku od toga brana i ulja i sav tamjan, pa neka sveenik na rtveniku to saee u kad za spomen-rtvu. To je rtva paljena Jahvi na ugodan miris. A to od rtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od rtava Jahvi paljenih. Ako za rtvu prinosnicu eli prinijeti tijesta peena u pei, neka to budu beskvasne pogae od najboljeg brana, zamijeene u ulju, ili beskvasne prevrte uljem namazane. Ako tvoj dar bude rtva prinosnica peena na tavi, neka bude od najboljeg brana, neukvasana i u ulju zamijeena. U komade je izlomi i po njima ulja polij: rtva je to prinosnica. Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotlui, neka bude od najboljeg brana, pripravljena s uljem. Donosi Jahvi rtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda sveeniku, a on e je polagati na rtvenik. Neka sveenik odvoji od rtve prinosnice dio kao spomen-rtvu, pa neka ga saee u kad na rtveniku - kao rtvu paljenu Jahvi na ugodan miris! A to od rtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od rtava Jahvi paljenih. Nikakva rtva prinosnica koju bude prinosio Jahvi neka ne bude prireivana s kvasom, jer ne smije u kad saigati ni kvasa ni meda kao rtvu paljenicu. Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa rtvenika ne viju na ugodan miris. Svaku svoju rtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje rtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol. Ako prinosi Jahvi rtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu rtvu od prvina svojih plodova u obliku klasa prena na vatri ili brana od samljevenog zrnja. Dodaj jo ulja i na nju stavi tamjana. To je rtva prinosnica. Onda neka sveenik saee u kad za spomen-rtvu dio kruha i ulja i sav tamjan kao rtvu Jahvi paljenu." "Ako tko prinosi rtvu priesnicu te ako prinosi govee - ensko ili muko - neka je bez mane to prinosi pred Jahvom. Neka stavi svoju ruku na glavu svoje rtve i zakolje je na ulazu u ator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, sveenici, zapljusnu krvlju sve strane rtvenika. Od rtve priesne, kao rtvu paljenu, neka prinese loj to omotava drobinu, sav loj to je oko drobine; oba bubrega i loj to je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove saegu na rtveniku sa rtvom paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je rtva paljena Jahvi na ugodan miris. Ako tko prinosi za rtvu priesnicu od sitne stoke Jahvi, neka prinese bez mane, bilo muko ili ensko. Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom. Neka stavi svoju ruku na glavu svoje rtve i neka je zakolje pred atorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane rtvenika. Od rtve priesnice neka prinesu rtvu paljenu Jahvi: njezin loj, cio pretili rep, otkinuvi ga tik uz hrptenjau; loj to omotava drobinu, sav loj to je oko drobine; oba bubrega i loj to je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. Onda neka sveenik to saee na rtveniku u kad - kao hranu vatre u ast Jahvi. Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom: neka stavi svoju ruku na glavu svoje rtve i neka je zakolje pred atorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane rtvenika. Onda neka od nje prinese, kao paljenu rtvu Jahvi, loj to omotava drobinu, sav loj to je oko drobine; oba bubrega i loj to je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre; neka i njega s bubrezima izvadi. Onda neka ih sveenik saee na rtveniku - rtvu paljenu Jahvi na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi. Neka ovo bude zakon za sva vremena svim vaim naratajima u kojem god mjestu budete boravili: nipoto ne smijete jesti ni loja ni krvi." Jahve ree Mojsiju: "Ovako kai Izraelcima: 'Ako se tko nehotice ogrijei o bilo koju Jahvinu zapovijed te uini to je zabranjeno initi: Bude li to pomazanjem posveeni sveenik koji pogrijei i navue tako krivnju na narod, onda za grijeh koji uini neka prinese Jahvi jedno grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao rtvu okajnicu. Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u ator sastanka; neka juncu na glavu poloi svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom. Zatim neka pomazanjem posveeni sveenik uzme krvi od junca i donese je u ator sastanka. Onda neka sveenik zamoi svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam puta pokropi prednju stranu zavjese Svetita, pred Jahvom. Potom neka sveenik stavi te krvi na rogove rtvenika za miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u atoru sastanka. Svu ostalu krv od junca neka izlije podno rtvenika za rtve paljenice to se nalazi na ulazu u ator sastanka. Iz junca to ga prinosi kao rtvu okajnicu neka izvadi: loj to omotava drobinu, sav loj to je oko drobine; oba bubrega i loj to je na njima i na slabinama, privjesak s jetre; neka i njega izvadi s bubrezima; onako kako se uzima dio iz vola rtve priesnice. Neka ih zatim sveenik saee u kad na rtveniku za rtve paljenice. Kou od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove noge, drobinu i njegovu neist - svega junca - neka iznese na isto mjesto izvan tabora gdje se pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se junac spali.'" "Ako sva izraelska zajednica nehotino pogrijei poinivi togod to je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje, onda, kad se sazna za uinjeni prijestup, neka zajednica prinese jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao rtvu okajnicu. Neka ga dovedu pred ator sastanka. Tu pred Jahvom neka starjeine zajednice poloe svoje ruke juncu na glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom. Neka zatim pomazanjem posveeni sveenik donese krvi od junca u ator sastanka; neka sveenik zamoi svoj prst u krv i sedam puta pokropi prednju stranu zavjese, pred Jahvom. Neka zatim stavi krvi na rogove rtvenika koji se nalazi pred Jahvom u atoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno rtvenika za rtve paljenice to se nalazi na ulazu u ator sastanka. S junca neka skine sav loj i saee ga u kad na rtveniku. I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem rtve okajnice - tako neka uini i s tim. I poto sveenik nad lanovima zajednice izvri obred pomirenja, bit e im oproteno. Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga junca. To je trva za prijestup zajednice." "Ako nehotino pogrijei glavar i uini togod to je Jahve, Bog njegov, zabranio i tako sagrijei, onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poinio, neka kao svoj prinos donese muko jare bez mane. Poloivi svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu gdje se kolju pred Jahvom rtve paljenice. To je rtva okajnica. Sveenik neka uzme na svome prstu krvi od rtve okajnice pa je stavi na rogove rtvenika za rtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno rtvenika za rtve paljenice. Sav loj neka saee u kad na rtveniku kao i loj sa rtve priesnice. Neka tako sveenik nad glavarom izvri obred pomirenja za njegov grijeh, pa e mu biti oproteno." "Ako tko od obinoga puka nehotino pogrijei uinivi togod to je Jahve zabranio i tako sagrijei, onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poinio, neka kao svoj prinos za grijeh koji je poinio donese ensko jare bez mane. Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje rtvu okajnicu na mjestu za rtve paljenice. Neka sveenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove rtvenika za rtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno rtvenika. Neka zatim izvadi sav njezin loj kao to se vadi loj iz rtve priesnice; neka ga onda sveenik saee u kad na rtveniku kao ugodan miris Jahvi. Kad sveenik izvri nad tim ovjekom obred pomirenja, bit e mu oproteno. Ako bi tko htio dovesti janje kao rtvu okajnicu, neka dovede ensko bez mane. Poloivi svoju ruku na glavu rtve okajnice, neka je zakolje kao rtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju rtve paljenice. Neka onda sveenik uzme krvi od rtve okajnice na svome prstu pa je stavi na rogove rtvenika za rtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno rtvenika. Neka zatim izvadi sav njezin loj kao to se vadi loj iz rtve priesnice. Neka to sveenik saee u kad povrh rtava paljenih Jahvi u ast. Neka tako sveenik izvri nad tim ovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poinio, pa e mu biti oproteno." "Zgrijei li tko tako to uje rijei proklinjanja a odbije da svjedoi iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi; ili ako tko dirne kakav neist predmet, strv neiste zvijeri, strv neista ivineta ili strv neista puzavca - i u neznanju postane neist i odgovoran; ili kad se tko dotakne neistoe ovjeje, bilo to to mu drago od ega se neistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva odgovoran; nadalje, kad tko nepromiljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na to se ve ovjek nepromiljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda, kad dozna, biva odgovoran; ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo emu od toga, neka prizna poinjeni grijeh. I neka prinese Jahvi kao rtvu naknadnicu za poinjeni grijeh jednu enku od sitne stoke, janje ili kozle, kao rtvu okajnicu. Neka sveenik izvri nad njim obred pomirenja koji e ga osloboditi od njegova grijeha." "Ako mu sredstva ne doputaju da pribavi glavu sitne stoke, neka Jahvi, kao naknadnicu za poinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva golubia; jedno kao rtvu okajnicu, a drugo kao rtvu paljenicu. Neka ih donese sveeniku, a on neka najprije prinese ono to je odreeno kao rtva okajnica. Stisnuvi ga za vrat, neka mu slomi iju, ali neka glave ne otkida. Neka krvlju rtve pokropi rtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno rtvenika. To je rtva okajnica. Onda neka drugo prinese kao rtvu paljenicu prema propisu. Neka tako sveenik nad tim ovjekom izvri obred pomirenja za grijeh koji je poinio, i bit e mu oproteno. Ako mu sredstva ne doputaju da pribavi dvije grlice ili dva golubia, neka Jahvi, u zadovoljtinu za poinjeni grijeh, prinese jednu desetinu efe njaboljeg brana. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na nj tamjana stavlja jer je rtva okajnica. Kada to donese sveeniku, neka sveenik zagrabi punu pregrt kao spomen-rtvu i na rtveniku saee u ast Jahvi povrh paljenih rtava. To je rtva okajnica. Neka tako sveenik izvri nad tim ovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poinio u bilo kojem od tih sluajeva, pa e mu biti oproteno. Ono ostalo neka pripadne sveeniku kao i od rtve prinosnice." Jo ree Jahve Mojsiju: "Ako tko poini pronevjerenje ogrijeivi se nehotino o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao rtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva ekela srebra - prema cijeni hramskog ekela. Neka nadoknadi koliko se ogrijeio o svete stvari i tome doda jo petinu i neka dadne sveeniku. Neka sveenik nad njim izvri obred pomirenja ovnom rtve naknadnice, i bit e mu oproteno. Ako tko i ne znajui pogrijei i uini togod to je Jahve zabranio, kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje. Neka sveeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni. Neka sveenik nad tim ovjekom izvri obred pomirenja za pogreku to je poinio u neznanju, i bit e mu oproteno. To je rtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi." Jahve jo ree Mojsiju: "Kad se tko ogrijei i poini pronevjeru prema Jahvi prevarivi svoga blinjega u pologu ili pohrani, a tako i kraom ili iskoritavanjem svoga blinjega; ili, nae li to je bilo izgubljeno pa slae i krivo se zakune u bilo kojem grijehu to ga ovjek moe uiniti; ako tko tako pogrijei i kriv postane, onda ono to je kraom oduzeo ili to je iskoritavanjem namakao; ili polog to mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar to ju je naao; ili ono za to se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavi tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju. Neka potom sveeniku za naknadu, kao rtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni, a sveenik neka nad tim ovjekom izvri obred pomirenja pred Jahvom, i bit e mu oproteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac." Jahve jo ree Mojsiju: "Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za rtvu paljenicu: rtva paljenica neka ostane na eravi na rtveniku svu no do jutra; i vatra neka neprestano gori na rtveniku. Neka sveenik stavi na se lanenu koulju, na svoje tijelo neka navue lanene gae; zatim neka zgrne zamaeni pepeo u to je vatra pretvorila rtvu paljenicu na rtveniku i neka ga stavi pokraj rtvenika. Potom neka svue svoje ruho i na se obue drugo te neka odnese zamaeni pepeo na isto mjesto izvan tabora. Vatra na rtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka svako jutro sveenik na nju naloi drva i onda na nju naslae rtvu paljenicu. Tu neka u kad saie loj sa rtava priesnica. Neka na rtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'" "Ovo je obred za rtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u nazonosti Jahve pred rtvenikom. Poto jedan od njih zagrabi pregrt najboljeg brana i ulja sa rtve prinosnice i sav tamjan to bude na njoj, poto to saee na rtveniku kao spomen-rtvu, ugodan miris Jahvi, neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi sinovi; neka ga jedu na posveenu mjestu - u dvoritu atora sastanka. Neka se ne pee s kvascem. To je dio rtava meni paljenih to im ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i rtva okajnica i kao rtva naknadnica. Svaki mukarac Aronova potomstva moe jesti taj dio od rtava paljenih Jahvi, i to je vjeni zakon za sve vae narataje: i tko ih se god dotakne, bit e posveen." Jahve jo ree Mojsiju: "Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljeg brana kao redovitu rtvu prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uveer. Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namoenu i prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao rtvu prinosnicu od vie komada. Neka je tako pripravi sveenik koji od njegovih sinova bude pomazan da ga naslijedi. To je vjeni zakon. Neka se ta rtva Jahvi sva saee! Svaka sveenika rtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka se od nje ne jede." Jo ree Jahve Mojsiju: "Kai Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred rtvovanja za grijeh: rtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje rtva paljenica - presveta je! Sveenik koji prinosi tu rtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se ona jede na posveenu mjestu, u dvoritu atora sastanka. Tko se god dotakne njezina mesa bit e posveen; ako krv potrapa odijelo, potrapani dio neka se ispere na posveenu mjestu. A posuda od ilovae u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako bude kuhano u posudi od tua, neka se istare i vodom ispere. Svaki muki od sveenike loze moe od nje jesti - presveta je! Ali nijedna rtva okajnica od koje je krv donesena u ator sastanka za obred pomirenja u Svetitu neka se ne jede, nego na vatri spali.'" "Ovo je obred za rtvu naknadnicu. Nadasve je sveta! Neka se rtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se kolju rtve paljenice, a njezinom krvlju neka sveenik zapljusne sve strane trvenika. Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj to omotava drobinu, oba bubrega i loj to je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega izvadi s bubrezima! Neka ih sveenik saee na rtveniku kao rtvu u ast Jahvi paljenu. To je rtva naknadnica. Svaki muki od sveenike loze moe od nje jesti. Neka je jedu na posveenu mjestu - presveta je! Kakva je rtva okajnica, takva je i rtva naknadnica; jedno je pravilo za njih: neka pripadne sveeniku koji njome vri obred pomirenja. Tako isto koa od rtve koju tko preda sveeniku da bude prinesena za rtvu paljenicu neka pripadne sveeniku. Nadalje, svaka rtva prinosnica to bude peena u pei, kao i svaka to bude zgotovljena u kotlui ili na tavi, neka pripadne sveeniku koji je prinosi. A svaka rtva prinosnica, zamijeena s uljem ili nasuho, neka pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!" "Ovo je obred za rtvu priesnicu koja e se prinositi Jahvi. Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa rtvom zahvalnicom prinesu i beskvasne pogae uljem zamijeene; beskvasne prevrte uljem namazane i kolai od najboljeg brana, zamijeeni uljem. Ovaj prinos, nadopunjen kolaima od ukvasanoga tijesta, neka se prinosi zajedno sa rtvom priesnicom u zahvalu. Od svake ovakve rtve neka se prinese po jedan kola na dar Jahvi. To neka bude za sveenika koji zapljuskuje krv od rtve priesnice. A meso rtve priesnice neka se pojede istoga dana kad bude rtvovana; neka se od nje ne ostavlja nita za sutradan. A bude li prinos rtva zavjetnica ili rtva dragovoljna, neka se jede na dan kad se rtva prinosi. to ostane od nje neka se jede sutradan. A to jo mesa od rtve pretee, neka se trei dan na vatri spali." "Ako bi tko jeo meso rtve priesnice i trei dan, rtva nee biti primljena niti e onome koji je prinosi biti uraunata. To je meso kvarno, i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi! Meso koje se dotakne bilo ega neista neka se ne jede nego na vatri spali! Inae, tko je god ist moe jesti meso. A tko bi neist jeo mesa od rtve priesnice to je bila Jahvi prinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda. Kad se tko dotakne bilo ega neista - bila to neist ovjeja, kakva neista ivotinja ili bilo kakvo neisto stvorenje - pa pojede mesa od rtve priesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se iskorijeni iz svoga naroda!" Ree Jahve Mojsiju: "Ovako kai Izraelcima: 'Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovjega, ni kozjega. Loj sa ivotinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, moe se upotrijebiti za bilo to, ali ga ne smijete jesti. Tko god jede loj od ivotinje koja se moe prinijeti Jahvi kao rtva paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda. Ne smijete uivati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svome prebivalitu. Tko bi god uivao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoga naroda.'" Jahve jo ree Mojsiju: "Ovako kai Izraelcima: 'Prinos Jahvi od rtve priesnice mora donijeti onaj koji Jahvi prinosi rtvu priesnicu. Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi rtvu paljenicu; neka prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao rtva prikaznica. Neka sveenik saee loj na rtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Desno plee od svojih rtava priesnica dajte sveeniku na dar. Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa rtve priesnice neka u dio pripadne desno plee. Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od rtava priesnica to se prinose kao rtva prikaznica i plee rtve podizanice te ih predajem sveeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce. To je dohodak Aronov i njegovih sinova od rtava paljenih u ast Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vre sveeniku slubu u ast Jahvi. Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje kao pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove narataje'." To je obred za rtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu, rtvu posvetnicu i rtvu priesnicu koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose rtve. Jahve ree Mojsiju: "Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca rtve okajnice, dva ovna i koaru beskvasnih kruhova te skupi svu zajednicu na ulazu u ator sastanka." Mojsije uini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se sabra na ulazu u ator sastanka. Tada Mojsije progovori zajednici: "Ovo je Jahve zpovjedio da se uini." Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra. Obue na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtaem i stavi mu opleak. Zatim ga opasa tkanicom opleka i njome pritegnu uza nj opleak. Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim. Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu ploicu - sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju. Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te pomae Prebivalite i sve to je u njemu da ih posveti. Sedam puta pokropi njime rtvenik te pomae rtvenik i sav njegov pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti. Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga pomae da ga posveti. Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obue haljine, pasovima ih opae i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio. Dovede potom junce rtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke na glavu juncu rtve okajnice. Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom stavi na rogove oko rtvenika. Tako rtvenik oisti. Zatim izlije krv podno rtvenika; posveti ga, izvrivi na njemu obred pomirenja. Zatim Mojsije uzme sav loj to je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to saee u kad na rtveniku. A kou od junca, njegovo meso i njegovu neist spali u vatri izvan tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju. Dovede potom ovna za rtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne rtvenik sa svih strana. Poto isijee ovna na dijelove, Mojsije saee u kad glavu, dijelove i loj. U vodi opere drobinu i noge pa u kad saee na rtveniku svega ovna. Bila je to rtva paljenica na ugodan miris - rtva u ast Jahvi paljena - kako je Jahve naredio Mojsiju. Zatim dovede drugoga ovna, ovna za rtvu posvetnicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronova desnog uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge. Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi na resu desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. Zatim Mojsije krvlju zapljusne rtvenik sa svih strana. Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj to je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno plee; a iz koare beskvasnih kruhova, to je stajala pred Jahvom, uzme jednu beskvasnu pogau, jednu prevrtu s uljem i jedan kola i postavi ih na loj i desno plee. Sve to poloi na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa to prinese kao rtvu prikaznicu pred Jahvom. Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i saee u kad na rtveniku povrh rtve paljenice. Bila je to rtva posvetnica na ugodan miris, rtva u ast Jahvi paljena. Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao rtvu prikaznicu pred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna rtve posvetnice, kako je Jahve Mojsiju naredio. Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi to je bila na rtveniku te pokropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove haljine. Onda ree Mojsije Aronu i njegovim sinovima: "Skuhajte to meso na ulazu u ator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom to je u koari za rtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi! A to od mesa i kruha ostane, spalite na vatri. Sedam dana ne odlazite s ulaza atora sastanka - do dana kad se navri rok vaega sveenikog posveenja. Jer sedam dana treba za vae posveenje. Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da se nad vama izvri obred pomirenja. Zato ostanite na ulazu atora sastanka sedam dana, danju i nou vrei to je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed dobio." Aron i njegovi sinovi uinie sve to je Jahve naredio preko Mojsija. Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starjeine Izraelove i ree Aronu: "Uzmi jedno tele za rtvu okajnicu, jednoga ovna za rtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu. A Izraelcima reci ovako: 'Uzmite jednoga jarca za rtvu okajnicu, tele i janje od godine, oboje bez mane, za rtvu paljenicu; a junca i ovna za rtvu priesnicu da rtvujete pred Jahvom; napokon prinosnicu, s uljem zamijeenu; jer e vam se danas Jahve ukazati.'" Dovedu oni pred ator sastanka to je Mojsije naredio; naprijed stupi sva zajednica i stane pred Jahvu. "Ovo je zapovijed", ree Mojsije, "koju je Jahve izdao. Izvrite je, da vam se pokae slava Jahvina." Zatim Mojsije ree Aronu: "Stupi k rtveniku, prinesi svoju rtvu okajnicu i svoju rtvu paljenicu i tako izvri obred pomirenja za se i svoj dom; onda prinesi dar naroda i za nj izvri obred pomirenja, kako je Jahve naredio." Aron se primae rtveniku i zakla tele rtve za svoj vlastiti grijeh. Zatim mu Aronovi sinovi donesu krvi. On u nju zamoi svoj prst i stavi je na rogove rtvenika. Potom ostalu krv izli podno rtvenika. A loj, bubrege i privjesak s jetre rtve okajnice saee u kad na rtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. Meso i kou spali na vatri izvan tabora. Zakolje poslije toga rtvu paljenicu, od koje mu sinovi Aronovi prue krv. On njome zapljusne rtvenik sa svih strana. Dodaju mu i rtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on je saee u kad na rtveniku. Drobinu i noge opere pa i njih na rtveniku saee u kad povrh rtve paljenice. Zatim prinese dar naroda. Uze jarca rtve okajnice za grijehe naroda, zakla ga i prinese kao rtvu okajnicu, isto onako kao i prijanju. Donese potom rtvu paljenicu i prinese je prema propisu. Donijevi poslije toga rtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregrt i saee na rtveniku u kad povrh jutarnje rtve paljenice. Napokon zakolje junca i ovna kao rtvu priesnicu za narod. Aronovi mu sinovi prue krv, a on zapljusne rtvenik sa svih strana; dodaju mu i loj s junca i ovna, pretili rep, loj oko drobine, bubrege i privjesak s jetre. Metnuvi te masne dijelove na grudi, saga ih u kad na rtveniku. A grudi i desno plee Aron prinese kao rtvu prikaznicu pred Jahvom, kako je Mojsije naredio. Tada Aron podie ruke spram naroda i blagoslovi ga. Poto prinese rtvu okajnicu, paljenicu i priesnicu, sie. Poslije toga Mojsije i Aron uoe u ator sastanka. Kad izioe, blagoslovie narod. Slava Jahvina pokaza se svemu narodu. Ispred Jahve izbi oganj i saga rtvu paljenicu i masne komade na rtveniku. A sav narod, vidjevi to, viknu od veselja i pade niice. A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposveenu vatru, koju im on ne bijae propisao. Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginue oni pred Jahvom. Nato e Mojsije Aronu: "To je ono to je Jahve navijestio: Po onima koji su mi blizu svetim u se pokazati; pred svim u se pukom proslaviti." Aron je utio. Mojsije zovnu Miaela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela, pa im ree: "Doite i odnesite svoju brau ispred Svetita u polje izvan tabora!" Oni dou i odnesu ih u njihovim kouljama u polje izvan tabora, kako je Mojsije rekao. Poslije toga Mojsije ree Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i Itamaru: "Ne raupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da ne poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Vaa braa i sav dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina saegla. Ne smijete odlaziti s ulaza u ator sastanka da ne pomrete, jer na vama je Jahvino ulje pomazanja." Oni uine po rijei Mojsijevoj. Jahve ree Aronu: "Kad ulazite u ator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga pia, ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako neete poginuti. To je trajan zakon za vae narataje; da moete luiti posveeno od obinoga, isto od neistoga; da moete uiti Izraelce svim zakonima to ih je Jahve predao preko Mojsija." Onda Mojsije rekne Aronu i njegovim preivjelim sinovima, Eleazaru i Itamaru: "Uzimajte od rtve prinosnice to preostaje nakon prinesene rtve u ast Jahvi paljene i beskvasnu je uza rtvenik jedite jer je vrlo sveta. Blagujte je u svetom mjestu, jer to je - tako je meni nareeno - pristojbina tvoja i pristojbina tvojih sinova od rtava paljenih u ast Jahvi. A grudi rtve prikaznice i plee rtve podizanice ti i tvoji sinovi i tvoje keri s tobom jedite na bilo kojem istom mjestu. Jer to je dodijeljeno za pristojbinu tebi i tvojim sinovima od izraelskih rtava priesnica. Plee rtve podizanice i grudi rtve prikaznice to se donose zajedno s lojem, na vatri paljenim - poto budu prineseni za rtvu prikaznicu pred Jahvom - neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom. To je, kako je Jahve naredio, trajan zakon." Potom se Mojsije potanje raspita o jarcu rtve okajnice. Ve je bio spaljen. On se razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove preivjele sinove, pa rekne: "Zato ste jeli rtvu okajnicu na svetome mjestu? Vrlo ja sveta! To vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice vrei nad njom obred pomirenja pred Jahvom. Budui da krv rtve nije bila unesena unutar Svetita, morali ste je blagovati u Svetitu, kako mi je bilo zapovjeeno." Nato e Aron Mojsiju: "Danas su, eto, prinijeli svoju rtvu okajnicu i svoju rtvu paljenicu pred Jahvom! to bi se meni dogodilo da sam ja danas jeo od rtve okajnice? Bi li to bilo milo Jahvi?" Kad Mojsije to u, odobri. Jahve ree Mojsiju i Aronu: "Ovako kaite Izraelcima: 'Ovo su ivotinje koje izmeu svih etveronoaca na zemlji moete jesti: svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja preiva moete jesti. Ali ove, iako preivaju ili papke imaju, ne smijete jesti: devu, jer iako preiva, razdvojena papka nema - za vas je neista; svisca, jer iako preiva, razdvojena papka nema - za vas je neist; arnebeta, iako preiva, razdvojena papka nema - za vas je neist. A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preiva - za vas je neista. Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za vas su one neiste.'" Od svih vodenih ivotinja ove moete jesti: sve to ivi u vodi, bilo u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske moete jesti. A to u morima i rijekama nema peraja i ljusaka - sve ivotinjice u vodi, sva iva vodena bia - neka su vam odvratna i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, a njihove strvine drite za odvratnost. Sve, dakle, to je u vodi a nema peraja i ljusaka neka je za vas odvratno." "Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost su: orao, orao strvinar i jastreb, tetrijeb i sokol bilo koje vrste; gavran svih vrsta; noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste; sova, gnjurac, uara, labud, pelikan, droplja; roda, aplja svake vrste; pupavac i imi." "Svi krilati kukci to hodaju etveronoke neka su vam odvratni! Od svih tih krilatih kukaca to hodaju etveronoke moete jesti samo one koji imaju na svojim noicama listove za skakutanje po zemlji. Od njih moete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvraka i zrikavaca. A svi drugi krilati kukci na etiri noice neka su vam odvratni! I od njih ete se oneistiti: tko se god dotakne njihove crkotine, neka je neist do veeri; tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svoju odjeu i neistim se smatra do veeri; i ivotinje s nerazdvojenim papkom to ne preivaju za vas su neiste, i tko ih se dotakne neka je neist! Onda, etveronone ivotinje koje hodaju na etiri ape za vas su neiste. Tko se dotakne njihova strva, neka je neist do veeri. A onaj koji ponese njihov strv, neka opere svoju odjeu i bude neist do veeri. Za vas su one neiste." "Od ivotinja to po zemlji gmiu neka su za vas ove neiste: krtica, mi i svaka vrsta gutera; zidni macaklin, kameleon, dadevnjak, zelemba i tinamet. Te su ivotinje od svih to gmiu za vas neiste. Tko ih se mrtvih dotakne neka je neist do veeri. A na to koja od njih mrtva padne, neka je oneieno: bio to kakav drveni predmet ili odjea, koa ili vrea. Svaki takav predmet koji se upotrebljava neka se zamoi u vodu i ostane neist do veeri. Onda e postati ist. Upadne li to od njih u kakvu zemljanu posudu, razbijte je; sve je u njoj oneieno. A bilo kakva hrana to se jede, ako na nju kapne voda iz te posude, bit e oneiena. Svaka tekuina to se pije u svakoj takvoj posudi neka se smatra neistom. A sve na to padne bilo to od njihove crkotine neka je neisto; bude li to pe ili ognjite, neka se srue: oneieni su za vas i neka neisti budu. A vrelo ili atrnja koja dri vodu neka se smatraju istima. Ali tko dirne strvinu ivotinje neka je neist. Ako to od njihova strva padne na itno sjemenje to e se sijati, ono ostaje isto; ali ako se sjemenje nakvasi vodom, a onda na nj padne to od njihove crkotine, neka je za vas neisto. Ako ugine koja ivotinja to vam slui za hranu, onaj koji dotakne njezinu strvinu neka je neist do veeri; a koji pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeu i bude neist do veeri; koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeu i bude neist do veeri. Svaka ivotinja to po tlu gmie odvratna je. Neka se ne jede! Nita to pue na trbuhu, nita to god ide na etiri noge ili na vie nogu - nikakve puzavce to po tlu gmiu nemojte jesti jer su odvratni! Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima to gmiu; ne prljajte se njima, da i vi zbog njih ne postanete neisti. Ta ja - Jahve - Bog sam va! Posveujte se, dakle, da sveti budete, jer svet sam ja! Nijednim se puzavcem to po tlu gmie ne prljajte! Jest, ja sam Jahve; izveo sam vas iz zemlje egipatske da vam budem Bog. Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!" To je odredba koja se odnosi na ptice i sva iva bia to se u vodi kreu i na sve stvorove koji po zemlji gmiu. Svrha joj je da se razlikuje neisto od istoga; ivotinja koja se moe jesti od ivotinje koja se ne smije jesti. Jahve ree Mojsiju: "Kai Izraelcima: 'Kad koja ena zatrudni i rodi muko edo, neka je neista sedam dana, kako je neista u vrijeme svoga mjesenog pranja. Osmoga dana neka se dijete obree. A ona neka ostane jo trideset i tri dana da se oisti od svoje krvi; ne smije dirati nita posveeno niti dolaziti u Svetite dok se ne navri vrijeme njezina ienja. Ako rodi ensko edo, neka je neista dva tjedna, kao za svoga mjesenog pranja, i neka ostane jo ezdeset i est dana da se oisti od svoje krvi. A kad se navri vrijeme njezina ienja - bilo za sinia, bilo za kerkicu - neka donese sveeniku na ulaz u ator sastanka jednogodinje janje za rtvu paljenicu i jednoga golubia ili grlicu za rtvu okajnicu. Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvri obred pomirenja. Tako e ona biti oiena od svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na enu kad rodi bilo muko bilo ensko edo. Ali ako ne moe da nae dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubia - jedno za rtvu paljenicu, a drugo za rtvu okajnicu. Neka sveenik izvri nad njom obred pomirenja, i ona e biti oiena'." Ree Jahve Mojsiju i Aronu: "Ako se kome na koi pojavi oteklina ili liaj ili bjelkasta pjega to bi bila nagovjetaj gube na koi njegova tijela, neka se takav dovede sveeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova sveenika. Neka sveenik pregleda zaraeno mjesto na koi njegova tijela. Ako je dlaka na zaraenom mjestu postala bijela i uini se da je ono dublje od koe njegova tijela, onda je to guba. Poto ga sveenik pregleda, neka ga proglasi neistim. Ali ako se pokae da bjelkasta pjega na koi njegova tijela nije dublja nego i koa, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda sveenik bolesnika osami sedam dana. Neka ga sedmoga dana opet sveenik pregleda. Ako ustanovi svojim oima da zaraza jo postoji, ali da se po koi dalje ne iri, neka ga osami jo sedam dana. Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zaraeno mjesto manje upadno, a bolest se koom ne bude proirila, neka ga proglasi istim: to je samo liaj. Poto opere svoje haljine, bit e ist. Ali ako se liaj koom proiri, poto je sveenik bolesnika pregledao i proglasio ga istim, neka se ponovo pokae sveeniku. Neka ga sveenik pregleda. Bude li se liaj proirio po koi, neka ga sveenik proglasi neistim: to je guba. Ako se na ovjeku pokae guba, neka ga dovedu sveeniku. Neka ga sveenik pregleda. Ako po koi bude bjelkasta oteklina s pobijeljelom dlakom i napetim irom, to je duboko ukorijenjena guba po koi njegova tijela. Neka ga sveenik proglasi neistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno neist. Ako guba izbije po koi tako da bolesniku prekrije svu kou od glave do pete - sve to sveenikove oi vide - neka sveenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo tijelo, neka ga proglasi istim. Budui da je sav pobijelio, ist je. Ali onog dana kad se na njemu pokae ir, bit e neist. Kad sveenik vidi taj ir, neka bolesnika proglasi neistim: ir je neista stvar, to je guba. Ali ako se ir promijeni u bijelo, neka ovjek doe k sveeniku. Sveenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka sveenik proglasi bolesnika istim - ist i jest." "Kad se kome na koi napne ir i zacijeli, i ondje gdje je bio ir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka se taj ovjek pokae sveeniku. Neka ga sveenik pregleda. Pronae li da je tu koa udubljenija a dlaka pobijeljela, neka ga sveenik proglasi neistim - to je onda guba to je izbila u iru. Ali ako sveenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koa nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam dana. Proiri li mu se bolest po koi, neka ga sveenik proglasi neistim - to je guba. Ako pjega ostane na mjestu i ne proiri se, to je oiljak od ira. Neka toga ovjeka sveenik proglasi istim." "Kome na koi bude opeklina, pa mjesto opekline postane pjega bijelocrvenkasta ili bjelkasta, neka to sveenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela i uini se da je to mjesto udubljenije od koe, onda je to guba to je u opeklini izbila. Neka ga sveenik proglasi neistim; to je guba. Ali ako sveenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto nije udubljenije od koe i da tamni, neka ga osami sedam dana. Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po koi proiri, neka ga sveenik proglasi neistim: to je guba. Ostane li ozljeda na mjestu i proiri se po koi, to je onda oteklina od opekline. Neka ovjeka sveenik proglasi istim: to je oiljak od opekline." "Ako se na glavi ili na bradi kojega ovjeka ili ene pokae bolest, neka sveenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od koe i da je tu dlaka poutjela i otanala, neka bolesnika sveenik proglasi neistim. To je uga, to jest guba na glavi ili na bradi. Ali ako sveenik, pregledavi oboljelo mjesto, ustanovi da nije dublje od koe, ali da tu ipak nema crne dlake, neka sveenik odstrani ugavca sedam dana. Sedmoga dana neka ga sveenik pregleda. Ako se uga nije proirila niti dlaka poutjela, te ako se ini da uga nije dublja od koe, neka se bolesnik obrije - ali ougano mjesto da ne brije! - i neka ga sveenik odstrani od drugih sedam dana. Sedmoga dana neka opet sveenik pregleda ugavo mjesto. Ako se uga koom ne bude proirila i uini se da nije dublja od koe, neka tog bolesnika sveenik proglasi istim. On neka opere svoju odjeu i bude ist. Proiri li se uga po koi poto je bio istim proglaen, neka ga sveenik ponovo pregleda. Ako se uga koom bude proirila - sveenik neka vie i ne trai ute dlake - bolesnik ja neist. Ali ako opazi da je uga stala i da je nikla crna dlaka, uga je zacijeljela - on je ist. Neka ga sveenik proglasi istim." "Ako se na koi kojeg ovjeka ili ene pokau pjege te ako su te pjege bijele, neka ih sveenik pregleda. Ako te pjege po koi budu tamnobijele, onda je to osip to je izbio po koi: bolesnik je ist." "Ako ovjeku opadne kosa s glave, oelavio mu je zatiljak, ali je ist. Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oelavio je na elu, ali je ist. Ali ako se po elavu zatiljku ili po oelavljelu elu pojavi crvenkastobijela bolest, to je guba to je izbila po njegovu elavom zatiljku ili oelavljelu elu. Neka ga sveenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na elavu zatiljku ili po oelavljelu elu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i guba na koi tijela - ovjek se ogubavio, neist je. Sveenik ga mora proglasiti neistim - guba mu je na glavi." "Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeu; kosa neka mu je raupana; gornju usnu neka prekrije i vie: "Neist! Neist!" Sve dok na njemu bude bolest, neka neistim ostane, a kako je neist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora." "Kad se zaraza gube pokae na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu, na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na koi; ili na bilo kakvu predmetu od koe; pa ako mrlja na odijelu ili koi, na osnovi ili na potki, ili na bilo kakvu predmetu od koe, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba i neka se sveeniku pokae. Neka sveenik, poto pregleda to je zaraeno, to stavi na osamu sedam dana. Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza proiri po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koi, ili po kakvu god predmetu od koe, to je zarazna guba. Stvar je neista. To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav koni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na vatri izgori. Ali ako sveenik opazi da se zaraza nije proirila na odijelu - na osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu konom predmetu, onda neka naredi da se zaraena stvar opere. Neka je zatim stavi nasamo drugih sedam dana. A ako, poto je stvar bila oprana, sveenik opazi da se zaraeno mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije rairila, stvar je neista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana. Opazi li sveenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto izree, bilo ono na odijelu ili na koi, na osnovi ili na potki. Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu konom predmetu, onda je to zaraza, i zaraeni predmet neka u vatri izgori. Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva konoga predmeta poto je bio opran, neka se opere opet, pa neka je ist." To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi ili potki - ili bilo kakvu predmetu od koe da se proglase istim ili neistim. Jahve ree Mojsiju: "Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova ienja: neka se dovede sveeniku; neka sveenik izie iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je gubavac od gube ozdravio, neka naredi da se za ovjeka koji se ima istiti uzmu dvije ptice, iste i ive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa. Neka zatim sveenik naredi da se jedna ptica zakolje nad ivom vodom u zemljanoj posudi. Potom neka uzme ivu pticu, a onda zajedno ivu pticu, cedrovinu, grimizno predivo i izop zamoi u krv ptice to je bila zaklana povrh ive vode. Sada neka sedam puta pokropi onoga koji se od gube isti, a onda ga istim proglasi. Poslije toga neka pusti ivu pticu na otvorenu polju. Onaj koji se isti neka opere svoju odjeu, obrije sve svoje dlake i u vodi se okupa. Tako neka je ist. Poslije toga neka ue u tabor, ali sedam dana neka stanuje izvan svoga atora. Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve; neka obrije sve ostale svoje dlake. Poto u vodi opere svoju odjeu i okupa se, neka je ist. Osmoga dana neka uzme muko janje bez mane, jedno ensko janje od godine dana, takoer bez mane, tri desetine efe najboljeg brana zamijeena u ulju za rtvu prinosnicu i jedan log ulja. Sveenik koji vri ienje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u ator sastanka s ovjekom koji se ima istiti. Neka zatim sveenik uzme jedno muko janje pa ga s ono ulja u logu prinese kao rtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao rtvu prikaznicu. Neka janje zakolje ondje gdje se kolju rtve okajnice i rtve paljenice - na svetome mjestu, jer rtva naknadnica kao i okajnica pripada sveeniku: vrlo je sveta! Potom neka sveenik uzme krvi od rtve naknadnice, pa neka njome namae resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se isti. Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeve ruke. Zamoivi sveenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci, neka uljem sa svoga prsta obavi kropljenje pred Jahvom sedam puta. Od ulja to mu preostane u ruci neka sveenik, po krvi od rtve naknadnice, pomae resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se isti. Ostatak ulja sa svoje ruke neka sveenik metne na glavu onoga koji se isti. Tako e sveenik nad njim izvriti obred pomirenja pred Jahvom. Neka sveenik poslije toga prinese rtvu okajnicu i nad onim koji se isti neka obavi obred pomirenja za njegovu neistou. Napokon neka zakolje rtvu paljenicu, a onda neka sveenik rtvu paljenicu i rtvu prinosnicu podigne na rtvenik. Kad tako sveenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je ist. Ako bude siromaan te ne mogne to priskrbiti, neka uzme samo jedno muko janje za rtvu naknadnicu i neka se ono prinese kao rtva prinosnica da se nad tim ovjekom izvri obred pomirenja. I neka uzme samo desetinu efe najboljeg brana zamijeena u ulju za rtvu prinosnicu, jedan log ulja, k tome dvije grlice ili dva golubia - prema svojim mogunostima - jedno za rtvu okajnicu, a drugo za rtvu paljenicu. Osam dana nakon svoga oienja neka ih donese sveeniku na ulaz u ator sastanka pred Jahvu. Neka sveenik uzme janje za rtvu naknadnicu i log s uljem pa ih prinese pred Jahvom kao rtvu prikaznicu. Neka se onda zakolje janje rtve naknadnice, a sveenik neka uzme njegove krvi i neka njome namae resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se isti. Poslije toga neka sveenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke. A onda neka od ulja to mu je na dlanu lijeve ruke obavi kropljenje sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom. Od ulja iz svoje ruke neka sveenik, po krvi rtve naknadnice, namae resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se isti. Ostatak ulja to bude na dlanu neka sveenik stavi na glavu onoga koji se isti, vrei nad njim obred pomirenja pred Jahvom. Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvaju golubia - to je ve mogao pribaviti - kao rtvu okajnicu, a drugu kao rtvu paljenicu zajedno sa rtvom prinosnicom. Neka tako sveenik izvri obred pomirenja pred Jahvom nad onim koji se isti." To je propis za onoga koji je gubom zaraen a ne moe priskrbiti sve za svoje oienje. Jahve ree Mojsiju i Aronu: "Kad uete u kanaansku zemlju koju u vam dati u posjed, a ja pustim gubu na koju kuu u zemlji to je budete zaposjeli, onda onaj ija je kua neka doe sveeniku i kae: 'ini mi se da je moja kua zaraena gubom.' Neka sveenik naredi da se kua isprazni prije nego on doe da bolest pregleda, da ne bi sve to je u kui bilo proglaeno neistim; poslije toga neka sveenik ue da kuu pregleda. Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kunim zidovima od zelenkastih ili crvenkastih udubina i priini mu se da idu dublje od povrine zida, neka sveenik izie iz kue na kuna vrata i neka kuu zatvori sedam dana. Sedmi dan neka sveenik opet doe i pregleda: ako se bolest bude proirila po zidovima kue, neka sveenik naredi da se povadi zaraeno kamenje i baci na koje neisto mjesto izvan grada. Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kue ostruu i da se sastrugani prah baci na koje neisto mjesto izvan grada. Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onoga kamenja. Potom neka se uzme druga buka i kua ponovo obuka. Ako se poast na kui opet pojavi poto je kamenje bilo povaeno i kua ostrugana i opet obukana, neka sveenik ode da pregleda: bude li se bolest po kui proirila, to je onda u kui zarazna guba; kua je neista. Neka se kua porui, a njezino kamenje, njezina drvena graa i sva buka s kue neka se odnese izvan grada na koje neisto mjesto. Tko ue u kuu dok je zatvorena, neka je neist do veeri. Tko u kui legne, mora oprati svoju odjeu. I tko u kui objeduje, mora svoju odjeu oprati. Ako li sveenik doe i vidi da se bolest po kui nije proirila poto je kua opet bila obukana, neka sveenik kuu proglasi istom, jer se bolest izlijeila. A za oienje kue neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimizna prediva i izopa. Jednu od ptica neka zakolje nad ivom vodom u zemljanoj posudi. Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticu ivu te ih zamoi u krv ptice zaklane i u ivu vodu pa kuu pokropi sedam puta. Oistivi tako od grijeha kuu krvlju ptice, ivom vodom, ivom pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom, neka pticu ivu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad tako obavi obred pomirenja nad kuom, bit e ista." To je propis za svaku vrst gube i uge, za gubu odjee ili kue, za otekline, liaje ili pjege. On odreuje vrijeme neistoe i istoe. To je zakon o gubi. Jahve ree Mojsiju i Aronu: "Govorite Izraelcima i kaite im: 'Kad koji ovjek imadne izljev iz svoga tijela, njegov je izljev neist. Evo u emu je njegova neistoa ako ima taj izljev: ispusti li njegovo tijelo izljev ili ga zadri, on je neist. Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je neista; i svaki predmet na koji sjedne neka je neist. A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju odjeu, u vodi se okupa i neistim ostane do veeri. Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao izljev neka opere svoju odjeu, u vodi se okupa i neistim ostane do veeri. Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju odjeu, u vodi se okupa i do veeri neistim ostane. Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je ist neka taj opere svoju odjeu, u vodi se okupa i neistim ostane do veeri. Neka je neisto i svako sjedalo na koje za vonje sjedne onaj koji ima izljev; i tko se dotakne ega to je pod tim bolesnikom bilo neka je neist do veeri. Tko ponese togod takvo neka svoju odjeu opere, u vodi se okupa i ostane neistim do veeri. A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku neka svoju odjeu opere, u vodi se okupa i ostane neistim do veeri. Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se razbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere. Kad se onaj koji ima izljev od toga izlijei, neka onda nabroji sedam dana za svoje oienje; neka opere svoju odjeu, okupa se u ivoj vodi i neka je ist. Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubia, doe pred Jahvu na ulaz u ator sastanka pa ih sveeniku preda. Neka ih sveenik prinese jedno kao rtvu okajnicu, a drugo kao rtvu paljenicu. Time e sveenik izvriti obred pomirenja nad tim ovjekom za njegov izljev. Kad ovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo svoje tijelo i ostane neistim do veeri. Svaka haljina i svaka koa na koju dospije takav sjemeni izljev neka se u vodi opere i ostane neistom do veeri. Ako koja ena legne s kojim ovjekom i on ispusti sjeme, neka se okupaju u vodi i budu neisti do veeri'." "Kad ena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane u svojoj neistoi sedam dana; tko se god nje dotakne neka je neist do veeri. Na to god bi legla za svoje neistoe neka je neisto; na to god sjedne neka je neisto. Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeu, u vodi se okupa i do veeri ostane neistim. Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedila neka svoju odjeu opere, u vodi se okupa i neist ostane do veeri. A ako bi se dotakao ega to je bilo na njezinoj postelji ili na predmetu na kojem je ona sjedila, neka je neist do veeri. Ako koji ovjek s njom legne, njezina neistoa za nj prianja, pa neka je neist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka je neista. Ako ena imadne krvarenje dulje vremena izvan svoga mjesenog pranja, ili ako se njezino mjeseno pranje produuje, neka se smatra neistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezina mjesenog pranja. Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja bit e joj kao i postelja za njezina mjesenog pranja. I svaki predmet na koji sjedne neka postane neistim kao to bi bio neist u vrijeme njezina mjesenog pranja. A svatko tko ih se dotakne neka je neist; neka opere svoju odjeu, okupa se u vodi i ostane neistim do veeri. Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, a poslije toga neka je ista. Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubia te ih donese sveeniku na ulaz u ator sastanka. Neka jedno sveenik prinese kao rtvu okajnicu, a drugo kao rtvu paljenicu. Tako e sveenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja nad njom, za njezino neisto krvarenje." "Odvraajte Izraelce od njihovih neistoa, da ne bi zbog njih pomrli oskvrnjujui moje Prebivalite koje se nalazi meu njima. To je propis za ovjeka koji ima izljev; za onoga koga ini neistim sjemeni izljev; za enu u vrijeme neistoe njezina mjesenog pranja; za svakoga - bilo muko bilo ensko - tko imadne izljev, a tako i za ovjeka koji legne s oneienom enom." Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinosei pred Jahvom neposveenu vatru, progovori Jahve Mojsiju. Jahve ree Mojsiju: "Kai svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba u Svetite iza zavjese, pred Pomirilite koje se nalazi na Kovegu, da ne pogine. Jer ja u se pojavljivati nad Pomirilitem u oblaku. Neka Aron ulazi u Svetite ovako: s juncem za rtvu okajnicu i ovnom za rtvu paljenicu. Neka se obue u posveenu koulju od lana; na svoje tijelo neka navue gae od lana; neka se opae lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posveeno ruho koje ima obui poto se okupa u vodi. Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za rtvu okajnicu i jednoga ovna za rtvu paljenicu. Poto Aron prinese junca za rtvu okajnicu za svoj grijeh i izvri obred pomirenja za se i za svoj dom, neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u ator sastanka. Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu. Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za rtvu okajnicu. A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti iv pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju. Zatim neka Aron prinese junca za rtvu okajnicu za svoj grijeh; i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za rtvu okajnicu za svoj grijeh. Potom neka uzme kadionik pun uarena ugljevlja sa rtvenika ispred Jahve i dvije pune pregrti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga. Neka to unese iza zavjese. Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od tamjana zastre Pomirilite to je na Svjedoanstvu. Tako nee poginuti. Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom pokropi istonu stranu Pomirilita; a ispred Pomirilita neka svojim prstom pokropi sedam puta tom krvlju. Neka potom zakolje jarca za rtvu okajnicu za grijeh naroda; neka unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi uini kako je uinio s krvlju od junca: neka njome pokropi po Pomirilitu i pred njim. Tako e obaviti obred pomirenja nad Svetitem zbog neistoa Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka uini i za ator sastanka to se meu njima nalazi, sred njihovih neistoa. Kad on ue da obavi obred pomirenja u Svetitu, neka nikoga drugog ne bude u atoru sastanka dok on ne izie. Obavivi obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu, neka ode k rtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad rtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi na rogove oko rtvenika. Neka svojim prstom pokropi rtvenik istom krvlju sedam puta. Tako e ga oistiti od neistoa Izraelaca i posvetiti. Kad svri obred pomirenja Svetita, atora sastanka i rtvenika, neka primakne jarca ivoga. Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Poloivi ih tako jarcu na glavu, neka ga poalje u pustinju s jednim prikladnim ovjekom. Tako e jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj. Otpremivi jarca u pustinju, neka se Aron vrati u ator sastanka, sa sebe svue lanenu odjeu u koju se bio obukao kad je ulazio u Svetite i neka je ondje ostavi. Neka potom opere svoje tijelo vodom na posveenu mjestu, na se obue svoju odjeu te izie da prinese svoju rtvu paljenicu i rtvu paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod. Loj sa rtve okajnice neka saee u kad na rtveniku. Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeu, svoje tijelo u vodi okupa i poslije toga moe opet doi u tabor. A junca rtve okajnice i jarca rtve okajnice od kojih je krv bila donesena u Svetite da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan tabora pa neka na vatri spale njihove koe, njihovo meso i njihovu neist. Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeu, svoje tijelo okupa u vodi i poslije toga moe opet doi u tabor. Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi. U sedmom mjesecu, deseti dan toga mjeseca, postite i ne obavljajte nikakva posla: ni domorodac ni stranac koji meu vama boravi. Jer toga dana nad vama se ima izvriti obred pomirenja da se oistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete isti. Neka je to za vas subotnji poinak kad postite. Trajan je to zakon. Neka obred pomirenja obavi onaj sveenik koji bude pomazan i posveen za vrenje sveenike slube namjesto svoga oca. Neka se obue u posveeno laneno ruho; on neka obavi obred pomirenja za posveeno Svetite, za ator sastanka i za rtvenik. Zatim neka izvri obred pomirenja nad sveenicima i nad svim narodom zajednice. Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu neka se nad Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe." Mojsije je uinio kako mu je Jahve naredio. Jahve ree Mojsiju: "Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci: 'Evo to je zapovjedio Jahve: svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakolje vola, ili ovcu, ili kozu, a ne donese ih na ulaz u ator sastanka da se prinesu na dar Jahvi pred njegovim Prebivalitem, svaki takav neka je odgovoran: prolio je krv i neka se odstrani iz svoga naroda.' Zato neka Izraelci svoje rtve koje bi htjeli klati vani u polju dovedu na ulaz u ator sastanka, k sveeniku, i neka ih prinose kao rtve priesnice. Neka sveenik izlije krv po Jahvinu rtveniku koji se nalazi na ulazu u ator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi, tako da ubudue ne prinose svojih rtava klanica jarcima s kojima se odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove narataje. I kai im: 'Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac koji meu vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicu a ne donese je na ulaz u ator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka se odstrani iz svoga naroda.'" "Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i protiv svakoga pridolice meu vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, ja u se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit u iz njegova naroda. Jer je ivot ivoga bia u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na rtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje ivote. Jer krv je ono to ispata za ivot. Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni stranac koji meu vama bude ne jede krvi. Tko god, Izraelac ili stranac koji meu vama boravi, uhvati u lovu kakvu zvijer ili pticu to se moe jesti neka joj prolije krv i zatrpa zemljom. Jer ivot svakoga ivog bia jest njegova krv. Zato sam i rekao Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva ivog bia, jer ivot svakoga ivog bia jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se odstrani. Tko bi god, Izraelac ili stranac, jeo to je uginulo ili to su zvijeri rastrgale neka opere svoju odjeu, u vodi se okupa i ostane neistim do veeri. Tada e postati ist. Ali ako je ne opere i ne okupa svoga tijela, neka snosi posljedice svoje krivnje." Jahve ree Mojsiju: "Govori Izraelcima i reci im: 'Ja sam Jahve, Bog va. Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim obiajima! Vrite moje naredbe; vrite moje zapovijedi; prema njima hodite. Ja sam Jahve, Bog va. Zato drite moje zakone i moje naredbe; tko ih vri - u njima e nai ivot. Ja sam Jahve! Neka se nitko od vas ne pribliuje svojoj krvnoj rodbini da otkriva njezinu golotinju. Ja sam Jahve! Ne otkrivaj golotinje svoga oca ni golotinje svoje majke. Majka ti je, ne otkrivaj njezine golotinje! Ne otkrivaj golotinje ene svoga oca! I to je golotinja tvoga oca! Ne otkrivaj golotinje svoje sestre - keri svoga oca ili keri svoje majke - bila roena u kui ili izvan nje! Ne otkrivaj golotinje keri svoga sina niti golotinje keri svoje keri! Ta njihova je golotinja tvoja vlastita golotinja. Ne otkrivaj golotinje keri ene svoga oca! Jer, roena od tvog oca, ona ti je sestra. Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca! Ona je krv tvoga oca. Ne otkrivaj ni golotinje sestre svoje majke! Ta i ona je krv tvoje majke! Ne otkrivaj golotinje svoga strica! To jest, nemoj se pribliavati njegovoj eni. Ta ona je tvoja strina. Ne otkrivaj golotinje svoje snahe! Ona je ena tvoga sina. Ne otkrivaj golotinje njezine. Ne otkrivaj golotinje ene svoga brata! Ta to je golotinja tvoga brata. Ne otkrivaj golotinje koje ene i njezine keri! Nemoj se eniti kerju njezina sina niti kerju njezine keri te im golotinju otkrivati. Oni su krvna rodbina. To bi bila pokvarenost. Ne uzimaj sebi koju enu u isto vrijeme kad i njezinu sestru da je ljubomorom alosti otkrivajui golotinju ovoj preko nje za njezina ivota! Ne pribliuj se ni jednoj eni kad je u neistoi svoga mjesenog pranja da joj otkriva golotinju! Ne lijegaj sa enom blinjega svoga; od nje bi postao neist. Ne smije doputati da koje tvoje dijete bude rtvovano Moleku; ne smije tako obeaivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve! Ne lijegaj s mukarcem kako se lijee sa enom! To bi bila grozota. Da nisi legao ni s jednom ivotinjom - od nje bi postao neist. ena ne smije stati pred ivotinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opaina. Niim se od toga nemojte oneiavati! Ta svim su se tim oneiavali narodi koje ja ispred vas tjeram. I zemlja je postala neista. Zato u kazniti njezinu opainu, i zemlja e ispljuvati svoje stanovnike. Vi pak drite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opaina nemojte poinjati - ni vi ni stranac koji meu vama boravi. Sve je te zloe poinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas te je zemlja postala neista. Nee li, ako je uinite neistom, zemlja ispljuvati i vas kako je ispljuvala narod koji je bio prije vas? Jest, svi koji bi poinili bilo koju od tih zloa bit e odstranjeni iz svoga naroda. Zato drite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih odvratnih obiaja to su se odravali prije vas; tako se njima neete oneistiti. Ja sam Jahve, Bog va!'" Jahve ree Mojsiju: "Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: 'Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog va! Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje drite! Ja sam Jahve, Bog va! Ne obraajte se na nitavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja sam Jahve, Bog va! Kad prinosite Jahvi rtvu priesnicu, prinesite je tako da budete primljeni. Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. to preostane za prekosutra neka se spali na vatri. Kad bi se jelo od toga jela trei dan, bilo bi odvratno i rtva ne bi bila primljena. A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Budui da je oskvrnuo ono to je Jahvi posveeno, neka se takav odstrani iz svoga naroda. Kad etvu anjete po svojoj zemlji, ne anjite dokraja svoje njive; niti pabirite ostatke poslije svoje etve. Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu palih boba nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog va. Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga blinjega. Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga. Ja sam Jahve! Ne iskoriuj svoga blinjega niti ga pljakaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj! Ja sam Jahve! Ne poinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti poputaj pred velikima; po pravdi sudi svome blinjemu! Ne raznosi klevete meu svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga blinjega. Ja sam Jahve! Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dunost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nee pasti u grijeh zbog njega. Ne osveuj se! Ne gaji srdbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve! Drite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjee od dvije vrste tkanine. Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaruena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni osloboena, treba ga kazniti, ali ne smru, jer ona nije slobodna. Neka on na ulazu u ator sastanka prinese Jahvi rtvu naknadnicu, to jest jednoga ovna kao rtvu naknadnicu. Neka sveenik tim ovnom rtve naknadnice izvri nad tim ovjekom obred pomirenja pred Jahvom za poinjeni grijeh. I grijeh koji je poinio bit e mu oproten. Kad uete u zemlju i zasadite bilo kakvu voku, smatrajte njezine plodove za neobrezane. Tri godine neka vam budu neobrezani: neka se ne jedu. etvrte godine neka se svi njezini plodovi posvete na svetkovinu zahvale Jahvi. Istom pete godine jedite njezin plod i ubirite sebi njezin urod. Ja sam Jahve, Bog va! Nita s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne arajte! Ne zaokruujte kose na svojim sljepoonicama; ne iajte okrajka svoje brade. Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve! Ne obeauj svoje keri dajui je za javnu bludnicu. Tako se zemlja nee podati bludnosti niti e se napuniti pokvarenou. Drite moje subote; tujte moje Svetite. Ja sam Jahve! Ne obraajte se na zazivae duhova i vraare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog va! Ustani pred sijedom glavom; potuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve! Ako se stranac nastani u vaoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog va. Ne poinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, teinu i obujam. Neka su vam mjerila tona; utezi jednaki; efa prava; prav hin. Ja sam Jahve, Bog va, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske. Drite sve moje zakone i sve moje naredbe; vrite ih. Ja sam Jahve!'" Jahve ree Mojsiju: "Kai Izraelcima: 'Tko god, Izraelac, ili stranac koji ivi s Izraelcima, ustupi svoje edo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje neka ga kamenuje. Ja u se okrenuti protiv toga ovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivi svoje edo Moleku, okaljao moje Svetite i obeastio moje sveto ime. A ako narod zatvori svoje oi nad tim ovjekom kad svoje edo ustupi Moleku te ga ne smakne, ja u se suprotstaviti tome ovjeku i njegovoj obitelji; odstranit u ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega pou za Molekom da se podaju bludu s Molekom. Ako se tko obrati na zazivae duhova i vraare da se za njima poda javnom bludu, ja u se okrenuti protiv takva ovjeka i odstranit u ga iz njegova naroda. Posveujte se da budete sveti! Ta ja sam Jahve, Bog va. Drite moje zakone i vrite ih. Ja, Jahve, posveujem vas'." "Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na nj. ovjek koji poini preljub sa enom svoga susjeda neka se kazni smru - i preljubnik i preljubnica. ovjek koji bi legao sa enom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga oca - neka se oboje kazne smru, krv njihova neka padne na njih. Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smru. Uinili su rodoskvrnue i neka krv njihova padne na njih. Ako bi mukarac legao s mukarcem kao to se lijee sa enom, obojica bi poinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih. ovjek koji se oeni kerju i njezinom majkom - krajnja je to pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da meu vama ne bude pokvarenosti. ovjek koji bi spolno opio sa ivotinjom ima se smaknuti. ivotinju ubijte! Ako bi se ena primakla bilo kakvoj ivotinji da se s njom pari, ubij i enu i ivotinju. Neka se smaknu i njihova krv neka padne na njih. ovjek koji bi se oenio svojom sestrom, kerju svoga oca ili kerju svoje majke te vidio njezinu golotinju, a ona vidjela njegovu - pogrdno je to djelo! - neka se istrijebe pred oima naroda. Otkrio je golotinju svoje sestre, pa neka snosi i posljedice svoje krivnje. ovjek koji bi legao sa enom za njezina mjesenog pranja te otkrio njezinu golotinju - razgolio izvor njezine krvi i ona sama otkrila izvor svoje krvi - neka se oboje odstrane iz svoga naroda. Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke niti sestre svoga oca - to je otkrivanje golotinje svoga roda, neka snose posljedice svoje krivnje. ovjek koji bi legao sa svojom strinom otkrio bi golotinju svoga strica. Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda. ovjek koji bi se oenio enom svoga brata - golotinju bi svoga brata otkrio - i to je neisto. Neka ostanu bez poroda." "Zato drite sve moje zakone, sve moje naredbe i vrite ih da vas ne ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite. Nemojte ivjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. Ta oni su inili sve to, i zato mi se zgadili. A vama sam ja rekao: vi ete zaposjesti njihovu zemlju; vama u je predati u posjed - zemlju kojom tee mlijeko i med. Ja sam Jahve, va Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda. Pravite, dakle, razliku izmeu iste ivotinje i neiste; izmeu iste ptice i neiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni ivotinjom, ni pticom, ni bilo im to zemljom pue: to sam vam ja odluio kao neisto. Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji. ovjek ili ena koji meu vama postanu zazivai duhova ili vraari neka se kazne smru; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih." Jahve jo ree Mojsiju: "Govori sveenicima, Aronovim sinovima, i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu, osim svoje najblie rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga sina, svoje keri i svojega brata. I svojom sestrom, djevicom, koja mu je takoer najblia, jer nije bila udata, moe se okaljati. Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne. Neka ne briju glave; neka ne iaju okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu. Neka budu posveeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga, jer oni prinose rtve u ast Jahvi paljene, hranu Boga svoga. Zato moraju biti sveti. Neka se ne ene javnom bludnicom i obeaenom enom; niti se smiju eniti onom koju je njezin mu otpustio. Jer je sveenik posveen svome Bogu. Svetim ga dri, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet, jer sam svet ja, Jahve, koji vas posveujem. Ako se ki kojeg sveenika oskvrne podavi se javnom bludnitvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti." "A sveenik koji je najvei meu svojom braom, na iju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posveen da nosi svetu odjeu, neka ne ide raupane kose niti razdire svoje odjee. Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za svojim ocem ni za svojom majkom. Neka ne izlazi iz Svetita, tako da ne oskvrne Svetite svoga Boga, jer na sebi nosi posveenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve! Neka za enu uzme djevicu. Udovicom, otputenicom, obeaenom i bludnicom ne smije se eniti. Jedino djevicom izmeu svoga naroda neka se eni; tako nee oskvrnuti svoga potomstva meu svojim narodom, jer ja, Jahve, njega posveujem." Jahve ree Mojsiju: "Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih narataja, koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu svoga Boga. Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je slijep ili sakat; nitko izoblien ili iznakaena kojeg uda; nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku; ni poguren, ni krljav, ni bolesnih oiju, ni liajav, ni krastav, niti ukopljenik. Dakle, ni jedan od potomaka sveenika Arona koji imadne manu neka se ne primie da prinosi u ast Jahvi paljenu rtvu; budui da ima manu, neka se ne primie da prinosi hranu svoga Boga. Moe blagovati hranu svoga Boga i od rtava presvetih, i svetih, ali neka ne dolazi k zavjesi niti se rtveniku primie jer ima manu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'" Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima. Jahve ree Mojsiju: "Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve! Reci im: 'Ako se ikad tko od vaih narataja primakne u stanju neistoe k svetim prinosima to ih Izraelci posveuju Jahvi, taj e biti uklonjen od moje nazonosti. Ja sam Jahve!' Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne izljev ne blaguje svetih prinosa dok ne postane ist. Onaj koji se dotakne bilo ega to je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni izljev; onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga oneisti; ili ovjeka od kojega se okalja bilo kakvom neistoom - onaj koji se dotakne ega takva neka je neist do veeri i neka ne blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi. im sunce zae, ist je. Poslije toga moe blagovati od svetih prinosa jer mu je to hrana. Neka ne jede ni strva ni to je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao. Neka dre moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje, oskvrnuvi se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posveujem." "Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukuanin ni sveenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa. Ali ako sveenik stee koga novcem u svoje vlasnitvo, taj to moe jesti kao onaj to se rodi u njegovoj kui; oni mogu jesti od njegove hrane. Ako se sveenikova ki uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od podizanih svetih prinosa. Ali ako sveenikova ki obudovi ili bude otputena, a nema djece pa se vrati u oevu kuu, moe se hraniti oevom hranom kao u svojoj mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije to od toga jesti. Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi sveeniku dodajui petinu. Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa to ih Izraelci Jahvi podiu. Jedui ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose." Jahve ree Mojsiju: "Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im: 'Svaki ovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinos kao zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao rtva paljenica - da bude primljen - mora prinijeti muko bez mane, bilo to govee, ovca ili koza. Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to nee biti primljeno. Ako tko prinosi Jahvi rtvu priesnicu da izvri kakav zavjet ili uini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta ivotinja, da bude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije biti. Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaenu, guavu, ugavu ili krastavu ivotinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu takvu na rtvenik kao paljenu rtvu Jahvi polagati. Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikaenim moe prinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao rtva zavjetnica nee biti primljena. Jahvi nemojte prinositi ivotinje sa zgnjeenim, stuenim, rastrgnutim ili odsjeenim monjama. To u svoj zemlji ne inite niti takvo to primajte od stranca da to prinesete kao hranu svoga Boga. S manom su jer su osakaene. Zato vam nee biti primljene.'" Jahve ree Mojsiju: "Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana moe biti primljeno kao paljena rtva Jahvi. Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim. Kad Jahvi rtvujete rtvu zahvalnicu, rtvujte je tako da budete primljeni. Neka se rtva blaguje onoga istog dana; od nje nita ne ostavljajte za ujutro. Ja sam Jahve!" "Moje zapovijedi drite i vrite ih. Ja sam Jahve! Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem proglaen svetim meu Izraelcima - ja, Jahve, koji vas posveujem. Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem va Bog, ja, Jahve." Jahve ree Mojsiju: "Kai Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivati jesu sveti zborovi. Ovo su moji blagdani: est dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - dan potpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje god boravili, subota je Jahvina." "A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasiti u njihovo odreeno vrijeme: U prvom mjesecu etrnaestoga dana u suton jest Pasha u ast Jahvi; petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u ast Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva teakog posla nemojte raditi. Sedam dana prinosite paljenu rtvu u ast Jahvi, a sedmoga dana neka opet bude sveti zbor; nikakva teakog posla ne radite." Jahve ree Mojsiju: "Kai Izraelcima i reci im: 'Kad uete u zemlju koju vam dajem i u njoj etvu poanjete, prvi snop svoje etve donesite sveeniku. Neka ga on prinese kao rtvu prikaznicu pred Jahvom da budete primljeni. Sutradan po suboti neka ga sveenik prinese kao rtvu prikaznicu. A u dan kad budete prinosili snop kao rtvu prikaznicu, prinesite Jahvi jednogodinjeg janjca bez mane kao rtvu paljenicu. Uz to rtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg brana zamijeena u ulju, kao paljena rtva Jahvi na ugodan miris; a s njom ljevanica od vina neka bude etvrt hina. Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne smijete jesti ni kruha, ni prena zrnja, ni svjea klasja. To je trajan zakon za vae narataje gdje god vi boravili.'" "A poevi od sutranjega dana po suboti - dana u koji donesete snop za rtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana. Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Jahvi novu rtvu. Donesite iz svojih stanova po dva kruha za rtvu prikaznicu. Neka svaki bude od dvije desetine efe najboljeg brana; neka budu ispeeni ukvas, kao prvine Jahvi. S kruhom prinesite sedam jednogodinjih janjaca bez mane, jednoga junca i dva ovna kao rtvu paljenicu Jahvi zajedno sa rtvom prinosnicom i ljevanicom, rtvom paljenom na ugodan miris Jahvi. Prinesite i jednoga jarca kao rtvu okajnicu, a dva janjca od godine dana za rtvu priesnicu. Neka ih sveenik prinese pred Jahvom kao rtvu prikaznicu povrh kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne sveeniku. Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posveen zbor - nikakva teakog posla ne radite. To je trajan zakon za vae narataje gdje god vi boravili. Kad budete eli etvu sa svoje zemlje, nemoj eti dokraja svoje njive niti pabiriti poslije svoje etve. Ostavi to sirotinji i strancu. Ja sam Jahve, Bog va." Jahve ree Mojsiju: "Govori Izraelcima i reci: 'Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, neka vam je potpun odmor, proglaen glasom trube, sveti zbor. Nikakva tekog posla ne radite; u ast Jahvi paljenu rtvu prinesite.'" Ree Jahve Mojsiju: "Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Dan pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u ast Jahvi paljenu rtvu. Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja, kada e se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom vaim. Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga naroda. A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga u ja istrijebiti iz njegova naroda. Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za vae narataje gdje god vi boravili. Neka vam je to subotnji poinak. Postite! Naveer devetoga dana u mjesecu - od veeri do veeri - prestanite raditi." Jahve ree Mojsiju: "Reci Izraelcima: 'Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca neka se sedam dana dri Blagdan sjenica u ast Jahvi. Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva teakog posla nemojte raditi. Sedam dana prinosite paljenu rtvu u ast Jahvi. Osmi dan neka vam bude sveti zbor, kada ete u ast Jahvi prinijeti paljenu rtvu. To je sveani zbor; nikakva teakog posla nemojte obavljati.'" "To su blagdani Jahvini koje imate sazvati - sveti zborovi odreeni za prinoenje rtava u ast Jahvi; rtava paljenica, prinosnica, rtava klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan, povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojih zavjetnih i dragovoljnih darova koje inae prinosite Jahvi." "Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, poto pokupite sa zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na prvi dan i na osmi dan neka je potpun poinak. Uzmite ve prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, granica s lisnatih drveta i potone vrbovine pa se veselite u nazonosti Jahve, Boga svoga, sedam dana. Svetkujte tako blagdan u ast Jahvi sedam dana svake godine. Neka je to trajan zakon za vae narataje. Svetkujte taj blagdan sedmoga mjeseca. Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domoroci neka proborave u sjenicama, da vai potomci znaju kako sam ja uinio da Izraelci ive u sjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bog va." I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane. Jahve ree Mojsiju: "Naredi Izraelcima da ti za svijenjak donose istoga ulja od istupanih maslina, da se uvijek odrava svjetlo. Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veeri do jutra u atoru sastanka, pred zavjesom Svjedoanstva. Neka je ovo trajan zakon vaim naratajima. Neka Aron neprekidno odrava svjetlila na istome svijenjaku pred Jahvom." "Potom uzmi najboljeg brana i od njega ispeci dvanaest pogaa. Neka u svakoj pogai budu dvije desetine efe. Onda ih poredaj u dva reda - po est u redu - na istome stolu to je pred Jahvom. Na svaki red stavi istoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao spomen - paljena rtva Jahvi. Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka Izraelci vre zbog vjenoga Saveza. Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na posveenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih rtava. To neka bude trajna odredba." A sin jedne Izraelke, komu otac bijae Egipanin, izie meu Izraelce i zametne u taboru svau s nekim Izraelcem. Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. - Mati mu se zvala elomit, a bila je ki Dibrijeva iz plemena Danova. - Stave ga u zatvor dok im se ne oituje volja Jahvina. Onda Jahve ree Mojsiju: "Izvedi psovaa iz tabora. Potom svi oni koji su ga uli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje. Poslije toga e ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju; tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti. Ako ovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti. Tko usmrti ivine mora ga nadomjestiti: ivot za ivot. Tko ozlijedi svoga blinjega neka mu se uini kako je on uinio: lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu. Tko usmrti ivine mora ga nadoknaditi, ali tko ubije ovjeka mora umrijeti. Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog va." Poto je Mojsije to izloio Izraelcima, oni izvedu psovaa izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Uine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio. Jahve ree Mojsiju na Sinajskom brdu: "Govori Izraelcima i kai im: Kad uete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja odrava Jahvin subotni poinak. est godina zasijavaj svoju njivu, est godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. Ali sedme godine neka i zemlja uiva subotnji poinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda. to samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj eti niti beri groe s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina poivanja. Zemljini poinak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi, tvojoj slukinji, tvome najamniku koji s tobom ivi; a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi slue za hranu." "Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit e ti etrdeset devet godina. A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu irom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobaanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko va vrati na svoju oevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! Ta pedesetogodinjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte eti to samo od sebe uzraste niti berite groe s neobrezane loze. Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim to njiva donese od sebe. Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju oevinu. Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi tete svome bratu! Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbivi samo broj godina poslije jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina. to vie godina, vie i cijenu povisi; to manje godina, neka je i cijena manja. Jer, ono to ti on prodaje jest broj ljetina. Neka nitko od vas ne nanosi tete svome sunarodnjaku, nego se boj Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog va. Vrite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa ete u sigurnosti ivjeti na zemlji. Zemlja e davati svoj rod, jest ete do sitosti i ivjet ete u sigurnosti. Ako biste rekli: 'ime emo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?' evo, blagoslov u svoj pustiti na vas: esta godina rodom e roditi za tri godine. Kad budete sijali osme godine, hranit ete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne doe njezin prihod, jest ete stari." "Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene. Zato u svakome kraju gdje imate zemljine posjede morate dopustiti otkupljivanje zemlje. Ako tvoj brat zapadne u kripac te moradne prodati dio svoje oevine, neka doe njegov najblii izbavitelj i otkupi to je njegov brat prodao. Ako nema koga da mu ga otkupi, a poslije i sam postane imuan te stekne sredstva da je otkupi, neka prebroji godine od prodaje, isplati kupcu svotu za preostalo vrijeme i vrati se na svoju oevinu. Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u rukama kupca do jubilejske godine. A stupivi u jubilej, neka se vrati na svoju oevinu. Ako tko proda stojnu kuu u gradu zidom obzidanu, moe je otkupiti dokle se ne navri godina poslije prodaje; otkupni rok neka je, dakle, jedna godina. Ako je ne otkupi u roku od godine, onda kua u gradu zidom opasana prelazi potpuno kupcu i njegovim potomcima: ni za jubileja neka se ne vraa. Ali kue po selima to nemaju zidova oko sebe neka se smatraju kao posjedi u polju; mogu se otkupljivati. U jubileju kupac mora iz njih izii. Kue koje u levitskim gradovima pripadaju levitima mogu leviti otkupiti u svako vrijeme. Ako se koji levit ne poslui svojim pravom otkupa, onda e kua to bude prodana u gradu njegova vlasnitva biti za jubileja vraena. Jer kod Izraelaca kue u gradovima levita njihovo su vlasnitvo. Neograena zemlja oko njihovih gradova ne moe se prodati, jer je ona njihovo vlasnitvo za sva vremena." "Ako tvoj brat zapadne u kripac i ne mogne odravati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom ivi kao stranac ili gost. Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka tvoj brat ivi s tobom! Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svoju hranu. Ja, Jahve, Bog va, izbavio sam vas iz zemlje egipatske da vam dadem zemlju kanaansku i budem va Bog. Ako li tvoj brat padne u kripac dok je s tobom u urednim odnosima te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da slui kao rob; neka bude kod tebe kao najamnik ili nadniar. Neka slui kod tebe do jubilejske godine. Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djeca s njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu. Ta oni su moji slubenici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske; oni se ne smiju prodavati kao robovi. Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj! A robove i ropkinje, bude li ih htio imati, moete kupiti, i muke i enske, od naroda koji su oko vas. Moete ih kupovati i od pridolica koji s vama borave; od njihovih obitelji to ive s vama i roeni su u vaoj zemlji. Takvi mogu postati vaim vlasnitvom. Njih moete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda naslijede u batinu. Prema njima moete postupati kao prema robovima. Ali prema svojoj brai, Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati. Ako se stranac s tobom nastanjen obogati, a tvoj brat, u svojim odnosima prema njemu, zapadne u kripac te se proda strancu koji je s tobom nastanjen ili kojemu god potomku straneve obitelji, on ima pravo i nakon prodaje biti otkupljen. Neka ga otkupi netko od njegove brae; ili neka ga otkupi njegov stric, njegov roak ili bilo tko od njegove obitelji koji bude od njegove krvi. Ili, ako ima sredstava, neka se sam otkupi. Sa svojim kupcem neka prorauna vrijeme od godine kad mu se prodao do jubilejske godine. Cijena za njegovo osloboenje neka bude prema broju godina. Vrijeme to ga je proveo sa svojim vlasnikom neka se procijeni kao vrijeme jednog najamnika. Ako ostaje jo mnogo godina, neka isplati za svoju otkupninu u omjeru svoje prodajne svote. A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, neka izrauna pa isplati za svoj otkup prema godinama slube. Prema njemu neka bude kao prema najamniku koji se iznajmljuje od godine na godinu. Neka se na tvoje oi s njim ne postupa grubo. Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njim neka odu u jubilejskoj godini. Jer Izraelci su moji slubenici; oni su moji slubenici koje sam ja izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog va." "Ne pravite sebi kumira; ne podiite sebi ni kipa ni spomen-stupa; ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate. Odravajte moje subote; potujte moje Svetite - jer ja sam Jahve, Bog va." "Budete li ivjeli prema mojim zakonima, odravali moje zapovijedi i u djelo ih provodili, davat u vam kie u pravo vrijeme te e zemlja raati rodom a stabla po polju donositi plodove. Vridba e vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest ete kruh svoj do sitosti i u svojoj ete zemlji ivjeti u sigurnosti. Zemlji u dati mir; tako ete poivati a da vas nitko ne plai. tetne u ivotinje iz zemlje ukloniti; ma nee prolaziti vaom zemljom. U bijeg ete nagoniti svoje neprijatelje, a oni e padati pred vama od maa. Petorica vas nagonit e u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit e u bijeg deset tisua njih. Da, vai e neprijatelji padati pred vama od maa. K vama u se okrenuti te vas rodnima initi i razmnaati. Drat u svoj Savez s vama. Starom ete se zalihom hraniti; tovie, trebat e vam zalihe ispranjavati da mognete sasipati novo ito. Meu vama u postaviti svoje Prebivalite i neu vas odbaciti; meu vama u hoditi i bit u vam Bog, a vi ete mi biti narod. Ja, Jahve, Bog va, izveo sam vas iz zemlje egipatske da im vie ne budete roblje; polomio sam palice vaih jarmova i uinio da hodate uspravno." "Ali ako me ne posluate i u djelo ne provedete sve ove moje zapovijedi; ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekrite moj Savez, ne provodei u djelo sve moje zapovijedi, evo to u ja uiniti vama: podvrgnut u vas strepnji, iznemoglosti i groznici to oi troe a ivot gase. Sjetve ete svoje uzalud sijati - neprijatelji vai njima e se hraniti. Ja u se protiv vas okrenuti, a vai e vas neprijatelji ametice tui. Oni koji vas mrze gospodarit e nad vama. Bjeat ete i onda kad vas nitko ne bude progonio. Pa ako me i unato tome ne posluate, ja u vas sedmerostruko kanjavati za vae grijehe. Slomit u ja vau drsku silu. Vaa u nebesa uiniti poput gvoa, a zemlju vau poput tua. Uzalud e se troiti vaa snaga. Zemlja vam vie nee davati svoga roda niti e stabla na zemlji donositi svojih plodova. Budete li se jo i dalje protivili, ne htjednete li me posluati, sedmerostruko u jo na vama povisiti rane za vae grijehe. Na vas u pustiti umsku zvjerad da vas lii djece, blago vam podavi a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti. Ako vas ni to ne popravi nego nastavite ivljenje koje se meni protivi, onda u se i ja suprotstaviti vama i sam u vas jo sedmerostruko udariti za vae grijehe. Na vas u dovesti ma neka se iskali osvetom za Savez. A kad se zbijete u svoje gradove, poslat u na vas kugu i bit ete predani u ruke neprijatelju. Jo kad vam obustavim namicanje kruha, deset ena moi e vam pei kruh u jednoj pei i na mjeru e vam kruh davati. Jest ete, ali se neete nasititi. Ako me ni tada ne posluate nego mi se dalje budete suprotstavljali, i ja u se vama suprotstaviti - sedmerostruko u vas kazniti za vae grijehe. Jest ete meso od svojih sinova, jest ete meso od svojih keri. Poruit u vae idolske uzviice; oborit u vae kadione rtvenike, zgrnut u vaa mrtva trupla na trupla vaih kumira i odbacit u vas. Gradove u vae pretvoriti u ruevine; svetita u vaa opustoiti, va ugodni miris neu vie mirisati. Zemlju u ja pretvoriti u zgarite tako da e se vai neprijatelji koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom. Vas u rasijati po narodima; izvui u protiv vas ma iz korica tako da e vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ruevine. Tada e zemlja namiriti svoje subote za sve vrijeme dok bude pusta i vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Otpoinut e tada zemlja i moi e namiriti svoje subote. Sve dok bude pusta, imat e poinak koji nije imala za vaih subota dok ste vi u njoj stanovali. A onima od vas koji na ivotu ostanu po zemljama svojih neprijatelja, njima u strah u srce utjerati. U bijeg e ih nagoniti utaj lista to zatrepti. Bjeat e kao to se bjei od maa; padat e, iako ih nitko nee progoniti. Spoticat e se jedan o drugoga kao kad se bjei ispred maa, premda ih nitko nee progoniti. Neete se odrati pred svojim neprijateljima; izginut ete meu narodima - prodrijet e vas zemlja vaih neprijatelja. A koji od vas preive venut e u zemljama svojih neprijatelja zbog svojih opaina; venut e i zbog opaina svojih otaca. Priznat e tada svoju opainu i opainu svojih otaca to su je protiv mene poinili izdajom, to su mi se protivili. I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemlju njihovih neprijatelja." "Onda e se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti; ispatat e oni svoju krivnju. Tada u se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza s Izakom; sjetit u se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje u se sjetiti. Zemlja e, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane pusta zbog njih. A oni e ispatati svoju krivnju to su odbacili moje zapovijedi; to su prezreli moje zakone. Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neu ih zabaciti niti u ih prezreti tako da ih posve unitim i da prekrim svoj Savez s njima. Ta ja sam Jahve, Bog njihov. Radi njih sjetit u se Saveza s njihovim precima koje sam izveo iz zemlje egipatske naoigled naroda da budem njihov Bog, ja Jahve." To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio izmeu sebe i Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu. Jahve ree Mojsiju: "Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko zaeli podmiriti Jahvi zavjet to vrijedi koliko ovjek, neka ti je mjerilo: mukarca od dvadeset do ezdeset godina starosti procijeni pedeset ekela u srebru, prema hramskom ekelu, a ensku procijeni trideset ekela. A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za mukarca dvadeset ekela, a za ensku deset ekela. Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za muko pet ekela u srebru, a procjena za ensko tri ekela u srebru. Bude li u starosti od ezdeset godina ili vie, neka ti je procjena: za mukarca petnaest ekela, a za ensku deset ekela. Ali ako je tko siromaan te ne moe platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred sveenika i neka ga sveenik procijeni. Ali neka sveenik procijeni prema onome to zavjetovalac moe dati. Ako zavjetovani prinos bude od ivotinja koje se mogu Jahvi prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit e posveena stvar. Neka se ne nadomjeta niti zamjenjuje za to drugo - bilo dobro za loe, bilo loe za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga ivineta za drugo, onda e i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posveena stvar. Bude li zavjetovani prinos od neiste ivotinje koja se ne moe Jahvi prinositi, neka se takvo ivine dovede k sveeniku pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveenik procijeni, neka tako bude. Zaeli li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu. Ako tko posveti svoju kuu zavjetovavi je Jahvi, neka sveenik procijeni da li je dobra ili loa. Kako sveenik prosudi, neka tako ostane. Ako onaj koji je svoju kuu zavjetovao zaeli da je otkupi, neka dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova. Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljita od svoga vlasnitva, procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jemena sjemena pedeset ekela u srebru. Zavjetuje li zemljite za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj procjeni. Ali ako zemljite zavjetuje poslije jubilejske godine, neka sveenik prorauna cijenu prema godinama to preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu. Ako onaj tko je zemljite zavjetovao zaeli da ga otkupi, neka doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane. Ako zemljite ne otkupi nego ga proda drugome, ne moe se vie otkupiti. Kad zemljite bude osloboeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljite i postane sveenikov posjed. Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljite koje nije dio njegove oevine, neka mu sveenik prorauna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveenu Jahvi. U jubilejskoj godini zemljite se ima vratiti onome od koga je kupljeno - kome pripada zemljino vlasnitvo. Svaka procjena neka se vri prema hramskom ekelu: dvadeset gera jedan ekel. Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. Ta prvina ionako pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga. Bude li od neiste stoke, moe se otkupiti prema procjeni, dometnuvi petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni proda. Ali nita od 'herema', od onog to je Jahvi izrueno, bio to ovjek ili ivine ili njegovo batinjeno zemljite, nita to je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne moe se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posveena stvar najvea je Jahvina svetinja. Nijedno ljudsko bie koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti. Svaka desetina sa zemljita, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveeno. Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati jednu petinu cijene. Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od svega to prolazi ispod pastirskog tapa, neka bude posveeno Jahvi. Neka se ne gleda je li dobro ili ravo; i neka se ne zamjenjuje. Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveeno i ne smije se otkupljivati.'" To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na Sinajskome brdu.

U Sinajskoj pustinji, u atoru sastanka, ree Jahve Mojsiju prvoga dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: "Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama, navodei imena svih mukaraca, glavu po glavu. Od dvadeset godina navie, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron pobiljeite prema njihovim jedinicama. Neka s vama bude po jedan ovjek od svakoga plemena, glavari svoga pradjedovskog doma. Ovo su imena ljudi koji e vam pomagati: Elisur, sin edeurov, za pleme Rubenovo; elumiel, sin Suriadajev, za pleme imunovo; Nahon, sin Aminadabov, za pleme Judino; Netanel, sin Suarov, za pleme Jisakarovo; Eliab, sin Helonov, za pleme Zebulunovo. Za Josipove sinove: Eliama, sin Amihudov, za pleme Efrajimovo; Gamliel, sin Pedahsurov, za pleme Manaeovo; Abidan, sin Gidonijev, za pleme Benjaminovo; Ahiezer, sin Amiadajev, za pleme Danovo; Pagiel, sin Okranov, za pleme Aerovo; Elijasaf, sin Deuelov, za pleme Gadovo; Ahira, sin Enanov, za pleme Naftalijevo." To bijahu sazivai zajednice, knezovi pradjedovskih plemena i glavari rodova izraelskih. Mojsije i Aron onda uzmu one ljude to su po imenu bili odreeni te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tada se u popis prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osoba starijih od dvadeset godina. Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobiljeio u Sinajskoj pustinji. Kad se utvrdi potomstvo Rubena, Izraelova prvoroenca, prema njegovim rodovima i porodicama, pribiljeie, glavu po glavu, imena svih mukaraca od dvadeset godina navie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Rubenova plemena bilo je etrdeset i est tisua i pet stotina. Bili su popisani imunovi potomci prema njihovim rodovima i porodicama: pribiljeie se, glava po glava, imena svih mukaraca od dvadeset godina navie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od imunova plemena bilo je pedeset i devet tisua i tri stotine. Kad se utvrdi potomstvo sinova Gadovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeie se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i vie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Gadova plemena bilo je etrdeset i pet tisua i est stotina i pedeset. Kad se utvrdi potomstvo sinova Judinih prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeie se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i vie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Judina plemena bilo je sedamdeset i etiri tisue i est stotina. Kad se utvrdi potomstvo sinova Jisakarovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeie se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i vie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Jisakarova plemena bilo je pedeset i etiri tisue i etiri stotine. Kad se utvrdi potomstvo sinova Zebulunovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeie se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i vie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Zebulunova plemena bilo je pedeset i sedam tisua i etiri stotine. Josipovi sinovi: Kad se utvrdi potomstvo sinova Efrajimovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeie se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i vie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Efrajimova plemena bilo je etrdeset tisua i pet stotina. Kad se utvrdi potomstvo sinova Manaeovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeie se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i vie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Manaeova plemena bilo je trideset i dvije tisue i dvjesta. Kad se utvrdi potomstvo sinova Benjaminovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeie se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i vie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Benjaminova plemena bilo je trideset i pet tisua i etiri stotine. Kad se utvrdi potomstvo sinova Danovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeie se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i vie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Danova plemena bilo je ezdeset i dvije tisue i sedam stotina. Kad se utvrdi potomstvo sinova Aerovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeie se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i vie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Aerova plemena bila je etrdeset i jedna tisua i pet stotina. Kad se utvrdi potomstvo sinova Naftalijevih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeie se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i vie, svih za borbu sposobnih. Popisanih od Naftalijeva plemena bilo je pedeset i tri tisue i etiri stotine. To su oni koje popisae Mojsije i Aron sa dvanaest knezova izraelskih, po jedan na svaki pradjedovski dom. Bili su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od dvadeset godina i vie, svi za borbu sposobni u Izraelu. Bilo je, dakle, svih popisanih est stotina i tri tisue i pet stotina i pedeset. Meu te nisu se ubrojili Levijevci prema svojem pradjedovskom plemenu. Jahve je, naime, rekao Mojsiju: "Nipoto nemoj popisivati Levijeva plemena niti ga unosi u popis Izraelaca. Nego ti sam odredi Levijevce za slubu u Prebivalitu svjedoanstva; za sav njegov namjetaj i sve to na nj spada; neka oni nose Prebivalite i sav njegov namjetaj; neka oni u njemu posluuju i oko njega tabore. Kad se Prebivalite mora premjetati, neka ga Levijevci rastave; a kad se s Prebivalitem treba utaboriti, neka ga Levijevci opet podignu. Svjetovnjak koji bi mu se primakao neka se pogubi. Neka Izraelci logoruju svatko u svome taboru; svatko kod svoje zastave, po etama. Levijevci neka borave oko Prebivalita svjedoanstva, da se gnjev ne obori na izraelsku zajednicu. Neka tako Levijevci strau strae oko Prebivalita svjedoanstva." Izraelci uine kako je Jahve Mojsiju naredio. U svemu tako urade. Jahve ree Mojsiju i Aronu: "Neka Izraelci logoruju svatko kod svoje zastave, pod znakovima svojih pradjedovskih domova; neka se utabore oko atora sastanka, ali malo podalje. Sprijeda, s istone strane, zastava Judina tabora, prema njihovim etama. Glavar je Judinih potomaka Nahon, sin Aminadabov. Njegova vojska broji sedamdeset i etiri tisue i est stotina popisanih. Do njega neka taboruje Jisakarovo pleme. Glavar je Jisakarovih potomaka Netanel, sin Suarov. Njegova vojska broji pedeset etiri tisue i etiri stotine popisanih. Onda pleme Zebulunovo. Glavar je Zebulunovih potomaka Eliab, sin Helonov. Njegova vojska broji pedeset i sedam tisua i etiri stotine popisanih. Prema njihovim etama, svih je upisanih u Judinu taboru sto osamdeset i est tisua i etiri stotine. Neka oni prvi stupaju! S juga je zastava tabora Rubenova, prema njihovim etama. Glavar je Rubenovih potomaka Elisur, sin edeurov. Njegova vojska broji etrdeset i est tisua i pet stotina popisanih. Do njega neka taboruje pleme imunovo. Glavar je imunovih potomaka elumiel, sin Suriadajev. Njegova vojska broji pedeset i devet tisua i tri stotine popisanih. Onda pleme Gadovo. Glavar je Gadovih potomaka Elijasaf, sin Deuelov. Njegova vojska broji etrdeset i pet tisua est stotina i pedeset popisanih. Prema njihovim etama, svih je upisanih u taboru Rubenovu sto pedeset i jedna tisua etiri stotine i pedeset. Neka oni stupaju drugi! Potom neka ide ator sastanka, tako da tabor levitski bude usred drugih tabora. Kako taboruju, onako neka i stupaju: svatko pod svojom zastavom. Sa zapada, zastava tabora Efrajimova, prema njihovim etama. Glavar je Efrajimovih potomaka Eliama, sin Amihudov. Njegova vojska broji etrdeset tisua i pet stotina popisanih. Do njega je pleme Manaeovo. Glavar je Manaeovih potomaka Gamliel, sin Pedahsurov. Njegova vojska broji trideset i dvije tisue i dvjesta popisanih. Onda je pleme Benjaminovo. Glavar je potomaka Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev. Njegova vojska broji trideset i pet tisua i etiri stotine popisanih. Prema njihovim etama, svih je upisanih u Efrajimovu taboru sto i osam tisua i sto. Oni neka stupaju trei! Sa sjevera, zastava tabora Danova, prema njihovim etama. Glavar je Danovih potomaka Ahiezer, sin Amiadajev. Njegova vojska broji ezdeset i dvije tisue i sedam stotina popisanih. Do njega neka se utabori pleme Aerovo. Glavar je Aerovih potomaka Pagiel, sin Okranov. Njegova vojska broji etrdeset i jednu tisuu i pet stotina popisanih. Onda pleme Naftalijevo. Glavar je Naftalijevih potomaka Ahira, sin Enanov. Njegova vojska broji pedeset i tri tisue i etiri stotine popisanih. Svih je popisanih u taboru Danovu sto pedeset i sedam tisua i est stotina. Neka oni stupaju posljednji pod svojim zastavama." To su popisani Izraelci prema pradjedovskim domovima. Svih je upisanih u taborima, po njihovim etama, est stotina i tri tisue i pet stotina i pedeset. Levijevci nisu bili upisivani s Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju. U svemu su Izraelci uinili kako je Jahve naredio Mojsiju. Tako su taborovali pod svojim zastavama i tako ili, svatko prema svom rodu i porodici. Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju govorio na Sinajskom brdu. Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvoroenac Nadab, zatim Abihu, Eleazar i Itamar. To su imena Aronovih sinova, sveenika pomazanih, za sveenitvo posveenih. Ali Nadab i Abihu umrijee pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposveenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar sluili kao sveenici u nazonosti svoga oca Arona. Jahve ree Mojsiju: "Dozovi pleme Levijevo neka stane pred sveenika Arona. Neka mu posluuju; neka vre njegovu dunost i dunost sve zajednice pred atorom sastanka, sluei Prebivalitu. Neka se brinu za sav namjetaj u atoru sastanka, za dunost sinova izraelovih, i obavljaju slubu u Prebivalitu. Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelci potpuno daruju. Arona i njegove sinove postavi da vre svoju sveeniku slubu. A svjetovnjak koji bi se tome pribliio neka se pogubi." Jahve ree Mojsiju: "Ja, evo, uzimam Levijevce izmeu Izraelaca namjesto svih prvoroenaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Moji su, dakle, Levijevci! Meni, naime, pripada svaki prvoroenac. Onoga dana kad sam pobio sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroence u Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve." Jahve ree Mojsiju u Sinajskoj pustinji: "Popii Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popii sve mukarce od jednoga mjeseca i vie." Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilo nareeno. Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Geron, Kehat i Merari. A ovo su imena Geronovih sinova po njihovim rodovima: Libni i imi. A sinovi su Kehatovi po svojim rodovima: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Sinovi su Merarijevi po svojim rodovima: Mahli i Mui. To su Levijevi rodovi po svojim porodicama. Od Gerona lozu vue rod Libnijev i rod imijev. To su rodovi Geronovaca. Njih je u popisu svih mukaraca od jednoga mjeseca navie ubiljeeno sedam tisua i pet stotina. Rodovi Geronovaca taborovali su za Prebivalitem prema zapadu. Glava porodice Geronovaca bijae Elijasaf, sin Laelov. Geronovci su se u atoru sastanka brinuli za Prebivalite, za ator i njegov krov, za zavjese na ulazu u ator sastanka; onda za dvorine zavjese, za zavjesu na ulazu u dvorite to je oko Prebivalita i rtvenika, za njihova ueta i za sve to spada na tu slubu. Od Kehata potjee rod Amramov, rod Jisharov, rod Hebronov i rod Uzielov. To su rodovi Kehatovaca. Kad se popisae svi mukarci od jednoga mjeseca navie, bilo ih je osam tisua i est stotina. Oni su se brinuli za Svetite. Rodovi Kehatovaca taborovali su s june strane Prebivalita. Glava rodova u domu Kehatovu bijae Elisafan, sin Uzielov. Oni su se brinuli za Koveg, stol, svijenjak, rtvenik i sveti pribor kojim su se sluili i, konano, za zavjesu i za sve to joj pripada. Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveenika Arona. On je vrio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetite. Od Merarija potjee rod Mahlijev i rod Muijev. To su Merarijevi rodovi. Njih je u popisu svih mukaraca od jednoga mjeseca i vie ubiljeeno est tisua i dvije stotine. Glava rodova u domu Merarijevu bijae Suriel, sin Abihajilov. Oni su taborovali sa sjeverne strane Prebivalita. Merarijevci su se brinuli za trenice Prebivalita, za njegove prijenice, za stupce i njihova podnoja, za sav njegov pribor i za sve to spada na njegovu slubu. Povrh toga, za stupove uokolo predvorja, njihova podnoja, koie i ueta. Pred Prebivalitem prema istoku, pred atorom sastanka s istone strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je u ime Izraelaca bila povjerena sluba u Svetitu. Svjetovnjak koji bi se pribliio imao se pogubiti. Svih popisanih Levijevaca od jednoga mjeseca navie, koje je na Jahvinu zapovijed po njihovim rodovima popisao Mojsije i Aron, bijae dvadeset i dvije tisue. Jahve rekne Mojsiju: "Popii sve muke prvoroence izraelske od jednoga mjeseca navie te naini popis njihovih imena. I levite dodijeli meni - ja sam Jahve - namjesto svih prvoroenaca izraelskih, a stoku levitsku namjesto sve prvenadi stoke izraelske." Tako Mojsije popie sve prvoroence izraelske, kako mu je Jahve naredio. Svih mukih prvoroenaca od jednoga mjeseca navie bijae u popisu imena dvadeset i dvije tisue i dvije stotine sedamdeset i tri. Tada Jahve ree Mojsiju: "Uzmi levite namjesto svih prvoroenaca izraelskih, a stoku levitsku namjesto stoke njihove; leviti neka budu moji. Ja sam Jahve. A za otkupninu dvjesta sedamdeset i triju izraelskih prvoroenaca to ih je vie nego levita, uzmi pet ekela po glavi, uzmi ih prema hramskom ekelu: dvadeset gera - jedan ekel. Onda podaj taj novac Aronu i njegovim sinovima za otkupninu onih kojih je odvie." Tako Mojsije primi taj novac kao otkupninu za prvoroence koji su nadilazili broj onih koje su leviti otkupili. Od izraelskih je prvoroenaca primio u srebru tisuu trista ezdeset i pet ekela hramske mjere. Po nalogu Jahvinu Mojsije predade novac te otkupnine Aronu i njegovim sinovima, kako je Jahve Mojsiju naredio. Jahve ree Mojsiju i Aronu: "Izdvojite izmeu sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova po rodovima i porodicama njihovim: od trideset godina navie, sve do pedeset godina - sve koji mogu ui u red da vre slube u atoru sastanka. A sluba je Kehatovih sinova u atoru sastanka: briga za svetinje nad svetinjama. Kad se tabor die na put, neka uu Aron i njegovi sinovi te skinu zatitnu zavjesu i njom pokriju Koveg svjedoanstva. Neka onda na nj stave pokrivalo od fine koe, a po njemu neka razastru platno, potpuno ljubiasto. Potom neka Kovegu namjeste motke. Po stolu prinoenja neka prostru ljubiasto platno. Onda neka na nj stave zdjele, lice, krage i vreve za ljevanice. Kruh neprekidnog prinoenja neka takoer bude na njemu. To neka prekriju tamnocrvenim platnom, a preko njega neka prebace pokrivalo od fine koe. Potom neka stolu namjeste motke. Neka zatim uzmu ljubiasto platno i pokriju svijenjak za svjetlo i njegove svjetiljke, njegove usekae, njegove lugare i sve posude za ulje kojima se ono posluuje. Neka ga stave sa svim njegovim priborom na pokrivalo od fine koe pa poloe na nosiljku. Po zlatnom rtveniku neka razastru ljubiasto platno i prekriju ga pokrivalom od fine koe. Potom neka mu namjeste motke. Neka sad uzmu sav pribor to se upotrebljava za slubu u Svetitu pa ga stave na ljubiasto platno i onda prekriju pokrivaem od fine koe. Zatim neka sve to poloe na nosiljku. Neka pometu pepeo sa rtvenika i po njemu razastru crveno platno. Na nj neka postave sav pribor to se upotrebljava za slubu: kadionike, viljuke, lopatice i zdjele - sve posue za rtvenik. Po njemu onda neka razastru pokrivalo od fine koe. Zatim neka namjeste motke. Poto Aron i njegovi sinovi zavre pokrivanje Svetita i svega svetog posua, u asu kad imadne tabor krenuti na put, neka dou potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati da ne poginu. To je dunost Kehatovih potomaka u atoru sastanka. A Eleazar, sin sveenika Arona, neka se brine za ulje svijenjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine za sve Prebivalite, za sve to je u njemu - za Svetite i njegovo posue." Jahve ree Mojsiju i Aronu: "Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih izmeu levita. Ovako postupajte s njima, da ive i ne izginu primiui se najveim svetinjama: neka dou Aron i njegovi sinovi da postave svakoga od njih na njegovu slubu i uz njegovu dunost. Oni neka ne ulaze ni da zaas pogledaju Svetite da ne bi poginuli." Jahve ree Mojsiju: "Popii i Geronove sinove po njihovim porodicama i njihovim rodovima, od trideset godina navie, sve do pedesete godine; popii ih sve koji mogu ii u red da vre slubu u atoru sastanka. A ovo je sluba rodova Geronovaca pri radu i prenoenju: neka nose zavjese Prebivalita, ator sastanka s njegovim krovom, pokrivalo od fine koe to je povrh njega, i zavjesu na ulazu u ator sastanka; onda, dvorine zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje to opkoljuje Prebivalite i rtvenik, konopce i sav pribor za njihovu slubu; to god treba oko tih stvari raditi, neka uine. Neka Geronovci obavljaju sve svoje dunosti - sve to imaju nositi i sve to imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj brizi povjerite sve to treba da nose. To je sluba rodova Geronovaca u atoru sastanka. Njihova sluba neka bude pod vodstvom Itamara, sina sveenika Arona." "Sinove Merarijeve popii po rodovima i porodicama njihovim. Popii ih od trideset godina navie, sve do pedeset godina, koji mogu ui u red da vre slubu u atoru sastanka. Za sve njihove slube u atoru sastanka dunost im je da nose trenice za Prebivalite, njegove prijenice, njegove stupce i njegova podnoja; stupce to okruuju predvorje, njihova podnoja, njihove koie, njihove konopce, sa svim priborom za njihovu slubu. Poimenino popiite predmete to su im povjereni da ih nose. To je sluba rodova Merarijevaca u svemu to imaju initi u atoru sastanka pod vodstvom Itamara, sina sveenika Arona." Mojsije, Aron i glavari zajednice popisali su Kehatove sinove po njihovim rodovima i porodicama - sve koji mogu ui u red da vre slubu u atoru sastanka, od trideset godina navie, sve do pedeset godina. I popisanih po njihovim rodovima bijae dvije tisue sedam stotina i pedeset. To je popis rodova Kehatovaca, svih koji su sluili u atoru sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na zapovijed to je Jahve dade Mojsiju. Popisanih sinova Geronovih po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina navie, sve do pedeset godina, svih koji mogu ui u red da vre slubu u atoru sastanka - popisanih, dakle, po njihovim rodovima i porodicama bijae dvije tisue est stotina i pedeset. To je popis rodova Geronovaca, svih koji su sluili u atoru sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na Jahvinu zapovijed. Popis rodova Merarijevih sinova po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina navie, sve do pedeset godina, svih koji mogu ui u red da vre slubu u atoru sastanka - popisanih, dakle, po njihovim rodovima bijae tri tisue dvjesta. To je popis Merarijevaca to su ga sastavili Mojsije i Aron na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju. Svih, dakle, popisanih levita koje su popisali Mojsije, Aron i glavari izraelski po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina navie do pedeset godina - svih koji su uli u slubu posluivanja i slubu prenoenja u atoru sastanka - bilo je osam tisua pet stotina i osamdeset. Na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju svakoga su unijeli u popis prema onom u emu je sluio i to je prenosio. Popisali su ih kako je Jahve zapovjedio Mojsiju. Jahve ree Mojsiju: "Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga koji imadne izljev i svakoga koji se oneisti mrtvim tijelom. Odstranite i muke i enske! Izvan tabora ih istjerajte da ne oneiste svoje tabore u kojima ja boravim meu njima." Izraelci tako uine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao Mojsiju, tako Izraelci uine. Jahve ree Mojsiju: "Kai Izraelcima: Kad koji ovjek ili ena poini bilo kakav grijeh na tetu ovjeka ogrijeivi se protiv Jahve, i osjeti se krivim, neka prizna poinjeni grijeh, nadoknadi tetu to bolje moe te jo doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu. Ako ovjek ne bi imao blieg roaka kome bi se nadoknada mogla uruiti, duna nadoknada pripada Jahvi za sveenika, ne raunajui u to pomirbenoga ovna kojim e sveenik izvriti nad krivcem obred pomirenja. I svaka podizanica od svih posveenih stvari to ih Izraelci sveeniku donose njemu pripada. Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveeniku bude ono to njemu tko dadne." Jahve ree Mojsiju: "Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome ena poe stranputicom te mu se iznevjeri i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno oima njezina mua i ena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka budui da u inu nije bila uhvaena - i sad mua obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju enu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju enu a da se ona nije oskvrnula - neka taj mu dovede svoju enu sveeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe jemenog brana. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh. Neka sveenik povede tu enu i postavi je pred Jahvu. Sad neka sveenik uzme posveene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevi praine to je na podu Prebivalita, neka je sveenik ubaci u vodu. Poto je sveenik postavio enu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest itnu prinosnicu za ljubomoru, s sveenik neka dri u ruci vodu gorine i prokletstva. Zatim neka sveenik enu zakune. Neka joj ree: 'Ako nikad ovjek s tobom nije leao te ako nisi ila stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlau svoga mua, budi poteena od ove vode gorine i prokletstva! Ali ako si ila stranputicom dok si bila pod vlau svoga mua te se oskvrnula; ako je koji ovjek osim tvoga mua legao s tobom ...' Ovdje neka sveenik zakune enu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu meu tvojim narodom, uinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme! Neka ova voda prokletstva zae u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A ena neka poprati: Amen! Amen! Potom neka ta prokletstva sveenik napie na list pa ih ispere u vodu gorine. Onda neka enu napoji vodom gorine i prokletstva, da bi se voda gorine po njoj razila i napunila je gorkou. Neka sveenik onda uzme iz enine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao rtvu prikaznicu te je donese na rtvenik. Zagrabivi od prinosnice punu pregrt kao spomen-rtvu, neka to saee u kad na rtveniku. Napokon, neka enu napoji vodom. Poto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivi se svome muu, voda prokletstva ui e u nju i napunit e je gorinom; njezina e se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta e ena postati prokletstvom u svome narodu. A ako ena ne bude oskvrnuta nego nevina, nee joj biti nita i imat e djece. To je obred u sluaju ljubomore, kad ena poe stranputicom i oskvrne se dok je pod vlau svoga mua; ili kad kojega ovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju enu. Neka, dakle, postavi svoju enu pred Jahvu, a sveenik neka nad njom izvri sav ovaj obred. Neka je mu slobodan od krivnje, a ena neka snosi svoju krivnju." Jahve ree Mojsiju: "Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko, bilo ovjek ili ena, poloi nazirejski zavjet te se posveti Jahvi, neka se suzdrava od vina i svakoga opojnog pia. Neka ne pije ni ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog pia; a niti kakva soka od groa neka ne pije; neka ne jede groa, ni svjea ni suha. Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti nita to raa lozov trs - od zelena groa do komine.' Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko njegove glave; dok se ne navri vrijeme to ga je Jahvi zavjetovao, neka bude posveen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi. Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primie nikakvu mrtvacu. Neka se ne oneiuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke, svoga brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi posveenje svoga Boga. Sve vrijeme svoga nazireata on je posveen Jahvi. Umre li tko nenadanom smru pokraj njega, oneistivi tako njegovu posveenu glavu, neka na dan svoga oienja obrije svoju glavu - neka je obrije sedmoga dana. A osmoga dana neka donese sveeniku, na ulazu u ator sastanka, dvije grlice ili dva golubia. Neka sveenik prinese jedno kao rtvu okajnicu, a drugo kao rtvu paljenicu, zatim neka nad njim izvri obred pomirenja zbog ljage kojom se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu; neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese jednogodinjeg janjca kao rtvu naknadnicu. Prijanje vrijeme neka se ne rauna, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen. Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navri vrijeme njegova nazireata, neka ga dovedu na ulaz atora sastanka. Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodinjeg janjca bez mane za rtvu paljenicu; jednogodinje ensko janje, bez mane, za rtvu okajnicu; jednoga ovna, bez mane, za rtvu priesnicu; nadalje, koaru neukvasanih pogaa od najboljeg brana, u ulju zamijeenih i neukvasanih kolaa, namazanih uljem, s njihovim prinosnicama i ljevanicama. Sveenik, poto to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu okajnicu i paljenicu. Zatim neka prinese ovna Jahvi kao rtvu priesnicu zajedno s koarom neukvasanih pogaa. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu neka prinese sveenik. Na ulazu u ator sastanka neka nazirejac obrije svoju posveenu glavu i, uzevi uvojke sa svoje posveene glave, neka ih stavi na vatru to gori pred rtvom priesnicom. Zatim neka sveenik uzme kuhano plee ovna, jednu neukvasanu pogau iz koare i jedan neukvasani kola i stavi to na ruke nazirejcu poto ovaj obrije svoje posveene kose. Neka to sveenik prinese kao rtvu prikaznicu pred Jahvom. To je svetinja to pripada sveeniku, osim grudi prikaznice i stegna podizanice. Poslije toga nazirejac moe piti vina." Ovo je obred nazirejca, ne raunajui ono to bi jo mogla prinijeti njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obeao kakav dar, neka povrh obreda svoga nazireata uini kako je zavjetovao. Jahve ree Mojsiju: "Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce govorei im: Neka te blagoslovi Jahve i neka te uva! Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!' Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja u ih blagoslivljati." U onaj dan kad Mojsije zavri podizanje Prebivalita i kad ga pomaza i posveti sa svim njegovim posuem, a tako i rtvenik sa svim njegovim priborom, pristupe glavari izraelski, starjeine njihovih pradjedovskih domova, to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje, i dovedu svoje prinose pred Jahvu: estora teretna kola i dvanaest volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga pojedinoga. Dovedu ih pred Prebivalite. Tada Jahve progovori Mojsiju: "Primi to od njih za upotrebu pri slubi u atoru sastanka; onda to podaj svakome levitu prema njegovoj slubi." Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima. Dvoja kola i etiri vola dade Geronovcima prema njihovoj slubi, a etvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj slubi pod vodstvom Itamara, sina sveenika Arona. Kehatovcima nije dao nita, jer je njihova zadaa bila nositi posveene predmete na ramenima. Tada glavari prinesu prinos za posvetu rtvenika na dan njegova pomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred rtvenik, Jahve progovori Mojsiju: "Svakoga dana neka po jedan glavar donese svoj prinos za posvetu rtvenika!" Prvoga dana donese svoj prinos Nahon, sin Aminadabov, od plemena Judina. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela i jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; jedno i drugo bijae napunjeno najboljim branom, zamijeenim u ulju, za prinosnicu. Onda jedna zlatna posudica od deset ekela puna tamjana; jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jedan jarac za rtvu okajnicu, a za rtvu priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Nahona, Aminadabova sina. Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavar Jisakarovaca. Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu teku sto trideset ekela, jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje puno najboljeg brana, zamijeena u ulju, za prinosnicu; onda jednu zlatnu posudicu od deset ekela punu tamjana; jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jednog jarca za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina. Treega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab, sin Helonov. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela i jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje puno najboljeg brana, zamijeena u ulju, za prinosnicu; jedna zlatna posudica puna tamjana; jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jedan jarac za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina. etvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur, sin edeurov. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela, jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje puno najboljeg brana, zamijeena u ulju, za prinosnicu; onda jedna zlatna posudica od deset ekela puna tamjana; jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jedan jarac za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Elisura, edeurova sina. Petoga dana donese svoj prinos glavar imunovaca, elumiel, sim Suriadajev. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela, jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje napunjeno najboljim branom, zamijeenim u ulju, za prinosnicu; onda jedna zlatna posudica od deset ekela puna tamjana; jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jedan jarac za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos elumiela, Suriadajeva sina. estoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf, sin Deuelov. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela, jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje napunjeno najboljim branom, zamijeenim u ulju, za prinosnicu; onda jedna zlatna posudica od deset ekela puna tamjana; jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jedan jarac za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina. Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca, Eliama, sin Amihudov. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela i jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje puno najboljeg brana, zamijeena u ulju, za prinosnicu; onda jedna zlatna posudica od deset ekela puna tamjana; jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu, jedan jarac za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Eliama, Amihudova sina. Osmoga dana donese svoj prinos glavar Manaeovaca, Gamliel, sin Pedahsurov. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela i jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje napunjeno najboljim branom, zamijeenim u ulju, za prinosnicu; onda jedna zlatna posudica od deset ekela puna tamjana; jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jedan jarac za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina. Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca, Abidan, sin Gidonijev. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela i jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje napunjeno najboljim branom, zamijeenim u ulju, za prinosnicu; onda jedna zlatna posudica od deset ekela puna tamjana, jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jedan jarac za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina. Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer, sin Amiadajev. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela i jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje napunjeno najboljim branom, zamijeenim u ulju, za prikaznicu; onda jedna zlatna posudica od deset ekela puna tamjana; jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jedan jarac za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Amiadajeva sina. Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar Aerovaca, Pagiel, sin Okranov. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela i jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje napunjeno najboljim branom, zamijeenim u ulju, za prinosnicu; onda jedna zlatna posudica od deset ekela puna tamjana; jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jedan jarac za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina. Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca, Ahira, sin Enanov. Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teka sto trideset ekela i jedan srebrni kotli od sedamdeset ekela, prema hramskom ekelu; oboje napunjeno najboljim branom, zamijeenim u ulju, za prinosnicu; onda jedna zlatna posudica od deset ekela puna tamjana; jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; jedan jarac za okajnicu, a za priesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlia i pet jednogodinjih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina. To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu rtvenika na dan kad bijae pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih kotlia i dvanaest zlatnih posudica. Svaka srebrna zdjela teila je sto trideset ekela; svaki kotli sedamdeset ekela. Svega srebra u posuu bilo je dvije tisue i etiri stotine hramskih ekela. Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svaka posudica teila je deset hramskih ekela. Sve zlato u posudicama teilo je sto dvadeset ekela. Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova, dvanaest jednogodinjih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicu dvanaest jaraca. Sve stoke za priesnicu: dvadeset i etiri vola, ezdeset ovnova, ezdeset kozlia i ezdeset janjaca od godine dana. To je bio prinos za posvetu rtvenika poto bijae pomazan. Kad bi Mojsije ulazio u ator sastanka da razgovara s Njim, sluao bi glas kako mu govori ozgo s Pomirilita to je bilo na Kovegu svjedoanstva, meu dva kerubina. Tada bi mu govorio. Jahve ree Mojsiju: "Govori Aronu i reci mu: 'Kad bude palio svjetionice, neka sedam svjetionica svijetli na prednjoj strani svijenjaka.'" Aron i uini tako: smjesti svjetionice na prednju stranu svijenjaka, kako je Jahve Mojsiju naredio. Svijenjak bijae skovan od zlata; skovan od svoga podnoja do svoje ake. Svijenjak je bio napravljen prema uzorku to ga je Jahve pokazao Mojsiju. Jahve ree Mojsiju: "Uzmi levite izmeu Izraelaca i oisti ih! Ovako s njima postupi da ih oisti: pokropi ih vodom za okajavanje; a oni neka se obriju po svemu svome tijelu, neka operu svoju odjeu i bit e isti. Neka zatim uzmu jednog junca i prinosnicu od najboljeg brana, zamijeena u ulju. A ti uzmi drugog junca za okajnicu. Dovedi onda levite pred ator sastanka i skupi svu izraelsku zajednicu. Kad dovede levite pred Jahvu, neka Izraelci stave na njih svoje ruke. Neka zatim Aron prinese levite, kao prikaznicu pred Jahvom, u ime Izraelaca. Tako e njihov posao biti da slue Jahvi. Neka potom leviti stave svoje ruke juncima na glave; onda jednoga prinesi kao okajnicu, a drugoga kao paljenicu Jahvi, da se izvri obred pomirenja nad levitima. Stavivi levite pred Arona i njegove sinove, prikai ih Jahvi rtvom prikaznicom. Odvoji tako levite izmeu Izraelaca da budu moji. Poslije toga, poto ih oisti i prinese rtvom prikaznicom, neka leviti uu u slubu atora sastanka. Jer oni su izmeu Izraelaca meni potpuno darovani; njih sam sebi uzeo namjesto svih koji otvaraju majinu utrobu, svih izraelskih prvoroenaca. Svako, naime, prvoroene meu Izraelcima, kako edo tako i ivine, moje je; sebi sam ih posvetio onoga dana kad sam pobio svu prvoroenad u zemlji egipatskoj. Tako sam uzeo levite namjesto svih izraelskih prvoroenaca. I predao sam levite izmeu Izraelaca kao dar Aronu i njegovim sinovima da mjesto Izraelaca obavljaju slubu u atoru sastanka; da nad njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaa ne bi pogodila Izraelce to bi se pribliili Svetitu." Mojsije, Aron i sva izraelska zajednica uine tako s levitima; kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako im Izraelci i uine. Leviti se oiste i operu svoju odjeu; onda ih Aron prinese pred Jahvu rtvom prikaznicom. Aron nad njima obavi obred pomirenja da ih oisti. Poslije toga uu leviti u slubu u ator sastanka, u nazonosti Arona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako su s njima i uradili. Jahve ree Mojsiju: "I ovo se tie levita: od dvadeset i pet godina navie neka leviti po redu preuzimaju slubu u atoru sastanka. A kad kome bude pedeset godina, neka istupi iz slube i neka vie ne slui. Ali moe pomagati svojoj brai u vrenju njihovih dunosti u atoru sastanka, no sam ne mora vriti slube. Tako postupi prema levitima za njihove dunosti!" Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske Jahve ree Mojsiju u Sinajskoj pustinji: "Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme. Slavite je u njezino vrijeme, u suton, etrnaestoga dana ovoga mjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i obiajima." Tako Mojsije ree Izraelcima da slave Pashu. I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca, etrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci i uinili. A bijae ljudi oneienih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashu onoga dana. Dou tako pred Mojsija i Arona istoga dana pa reknu: "Mrtvacem smo se oneistili; ipak, zato bi nam bilo uskraeno prinositi Jahvi rtvu u njezino vrijeme usred Izraelovih sinova?" Mojsije im ree: "Strpite se da ujem to e Jahve za vas odrediti." I Jahve ree Mojsiju: "Ovako kai Izraelcima: 'Kad se tko izmeu vas ili vaih potomaka oneisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu Jahvi. Neka je slave u suton etrnaestog dana drugoga mjeseca. Neka je blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem; neka nita od nje ne ostavljaju za ujutro; neka ni jedne kosti na njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe. Onaj koji je ist a ne bude na putovanju pa ipak propusti proslaviti Pashu, neka se iskorijeni iz svoga naroda. Budui da nije prinio Jahvi rtve u njezino vrijeme, takav neka snosi svoju krivnju. Ako s vama boravi stranac i Pashu prinosi Jahvi, neka je prinosi prema propisima i obiajima njezinim. Neka bude jedan zakon za vas, bio to stranac ili domorodac.'" Na dan kad je podignuto Prebivalite oblak prekri Prebivalite, ator svjedoanstva. Od veeri do jutra stajao je u obliku ognja nad Prebivalitem. Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a nou bijae poput ognja. Kad bi se god oblak digao sa atora, Izraelci bi poslije toga krenuli. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili. Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put i na Jahvinu se zapovijed utaborivali. Sve vrijeme to bi oblak stajao nad Prebivalitem oni su taborovali. Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivalitem, Izraelci su sluali Jahvin nalog i ne bi polazili na put. Ali ako bi se dogodilo da oblak ostane nad Prebivalitem malo vremena, oni bi se na Jahvinu zapovijed utaborili i na Jahvinu zapovijed opet krenuli na put. Ako bi se oblak digao poto se zadrao od veeri do jutra, oni bi tada ujutro krenuli na put. Danju ili nou, kad bi se oblak digao, oni bi krenuli na put. Dva dana ili mjesec ili godinu - dok bi oblak ostajao nad Prebivalitem - Izraelci su taborovali, ne kreui na put, a im bi se digao, oni bi krenuli. Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj kretahu na put. Drali su se Jahvina naloga, kako Jahve bijae zapovjedio Mojsiju. Jahve ree Mojsiju: "Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti slue za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora. Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u ator sastanka. Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski, tisunici. Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni na istonoj strani. Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu logori utaboreni s june strane: neka se trubljenje poprati bojnim poklikom da oni krenu. Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika. Neka u trube trube sveenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude trajnom uredbom za vae narataje. Kad u svojoj zemlji poete u rat na neprijatelja koji vas pritisne, zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog va, sjetit e se vas i bit ete izbavljeni od svojih neprijatelja. Na dan svoje sveanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseevih mlaaka, dok prinosite svoje paljenice i priesnice, trubite u trube. Neka to za vas bude spomen pred Bogom vaim. Ja sam Jahve, Bog va." Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu die se oblak iznad Prebivalita svjedoanstva. Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja. Oblak se zaustavi u pustinji Paranu. Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenue prvi put. Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim etama. Nad njihovom vojskom bijae Nahon, sin Aminadabov; nad vojskom plemena Jisakarovaca stajae Netanel, sin Suarov, a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijae Eliab, sin Helonov. Zatim, poto je rastavljeno Prebivalite, krenue Geronovci i Merarijevci nosei Prebivalite. Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim etama. Nad njihovom vojskom bijae Elisur, sin edeurov; nad vojskom plemena imunovaca stajao je elumiel, sin Suriadajev; nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov. Potom krenue Kehatovci nosei posveene predmete. Tako je Prebivalite bilo podignuto prije njihova dolaska. Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim etama. Nad njihovom vojskom bijae Eliama, sin Amihudov, nad vojskom plemena Manaeovaca stajae Gamliel, sin Pedahsurov; nad vojskom plemena Benjaminovaca bijae Abidan, sin Gidonijev. A kao zalazna straa za sve tabore krenu, u svojim etama, zastava tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin Amiadajev. Nad vojskom plemena Aerovaca bio je Pagiel, sin Okranov; a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov. Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje ete. Tako su putovali. Mojsije ree Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat u vam ga!' Poi s nama i dobro emo ti initi, jer je Jahve obeao sreu Izraelu." "Ne idem", odgovori mu, "nego se vraam u svoju zemlju; k svojima se vraam." "Molim te, ne ostavljaj nas!" - ree. "Budui da zna gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat e nam kao oi. Ako s nama poe, dobroinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom emo dijeliti." Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Koveg Jahvina saveza iao je pred njima ta tri dana hoda da im potrai mjesto odmora. Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora zaputili. Kad bi Koveg polazio, Mojsije bi rekao: "Ustani, Jahve! Neprijatelji tvoji neka se raspre! Koji tebe mrze nek' bjee pred tobom!" A kad bi se zaustavljao, popratio bi: "Vrati se, o Jahve! Izraelu ti si tisue bezbrojne!" I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine ui. Kad to u Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meu njima i spali jedan kraj tabora. Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utia. Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih. Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govorei: "Tko e nas nasititi mesom? Sjeamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prase, luka i enjaka. Sad nam ivot vene; nema niega, osim mane, pred naim oima." Mana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij. Narod iao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploi ili stupao u stupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolae. Okus joj bijae kao okus kolaa zgotovljena u ulju. Kad bi se nou sputala rosa po taboritu, s njome bi se spustila i mana. Mojsije je sluao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj ator. Gnjev Jahvin estoko planu i Mojsije se raalosti. "Zato zlostavlja slugu svoga?" - upravi Mojsije rije Jahvi. "Zato nisam stekao milost u tvojim oima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veli: 'Nosi ga u svome krilu, kao to dojilja nosi dojene, u zemlju to sam je pod zakletvom obeao njihovim oevima!' Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plae oko mene govorei: 'Daj nam mesa da jedemo!' Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteko je to za me. Ako e ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim oima, da vie ne gledam svoga jada." Onda Jahve ree Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset mueva izmeu starjeina izraelskih za koje zna da su starjeine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u ator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. Ja u sii i ondje s tobom govoriti; uzet u neto duha koji je na tebi i stavit u ga na njih. Tako e s tobom nositi teret naroda da ga ne nosi sam. Nadalje, kai narodu: Za sutra se posvetite i jest ete mesa, jer ste mrmljali u ui Jahvi govorei: 'Tko e nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve e vam, dakle, dati mesa da jedete. Neete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meu vama mrmljajui pred njim rijeima: 'Zato smo uope odlazili iz Egipta!'" "Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima est stotina tisua pjeaka, a ti kae: 'Mesa u im dati da jedu mjesec dana.' Moe li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?" Jahve ree Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad e vidjeti hoe li se obistiniti moja rije ili nee." Mojsije izae i kaza narodu Jahvine rijei. Onda skupi sedamdeset mueva izmeu narodnih starjeina i smjesti ih oko atora. Jahve sie u oblaku i poe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijae na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starjeina. Kad duh poinu na njima, poee prorokovati, ali to vie nikad ne uinie. Dvojica ostadoe u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima poinuo - bili su i oni meu upisanima, premda nisu doli u tabor - te poee u taboru prorokovati. Neki mladi otra te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", ree, "prorokuju u taboru!" Joua, sin Nunov, koji je posluivao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i ree: "Mojsije, gospodaru moj, uutkaj ih!" Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" Potom se Mojsije i starjeine izraelske vrate u tabor. Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu no i cio sutranji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera. Zatim ih razastrijee oko tabora. Meso jo bijae meu njihovim zubima - jo ga nisu provakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod stranim pomorom. Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili. Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu. <p> A Mirjam i Aron uzee rogoboriti protiv Mojsija zbog ene Kuanke kojom se oenio; jer bijae uzeo za enu jednu Kuanku. "Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - rekoe mu. "Zar i nama nije govorio?" Jahve to u. Mojsije je bio veoma skroman ovjek, najskromniji ovjek na zemlji. I odmah ree Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u atoru sastanka." Njih se troje pojavi. U stupu oblaka sie Jahve te stade na ulazu u ator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, ree Jahve: "Sasluajte rijei moje: Nae li se meu vama prorok, u vienju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kui mojoj najvjerniji je on. Iz usta u usta njemu ja govorim, oevidnou, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?" Uskipjevi gnjevom na njih, Jahve ode. im se od atora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj. Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti poinili i kojega smo krivci. Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je ve na izlasku iz majine utrobe meso napol uniteno!" Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Boe, molim te, ozdravi je!" "Da joj je otac njezin pljunuo u lice", ree Jahve Mojsiju, "zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti." Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila priputena. Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu. Jahve ree Mojsiju: "Poalji ljude, po jednoga ovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Poaljite sve njihove glavare!" Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti ljudi bijahu glavari Izraelaca. A ovo su njihova imena: amua, sin Zakurov, od plemena Rubenova; afat, sin Horijev, od plemena imunova; Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina; Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova; Hoea, sin Nunov, od plemena Efrajimova; Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova; Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova; Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena Manaeova; Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova; Setur, sin Mikaelov, od plemena Aerova; Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva; Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova. To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A Hoeu, sina Nunova, Mojsije prozva Jouom. Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im ree: "Idite gore u Negeb, onda se popnite na brdo. Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj ivi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan? Kakva je zemlja u kojoj ivi: dobra ili rava? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvreni? Kakvo je tlo: plodno ili mravo? Ima li po njemu drvea ili nema? Odvani budite i ponesite plodova te zemlje." Bilo je upravo vrijeme ranog groa. Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na ulazu u Hamat. Popnu se u Negeb i dou do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman, eaj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedam godina prije nego Soan u Egiptu. - Kada stigoe u Dolinu Ekol, odrezae ondje lozu s grozdom i ponesoe ga, udvoje, na motki; ponesoe i mogranja i smokava. Ono se mjesto prozva Dolina Ekol zbog grozda koji su ondje Izraelci odrezali. Nakon etrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviali. Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kade, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvjetaj, a onda im pokau plodove zemlje. Izvijeste ga oni: "Ili smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome tee med i mlijeko. Evo njezinih plodova. Ali je jak narod koji u onoj zemlji ivi, gradovi su utvreni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove. Amaleani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci ive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i du Jordana." Kaleb uutka narod oko Mojsija i progovori: "Krenimo ne oklijevajui i zauzmimo je, jer je moemo nadvladati!" Ali ljudi to su s njim ili odvratie: "Ne moemo ii na onaj narod jer je jai od nas." I ponu ozloglaivati Izraelcima zemlju koju su izviali: "Zemlja kroz koju smo proli da je izvidimo zemlja je to prodire svoje stanovnitvo. Sav narod to ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. inilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima." Tada zagraja sva zajednica i poe vikati. I te noi narod plakae. Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sree da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! Zato nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maa a ene nae i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!" Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi vou i vratimo se u Egipat!" Mojsije i Aron padoe niice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom. A Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meu onima to su izviali zemlju, razderae svoju odjeu. Zatim rekoe svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo proli da je istraimo izvanredno je dobra. Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu e nas zemlju dovesti i dat e nam je. To je zemlja u kojoj tee med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zatite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!" <p> I dok je sva zajednica ve mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u atoru sastanka svima sinovima Izraelovim. Tada ree Mojsiju: "Dokle e me taj narod prezirati? Dokle mi nee vjerovati unato svim znamenjima to sam ih meu njima izvodio? Udarit u ih pomorom i istrijebiti, a od tebe u uiniti narod vei i moniji od njega." Onda Mojsije ree Jahvi: "Egipani su shvatili da si ti, svojom moi, izveo ovaj narod izmeu njih. Oni su to kazali iteljima one zemlje. Ve su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oituje licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stoji nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obno u stupu od ognja ide pred njima. Zato, ako pobije ovaj narod kao jednoga ovjeka, narodi koji su uli glas o tebi rei e: 'Jahve je bio nemoan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obeao, i zato ih je poubijao u pustinji.' Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavi: 'Jahve je spor na srdbu, a bogat milosrem; podnosi opainu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekanjena, nego opainu otaca kanjava na djeci do treega i etvrtog koljena.' Oprosti krivnju ovome narodu po veliini svoga milosra, kao to si vodio ovaj narod od Egipta dovde." "Opratam po rijei tvojoj", ree Jahve. "Ali ipak, tako ja iv bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja to sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskuavali ve deset puta ne hotei posluati moj glas, nee vidjeti zemlje to sam je pod zakletvom obeao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru nee je vidjeti. A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukiji duh i jer mi bijae posluan, njega u ja dovesti u zemlju u koju je iao i njegovi e je potomci zaposjesti! Neka Amaleani i Kanaanci samo ostanu u dolini. Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora." Jo ree Jahve Mojsiju i Aronu: "Dokle e ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? uo sam tube to ih Izraelci na me diu. Kai im: Tako ja iv bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje ui govorili, tako u vam i uiniti. U ovoj pustinji popadat e vaa mrtva tijela: svih vas koji ste ubiljeeni u bilo koji va popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. Neete ui u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova. A vau djecu, o kojoj kaete da bi postala roblje, njih u uvesti da nastane zemlju to ste je vi prezreli. A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! Vai sinovi neka lutaju pustinjom etrdeset godina, neka trpe zbog vae nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. Prema broju dana u koje ste istraivali zemlju - dana etrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispatajte svoje opaine etrdeset godina. Iskusite to znai mene napustiti. Ja, Jahve, to kaem: tako u postupiti s ovom opakom zajednicom to se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka zavri! Tu neka izgine." A oni ljudi koje Mojsije bijae poslao da istrae zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglaujui zemlju; oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom. Od onih ljudi koji su ili da istrae zemlju ostadoe na ivotu jedino Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov. Kad je Mojsije prenio te rijei svim Izraelcima, narod se uvelike raalosti. I uranivi ujutro ponu se uspinjati na vrh brda govorei. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgrijeili." A Mojsije rekne: "Zato krite zapovijed Jahvinu? Neete uspjeti. Ne penjite se, da vas ne potuku vai neprijatelji, jer Jahve nije meu vama. Ta ondje se pred vama nalaze Amaleani i Kanaanci te ete od maa pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve nee biti s vama." Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Koveg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora. Amaleani i Kanaanci koji su ivjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i raspre ih sve do Horme. Jahve ree Mojsiju: "Govori Izraelcima i reci im: 'Kad uete u zemlju gdje ete boraviti i koju vam ja dajem, pa budete prinosili Jahvi paljenu rtvu, paljenicu ili klanicu, zavjetnicu ili dragovoljnu rtvu, ili rtvu prigodom svojih svetkovina - pravei tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris Jahvi - neka prinositelj prinese svoj dar Jahvi: prinosnicu od desetine efe najboljeg brana, zamijeena u etvrtini hina ulja. Uz paljenicu ili uz klanicu prinesi evrtinu hina vina za ljevanicu na svako janje. Povrh ovna prinesi kao prinosnicu dvije desetine efe najboljeg brana, zamijeena u jednoj treini hina ulja; i vina za ljevanicu prinesi treinu hina na ugodan miris Jahvi. Ako Jahvi prinosi junca kao paljenicu ili kao klanicu da izvri zavjet ili kao priesnicu, neka se onda uz junca prinesu tri desetine efe najboljeg brana, zamijeena u pola hina ulja, a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao paljenu rtvu na ugodan miris Jahvi. Neka se tako postupi uza svakoga vola i uza svakoga ovna, uza svaku glavu sitne stoke, ovce ili koze: koliko ih god prinesete, za svako pojedino tako uinite, ve prema njihovu broju. Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi rtvu paljenu na ugodan miris Jahvi. I ako koji stranac koji ivi meu vama, ili e biti meu vaim potomcima, htjedne prinijeti rtvu paljenu na ugodan miris Jahvi, neka radi kako i vi radite. Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi. To je trajan zakon za vae narataje: pred Jahvom, kako je s vama, tako neka bude i sa strancem. Jedan zakon i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca koji s vama boravi.'" Jahve ree Mojsiju: "Govori Izraelcima i reci im: 'Kad doete u zemlju u koju vas vodim i budete jeli kruh te zemlje, prinesite podizanicu Jahvi. Kao prvinu iz svojih naava prinesite jedan kola kao podizanicu; prinesite ga kao i podizanicu s gumna. Od prvine svojih naava davajte Jahvi podizanicu od narataja do narataja.'" "Ako nehotice pogrijeite te ne budete obdravali koju od zapovijedi to ih je Jahve objavio po Mojsiju - sve to vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vam je izdao zapovijedi pa dalje od koljena do koljena - onda: ako je to poinjeno nepanjom zajednice, neka sva zajednica prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi s propisanom prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu. Neka sveenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom zajednicom, pa e im biti oproteno. Bila je samo nepanja, a oni su prinijeli svoj dar - paljenu rtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju nepanju. Bit e oproteno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu koji meu njima boravi, jer se sav narod iz nepanje ogrijeio. Pogrijei li iz nepanje pojedinac, neka prinese jedno ensko kozle od godine dana kao okajnicu. Neka sveenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je nehotice pogrijeila od nepanje. Kad nad njom obavi obred pomirenja, bit e joj oproteno. Kada tko pogrijei nepanjom, neka vam jedan zakon vrijedi i za domoroca i za stranca koji boravi meu vama. Ali onaj koji neto uini naumice, bio on domorodac ili stranac, taj na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi izmeu svoga naroda jer je prezreo Jahvinu rije i prekrio njegovu zapovijed. Neka se takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na nj!" Kad su Izraelci bili u pustinji, nau ovjeka kako kupi drva u subotnji dan. I oni koji su ga nali da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. Stave ga pod strau, jer jo nije bilo odreeno to treba s njim uiniti. "Toga ovjeka treba pogubiti!" - ree Jahve Mojsiju. "Neka ga kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica." Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te on poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju. Ree Jahve Mojsiju: "Govori Izraelcima i reci im: neka od narataja do narataja prave rese na skutovima svojih haljina, a za resu svakoga skuta neka privezuju ljubiastu vrpcu. Imat ete rese zato da vas pogled na njih sjea svih Jahvinih zapovijedi. Vrite ih, a ne zanosite se svojim srcem i svojim oima, to vas tako lako zavode na bludnost. Tako ete se sjeati svih mojih zapovijedi, vrit ete ih i bit ete posveeni svome Bogu. Ja sam Jahve, Bog va, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam budem Bogom. Ja, Jahve, Bog va." Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi - ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara zajednice, uglednih na skuptini i ljudi na glasu. Oni se sjate oko Mojsija i Arona govorei im: "Vi prelazite mjeru! Sva je zajednica, svi njezini lanovi, posveena i meu njima je Jahve. Zato se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!" Kad to u Mojsije, pade niice. Zatim ree Korahu i svoj njegovoj druini: "Sutra e Jahve pokazati tko je njegov i tko je posveen, kome doputa da mu se priblii. Koga sebi izabere, k sebi e ga i pustiti. Uinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova druina; sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga Jahve odabere, taj neka bude posveen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!" Potom Mojsije ree Korahu: "Posluajte, Levijevci! Zar vam je malo to vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice da vas priblii k sebi te da vrite slubu u Jahvinu prebivalitu i da stojite pred zajednicom sluei joj? Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju brau Levijevce, a vi jo traite i sveenitvo! Ti i sva tvoja druina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer to je Aron da protiv njega rogoborite?" Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovore: "Neemo doi! Zar je malo to si nas odveo iz zemlje kojom tee med i mlijeko da nas pobije u ovoj pustinji, pa hoe da nasilno zagospodari nad nama? Nisi nas uveo u zemlju kojom tee med i mlijeko i nisi nam dao u posjed njive i vinograde! Misli li iskopati oi ovim ljudima? Neemo doi!" Mojsije se vrlo razljuti i ree Jahvi: "Ne obaziri se na njihovu prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednoga od njih otetio." Zatim Mojsije ree Korahu: "Ti i sva tvoja druina stupite sutra pred Jahvu; ti, i oni, i Aron. Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i Aron donesite svaki svoj kadionik." Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u ator sastanka. Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u ator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina. I ree Jahve Mojsiju i Aronu: "Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!" Oni popadoe niice i povikae: "Boe! Boe ivotnog duha u svakome tijelu! Zar e se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagrijeio!" Onda Jahve ree Mojsiju: "Reci toj zajednici: 'Uklonite se iz okolice prebivalita Koraha, Datana i Abirama!'" Mojsije ustade i poe k Datanu i Abiramu. Za njim krenue izraelske starjeine. Zatim ovako progovori zajednici: "Odstupite od atora tih opakih ljudi! Ne dotiite se niega to je njihovo, da ne budete uniteni zbog svih njihovih grijeha." Tako se oni udalje iz okolice prebivalita Korahova, Datanova i Abiramova. Uto izau Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih atora sa svojim enama, svojim sinovima i svojom nejaadi. "Po ovom ete vidjeti", ree Mojsije, "da me Jahve poslao da vrim sva ova djela, a da ih ne inim sam od sebe: ako ovi ljudi umru kao to umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao. Ali ako Jahve uini neuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim to je njihovo te ivi siu u eol, onda znajte da su ovi ljudi prezreli Jahvu." A kad on zavri sve te rijei, tlo se pod njima raspukne; zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem. ivi siu u eol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni ieznu iz zbora. Na njihov vrisak svi Izraelci to su stajali oko njih pobjegoe govorei: "Da i nas zemlja ne proguta!" Ali sukne oganj od Jahve te prodre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan. Jahve ree Mojsiju: "Kai Eleazaru, sinu sveenika Arona, da ukloni kadionike - jer su posveeni - iz toga zgarita, a neposveenu vatru iz njih neka razaspe podalje. Kadionici onih koji su sagrijeili i grijehom ivot pokopali neka se prekuju u ploice za oblaganje rtvenika. Doneseni su, naime, pred Jahvu, pa su posveeni. Neka budu opomenom Izraelcima!" Tako sveenik Eleazar uze kadionike od tua to su ih prinosili oni koji izgorjee; prekovae ih u ploice za oblaganje rtvenika. One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan - nitko tko nije od Aronova potomstva - ne smije pribliiti da pali tamjan pred Jahvom, kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj druini, prema onom to je kazao Jahve po Mojsiju. Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona. "Pobili ste Jahvin narod!" - govorili su. Dok se zajednica skupljala protiv Mojsija i Arona, oni se okrenue prema atoru sastanka, i gle! oblak ga prekri i slava se Jahvina pokaza. Tada Mojsije i Aron odoe pred ator sastanka. I Jahve ree Mojsiju: "Udaljite se od te zajednice; u tili u je as unititi!" Oni padoe niice. Zatim Mojsije ree Aronu: "Uzmi kadionik, stavi u nj vatre sa rtvenika, metni tamjana, a onda se uri do zajednice da obavi nad njom obred pomirenja. Gnjev je Jahvin ve izbio i zlo je poelo!" Aron uze to mu je Mojsije rekao te otra usred zbora, a kad tamo: pomor meu narodom ve poeo. Stavi tamjana te obavi obred pomirenja nad narodom. Zatim stade izmeu mrtvih i ivih i zlo se ustavi. Bilo ih je mrtvih od toga zla etrnaest tisua i sedam stotina, osim onih koji su poginuli zbog Koraha. Aron se vrati k Mojsiju na ulaz u ator sastanka: pomor se ustavi. Jahve ree Mojsiju: "Razloi Izraelcima te od njih uzmi po jedan tap za svaki predjedovski dom; uzmi od svih njihovih starjeina za njihove pradjedovske domove dvanaest tapova. Ime svakoga napii na njegovu tapu. A kako ima po jedan tap za svakoga starjeinu pradjedovskih domova, Aronovo ime napii na Levijevu tapu. Onda ih pohrani u ator sastanka pred Svjedoanstvo; ondje gdje se s tobom sastajem. tap onoga ovjeka koga izaberem propupat e. Tako u maknuti od sebe rogoborenje Izraelaca kojim prigovaraju vama." Mojsije tako kaza Izraelcima. Sve njihove starjeine dadoe mu tap, po jedan tap za svakoga starjeinu - dakle, dvanaest tapova za njihove pradjedovske domove. Meu njihovim tapovima bio je i tap Aronov. Mojsije pohrani tapove pred Jahvu u atoru svjedoanstva. Kad sutradan Mojsije ue u ator svjedoanstva, gle: tap Arona iz doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli bademi. Tada iznese Mojsije ispred Jahve sve tapove sinovima Izraelovim. Oni ih razgledae, a onda svatko uze svoj tap. Jahve ree Mojsiju: "Opet stavi Aronov tap pred Svjedoanstvo, neka se uva za znak buntovnim sinovima. Dokonaj tako njihovo rogoborenje protiv mene da ne izginu." I uini Mojsije: kako mu je Jahve zapovjedio, tako uini. "Izgibosmo!" - rekoe Izraelci Mojsiju. "Propadosmo! Svi odreda propadosmo! Tko god prie Jahvinu prebivalitu, umire ... Zar emo svi izginuti?" Tada Jahve ree Aronu: "Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski dom s tobom bit ete odgovorni za grijehe u Svetitu; ti i tvoji sinovi s tobom bit ete odgovorni za grijehe svoga sveenitva. Pridrui k sebi i svoju brau od Levijeva plemena - tvoga pradjedovskog doma - neka ti se prikljue da ti posluuju, tebi i tvojim sinovima s tobom, pred atorom svjedoanstva. Neka stoje na slubu tebi i svemu atoru, ali neka se ne pribliuju pokustvu u Svetitu niti rtveniku, da ne poginu i oni i vi. Neka su, dakle, tebi pridrueni i neka preuzmu brigu za ator sastanka, svaku slubu oko atora. I neka se ni jedan svjetovnjak ne pribliuje vama, a vi vrite slubu u Svetitu i slubu oko rtvenika da se vie ne izlijeva gnjev na Izraelce. Uzeh, evo, vau brau levite izmeu Izraelaca vama za dar; kao darovani pripadaju Jahvi da obavljaju slubu oko atora sastanka. Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite sveenike poslove oko svega to spada na rtvenik i iza zavjese. Slubu koju dajem na dar vaem sveenitvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka se pogubi." Jo ree Jahve Aronu: "Tebi, evo, povjeravam brigu o onom to se meni prinosi. Sve to Izraelci posveuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima kao batinu trajnim zakonom. Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenih rtava svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove okajnice i za sve njihove naknadnice to ih budu meni uzvraali; ta vrlo sveta stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima! Blagujte ih kao najvee svetinje! Svaki mukarac moe ih jesti. Neka ti budu svete! I ovo neka bude za te: ono to se uzima od izraelskih prinosa da se prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojim sinovima i tvojim kerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude ist moe od toga jesti. Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i ita - prvine koje se prinose Jahvi - predajem tebi. Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji to ih budu donosili Jahvi neka budu tvoji. Tko je god ist u tvome domu moe ih jesti. Sve to u Izraelu bude odreeno za 'herem' neka je tvoje. Svako prvoroene svih bia - kako ljudi tako i ivotinja - to se prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od ljudi i prvene od neiste stoke. Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovu otkupnu cijenu odredi: pet srebrnih ekela, prema hramskom ekelu, a to je dvadeset gera. Ali prvene kravlje, prvene ovje i prvene kozje neka se ne otkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na rtvenik, a pretilinu njihovu saei u kad kao rtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi. Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi rtve prikaznice i desno plee. Sve posveene prinose to ih Izraelci podiu Jahvi predajem trajnim zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kerima s tobom. To je savez osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom." "Nemoj imati batine u zemlji njihovoj", ree Jahve Aronu, "niti sebi stjei posjeda meu njima! Ja sam tvoj dio i tvoja batina meu Izraelcima." "Levijevim sinovima, evo, predajem u batinu sve desetine u Izraelu za njihovu slubu - za slubu to je obavljaju u atoru sastanka. A Izraelci neka se vie ne primiu atoru sastanka, da ne navuku na se grijeh i ne poginu. Neka samo leviti obavljaju slubu u atoru sastanka; i neka oni budu odgovorni za svoj grijeh. Trajna je to odredba za vae narataje; meu Izraelcima neka nemaju posjeda, jer ja im predajem u posjed desetine to ih Izraelci prinose na dar Jahvi. Stoga sam za njih rekao: neka oni nemaju posjeda meu Izraelcima." Jahve ree Mojsiju: "Levitima govori i reci im: 'Kad od Izraelaca primate desetinu, koju ja od njih dajem vama u batinu, od toga onda vi prinesite podizanicu Jahvi: desetinu od desetine. Prinos e vam biti zaraunan kao da je prinos s gumna i otoka iz badnja. Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetina to ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinu sveeniku Aronu. Od svih darova koje budete primali podiite podizanicu Jahvi; od svega ono najbolje - onaj dio koji treba posveivati.' Jo im reci: 'Poto od toga prinesete najbolji dio, neka se to levitima urauna kao prihod s gumna i prihod iz badnja. Na svakome ga mjestu moete jesti, i vi i vai ukuani, jer to vam je nagrada za vau slubu u atoru sastanka. Poto prinesete njegov najbolji dio, neete navui na se grijeha; svetinja Izraelaca neete oskvrnjivati te neete ginuti.'" Jahve ree Mojsiju i Aronu: "Ovo je zakonska odredba to ju je Jahve naredio: Reci Izraelcima neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju jo nije stavljan jaram. A vi je predajte sveeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan tabora i zakolje pred njim. Sveenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome pokropi sedam puta prema proelju atora sastanka. Neka se onda junica spali na njegove oi; neka joj se spale: koa, meso, krv i neist. Potom neka sveenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih baci usred vatre gdje se krava spaljuje. Neka sveenik opere svoju odjeu, a svoje tijelo u vodi okupa. Poslije toga neka se sveenik vrati u tabor, ali neka je neist do veeri. I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeu opere i okupa svoje tijelo u vodi te bude neist do veeri. A jedan ist ovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani izvan tabora na isto mjesto da se uva izraelskoj zajednici za vodu oienja. To je rtva okajnica. I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeu i bude neist do veeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca koji meu njima boravi." "Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je neist sedam dana. Takav neka se opere tom vodom treega dana i sedmoga dana pa e biti ist. Ako se ne opere treega dana i sedmoga dana, nee biti ist. Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula ovjeka, a ne opere se, oskvrnjuje Jahvino prebivalite. Takav neka se iskorijeni iz Izraela. Budui da vodom za oienje nije bio poliven, neist je; njegova je neistoa jo na njemu." "Ovo je zakon kad koji ovjek umre u atoru; tko god ue u ator i tko god bude u atoru neka je neist sedam dana. Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcem neka je neista. A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od maa, ili mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba neka je neist sedam dana. Neka se za onoga koji se oneistio uzme pepela od ivotinje spaljene za okajnicu i na nj, u kakvu sudu, nalije ive vode. Onda neka ist ovjek uzme izopa, zamoi ga u vodu te pokropi po atoru, po svemu posuu, po ljudima koji su tu bili, po onome koji se dotakao kostiju, ili ubijenoga, ili preminuloga, ili groba. Neka isti ovjek kropi neistoga treega i sedmoga dana. Tako e ga na sedmi dan oistiti. Taj onda neka opere svoju odjeu, okupa se u vodi i neka je naveer ist. A bude li tko neist pa se ne oisti, neka se iskorijeni iz zajednice, jer je oskvrnuo Jahvino svetite; vodom za oienje nije bio poliven; neist je! Neka im i ovo bude trajnim zakonom: i onaj koji je kropio vodom za oienje neka opere svoju odjeu; i onaj koji je dirnuo vodu za oienje neka je neist do veeri. ega se god neisti dotakne neka je neisto; a osoba koja se njega dotakne neka je neista do veeri." Potom stigoe Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome mjesecu. Narod se nastani u Kadeu. Ondje umrije Mirjam i ondje je sahranie. Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udrue protiv Mojsija i protiv Arona. Narod se poe svaati s Mojsijem i govoriti: "Da smo bar izginuli kad su nam i braa poginula pred Jahvom! Zato ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naa stoka? Zato ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni ita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni vode da pijemo." Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u ator sastanka i padnu niice. Tada im se pokaza slava Jahvina. I Jahve ree Mojsiju: "Uzmi tap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oi, progovorite peini da ustupi svoje vode. Iz peine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago." Mojsije uzme tap ispred Jahve kako mu je naredio. Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred peinu pa im Mojsije rekne: "ujte, buntovnici! Hoemo li vam iz ove peine izvesti vodu?" Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari tapom o peinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago. Potom e Jahve Mojsiju i Aronu: "Budui da se niste pouzdavali u me i niste me svetim oitovali u oima sinova Izraelovih, neete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem." To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a on se pokazao svetim. Iz Kadea poalje Mojsije glasnike: "Kralju Edoma. Ovako veli tvoj brat Izrael: 'Ti zna sve jade koji su nas snali. Nai se preci spustie u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo vremena. Egipani su s nama i s naim precima loe postupali. Stoga smo vapili Jahvi, i on u na glas i posla anela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadeu, gradu uz rub tvoga podruja. Pusti nas da proemo kroz tvoju zemlju. Neemo ii preko polja ni vinograda niti emo piti vodu iz bunara; ii emo Kraljevskim putem, ne skreui ni desno ni lijevo, dok ne proemo tvoje podruje." Edom mu odgovori: "Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s maem preda te!" "Ii emo utrenikom", rekoe Izraelci, "a budemo li pili tvoje vode, mi i naa stada, za to emo ti platiti. Nita vie, samo da proemo pjeice." "Ne prolazi!" - odgovori. I Edom mu izae u susret s mnogo ljudi i s velikom silom. Tako Edom nije dopustio Izraelu da proe kroz njegovo podruje i Izrael se okrenu od njega. Zaputivi se od Kadea, stigoe Izraelci, sva zajednica, k brdu Horu. Kod brda Hora, uz meu edomsku, ree Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka se Aron pridrui svojim precima! Nee ui u zemlju koju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda. Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor. I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru. Aron e se pridruiti precima, umrijet e ondje." Mojsije uini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom popee se na brdo Hor. Mojsije svue s Arona njegove haljine te ih obue njegovu sinu Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar spustie s brda. Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov oplakivae Arona trideset dana. Kralj Arada, Kanaanac koji je ivio u Negebu, u da Izrael dolazi Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi. Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: "Ako u moje ruke izrui ovaj narod, potpuno u unititi njegove gradove." Jahve uslia glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i njihove gradove 'heremom' uniti. Stoga se ono mjesto prozva Horma. Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. I pone govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Zato nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo ve se ogadilo duama naim." Onda Jahve poalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Doe narod k Mojsiju pa ree: "Sagrijeili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!" Mojsije se pomoli za narod, i Jahve ree Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat e na ivotu ako je pogleda." Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio. Pou Izraelci i utabore se u Obotu. Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u pustinji to je nasuprot Moabu, sa strane suneva izlaska. Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu. Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u pustinji a izvire u podruju Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska izmeu Moabaca i Amorejaca. Zato se veli u "Knjizi Jahvinih vojni": "Vaheb kod Sufe i doline arnonske i padine doline to se naginje prema mjestu Aru i naslanja se na granicu moapsku ..." Odande odoe u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekao Mojsiju: "Skupi narod da im dam vode!" Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: "Prokljuaj, studene! A vi ga uznosite: knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli ezlom, tapom svojim." Iz pustinje odu u Matanu, iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot; iz Bamota u dolinu to se stere u moapskom polju, prema vrhuncu Pisge, s koje se prua vidik na pustaru. Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, s porukom: "Pusti da proem preko tvoje zemlje. Neemo zalaziti u polja i u vinograde, niti emo piti vode iz bunara. Ii emo Kraljevskim putem dok ne proemo tvoje podruje." Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proe njegovim podrujem, nego skupi sav svoj narod te izae u pustinju da presretne Izraelce. Stigavi do Jahze, zavojuje na Izraela. Ali ga Izrael potue otrim maem i osvoji njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, do Amonaca, jer je Az leao na granici Amonaca. Izrael zauzme sve one gradove i Izrael se nastani u svim onim gradovima Amorejaca; u Hebonu i svim njegovim naseljima. Kako je Hebon bio glavni grad Sihona, amorejskog kralja, koji je ratovao protiv prijanjega moapskoga kralja te osvojio svu njegovu zemlju do Arnona, kau zato pjesnici: "Hrabro, o Hebone, dobro sazdani, vrsto posaeni grade Sihonov! Iz Hebona oganj suknu, plamen iz grada Sihonova, saga Ar moapski, prodrije visove arnonske. Teko tebi, Moabe! Propao si, narode Kemoev! Od sinova bjegunce uini, a od keri svojih ropkinje Sihonu, kralju amorejskom. Pobili smo ih; propao je Hebon do Dibona: sve smo razorili do Nofaha, to je blizu Medebe ..." Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca. Mojsije se uputi da izvidi Jazer. Potom zauzmu njegova naselja a rastjeraju Amorejce koji bijahu ondje. Okrenu se onda i pou prema Baanu. A baanski kralj Og presrete ih sa svim svojim narodom da zapodjene boj kod Edreja. Ali Jahve ree Mojsiju: "Ne boj ga se! Predao sam u tvoje ruke njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si postupio s amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u Hebonu." I potukoe ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako da nitko ne utee. Potom zaposjedoe njegovu zemlju. <p> Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu. Balak, sin Siporov, vidje sve to Izrael uini Amorejcima. Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan. Moaba obuze strah od Izraelaca. Zato ree Moab midjanskim starjeinama: "Sad e ova rulja oko nas sve popasti kao to vol popase travu po polju." Balak, sin Siporov, bijae moapski kralj u ono vrijeme. On poalje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se nalazi na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekavi: "Evo je doao neki narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me. Zato doi i prokuni mi ovaj narod jer je jai od mene. Tako u ga moi svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj koga blagoslovi, a proklet onaj koga prokune." Starjeine moapske i starjeine midjanske krenu s nagradom za vraanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu poruku. On im rekne: "Prenoite ovdje te u vam odgovoriti prema onome to mi Jahve kae." Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama. Bog doe Bileamu i upita: "Tko su ti ljudi s tobom?" Bileam odgovori Bogu: "Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom: 'Evo je neki narod doao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Doi da ga prokune. Tako u ga moi svladati i protjerati.'" Ali Bog ree Bileamu: "Nemoj ii s njima! Nemoj proklinjati onaj narod jer je blagoslovljen." Ujutro Bileam ustane te e Balakovim knezovima: "Odlazite u svoju zemlju jer mi ne da Jahve da poem s vama." Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: "Bileam nije htio poi s nama." Balak opet poalje knezove, brojnije i uglednije od prvih. Oni dou Bileamu i reknu mu: "Ovako je poruio Balak, sin Siporov: 'Ne skanjuj se nego doi k meni. Bogato u te nagraditi i uinit u sve to mi kae. Doi, molim te, i prokuni mi ovaj narod!'" Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: "Da mi Balak dadne svoju kuu punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve, Boga svoga, da uinim ita, bilo veliko bilo malo. Ali provedite ovdje i vi no da doznam to e mi Jahve jo kazati." Nou Bog doe Bileamu pa mu rekne: "Ako su ti ljudi doli da te pozovu, ustani, poi s njima! Ali da ini samo to ti ja reknem!" Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim knezovima. No Boja srdba usplamtje to je on poao. Zato aneo Jahvin stade na put da ga sprijei. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga njegova dva momka. Kad magarica opazi anela Jahvina kako stoji na putu s isukanim maem u ruci, skrene sa staze i poe preko polja. Bileam poe tui magaricu da je vrati na put. Aneo Jahvin tada stade na uskom prolazu, meu vinogradima, a bijae ograda i s ove i s one strane. Magarica, spazivi Jahvina anela, stisne se uza zid i o zid pritisne Bileamovu nogu. On je opet poe tui. Aneo Jahvin poe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo prostora da se provue ni desno ni lijevo. Kad je magarica ugledala Jahvina anela, legne pod Bileamom. Bileam pobjesni i poe tui magaricu tapom. Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: "to sam ti uinila da si me tukao tri puta?" Bileam odgovori magarici: "to sa mnom zbija alu! Da mi je ma u ruci, sad bih te ubio!" A magarica uzvrati Bileamu: "Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti obiavala ovako?" - "Nisi!" - odgovori on. Tada Jahve otvori oi Bileamu i on opazi anela Jahvina kako stoji na putu s golim maem u ruci. Pognu on glavu i pade niice. Onda e mu aneo Jahvin: "Zato si tukao svoju magaricu ve tri puta? Ta ja sam istupio da te sprijeim, jer te put meni naoigled vodi u propast. Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se nije uklanjala, ve bih te ubio, a nju ostavio na ivotu." Onda e Bileam anelu Jahvinu: "Sagrijeio sam! Nisam znao da ti preda mnom stoji na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim oima, ja u se vratiti." Ali aneo Jahvin odvrati Bileamu: "Idi s tim ljudima, ali samo ono govori to ti ja kaem." Tako Bileam ode s Balakovim knezovima. Kad je Balak uo da Bileam dolazi, izie mu u susret do grada Moaba to se nalazi na granici Arnona, na kraju podruja. "Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Zato mi nisi doao?" ree Balak Bileamu. "Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?" "Evo sam ti doao", ree Bileam Balaku. "Ali hou li ti moi sada to kazati? Samo to mi Bog stavi na jezik, to u govoriti." Poe zatim Bileam s Balakom i dooe u Kirjat Husot. rtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga prui Bileamu i knezovima koji su ga pratili. Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle mogae vidjeti krajnji dio naroda. I Bileam ree Balaku: "Ovdje mi naini sedam rtvenika; ovdje mi pripravi sedam junaca i sedam ovnova." Balak uini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesu po jednoga junca i ovna na svakome rtveniku. Potom e Bileam Balaku: "Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idem ne bih li se sreo s Jahvom, pa to mi oituje, kazat u ti." I ode na osamljeno mjesto. I Bog srete Bileama, koji mu ree: "Sedam sam rtvenika podigao i prinio na svakome po jednoga junca i ovna." A Jahve stavi rijei u usta Bileamu te mu zapovjedi: "Vrati se Balaku i ovako govori." Bileam se vrati k njemu, a on stajae uza svoju paljenicu i s njim svi knezovi moapski. Tada on poe svoju pjesmu i ree: "Iz Arama dovede me Balak, kralj Moaba, iz strana istonih: 'Doi, prokuni mi Jakova, doi, gromom udri Izraela!' Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara? Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle naroda koji odvojeno ivi, meu narode on se ne broji. Prah Jakovljev tko e prebrojiti; pijesak Izraela tko e izmjeriti! O, da mi je umrijeti smru pravednika! O, da svretak moj bude kao njegov!" "to mi to uradi!" - ree Balak Bileamu. "Dovedoh te da prokune moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!" On odgovori: "Zar mi nije dunost kazati to mi Jahve stavlja u usta?" "Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga moe svega vidjeti" zamoli ga Balak. "Odavde mu vidi samo jedan kraj, a ne vidi ga svega. Odande mi ga prokuni!" Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam rtvenika i na svakom rtveniku prinese po jednoga junca i ovna. Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja odoh onamo na susret Bogu." Jahve sretne Bileama; stavi rijei u njegova usta te mu zapovjedi: "Vrati se k Balaku i tako govori!" I vrati se on Balaku, koji stajae uza svoju paljenicu i s njim moapski knezovi. Balak ga zapita: "to je Jahve rekao?" Tada Bileam zapoe svoju pjesmu i ree: "Ustani, Balae, i posluaj! Uhom me posluhni, sine Siporov! Bog nije ovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne uini, zar obea, pa ne ispuni? Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit u i povu' neu blagoslova. U Jakovu nesree ne nazreh, nit' nevolje vidjeh u Izraelu. Jahve, Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja. Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu k'o rozi bivola. Gatanja nema protiv Jakova nit' protiv Izraela vraanja. I kada budu rekli Jakovu i Izraelu: 'to radi Bog?' gle, ustat e narod k'o lavica, dii e se poput lava: lei nee dok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih." Zatim Balak ree Bileamu: "Nemoj ga ni kletvom kleti, ali ni blagoslovom blagoslivljati." Bileam odvrati Balaku. "Zar ti nisam rekao: sve to Jahve kae, to u initi." Potom Balak ree Bileamu: "Hajde! Odvest u te na drugo mjesto. Moda e Bogu biti pravo da mi ga odande prokune." I odvede Balak Bileama na vrh Peora, odakle se prua vidik na pustaru. "Sagradi mi ovdje sedam rtvenika", ree Bileam Balaku. "Nadalje, pripremi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova." Balak uini kako je Bileam rekao i prinese po jednoga junca i ovna na svakome rtveniku. Kad opazi Bileam da je Jahvi drago to on blagoslivlja Izraela, ne htjede vie ni ii kao prije u potragu za znamenjima, nego se licem okrenu prema pustari. Bileam podie oi i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj sie Duh Boji i on poe svoju pjesmu te ree: "Proroanstvo Bileama, sina Beorova, proroanstvo ovjeka pronicava pogleda, proroanstvo onoga koji rijei Boje slua, koji vidi vienja Svesilnoga, koji pada i oi mu se otvaraju. Kako su lijepi ti atori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele! Kao dolovi to se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje to ih Jahve posadi, kao cedri pokraj voda! Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima. Kralj e njegov nadvisit' Agaga, uzdie se kraljevstvo njegovo. Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu k'o rozi bivola. On prodire narode dumanske, on njihove kosti drobi. Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podii smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe proklinje!" I usplamtje srdbom Balak na Bileama i udari rukom o ruku. "Pozvao sam te da prokune moje neprijatelje", ree Balak Bileamu, "a kad tamo, ti ih blagoslovi evo triput! Nosi se odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno u te poastiti! A eto, Jahve te lii asti." Nato Bileam odgovori Balaku: "Zar nisam rekao i tvojim glasnicima koje si k meni poslao: 'Da mi Balak dadne svoju kuu punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijed Jahvinu i po svojoj volji initi bilo dobro, bilo zlo; ono to kae Jahve, to u i ja rei.' A sada, kad, evo, odlazim k svome narodu, hajde da ti objavim to e ovaj narod uiniti tvome narodu u budunosti!" I poe svoju pjesmu i ree: "Proroanstvo Bileama, sina Beorova, proroanstvo ovjeka pronicava pogleda, proroanstvo onoga koji rijei Boje slua, koji poznaje mudrost Svevinjega, koji vidi vienja Svesilnoga, koji pada i oi mu se otvaraju. Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela ezlo se die. On Moabu razbija bokove i svu djecu etovu zatire! Edom e njegovim postati posjedom, a Seir zemljom osvojenom. Razvija snagu svoju Izrael, Jakov vlada nad neprijateljima i unitava preivjele iz Ira." Bileam se zagleda u Amaleka te poe svoju pjesmu i ree: "Amalek je prvenac meu narodima, ali vjena propast njegov je svretak." Onda se zagleda u Kenijce te poe svoju pjesmu i ree: "Tvrd je stan tvoj, Kajine, na timoru ti gnijezdo savijeno! Al' gnijezdo pripada Beoru; dokle e Auru robovati?" Opet poe svoju pjesmu i ree: "Narodi pomorski sabiru se sa sjevera, a brodovlje od strane Kitima. Podjarmljuju Aur, podjarmljuju Heber, pa i njega e propast stii vjeita." Potom ustade Bileam te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim putem. Dok je Izrael boravio u itimu, narod se upusti u blud s Moapkama. One pozivahu narod na rtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelovae u njihovim gozbama i klanjae se njihovim bogovima. Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planu gnjevom na Izraela. "Pokupi sve narodne glavare", ree Jahve Mojsiju. "Objesi ih Jahvi usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela." Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: "Neka svatko pobije one svoje ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim." Ba tada neki Izraelac doe i dovede k svojoj brai jednu Midjanku naoigled Mojsija i naoigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na ulazu u ator sastanka. Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina sveenika Arona, ustade ispred zajednice: uze koplje u ruku i poe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i enu; nju kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade. A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i etiri tisue. Jahve ree Mojsiju: "Pinhas, sin Eleazara, sina sveenika Arona, odvratio je moj gnjev od Izraelaca, obuzet meu njima mojim revnovanjem. Zato u svome revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda. Kai mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira. Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vjenoga sveenitva, jer je revnovao za svoga Boga i izvrio pomirenje za izraelski narod.'" Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome to je ubijen s Midjankom - bijae Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od imunovih porodica. A ime ubijene ene Midjanke bijae Kozbi. Bila je ki Surova. Sur je bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu. Jahve ree Mojsiju: "Navali na Midjance i potuci ih, jer su i oni navaljivali na vas svojim lukavtinama kad su lukavo radili protiv vas u sluaju Peora i svoje sestre Kozbi, keri glavara midjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora." Poslije toga zla Jahve ree Mojsiju i Eleazaru, sinu sveenika Arona: "Obavite popis sve zajednice sinova Izraelovih, po njihovim porodicama, popiite sve, od dvadeset godina pa navie, koji su u Izraelu sposobni za borbu." Mojsije, dakle, i sveenik Eleazar popiu ih na Moapskim poljanama, uz Jordan blizu Jerihona, sve od dvadeset godina pa navie, kako je Jahve naredio Mojsiju i Izraelcima. Sinovi Izraelovi koji su izali iz zemlje egipatske bili su: Izraelov prvoroenac Ruben. Sinovi Rubenovi: od Henoka rod Henokovaca; od Palua rod Paluovaca; od Hesrona rod Hesronovaca i od Karmija rod Karmijevaca. To su rodovi Rubenovaca. Njih je bilo etrdeset i tri tisue sedam stotina i trideset. Paluov sin bijae Eliab, a sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. Taj Datan i Abiram bijahu ugledni lanovi zajednice koji se podigoe protiv Mojsija i Arona u buni Korahovoj, kad se pobunie protiv Jahve. Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno s Korahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj prodro dvjesta i pedeset ljudi. Tako su postali opomenom. No sinovi Korahovi ne izginue. Sinovi imunovi po svojim rodovima: od Nemuela rod Nemuelovaca; od Jamina rod Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca; od Zeraha rod Zerahovaca i od aula rod aulovaca. To su rodovi imunovaca, njih dvadeset i dvije tisue i dvjesta. Sinovi Gadovi po svojim rodovima: od Sefona rod Sefonovaca; od Hagija rod Hagijevaca; od unija rod unijevaca; od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca; od Aroda roda Arodovaca i od Arelija rod Arelijevaca. To su rodovi Gadovih potomaka. Njih je upisano etrdeset tisua i pet stotina. Judini sinovi: Er i Onan. I Er i Onan umrijee u zemlji kanaanskoj. Sinovi Judini po svojim rodovima bijahu: od ele rod elinaca; od Peresa rod Peresovaca i od Zeraha rod Zerahovaca. Peresovi su sinovi opet bili: od Hesrona rod Hesronovaca i od Hamula rod Hamulovaca. To su Judini rodovi. Njih je upisano sedamdeset i est tisua i petsto. Sinovi Jisakarovi, prema svojim rodovima: od Tole rod Tolinaca; od Puve rod Puvinaca; od Jauba rod Jaubovaca i od imrona rod imronovaca. To su Jisakarovi rodovi. Njih je upisano ezdeset i etiri tisue i trista. Sinovi Zebulunovi, po svojim rodovima: od Sereda rod Seredovaca; od Elona rod Elonovaca i od Jahleela rod Jahleelovaca. To su rodovi Zebulunovaca. Njih je upisano ezdeset tisua i pet stotina. Sinovi Josipovi, po svojim rodovima: Manae i Efrajim. Sinovi Manaeovi: od Makira rod Makirovaca. Makiru se rodio Gilead. Od Gileada rod Gileadovaca. Ovo su bili sinovi Gileadovi: od Jezera rod Jezerovaca; od Heleka rod Helekovaca; od Asriela rod Asrielovaca; od ekema rod ekemovaca; od emide rod emidinaca i od Hefera rod Heferovaca. Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego keri. Imena Selofhadovih keri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. To su Manaeovi rodovi. Njih je upisano pedeset i dvije tisue i sedam stotina. Ovo su opet sinovi Efrajimovi, po svojim rodovima: od utelaha rod utelahovaca; od Bekera rod Bekerovaca i od Tahana rod Tahanovaca. Ovo su sinovi utelahovi: od Erana rod Eranovaca. To su rodovi Efrajimovih sinova. Njih je upisano trideset i dvije tisue i pet stotina. To su sinovi Josipovi, po svojim rodovima. Sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima: od Bele rod Belinaca; od Abela rod Abelovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca; od efufama rod efufamovaca i od Hufama rod Hufamovaca. Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. I tako, od Arda rod Ardovaca, a od Naamana rod Naamanovaca. To su sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima. Njih je upisano etrdeset i pet tisua i est stotina. Ovo su sinovi Danovi, po svojim rodovima: od uhama rod uhamovaca. To su sinovi Danovi, prema svojim rodovima. Od svih rodova uhamovaca bilo je upisano ezdeset i etiri tisue i etiri stotine. Sinovi Aerovi, po svojim rodovima: od Jimne rod Jimninaca; od Jivija rod Jivijevaca i od Berije rod Berijevaca. Od sinova Berijinih: od Hebera rod Heberovaca i od Malkiela rod Malkielovaca. Aerovoj keri bilo je ime Serah. To su rodovi Aerovih sinova. Njih je upisano pedeset i tri tisue i etiri stotine. Sinovi Naftalijevi, po svojim rodovima: od Jahseela rod Jahseelovaca; od Gunija rod Gunijevaca; od Jesera rod Jeserovaca i od ilema rod ilemovaca. To su rodovi Naftalijevaca. Po njihovim rodovima upisano ih je etrdeset i pet tisua i etiri stotine. Bilo je, dakle, upisanih Izraelaca est stotina i jedna tisua i sedam stotina i trideset. Jahve ree Mojsiju: "Tima neka se razdijeli zemlja u batinu prema broju osoba. Veem broju poveaj njegovu batinu, a manjem smanji njegovu batinu; neka se svakomu dadne njegova batina prema broju upisanih. Ali zemlja neka se podijeli kockom: neka se primi u batinu prema djedovskim plemenskim imenima. Batina se ima podijeliti kockom svakom plemenu prema njegovoj veliini." Ovo je popis Levijevaca, po njihovim rodovima: od Gerona rod Geronovaca; od Kehata rod Kehatovaca i od Merarija rod Merarijevaca. Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca, rod Mahlijevaca, rod Muijevaca i rod Korahovaca. Kehatu se rodio Amram. Amramovoj eni bijae ime Jokebeda. Bila je ki Levijeva, koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija i njihovu sestru Mirjam. Aronu se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili neposveenu vatru pred Jahvom. Svih je popisanih mukaraca od jednog mjeseca pa navie bilo dvadeset i tri tisue. Oni nisu bili popisani s Izraelcima i nije im bila dodijeljena batina meu Izraelcima. To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i sveenik Eleazar; oni su obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama nasuprot Jerihonu. Meu njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i sveenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji. Jer Jahve bijae za njih rekao: "Neka pomru u pustinji i neka nitko od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova!" Tada pristupie keri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova, sina Makirova, sina Manaeova iz roda Josipova sina Manaea. A imena keri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. One stanu pred Mojsija, pred sveenika Eleazara, pred glavare i svu zajednicu na ulazu u ator sastanka pa reknu: "Na je otac umro u pustinji. Nije pripadao druini to se pobunila protiv Jahve - Korahovoj druini - nego je umro od svoga vlastitoga grijeha. Sinova nije imao. Zato bi se odstranilo ime naega oca iz njegova roda? Budui da nije imao sina, daj nama posjed meu braom naega oca!" Mojsije iznese njihov sluaj pred Jahvu. A Jahve ree Mojsiju: "Selofhadove keri pravo kau. Treba svakako da im dadne posjed koji e biti njihova batina meu braom njihova oca. Prenesi na njih batinu njihova oca. Nadalje, reci Izraelcima: 'Kad koji ovjek umre a ne imadne sina, prenesite njegovu batinu na njegovu ker. Ne imadne li ni keri, predajte batinu njegovoj brai. Ako ne imadne ni brae, njegovu batinu podajte brai njegova oca. Ako mu otac ne imadne brae, batinu njegovu podajte najbliem roaku njegova roda: neka je on uzme u posjed.' Neka to bude zakonska odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju." Jahve ree Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. A kad bude razgledao, pridruit e se svojim precima i ti, kako se pridruio i tvoj brat Aron. Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom oitujete moju svetost pred njihovim oima." (To su Meripske vode kod Kadea u Sinskoj pustinji.) A Jahvi Mojsije progovori ovako: "Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi ovjeka nad ovom zajednicom koji e pred njom izlaziti; koji e pred njom stupati; koji e je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado to nema pastira." "Uzmi Jouu, sina Nunova!" - ree Jahve Mojsiju. "To je ovjek u kome ima duha. Na nj poloi ruku svoju! Onda ga odvedi pred sveenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oi daj naredbe! Predaj mu dio svoje vlasti da ga slua sva zajednica sinova Izraelovih. Neka pristupa k sveeniku Eleazaru, koji e za nj traiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica." Mojsije uini kako mu je Jahve naredio: uzme Jouu te ga postavi pred sveenika Eleazara i pred svu zajednicu. Poloi zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija. Jahve ree Mojsiju: "Naredi Izraelcima i reci im: 'Tono u odreeno vrijeme prinosite mi moje prinose, moju hranu - rtve paljene meni na ugodan miris.' Reci im: Ovo su rtve paljene koje ete prinositi Jahvi: Svaki dan dva jednogodinja janjca bez mane kao trajnu paljenicu. Jedno janje prinosite jutrom, a drugo janje prinosite u suton. A za prinosnicu desetinu efe najboljeg brana, zamijeena u etvrtini hina istoga ulja. Trajna je to paljenica koja je ve bila prinesena na Sinajskom brdu - rtva spaljena na ugodan miris Jahvi. Njezina ljevanica neka se sastoji od etvrtine hina za svako janje. Ljevanica vina neka se Jahvi izlijeva u Svetitu. Drugo janje prinosite u suton. Prinosi ga kao i jutarnju prinosnicu i njezinu ljevanicu: kao rtvu spaljenu Jahvi na ugodan miris." "Na subotnji dan: dva jednogodinja janjeta bez mane i dvije desetine efe najboljeg brana, zamijeena s uljem, za prinosnicu, s njezinom ljevanicom. Neka se subotnja paljenica svake subote dodaje trajnoj paljenici i njezinoj ljevanici." "Na poetku vaih mjeseci prinosite Jahvi za paljenicu: dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca bez mane. Za pojedinog junca kao prinosnicu: tri desetine najboljeg brana zamijeena s uljem; za svakog ovna kao prinosnicu: dvije desetine efe najboljeg brana zamijeena s uljem. Za svako janje jednu desetinu efe najboljeg brana zamijeena s uljem kao prinosnicu. To je paljenica spaljena na ugodan miris Jahvi. Njihove ljevanice neka budu: na junca polovica hina vina; na ovna treina hina; na janje etvrtina hina. To neka bude mjesena paljenica na mlaak svakog mjeseca u godini. Povrh trajne paljenice neka se Jahvi prinosi jedan jarac kao okajnica s njezinom ljevanicom." <p> "Prvoga mjeseca, etrnaestoga dana u mjesecu, Jahvina je Pasha, a petnaestoga dana toga mjeseca jest blagdan. Neka se sedam dana jedu beskvasni hljebovi. Prvog dana neka bude sveti saziv. Nikakva teakog posla nemojte raditi. Prinesite Jahvi rtvu paljenu, rtvu paljenicu: dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca. Neka vam budu bez mane. Njihova prinosnica, od najboljeg brana zamijeena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna, a na svakoga od onih sedam janjaca neka bude jedna desetina efe. Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvri obred pomirenja. Ovo prinosite povrh jutarnje paljenice, koje se prinosi kao trajna paljenica. Tako inite svaki dan za sedam dana; to je hrana, rtva paljena na ugodan miris Jahvi. To neka se prinosi povrh trajne paljenice i njezine ljevanice. Sedmoga dana neka vam bude sveti savez. Nikakva teakog posla nemojte raditi!" <p> "I na Dan prvina - na svoj Blagdan sedmica - kad budete Jahvi prinosili prinosnicu, imajte sveti saziv: nikakva teakog posla nemojte raditi. Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca. Njihova prinosnica, od najboljeg brana zamijeena s uljem, neka bude: na pojedinog junca tri desetine efe, na pojedinoga ovna dvije desetine efe, a jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. Neka bude i jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvri obred pomirenja. Prinosite ih povrh trajne paljenice i njezine prinosnice, a neka vam budu bez mane one i njihove ljevanice." "U sedmome mjesecu, na prvi dan mjeseca, imajte sveti saziv. Nikakva teakog posla nemojte raditi. Neka vam to bude Dan sazivanja. Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite: jednoga junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca bez mane. Njihova prinosnica, od najboljeg brana zamijeena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvri obred pomirenja. Neka to bude povrh paljenice o mlaaku mjesecu i njezine prinosnice, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i povrh njihovih propisanih ljevanica, rtva spaljena na ugodan miris Jahvi." "A desetoga dana toga sedmog mjeseca imajte sveti saziv. Postite i nemojte raditi nikakva posla. Prinesite paljenicu Jahvi na ugodan miris: jednoga junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca. Neka su vam bez mane. Njihova prinosnica, od najboljeg brana zamijeena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine na jednoga ovna i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. Jedan jarac neka se prinese kao okajnica. To je povrh okajnice na Dan pomirenja, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i njihovih ljevanica." "Na petnaesti dan sedmoga mjeseca imajte sveti saziv. Nikakva teakog posla nemojte raditi. Sedam dana svetkujte sveanost Jahvi. A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: trinaest junaca, dva ovna i etrnaest jednogodinjih janjaca. Neka su bez mane. Njihova prinosnica, od najboljeg brana zamijeena s uljem, neka bude: tri desetine efe na svakoga od trinaest junaca, dvije desetine efe na svakoga od dvaju ovnova i jedna desetina efe na svako pojedino od etrnaestero janjadi. Neka se nadoda jedan jarac kao okajnica. To neka bude povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. Drugog dana: dvanaest junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih janjaca bez mane. Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezinih ljevanica. Treeg dana: jedanaest junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih janjaca bez mane. Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. etvrtog dana: deset junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih janjaca bez mane. Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. Petog dana: devet junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih janjaca bez mane. Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. Prinesite jednog jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. estog dana: osam junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih janjaca bez mane. Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. Jednoga jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezinih ljevanica. Sedmog dana: sedam junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih janjaca bez mane. Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. Osmog dana imajte sveani zbor. Nikakva teakog posla nemojte raditi. A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: jednog junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca bez mane. Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. Na svoje odreene blagdane prinesite to Jahvi osim svojih zavjetnica i svojih dragovoljnih rtava, svojih paljenica, prinosnica, ljevanica i svojih priesnica." Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima. Zatim ree Mojsije glavarima plemena Izraelovih: "Ovo je Jahve naredio. Ako koji ovjek uini zavjet ili se uz zakletvu obvee da e se neega odrei, neka ne kri svoje rijei; neka izvri sve to iz njegovih usta izae! Ako koja ena uini Jahvi zavjet ili se obvee da e se neega odrei dok je jo mlada, u oevu domu, a otac joj sazna za zavjet i obeanje kojim se obvezala pa joj nita ne rekne, tada su valjani svi njezini zavjeti i valjano je svako obeanje kojim se obvezala. Ali ako joj se otac usprotivi kad sazna, nikakav njezin zavjet ni njezino obeanje kojim se vezala ne vrijedi. Jahve e joj oprostiti jer joj se otac usprotivio. Ako se uda dok je pod svojim zavjetima ili pod obeanjem koje je nepromiljeno izilo iz njezinih usta, pa njezin mu sazna i poto je saznao nita joj ne rekne, tada vrijede njezini zavjeti i vrijede obeanja kojima se obvezala. No ako se njezin mu usprotivi kad o tom sazna, ukida se time njezin zavjet i obeanje to je nepromiljeno izilo iz njezinih usta. I Jahve e joj oprostiti. A zavjet udovice ili ene otputene i sve obveze koje je na se preuzela vrijede za nju. Ako se zavjetuje ili se obvee zakletvom na obeanje dok je u kui svoga mua, pa njezin mu sazna i nita joj ne rekne, ne usprotivi joj se, svaki je njezin zavjet valjan i valjano je svako obeanje kojim se obvezala. Ali ako ih njezin mu proglasi nitetnim kad o njima sazna, tada nita to je izilo iz njezinih usta, njezini zavjeti ili preuzete obveze nee vrijediti. Mu ih je njezin ponitio, i Jahve e joj oprostiti. Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje enu na neko mrtvenje njezin mu moe uzdrati na snazi ili ponititi. Ako joj mu od dana do dana nita ne rekne, time potvruje sve njezine zavjete i sva njezina obeanja kojima se obvezala; on ih je uinio valjanima ako nita nije rekao kad je o njima uo. Ali ako ih poniti kasnije, poto je o njima ve uo, neka snosi njezinu krivnju." To su uredbe koje je Jahve Mojsiju izdao za mua i njegovu enu i za oca i njegovu ker, koja, jo mlada, ivi u kui oevoj. Jahve ree Mojsiju: "Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridruit e se svojim precima." A Mojsije ree narodu: "Opremite ljude izmeu sebe za pohod na Midjance, da na Midjancima izvre Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po jednu tisuu od svakoga izraelskog plemena!" I tako su iz izraelskih porodica - tisuu po plemenu - za vojnu skupili dvanaest tisua. Posla ih Mojsije - tisuu po plemenu - na vojnu zajedno s Pinhasom, sinom sveenika Eleazara. On je nosio posveene stvari i trube. Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve mukarce. Meu ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Maem pogube i Bileama, Beorova sina. Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske ene s njihovom djecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago. Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se ivjeli i sva njihova naselja, a sve njihovo uzmu za plijen i pljaku, i ljude i ivotinje. Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, dovedu Mojsiju, sveeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici zarobljenike, plijen i pljaku. Mojsije, sveenik Eleazar i svi glavari zajednice izau im u susret izvan tabora. Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisunike i satnike, koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda. Ree im: "to! Na ivotu ste ostavili sve enskinje! A ba su ene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu sluaju istupe protiv Jahve. Tako doe pomor na Jahvinu zajednicu. Stoga svu muku djecu pobijte! A ubijte i svaku enu koja je poznala mukarca! A sve mlade djevojke koje nisu poznale mukarca ostavite na ivotu za se. Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste koga ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. istite se i vi i vai zarobljenici treega i sedmoga dana; oistite svu odjeu, sve mjeine, sve od kostrijeti napravljeno i sve drvene predmete." Zatim sveenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz boja: "Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju: 'Zlato, srebro, bakar, gvoe, mjed i olovo - sve to podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit e oieno.' Ipak, neka se oisti i vodom oienja. A sve to ne podnosi vatru provucite kroz vodu. Sedmoga dana operite svoju odjeu i bit ete isti. Poslije toga moete se vratiti u tabor." Jahve ree Mojsiju: "Ti, sveenik Eleazar i obiteljske starjeine zajednice napravite popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke, a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su ili u borbu i na svu ostalu zajednicu. Od boraca koji su ili u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke. Uzmi to od njihove polovice i podaj sveeniku Eleazaru kao podizanicu za Jahvu. A od polovice to zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od pedeset, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svih ivotinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu prebivalitu." Mojsije i sveenik Eleazar uine kako je Jahve naredio Mojsiju. Ratnoga je plijena bilo, osim pljake to su vojnici napljakali: est stotina sedamdeset i pet tisua grla sitne stoke, sedamdeset i dvije tisue grla krupne stoke, ezdeset i jedna tisua magaradi, a ljudskih dua - ena koje nisu poznale mukarca - bijae u svemu trideset i dvije tisue. Prema tome, polovica to je dodijeljena onima koji su ili u borbu bila je: tri stotine trideset i sedam tisua i pet stotina grla sitne stoke; ujam za Jahvu od sitne stoke est stotina sedamdeset i pet grla; krupne je stoke bilo trideset i est tisua grla, a njihov ujam za Jahvu sedamdeset i dva grla; magaradi je bilo trideset tisua i pet stotina, a njihov ujam za Jahvu ezdeset i jedno. Ljudskih je dua bilo esnaest tisua, a njihov ujam za Jahvu trideset i dvije osobe. Ujam predade Mojsije sveeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju. A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli od one to je pripala ljudima koji su se borili - dakle, polovica to je pripala zajednici iznosila je: trista trideset i sedam tisua i pet stotina grla sitne stoke, a krupne stoke trideset i est tisua grla; magaradi trideset tisua i pet stotina, a ljudskih dua esnaest tisua. Tako, od polovice to je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se brinuli o Jahvinu prebivalitu, kako je Jahve naredio Mojsiju. Onda pristupie k Mojsiju vojniki zapovjednici, tisunici i satnici, i rekoe mu: "Tvoje sluge prebrojile su borce to bijahu pod naim zapovjednitvom i od nas nitko nije izgubljen. Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica, prstenja, naunica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu ve naiao - da se nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom." Mojsije i sveenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te izraene predmete. Bilo je svega zlata to su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli tisunici i satnici: esnaest tisua sedam stotina i pedeset ekela. Svaki je vojnik za se zadrao svoj plijen. Tako Mojsije i sveenik Eleazar uzmu zlato od tisunika i satnika te ga donesu u ator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom. Rubenovci i Gadovci imaahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, meutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stoarstvo. Zato Gadovci i Rubenovci dou k Mojsiju, sveeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu: "Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hebon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon - kraj to ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan za stoarstvo; a sluge tvoje bave se stoarstvom. Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oima", nastave, "neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne alji nas preko Jordana!" Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da vaa braa idu u rat, a vi da ostanete ovdje? Zato odvraate srca Izraelaca da ne prijeu u zemlju koju im je Jahve predao? Tako su uinili i vai oevi kad sam ih poslao iz Kade Barnee da izvide zemlju. Popeli su se do Ekola i razgledali zemlju, ali su onda ubili sranost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i ree: 'Ljudi to su izili iz Egipta, kojima je dvadeset ili vie godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad nee vidjeti zemlju to sam je pod zakletvom obeao Abrahamu, Izaku i Jakovu!' Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenianin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Joua. Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlaio etrdeset godina, sve dok ne pomrije sav narataj to je u oima Jahvinim zlo postupio. A sad vi - greni narataj - ustajete namjesto svojih oeva da jo poveate srdbu Jahvinu na Izraela. Ako se od njega odvratite, on e jo produiti va boravak u pustinji; tako ete upropastiti sav taj narod." Onda se oni primaknu k njemu i reknu: "Mi bismo ovdje podigli torove za svoje blago i gradove za svoju nejaad, a sami emo pograbiti oruje i poi na elu Izraelaca dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto. Naa nejaad neka ostane - zbog stanovnitva ove zemlje - u utvrenim gradovima. Mi se svojim kuama neemo vraati sve dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoju batinu. S njima neemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti dalje, jer e nas zapasti naa batina s ovu stranu, na istok od Jordana." Mojsije im ree: "Ako tako uradite, ako poete pred Jahvom u boj; ako vi svi naoruani prijeete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje: tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi ete se moi vratiti. Tako ete biti osloboeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova e zemlja postati pred Jahvom vae vlasnitvo. Ali ako tako ne uradite, sagrijeit ete protiv Jahve i znajte da e vas stii kazna za va grijeh. Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejaad i torove za svoju stoku, ali izvrite to ste obeali." Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: "Tvoje e sluge uiniti kako gospodar na nalae. Naa nejaad, nae ene, naa stoka i sve nae blago neka ostanu ondje u gileadskim gradovima, a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poi e pred Jahvom u boj, kako na gospodar nalae." Tada za njih Mojsije izda nalog sveeniku Eleazaru, Nunovu sinu Joui i glavarima obitelji izraelskih plemena. I ree im Mojsije: "Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose oruje, s vama prijeu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasnitvo. Ali ako ne prijeu naoruani s vama, neka dobiju batinu meu vama u zemlji kanaanskoj." Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: "to je god Jahve rekao tvojim slugama, to emo uiniti. Mi emo naoruani prijei pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka nam bude posjed nae batine s ove strane Jordana." I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Manaea, sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo baanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim granicama, gradove okolne zemlje. Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer, Atrot ofan, Jazer, Jogbohu, Bet Nimru i Bet Haran, utvrene gradove i torove za stada. Rubenovci sagrade: Hebon, Eleale, Kirjatajim, Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i ibmu. Oni prozovu svojim imenima gradove koje su oni podigli. Sinovi Makira, sina Manaeova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju Amorejce koji bijahu ondje. Mojsije preda Gilead Manaeovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani. A Manaeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva "Jairova sela". Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova podruja te ga nazove svojim imenom "Nobah". Ovo su postaje Izraelaca to ih prijeoe kad izioe iz zemlje egipatske u svojim etama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim. Na zapovijed Jahvinu Mojsije je biljeio polazne toke njihova putovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim tokama. Iz Ramsesa krenue u prvome mjesecu. Bio je petnaesti dan prvoga mjeseca - sutradan poslije Pashe - kad se Izraelci zaputie uzdignutih pesnica i naoigled sviju Egipana, dok su Egipani pokopavali one koje je Jahve izmeu njih pobio, to jest sve prvoroence, i tako nad njihovim boanstvima izvrio pravdu. Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu. Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, ba na rubu pustinje. Pou iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazi nasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom. Krenu od Pi Hahirota i prijeu posred mora u pustinju. Ili su tri dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari. Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaest izvor-voda i sedamdeset palma. Tu su se utaborili. Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more. A otiavi od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu. Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki. Otiavi iz Dofke, utabore se u Aluu. Krenu iz Alua i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imao vode da pije. Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji. Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi. Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu. Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi. Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu. Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni. Iz Libne odu i utabore se u Risi. Odu iz Rise te se utabore u Kehelati. Odu iz Kehelate i utabore se na brdu eferu. Odu s brda efera i utabore se u Haradi. Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu. Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu. Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu. Iz Taraha odu i utabore se u Mitki. Odu iz Mitke i utabore se u Hamoni. Iz Hamone odu i utabore se u Moserotu. Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu. Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu. Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati. Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni. Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu. Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kadeu. Iz Kadea krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje edomske. Na zapovijed Jahvinu sveenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na prvi dan petoga mjeseca, u etrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje. Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na brdu Horu. Aradski kralj, Kanaanac, koji je ivio u kanaanskom kraju Negebu, uo je o dolasku Izraelaca. S brda Hora odu te se utabore u Salmoni. Odu iz Salmone i utabore se u Punonu. Odu iz Punona i utabore se u Obotu. Odu iz Obota i utabore se na moapskom podruju u Ije-Abarimu. Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu. Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu. Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskim bregovima, pred Nebom. Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskim poljanama, uz Jordan, nasuprot Jerihonu; taborovali su uz Jordan od Bet Hajeimota sve do Abel Haitima na Moapskim poljanama. Na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, Jahve ree Mojsiju: "Ovako reci Izraelcima: 'Kad prijeete preko Jordana u zemlju kanaansku, potjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, unitite sve njihove slike; unitite sve njihove salivene kumire i sve njihove uzviice poruite. Onda zaposjednite zemlju i u njoj se nastanite, jer sam vam je predao da je zaposjednete. Zemlju razdijelite kockom meu svoje rodove. Brojnijem poveajte dio, a manjem smanjite. Gdje god kocka padne, bilo za koga, neka je to njegovo, a prema otakim plemenima dijelite im batinu. Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda e oni koje od njih na ivotu ostavite biti trnje u vaim oima i bodljike u vaim bokovima; dosaivat e vam u zemlji u kojoj budete ivjeli i postupit u s vama kako sam mislio postupiti s njima.'" Jahve ree Mojsiju: "Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: 'Kad uete u kanaansku zemlju, ta e vam zemlja pripasti u batinu, zemlja kanaanska sa svojim granicama. Juna strana protezat e vam se od pustinje Sina uz Edom. Juna e vam granica poeti s kraja Slanog mora na istonoj strani. Onda e vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i nastaviti se preko Sina. Doprijet e na jugu do Kade Barnee; zatim e izai prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone. Od Asmone granica e skrenuti prema Egipatskom potoku i izai e na more. Zapadna granica bit e vam Veliko more; neka vam je to granica prema zapadu. A ovo e vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite crtu na brdo Hor; s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; zavretak granice bit e Sedada. Onda e se granica protegnuti do Zifrona i zavriti u Hasar Enanu. To e vam biti sjeverna granica. Za svoju istonu granicu povucite crtu od Hasar Enana do efama. Granica e se sputati od efama do Rible, istono od Ajina. Odande e se granica spustiti i doprijeti do istone obale Kineretskog jezera. Iza toga spustit e se granica niz Jordan da zavri u Slanome moru. To e biti vaa zemlja sa svojim granicama naokolo.'" Tada Mojsije naredi Izraelcima: "To je zemlja koju ete kockom dobiti u batinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet plemena i polovica jednog plemena. Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatim pleme Gadovaca prema svojim porodicama ve primie svoju batinu, kao to je svoju batinu primila i polovica plemena Manaeova. Ta dva plemena i pol primila su svoje batine s one strane Jordana, nasuprot Jerihonu, s istone strane." Jahve ree Mojsiju: "Ovo su imena ljudi koji e vam zemlju podijeliti: sveenik Eleazar i Nunov sin Joua; i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu zemlje. Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina; emuel, sin Amihudov, od plemena imunova; Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova; knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca. Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena Manaeovaca; knez Kemuel, sin iftanov, od plemena Efrajimovaca; knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca; knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca; knez Ahihud, sin elomijev, od plemena Aerovaca; knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca." To su oni kojima je Jahve naloio da Izraelcima izdijele batinu u zemlji kanaanskoj. Ree Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana, nasuprot Jerihonu: "Naredi Izraelcima da ustupe levitima od batine koju posjeduju gradove gdje e stanovati i panjake oko gradova. To dajte levitima. Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni panjaci neka budu za njihova goveda, njihovo blago i sve njihove ivotinje. Panjaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate od gradskih zidina van do tisuu lakata naokolo. Izmjerite od grada van dvije tisue lakata s istone strane, dvije tisue lakata s june strane, dvije tisue lakata sa zapadne strane i sa sjeverne strane dvije tisue lakata, tako da grad bude u sredini. To neka im budu gradski panjaci. Od gradova koje budete dali levitima est e ih biti gradovi-utoita, koje ete ustupiti da ubojica moe tamo pobjei. Ovima dodajte jo etrdeset i dva grada. Tako e svih gradova koje ustupite levitima biti etrdeset i osam gradova s njihovim panjacima. A gradove koje budete izdvajali od vlasnitva Izraelaca, od onih koji ih imaju mnogo uzmite vie, a manje od onih koji imaju malo. Neka svatko ustupi gradove levitima prema omjeru batine koju bude primio." Nadalje ree Jahve Mojsiju: "Govori Izraelcima i reci im: 'Kad prijeete preko Jordana u zemlju kanaansku, oznaite sebi gradove koji e vam sluiti kao gradovi-utoita, kamo moe pobjei ubojica koji nehotice koga ubije. Ti gradovi neka vam budu utoite od osvetnika, tako da ubojica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu. Od gradova koje ustupite bit e vam est gradova za utoite. Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utoita. Tih est gradova neka budu za utoite kako Izraelcima tako i strancu i doljaku koji meu njima borave, kamo moe pobjei tko god ubije koga nehotice. Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti. Udari li ga iz ruke kamenom od kojega ovjek moe poginuti i zbilja pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti. Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega moe umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti. Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga ubije. Nadalje, ako tko koga gurne iz mrnje ili na nj neto baci namjerno te ga usmrti, ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napada mora zaglaviti - on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije im ga sretne. No gurne li ga sluajno, ne iz neprijateljstva, ili neto na nj baci, ali ne iz zasjede, ili iz nepanje na njega obori kakav kamen od kojega ovjek moe poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo elio - tada neka zajednica prosudi izmeu ubojice i krvnog osvetnika prema ovim pravilima: Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utoite kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga sveenika koji je bio pomazan svetim uljem. Ali ako ubojica ikad izae izvan granice utoita kamo je pobjegao, pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utoita te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne rauna u krvoprolie, jer ubojica mora ostati u gradu-utoitu do smrti velikoga sveenika. A poslije smrti velikoga sveenika moe se vratiti na svoj posjed. Neka vam takvi budu sudbeni postupci od narataja do narataja svuda gdje budete boravili. Za svako ubojstvo ovjeka kazna smrti nad ubojicom moe se izvriti na dokaz svjedoka. Nitko se ne moe smru kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. Ne smijete primati otkupnine za ivot ubojice koji je zasluio smrt: on mora umrijeti. Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, poto je pobjegao u svoj grad-utoite, hoe da se vrati i da ivi na svome tlu prije smrti velikoga sveenika. Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj ivite. A krvoproliem zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne moe pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio. Ne smije se obeaivati zemlja u kojoj ivite i usred koje ja boravim, jer ja, Jahve, prebivam meu sinovima Izraelovim.'" Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sina Makirova, sina Manaeova, jednoga roda Josipovih sinova, te pred Mojsijem i starjeinama, glavarima obitelji, reknu: "Jahve je naredio naemu gospodaru da kockom dade ovu zemlju u batinu Izraelcima; nadalje, naem je gospodaru naredio Jahve da batinu naega brata Selofhada dade njegovim kerima. Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena, onda e njihova batina biti otrgnuta od nae djedovske batine i biti prikljuena batini plemena kojemu one pripadnu. Tako e se okrnjiti batina koja kockom pripadne nama. A kada nastupi jubilej Izraelcima, batina e se tih ena dodati batini plemena kojemu pripadnu. Tako e njihova batina biti oduzeta od batine naega pradjedovskog plemena." I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: "Pleme Josipovih sinova pravo govori. Ovo nareuje Jahve za Selofhadove keri: Neka se one udaju za onoga koji im se uini dobar, samo neka se udaju u rod svoga oinskoga plemena. Batina Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena u drugo; i svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku batinu svoga plemena. Zato se svaka djevojka koja stee batinu u izraelskim plemenima mora udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod joj oev, tako da bi svaki Izraelac sauvao batinu svoga oca. Tako se batina nee prenositi iz jednoga plemena u drugo, nego e svako izraelsko pleme prianjati uza svoju batinu." Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i uinile keri Selofhadove: Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, keri Selofhadove, udae se za sinove svojih strieva. Kako su se udale u rod potomstva Manaea, Josipova sina, njihova je batina ostala u plemenu kojemu pripadae rod im oev. To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu.

Ovo su rijei to ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmeu Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba - od Horeba do Kade Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda. Bilo je to godine etrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije ree Izraelcima sve to mu je Jahve za njih nareivao. Poto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je ivio u Hebonu, i baanskoga kralja Oga, koji je ivio u Atarotu i Edreju, dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poe Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govorae on: "Jahve, Bog na, ree nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu. Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u efelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vaim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da e je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.' Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam. Jahve, Bog va, toliko vas je razmnoio da vas danas ima kao zvijezda na nebu. Neka vas Jahve, Bog vaih otaca, umnoi jo tisuu puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obeao! Ali kako bih ja sam mogao nositi va teret, vae breme i vae sporove? Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.' Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je to predlae.' Zato sam uzeo prvake iz vaih plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisunike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vae plemenske nadglednike. U to isto vrijeme naloio sam i vaim sucima: 'Sasluajte svoju brau; sudite pravedno izmeu ovjeka i njegova brata ili pridolice. U suenju nemojte biti pristrani; sasluavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud je Boji! Ako vam koji sluaj bude preteak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.' Tako sam vam onda naloio sve to vam je initi. Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog na, prijeosmo svu onu veliku i stranu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kade Barneu. Tada vam rekoh: 'Doli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog na, daje. Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!' Svi ste onda doli k meni i rekli: 'Poaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim emo ii i o gradovima u koje emo doi.' Svidje mi se to rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmeu vas, po jednoga iz svakog plemena. Krenuli su na pogorje, stigli do Ekolske doline te izvidjeli kraj. I nabrae plodova one zemlje, donesoe ih k nama i javie: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog na, dobra je.' Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. Rogoborili ste u svojim atorima i govorili: 'U svojoj mrnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve unitili. Kamo da idemo? Naa su braa ubila u nama sranost kad rekoe: Narod je i vei i jai nego mi; gradovi su veliki, i zidine im seu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.' 'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plaite ih se! Jahve, Bog va, koji ide pred vama, borit e se za vas kako je to uinio na vae oi u Egiptu.' A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta to ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao to ovjek nosi svoga sinia. Ali, unato tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, u onoga koji je na putu iao pred vama da vam potrai mjesto za taborovanje - u ognju obno da vam osvijetli put kojim ete ii, a obdan u oblaku. Jahve u graju vau i zakle se u svojoj srdbi: 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog narataja, nee vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da u je dati vaim ocima. Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On e je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat u zemlju kojom je iao, jer je vjerno slijedio Jahvu.' Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo nee ui. Ui e onamo Joua, sin Nunov, koji te slui. Njega ti osokoli, jer e on uvesti Izraela u posjed. A i vai maliani, o kojima rekoste da e postati roblje, sinovi vai koji jo ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni e u nju ui; njima u je u posjed dati. A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!' Vi ste mi tada odgovorili rijeima: 'Sagrijeili smo protiv Jahve. Poi emo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog na, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oruje i nepromiljeno poe gore u brda. Onda mi Jahve ree: 'Kai im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vai neprijatelji jer ja nisam meu vama.' Tako sam vam i govorio, ali niste posluali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda. Ali Amorejci, koji ive u onome gorju, udarie na vas, pognae vas, za vama se natisnue kao pele te su vas tukli od Seira do Horme. Vrativi se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije sluao vaega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama. U Kadeu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste ve ostali. <p> Onda se okrenusmo i poosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira. I ree mi Jahve: 'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!' I narodu naloi ovako: 'Sad ete proi preko podruja svoje brae, potomaka Ezavovih, koji ive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite; s njima ne zameite boja jer vam neu dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasnitvo. Hranu od njih kupujte za novac da imate to jesti; i vodu za pie kupujte od njih za novac.' Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih etrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijae s tobom i nita ti nije nedostajalo. Tako smo svoju brau, potomke Ezavove to ive u Seiru, zaobili putem to vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji. Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zamei boja, jer nita od njihove zemlje neu dati u tvoje vlasnitvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.' Prije su ondje ivjeli Emijci. Bio je to moan narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima. Isto su tako u Seiru ivjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, uinio Izrael sa zemljom - batinom svojom - koju mu je Jahve predao. 'A sada ustanite i prijeite preko potoka Zereda!' I prijeosmo potok Zered. Vrijeme to smo ili od Kade Barnee pa dok smo preli preko potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz tabora sav onaj narataj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i zakleo. I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo. I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu, ree mi Jahve: 'Danas prelazi moapsku zemlju Ar. A onda e se pribliiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zamei boja. Nita, naime, od zemlje Amonaca neu ustupiti tebi u vlasnitvo jer sam je ve predao u posjed Lotovim potomcima.' I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije ivjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima. Bio je to narod moan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uniti pred Amoncima - koji ih izvlastie i naselie se na njihovo, kako je, uostalom, uinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima unitio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas ive na njihovim mjestima. I Avijce, koji su ivjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebie Kaftorci koji su doli iz Kaftora te se naselie na njihovo mjesto. 'Ustajte! Na put krenite i prijeite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja hebonskoga, i njegovu zemlju. Poni s osvajanjem; izazovi ga na boj! Od danas poinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da e strepiti i tresti se pred tobom kad god uju glas o tebi.' Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hebonskom Sihonu s miroljubivim rijeima: 'Pusti da proem preko tvoje zemlje. Samo u proi putem, ne skreui ni desno ni lijevo. Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za pie davaj mi za novac. Pusti me samo da pjeice proem, da prijeem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog na - kao to su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, to ive u Aru.' Ali hebonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje ake, gdje je i danas. Tada mi ree Jahve: 'Eto sam poeo da ti izruujem Sihona i njegovu zemlju. Poni osvajanje da mu zemljom zagospodari.' Kod Jahasa presrete nas Sihon. Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog na, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod. Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, enama i djecom, nita ne tedei, izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova to smo ih osvojili. Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog na, predao. Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog na, odredio. Tada se okrenusmo i poosmo prema Baanu. Presrete nas baanski kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja. Tada mi Jahve ree: 'Ne boj ga se! Ta u tvoje sam ruke predao njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Uini s njim kako si uinio sa Sihonom, kraljem amorejskim, koji je ivio u Hebonu.' Tako je Jahve, Bog na, u ruke nae predao i baanskoga kralja Oga sa svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na ivotu nije ostao. Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo oteli - ezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo kraljevstvo u Baanu. Svi su oni gradovi bili utvreni visokim zidinama, vratima i prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka. Udarismo ih prokletstvom - kako smo uinili i sa Sihonom, kraljem hebonskim - zatrvi svaki grad, ljude, ene i djecu. A svu stoku i plijen po tim gradovima zadrasmo za se. Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju to se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona ( Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir): sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Baan, sve do Salke i Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Baanu. ( Baanski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet njegov, odar od eljeza, jo se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih: deset je lakata - obinih lakata - dug, a etiri lakta irok.) To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, poev od Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima. Ostatak Gileada i sav Baan, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam polovini Manaeova plemena. (Sva argopska krajina i sav Baan zove se zemlja refaimska. Manaeov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do mee Geurovaca i Maakinovaca. On ta mjesta baanska nazva svojim imenom, pa se jo i danas zovu Jairova Sela.) Makiru sam dodijelio Gilead. Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona - sredina potoka jest mea - i do potoka Jaboka, amonske granice. A granicom su sluile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu - Slanog mora - na podnoju obronaka Pisge prema istoku. U ono vam vrijeme naredih: 'Jahve, Bog va, daje vam ovu zemlju u posjed. Svi vi koji ste od boja poite naoruani pred svojom braom Izraelcima. Jedino ene vae, djeca vaa i stoka vaa - znam da imate mnogo stoke - neka ostanu u vaim gradovima to vam ih dodijelih dokle Jahve ne dadne miran boravak i vaoj brai kao i vama; tako da i oni zauzmu zemlju to im je Jahve, Bog va, daje s onu stranu Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed to sam vam ga dodijelio.' U ono sam vrijeme naredio Joui: 'Svojim si oima vidio to je sve Jahve, Bog va, uinio onoj dvojici kraljeva. Tako e Jahve uiniti sa svim kraljevstvima preko kojih bude prelazio. Ne bojte se njih! Ta Jahve, Bog va, bori se za vas.' Tada zamolih milost u Jahve: 'Gospodine moj, Jahve! Ti si poeo pokazivati svome sluzi svoju veliajnost i svoju mo. Ta koji bog, na nebu ili na zemlji, moe izvesti takva djela i udesa kao to su tvoja! Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaenu zemlju preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!' Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije usliao. 'Dosta', ree mi Jahve, 'ne govori mi vie o tom! Popni se na vrhunac Pisge i upri oi svoje na zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro oima svojim, jer preko Jordana nee prijei. Uputi Jouu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na elu ovoga naroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidi.' Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora." "A sada, Izraele, posluaj zakone i uredbe kojima vas uim da biste ih vrili i tako poivjeli te unili i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaih. Niti to nadodajite onome to vam zapovijedam niti to od toga oduzimljite; vrite zapovijedi Jahve, Boga svoga, to vam ih dajem. Vidjeli ste svojim oima to je Jahve uinio s Baal Peorom: jer Jahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je slijedio Baal Peora. A svi vi koji se vrsto drite Jahve, Boga svoga, ivi ste i danas. Ja sam vas, eto, pouio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vrite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. Drite ih i vrite: to e u oima naroda biti vaa mudrost i vaa razboritost. Kad oni uju za sve ove zakone, rei e: 'Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.' Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao to je Jahve, Bog na, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao to je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim? Zato pazi i dobro se uvaj da ne zaboravi dogaaje to si ih svojim oima vidio; neka ti ne ieznu iz srca ni jednoga dana tvoga ivota; naprotiv, poui o njima svoje sinove i sinove svojih sinova. Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim, Jahve mi je rekao: 'Skupi mi narod! Hou da uju moje rijei, da me se naue bojati sve vrijeme to budu ivjeli na zemlji te da o njima poue i svoju djecu.' Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda plamen je sukljao do sred neba zamraena tmastim oblakom. Isred ognja Jahve je govorio vama; uli ste zvuk rijei, ali lika niste nazreli - nita osim glasa. Objavio vam je svoj Savez i naloio vam da ga vrite - Deset zapovijedi, to ih ispisa na dvije kamene ploe. A meni je Jahve naredio da vas pouim o zakonima i uredbama to ete ih vriti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete. Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog va, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa mukoga ili enskoga oblija, ni oblija kakve ivotinje to je na zemlji, ni oblija kakve ptice to pod nebom lijeta, ni oblija bilo ega to po zemlji gmie, ni oblija kakve ribe to je u vodi pod zemljom i da se ne bi, kad digne svoje oi prema nebu te vidi sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanja i da im iskazuje tovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom. A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta - iz one pei raarene - da postanete narod njegove batine, to to ste danas. Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neu prijei preko Jordana i unii u blaenu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u batinu. Tako, ja u umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neu prijei. A vi ete prijei i zaposjesti onu krasnu zemlju. Zato pazite da ne zaboravljate Saveza to ga je Jahve, Bog va, sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo ega to je Jahve, Bog tvoj, zabranio. Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je to prodire; on je Bog ljubomoran. Kad budete izrodili djecu i unuad i budete dulje u onoj zemlji proboravili, a pokvarite se pravei sebi bilo kakve klesane likove i inei zlo u oima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdbu izazovete, znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da e vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete: neete dugo u njoj ivjeti nego ete biti iskorijenjeni. Jahve e vas raspriti po narodima i ostat e vas samo malen broj meu narodima meu koje vas Jahve odvede. Ondje ete se klanjati bogovima to su ih ljudske ruke nainile od drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni uti, ni jesti ni mirisati. Ondje e traiti Jahvu, Boga svoga. I nai e ga ako ga bude traio svim srcem svojim i svom duom svojom. U nevolji tvojoj snai e te sve to, ali u posljednje vrijeme ti e se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i posluati njegov glas. Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; nee te on zapustiti ni upropastiti niti e zaboraviti Saveza to ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim. Ispitaj samo prijanja vremena to su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio ovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako velianstvena dogaaja? Je li se to takvo ulo? Je li ikad koji narod uo glas Boga gdje govori isred ognja kao to si ti uo i na ivotu ostao? Ili, pokua li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kunjama, znakovima, udesima i ratom, jakom rukom i ispruenom miicom, uza silne strahote, kao to je sve to, na vae oi, uinio za vas Jahve, Bog va, u Egiptu? Tebi je to pokazano da zna da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga uz njega. S neba ti se oglasio svojim glasom da te poui; dopustio ti je da vidi njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja uo si njegove rijei. Zbog toga to je ljubio oeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moi; ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jae od tebe, da te dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u batinu, kao to je i danas. Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema. Dri njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poivi na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek." Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istonoj strani, kamo e se moi skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga blinjega a da prije nije imao mrnje prema njemu: da bi, bjeei u koji od ovih gradova, mogao spasiti svoj ivot. To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mioru, za Rubenovce; Ramot u Gileadu za Gadovce, i Golan u Baanu za Manaeovce. Ovo je Zakon to ga je Mojsije postavio pred Izraelce; ovo su upute, zakoni i uredbe to ih je Mojsije dao Izraelcima kad su izili iz Egipta, s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemlji amorejskoga kralja Sihona, koji je ivio u Hebonu i koga su potukli Mojsije i Izraelci poto izioe iz Egipta. Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju baanskoga kralja Oga, dvaju amorejskih kraljeva koji su ivjeli preko Jordana na istoku, od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona, to jest Hermona, i svu Arabu preko Jordana, s istoka do mora u Arabi, pod obroncima Pisge. Mojsije sazva sav Izrael te im ree: "uj, Izraele, naredbe i zapovijedi to ih danas izriem u tvoje ui! Nauite ih, drite i vrite. Jahve, Bog na, sklopio je s nama Savez na Horebu. Nije Jahve sklopio taj Savez s naim oevima, nego ba s nama svima koji smo danas ovdje ivi. Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja. Ja sam u ono vrijeme stajao izmeu Jahve i vas da vam objavim Jahvine rijei, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je: 'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene! Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena, a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Dan subotnji obdravaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo ivine tvoje, niti doljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpoinuti i sluga tvoj, i slukinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruenom miicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dri dan subotnji. Potuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. Ne ubij! Ne uini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoi lano na blinjega svoga! Ne poeli ene blinjega svoga! Ne poeli kue blinjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni slukinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvoga.' <p> Te je rijei na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vaem zboru. Nita nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploe te ih predao meni. A onda, kad uste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupie svi vai plemenski glavari i vae starjeine pa rekoe: 'Jahve, Bog na, oitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju veliajnost; uli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da ovjek moe ostati na ivotu iako mu Bog govori. A sad, zato da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao prodrijeti; budemo li dalje sluali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti. Jer, koji je smrtnik ikad sluao glas Boga ivoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na ivotu? Ti se primakni i sluaj sve to e ti rei Jahve, Bog na. A onda ti nama kai sve to tebi Jahve, Bog na, rekne, i mi emo to posluati i izvriti.' Jahve je uo vae rijei kad ste mi govorili pa mi ree: 'uo sam rijei to ih je taj narod tebi upravio. Sve to su rekli dobro je. Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i dre sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo! Hajde, reci im: Vratite se u svoje atore! A ti ostani ovdje kod mene; kazat u ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima e ih pouiti i koje e oni vriti u zemlji to im je dajem u posjed.' Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog va, naloio! Ne skreite ni desno ni lijevo. Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog va, oznaio, da tako uzmognete ivjeti, imati sreu i dug ivot u zemlji koju ete zaposjesti. Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog va, zapovjedi da vas u njima pouim, kako biste ih vrili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; da se svega svog vijeka boji Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vrei sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove to ti ih danas propisujem, pa da ima dug ivot. Sluaj, Izraele, dri ih i vri da ti dobro bude i da se razmnoi u zemlji kojom tee med i mlijeko, kao to ti je obeao Jahve, Bog otaca tvojih. uj, Izraele! Jahve je Bog na, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom! Rijei ove to ti ih danas nareujem neka ti se ureu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjedi u svojoj kui i kad ide putem; kad lijee i kad ustaje. Privei ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis meu oima! Ispii ih na dovratnicima kue svoje i na vratima svojim! A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da e je tebi dati - u velike i lijepe gradove kojih nisi zidao; u kue pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane atrnje kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se najede: pazi da ne zaboravi Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj tovanje; njegovim imenom polai prisegu. Ne idite za drugim bogovima izmeu bogova drugih naroda to su oko vas. Jer je Jahve, Bog tvoj, to stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog; gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje. Ne iskuavajte Jahvu, Boga svoga, kao to ste ga iskuavali kod Mase. Tono vrite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone njegove koje je izdao. ini to je pravo i dobro u oima Jahve da ti dobro bude i da se domogne dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima da e iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je obeao Jahve. A kad te sutra zapita tvoj sin: to su te upute, zakoni i uredbe to ih je Jahve, Bog na, vama propisao - kai svome sinu: 'Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom. Na nae je oi Jahve uinio velike i strane znakove i udesa protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova, a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je zakletvom obeao ocima naim. I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vrimo u strahopotovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da ivimo kao to je to danas.' Naa e, dakle, pravednost biti: drati i vriti sve ove zapovijedi pred Jahvom, Bogom naim, kako nam je naredio. Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide da je zaposjedne i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girgaane, Amorejce, Kanaance, Periane, Hivijce i Jebusejce - sedam naroda brojnijih i jaih od tebe - te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih porazi, udari ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti. Ne sklapaj enidbe s njima, ne udavaj svoje keri za njihova sina niti eni svoga sina njihovom keri; jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on sluio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio. Nego ovako uinite prema njima: poruite njihove rtvenike, porazbijajte njihove stupove, njihove aere poupajte a njihove kumire spalite. Ta ti si narod posveen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da meu svim narodima koji su na zemlji bude njegov predragi vlastiti narod. Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato to biste vi bili brojniji od svih naroda - vi ste zapravo najmanji - nego zato to vas Jahve ljubi i dri zakletvu kojom se zakleo vaim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kue ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga. Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji dri svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuu koljena onima koji ga ljube i dre njegove zapovijedi. A onima koji ga mrze uzvraa izravno njima samima; unitava bez odgaanja onoga koji ga mrzi: uzvraa izravno njemu samomu. Stoga dri zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalaem da ih vri. A za nagradu - bude li sluao ove naloge, drao ih te izvravao - Jahve, Bog tvoj, drat e ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim ocima. Ljubit e te, blagoslivljati i razmnaati; blagoslivljat e plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: ito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da e je tebi dati. Bit e blagoslovljen nad sve narode; nee u tebe biti ni neplodna ni neplodne, ni meu tvojom eljadi ni meu stokom tvojom. Jahve e od tebe maknuti svaku bolest; nee na te pustiti ni jedno od stranih zala egipatskih za koja zna nego e njima pritiskati one koji te mrze. Unitavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih ne saaljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti to bilo zamkom. Moda e u svome srcu rei: 'Oni su narodi brojniji od mene, kako u ih onda protjerati?' Ne boj ih se! Sjeti se to je Jahve, Bog tvoj, uinio faraonu i svemu Egiptu! Pomisli na velike kunje to si ih vidio na svoje oi; na one znakove i udesa pa na jaku ruku i ispruenu miicu kojima te Jahve, Bog tvoj, izveo. Tako e Jahve, Bog tvoj, uiniti sa svim narodima kojih se plai. Povrh toga, meu njih e Jahve, Bog tvoj, slati strljene dok ne izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom. Ne strepi, dakle, pred njima! Ta Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit. Malo e pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe unititi one narode; i nee ih moi ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnoile. Ali Jahve, Bog tvoj, tebi e ih predati i meu njih unositi stravu dok ne budu uniteni. I njihove e kraljeve predati u tvoje ruke da zatre ime njihovo pod nebom. Nijedan se nee odrati pred tobom dok ih ne uniti. Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom to je na njima; ne uzimlji ga da ne bude njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome. Ne unosi gnusobe u svoju kuu da ne bude udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta. Drite i vrite sve zapovijedi koje vam danas nareujem da biste ivjeli i raznmoili se i da biste uli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obeao ocima vaim. Sjeaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih etrdeset godina da te ponizi, iskua i dozna to ti je u srcu: hoe li drati zapovijedi njegove ili nee. Poniavao te i glau morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci - da ti pokae kako ovjek ne ivi samo o kruhu nego da ovjek ivi o svemu to izlazi iz usta Jahvinih. Tvoja se odjea na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih etrdeset godina. Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao to ovjek odgaja sina svoga. I dri zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodei putovima njegovim i bojei se njega! Ta Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda to izviru u dolinama i bregovima; zemlju penice i jema, loze, smokava i ipaka, zemlju meda i maslina; zemlju u kojoj nee sirotinjski jesti kruha i gdje ti nita nee nedostajati; zemlju gdje kamenje ima eljeza i gdje e iz njezinih brdina vaditi mjed. Do sita e jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao. uvaj se da ne zaboravi Jahvu, Boga svoga, zanemarujui njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. I poto se najede do sitosti, posagradi lijepe kue i u njima se nastani; kad ti se krupna i sitna stoka namnoi; kad se nakupi srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboravi Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i stranu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i tipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskua te da na kraju bude sretan. Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moi i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo. Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stjee bogatstvo da tako ispuni - kao to je danas - svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima. Ako li zaboravi Jahvu, Boga svoga, i poe za drugim bogovima te njima bude iskazivao tovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da ete zacijelo izginuti; poput naroda koje e Jahve pogubiti pred vama, tako e i vas nestati jer niste posluali glasa Jahve, Boga svoga. <p> Sluaj, Izraele! Danas prelazi preko Jordana da sebi podvrgne narode i vee i brojnije nego to si ti; velike gradove, s utvrdama do nebesa; narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje ve poznaje i o kojima si sluao: 'Tko da odoli Anakovcima?' Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra to prodire; on e ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti e ih onda rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao. Poto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj rei u srcu svome: 'Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.' Naprotiv, zbog opaina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe. Ne ide ti da zaposjedne njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i estitosti svoga srca, nego zato to Jahve, Bog tvoj, zbog opaine onih naroda tjera njih ispred tebe da tako odri rije kojom se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde ije! <p> Sjeaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izali iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali. Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio unititi. Popeo sam se na brdo da primim kamene ploe, ploe Saveza to ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao etrdeset dana i etrdeset noi: niti sam jeo kruha niti pio vode. I dade mi Jahve dvije kamene ploe, ispisane prstom Bojim, na kojima bijahu sve rijei to vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora. Kad je prolo etrdeset dana i etrdeset noi, Jahve mi dade dvije kamene ploe - ploe Saveza. I ree mi Jahve: 'Ustaj! urno sii odavde, jer se pokvario narod tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zali s puta koji sam im oznaio: ve su sebi napravili livenog kumira.' Jo mi ree Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde ije! Pusti me da ih unitim i njihovo ime izbriem pod nebesima, a od tebe da uinim narod i jai i brojniji nego to je ovaj!' Okrenuh se i sioh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju. Dvije ploe Saveza bijahu mi u rukama. Pogledah: zbilja ste sagrijeili protiv Jahve, Boga svoga. Salili ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zali s puta to vam ga Jahve bijae oznaio. Pograbih dvije ploe te ih bacih od sebe objema rukama - razbih ploe pred vaim oima. Onda se niice bacih pred Jahvu. etrdeset dana i etrdeset noi - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste poinili radei zlo u oima Jahve i srdei ga. Jer se bojah srdbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve uslia. I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga unititi. Tada se zauzeh i za Arona. Va grijeh, tele to bijaste nainili, uzeh i saegoh ga u vatri. U prah ga satrh i prah mu bacih u potok to tee s brda. Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu. Kad vas je Jahve slao od Kade Barnee govorei: 'Idite gore i uzmite zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv rijei Jahve, Boga svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste sluali njegov glas. Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem. Zato sam pao niice i leao pred Jahvom etrdeset dana i etrdeset noi, jer Jahve bijae rekao da e vas unititi. Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne unitavaj naroda svoga, batine svoje koju si izbavio u svojoj veliajnosti i svojom monom rukom izveo iz Egipta. Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opainu, na grijeh njegov, da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obeao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji. A oni su tvoj narod, tvoja batina, oni koje si izveo svojom velikom moi i ispruenom miicom.' U to vrijeme Jahve mi ree: 'Isklei dvije kamene ploe kao i prijanje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni koveg. Na ploe u napisati rijei koje su bile na prvim ploama to si ih razbio. A onda ih poloi u koveg.' Nainih koveg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploe kao to bijahu prve, pa se, s dvjema ploama u ruci, popeh na brdo. I napisa na te ploe, kao i prije, Deset rijei koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni. Okrenuh se i sioh s brda. Poloih ploe u koveg koji bijah napravio. I stadoe ondje, kako mi je Jahve naredio. Od Beerota sinova Jaakanovih odoe Izraelci u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan. Sveenikom mjesto njega postade njegov sin Eleazar. Odande odoe u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima. U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Koveg saveza Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj slubi te da u njegovo ime blagoslivlja, kako radi i danas. Stoga Levi nema udjela ni batine sa svojom braom: Jahve je njegova batina, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao. Na brdu sam ostao, kao i prvi put, etrdeset dana i etrdeset noi. I uslia me Jahve i taj put; nije htio da te uniti, nego mi Jahve ree: 'Ustaj! Idi pred ovim narodom da uu i zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da u im je dati.' Dakle, Izraele, to od tebe trai Jahve, Bog tvoj? Samo to da se boji Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodi; da ga ljubi i slui Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom duom svojom; da dri Jahvine zapovijedi i njegove zakone to ti ih danas za tvoje dobro dajem. Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve to je na njoj. Ali Jahvi samo vai oci omiljee i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, izmeu svih naroda, kako je i danas. Srce svoje obreite; iju vie ne ukruujte! Jer Jahve, Bog va, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i straan, koji nije pristran i ne da se podmititi; daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridolicu, daje mu hranu i odjeu. Ljubite i vi pridolicu, jer ste i sami bili pridolice u zemlji egipatskoj. Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu slui; uza nj se priljubi; njegovim imenom prisei. On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe uinio velika i udesna djela to su ih vidjele tvoje oi. Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bjee samo sedamdeset, a sad je Jahve, Bog tvoj, uinio te vas ima kao zvijezda na nebu. Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vri u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi. Vi, a ne vai sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve, Boga vaega, danas ste se osvjedoili o njegovoj veliajnosti, o njegovoj monoj ruci, ispruenoj miici, o znamenjima njegovima i o djelima to ih uini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj; to je uinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je zatro do dananjeg dana; to je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta; to je uinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela, njih i njihove obitelji, njihove atore i sve to imahu. Vae su oi vidjele sva ta velika djela to ih je Jahve uinio. Zato drite sve zapovijedi to vam ih danas nareujem da budete jaki te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite; napokon, da dugo ivite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima vaim da e je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom tee med i mlijeko. Jer zemlja u koju ide da je zaposjedne nije kao zemlja egipatska iz koje ste izali, gdje si, posijavi sjeme, morao svoj usjev svojom nogom natapati kao to se natapa povrtnjak. Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i natapa je dad nebeski; zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oi Jahve, Boga tvoga, uvijek poivaju, od poetka do svretka godine. Zato, ako doista posluate zapovijedi koje vam danas izdajem i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i sluili mu svim srcem svojim i svom duom svojom, davat u vaoj zemlji kiu u pravo vrijeme: u jesen i u proljee, i moi e sabirati svoje ito, svoje vino i svoje ulje; travu u davati po tvome polju tvome blagu. Tako e jesti i biti sit. Pazite da se vae srce ne zavede, da ne poete stranputicom, da drugim bogovima ne iskazujete tovanje i da im se ne klanjate. Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; kie ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre zemlje koju vam Jahve daje. Utisnite ove moje rijei u svoje srce i svoju duu; kao znak ih priveite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis meu oima! Pouite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kui i kad idete putem; kad lijeete i kad ustajete. Ispiite ih na dovratnike svoje kue i na svoja vrata da vai dani i dani vaih sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo vaim ocima da e im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad zemljom. Ako budete vjerno drali sve ove zapovijedi koje vam nareujem, vrili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i vrsto se priljubili uz njega, Jahve e ispred vas protjerati sve te narode i vi ete s posjeda odagnati narode brojnije i jae od sebe. Svako mjesto na koje stupi vaa noga bit e vae; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat e se vae podruje. Nitko se nee odrati pred vama; strah i trepet rairit e Jahve, Bog va, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao. Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: blagoslov, budete li sluali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem; a prokletstvo, ne budete li sluali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego saete s puta koji vam danas odreujem te poete za drugim bogovima kojih niste poznavali. Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide da je zaposjedne, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo nad gorom Ebalom. Te se gore izdiu, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom prema zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji ive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz Hrast More. Eto ete prijei preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam daje Jahve, Bog va. Zaposjednite je i nastanite se u njoj. Ali drite i vrite sve zakone i uredbe koje vam danas izlaem. Ovo su zakoni i uredbe to vam ih valja drati i vriti u zemlji koju vam Jahve, Bog otaca vaih, daje u posjed za sve dane to budete ivjeli na zemlji. Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje ete protjerati iskazivali tovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom. Poruite njihove rtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im aere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta. Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati tovanje. Jahvu, Boga svoga, traite jedino na mjestu koje je on odabrao, sred svih vaih plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva; onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetine i darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine od svoga krupnoga i sitnoga blaga. Blagujte ondje, vi i vae obitelji, u nazonosti Jahve, Boga svoga; veselite se svime to su vae ruke namaknule i to vam je Jahve, Bog va, blagoslovom udijelio. Nemojte raditi ak ni kako radimo ovdje danas - svatko to se njemu ini dobro - jer jo niste stigli u Poivalite, u batinu koju ti daje Jahve, Bog tvoj. Ali kad prijeete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju vam Jahve, Bog va, daje u batinu, kad vas smiri od svih neprijatelja koji budu oko vas te budete ivjeli bez straha, onda ete donositi sve to vam nareujem: svoje paljenice, svoje klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabrane zavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi - na mjesto koje Jahve, Bog va, odabere da ondje nastani svoje ime. Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, vai sinovi i keri, vae sluge i slukinje i levit koji bude u vaim gradovima, jer on nema s vama udjela ni batine. Pazi da ne prinosi svojih rtava paljenica na bilo kojem mjestu to ga zamijeti, nego samo na mjestu to ga odabere Jahve, u jednome od tvojih plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve to ti nareujem. Ali svaki put kad ti srce zaeli, moe zaklati i jesti mesa u svim svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao. I neist i ist moe ga jesti, kao da je od srne ili jelena. Ali krvi nemojte blagovati; istoite je na zemlju kao vodu. Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga ita, svoga vina, svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti ita od svojih zavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa svojih ruku, nego e to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestu koje Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja ki, tvoj sluga, tvoja slukinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u nazonosti Jahve, Boga svoga, svime to ti ruka namakne. Pazi da nikad ne zaboravi levita dok si na svojoj zemlji. Kad ti Jahve, Bog tvoj, proiri tvoje podruje, kao to ti je rekao, i ti rekne: 'Ja bih jeo mesa' - jer eli jesti mesa - moe ga jesti koliko ti dua eli. Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime smjesti daleko od tebe, onda moe zaklati bilo to od svoje krupne ili sitne stoke to ti je Jahve dadne - kako sam ti ve naredio - te jesti u bilo kojem svome gradu koliko ti dua eli. Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu zajedno isti i neisti. Samo, pazi da ne jede krvi! Ta krv je ivot. Ne smije jesti ivot s mesom. Ne blaguj je; istoi je na zemlju kao vodu. Ne smije je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad ini to je pravo u oima Jahvinim. Ali svoje posveene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na mjesto koje Jahve odabere. Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na rtveniku Jahve, Boga svoga. Ali krv od svojih klanica istoi na rtvenik Jahve, Boga svoga, a meso pojedi. Dri i vri sve ove naredbe to ti ih propisujem, da bude dobro zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad ini to je dobro i pravedno u oima Jahve, Boga svoga. A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ide da ih otjera s posjeda ispred sebe i kad ih otjera te se u njihovoj zemlji nastani, uvaj se da ne padne u zamku; ne poi za njima poto budu uniteni ispred tebe. Ne istrauj o njihovim bogovima i ne govori: 'Kako su oni narodi tovali svoje bogove, tako u i ja.' Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. Ta Jahvi je zazorno i mrsko sve to su oni inili svojim bogovima. ak su svoje sinove i keri spaljivali u ast svojim bogovima. Sve to vam nareujem drite; tomu nita ne domei i nita ne oduzimaj. Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili ovjek sa snovienjima pa ti iznese kakvo znamenje ili udo; i to se znamenje ili udo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on rekne: 'Poimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaje i njima iskazujmo tovanje', nemoj sluati rijei toga proroka ni sne toga sanjaa: ta to vas iskuava Jahve, Bog va; hoe da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom duom svojom. Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vrite; njegov glas sluajte; njemu tovanje iskazujte; uz njega se priljubite. A onaj prorok ili sanja neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga vaega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kue ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj, naredio da ide. Tako treba da iskorijeni zlo iz svoje sredine. Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, ki tvoja, ena u tvom naruju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i ivot, potajno zavodio govorei: 'Hajde da iskazujemo tovanje drugim bogovima', kojih ne poznaje ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, bogovima onih naroda to oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga - nemoj pristati niti ga sluaj! Neka ga tvoje oko ne saaljuje; ne tedi ga i ne sakrivaj ga nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrti, a onda ruka svega naroda. Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kuao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. Sav e se Izrael, kad to uje, napuniti strahom te vie nee poinjati takva zla u tvojoj sredini. Ako u kojem tvome gradu to ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastani, uje gdje govore: 'Pojavile se nitarije iz tvoje sredine i zavedoe itelje svoga grada kazujui: Hajde da sluimo drugim bogovima! - kojih vi inae ne poznajete - tada dobro istrai, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota uinila u tvojoj sredini, onda posijeci otrim maem stanovnitvo toga grada, izvri nad njim kleto unitenje i nad svime to bude u njemu. Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruevina i neka se vie nikada ne sazida. Od onoga to je bilo prokletstvom udareno neka nita ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od estine svoga gnjeva; da ti iskae milosre, smiluje ti se i razmnoi te, kako se zakleo tvojim ocima ako ti bude sluao glas Jahve, Boga svoga, drei sve njegove zapovijedi koje ti danas nareujem i vrei to je pravo u oima Jahve, Boga tvoga. Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti ureza ni podstriga na elu za pokojnikom. Ta ti si narod posveen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao tebe izmeu svih naroda na zemlji da bude njegov narod, njegova predraga svojina. Nita odvratno nemojte jesti. Ovo su ivotinje koje moete jesti: vol, ovca, koza, jelen, srna, srnda, kozorog, antilopa, bivol i divokoza; moete jesti svaku ivotinju koja ima razdvojene papke - nadvoje posve razdvojene - i koja preiva. Samo od preivaa ili od ivotinja s razdvojenim aporcima ne moete jesti ove : devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako preivaju, nemaju razdvojenih papaka; neka su za vas neiste. A svinja, premda ima papke razdvojene, ne preiva: neka je za vas neista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati. A od svega to u vodi ivi ovo moete jesti: to god ima ljuske i peraje, moete jesti. A to nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vas neisto. Svaku istu pticu moete jesti. Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba, tetrijeba, sokola bilo koje vrste; gavrana bilo koje vrste; noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste; sove, jejine i labuda; pelikana, bijelog strvinara i gnjurca; rode, aplje bilo koje vrste; pupavca i imia. Svi krilati kukci neka su za vas neisti - ne smijete ih jesti. Sve krilato isto moete jesti. Ne smijete jesti nita to crkne. Daj to pridolici koji boravi u tvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tuincu. Jer ti si narod posveen Jahvi, Bogu svome. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke! Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega to tvoj usjev u polju donese. A onda blaguj desetine svoga ita, svoga vina, svoga ulja i prvine svoje krupne i sitne stoke u nazonosti Jahve, Boga svoga, na mjestu koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako naui zauvijek bojati se Jahve, Boga svoga. Bude li ti put predug te ne mogne donijeti desetine - jer je mjesto to ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previe daleko od tebe - tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi, prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto to ga odabere Jahve, Bog tvoj. Ondje za novac kupi to eli: govee, sitno ivine, vino ili opojno pie - to god ti dua zaeli. Ondje u nazonosti Jahve, Boga svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukuani. Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema udjela ni batine s tobom. Na kraju svake tree godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te godine i poloi je na svoja vrata. Pa neka doe levit - jer nema udjela ni batine s tobom - doljak, sirota i udovica koji budu ivjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se nasite. Tako e te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima to ih tvoja ruka poduzme. Na zavretku sedme godine oprataj dugove. Ovako neka bude opratanje: neka svatko oprosti duniku svoje potraivanje; neka ne utjeruje duga od svoga blinjega ni od svoga brata kad se jednom proglasi Jahvino otputanje dugova. Moe traiti od tuina, ali ono to se tvoga nae kod tvoga brata treba da otpusti, da ne bude siromaha kod tebe. Ta Jahve e te obilno blagoslivljati u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u batinu da je zaposjedne, samo ako bude dobro sluao glas Jahve, Boga svoga, drei i vrei sve ove zapovijedi to ti ih danas nareujem. Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat e te kako ti je obeao te e moi zajmove davati mnogim narodima, a sam ih nee morati uzimati; i nad mnogim e narodima vladati, dok oni nad tobom nee gospodariti. Nae li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje brae u kojem god gradu u zemlji to ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromanome bratu, nego mu irom rastvori svoju ruku i spremno mu daj to mu nedostaje. uvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekne: 'Sedma se godina, godina otputanja dugova, ve pribliuje' - i da prijekim okom pogleda svoga siromanog brata i nita mu ne dadne. On bi zazvao Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi. Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daje, jer e te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih. Kako siromaha nikad nee nestati iz zemlje, zapovijedam ti: irom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj. Ako se tebi proda brat tvoj - Hebrejac ili Hebrejka - neka ti slui est godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna. Kad ga slobodna od sebe otpusti, ne alji ga praznih ruku. Daruj ga ime izmeu stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga; ime te ve Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj. Sjeaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve, Bog tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas. Ali ako ti on kae: 'Neu da odlazim od tebe', jer voli tebe i dom tvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro - uzmi tada ilo i probui mu uho na vratima, i neka ti bude robom zauvijek! Tako isto uini i sa svojom slukinjom. Kad ga bude otputao od sebe slobodna, neka ti ne bude teko, jer je zavrijedio dvostruku najamniku plau za est godina to ti je sluio. Zato e te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu to bude radio. Sve muke prvine to ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posveti Jahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti strii prvenca od svoje sitne stoke. Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazonosti Jahve, Boga svoga, u mjestu to ga odabere Jahve. Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imali kakvu god runu manu, nemoj ih rtvovati Jahvi, Bogu svomu! Pojedi ih u svojoj kui. I neist i ist mogu ih jesti, kao srnu i jelena. Jedino krvi njihove ne smije jesti! Istoi je na zemlju kao vodu. Dri mjesec Abib i slavi Pashu u ast Jahvi, Bogu svome, jer te Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo nou iz Egipta. Kao pashu u ast Jahvi, Bogu svome, rtvuj ovce i goveda u mjestu koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje. Nita ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi beskvasan kruh - kruh nevoljniki - budui da si u urbi iziao iz zemlje egipatske: da se svega svog vijeka sjea dana kad si iziao iz zemlje egipatske. Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome podruju i nita od mesa rtve to je zakolje naveer prvoga dana ne smije ostati preko noi do jutra. Nije ti doputeno rtvovati pashu u bilo kojem gradu to ti ga dadne Jahve, Bog tvoj, nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani ime svoje; samo tu rtvuj pashu u predveerje, o zalasku sunca, jer u to si vrijeme iziao iz Egipta. Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro se onda okreni i zaputi svojim atorima. est dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude sveani zbor u ast Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi! Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp pone eti klasje. Tada dri Blagdan sedmica u ast Jahvi, Bogu svome, prinosei dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te ve Jahve, Bog tvoj, bude blagoslovio. I proveseli se tada u nazonosti Jahve, Boga svoga - na mjestu to ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoj i ki tvoja, sluga tvoj i slukinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu, doljak, sirota i udovica to budu kod tebe. Sjeaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato dri i vri ove uredbe. Blagdan sjenica slavi sedam dana poto pokupi plodove sa svoga gumna i iz svoga badnja. Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, ki tvoja, sluga tvoj, slukinja tvoja, levit i doljak, sirota i udovica to se nae u tvome gradu. Svetkuj u ast Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestu koje odabere Jahve, jer e te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u svim tvojim etvama, u svakom poslu ruku tvojih, da bude potpuno veseo. Triput u godini neka se pokau svi tvoji mukarci pred Jahvom, Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne doe pred Jahvu praznih ruku, nego neka svatko prinese to moe, prema blagoslovu koji ti je udijelio Jahve, Bog tvoj. U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju. Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oi mudrih, a ugroava stvar pravednih. Tei za samom pravdom, da dugo ivi i zaposjedne zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. Ne postavljaj aere ni od kakva drveta oko rtvenika Jahve, Boga svoga, koji podigne; i ne podii stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome. Ne rtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo runo pred Jahvom, Bogom tvojim. Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu to ti ga dade Jahve, Bog tvoj - nae ovjek ili ena da uini to je zlo u oima Jahve, Boga tvoga, i kri njegov Savez: otiavi da iskazuje tovanje drugim bogovima te se pokloni njima, suncu, mjesecu ili bilo emu od nebeske vojske, a to sam ja zabranio, i tebi se to javi i ti to uje, onda pomno istrai; i bude li istina i doista se ta grozota uinila u Izraelu, onda toga ovjeka ili tu enu koji uinie takvu opainu izvedi na gradska vrata te ih kamenuj da poginu. Na smrt osueni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na rije jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako e iskorijeniti zlo iz svoje sredine. Bude li ti preteko togod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu ozljedu ili svau u tvome gradu, tada ustani i poi u mjesto to ga odabere Jahve, Bog tvoj. Obrati se sveenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih pitaj, oni e ti rasuditi. I uini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi: sve uini kako te upute. Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od presude koju ti kau ne odstupaj ni desno ni lijevo. Ako bi se tko drsko odupro i ne bi posluao ni sveenika koji ondje stoji da slui Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj ovjek pogubi. Tako e iskorijeniti zlo iz Izraela, a sav e se narod, kad sazna, bojati i vie se nee drsko odupirati. Kad stigne u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je zaposjedne i u njoj se nastani, pa onda kae: 'elim da nad sobom postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene' - tada e onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za kralja. Nekoga od svoje brae postavi sebi za kralja, a ne smije postavljati nad sobom tuina koji ti nije brat. Samo neka ne dri mnogo konja i ne alje naroda u Egipat da povea broj konja. Jer vam je Jahve rekao: 'Ovim se putem nikada vie ne vraajte!' I neka nema mnogo ena da mu srce ne poe stranputicom; i neka sebi ne gomila srebra ni zlata! A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepie ovaj Zakon od sveenika Levijevaca. Neka ga dri uza se; neka ga ita sve vrijeme svoga ivota da naui bojati se Jahve, Boga svoga, drati sve rijei ovoga Zakona i vriti ove odredbe; da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje brae i da ne skrene od ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on i sinovi njegovi, u Izraelu. Sveenici Levijevci - sve pleme Levijevo - neka nemaju udjela ni batine s Izraelom; neka ive od rtava paljenih Jahvi i od njegove batine. Neka, dakle, nemaju batine meu svojom braom: Jahve je njihova batina, kako im je i rekao. Ovo neka bude sveenika pristojba od naroda - od onih koji rtve prinose, bilo to govee ili to od sitne stoke: sveeniku treba dati plee, vilice i eludac. Davaj mu i prvine od svoga ita, od svoga vina, od svoga ulja i prvine od vune svojih ovaca, jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim, te da obavljaju slubu i blagoslivljaju u ime Jahve. Ako bi koji levit to boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u Izraelu, svom duom zaelio da doe u mjesto to ga Jahve odabere, moe tu slubovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova braa Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom. Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu oevinu. Kad ue u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priuavati na odvratne ine onih naroda. Neka se kod tebe ne nae nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju ker; tko bi se bavio gatanjem, aranjem, vraanjem i arobnjatvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i due predaka ili se obraao na pokojnike. Jer tko god takvo to ini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. Narodi koje e naskoro otjerati s posjeda sluaju vraare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne doputa. Proroka kao to sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje brae, podignut e ti Jahve, Bog tvoj: njega sluajte! Posve onako kako si i traio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neu vie da sluam glas Jahve, Boga svoga, niti elim vie gledati taj silni oganj da ne poginem!' Nato mi ree Jahve: 'Pravo su rekli. Podignut u im proroka izmeu njihove brae, kao to si ti. Stavit u svoje rijei u njegova usta da im kae sve to mu zapovjedim. A ne bude li tko posluao mojih rijei to ih prorok bude govorio u moje ime, taj e odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuivao govoriti to u moje ime to ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.' Moda e rei u svome srcu: 'Kako emo raspoznati rije koju Jahve nije izrekao?' Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i rije se ne ispuni, onda je to rije koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati. Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode iju zemlju tebi daje te kad ih istjera i nastani se u njihovim gradovima i domovima, u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u batinu, odvoji tri grada. Naini put onamo, a onda podruje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u batinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica moe onamo utei. Ovo je sluaj u kojemu ubojica moe onamo pobjei i spasiti svoj ivot: kad tko ubije svoga blinjega nehotice, a da ga prije nije mrzio; primjerice, kad ode sa svojim blinjim u umu da sijee drva, zamahne sjekirom u ruci da obori drvo, gvoe odleti s dralice i pogodi njegova druga te on pogine: takav ubojica neka utee u jedan od tih gradova i spasit e ivot. Inae bi krvni osvetnik, progonei u svom bijesu ubojicu - kad bi put bio predug - mogao gonjenoga stii i pogubiti ga, iako taj nije zasluio smrt budui da ubijenoga nije otprije mrzio. Stoga ti nalaem: tri grada odvoji! A kad Jahve, Bog tvoj, proiri tvoje podruje, kao to se zakleo ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obeao tvojim ocima, bude li drao i vrio sve ove zapovijedi to ti ih danas nalaem i ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme - onda ovim gradovima dodaj jo tri grada: tako se nee prolijevati neduna krv u tvojoj zemlji koju ti Jahve daje u batinu i nee se krvlju okaljati. Ali ako tko mrzi svoga blinjega i vreba ga, skoi na nj i ubije ga, a zatim pobjegne u jedan od tih gradova, onda neka starjeine onoga grada izvedu ubojicu i predaju ga u ruke krvnom osvetniku da ga pogubi. Neka ga oko tvoje ne saaljuje! Tako e u Izraelu iskorijeniti prolijevanje nedune krvi i bit e sretan. Nemoj pomicati susjedova meaa kojim su stari razmeaili tvoj posjed to e ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u batinu. Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv ovjeka ni za koju krivnju i ni za kakav zloin. Kakav god bio prekraj, neka presuda poiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optuujui ga za pobunu, onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred sveenika i suce koji budu vrili slubu u to vrijeme. Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok laan i da je lano svjedoio protiv svoga brata, uinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! Drugi e, kad o tome uju, pobojati se te vie nee initi takva zla u tvojoj sredini. Neka ti se oko ne saaljuje! ivot za ivot; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu. Ako poe u rat na svoje neprijatelje te vidi konje, kola i narod brojniji od sebe, ne boj ih se! Ta s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske. Prije boja neka sveenik istupi i govori narodu. Neka im kae: 'uj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plaite se! Ne bojte se! Ne drite pred njima! Ta Jahve, Bog va, ide s vama da se bori za vas protiv vaih neprijatelja i da vas spasi.' Potom neka narodu progovore nadglednici: 'Ima li koga da je sagradio novu kuu a nije se u nju uselio? Neka se vrati kui svojoj da ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli. Ima li koga da je zasadio vinograd a jo ga nije brao? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere. Ima li koga da se zaruio a nije se oenio? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zarunice ne odvede.' Neka nadglednici nastave te narodu kau: 'Tko se boji i kome srce trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj brai kao njemu.' Kad nadglednici zavre govor narodu, neka vojni zapovjednici stanu na elo naroda. Kada doe pod koji grad da na nj navali, najprije mu ponudi mir. Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod to se nae u njemu podvrgni tlaki neka za te radi. Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga. Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove mukarce pobij otrim maem! A ene, djecu, stoku, sve to bude u gradu - sav plijen - uzmi sebi i uivaj plijen od svojih neprijatelja to ti ga daje Jahve, Bog tvoj. Tako ini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji ne budu gradovi ovih naroda odavde. U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u batinu nita ne ostavljaj na ivotu nego ih udari 'heremom' - kletim unitenjem: Hetite i Amorejce, Kanaance i Periane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj, naredio, tako da vas ne naue initi sve one odvratnosti to ih ine svojim bogovima te da ne sagrijeite protiv Jahve, Boga svoga. Kad navali na kakav grad pa ga moradne dugo opsjedati da ga osvoji, nemoj unitavati njegovih stabala zasijecajui u njih sjekirom. Moe im jesti plod, a nemoj ih sjei. Jer poljska stabla nisu ljudi da bi ispred tebe mogla bjeati u utvrdu. Jedino stabla za koja zna da nisu voke moe nititi; njih moe sjei i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv tebe dok ne padne. Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedne nae tko ubijen gdje u polju lei - a ne zna se tko ga je ubio - onda neka odu tvoje starjeine i suci te izmjere udaljenost od ubijenoga do okolnih gradova. Tako e ustanoviti koji je grad najblie ubijenom. Starjeine toga grada neka tada uzmu junicu to jo nije radila: to jo pod jarmom nije vukla. Neka zatim starjeine onoga grada stjeraju junicu u kakav nepresuni potok, na mjesto koje se ne obrauje i ne zasijava, i ondje, na potoku, neka junicu zakolju. Zatim neka dou sveenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao Jahve, Bog tvoj, da mu slue i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovu se rije rjeava svaki spor i svako nasilje. Zatim sve starjeine iz onoga grada koji bude najblii ubijenome neka operu ruke u potoku nad zaklanom junicom. Potom neka izjave: 'Nae ruke nisu prolile ove krvi niti smo svojim oima ita vidjeli. Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da se prolijeva neduna krv u tvome izraelskom narodu!' Tako e biti zatieni od krvi. A ti e ukloniti prolijevanje nedune krvi iz svoje sredine ako uini to je pravo u Jahvinim oima. Kad ode u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u ruke tvoje te ih zarobi, ako meu zarobljenicima opazi lijepu enu i u nju se zagleda, moe je uzeti za enu. Dovedi je svojoj kui pa neka obrije glavu, obree nokte i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakujui svoga oca i svoju majku. Poslije toga moe joj pristupiti kao mu i neka ti postane enom. Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac je ne smije prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila ena. Ako koji ovjek imadne dvije ene: jednu koja mu je draga, a drugu koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvoroenac bude od one koja mu je mrska, onda, kad doe dan da podijeli svoju imovinu meu svoje sinove, ne smije postupiti prema prvoroencu od drage na tetu sina od mrske, koji je prvenac, nego mora za prvoroenca priznati sina od mrske i njemu dati dvostruk dio od svega to ima. Jer on je prvina njegove snage - njemu pripada pravo prvorodstva. Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji nee da slua ni oca ni majke - pa ni onda poto ga kazne - neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starjeinama svoga grada, na vrata svoga mjesta, i neka kau gradskim starjeinama: 'Ovaj na sin opak je i nepokoran; nee da nas slua; nitarija je i pijanica.' Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugraani, kamenjem zasiplju dok ne pogine. Tako e iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav e Izrael to uti i bojat e se. Ako tko uini grijeh koji zasluuje smrt te bude pogubljen vjeanjem o stablo, njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noi nego ga pokopaj istoga dana, jer je objeeni prokletstvo Boje. Tako nee okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u batinu. Kad vidi kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proi mimo njih nego ih otjeraj svome bratu. Ako ti brat nije blizu ili ga ne zna, kui ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne doe po njih. Tada mu ih vrati. Tako ini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaem i sa svime to brat tvoj izgubi, a ti nae. Nije ti doputeno prolaziti mimo njegovo. Kad opazi kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne. ena ne smije na se stavljati muke odjee, a mukarac se ne smije oblaiti u enske haljine. Tko bi to inio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome. Ako putem naie na ptije gnijezdo sa ptiima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude leala sa ptiima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptiima: pusti majku na slobodu, a ptie uzmi. Tako e imati sreu i dug ivot. Kad gradi novu kuu, na krovu naini ogradu da svoju kuu, kad bi tko s nje pao, ne okalja krvlju. Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posveena itava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda. Ne uprei u plug vola i magarca zajedno. Ne oblai se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno. Na etiri roglja ogrtaa kojim se zaogre napravi rese. Ako koji ovjek uzme enu i ue k njoj, ali je potom zamrzi, pripie joj runoe i ozloglasi je govorei: 'Oenih se njome, ali kad joj prioh, ne naoh u nje znakova djevianstva' - neka tada djevojin otac i majka uzmu dokaz djevojina djevianstva te ga iznesu pred gradske starjeine na vrata. Potom neka progovori starjeinama djevojin otac: 'Ovome sam ovjeku dao svoju ker za enu, ali mu je omrzla. Stoga joj pripisuje svata runo i tvrdi: nisam u tvoje keri naao znakove djevianstva. Ali evo djevianskih znakova moje keri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starjeinama. Neka tada starjeine onoga grada uzmu mua pa ga kazne; neka ga, zato to je pronio ruan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade ene. I neka mu ona i dalje bude enom da je ne moe pustiti dok je iv. Ali ako optuba - da se na mladoj eni nije nalo djevianstvo - bude istinita, neka djevojku izvedu na kuna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poinila besramnost u Izraelu odajui se bludu u oevu domu. Tako e iskorijeniti zlo iz svoje sredine. Ako se koji ovjek zatee gdje lei sa enom udatom za drugoga, neka oboje - i ovjek koji je leao sa enom i sama ena - budu smaknuti. Tako e iskorijeniti zlo iz Izraela. Ako mladu djevicu zaruenu za nekoga u gradu sretne drugi ovjek i s njom legne, oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku to nije zvala u pomo u gradu, a ovjeka to je oskvrnuo enu blinjega svoga. Tako e iskorijeniti zlo iz svoje sredine. Ako ovjek u polju naie na zaruenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj to je s njom legao; a djevojci nemoj nita: nema na njoj krivnje kojom bi zasluivala smrt. Jer to je kao da navali tko na blinjega svoga i ubije ga. On ju je zatekao u polju; i premda je zaruena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoi u pomo. Ako ovjek naie na mladu djevicu koja nije zaruena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaeni na djelu, tada ovjek koji je s njom leao neka djevojinu ocu dade pedeset srebrnika. A budui da ju je oskvrnuo, neka je uzme za enu da je ne moe pustiti dok je iv. Neka se nitko ne eni enom oca svoga i neka ne odgre oeva pokrivaa. Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stuena monjica ili odrezano udo. Ni mjeanac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena. Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od njihovih, ak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu. A sve zato to nisu izali pred vas s kruhom i vodom kad bijaste na putu iziavi iz Egipta; i to su za novce najmili sina Beorova, Bileama iz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune. Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede usliati Bileama nego ti Jahve, Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj. Nikad ne promii njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje dovijeka. Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni Egipanina, jer si bio doljak u zemlji njegovoj. Njihovi potomci u treem narataju mogu se primiti u Jahvinu zajednicu. Kad poe s taborom na svoje neprijatelje, uvaj se od svakoga zla. Ako je meu tvojima tko postao neist zbog nonog izljeva, neka izie iz tabora i neka se ne vraa u nj. A predveer neka se u vodi opere te u smiraje moe opet u tabor. Imaj izvan tabora mjesto gdje e ii napolje. Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome e, kad ide napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju neist. Ta Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te titi i da ti predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve ne zapazi u tebe nita nedolino, da se ne bi odvratio od tebe. Ne smije gospodaru izruivati roba koji je od svoga gospodara utekao k tebi. Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu to ga odabere u jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime loe postupati. Neka ne bude svetine bludnice meu izraelskim kerima i neka ne bude svetinog bludnika meu izraelskim sinovima! Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjet bludniine plae ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu tvome. Ne trai kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na jestvine, niti kamata na bilo to gdje se obino trae. Od tuinca moe traiti kamate, ali ih od svoga brata nemoj traiti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu tvoje ruke u zemlji u koju ide da je zaposjedne. Kad zavjetuje kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj da ga ispuni. Zacijelo e ga Jahve, Bog tvoj, od tebe traiti; i bio bi ti grijeh. Ako se ne zavjetuje, nee ti biti grijeh. Ali ispuni ono to prijee preko tvojih usana, zavjet koji si svojim ustima slobodno uinio Jahvi, Bogu svome. Ako ue u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobati groa do mile volje, ali u svoj sud ne smije stavljati. Ako ue u ito svoga susjeda, moe kidati klasove rukom, ali ne smije prinositi srpa susjedovu itu. Kada tko uzme enu i s njome postupi kao mu, a potom na njoj otkrije to runo te ona vie ne nalazi milosti u njegovim oima i on joj napie otpusno pismo, urui joj ga i potjera je iz svoje kue, a ona izae iz njegove kue, ode i poe za drugoga pa omrzne i tome drugomu te joj i on napie otpusno pismo, urui joj ga i otjera je iz svoje kue - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo - tada je, poto se tako oskvrnula, ne moe opet uzeti za enu onaj prvi mu koji je bijae otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne smije uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u batinu. Kad se tko netom oeni, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne dodjeljuje nikakva sluba, nego, osloboen, neka ostane kod kue godinu dana da razveseljuje enu koju je doveo. Neka se ne uzima u zalog rvanj, ni gornji ni donji: ta time bi se u zalog uzimao sam ivot. Ako se nae tko da otme koga izmeu svoje brae Izraelaca te postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmiar neka se smakne! Tako e iskorijeniti zlo iz svoje sredine. Javi li se guba, pazi da brino dri i vri sve to vas poue levitski sveenici. Drite i vrite to njima naredim. Sjeaj se to je Jahve, Bog tvoj, uinio Mirjami na putu kad ste izili iz Egipta. Kada blinjemu svome daje bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuu da mu uzme zalog. Stoj vani, a ovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom; o zalasku sunca mora mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrtau i tebe blagoslivljati. To e ti biti dobro djelo pred Jahvom, Bogom tvojim. Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili doljak iz kojega grada u tvojoj zemlji. Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zae, jer je siromah i za njom uzdie. Tako nee na te vapiti Jahvi i nee sagrijeiti. Neka se oevi ne osuuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog oeva; neka svatko za svoj grijeh gine. Ne izvri pravice doljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine udovici. Sjeaj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj; zato ti nalaem da ovu zapovijed vri. Kad anje ito na svojoj njivi pa zaboravi koji snop na njivi, ne vraaj se po nj; neka ostane doljaku, siroti i udovici da te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih. Kad jednom omlati svoje masline, vie iza sebe ne pretrauj; neka to ostane doljaku, siroti i udovici. Kad obere svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za doljaka, sirotu i udovicu. Sjeaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti nareujem da ovu zapovijed vri. Kad nastane svaa meu ljudima i dou na sud da im se sudi, neka se dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi. Ako krivac zaslui da bude iiban, neka mu sudac naredi da legne i tu pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara njegovoj krivnji. Do etrdeset udaraca moe mu se dati, ali ne vie, da modrica ne bi bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu udarali vie udaraca. Ne zavezuj usta volu kad vre. Kad braa stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina, ena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kue, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je sebi za enu te izvri djeversku dunost. A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata da njegovo ime ne izumre u Izraelu. Ako, meutim, onaj ovjek ne eli da se oeni svojom snahom, onda njegova snaha neka doe na vrata pred starjeine i kae: 'Nee djever moj da sauva ime bratu svome u Izraelu; nee da mi uini djeversku dunost.' Neka ga pozovu starjeine njegova grada i pitaju. Bude li uporan i kae: 'Ne elim se njom eniti', neka njegova snaha k njemu pristupi na oi starjeine pa mu skine s noge sandalu, pljune mu u lice i kae ove rijei: 'Ovako se radi ovjeku koji nee da podigne doma svome bratu!' Taj neka se prozove u Izraelu 'Dom bosoga'. Ako se dvojica potuku, pa ena jednoga poe da izbavi svoga mua iz aka onoga koji ga tue i prui ona svoju ruku i onoga uhvati za sram, odsijeci joj ruku i neka je ne saaljuje oko tvoje. U torbi nemoj nositi dvojak uteg, vei i manji. U svojoj kui opet nemoj drati dvojaku efu: veu i manju. Neka ti je uteg potpun i toan i neka ti je efa potpuna i tona, da dugo ivi na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj. Ta Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to ini, tko god ini nepravdu. Sjeaj se onoga to ti je uinio Amalek dok ste bili na putu poto ste izili iz Egipta; kako te doeka na putu i pobi u tvom zaleu sve nemone kad si bio umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao. I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u batinu, izbrii pod nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi! Kad stigne u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u batinu, kad je zaposjedne i u njoj se nastani, uzmi neto prvina od svakoga ploda to ga bude dobivao od zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u koaru, otii u mjesto to ga Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime. Stupi k sveeniku koji bude tada vrio slubu i reci: 'Priznajem danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se Jahve zakleo naim ocima da e je nama dati.' Zatim e sveenik uzeti iz tvoje ruke koaru i poloiti je pred rtvenik Jahve, Boga tvoga. Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: 'Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo eljadi siao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i monim narodom. Egipani su s nama postupali loe; tlaili su nas i nametnuli nam teko ropstvo. Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je uo vapaj na; vidje na jad, nau nevolju i nau muku. Iz Egipta nas izvede Jahve monom rukom i ispruenom miicom, velikom strahotom, znakovima i udesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom tee med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla to si mi ga, Jahve, dao.' Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se nakloni. A onda zajedno s levitom i doljakom koji bude kod tebe uivaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj. A kad tree godine - godine desetine - zavri odjeljivanje sve desetine od svoga prihoda i dade levitu, doljaku, siroti i udovici po tvojim gradovima da jedu do sitosti, tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: 'Iz kue sam uklonio ono to je bilo posveeno. Dao sam jo i levitu, doljaku, siroti i udovici, prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje zapovijedi nisam prekrio ni zaboravio. Od toga nisam nita jeo u alosti; od toga nisam nita rtvovao u neistoi, niti sam od toga to dao mrtvacu; sluao sam glas Jahve, Boga svoga; u svemu sam uinio kako si mi naredio. Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivalita, i blagoslovi narod svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom tee med i mlijeko - kako si se zakleo ocima naim.' Jahve, Bog tvoj, nareuje ti danas da vri ove zakone i uredbe. Dri ih, dakle, i vri svim srcem svojim i svom duom svojom. Danas si ugovorio s Jahvom da e ti on biti Bog, a ti da e ii njegovim putovima, drati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe i sluati njegov glas. Danas je Jahve ugovorio s tobom da e ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obeao, i da e drati sve njegove zapovijedi. On e te uzvisiti au, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti e biti narod posveen Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao." Potom Mojsije i starjeine izraelske naloe narodu: "Vrite sve zapovijedi to vam ih danas nareujem. Onog dana kad prijeete preko Jordana u zemlju to ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; kreom ga okrei i na njemu ispii sve rijei ovoga Zakona u trenutku kad bude ulazio u zemlju to ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom tee med i mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Kada, dakle, prijee preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okrei ga kreom. Ondje sagradi i rtvenik Jahvi, Bogu svome - rtvenik od kamenja na koje nisi sputao gvoa. rtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena. Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome. Prinosi i priesnice i ondje ih blaguj, radujui se pred Jahvom, Bogom svojim. Ispii na tom kamenju sve rijei ovoga Zakona: urei ih dobro." Zatim Mojsije i levitski sveenici rekoe svemu Izraelu: "Pozor, Izraele, i sluaj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga. Zato sluaj glas Jahve, Boga svoga, i vri zapovijedi njegove i zakone njegove koje ti danas nareujem." Onoga dana naredi Mojsije narodu: "Kad prijeete preko Jordana, neka ova plemena: imun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju narod. A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, Aer, Zebulun, Dan i Naftali. Neka onda Levijevci preuzmu rije i jakim glasom reknu svim Izraelcima: 'Proklet bio tko naini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi, djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod neka odgovori: 'Amen!' 'Proklet bio koji vrijea oca svoga i majku svoju!' - I sav narod neka ree: 'Amen!' 'Proklet bio koji pomakne mea susjedov!' - I sav narod neka ree: 'Amen!' 'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod neka ree: 'Amen!' 'Proklet bio koji krnji prava doljaka, sirote i udovice!' - I sav narod neka ree: 'Amen!' 'Proklet bio koji legne sa enom oca svoga, jer je razgrnuo pokriva oca svoga!'- I sav narod neka ree: 'Amen!' 'Proklet bio koji legne s bilo kakvom ivotinjom!' - I sav narod neka ree: 'Amen!' 'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona ki njegova oca ili ki njegove majke.' - I sav narod neka ree: 'Amen!' 'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka ree: 'Amen!' 'Proklet bio koji ubije blinjega svoga iz potaje!' - I sav narod neka ree: 'Amen!' 'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod neka ree: 'Amen!' 'Proklet bio koji ne bude drao rijei ovoga Zakona i vrio ih!' - I sav narod neka ree: 'Amen!' Ako zbilja poslua glas Jahve, Boga svoga, drei i vrei sve njegove zapovijedi to ti ih danas nareujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit e te nad sve narode na zemlji. Svi ovi blagoslovi sii e na te i stii e te ako bude sluao glas Jahve, Boga svoga. Blagoslovljen e biti u gradu, blagoslovljen u polju. Blagoslovljen e biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga. Blagoslovljen e biti tvoj ko i nave tvoje. Blagoslovljen e biti kad ulazi, blagoslovljen kad izlazi. Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve e poloiti preda te potuene; jednim e putem izai na te, a na sedam putova razbjeat e se ispred tebe. Jahve e narediti da blagoslov bude s tobom u itnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat e te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. Jahve e od tebe uiniti narod sebi posveen, kako ti se zakleo, ako bude drao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima. Svi narodi zemlje vidjet e da je nada te zazvano ime Jahvino te e strahovati od tebe. Jahve e te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje, priratajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve zakleo ocima tvojim da e ti je dati. Jahve e ti otvoriti svoju bogatu riznicu - nebo - da daje kiu tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. Mnogim e narodima u zajam davati, a sam nee uzimati u zajam. Jahve e te drati na proelju, a ne u zaelju; uvijek e biti na vrhu, nikad na dnu, ako bude sluao zapovijedi Jahve, Boga svoga, to ti ih danas nareujem da ih dri i vri. Ni od jedne rijei to vam je danas nalaem nemoj odstupati ni desno ni lijevo idui za drugim bogovima i iskazujui im tovanje. Ali ako ne bude sluao glasa Jahve, Boga svoga, ne drei i ne vrei svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona to ti ih danas nareujem, sva e ova prokletstva doi na te i stii e te: Proklet e biti u gradu, proklet u polju. Proklet e biti ko tvoj i nave tvoje. Proklet e biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava tvojih i prirataj stada tvoga. Proklet e biti kad ulazi, proklet kad izlazi. Jahve e na te putati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na to prui ruku svoju da uradi, sve dok ne bude satrt i brzo ne propadne zbog zloe svojih djela kojima si me napustio. Kugu e Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u koju ide da je zaposjedne. Jahve e te udariti suicom, groznicom, upalom, egom i suom, medljikom i snijeti; to e te goniti dok te ne nestane. Nebesa nad tvojom glavom postat e mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat e gvozdeno. Kiu tvoje zemlje Jahve e pretvarati u pijesak i prainu da na te pada s nebesa dok te ne uniti. Jahve e od tebe uiniti pobijeenoga pred tvojim neprijateljima; jednim e putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bjeat e ispred njih. Strailo e postati za sva zemaljska kraljevstva. I mrtvo tijelo tvoje postat e hranom svim pticama nebeskim i svoj zvjeradi zemaljskoj. Nikoga nee biti da ih plai. Jahve e te udarati egipatskim pritevima, irevima, krastama i svrabom, od kojih se nee moi izlijeiti. Jahve e te udarati bjesnilom, sljepoom i ludilom; u po bijela dana tumarat e kao to tumara slijepac po mraku; nee imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit e izrabljivan i pljakan, a nee biti nikoga da te spasi. Sa enom e se zaruivati, ali e je drugi posjedovati. Kuu e graditi, ali u njoj nee stanovati. Vinograd e zasaivati, ali ga nee brati. Tvoga e vola na tvoje oi zaklati, ali ti od njega nee jesti; tvoga e magarca ispred tebe otimati, ali ti ga nee vraati; stado e tvoje neprijatelju tvome predavati, a nee biti nikoga da ti pritekne u pomo. Sinovi tvoji i keri tvoje bit e predavani drugome narodu. Oi e tvoje svaki dan kapati gledajui za njima, ali ruka tvoja nee moi nita. Narod koji i ne poznaje jest e plod sa zemlje tvoje i svu muku tvoju, dok e ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i gaen. Ludovat e od prizora to e ih oi tvoje gledati. Jahve e te udarati ljutim pritevima po koljenima i po stegnima - od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj - od kojih se nee moi izlijeiti. Jahve e odvesti i tebe i tvoga kralja, koga bude postavio nad sobom, meu narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te e ondje iskazivati tovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim. Bit e na zgraanje, porugu i ruglo svim narodima meu koje te Jahve odvede. Mnogo e sjemena bacati u polje, ali e malo eti jer e ti urod skakavci ogolijevati. Vinograde e saditi i obraivati, ali vina nee piti niti e to brati jer e ih crv izjedati. Imat e masline po svemu svome podruju, ali se uljem nee mazati jer e ti masline opadati. Sinove e i keri raati, ali tvoji nee biti jer e u suanjstvo odlaziti. Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat e plijenom kukaca. Doljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat e se nada te, a ti e padati sve nie i nie. On e uzaimati tebi, a ne ti njemu; on e biti glava, a ti rep. Sva e te ova prokletstva snalaziti, progoniti i dosei dok te ne unite, jer nisi sluao glasa Jahve, Boga svoga, ni drao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao. Ona e sluiti za udesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek. Budui da nisi htio sluiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, sluit e neprijatelju svome, koga e Jahve poslati na te, u gladu i ei, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju e iju navaljivati jaram od gvoa dok te ne satre. Jahve e iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji e sletjeti kao orao. Bit e to narod kojemu jezika nee razumjeti; narod bezduan, koji nee pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema mladima. On e ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne uniti; nee ti ostavljati ni ita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni prirataj od stada, sve dok te ne upropasti. Opsjedat e te u svim tvojim gradovima irom zemlje tvoje dok ne obori visoke i utvrene bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut e te u svim gradovima tvojim irom zemlje tvoje koju ti dadne Jahve, Bog tvoj. U tjeskobi i jadu, kojima e te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest e plod utrobe svoje - meso sinova svojih i keri svojih koje ti dadne Jahve, Bog tvoj. ovjek najnjeniji i najmeki u tebe zlobnim e okom gledati na vlastitog brata, enu u svome naruju i djecu svoju to mu preostanu, ne hotei ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima e te neprijatelj tvoj pritiskati po svim gradovima tvojim, drugo mu nee preostajati. I ena najnjenija i najmeka to bude u tebe - toliko njena i tankoutna da se ne usuuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim e okom gledati na mua u svome naruju, i na sina svoga, i na ker svoju, i na posteljicu svoju to joj izie izmeu nogu, i na djecu to ih ima roditi, jer e ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jada kojim e te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim. Ako ne bude drao i vrio rijei ovoga Zakona to su napisane u ovoj knjizi, ne potujui ovo slavno i strano Ime - Jahvu, Boga svoga - Jahve e tebe i tvoje potomstvo teko oinuti velikim i dugotrajnim bievima, pogubnim i dugim bolestima. Pustit e na te sva zla egipatska kojih si se plaio, i ona e se prilijepiti za te. A i svaku drugu bolest i bi, koji nije naveden u knjizi ovoga Zakona, Jahve e na te putati dok te ne uniti. Ostat e vas samo malo, vas to brojni bijaste kao zvijezde nebeske, a sve zato to nisi sluao glasa Jahve, Boga svoga. Kako se Jahve nad vama radovao usreujui vas i mnoei, tako e se Jahve radovati nad vama ruei vas i unitavajui da se iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete. Jahve e vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje; ondje e iskazivati tovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim - koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima. Ali meu tim narodima nee imati mira; ni tvome stopalu nee biti poivalita, nego e ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oi utonule, duu tjeskobnu. ivot tvoj visjet e o niti; bojat e se i danju i nou i nee biti siguran za ivot svoj. U strahu koji e ti stezati srce i od prizora to e ga oi tvoje gledati, jutrom e govoriti: 'Oh, da je ve veer!' a naveer e govoriti: 'Oh, da je ve jutro!' U Egipat e te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji sam ti rekao da ga vie ne smije vidjeti. Ondje ete se vi sami prodavati svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali nee biti kupca." To su rijei Saveza to ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi s Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza to ga je s njima sklopio na Horebu. Mojsije sazva sav Izrael pa im ree: "Vidjeli ste na roene oi sve to je Jahve uinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim slubenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: velike kunje to su ih vidjele tvoje oi, silne znakove i udesa! Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, oiju da vidite ni uiju da ujete. Vodio sam vas pustinjom etrdeset godina; odjea se na vama nije izderala niti su se sandale na vaim nogama raskidale. Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog pia niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog va. Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj hebonski, i Og, kralj baanski, izioe pred nas u boj, ali smo ih potukli. Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u batinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manaeova. Drite i vrite rijei ovog Saveza da uspijevate u svemu to poduzmete. Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vai plemenski glavari, vae starjeine i vai nadglednici, svi muevi Izraela, djeca vaa, ene vae i doljak koji je u tvome taboru - od onoga koji ti sijee drva do onoga koji ti nosi vodu - da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom potvren, to ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa da danas od tebe uini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom naim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama. Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo proli posred naroda kroz koje ste morali proi. Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata to ih imaju. Neka ne bude meu vama ovjeka ni ene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga naega, pa da ide iskazivati tovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude meu vama korijena koji raa otrovom i pelinom. Neka se nitko, uvi rijei ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujui u svome srcu: 'Bit e mi dobro ako poivim i po prohtjevima srca svoga. Nek' povodanj utai e!' Takvome nee Jahve nikad oprostiti, nego e se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog ovjeka, tako da e se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te e Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom. Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve e ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih. Kasniji narataj, sinovi vai poslije vas, i stranci koji dou iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti to e ih Jahve pustiti na nju, rei e: 'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se to sije niti to klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je sruenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, to ih Jahve srui u svojoj ljutini i gnjevu.' I svi e narodi pitati: 'Zato uini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti estina toga silnoga gnjeva?' Onda e im se rei: 'Jer su ostavili Savez to ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; i jer su otili da iskazuju tovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. Jahve ih je iupao iz njihove zemlje u ljutini, srdbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.' to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naemu, a objava nama i sinovima naim zauvijek da vrimo sve rijei ovoga Zakona. Kad te sve ove rijei, blagoslov i prokletstvo to ih danas preda te stavih, snau i ti ih uzme k srcu meu svim narodima meu koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao i obrati se k Jahvi, Bogu svome, i poslua - i ti i tvoji sinovi - glas njegov iz svega srca svoga i iz sve due svoje u svemu to sam ti danas naredio, tada e Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat e se tebi i opet ete sabrati izmeu svih naroda meu koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj. Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande e te sabrati Jahve, Bog tvoj - odande e te uzeti. Jahve, Bog tvoj, dovest e te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji da je ti zaposjedne; uinit e te sretnijim i brojnijim od oeva tvojih. Jahve, Bog tvoj, obrezat e tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubi Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve due svoje i da ivi. Jahve, Bog tvoj, svalit e sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. A ti e ponovo sluati glas Jahvin i vriti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. Jahve, Bog tvoj, obilno e te nagraivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve e se opet radovati nad tvojim dobrom, kao to se radovao nad dobrom otaca tvojih, kad poslua glas Jahve, Boga svoga, drei njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obrati Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom duom svojom. Ova zapovijed to ti je danas dajem nije za te preteka niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko e se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vrimo?' Nije ni preko mora da bi mogao rei: 'Tko e preko mora za nas poi, donijeti nam je te nam je objaviti da je vrimo?' Jer, Rije je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vri. Gledaj! Danas preda te stavljam: ivot i sreu, smrt i nesreu. Ako poslua zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslua ljubei Jahvu, Boga svoga, hodei njegovim putovima, vrei njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, ivjet e i razmnoit e te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit e te u zemlji u koju ulazi da je zaposjedne. Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslua, nego zastrani i bude se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao tovanje, ja vam danas izjavljujem da ete zaista propasti; neete dugo ivjeti na zemlji u koju ete, preavi Jordan, ui da je zaposjednete. Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: ivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. ivot, dakle, biraj, ljubei Jahvu, Boga svoga, sluajui njegov glas, prianjajui uz njega, da ivi ti i tvoje potomstvo. Ta on je ivot tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da e im je dati." Mojsije doe da upravi ove rijei svemu Izraelu: "Meni je danas sto dvadeset godina", - ree im. "Ne mogu vie izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Nee prijei ovog Jordana!' Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom e prijei; on e pred tobom potui one narode da ih otjerate s posjeda. Joua e pred tobom ii, kako je Jahve rekao. Jahve e postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uniti. Pred vas e ih Jahve poloiti, a vi ete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao. Ohrabrite se i budite odluni! Ne bojte se i nemojte predati pred njima. Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; nee te zapustiti niti e te ostaviti." Tada Mojsije zovnu Jouu pa mu ree pred svim Izraelom: "Ohrabri se i budi odluan! Jer ti e ii s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da e im je dati; ti e im je predavati u batinu. Sam Jahve ide pred tobom; on e s tobom biti; nee te zapustiti niti e te ostaviti. Ne boj se i ne dri!" Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sveenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Koveg saveza Jahvina, i svim izraelskim starjeinama. Mojsije im naredi: "Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan sjenica, kad doe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, proitaj ovaj Zakon u nazonosti svega Izraela. Saberi narod - ljude, ene, djecu i doljaka to bude u tvojim gradovima - da uju i da naue bojati se Jahve, Boga vaega, pa da dre i vre sve rijei ovog Zakona. Sinovi njihovi, koji to jo ne znaju, ut e i nauit e bojati se Jahve, Boga vaega, sve vrijeme dok budete ivjeli na zemlji to ete je, preavi Jordan, zaposjesti." Jahve ree Mojsiju: "Evo se blii vrijeme tvoje smrti. Zovni Jouu i naite se u atoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Joua dou u ator sastanka. U atoru pokae se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u ator. Jahve ree Mojsiju: "Evo e naskoro poinuti sa svojim ocima. A narod e se ovaj dii da ini blud idui za tuim bogovima one zemlje u koju e naskoro ui; mene e napustiti i prekrit e moj Savez to ga s njim sklopih. I onda e se izliti moj gnjev na nj. Ostavit u ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu prodirani. Snai e ih mnoga zla i nevolje i onda e rei: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga to Bog moj nije u mojoj sredini?' A ja u sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla to ga budu inili okreui se drugim bogovima. Piite sada sebi ovu pjesmu. Neka je naue Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca. Kad ih dovedem u zemlju kojom tee med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut e se oni drugim bogovima i njima e iskazivati tovanje; mene e prezreti i prekriti moj Savez. A kad ih snau mnoge nesree i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo nee nikada zaboraviti, pruit e svjedoanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i to ve danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeah." Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i naui Izraelce pjesmi. Nunovu sinu Joui naloi: "Ohrabri se i budi odluan! Jer ti e uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja u biti s tobom." Kad Mojsije napisa rijei ovoga Zakona u knjigu, tada naredi Levijevcima, koji su nosili Koveg saveza Jahvina: "Uzmite knjigu ovoga Zakona i poloite je uz Koveg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe! Ta znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu iju. Evo i danas, dok jo s vama ivim, bunite se protiv Jahve. A kako li neete kad ja umrem! Saberite k meni sve starjeine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove ui kaem ove rijei te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju. Jer znam ja da ete se nakon moje smrti izopaiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesrea e vas snai u buduim vremenima kad budete inili to je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih." A onda, na ui sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja rijei ove pjesme: "Sluajte, nebesa, sad u govoriti; uj, zemljo, rijei usta mojih! Nek' mi nauk dadi poput kie, kao rosa rije nek' moja pada, kao kiica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj! Jer, Jahvino u ime uznositi, a vi Boga naeg veliajte! On je Stijena, djelo mu je savreno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloe, pravedan je on i pravian. Oni mu se iznevjerie - nisu mu sinovi, ve nakaze sinovske, porod izopaen i prepreden. Tako li uzvraa Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postoji? Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od narataja do narataja. Oca svoga pitaj, i pouit e te, pitaj starije, pa e ti kazati. Kad je Vinji batinu dijelio narodima, kad je razmjetao sinove ovjeje, odredi im mee po broju Bojih sinova: tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova batina. U zemlji stepskoj on ga je naao, u pustinjskoj jezivoj pustoi. Obujmio ga, gajio ga i uvao k'o zjenu oka svoga. Poput orla to bdi nad gnijezdom, nad svojim orliima lebdei, tako on krila iri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima. Jahve sam njega je vodio, tueg boga s njim ne bijae. Povede ga po visojima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz peine i ulja iz tvrde stijene; kravljeg masla i ovjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova baanskih i jaraca, sa salom itnih bubrega, i napoji ga pjenuavom krvlju groa. Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Jeurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja. Tuim bozima uinie ga ljubomornim, razjarie ga gnusobama. rtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, doljacima koji stigoe nedavno i koje oci njihovi ne tovahu. Odnemaruje Stijenu to te na svijet dade, ne sjea se vie Boga koji te rodi! Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i keri. Lice u im svoje sakriti, ree, i vidjet u to e biti od njih. Jer izopaeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema. Nitavnim me bogom na ljubomor potakoe, razdraie me nitavilima svojim, i ja u njih ljubomornim uinit', pukom nitavnim, razdrait u ih glupim nekim narodom! Da, moga gnjeva poar je usplamtio i gorjet e do dubina eolskih; prodrijet e zemlju i sve to ona raa, saei joj brda do temelja. Nevolje na njih u svaliti, na njih u svoje istroiti strijele. Od gladi e umirati, ognjica i poast njih e trovati. Poslat u na njih zub zvjerinji i otrov zmija to prahom gmiu. Vani e ma zatirati djecu, a strava e vladati unutra. Ginut e jednako momak i djevojka, dojene i starac sjedokos. Rekoh: U prah u ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi. Ali se bojah ruga dumanskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici, pa da kau: 'Pobjeda je naa, nije to Jahvina izvela ruka.' Jer narod je to neupuen, otroumlja u njih nema. Da su mudri, ve bi se i dosjetili, razabrali to ih oekuje. Kako da jedan tisuu u bijeg nagna, i deset tisua da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izruio? Al' stijena im nije poput nae Stijene; osueni su nai neprijatelji. Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; groe im je groe otrovno, grozdovi im grozdovi gorine; njihovo je vino otrov zmijski, estok jed otrovnice ljute. Al' nije li on u mene poput dragulja, zapeaen u mojim riznicama? Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se blii! (Pravdu e Jahve dati svome puku, saalit se nad slugama svojim.) Vidjet e da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj. Tad e rei: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu? Oni to su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zaklonite! Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrujem i oivljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja). Da, svoju ruku ja diem prema nebu i kaem: Ne bio ja iv vjeito ako naotrivi ma svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dumanima, da naplatim onima koji mene mrze. Strijele svoje opojit u krvlju i ma moj najest e se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dumanskih vrhovnika. Kliite, o nebesa, s njime, oboavajte ga, sinovi Boji! Kliite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer e krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' dumanima, naplatit e od onih koji njega mrze, oistit' od grijeha zemlju svog naroda." Doe Mojsije s Jouom, sinom Nunovim, te izgovori u ui naroda rijei ove pjesme. Kad Mojsije izgovori sve ove rijei svemu Izraelu, ree im: "U srca svoja usadite sve rijei koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih dre vrei sve rijei ovoga Zakona. Ta nije to za vas prazna rije jer ona je va ivot. Zbog ove rijei ivjet ete dugo na zemlji koju ete, preavi Jordan, zaposjesti." Toga istog dana Jahve ree Mojsiju: "Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku to u je dati u posjed Izraelcima. Onda umri na gori na koju se uspne i pridrui se svojim precima kao to je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridruen svojima. A to zato to ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadea, kod voda u pustinji Sinu: niste oitovali moju svetost meu Izraelcima. Zato e samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nee ui - u zemlju koju dajem Izraelcima." Ovo je blagoslov kojim Mojsije - ovjek Boji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt. Ree on: "Doe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih doe od kadekih zborova, sa svoga juga sve do Obronaka. Ipak ti ljubi narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su leali nogama, ili tobom predvoeni." (Mojsije nam je odredio zakon.) "Zbor Jakovljev njegovom posta batinom; i bje kralj u Jeurunu kad se sakupie glavari narodni, kad se sjedinie plemena Jakovljeva. Nek' ivi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' ivi aica njegovih! Evo to ree za Judu: Usliaj, Jahve, glas Judin i privedi ga k njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv dumana njegovih. O Leviju ree: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime ovjeku milosti svoje, koga si u Masi iskuao, s kojim si se preo kod voda meripskih. O ocu svome i majci ree on: Nisam ih vidio! Brae svoje ne poznaje, na svoju se djecu ne osvre, jer tvoju rije on je vrio i tvojega se drao Saveza. On ui Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podie kad k tvojim nosnicama i paljenicu na rtvenik ti stavlja. O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' vie ne ustanu. O Benjaminu ree: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda poiva. Vinji ga titi svih njegovih dana, izmeu njegovih prebiva bregova. O Josipu ree: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog to daje rosa nebeska i to se u bezdanima dolje krije! Najbolje od onog to daruje sunce i to mlaak novi nosi, prvine s drevnih planina i najbolje s vjenih breuljaka, ponajbolji rod zemlje i svega to je na njoj i milost Onog to prebiva u grmu. Nek' sve to doe na glavu Josipovu, na tjeme posveenog izmeu sve brae! K'o prvenac bika on je velianstven, rozi su mu rogovi bivolji, njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mnotva Efrajimova, takve su tisue Manaeove. O Zebulunu ree: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u atorima svojim! Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave rtve jer siu obilje mora i blago skriveno u pijesku. O Gadu ree: Nek' je blagoslovljen tko Gada rairi! Poput lavice on poiva razderavi miicu i glavu. Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je sauvan dio glavarev. Na elu svega naroda on je doao, pravdu Jahvinu izvrivi i odluke njegove s Izraelom. O Danu ree: Dan je lavi to skae iz Baana. O Naftaliju ree: Naftali, milostima nasien, Jahvinim ispunjen blagoslovom: more i jug njegovo su vlasnitvo. O Aeru ree: Blagoslovljen bio Aer meu sinovima! Nek' miljenik bude meu braom svojom, i nek' noge svoje u ulje umae! Nek' ti zasuni budu od gvoa i mjedi i nek' ti mir traje koliko i ivot! Nitko nije kao Bog Jeurunov: po nebesima u pomo ti jezdi i po oblacima u svom velianstvu! Bog vjeni tvoje je utoite, a na zemlji drevna njegova miica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uniti!' U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji ita i vina, gdje nebesa rosom dade. Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On tit je tvoj to te brani i ma tvoj slavodobitni, dumani ti se ulaguju, al' ti e im gazit' po leima." Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, sav Naftali, kraj Efrajimov i Manaeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; zatim Negeb, podruje doline Jerihona - grada palmi - do Soara. Potom mu ree Jahve: "Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da u je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogleda svojim oima, ali ti onamo nee prijei." I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana dananjega nitko nije doznao za njegov grob. Mojsiju bijae sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila. Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom prooe i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem. A Joua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bijae na nj poloio svoje ruke. Njega su Izraelci sluali i inili kako je Jahve naredio Mojsiju. Ne pojavi se vie prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve poznavao licem u lice! - po svim onim znakovima i udesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih uini na faraonu, na svim slubenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, po onoj monoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastranim djelima koja uini na oi svega Izraela.

Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, ree Jahve Joui, sinu Nunovu, pomoniku Mojsijevu: "Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijei preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. Svako mjesto na koje stupi vaa noga dajem vam, kao to obeah Mojsiju. Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunanom zapadu - sve e to biti vae podruje. Nitko nee odoljeti pred tobom u sve dane tvog ivota; ja u biti s tobom, kao to sam bio s Mojsijem, i nikada te neu napustiti niti u te ostaviti. <p> Budi odvaan i hrabar jer e ti uvesti narod ovaj da primi u batinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da u im je dati. Samo budi odvaan i hrabar da sve uini vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skrei od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve to poduzme. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmiljaj o njoj danju i nou, kako bi vjerno drao sve to je u njoj napisano: samo e tada biti sretan i uspjet e u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: odvai se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god poe, s tobom je Jahve, Bog tvoj." Tada zapovijedi Joua glavarima narodnim: "Proite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: 'Spremite sebi branenice jer ete za tri dana prijei preko Jordana da biste primili u posjed zemlju koju vam Jahve, Bog va, daje u batinu.'" Zatim ree Joua plemenu Rubenovu i Gadovu i polovini plemena Manaeova: "Sjetite se onoga to vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, kada vam je rekao: 'Jahve, Bog va, hoe da poinete i daje vam ovu zemlju. Vae ene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je dao Mojsije s onu stranu Jordana. Vi pak ratnici, za boj spremni, morate naoruani poi pred svojom braom da im pomognete, sve dok Jahve ne dade da poinu i vaa braa, kao i vi, i dok ne zaposjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog va. Tada se moete vratiti u zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Jahvin sluga Mojsije, na drugoj strani Jordana, prema istoku sunca.'" Oni odgovore Joui: "Sve to nam zapovjedi, uinit emo, i kuda nas god poalje, poi emo. Kao to smo sluali Mojsija, tako emo se pokoravati i tebi. Samo neka Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao to bijae s Mojsijem! Tko se god usprotivi tvome glasu i ne poslua tvojih rijei u svemu to mu zapovjedi neka bude pogubljen. Samo ti budi odvaan i hrabar!" Joua, sin Nunov, posla potajno iz itima dvojicu uhoda s nalogom: "Idite, izvidite podruje, osobito Jerihon." Oni odu i stignu u kuu bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoe. To bude javljeno kralju jerihonskom: "Evo, stigoe noas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju." Tada kralj jerihonski porui Rahabi: "Izvedi ljude koji su doli k tebi, koji su uli u tvoj dom, jer su doli uhoditi svu zemlju." Ali ena uze ona dva ovjeka, sakri ih i ree: "Istina, ti su ljudi doli k meni, ali ja nisam znala odakle su. Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoe i ja ne znam kamo su krenuli. Pourite za njima jer ih jo moete stii." A ona ih bijae izvela na krov i sakrila pod netrveni lan to ga je ondje razastrla. I poure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izila, zatvore se za njima gradska vrata. Dok jo oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov i ree im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi itelji ovoga kraja. Jer usmo kako je Jahve isuio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izali iz Egipta, i ono to ste uinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. Kad smo uli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog va - on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. Zakunite mi se, dakle, Jahvom da ete i vi uiniti milost domu oca moga, kao to i ja uinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak da ete ostaviti na ivotu moga oca i moju majku, brau moju i sestre moje i sve njihovo i da ete nas izbaviti od smrti." Odgovorie joj ljudi: "ivotom svojim jamimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat emo ti milost i vjernost." Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kua bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. Jo im ree: "Poite prema gori da vas potjera ne nae i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem." Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako emo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela: kad uemo u zemlju, poslui se ovim znakom: privei ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas sputa i sakupi kod sebe, u kui, svoga oca, i svoju majku, i svoju brau, i svu svoju rodbinu. Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kue, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kui, krv njegova neka padne na glave nae - mi emo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. Ako pak izda ovu nau stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela." A ona odgovori: "Neka bude kako rekoste!" Tada ih pusti i oni odoe, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu. Oni odoe i dooe u goru i ondje ostadoe tri dana dok se ne vrati potjera; traila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje nala. Tada se vrate i one dvije uhode: siu s gore, prijeu preko rijeke i dou k Joui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu to im se dogodilo. I rekoe Joui: "Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je njezine stanovnike uhvatio strah pred nama." Urani Joua i sa svim sinovima Izraelovim krene od itima. I stignu do Jordana pa ondje prije prelaza prenoe. Poslije tri dana prou starjeine kroz tabor i zapovjede puku: "im ugledate Koveg saveza Jahve, Boga vaega, i sveenike levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i poite za njim. Tako ete znati put kojim vam je ii, jer tim putem jo nikada niste ili. Ali izmeu vas i Kovega neka bude razmak do dvije tisue lakata. I da mu se niste pribliili." A Joua zapovjedi narodu: "Posvetite se za sutra, jer e sutra Jahve uiniti udesa meu vama." A sveenicima Joua zapovjedi: "Dignite Koveg saveza i nosite ga pred narodom." I digoe Koveg saveza i ponijee ga pred narodom. Jahve ree Joui: "Danas te poinjem uzvisivati pred oima svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao to bijah s Mojsijem. Ti pak zapovjedi sveenicima koji nose Koveg saveza:' Kada stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'" Tada ree Joua Izraelcima: "Priite i ujte rijei Jahve, Boga svojega." I ree Joua: "Po ovomu ete spoznati da je meu vama Bog ivi: on e goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Periane, Girgaane, Amorejce i Jebusejce. Evo, Koveg saveza Gospodara sve zemlje proi e pred vama preko Jordana. Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz svakoga plemena. im stopala sveenika koji nose Koveg Jahve, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit e se voda Jordana, i ona to tee odozgo ustavit e se kao nasip.'" Kad je narod krenuo iz svojih atora da prijee preko Jordana, ponesu sveenici Koveg saveza pred njim. A kad su nosai Kovega stigli do Jordana i kada su sveenici koji su nosili Koveg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme etve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala - voda to je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda to je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu. Sveenici koji su nosili Koveg saveza Jahvina stajahu na suhu usred Jordana i prelaae Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijee preko rijeke. Poto je sav narod preao preko Jordana, ree Jahve Joui: "Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga, i zapovjedite im: 'Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta gdje stoje noge sveenika - dvanaest kamenova koje ete ponijeti sa sobom i poloiti na mjestu gdje budete noas prenoili.'" Tada pozva Joua dvanaest ljudi koje je bio izabrao izmeu sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga ovjeka, i ree im: "Idite pred Koveg Jahve, Boga svoga, u sredinu Jordana, i neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen prema broju plemena Izraelovih. To e biti na spomen meu vama. Kad vas jednoga dana budu pitala vaa djeca: 'to vam znae ovi kamenovi?' rei ete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Kovegom saveza Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo e kamenje biti vjeni spomen sinovima Izraelovim." Izraelci uine kako im je zapovjedio Joua, uzmu dvanaest kamenova iz sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio Joui: prenesu ih do svoga noita i poloe ondje. Zatim Joua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su stajale noge sveenika koji su nosili Koveg saveza. Ondje stoje i danas. Sveenici koji su nosili Koveg saveza stajali su usred Jordana, sve dok se nije izvrilo sve to je Jahve zapovjedio Joui da narod izvri, sasvim onako kao to Mojsije bijae naredio Joui. A narod je urno prelazio. Poto je sav narod preao, prijeu i sveenici s Kovegom saveza Jahvina i krenu pred narodom. Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manaeova u bojnoj opremi stanu na elo sinova Izraelovih, kao to im bijae zapovjedio Mojsije. Oko etrdeset tisua naoruanih ljudi prelo je pred Jahvom da se bori na Jerihonskim poljanama. Toga dana uzvisi Jahve Jouu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu, kao neko Mojsija, u sve dane njegova ivota. Jahve ree Joui: "Zapovjedi sveenicima koji nose Koveg saveza neka izau iz Jordana." Tada Joua zapovjedi sveenicima: "Izaite iz Jordana!" A im su sveenici koji su nosili Koveg saveza Jahvina izali isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala. Narod je izaao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se utaborio u Gilgalu, istono od Jerihona. A onih dvanaest kamenova to su ih uzeli sa sobom iz Jordana, Joua postavi u Gilgalu. Tada ree Izraelcima: "Ako potomci vai upitaju jednoga dana svoje oeve: 'to znai ovo kamenje?' - vi ih pouite ovako: 'Izrael je ovdje po suhu preao preko Jordana jer je Jahve, Bog va, osuio pred vama vodu Jordana dok ne prijeoste, kao to je uinio Jahve, Bog va, s Morem crvenim kad ga je osuio pred nama dok ne prijeosmo. A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je mona ruka Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.'" <p> Poto su uli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osuio Jordan pred Izraelcima dok ne prijeoe, zastade im srce i nestade im junatva pred Izraelcima. U to vrijeme Jahve ree Joui: "Naini sebi kamene noeve i ponovo obrei Izraelce." Joua naini sebi kamene noeve i obreza Izraelce na breuljku Aralotu. A evo zato ih je Joua obrezao: sve ljudstvo to je izilo iz Egipta, sve to mogae nositi oruje, pomrlo je na putu kroz pustinju. Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta, jer su etrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomrijee svi za oruje sposobni koji bijahu izili iz Egipta; nisu sluali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oi nee vidjeti zemlju koju je obeao njihovim ocima - zemlju u kojoj tee mlijeko i med. Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Joua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo. Kad je bio obrezan sav narod, poivali su u taboru sve dok nisu ozdravili. Tada ree Jahve Joui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naih dana. Izraelci se, dakle, utaborie u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslavie Pashu uveer etrnaestoga dana u mjesecu. A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i prena zrnja. I mana je prestala padati im su poeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu vie imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske. Kad se Joua pribliio gradu Jerihonu, podie oi i ugleda ovjeka kako pred njim stoji s isukanim maem u ruci. Joua mu pristupi i upita ga: "Jesi li ti s nama ili s naim neprijateljima?" A on odgovori: "Ne, ja sam voa vojske Jahvine i upravo sam doao ..." Tada Joua pade niice, pokloni mu se i ree: "to zapovijeda Gospodaru, sluzi svome?" A voa vojske Jahvine odgovori Joui: "Skini obuu s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stoji." I Joua uini tako. A Jerihon stajae silno utvren i zatvoren pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio. Tada Jahve ree Joui: "Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima. Svi vi ratnici obiite oko grada jedanput na dan. Tako inite est dana. A sedam sveenika neka nose pred Kovegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmoga dana obiite sedam puta oko grada, a sveenici neka trube u trublje. Pa kad oteui zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, im uje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I sruit e se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se nae." Joua, sin Nunov, pozva k sebi sveenike i ree im: "Uzmite Koveg saveza, a sedam sveenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovegom Jahvinim." A narodu ree: "Poite i obiite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovegom Jahvinim." I bi kako je Joua zapovjedio narodu. Poe sedam sveenika nosei trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Koveg Jahvin iae za njima. Ratnici pooe pred sveenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao. A narodu bijae zapovjedio Joua govorei: "Ne viite i ne dajte glasa od sebe i nijedna rije neka se ne uje iz vaih usta dok vam ne kaem: 'Viite!' Tada neka odjekne bojna vika." I naredi da Koveg Jahvin obie jednom oko grada pa da se vrate u tabor i ondje prenoe. Sutradan urani Joua, a sveenici ponesu Koveg saveza. A sedam sveenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih pou pred Kovegom Jahvinim. Idui trubili su u trube, ratnici iahu pred njima, a zalaznica pak za Kovegom Jahvinim dok su trube odjekivale. Tako i drugog dana obiu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su inili est dana. A sedmoga dana zorom ustanu i obiu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obili oko grada sedam puta. Za sedmog obilaska snano zatrube sveenici u rogove, a Joua ree narodu: "Kliite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad! Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan unitenju sa svime to je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane iva i svi koji budu s njom u kui, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. A uvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti to ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesreili ga. Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i eljezno posue neka bude posveeno Jahvi i pohranjeno u riznicu." Tada povika narod i odjeknue trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoe bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se naao, i osvojie ga. I tada izvrie kletvu nitei otricom maa sve to bijae u gradu: muko i ensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad. A onoj dvojici to su uhodili zemlju ree Joua: "Idite u kuu one bludnice pa izvedite enu sa svima njezinima, kako joj se zakleste." I mladi ljudi, uhode, odoe te izvedoe Rahabu, njezina oca i njezinu majku, brau i svu rodbinu. Izvedoe sve njezine i smjestie ih izvan izraelskog tabora. Spalie grad i sve to bijae u njemu: uzee samo srebro, zlato, tuano i eljezno posue i stavie u riznicu Doma Jahvina. Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo potedi Joua. Ona ostade meu Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje je poslao Joua da uhode Jerihon. Tada izree Joua ovu kletvu: "Proklet bio pred licem Jahve ovjek koji pokua da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!" Jahve je bio s Jouom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji. Ali se sinovi Izraelovi teko ogrijeie o "herem", jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove. Joua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji lei istono od Betela, i ree im: "Uziite onamo, izvidite kraj!" Ljudi odoe te izvidjee Aj. Vrativi se k Joui, rekoe mu: "Ne treba da onamo uzlazi sav narod; dvije do tri tisue ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne mui onamo sav narod, jer je ondje malo svijeta." Poe onamo oko tri tisue ljudi od svega naroda, ali su morali pobjei pred onima iz Aja. Ajani pobie oko trideset i est ljudi i tjerali su ih ispred svojih vrata do ebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao da mu je voda u ilama. Razdrije Joua haljine svoje i baci se niice pred Kovegom Jahvinim, i ostade tako do veeri, on i starjeine u Izraelu, posuvi glave pepelom. Tada ree Joua: "Jao, Gospode Jahve, zato si preveo ovaj narod preko Jordana? Da nas preda u ruke Amorejaca da nas pobiju? Kamo sree da smo stali s onu stranu Jordana! Oprosti, Gospode! to drugo da reem kad je Izrael okrenuo lea pred svojim neprijateljima? Ako to uju Kanaanci i ostali itelji zemlje, udruit e se protiv nas da zbriu ime nae sa zemlje. to e, dakle, uiniti za veliko ime svoje?" A Jahve odgovori Joui: "Ustani! Zato si pao niice? Izrael je sagrijeio: prekrili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista, uzee ukleto, porobie, posakrivae i prisvojie. I zato Izraelci ne mogu izdrati pred svojim neprijateljima, okreu lea pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu vie biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete. Ustani! Sazovi narod na posveenje i reci mu: Posvetite se za sutra, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Kletva je u tebi, Izraele; i nee izdrati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu iz svoje sredine.' Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena koje odredi Jahve prii e rod za rodom, a onda iz roda koji oznai Jahve pristupit e obitelj po obitelj, a iz obitelji koju oznai Jahve pristupit e ovjek za ovjekom. I tko se tada nae s ukletom stvari, neka se spali on i sve to mu pripada, jer je prekrio Savez Jahvin i osramotio Izraela." Urani Joua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupie i otkri se pleme Judino. Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronae se rod Zerahov. Pristupie obitelji roda Zerahova, domain jedan za drugim, i pronaoe obitelj Zabdijevu. Naposljetku naredi Joua da pristupi obitelj Zabdijeva, mukarac jedan za drugim, i pronaao se Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina. Tada ree Joua Akanu: "Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i priznaj mu to si uinio; objasni to si uinio i nemoj mi nita tajiti." Akan ree Joui: "Zaista, ja sagrijeih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo to sam uinio: vidjeh u plijenu lijep inearski plat, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu ipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi. Eno je sve zakopano usred moga atora, a srebro je odozdo." Tada uputi Joua poslanike, koji otrae u ator. I gle, sve bijae zakopano u atoru, a odozdo srebro. Uzmu sve iz atora i donesu Joui i starjeinama Izraelovim i prostrijee sve pred Jahvu. Tada uze Joua Akana, sina Zerahova, i srebro, plat i zlatnu ipku, i sve sinove i keri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, ator njegov i sve to bijae njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih sav Izrael. Ree Joua: "Kako si ti nas unesreio, tako danas tebe unesreio Jahve!" I kamenova ga sav Izrael. Potom navalie na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se Jahve ublai od svoga estoka gnjeva. Zbog toga se dogaaja prozva ono mjesto dolina Akor i tako se zove do danas. Tada ree Jahve Joui: "Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja, njegov narod, grad i zemlju njegovu. Uini s Ajem i s njegovim kraljem kao to si uinio s Jerihonom i njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s lea." Spremi se Joua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je trideset tisua junaka i poslao ih nou; dade im zapovijed: "Pazite! Poi ete u zasjedu gradu s lea, ali da ne budete predaleko od grada i budite svi spremni. A ja i sav narod koji me prati primaknut emo se gradu; i kada ljudi iz Aja izau pred nas, mi emo kao i prije pobjei ispred njih. Oni e onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer e misliti: 'Bjee ispred nas kao i prije.' Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog va, predat e vam ga u ruke. Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Uinite to po Jahvinoj zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih." Joua ih posla i oni odoe u zasjedu te se smjestie izmeu Betela i Aja, gradu sa zapada. A Joua provede no meu narodom. Uranivi, Joua ujutro prebroja narod i poe sa starjeinama Izraelovim pred narodom na Aj. Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa sjevera, tako da je izmeu njih i mjesta bila ravnica. Joua uze oko pet tisua ljudi i namjesti zasjedu izmeu Betela i Aja, gradu sa zapadne strane. A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je njegova zalaznica bila na zapadu grada. Joua opet provede no usred naroda. Kad je sve to vidio ajski kralj, pouri se te izae on i sav njegov narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da je iza grada namjetena zasjeda. Tada Joua i sav Izrael nagnu bjeati kao da su ih pobijedili. I bjeali su putem prema pustinji. Ajani nato pozvae sve iz grada i dadoe se za njima u potjeru te, gonei Jouu, odvoje se od grada. I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije poao za Izraelcima. Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce. Tada ree Jahve Joui: "Zamahni kopljem to ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke." I podie Joua koplje to mu bjee u ruci i zamahnu prema gradu. I tek to je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potre prema gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale. Kada se oni iz Aja obazree, imadoe to vidjeti: dim se dizao iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda utei ni tamo ni amo. Tada se narod koji je bjeao prema pustinji okrenuo prema progoniteljima. Vidjevi Joua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se die dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja. Njihovi su im izali u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naoe posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: bie pobijeni tako te ni jedan ne ostade iv niti utee. A kralja Aja uhvatie iva i dovedoe ga Joui. Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoe od maa, vratie se Izraelci u Aj i sasjekoe maem sve to bjee u njemu. Bilo je dvanaest tisua onih koji su izginuli toga dana, ljudi i ena - sav Aj. Joua nije sputao ruke kojom bijae zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja. Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele meu sobom Izraelci, kao to je Jahve zapovjedio Joui. Joua spali Aj i uini ga za sve vijeke ruevinom, pustim mjestom do danas. Kralja ajskoga objesi o drvo do veeri. O zapadu sunanom zapovjedi Joua te skinue truplo s drveta, bacie ga pred gradska vrata i nabacae na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. Tada podie Joua rtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, kao to je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: rtvenik od grubog kamena, neklesanog eljezom. Na njemu bi prinesena Jahvi rtva paljenica i priesnica. Tu na kamenju Joua prepie Zakon Mojsijev koji bjee napisan za sinove Izraelove. I sav Izrael i njegove starjeine, glavari narodni i suci, doljaci i domai, stanu s obje strane Kovega prema sveenicima i levitima koji su nosili Koveg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije. Tada proita Joua svaku rije Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona. Nije Joua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve proitao pred saborom svih Izraelaca, pred enama, djecom i doljacima koji su ili s njima. O tim su dogaajima uli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u Gorju, u efeli i du itave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Periani, Hivijci, Jebusejci - pa se svi udruie da slono udare protiv Joue i Izraela. A stanovnici Gibeona, poueni onim to Joua uini Jerihonu i Aju, dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje magarce stare vree i vinske mjeine, poderane i zakrpane. Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuu i vrgli na se staru odjeu. Sav kruh to su ga ponijeli na put bijae suh i razdrobljen. Stigoe Joui u gilgalski tabor i rekoe njemu i ljudima Izraelcima: "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama." Ali ljudi Izraelci kau tim Hivijcima: "Tko zna ne ivite li moda meu nama? Kako emo, dakle, sklopiti savez s vama?" A oni odgovore Joui: "Tvoje smo sluge!" Joua ih upita: "Tko ste i odakle dolazite?" Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: uli smo za slavu njegovu i za sve to je uinio u Egiptu i za ono to je uinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju hebonskom, i Ogu, kralju baanskom u Atarotu. Tada nam rekoe nae starjeine i svi u naoj zemlji: 'Opskrbite se hranom za put, poite im u susret i recite im: Vae smo sluge, sklopite dakle savez s nama.' Evo naega kruha: vru smo ponijeli na put od kua svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, ve poderali; i haljine nae i obua ve su troni od dalekog puta." I povjerovae im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajui Jahvu to e im rei. Joua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da e ih potedjeti. I glavari se na to zakunu. A poslije tri dana, poto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da ive usred Izraela. Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poe rogoboriti protiv glavara. Tada svi glavari rekoe zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati. Evo to emo: pustimo ih da ive, kako nas ne bi stigla srdba zbog zakletve kojom smo se zakleli." Jo dometnue glavari: "Neka ive i neka budu drvosjee i vodonoe svoj zajednici." Sva zajednica prihvati to rekoe glavari. Joua pozva Gibeonce i ree im: "Zato nas prevariste govorei: 'Vrlo smo daleko od vas', kad eto ivite usred nas? Zato e sada na vama biti kletva i nikada nee nestati meu vama ropstva: bit ete drvosjee i vodonoe za Dom Boga moga." Oni odgovore Joui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama, slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu, da e vam dati svu zemlju i da e istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove zemlje; silno smo se uplaili od vas za svoje ivote i zato smo uinili ovo. I sada smo, evo, u tvojim rukama: uini s nama to misli da je dobro i pravo." A on im je uinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih nisu pobili. I od toga dana naredi im Joua da sijeku drva i nose vodu, sve do danas, za zajednicu i za rtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere. A kad u jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Joua zauzeo Aj i da ga je izruio "heremu", kletom unitenju, kao to je uinio s Jerihonom i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona uinili mir s Izraelom i ukljuili se meu njih, vrlo se uplai, jer je Gibeon bio znaajan kao kakav kraljevski grad, vei od Aja, a svi itelji njegovi bijahu ratnici. Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek porui Hohamu, kralju hebronskom, Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju lakikom, i Debiru, kralju eglonskom: "Doite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je uinio mir s Jouom i Izraelcima!" Udrui se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kralj hebronski, kralj jarmutski, kralj lakiki i kralj eglonski; krenu oni i sva njihova vojska, opsjednu grad Gibeon i ponu ga napadati. Tada Gibeonci poruie Joui u tabor u Gilgalu: "Ne naputaj svojih slugu, nego se pouri k nama da nas izbavi i da nam pomogne, jer su se protiv nas udruili svi amorejski kraljevi koji ive u Gorju." I poe Joua iz Gilgala, a s njim i svi ratnici, sve vrsni junaci. A Jahve ree Joui: "Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke i nijedan od njih nee se odrati pred tobom." I udari na njih Joua iznenadno, poto je svu no iao od Gilgala. I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih teko porazie kod Gibeona i potjerae prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su ih sve do Azeke i do Makede. A dok su bjeali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na njih tuu kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je vie od tue kamene nego to su ih pobili sinovi Izraelovi svojim maevima. Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Joua Jahvi i povie pred Izraelcima: "Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjesee, iznad dola Ajalona!" I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne pie li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan. Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu ovjejem. Tako je Jahve vojevao za Izraela. Potom se vrati Joua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski. <p> A onih pet kraljeva utee i sakri se u peinu kod Makede. Javie Joui: "Otkriveno je pet kraljeva sakrivenih u peini kod Makede." A Joua ree: "Navalite veliko kamenje peini na otvor i postavite ljude pred nju da je uvaju. A vi se drugi ne zadravajte, nego tjerajte svoje neprijatelje i tucite ih s lea; ne dajte im da uu u svoje gradove, jer ih Jahve, Bog va, predade u vae ruke." A kad Joua i sinovi Izraelovi okonae bitku tekim pokoljem - utekla im je samo nekolicina preivjelih u tvrde gradove - vrati se narod zdrav i itav k Joui u tabor u Makedi. I nitko vie ni da pisne protiv sinova Izraelovih. Tada ree Joua: "Otvorite ulaz u peinu i odande mi izvedite onih pet kraljeva." I uine tako, izvedu k njemu iz peine onih pet kraljeva: kralja jeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja lakikog i kralja eglonskog. A kad ih izvedoe, pozva Joua sve Izraelce i ree vojskovoama koji su ga pratili: "Priite i stanite svojim nogama na vratove ovih kraljeva." Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove. Ree Joua: "Ne bojte se i ne plaite se! Hrabri budite i odluni, jer e tako Jahve uiniti sa svim vaim neprijateljima s kojima se budete borili." Potom Joua naredi da ih pogube i objese na pet stabala; i visjeli su ondje do veeri. A o zalasku sunanom zapovjedi Joua te ih skidoe s drvea i bacie u istu onu peinu u koju se bijahu sklonili te na otvor navalie golemo kamenje, koje je i danas ondje. Istoga dana zauze Joua Makedu: udari na grad otricom maa i pogubi kralja njegova i sve ivo u gradu izrui "heremu", kletom unitenju, ne putajui da itko utekne. I uini s kraljem makedskim kao to je uinio s kraljem jerihonskim. Ode zatim Joua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju. I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji otricom maa pobi sve ivo u njoj; ne potedje nikoga, a s kraljem Libne uini to i s kraljem jerihonskim. Potom ode Joua i svi Izraelci iz Libne u Laki, opsjede ga i napade. Jahve predade Laki u ruke Izraela, koji ga osvoji sutradan: pobie otricom maa sve ivo u njemu, onako kao to su uinili s Libnom. Tada ustade Horam, kralj Gezera, da pomogne Lakiu, ali Joua porazi njega i njegov narod tako te nitko ne preivje. Joua krenu zatim sa svim Izraelcima od Lakia na Eglon. Opsjedoe grad i napadoe ga. Osvojie ga jo istoga dana i pobie sve otricom maa. Sve ivo izruie kletom unitenju, kako su uinili s Lakiem. Onda Joua sa svim Izraelom krenu od Eglona na Hebron i napade ga. Osvojie ga i pobie sve otricom maa, kralja i stanovnitvo u svim mjestima koja mu pripadaju, ne potedjevi nikoga. Uini s njime kao s Eglonom. Grad sa svim svojim stanovnitvom bi izruen kletom unitenju. Napokon krenu Joua i sav Izrael s njim na Debir i napadoe ga. Osvojie ga i razorie; kralja njegova i itelje okolnih mjesta pobie otricom maa. Kletom unitenju izruie sve njegovo stanovnitvo. Ne potedjee nikoga. I uini Joua s Debirom i njegovim kraljem kao to je uinio s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i njezinim kraljem. Tako je Joua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, efelu i Visoje - i sve njihove kraljeve. Ne ostavi preivjelih, ve izrui kletom unitenju sve to je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov. I pobi ih Joua sve od Kade Barnee do Gaze i sav kraj Goen do Gibeona. Sve tamonje kraljeve i zemlje njihove zauze Joua ujedanput, jer se za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov. Naposljetku se Joua i sav Izrael vratie u tabor u Gilgalu. Kad je sve to uo Jabin, kralj od Hasora, obavijesti Jobaba, kralja od Madona, i kralja od imrona, i kralja od Akafa, i kraljeve na sjeveru, u Gorju, i u Arabi juno od Kinereta, i u efeli, i na uzviicama Dora prema moru; Kanaance na istoku i zapadu, Amorejce, Hetite, Periane i Jebusejce u planinama, Hivijce pod Hermonom u zemlji Mispi. Svi oni izau sa svim svojim etama, s mnotvom to ga bijae kao pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima. Udrue se, dakle, svi ti kraljevi i utabore se zajedno na vodama Meroma da se bore protiv Izraela. Tada Jahve ree Joui: "Ne boj se njih, jer u sutra u ovo doba uiniti te e svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a bojna im kola ognjem spali." Joua povede na njih sve svoje ratnike, iznenada ih napade na vodama Meroma i udari na njih. I Jahve ih dade u ruke Izraelcima te ih oni pobie i protjerae sve do Velikog Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku; i porazie ih tako te nitko ne preivje. Joua uini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, a kola im ognjem spali. U to se vrijeme vrati Joua i zauze Hasor, a njegova kralja pogubi maem. Hasor je neko bio glavni grad svima tim kraljevstvima. Pobili su sve otricom maa, izvrujui "herem", kletvu. Ne ostade nita ivo, a Hasor spalie ognjem. Sve gradove onih kraljeva pokori Joua i pobi kraljeve otricom maa, izvrujui "herem", kletvu, kao to je bio zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin. Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim breuljcima Izraelci nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Joua. Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijelie sinovi Izraelovi meu sobom, a sve ljude pobie otricom maa, istrijebie ih i ni ive due ne ostade. Sve to Jahve bijae zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio je Mojsije Joui, a Joua sve izvrio, ne izostavivi nita od svega to Jahve bijae zapovjedio Mojsiju. Tako je Joua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu zemlju Goen, efelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove breuljke, od gore Halaka, koja se die prema Seiru, pa do Baal Gada, u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove kraljeve, pobio ih i pogubio. Dugo je vremena ratovao Joua s tim kraljevima. Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima Izraelovim, osim Hivijaca, koji su ivjeli u Gibeonu: sve ih zauzee ratom. Jahve im bijae otvrdnuo srca te su izali u boj protiv Izraela i pali pod "herem", kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to Jahve bio zapovjedio Mojsiju. U ono vrijeme doe Joua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz Hebrona, iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova: predade ih "heremu", unitenju, njih i sve njihove gradove. Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinova Izraelovih, osim u Gazi, u Gatu i Adodu. Joua zauze svu zemlju, kao to je Jahve bio rekao Mojsiju, i dade je u batinu Izraelu podijelivi je po plemenima. I konano zemlja poinu od rata. Ovo su zemaljski kraljevi to su ih pobijedili Izraelci i osvojili njihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore Hermona, sa svom Arabom na istoku: Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u Hebonu; njegovo se kraljevstvo protezalo od Aroera, koji lei na rubu doline potoka Arnona, sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje je graniilo s Amoncima; i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane i sve do Arabskog ili Slanog mora prema Bet Hajeimotu; i dalje na jugu do obronaka Pisge. Meaio s njime Og, kralj baanski, jedan od posljednjih Refaimaca; stolovao je u Atarotu i Edreju. A vladao je gorom Hermonom i Salkom, itavim Baanom sve do geurske i maakadske mee te drugom polovinom Gileada sve do granice Sihona, kralja hebonskoga. Mojsije, sluga Jahvin, i sinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemlju u posjed plemenu Rubenovu i Gadovu plemenu te polovini plemena Manaeova. A ovo su zemaljski kraljevi to su ih pobijedili Joua i sinovi Izraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskoj ravnici pa do gore Halaka, koja se die prema Seiru, a tu je zemlju Joua dao u batinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima, u Gorju, u efeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinji te u Negebu: zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, periansku, hivijsku i jebusejsku: jerihonski kralj, jedan; kralj Aja kod Betela, jedan; jeruzalemski kralj, jedan; hebronski kralj, jedan; jarmutski kralj, jedan; lakiki kralj, jedan; eglonski kralj, jedan; gezerski kralj, jedan; debirski kralj, jedan; gederski kralj, jedan; hormski kralj, jedan; aradski kralj, jedan; kralj Libne, jedan; adulamski kralj, jedan; makedski kralj, jedan; betelski kralj, jedan; kralj Tapuaha, jedan; heferski kralj, jedan; afeki kralj, jedan; aronski kralj, jedan; madonski kralj, jedan; hasorski kralj, jedan; imron-meronski kralj, jedan; ahafski kralj, jedan; tanaaki kralj, jedan; megidski kralj, jedan; kedeki kralj, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan; dorski kralj u pokrajini dorskoj, jedan; gojski kralj u Gilgalu, jedan; tirki kralj, jedan. U svemu trideset i jedan kralj. Kad je Joua ostario i odmakao u svojim godinama, ree mu Jahve: "Ve si star i vremean, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji. Evo podruja to jo preostaju: sve pokrajine filistejske i sva zemlja geurska; od ihora, to je pred Egiptom, sve do granice Ekrona na sjeveru, a rauna se kao podruje Kanaanaca; pet kneevina filistejskih: Gaza, Adod, Akelon, Git i Ekron; zatim Avijci na jugu. Sva zemlja kanaanska od Are koja pripada Sidoncima, pa do Afeka i do mee amorejske; onda zemlja Giblijaca i sav Libanon prema istoku, od Baal Gada u podnoju gore Hermona do Lebo Hamata. Sve stanovnike gorja, od Libanona do Misrefota na zapadu - sve Sidonce otjerat u ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli Izraelu zemlju u batinu, kao to sam ti zapovjedio. Razdijeli, dakle, tu zemlju u batinu meu devet plemena i polovinu plemena Manaeova." Druga polovina plemena Manaeova, a s njome pleme Rubenovo i Gadovo, primie svoju batinu koju im je predao Mojsije preko Jordana, na istoku. Mojsije, sluga Jahvin, dodijelio im je ovako: od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od grada usred doline, svu visoravan od Medebe do Dibona; sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u Hebonu, sve do mee sinova Amonovih; i Gilead, i krajinu geursku i maakansku sa svom gorom Hermonom, i sav Baan do Salke; a u Baanu sve kraljevstvo Oga, koji je vladao u Atarotu i Edreju i bio posljednji potomak Refaima. Mojsije ih je pobijedio i protjerao. Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali Geurce i Maakance, pa tako ostadoe Geurci i Maakanci usred Izraela sve do dananjega dana. Samo plemenu Levijevu ne dade batine: Jahve, Bog Izraelov, njegova je batina, kao to je rekao. Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim porodicama. Primili su zemlju od Aroera, koji lei uz obalu potoka Arnona, i od grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe; Hebon sa svim njegovim gradovima koji lee na visoravni: Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon; Jahas, Kedemot, Mefaat; Kirjatajim, Sibmu i Seret Haahar na gori iznad doline; Bet Peor, Adot Hapisgu, Bet Hajeimot; sve gradove na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, amorejskog kralja, koji je vladao u Hebonu. Mojsije ga je pobijedio kao i knezove midjanske: Avija, Rekema, Sura, Hura, Reba, podanike Sihonove, koji su ivjeli u toj zemlji; i vraa Bileama, sina Beorova, ubili su sinovi Izraelovi otricom maa s ostalim rtvama. Mea sinova Rubenovih bijae Jordan. To je bila batina sinova Rubenovih po njihovim porodicama: gradovi i sela njihova. Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po porodicama njihovim. Primili su u posjed: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje sinova Amonovih sve do Aroera, nasuprot Rabi, i od Hebona do Ramat Hamispe i Betonima, i od Mahanajima do pokrajine Lo-Debar; a u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, to jest ostatak kraljevstva Sihona, kralja hebonskoga; Jordan s obalom sve do kraja Kineretskoga mora, na istonoj strani Jordana. To je batina sinova Gadovih, po njihovim porodicama, gradovi i sela njihova. Mojsije je dao dio polovini plemena Manaeova po njegovim porodicama. Dobili su u posjed zemlju od Mahanajima, sav Baan, sve kraljevstvo Oga, kralja baanskoga, i sva Sela Jairova to su u Baanu - ezdeset gradova. A polovina Gileada, Atarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u Baanu, pripali su sinovima Makira, sina Manaeova, i to polovini sinova Makirovih po njihovim porodicama. Tako je Mojsije bio podijelio batine na Moapskim poljanama, s druge strane Jordana, istono od Jerihona. Levijevu plemenu ne dade Mojsije batine: Jahve, Bog Izraelov, njihova je batina, kao to im je sam rekao. Ovo je to su dobili u batinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj - to su im razdijelili u batinu sveenik Eleazar i Joua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena. drijebom su razdijelili batinu, kao to je Jahve odredio preko Mojsija, meu devet plemena i polovinu desetoga plemena. Mojsije je odredio batinu dvama plemenima i polovini desetog plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao batine meu njima. Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manaeovo i Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i panjake za njihovu stoku i za blago njihovo. Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su uinili sinovi Izraelovi pri diobi zemlje. Sinovi Judini pristupe k Joui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenianin, ree mu: "Ti zna to je Jahve rekao Mojsiju, ovjeku Bojem, za mene i za tebe u Kade Barnei. Bilo mi je etrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kade Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvjee kako sam najbolje znao. Braa koja su pola sa mnom uplaila su srce naroda, ali sam ja vrio volju Jahve, Boga svojega. I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast e tebi i sinovima tvojim u vjenu batinu, jer si vrio volju Jahve, Boga mojega.' I vidi, Jahve me sauvao u ivotu, kao to je rekao. Ve je prolo etrdeset i pet godina kako je Jahve to obeao Mojsiju, dok je Izrael jo iao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina, ali sam jo i danas snaan kao to sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao neko, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim. Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeao onoga dana. Sam si uo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat u ih, kako je to obeao Jahve." Tada ga Joua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u batinu. Hebron je pripao u batinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenianinu, sve do danas, jer je Kaleb vrio volju Jahve, Boga Izraelova. Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijae velik ovjek meu Anakovcima. I poinu zemlja od rata. Dio to je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama, bijae prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem jugu. A juna im mea ila od kraja Slanoga mora od zaljeva to je na jugu; izlazila je onda juno od Akrabimskog uspona, pruala se preko Sina i uzlazila juno od Kade Barnee, prelazila Hesron, penjala se k Adari i odatle okretala prema Karkai, potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i najposlije izbijala na more. To vam je juna mea. Na istoku je mea bila: Slano more do ua Jordana. Sjeverna je mea poinjala od Slanog mora kod ua Jordana. Odatle je mea uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-Arabu, ila gore na Kamen Bohana, sina Rubenova. Mea se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretala na sjever prema Gelilotu, koji lei naprama Adumimskom usponu, juno od Potoka; dalje je mea prolazila prema vodama En-emea te izlazila kod En-Rogela. Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebusejskom obronku, to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gore koja prema zapadu gleda na dolinu Hinon i lei na sjevernom kraju doline Refaima. S vrha te gore zavijala je mea na izvor Neftoah te izlazila prema gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest Kirjat Jearimu. Od Baale mea je okretala na zapad prema gori Seiru i onda, prolazei sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, sputala se u Bet-eme te ila k Timni. Dalje je mea tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretala prema ikronu, prelazila visove Baale, pruala se do Jabneela da konano izbije na more. Zapadna je mea Veliko more s obalom. To su bile zemlje sinova Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim. Kaleb, sin Jefuneov, primi dio meu sinovima Judinim, kako je Jahve naredio Joui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih - Hebron. Kaleb protjera odatle tri sina Anakova: eaja, Ahimana i Talmaja, potomke Anakove. Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se neko zvao Kirjat Sefer. Tada ree Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat u mu svoju ker Aksu za enu." Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu Kaleb svoju ker Aksu za enu. Kad je prila muu, on je nagovori da u svoga oca zatrai polje. Ona sie s magarca, a Kaleb je upita: "ta hoe?" Ona odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi i koji izvor vode." I on joj dade Gornje i Donje izvore. To je bila batina plemena sinova Judinih po porodicama njihovim. Meani su gradovi plemena sinova Judinih, du edomske mee prema jugu, bili: Kabseel, Eder, Jagur; Kina, Dimona, Adada; Kede, Hasor Jitnan; Zif, Telem, Bealot; Novi Hasor, Kirjat Hesron (to jest Hasor); Amam, ema, Molada; Hasar Gada, Hemon, Bet-Pelet; Hasar ual, Beer eba s pripadnim podrujima; Baala, Ijim, Esem; Eltolad, Kesil, Horma; Siklag, Madmana, Sansana; Lebaot, elhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova s njihovim selima. U Dolini: Etaol, Sora, Ana; Zanoah, En Ganim, Tapuah, Haenam; Jarmut, Adulam, Soko, Azeka; aarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: etrnaest gradova s njihovim selima. Senan, Hadaa, Migdal-Gad; Dilean, Hamispe, Jokteel; Laki, Boskat, Eglon; Kabon, Lahmas, Kitli; Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: esnaest gradova s njihovim selima. Libna, Eter, Aan; Jiftah, Ana, Nesib; Keila, Akzib i Marea: devet gradova s njihovim selima. Ekron s naseljima i selima njegovim; od Ekrona pa do Mora, sve to se nalazi pokraj Adoda, s njihovim selima; Adod s naseljima i selima njegovim, Gaza s naseljima i selima njegovim do Egipatskog potoka i Velikog mora, koje je mea. A u Gori: amir, Jatir, Soko; Dana, Kirjat Sefer (to je Debir); Anab, Etemoa, Anim; Goen, Holon, Gilo: jedanaest gradova s njihovim selima. Arab, Duma, Eean; Janum, Bet-Tapuah, Afeka, Humta, Kirjat Arba (to jest Hebron), Sior: devet gradova s njihovim selima. Maon, Karmel, Zif, Juta; Jizreel, Jokdeam, Zanoah; Hakajin, Gibea, Timna: deset gradova s njihovim selima. Halhul, Bet-Sur, Gedor; Maarat, Bet-Anot, Eltekon: est gradova s njihovim selima. Tekoa, Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem, Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima. Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovim selima. U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka; Haniban, Slani grad i En-Gedi: est gradova s njihovim selima. A Jebusejce koji su ivjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do danas. Sinovima Josipovim pripao je drijebom posjed: od Jordana kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori; od Betel-Luza mea se nastavljala podrujem Arkijaca do Atarota. Potom se sputala na zapad do jafletske mee, sve do Donjeg Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more. To je bila batina Josipovih sinova: Manaea i Efrajima. Podruje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je ovo: mea batine njihove prema istoku ila je od Atrot Adara pa do Gornjega Bet-Horona. Odatle se pruala do mora ... (ila na) Mikmetat na sjeveru i zavijala dalje na istok prema Taanat ilu i prolazila s istone strane do Janoaha. Od Janoaha sputala se u Atarot i Naarat i onda, dotiui se Jerihona, udarala na Jordan. Od Tapuaha ila je ta mea prema zapadu do potoka Kane te izbijala na more. To je bila batina plemena sinova Efrajimovih po njihovim porodicama. A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima i jo odvojene gradove usred batine sinova Manaeovih. Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su ivjeli u Gezeru. Tako su Kanaanci ostali meu sinovima Efrajimovim do danas, ali im bijae nametnuta tlaka. drijebom je dopao i dio plemenu Manaeovu, jer je Manae bio prvenac Josipov. Makiru, prvencu Manaeovu, ocu Gileadovu - bijae on ratnik bez premca - pripade Gilead i Baan. Dobili su svoj dio i ostali sinovi Manaeovi po svojim porodicama: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi ekemovi, sinovi Heferovi i sinovi emidini. To su muki potomci Manaea, sina Josipova, po svojim porodicama. A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manaeova, nije imao sinova nego samo keri. Evo im imena: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. One dooe pred sveenika Eleazara i pred Jouu, sina Nunova, i pred glavare govorei: "Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade batina meu naom braom." I dadoe im po Jahvinoj zapovijedi batinu meu braom njihova oca. Tako je dopalo Manaeu deset dijelova, povrh gileadske i baanske zemlje, koje su s onu stranu Jordana. Keri Manaeove dobie batinu meu njegovim sinovima, a zemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manaeovim. Mea je Manaeova ila od Aera do Mikmetata, koji lei nasuprot ekemu, a zatim zavijala desno prema Jaibu na izvoru Tapuahu. Pokrajina Tapuah pripadae Manaeu, ali sam Tapuah na mei Manaeovoj pripadae sinovima Efrajimovim. Mea je silazila do potoka Kane. Juno od potoka bili su i ovi gradovi to su Efrajimovim sinovima pripadali izmeu Manaeovih gradova; a zemlja se Manaeova nalazila na sjeveru i izbijala na more. Podruje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Manaeu, a more im bi mea; na sjeveru su graniili s Aerom, a s Jisakarom na istoku. Manaeu pripadahu u Jisakaru i Aeru: Bet-ean sa svojim selima, Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima, stanovnici En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim selima, stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri podruja. Ali Manaeovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su Kanaanci ostali u tom kraju. Ali kad su ojaali sinovi Izraelovi, nametnue Kanaancima tlaku, ali ih nisu uspjeli protjerati. Obrate se tada Josipovi sinovi Joui i upitaju: "Zato si nam dao u batinu prema jednom drijebu, samo jedan dio, kad smo mnogobrojni i Jahve nas dosad blagoslivljao?" Joua im odgovori: "Kad ste narod mnogobrojan, poite u umu i krite ondje sebi zemlje u perikoj i refaimskoj krajini, ako vam je pretijesna gora Efrajimova." A sinovi Josipovi rekoe: "Gora nam ova nee biti dosta, a svi Kanaanci koji ive u ravnici imaju eljezna kola, oni to su u Bet-eanu i selima njegovim i oni koji su u dolini jizreelskoj." Tada odgovori Joua domu Josipovu, i Efrajimu i Manaeu: "Vi ste brojan narod i imate silnu snagu. Zato nee dobiti samo jedan drijeb: neka gora bude tvoja. Ako je umovita, iskri je pa e obronci biti posjed doma tvoga. Istjerat e sigurno Kanaance ako i imaju eljezna kola, ako i jesu jaki." Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u ilo, i ondje razapee ator sastanka. Sva im se zemlja pokorila. Ali ostade meu sinovima Izraelovim jo sedam plemena koja nisu primila svoje batine. Tada im ree Joua: "Dokle ete oklijevati da poete i zaposjednete zemlju koju vam je dao Jahve, Bog vaih otaca? Izaberite po tri ovjeka iz svakoga plemena, a ja u ih poslati da popiu svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni, razdijelit u zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane na svome podruju na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju na sjeveru. A vi raspiite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo da bacim drijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom naim. Leviti nee imati dijela meu vama jer je sveenitvo Jahvino njihova batina; a Gad, Ruben i polovina plemena Manaeova primili su svoju batinu na istonoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije, sluga Jahvin." Spreme se ti ljudi na put, a Joua zapovjedi onima koji su poli popisati zemlju: "Idite i obiite svu zemlju i opiite je, pa se onda vratite k meni da bacim drijeb ovdje pred Jahvom u ilu." Odoe oni ljudi, prooe zemljom i u knjigu popisae sve gradove u sedam dijelova, pa se vratie k Joui u tabor u ilu. A Joua baci za njih drijeb u ilu pred Jahvom i ondje razdijeli Joua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim. I pade drijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim porodicama: utvrdi se da je njihov dio izmeu dijela sinova Judinih i sinova Josipovih. Sjeverna im se mea protezala od Jordana te ila uza sjeverni obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i zavravala se u pustinji Bet-Avenu. Odatle je ila k Luzu, k junom obronku Luza, to jest Betela; sputala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je juno od Donjeg Bet-Horona. Mea se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore koja se die nasuprot Bet-Horonu s juga, i svravala se kod Kirjat Baala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana. Juna se strana poinjala od granice Kirjat Jearima, pa se pruala na zapad k vrelu Neftoahu; potom se sputala mea do kraja gore koja je prema dolini Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela. Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-eme i doticala Gelilot, koji se die prema Adumimskom usponu, i silazila na Kamen Bohana, sina Rubenova. Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-Haarabi i silazila do Arabe. Dalje je tekla mea uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svravala se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do junog kraja Jordana. To je juna mea. Jordan je pak bio mea s istone strane. To je batina sinova Benjaminovih, s njihovim meama unaokolo po porodicama njihovim. Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu: Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis; Bet-Haaraba, Samarajim, Betel; Avim, Para, Ofra; Kefar Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova s njihovim selima. Gibeon, Rama, Beerot; Mispe, Kefira i Mosa; Rekem, Jirpeel, Tarala; Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: etrnaest gradova s njihovim selima. To je batina sinova Benjaminovih po porodicama njihovim. Drugi drijeb izae za imuna, za pleme sinova imunovih po porodicama njihovim: njihova je batina bila usred sinova Judinih. Dodijeljena im je kao batina: Beer eba, eba, Molada; Hasar ual, Bala, Esem; Eltolad, Betul, Horma, Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susa, Bet-Lebaot i aruhen: trinaest gradova i njihova sela. Ajin, Rimon, Eter i Aan: etiri grada s njihovim selima. I sva naselja to su oko tih gradova, do Baalat Beera, Ramat Negeba. To je batina plemena sinova imunovih po porodicama njihovim. Batina je sinova imunovih bila od dijela sinova Judinih, jer dio dodijeljen sinovima Judinim bijae za njih prevelik. Zato su sinovi imunovi dobili svoju batinu usred njihova podruja. Trei drijeb izae za sinove Zebulunove po porodicama njihovim: njihovo je podruje sezalo do Sarida, odakle im se mea na zapadu penjala do Marale, doticala Dabeet i dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu. Od Sarida je mea okretala prema istoku, sve do mee Kislot Tabora, odakle je izlazila do Dabrata i uspinjala se do Jafije. A odatle je ila opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin, izlazila na Rimon i vraala se do Nee. Onda je okretala sa sjevera oko Hanatona i zavravala se u dolini Jiftah-Elu. Pa Katat, Nahalal, imron, Jidalu i Betlehem: dvanaest gradova s njihovim selima. To je bila batina sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: ti gradovi s njihovim selima. etvrti je drijeb izaao za Jisakara, za sinove Jisakarove po njihovim porodicama. A posjed im je bio: Jizreel, Hakesulot, unem; Hafarajim, ion, Anaharat; Harabit, Kijon, Ebes; Remet i En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases. Potom mea dotie Tabor, ahasimu i Bet-eme i izlazi na Jordan: esnaest gradova s njihovim selima. To je batina plemena sinova Jisakarovih po porodicama njihovim: ti gradovi s njihovim selima. Peti drijeb izie za pleme sinova Aerovih po njihovim porodicama. Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Akaf, Alamelek, Amad, Mial. Na zapadu je mea doticala Karmel i ihor Libnat. Zatim je okretala prema sunanom istoku do Bet-Dagona i doticala se Zebuluna i doline Jiftahela sa sjevera; protezala se dalje Bet-Haemekom i Neielom i dosezala slijeva Kabul, pa Abdon, Rehob, Hamon i Kanu sve do Velikog Sidona. Mea je tada zavijala prema Rami i do tvrdoga grada Tira te je okretala prema Hosi i izlazila na more. Obuhvaala je Mehaleb, Akzib, Ako, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada s njihovim selima. To je batina plemena sinova Aerovih po porodicama njihovim: ti gradovi i njihova sela. esti drijeb izae za sinove Naftalijeve po njihovim porodicama. Njihova mea ide od Helefa i od Hrasta u Saananimu, od Adami Hanekeba i Jabneela do Lakuma i izbija na Jordan. Potom mea okree na zapad k Aznot Taboru i prua se odande prema Hukoku; na jugu se dotie Zebuluna, na zapadu Aera, na istoku Jordana. Utvreni gradovi bijahu Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret; Adama, Rama, Hasor, Kede, Edrej, En-Hasor; Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-eme: devetnaest gradova s njihovim selima. To je batina plemena Naftalijevih sinova po porodicama njihovim: ti gradovi i njihova sela. Izae sedmi drijeb za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim. Podruje batine njihove bilo je: Sora, Etaol, Ir eme, aalabin, Ajalon, Jitla, Elon, Timna, Ekron, Elteke, Gibeton, Baalat, Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon, Me-Hajarkon i Harakon s podrujem prema Jafi. Ali podruje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare Danovi sinovi na Leem, osvoje ga i sve pobiju otricom maa; zaposjednu grad, nastane se u njemu i Leem prozovu Dan, po imenu Dana, oca svoga. To je batina plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: ti im gradovi i sela njihova. Kada zavre diobu zemlje drijebom i utvrde njezine mee, dadu Izraelci Joui, sinu Nunovu, batinu u svojoj sredini. Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi elio: Timnat-Serah u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u njemu. To su batine koje su sveenik Eleazar i Joua, sin Nunov, i glavari izraelskih plemena podijelili drijebom meu plemena izraelska u ilu, pred Jahvom, na vratima atora sastanka. Tako je zavena razdioba zemlje. Jahve ree Joui: "Kai sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utoita za koje sam vam govorio preko Mojsija, da bi onamo mogao pobjei ubojica koji nehotice ubije koga i da vam budu utoita od krvnoga osvetnika. Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska vrata i neka starjeinama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje e prebivati meu njima. Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izruiti ubojicu u njegove ruke: ta nehotice je ubio svoga blinjega, a ne iz mrnje. Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice ili do smrti velikoga sveenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je utekao.'" I posvete Kede u Galileji, u Naftalijevoj gori; ekem u Efrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori. S druge strane Jordana, istono od Jerihona, odrede Beser u pustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i Golan u Baanu od plemena Manaeova. To su bili gradovi odreeni svim Izraelcima i doljacima koji borave meu njima: ovamo je mogao utei svaki koji nehotice drugoga ubije, a da sam ne pogine od osvetnike ruke dok ne izae na sud, pred zajednicu. Pooe tada glavari levitskih obitelji k sveeniku Eleazaru i Joui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela. I rekoe im u ilu, u zemlji kanaanskoj: "Jahve je zapovjedio preko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje emo ivjeti i panjaci oko njih za nau stoku." Izraelci dadoe levitima od svoje batine, po zapovijedi Jahvinoj, ove gradove s njihovim panjacima. Izie, dakle, drijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima sveenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina, imunova i Benjaminova; ostalim sinovima Kehatovim pripalo je drijebom po porodicama deset gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovine plemena Manaeova. Sinovi Geronovi dobie po porodicama trinaest gradova od plemena Jisakarova, Aerova i Naftalijeva i od polovine plemena Manaeova u Baanu. Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo je dvanaest gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova. Tako Izraelci drijebom dodijelie levitima te gradove s panjacima, kako bijae zapovjedio Jahve preko Mojsija. Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova imunovih dodijeljeni su bili ovi gradovi koji se poimence navode: sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer je prvi drijeb bio za njih, pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron, u Judinoj gori, s panjacima unaokolo. Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su ve dana u batinu Kalebu, sinu Jefuneovu. Sinovima sveenika Arona pripade grad-utoite Hebron s panjacima i Libna s panjacima; Jatir s panjacima, Etemoa s panjacima, Holon s panjacima, Debir s panjacima, Aan s panjacima, Juta s panjacima, Bet-eme s panjacima. Dakle, devet gradova od ona dva plemena. Od plemena Benjaminova: Gibeon s panjacima, Geba s panjacima, Anatot s panjacima, Almon s panjacima. Dakle, etiri grada. Tako su sveenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest gradova s njihovim panjacima. Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih drijebom su pripali gradovi plemena Efrajimova. Dali su im grad-utoite ekem s panjacima njegovim na Efrajimovoj gori, zatim Gezer s panjacima, Kibsajim s panjacima, Bet-Horon s panjacima. Dakle, etiri grada. Od plemena Danova dobili su: Elteku s panjacima i Gibeton s panjacima, Ajalon s panjacima i Gat-Rimon s panjacima. Dakle, etiri grada. Od polovine plemena Manaeova: Tanak s panjacima i Jibleam s panjacima. Dakle, dva grada. U svemu: deset su gradova s panjacima dobile porodice ostalih sinova Kehatovih. Geronovim sinovima, porodicama levitskim, dadoe od polovine plemena Manaeova grad-utoite Golan u Baanu i Atarot s njihovim panjacima. Dakle, dva grada. Od plemena Jisakarova: Kion s panjacima, Dabrat s panjacima, Jarmut s panjacima i En-Ganim s panjacima. Dakle, etiri grada. Od plemena Aerova: Mial s panjacima, Abdon s panjacima, Helkat s panjacima i Rehob s panjacima. Dakle, etiri grada. Od plemena Naftalijeva: grad-utoite Kede u Galileji s panjacima, Hamot Dor s panjacima i Kartan s panjacima. Dakle, tri grada. Svega Geronovih gradova po porodicama njihovim bijae trinaest gradova s panjacima. Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali su od plemena Zebulunova: Jokneam s panjacima, Kartu s panjacima, Rimon s panjacima, Nahalal s panjacima. Dakle, etiri grada. S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dadoe im grad-utoite Beser s panjacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s panjacima, Kedemot s panjacima, Mefaat s panjacima. Dakle, etiri grada. Od plemena Gadova: grad-utoite Ramot u Gileadu s panjacima, Mahanajim s panjacima, Hebon s panjacima, Jazer s panjacima. Dakle, etiri grada. U svemu bijae dodijeljeno drijebom porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dvanaest gradova. Tako usred batine sinova Izraelovih bijae etrdeset i osam levitskih gradova s panjacima. Svaki je taj grad imao panjake unaokolo. Tako je bilo sa svima spomenutim gradovima. Tako je Jahve predao Izraelcima svu zemlju za koju se zakleo da e je dati ocima njihovim. Primili su je u posjed i nastanili se u njoj. I dade im Jahve da otpoinu u miru na svim meama, kako se bijae zakleo njihovim ocima. Nitko im od njihovih neprijatelja ne bijae kadar odoljeti. Sve im je njihove neprijatelje predao Jahve u ruke. Od svih obeanja to ih je Jahve dao domu Izraelovu nijedno ne osta neispunjeno. Sve se ispunilo. Tada sazove Joua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manaeova i ree im: "Izvrili ste sve to vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i posluali ste me u svemu to sam vam zapovjedio. Niste ostavili svoje brae unato dugom vojevanju do dananjega dana i vrili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega. Sada je Jahve, Bog va, dao mir brai vaoj, kako im bijae obeao. Vratite se sada u svoje atore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u batinu s onu stranu Jordana. Samo pazite da vrite zapovijedi i Zakon to vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da uvate zapovijedi njegove, da se drite uz njega i da mu sluite svim srcem i svom duom." I blagoslovi ih Joua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje atore. Mojsije bijae jednoj polovini plemena Manaeova dao batinu u Baanu; a drugoj polovini dade je Joua usred njihove brae zapadno od Jordana. Otputajui ih u njihove atore, Joua ih blagoslovi. I ree im: "Vratite se u svoje atore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tuem, eljezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s braom svojom." Vratie se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manaeova; odoe od sinova Izraelovih iz ila u zemlji kanaanskoj da krenu u zemlju gileadsku, na svoju batinu koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio Jahve preko Mojsija. Kad su stigli do jordanskog podruja u zemlji kanaanskoj, podigoe sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manaeova rtvenik na Jordanu, rtvenik velik, izdaleka se vidio. uli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manaeova podigoe rtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani." Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u ilu da pou u boj na njih. Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manaeova u gileadsku zemlju poslae Pinhasa, sina sveenika Eleazara, i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji meu tisuama porodica Izraelovih. I kad oni dooe k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manaeova u zemlju gileadsku, rekoe im: "Evo to veli sva zajednica Jahvina: 'to znai nevjera koju inite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zato se odvrgoste danas od Jahve i, podigavi rtvenik, zato se bunite protiv Jahve? Zar vam nije dosta zloina iz Peora, od kojega se nismo oistili do dana dananjega i zbog kojega je doao pomor na zajednicu Jahvinu? Ako se danas odvraate od Jahve i bunite se danas protiv njega, nee li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu? Ili vam je moda zemlja vae batine neista? Onda prijeite u zemlju batine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalite, i prebivajte meu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas diui sebi rtvenik mimo rtvenik Jahve, Boga naega. Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogrijeio o 'herem' te se oborila srdba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'" Tada odgovorie sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manaeova govorei plemenskim glavarima Izraelovim: "Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomo danas; ako smo podigli rtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo rtve paljenice, prinosnice i rtve priesnice, neka nam onda sudi Jahve! Uinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga e dana sinovi vai rei naima: to vam je zajedniko s Jahvom, Bogom Izraelovim? Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmeu vas i nas meu nau - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vai mogli uiniti da se sinovi nai odvrate te ne tuju Jahvu. Zato smo rekli: 'Podignimo rtvenik, ali ne za rtve paljenice niti za klanice, nego da bude svjedoanstvo izmeu nas i vas, meu potomcima naim, da elimo sluiti Jahvi paljenicama, klanicama i priesnicama. Tako da ne mognu jednom vai sinovi rei naima: Nemate dijela s Jahvom.' Ako bi kada tako rekli nama i potomcima naim, mogli bismo odgovoriti: 'Pogledajte slog rtvenika Jahvina to su ga podigli oci nai ne za rtve paljenice ni klanice, nego za svjedoanstvo izmeu nas i vas.' Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvraamo od njega diui rtvenik za rtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo rtvenik Jahve, Boga naega, koji je pred njegovim Prebivalitem!" <p> Kad sveenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim ue rijei koje im rekoe sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manaeovi, umirie se. Tada sveenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manaeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve meu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sauvali sinove Izraelove od kazne Jahvine." Sveenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoe od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratie se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazae im odgovor. Izraelovim sinovima bijae drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoe zemlju u kojoj su ivjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su rtvenik "Ed" - "Svjedoanstvo", jer rekoe: "To je svjedoanstvo meu nama: Jahve je Bog." Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpoine od svih neprijatelja unaokolo. I Joua bijae ostario, zaao u godine. Dozva zato Joua sve Izraelce, starjeine, glavare, suce i upravitelje njihove i ree im: "Ostario sam i odmakao u godinama. Vi ste bili svjedoci svega to je Jahve, Bog va, pred vaim oima uinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog va, borio se za vas. Vidite, razdijelio sam drijebom u batinu vaim plemenima sve narode koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana do Velikog mora na zapadu. Jahve, Bog va, sam e ih goniti ispred vas i otjerat e ih ispred vas i zaposjest ete njihovu zemlju, kao to vam je obeao Jahve, Bog va. Budite, dakle, postojani i sve vri u tome da uvate i vrite sve to je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga ni desno ni lijevo. Ne mijeajte se s tim narodima koji ostadoe meu vama; i ne spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im sluiti i ne klanjajte se njima. Nego se drite Jahve, Boga svoga, kako ste inili do danas. Jahve je protjerao ispred vas velike i mone narode i nitko se nije do danas mogao odrati pred vama. Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuu, jer se Jahve, Bog va, borio za vas, kao to vam je obeao. Brino pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o vaem ivotu. Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji preostae meu vama i s njima se poveete tazbinom i pomijeate se s njima i oni s vama, znajte dobro da e Jahve, Bog va, prestati goniti te narode ispred vas; oni e vam postati zamka i mrea, bit e bi bokovima vaim i trnje oima vaim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam dade Jahve, Bog va. Evo, ja kreem danas na put kojim je svima poi. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom duom svojom: ni jedno od svih obeanja koja vam je dao Jahve, Bog va, nije ostalo neispunjeno. I kao to vam se ispunilo svako obeanje to vam ga je dao Jahve, Bog va, tako e Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbrie s lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog va. Ako prekrite Savez koji je Jahve, Bog va, sklopio s vama; ako budete sluili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut e gnjev Jahvin na vas i nestat e vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve dao." Joua potom sabra sva plemena Izraelova u ekem; i sazva starjeine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoe pred Bogom. Tada ree Joua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Neko su oci vai, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, ivjeli s onu stranu Rijeke i sluili drugim bogovima. Ali sam ja uzeo oca vaega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnoio mu potomstvo i dao mu Izaka. Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otili su u Egipat. Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam uinio u njemu i tada sam vas izveo. Izveo sam oce vae iz Egipta i stigli su na more; Egipani su progonili vae oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga. Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu izmeu njih i Egipana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim oima to sam uinio Egipanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji. Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji ive s onu stranu Jordana. Zaratie s vama i ja ih dadoh u vae ruke; uzeli ste u batinu zemlju njihovu jer sam ih ja ispred vas unitio. Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s Izraelom i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune. Ali ja ne htjedoh posluati Bileama: morade vas on i blagosloviti, i spasih vas iz njegove ruke. Onda ste preli preko Jordana i doli u Jerihon, ali su glavari Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Periani, Kanaanci, Hetiti, Girgaani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u vae ruke. Pred vama sam poslao strljene koji su ispred vas tjerali dva kralja amorejska: nema to zahvaliti svome mau ni svome luku. Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje niste sadili, a danas vas hrane.' I zato se sada bojte Jahve i sluite mu savreno i vjerno! Uklonite bogove kojima su sluili oci vai s onu stranu Rijeke i u Egiptu i sluite Jahvi! Meutim, ako vam se ne svia sluiti Jahvi, onda danas izaberite kome ete sluiti: moda bogovima kojima su sluili vai oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u ijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom sluit emo Jahvi." Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a sluimo drugim bogovima. Jahve, Bog na, izveo je nas i nae oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred naim oima uinio velika udesa i uvao nas cijelim putem kojim smo ili i meu svim narodima kroz koje smo prolazili. Jo vie: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su ivjeli u ovoj zemlji. I mi emo sluiti Jahvi jer je on Bog na." Tada ree Joua narodu: "Vi ne moete sluiti Jahvi, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne moe podnijeti vaih prijestupa ni vaih grijeha. Ako ostavite Jahvu da biste sluili tuim bogovima, okrenut e se protiv vas i unitit e vas, poto vam je bio dobro inio." A narod odgovori Joui: "Ne, mi emo sluiti Jahvi!" Na to e Joua narodu: "Sami ste protiv sebe svjedoci da ste izabrali Jahvu da mu sluite." Odgovorie mu: "Svjedoci smo." "Maknite, dakle, tue bogove koji su meu vama i priklonite svoja srca Jahvi, Bogu Izraelovu." Odgovori narod Joui: "Sluit emo Jahvi, Bogu svojemu, i glas emo njegov sluati." Tako sklopi Joua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u ekemu. Joua upisa te rijei u Knjigu zakona Bojega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijae u svetitu Jahvinu. Zatim ree Joua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude svjedokom jer je uo rijei to ih je govorio Jahve; on e biti svjedok da ne zatajite Boga svoga." Tada Joua otpusti narod, svakoga na njegovu batinu. Poslije ovih dogaaja umrije Joua, sin Nunov, sluga Jahvin, u dobi od sto deset godina. Sahranie ga u kraju to ga je batinio u Timnat Serahu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaa. Izrael je sluio Jahvi svega vijeka Jouina i svega vijeka starjeina koje su Jouu nadivjele i vidjele sva djela to ih je Jahve uinio Izraelu. Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u ekemu, na zemljitu koje Jakov bijae kupio od sinova Hamora, oca ekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u batinu sinova Josipovih. Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopae ga u Gibei, koja je pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori. <p>

Poslije smrti Jouine upitae Izraelci Jahvu: "Tko e od nas prvi poi na Kanaance da se protiv njih bori?" A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi poe; u njegove ruke stavljam zemlju." Tada Juda ree svome bratu imunu: "Poi sa mnom u zemlju koja mi je dosuena u batinu; borit emo se protiv Kanaanaca, a potom u se ja uza te boriti na tvojoj zemlji." I imun ode s njim. Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Periane te pobie u Bezeku deset tisua ljudi. U Bezeku zatekoe Adoni-Sedeka, udarie na nj i porazie Kanaance i Periane. Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama. Tada ree Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsjeenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam inio, tako mi Bog vraa." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro. Zatim Judini sinovi udarie na Jeruzalem, osvojie ga, posjekoe maem itelje i spalie grad. Poslije toga krenue Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su ivjeli u Gorju, Negebu i u efeli. Onda Juda ode na Kanaance koji su ivjeli u Hebronu - Hebronu bijae neko ime Kirjat Arba - i ondje potue eaja, Ahimana i Talmaja. Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se neko zvao Kirjat Sefer. Tada ree Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat u mu svoju ker Aksu za enu." Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlaeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju ker Aksu za enu. Kad je prila muu, on je nagovori da u svoga oca ite polje. Sie ona s magarca, a Kaleb je upita: "to hoe?" Ona mu odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi onda i koji izvor vode." I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore. Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoe iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastanie meu Amaleanima. Potom ode Juda s bratom imunom i pobie Kanaance koji su ivjeli u Sefatu i grad izruie "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podrujem, ni Akelona s njegovim podrujem, ni Ekrona s njegovim podrujem. Jahve bijae s njim te on osvoji gorje, ali ne mogae potjerati onih u nizini jer imahu eljezna kola. Kao to bijae odredio Mojsije, dadoe Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova. A Benjaminovi sinovi ne uspjee otjerati Jebusejaca koji su ivjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoe u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana dananjega. Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijae s njima. I pleme Josipovo uze izviati Betel. Grad se neko zvao Luz. Uhode opazie ovjeka gdje izlazi iz grada i rekoe mu: "Pokai nam kuda se moe u grad, pa emo ti biti milostivi." On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoe maem, a onoga ovjeka sa svom njegovom obitelji pustie da ode. ovjek je otiao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga Luz. Tako se zove jo i danas. <p> Manae nije osvojio Bet-eana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih sela. Tako su Kanaanci ostali i ivjeli u toj zemlji. Kad je Izrael ojaao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije mogao otjerati. Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su ivjeli u Gezeru, tako te su Kanaanci tu ivjeli meu njima. Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijae nametnuta tlaka. Ni Aer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. Aerovci su ostali tako meu Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer ih nisu otjerali. Naftali nije otjerao stanovnika Bet-emea i Bet-Anata, nego je ivio meu Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima Bet-emea i Bet-Anata nametnuta tlaka. Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih putali da siu u ravnicu. Amorejci su se zadrali u Har-Heresu, Ajalonu i aalbimu, ali kad je ruka Josipova doma ojaala, bila im je nametnuta tlaka. Podruje Edomaca prua se od Akrabimskog uspona do Stijene pa navie. Aneo Jahvin doe iz Gilgala u Bokim i ree: "Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obeao zaklevi se ocima vaim. Rekao sam: 'Neu raskinuti Saveza svog s vama dovijeka. A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego ruite njihove rtvenike!' Ali vi niste posluali moga glasa. to ste uinili? Zato vam kaem: neu ih odagnati pred vama. Nego, oni e vas tlaiti i bogovi njihovi bit e vam zamkom." Kad Aneo Jahvin izree te rijei svim Izraelcima, narod zakuka i zaplaka. I tako prozvae ono mjesto Bokim i ondje prinesoe rtve Jahvi. Tada Joua otpusti narod i razioe se Izraelci svaki na svoju batinu da zaposjednu zemlju. Narod je sluio Jahvi svega vijeka Jouina i svega vijeka starjeina koje su nadivjele Jouu i vidjele sva velika djela to ih je Jahve uinio Izraelu. Joua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset godina. Sahranie ga u kraju to ga je batinio u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaa. A kada se sav onaj narataj pridruio svojim ocima, naslijedi ga drugi narataj koji nije mario za Jahvu ni za djela to ih je uinio Izraelu. <p> Tada su sinovi Izraelovi poeli initi ono to Jahvi nije po volji i sluili su baalima. Ostavie Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i pooe za drugim bogovima izmeu bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjevie Jahvu. Otpali su od Jahve da bi sluili Baalu i Atarti. Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljakaima da ih plijene, izrui ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoe oduprijeti. to bi god poeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu nesreu, kao to im je Jahve rekao i kao to im se zakleo. I tako zapadoe u veliku nevolju. Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljakali. Ali oni ni svojih sudaca nisu sluali, nego se iznevjerie s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zali s puta kojim su ili oci njihovi sluajui Jahvine zapovijedi; oni nisu inili tako. Kada im je podizao suce, Jahve bijae sa svakim sucem te ih izbavljae iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka sueva, jer se saalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali. A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veu pokvarenost nego njihovi oci. Ili su za drugim bogovima, sluili im i klanjali im se, ne odustajui od svojih opakih djela i postupaka. Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i ree: "Kad je taj narod pogazio Savez kojim sam obvezao njihove oeve i nije posluao glasa moga, ni ja odsad neu pred njim potjerati ni jednoga izmeu naroda to ih je Joua po svojoj smrti ostavio", da bi njima stavio na kunju Izraela: hoe li se ili nee drati Jahvinih putova kao to ih se drahu oci njihovi. Zato Jahve bijae ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Joui u ruke. Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskuavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusie ratova kanaanskih. Bijae to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da naue vjetinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijanjih ratova: ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci koji su ivjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. Oni su posluili da se iskua Izrael: da bi se vidjelo hoe li se drati zapovijedi to ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima. Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Periana, Hivijaca i Jebusejaca; enili se njihovim kerima i davali svoje keri njihovim sinovima i sluili njihovim bogovima. I inili su Izraelci ono to Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi sluili baalima i atartama. Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kuanu Riatajimu, kralju edomskom; i sluie Kuanu Riatajimu osam godina. Tad Izraelci zavapie Jahvi i Jahve im podie izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlaega brata Kalebova, da ih oslobodi. Duh Jahvin sie na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kuana Riatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kuana Riatajima. Zemlja je otad bila u miru etrdeset godina. Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, Izraelci su poeli opet initi to je zlo u oima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, mo nad Izraelom, jer su inili to je zlo pred Jahvom. Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poe na Izraela, potue ga i osvoji Palmov grad. Izraelci su sluili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. Tada Izraelci zavapie Jahvi i Jahve im podie izbavitelja - Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, ovjeka koji bijae ljevak. I poslae ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. A Ehud naini sebi bode sa dvije otrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijae vrlo debeo. Predavi danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak. Ali kada je doao do idola u blizini Gilgala, vrati se i ree: "Imam ti, kralju, rei jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su uza nj bili izau. Ehud ue. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu ree: "Imam, kralju, za tebe rije od Boga!" On odmah usta s prijestolja. Tad Ehud lijevom rukom trgnu bode s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. Za otricom ue sav drak i salo se sklopi za otricom, jer Ehud nije mogao izvui otricu iz trbuha. Neist je izlazila odande. Ehud je otiao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zakljuao ih. Kada je on otiao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zakljuana, rekoe: "Bit e da je otiao na stranu, u klijet do hladovite sobe." ekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzee klju i otvorie: gospodar im leao na tlu, mrtav. Dok su oni ekali, Ehud je pobjegao, proao ve idole i sklonio se u Seiru. im doe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i sioe Izraelci s njim s gore, a on im stajae na elu. I ree im: "Poite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vae neprijatelje." Oni krenue za njim, zatvorie Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoe nikome prijeko. Pobili su u to vrijeme oko deset tisua Moabaca, sve krnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao. Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijae mirna osamdeset godina. Poslije njega bijae amgar, sin Anatov. On je pobio est stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela. Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali initi to Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u Hasoru. Vojskovoa vojsci njegovoj bijae Sisera, koji je ivio u Haroetu Poganskom. Tad Izraelci zavapie Jahvi. Jer Jabin imae devet stotina eljeznih bojnih kola i teko je tlaio Izraelce dvadeset godina. U to vrijeme Izraelu je sudila proroica Debora, ena Lapidotova. ivjela je pod Deborinom palmom izmeu Rame i Betela u Efrajimovoj gori i k njoj su dolazili Izraelci da presuuje u njihovim sporovima. Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kedea i ree mu: "Evo to ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: 'Idi, kreni na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisua ljudi izmeu Naftalijevih i Zebulunovih sinova. Ja u k tebi na Kionski potok privui Siseru, vojskovou Jabinove vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima te u ga predati u tvoje ruke.'" Barak joj odgovori: "Ako ti poe sa mnom, ii u; ako li ne poe sa mnom, ne idem." "Idem s tobom", ree mu ona, "ali na putu kojim e poi slava nee tebi pripasti jer e Jahve eni predati u ruke Siseru." Tada Debora ustane i poe s Barakom u Kede. Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisua ljudi poe za njim, a ila je s njim i Debora. Heber Kenijac bijae se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa, tasta Mojsijeva; razapeo je svoj ator kod Hrasta u Saananimu, nedaleko od Kedea. Javie Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izaao na goru Tabor. Nato Sisera sabra sva svoja kola, devet stotina eljeznih kola, i sve ljude koje je doveo od Haroeta Poganskog do Kionskog potoka. Debora ree Baraku: "Ustani, evo dana kada e Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak sie s gore Tabora sa deset tisua ljudi za sobom. Jahve zastrai Siseru, sva njegova kola i itavu njegovu vojsku, koja nae u bijeg pred maem Barakovim. Sisera sie sa svojih kola i pobjee pjeice. Barak je gonio kola i vojsku sve do Haroeta Poganskog. Sva je Siserina vojska pala od otrog maa i nijedan ovjek nije umakao. Sisera je dotle bjeao pjeice prema atoru Jaele, ene Hebera Kenijca, jer izmeu Jabina, kralja hasorskog, i kue Hebera Kenijca bijae mir. Jaela izie Siseri u susret i ree mu: "Zaustavi se, gospodaru, svrati se k meni. Ne boj se niega!" On svrati k njoj pod ator, a ona ga pokri pokrivaem. On joj ree: "Daj mi malo vode jer sam edan." Ona otvori mijeh s mlijekom, napoji ga i opet ga pokri. "Stani na ulazu u ator", ree joj on, "pa ako tko naie i zapita te: 'Ima li tu koga?' ti odgovori: 'Nema!'" A Jaela, ena Heberova, uze atorski klin i eki u ruke, tiho mu se priblii i zabi mu klin kroza sljepooice tako da se zario u zemlju. On od iscrpljenosti bijae tvrdo zaspao i tako umrije. I gle, doe Barak progonei Siseru. Jaela izie preda nj i ree mu: "Doi da ti pokaem ovjeka koga trai." On ue k njoj, i gle - Sisera leae mrtav, s klinom u sljepooici. Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog, pred Izraelcima. Ruka Izraelaca postajae sve tea Jabinu, kralju kanaanskom, dok ga nije napokon zatrla. Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevae ovu pjesmu: Ratoborno rasue kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu! ujte, o kraljevi! Posluajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim. Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjedniki kad si kroio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom dadjeli. Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Boe Izraelov! U dane amgara, sina Anatova, u dane Jaele opustjee putovi; i oni koji su putovali, obilaahu naokolo. Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu. Tue bogove sebi izabrae, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bi nijednog tita! Nijednog kralja za etrdeset tisua u Izraelu! Srce moje kuca za voe izraelske, za narod to dragovoljno u boj kree! Blagoslivljajte Jahvu! Vi koji na bijelim jaete magaricama, na sagovima sjedei, i vi koji hodite putovima, pjevajte, uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobroinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin sie na vrata. Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani, Barae, vodi u roblje porobljivae svoje, sine Abinoamov! Tad sie na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junaki. Iz Efrajima potekoe u dolinu, za njima stie meu ete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni to nose tap zapovjedniki. Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali poe s Barakom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. Zato si ostao u torovima da slua sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. Gilead osta s onu stranu Jordana. A zato je Dan na stranim laama? Zato na obali mora Aer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima? Zebulun je narod to prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima. Doli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobie. Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri. Sve otplavi potok Kion, potok Kion pradavni. Gazi vrsto, moja duo! Topot silan odjekuje: jure borci na konjima! "Proklinjite Meroz," Aneo e Jahvin, "proklinjite itelje njegove to Jahvi nisu u pomo pritekli, u pomo Jahvi s junacima." Blagoslovljena meu enama bila Jaela, ena Hebera Kenijca, meu enama atora nek' je slavljena! On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake. Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za ekiem kovakim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepooicu. Do nogu pade joj, srui se, lee, do nogu pade joj, srui se; i gdje pade, mrtav osta. Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na reetku jada: "Dugo mu se kola ne vraaju: to im je zapreg tako spor?" Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara: "Plijen su nali pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!" Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se die u svojemu sjaju! I zemlja bijae mirna etrdeset godina. Opet su Izraelci inili to je zlo u Jahvinim oima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. Teka bijae ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovita. I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amaleani i sinovi Istoka. Utaborivi se na njihovoj zemlji, unitavali bi rod zemlje sve do Gaze. Ne ostavljahu Izraelu nita da se prehrani, ni ovce ni koze, ni vola ni magarca, jer dolaahu sa svojim stadima i svojim atorima u takvu mnotvu kao skakavci; ne bijae broja njima ni njihovim devama; preplavili bi zemlju, opustoili je. Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapie Jahvi. Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca, Jahve posla Izraelcima proroka koji im ree: "Ovako kae Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kue ropstva. Ja sam vas oslobodio od ruke Egipana i od ruke svih vaih tlaitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog va. Ne tujte bogova Amorejaca u kojih zemlji ivite. Ali vi ne posluaste moga glasa.'" Aneo Jahvin doe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadae Joau Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je penicu na tijesku da bi je sauvao od Midjanaca. I ukaza mu se Aneo Jahvin i ree mu: "Jahve s tobom, hrabri junae!" Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zato nas sve ovo snae? Gdje su sva ona udesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci nai govorei: 'Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?' A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima." Jahve se tad okrenu prema njemu i ree mu: "Idi s tom snagom u sebi i izbavit e Izraela iz ruke Midjanaca. Ne aljem li te ja?" "Ali, gospodaru", odgovori mu Gideon, "kako u izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manaeovu plemenu, a ja sam posljednji u kui svoga oca." Jahve mu ree: "Ja u biti s tobom te e pobijediti Midjance kao jednoga." Gideon mu ree: "Ako sam naao milost u tvojim oima, daj mi znak da ti govori sa mnom. Nemoj otii odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te." A on odgovori: "Ostat u dok se ne vrati." Gideon ode, zgotovi jare i od efe brana naini beskvasne hljebove, stavi meso u koaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. Aneo Jahvin ree mu: "Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij." On uini tako. Aneo Jahvin tad uze tap to ga je drao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. Aneo Jahvin nato ieze pred njegovim oima. Tad Gideon vidje da je to bio Aneo Jahvin i ree: "Jao, Jahve, Gospode! Anela Jahvina vidjeh licem u lice!" Jahve mu odgovori: "Mir s tobom! Ne boj se, nee umrijeti!" Gideon podie na tome mjestu rtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir". rtvenik jo i danas stoji u Ofri Abiezerovoj. Iste noi Jahve ree Gideonu: "U svojega oca uzmi utovljena junca, junca od sedam godina, i razori Baalov rtvenik i posijeci gaj pokraj njega. Potom podigni rtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske stijene i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima Aere to ih u gaju nasijee." Tada Gideon uze deset ljudi izmeu svojih slugu i uini kako mu je zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i graana, uini to nou. Kad su graani sutradan poranili, a to razoren Baalov rtvenik i gaj posjeen pored njega, a junac rtvovan kao paljenica na novom oltaru. I pitahu jedni druge: "Tko je to uinio?" Ispitae, istraie pa rekoe: "Gideon, Joaev sin, uini to." Tada graani rekoe Joau: "Izvedi sina da umre jer je razorio Baalov rtvenik i posjekao gaj pored njega." Joa odgovori svima koji stajahu oko njega: "Zar ete vi braniti Baala? Zar ete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit e pogubljen prije sutranjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona to mu je razorio rtvenik." Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: "Neka sam Baal s njim obrauna to mu je sruio rtvenik." Svi Midjanci, Amaleani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, preavi Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici. Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade iza njega. Posla on glasnike po svem plemenu Manaeovu te i oni stadoe iza njega. Posla glasnike i u pleme Aerovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im i oni krenue u susret. Gideon ree Bogu: "Ako zaista hoe osloboditi Izraela mojom rukom, kao to si obeao, evo u metnuti ovje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada u znati da e mojom rukom izbaviti Izraela, kao to si obeao." I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu zdjelu vode. Opet Gideon ree Bogu: "Ne razgnjevi se na me to ti progovaram jo jednom. Dopusti mi da jo ovaj put pokuam s runom: neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!" I Bog one noi uini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji pala rosa. Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bijae s njim i utabori se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova, podno brijega More, u dolini. Tada Jahve ree Gideonu: "Previe je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i rei: 'Vlastita me ruka izbavila.' Zato oglasi da narod uje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'" Gideon ih iskua. Dvadeset i dvije tisue ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisua. Jahve ree Gideonu: "Jo je previe naroda. Povedi ih na vodu i ondje u ih iskuati. Za koga ti kaem: 'Neka ide s tobom', taj e s tobom ii. A za koga ti kaem: 'Neka ne ide s tobom', taj nee ii." Gideon povede narod na vodu i Jahve mu ree: "Koji bude laptao vodu jezikom kao to lape pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu." Onih koji su laptali vodu jezikom - prinosei vodu rukom k ustima - bijae tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije. Tad Jahve ree Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja u vas izbaviti i predat u Midjance u vae ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kui." Gideon tad naloi narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome atoru; zadra samo one tri stotine. A midjanski se tabor prostirao nie njega u dolini. One noi ree mu Jahve: "Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke. Ako se boji napasti, sii najprije u tabor s Purom, momkom svojim; sluaj to govore; ohrabrit e se i napast e na tabor." On sie sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straa. Midjanci, Amaleani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao skakavci; njihovim devama ne bijae broja, kao pijesku na obali mora. Kad je Gideon doao, a to jedan ba pripovijedae svome drugu to je sanjao: "Usnuo sam kako se pogaa jemenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog atora i pogodi, a ator pade, prevrnu se." A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego ma Gideona, Joaeva sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor." Kada je Gideon uo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi protumaio, baci se niice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika: "Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!" Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri ete. Svakome ovjeku dade u ruke rog, prazan vr i lu u vru: "Gledajte mene", ree im, "i inite to i ja! Kada doem na rub tabora, inite to budem i ja inio! Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i viite: 'Za Jahvu i Gideona!'" Gideon i stotina ljudi to ga je pratila dooe na rub tabora pri poetku ponone strae; tek to su postavili strae, oni zatrubie u rogove i razbie vreve koje su imali u ruci. Tako tri ete zasvirae u rogove i razbie vreve; lijevom rukom drahu lui, a desnom rogove da trube i udarie vikati: "Za Jahvu i Gideona!" I svaki stajae nepomino na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i Midjanci viui nagoe u bijeg. Dok su one tri stotine trubile u rogove, uini Jahve te oni u taboru okrenue ma jedan na drugoga. I sva se vojska razbjea do Bet-Haita, prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata. A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Aerova i iz svega plemena Manaeova sabrae se i pognae Midjance. Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore: "Siite pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i Jordana." Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazvae i zauzee gazove voda do Bet-Bara i Jordana. I uhvatie dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubie na Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance i donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu. Tada Efrajimovi ljudi rekoe Gideonu: "Kako si postupio prema nama: nisi nas pozvao kada si poao u boj protiv Midjanaca?" I estoko mu prigovorie. On im odgovori: "Pa to sam ja uinio kad se usporedim s vama? Nije li Efrajimovo pabirenje bolje od Abiezerove berbe? U vae je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Moe li se usporediti moje djelo s onim to ste vi uinili?" Na te rijei utia se njihova srdba prema njemu. <p> Kad je Gideon doao do Jordana, prijee ga, ali i on i tri stotine ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni. Stoga ree ljudima iz Sukota: "Dajte kruha ljudima koji idu za mnom, iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske." Ali mu sukotski glavari odgovorie: "Zar je Zebahova i Salmunina aka ve u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?" Gideon im ree: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat u vam meso trnjem i draem pustinjskim." Odatle ode u Penuel i zatrai isto od Penuelaca, a oni mu odgovore kao to su mu odgovorili i Sukoani. On zaprijeti i Penuelcima: "Kad se vratim kao pobjednik, poruit u ovu kulu." Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko petnaest tisua ljudi, to ih god osta od vojske sinova Istoka; sto dvadeset tisua ratnika bijae palo. Gideon poe putem kojim prolaze oni to ive pod atorima, istono od Nobaha i Jogbohe, te potue vojsku kad stajae bezbrina. Zebah i Salmuna pobjegoe. On ih pogna i uhvati dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uniti. Poslije bitke Gideon, sin Joaev, vrati se preko Hareke uzvisine. I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa imena sukotskih knezova i starjeina, sedamdeset i sedam ljudi. Potom Gideon ode Sukoanima i ree: "Evo Zebaha i Salmune zbog kojih ste mi se rugali govorei: 'Je li Zebahova i Salmunina aka ve u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?'" I uhvati starjeine gradske, nabra pustinjskog trnja i draa da ih oute lea Sukoana. Porui Penuelsku kulu i pobi graane. Onda ree Zebahu i Salmuni: "Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na Taboru?" "Bili su nalik na te", odgovorie. "Svaki bijae kao kraljev sin." "To su bila moja braa, sinovi moje matere", ree Gideon. "Tako mi Jahve, da ste ih ostavili na ivotu, ne bih vas ubio." Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: "Ustani, pogubi ih!" Ali djeak ne izvue maa: bojao se, bijae jo mlad. Tada rekoe Zebah i Salmuna: "Ustani ti i navali na nas, jer kakav je ovjek, onakva mu i snaga." I ustavi, Gideon pogubi Zebaha i Salmunu i uze mjeseie to su visjeli o vratu njihovih deva. Izraelci rekoe Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca." Ali im Gideon odgovori: "Ne, neu ja vladati nad vama, a ni moj sin; Jahve e biti va vladar." Jo im ree Gideon: "Jedno samo od vas traim: da mi svaki dade prsten od svog plijena." Pobijeeni su nosili zlatne prstenove jer bijahu Jimaelci. "Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj plat, a svaki od njih baci od svog plijena po prsten. Teina zlatnih prestenova to ih je zaiskao iznosila je tisuu i sedam stotina zlatnih ekela, osim mjeseia, naunica i skrletnih haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lania to bijahu oko vrata njihovih deva. Gideon naini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijae to zamka Gideonu i njegovu domu. Tako su Midjanci bili ponieni pred Izraelcima. Vie ne dizahu glave i zemlja bi mirna etrdeset godina, koliko jo potraja vijek Gideonov. Jerubaal, sin Joaev, otiao je i ivio u svojoj kui. Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je imao mnogo ena. Njegova inoa koja je ivjela u ekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek. Gideon, sin Joaev, umrije u dubokoj starosti; sahranie ga u grobu njegova oca Joaa u Abiezerovoj Ofri. Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenue u preljub s baalima te postavie sebi za boga Baal-Berita. Izraelci se nisu vie sjeali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo. I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro to ga je uinio Izraelu. Abimelek, sin Jerubaalov, otie u ekem k brai svoje matere i ree njima i svemu rodu kue svoje majke: "Upitajte sve ekemske graane: to vam je bolje - da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan ovjek? Sjetite se da sam ja od vaeg mesa i vaih kostiju!" To braa njegove matere prenesoe ostalim ekemskim graanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Na je brat!" I dadoe mu sedamdeset ekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klate i pustolove koji pooe za njim. Onda doe u kuu svoga oca u Ofri i pobi svoju brau, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlai sin Jerubaalov jer se bijae sakrio. Tada se skupie svi ekemski graani i sav Bet-Milo te postavie Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u ekemu. Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: "ujte me, uglednici ekemski, tako vas uo Bog! Jednom se zaputila stabla da pomau kralja koji e vladati nad njima. Pa rekoe maslini: 'Budi nam kraljem!' Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem to je na ast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveem?' Tad rekoe stabla smokvi: 'Doi, budi nam kraljem!' Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoe i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drveem?' Tad rekoe stabla lozi: 'Doi, budi nam kraljem!' Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina to veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drveem?' Sva stabla rekoe tad glogu: 'Doi, budi nam kraljem!' A glog odgovori stablima: 'Ako me doista hoete pomazat' za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako neete, iz gloga e oganj planuti i saei cedrove libanonske!' Sada, jeste li vjerno i estito uinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kui? Jeste li mu uzvratili za djela to ih za vas uini? Moj se otac za vas borio izloivi svoj ivot te vas izbavio iz ruku Midjanaca, a vi danas ustaste protiv kue moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graanima ekema uiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato to je va brat! Ako ste vjerno i poteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kui, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama! Ako niste, neka oganj izie iz Abimeleka i saee graane ekema i Bet-Mila i neka izie oganj iz graana ekema i Bet-Mila i saee Abimeleka!" Onda Jotam pobjee, skloni se i doe u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka. Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine. Tada Bog posla duh razdora meu Abimeleka i ekemske graane i ekemski se graani pobunie protiv Abimeleka. Bijae to zato da bi se osvetio zloin poinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih ubi, i na graane ekema, koji mu pomogoe da ubije brau. Hotei mu napakostiti, ekemski su graani postavili zasjede po vrhovima planina i pljakali svakoga tko bi proao mimo njih onim putem. Javie to Abimeleku. Gaal, sin Ebedov, doe sa svojom braom i nastani se u ekemu; a ekemski se graani pouzdae u njega. Otiavi u polje, trgali su u svojim vinogradima groe i gazili ga, a onda udarili u veselje; uli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu sluimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, slue ljude Hamora, ekemova oca? Zato da mi njemu sluimo? O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojaaj svoju vojsku i izii u boj!'" A kad Zebul, gradski naelnik, doznade to je govorio Gaal, sin Ebedov, razgnjevi se. Posla glasnike Abimeleku u Arumu i porui mu: "Evo, Gaal, sin Ebedov, doao u ekem sa svojom braom i bune graane protiv tebe. Zato ustani nou, ti i narod to je s tobom, i stani u zasjedu u polju. A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi iziu preda te, ti uini s njima to ti prilike posavjetuju." Abimelek usta nou sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko ekema u etiri ete. Kada je Gaal, sin Ebedov, iziao pred gradska vrata i zaustavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustae iz zasjede. Gaal ugleda ljude i ree Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "ine ti se ljudi." Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a eta jedna dolazi putem od arobnjakog hrasta." Tad mu ree Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je Abimelek da mu sluimo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Izii sada i pobij se s Abimelekom." I Gaal izie na elu ekemskih graana i pobi se s Abimelekom. Abimelek potjera Gaala i on pobjee pred njim; i mnogi njegovi ljudi padoe mrtvi prije nego to su i doli do vrata. Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu brau i nije im vie dao da ostanu u ekemu. <p> Sutradan je narod iziao u polje i javie to Abimeleku. On uze svoju vojsku, podijeli je u tri ete i stade u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih. Dok je Abimelek sa svojom etom udarao kod gradskih vrata, druge se dvije ete bacie na one koji bijahu u polju i tako ih pobie. itav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevi ga, poubija sve stanovnitvo, razori grad i posu sol po njemu. Kad su to uli gospodari Migdal ekema, uoe svi u tvrdi prostor hrama El-Berita. Kada je Abimelek doznao da su se svi graani Migdal ekema ondje sakupili, popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevi u ruke sjekiru, odsjee granu od drveta, podie je i metnu sebi na rame. A ljudima zapovjedi: "to vidjeste da sam ja uinio, uinite brzo i vi." I svi ljudi odsjekoe sebi po granu, a onda krenue za Abimelekom, nabacae granje na utvrdu i zapalie ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboe svi itelji Migdal ekema, oko tisuu ljudi i ena. Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji. Bijae ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i ene i svi uglednici gradski. Zatvorivi za sobom vrata, popee se kuli na krov. Abimelek doe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali, neka ena baci mu rvanj na glavu i razbi mu lubanju. On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oruje i ree mu: "Trgni ma i ubij me da se ne govori o meni: 'ena ga je ubila.'" Njegov ga momak probode te on umrije. Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratie svojim kuama. Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on uinio svome ocu pobivi sedamdesetero svoje brae. I sve zlo ekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stie kletva Jotama, sina Jerubaalova. Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, da izbavi Izraela. On bijae iz Jisakarova plemena, a ivio je u amiru, u Efrajimovoj gori. Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopali su ga u amiru. Poslije njega ustao je Jair Gileaanin, koji je bio sudac Izraelu dvadeset i dvije godine. Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset gradova to se do dana dananjega zovu Sela Jairova, a nalaze se u gileadskoj zemlji. Kad umrije Jair, pokopae ga u Kamonu. Izraelci su opet stali initi ono to Jahvi nije po volji. Sluili su baalima i atartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili i nisu mu vie sluili. Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima. Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlaili Izraelce - sve Izraelce koji ivljahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja je u Gileadu. Potom su Amonci preli Jordan da zavojte i na Judu, Benjamina i na Efrajima te se Izrael nae u velikoj nevolji. Tada zavapie Izraelci Jahvi govorei: "Grijeili smo prema tebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo sluili baalima." A Jahve odgovori Izraelcima: "Nisu li vas tlaili Egipani i Amorejci, Amonci i Filistejci, Sidonci, Amaleani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni, nisam li vas izbavio iz njihovih ruku? Ali vi ostaviste mene i uzeste sluiti drugim bogovima. Zbog toga vas neu vie izbavljati. Idite i vapite za pomo onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas oni izbave iz vae nevolje!" Izraelci odgovorie Jahvi: "Sagrijeili smo! ini s nama to ti drago, samo nas danas izbavi!" I odstranie tue bogove i poee opet sluiti Jahvi. A Jahve vie ne mogae trpjeti da Izraelci pate. Kada su se Amonci sabrali i utaborili u Gileadu, skupie se i Izraelci i utaborie se u Mispi. Tada narod i knezovi gileadski rekoe jedni drugima: "Koji ovjek povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji ive u Gileadu." Gileaanin Jiftah bijae hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijae Gilead. Ali je Gileadu i njegova ena rodila sinove, pa kada su sinovi te ene odrasli, otjerae Jiftaha govorei mu: "Nee dobiti batine od naeg oca jer si sin strane ene." Jiftah zato pobjee od svoje brae i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskunika koji su s njim pljakali. Poslije nekog vremena Amonci zavojtie na Izraela. Kada su Amonci napali Izraela, krenue gileadske starjeine da tre Jiftaha u zemlji Tobu. "Hodi", rekoe mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca." Ali Jiftah odgovori gileadskim starjeinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz kue moga oca? Zato sada dolazite k meni kada ste u nevolji?" Gileadske starjeine rekoe Jiftahu: "Zato smo sada doli tebi: poi s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit e poglavar nama i svima u Gileadu." Jiftah upita gileadske starjeine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hou li biti va poglavar?" "Jahve neka bude svjedokom meu nama", odgovore Jiftahu gradske starjeine. "Jao nama ako ne uinimo kako si rekao!" I Jiftah ode sa starjeinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi. Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "to ima izmeu tebe i mene da si doao ratovati protiv moje zemlje?" Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!" Jiftah nanovo poalje glasnike kralju Amonaca i porui mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju, nego je, iziavi iz Egipta, Izrael preao pustinjom do Crvenog mora i doao u Kade. Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih proi kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne poslua. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadeu. Onda je preko pustinje zaobiao edomsku i moapsku zemlju i doao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazei granice Moaba, jer Arnon bijae moapska mea. Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hebonu, i porui mu: 'Pusti nas da proemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je odreeno.' Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proe preko njegova podruja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijae utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom. Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to podruje. Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati? Zar ne posjeduje sve to je tvoj bog Kemo bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono to je Jahve, na Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo! Po emu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega? Kada se Izrael nastanio u Hebonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, ve tri stotine godina - zato ih tada niste oteli? Nisam ja tebi skrivio nego ti meni ini krivo ratujui protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeu sinova Izraelovih i sinova Amonovih." Ali kralj Amonaca ne poslua rijei to mu ih je poruio Jiftah. Duh Jahvin sie na Jiftaha te on poe kroz Gileadovo i Manaeovo pleme, proe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe doe iza Amonaca. I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi preda u ruke Amonce, tko prvi izie na vrata moje kue u susret meni kada se budem vraao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit e Jahvin i njega u prinijeti kao paljenicu." Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izrui u njegove ruke. I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijae to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu ponieni pred Izraelom. Kada se Jiftah vratio kui u Mispu, gle, izie mu u susret ki pleui uza zvuke bubnjeva. Bijae mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni keri. Ugledavi je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, keri moja, u veliku me tugu baca! Zar mi ba ti mora donijeti nesreu! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta porei." Ona mu odgovori: "Oe moj, ako si uinio zavjet Jahvi, uini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osveti Amoncima, svojim neprijateljima." Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat u po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevianstvo." "Idi", ree joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivae na gorama svoje djevianstvo. Kada su prola dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvri na njoj zavjet to ga bijae uinio. I nikada nije upoznala ovjeka. Otada je potekao obiaj u Izraelu da svake godine odlaze Izraelove keri i oplakuju ker Jiftaha Gileaanina etiri dana na godinu. Uto se skupie ljudi od Efrajimova plemena, prijeoe Jordan put Safona i rekoe Jiftahu. "Zato si iao u boj protiv Amonaca a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Spalit emo ti kuu i tebe!" Jiftah im odgovori: "Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci su nas teko tlaili. Pozvao sam vas u pomo, ali me niste izbavili iz njihovih ruku. Videi da mi nitko ne pritjee u pomo, stavih svoj ivot na kocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zato ste, dakle, poli danas da ratujete protiv mene?" Tada skupi Jiftah sve Gileaane i udari na Efrajima. Gileaani potukoe Efrajima, jer su ovi govorili: "Vi ste, Gileaani, Efrajimovi bjegunci koji ste ivjeli usred Efrajima i Manaea." Zatim Gileaani presjekoe Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji bjegunac Efrajimov rekao: "Pustite me da prijeem", Gileaani bi ga pitali: "Jesi li Efrajimovac?" A kada bi on odgovorio: "Nisam", oni bi mu kazali: "Hajde reci: ibolet!" On bi rekao: "Sibolet" jer nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordanskim pliacima. Tako je poginulo etrdeset i dvije tisue ljudi iz Efrajimova plemena. Jiftah je sudio Izraelu est godina. A kada je Gileaanin Jiftah umro, pokopae ga u njegovu gradu, u Gileadu. Poslije njega sudac u Izraelu bijae Ibsan iz Betlehema. On je imao trideset sinova i trideset keri, koje je poudao iz kue, a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudio Izraelu sedam godina. Zatim umrije Ibsan i pokopae ga u Betlehemu. Poslije njega sudac u Izraelu bijae Elon Zebulunac. On je sudio Izraelu deset godina. Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopae ga u Ajalonu u zemlji Zebulunovoj. Poslije njega sudac u Izraelu bijae Abdon, sin Hilela iz Pireatona. On je imao etrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina. Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopae ga u Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji aalimu. Izraelci su opet okrenuli da ine ono to Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za erdeset godina. A bijae neki ovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. ena mu bila nerotkinja i nije imala djece. Toj se eni ukaza Aneo Jahvin i ree joj: "Ti si neplodna i nisi raala. Ali se odsad pazi: da ne pije ni vina ni estoka pia i da ne jede nita neisto. Jer, zatrudnjet e, evo, i rodit e sina. I neka mu britva ne prijee po glavi, jer e od majine utrobe dijete biti Bogu posveeno - bit e nazirej Boji i on e poeti izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca." ena ode i kaza muu: "Boji ovjek doao k meni, lice mu kao u Bojeg anela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je doao, niti mi on kaza svog imena. Ali mi je rekao: 'Ti e zaeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni estoka pia i ne jedi nita neisto jer e ti dijete biti nazirej Boji od majine utrobe do smrti.'" Tada se Manoah pomoli Jahvi i ree: "Molim te, Gospode, neka Boji ovjek koga si jednom poslao doe jo jednom k nama i poui nas to emo initi s djetetom kad se rodi!" Jahve uslii Manoaha i Aneo Jahvin doe opet k eni dok je sjedila u polju. Manoah, mu njezin, ne bijae kraj nje. ena brzo otra da obavijesti mua i ree mu: "Gle, ukazao mi se ovjek koji mi je doao onog dana." Manoah ustade, poe za enom i kada doe k ovjeku, upita ga: "Jesi li ti onaj to je govorio s ovom enom?" A on odgovori: "Jesam." "Kada se ispuni ono to si rekao", opet e Manoah, "po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?" Aneo Jahvin odgovori Manoahu: "Neka se ena uva svega to sam joj zabranio. Neka ne uiva nita to dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni estoka pia, neka ne jede nita neisto i neka se dri svega to sam joj zapovjedio." Tada ree Manoah Anelu Jahvinu: "Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom." Aneo Jahvin nato e Manoahu: "Sve da me i ustavi, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako eli rtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi." Manoah, ne znajui da je to Aneo Jahvin, ree tada Anelu Jahvinu: "Kako ti je ime, da te moemo astiti kada se ispuni to si obeao." Aneo Jahvin odgovori mu: "Zato pita za moje ime? Ono je tajanstveno." Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu rtvova Jahvi koji ini tajanstvene stvari. Kada se poe dizati plamen sa rtvenika k nebu, podie se Aneo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidjee Manoah i njegova ena, padoe niice. Aneo Jahvin nije se vie ukazivao Manoahu i njegovoj eni. Manoah tada shvati da je to Aneo Jahvin. "Zacijelo emo umrijeti", ree eni, "jer smo vidjeli Boga." "Da nas je htio usmrtiti", odgovori mu ena, "ne bi iz nae ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo to ujemo." ena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. I Jahvin duh bijae s njim u Danovu taboru, izmeu Sore i Etaola. I sie Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku meu filistejskim kerima. Vrativi se, povjeri to ocu i majci: "Opazio sam u Timni", ree on, "djevojku meu filistejskim kerima: oenite me njome." Otac i mati rekoe: "Zar nema djevojaka meu kerima tvoga plemena i u svemu naem narodu da mora uzeti enu izmeu neobrezanih Filistejaca?" Ali Samson odgovori ocu: "Oeni me njome jer mi ona omilje." Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je traio zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom. Samson sie tako u Timnu i kad doe do timnjanskih vinograda, gle - odjednom preda nj iskoi mladi lav riui. Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao to se raskida jare; ali ne ree ni ocu ni majci to je uinio. Doavi, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje. Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pela i med. On uze meda u ruke i jeo ga je idui putem. Kada se vratio k ocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoe; ali im ne ree da ga je uzeo iz mrtvog lava. Zatim ode eni i ondje priredie gozbu Samsonu; trajala je sedam dana, jer tako obiavahu mladi ljudi. Ali kako ga se bojahu, izabrae trideset svadbenih drugova da budu uza nj. Tad im ree Samson: "Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat u vam trideset truba finog platna i trideset sveanih haljina. Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi ete meni dati trideset truba platna i trideset sveanih haljina." "Zadaj nam zagonetku", odgovore mu oni, "mi te sluamo." A on im ree: "Od onog koji jede izilo je jelo, od jakoga izilo je slatko." Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke. etvrtoga dana rekoe Samsonovoj eni: "Izvuci od mua na prijevaru rjeenje zagonetke, ili emo spaliti i tebe i oev ti dom! Zar ste nas ovamo pozvali da nas oplijenite?" Tada ena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govorei: "Ti mene samo mrzi i ne ljubi me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a meni je nisi objasnio." On joj odgovori: "Nisam je objasnio ni ocu ni majci, a tebi da je kaem?" Ona mu plakae oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba. Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona je odade sinovima svoga naroda. Sedmoga dana, prije nego je zalo sunce, ljudi iz toga grada rekoe Samsonu: "to ima slae od meda i to ima jae od lava?" A on im odgovori: "Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke pogodili." Tada duh Jahvin doe na njega, te on sie u Akelon i ondje pobi trideset ljudi, uze im odjeu i dade sveane haljine onima koji su odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati oevoj kui. A Samsonovu enu dadoe drugu koji mu bijae svadbeni pratilac. Poslije nekog vremena, o etvi penice, Samson doe da pohodi svoju enu, donijevi joj kozle i ree: "elim ui k svojoj eni u lonicu." Ali mu tast ne dopusti. "Mislio sam," ree mu on, "da si je zamrzio, pa sam je dao tvome drugu. Ali zar njezina mlaa sestra nije ljepa od nje? Uzmi je namjesto one!" Samson mu odgovori: "Ovaj put neu biti krivac Filistejcima kad im uinim zlo." I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze lui i, okrenuvi rep prema repu, stavi jednu lu meu dva repa. Tad zapali lui, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove, i nepokoeno ito, i vinograde, i maslinike. Filistejci zapitae: "Tko je to uinio?" Odgovorie im: "Samson, Timnjaninov zet, zato to mu tast oduze enu i dade je njegovu drugu." Tad Filistejci odoe i spalie onu enu i njenu obitelj. "Kad ste to uinili", ree im Samson, "neu mirovati dok vam se ne osvetim." I sve ih izudara uzdu i poprijeko i estoko ih porazi. Poslije toga ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani. Tad Filistejci krenue, utaborie se u Judi i rairie do Lehija. "Zato ste poli na nas?" - upitae ih Judejci. A oni im odgovorie: "Poli smo da sveemo Samsona i da mu uinimo kako je on uinio nama." Tri tisue Judejaca odoe tada k spilji Etamske stijene i rekoe Samsonu: "Zar ne zna da Filistejci nama gospodare? Zato si nam onda to uinio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!" A oni mu rekoe: "Doosmo da te sveemo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite mi se", ree im, "da me neete ubiti." "Ne", odgovorie mu, "mi emo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne elimo pogubiti." Onda ga svezae sa dva nova ueta i odvedoe iz spilje. Kad ga dovedoe u Lehi i kad Filistejci, viui od radosti, pojurie na nj, duh Jahvin zahvati ga i ueta na njegovim rukama postadoe kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoe mu s ruku. Spazivi jo sirovu magareu eljust, prui on ruku, uze onu eljust i pobi njome tisuu ljudi. Tad ree Samson: "Magareom eljusti gomile prebih, Magareom eljusti tisuu pobih." Rekavi to, baci eljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. Kako bijae jako oednio, zavapi Jahvi govorei: "Ti si izvojtio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od ei i pasti u ruke neobrezanima?" Tad Jahve rasijee udubinu to je kod Lehija i voda potee iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oivje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji jo i danas u Lehiju. Samson bijae sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina. Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i ue k njoj. iteljima Gaze javie: "Samson je doao ovamo!" Opkolie ga i vrebahu ga svu no na gradskim vratima. Svu no bijahu mirni. "Priekajmo do zore", miljahu, "pa emo ga ubiti." Ali je Samson leao samo do ponoi, a o ponoi ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, iupa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i poloi ih ondje. Poslije toga zamilova on neku enu iz doline Soreka po imenu Delilu. Filistejski knezovi dooe k njoj i rekoe joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga sveemo i uinimo nemonim. A dat e ti svaki od nas po tisuu i sto srebrnih ekela." Delila upita Samsona: "Kai mi gdje stoji tvoja velika snaga i ime bi se mogao svezati i svladati." Samson joj odgovori: "Da me sveu sa sedam svjeih jo neosuenih ila od luka, onemoao bih i postao kao obian ovjek." Filistejski knezovi donesu Delili sedam svjeih jo neosuenih ila i ona ga veza njima. Kod nje u sobi bijae zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida ile kao to se prekine kuina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoe za tajnu njegove snage. Tad ree Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kai ime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da me dobro sveu novim jo neupotrijebljenim uetima, onemoao bih i postao kao obian ovjek." Tada Delila uze nova ueta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijae zasjeda, ali on prekide ueta na rukama kao da su konci. Tada Delila ree Samsonu: "Vara me svejednako i lae mi. Kai mi napokon ime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otka sedam pramenova moje kose na tkalakom stanu i da ih zaglavi klinom, onemoao bih i postao kao obian ovjek." Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalakom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkalaki stan. I nije otkrila tajnu njegove snage. Delila mu ree: "Kako moe rei da me ljubi kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me ve prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga." Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i muila ga, njemu ve dozlogrdje. I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije prela po mojoj glavi jer sam od majine utrobe nazirej Boji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoao bih i postao bih kao obian ovjek." Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i ree im: "Doite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi dooe k njoj i donesoe sa sobom novac. Uspavavi Samsona na svojim koljenima, ona dozva ovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poe slabiti i ostavi ga snaga. Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvui u se kao i uvijek i oslobodit u se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. Filistejci ga uhvatie, iskopae mu oi i odvedoe ga u Gazu. Okovae ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici. Ali kosa gdje mu je obrijae pone opet rasti. A knezovi se filistejski skupie da prinesu veliku rtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog na predade nam u ruke Samsona, naeg neprijatelja." A narod, vidjevi ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu ast govorei: "Bog na predade nam u ruke Samsona, naeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustoio i tolike nae usmrtio." Kad im se srce razigralo, povikae: "Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoe iz tamnice Samsona i on igrae pred njima; a onda ga postavie meu stupove. Samson tada ree djeaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima poiva zdanje da se naslonim na njih." A kua bijae puna ljudi i ena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisue ljudi koji su gledali kako Samson igra. Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi jo sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka." I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poivae zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i srui zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Vie ih ubi umirui nego to ih pobi za ivota. Poslije dooe njegova braa i sva kua njegova oca, uzee ga i odnesoe i pokopae ga izmeu Sore i Etaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina. Bijae u Efrajimovoj gori ovjek po imenu Mikajehu. On ree majci: "Tisuu i sto srebrnih ekela to su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu - ui su je moje ule - taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine moj!" I Mikajehu vrati joj tisuu i sto srebrnih ekela. A mati mu njegova ree: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem." Majka uze dvije stotine srebrnih ekela i dade ih zlataru. On naini od njih rezani i ljeveni idol koji postavie u Mikajehuovoj novoj kui. On mu sagradi svetite, zatim naini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude sveenik. U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji. Bijae neki mladi iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao doljak. Taj ovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao doljak. Putujui, doe u Efrajimovu goru do Mikine kue. Mika ga upita: "Odakle dolazi?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim." "Ostani kod mene", ree mu Mika, "i budi mi ocem i sveenikom, a ja u ti davati deset srebrnih ekela na godinu, haljine i hranu." I levit ue. Levit je pristao da ostane u njega, i mladi mu bijae kao jedan od sinova. Mika posveti levita za sveenika; mladi je postao njegovim sveenikom i ivio je u Mikinoj kui. "Sad znam", ree Mika, "da e mi Jahve uiniti dobro kad imam levita za sveenika." U ono vrijeme ne bijae kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme trailo zemljite gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljite meu Izraelovim plemenima. Zato poslae Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Etaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoe im: "Idite, istraite zemlju." I oni dooe u Efrajimovu goru, do Mikine kue, i ondje zanoie. Kako bijahu blizu Mikine kue, poznae glas mladog levita; svratie se onamo te ga upitae: "Tko te doveo ovamo? to tu radi? I to e tu?" A on im odgovori: "Mika je uinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu sluim kao sveenik." "Upitaj Boga", kazae mu, "da znamo hoe li nam uspjeti put koji smo poduzeli." "Idite u miru", odgovori im sveenik, "put na koji ste poli po volji je Jahvi." Tada odoe ona petorica i stigoe u Laji. I vidjee da narod koji prebiva u njemu ivi bez straha - po obiaju Sidonaca - bezbrino i mirno; imaju svega to rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima. Kad se vratie svojoj brai u Sori i Etaolu, braa ih upitae: "to ste doznali?" Oni odgovorie: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju. Kada doete, nai ete ondje bezbrian narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vae ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u emu to rodi zemlja!" Tako je odande krenulo est stotina naoruanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Etaola. Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do dananjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima. Odatle se zaputie u Efrajimovu goru i dooe do Mikine kue. A ona petorica to bijahu ila izviati zemlju rekoe svojoj brai: "Znate li da u ovim kuama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite to ete raditi." Skrenuvi, oni uoe u kuu mladog levita, u Mikinu kuu, i pozdravie ga. I dok je est stotina naoruanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima, ona petorica to su ila izviati zemlju uoe, uzee efod, terafe i ljeveni idol, a sveenik stajae na pragu pokraj est stotina naoruanih ljudi. Kad su uli u Mikinu kuu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, sveenik im ree: "to to radite?" "uti", odgovorie mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit e nam otac i sveenik. Zar ti je bolje biti sveenikom u kui jednog ovjeka nego da bude sveenikom jednog plemena i roda u Izraelu?" Sveenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima. Vrativi se na put kojim su krenuli, odoe pustivi naprijed ene i djecu, stoku i dragocjenosti. Bijahu ve daleko od Mikine kue, kad gle - ljudi to ivljahu u susjednim kuama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima. Kada poee vikati za Danovim sinovima, oni se obazree i rekoe Miki: "to ti je? to ste se skupili?" On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi nainio i sveenika te odlazite. A to ostaje meni? I jo mi kaete: 'to ti je?'" Danovci mu odgovore: "Da te vie nismo uli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuu!" Danovci odoe dalje, a Mika, videi da su jai od njega, okrenu se i vrati kui. I tako, uzevi boga to ga je nainio Mika i sveenika koga je najmio da mu slui, Danovci navalie na Laji, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoe otrim maem i spalie grad. Nikoga ne bijae da pomogne Lajianima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijae u dolini koja se prua prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu. I nazvae ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Laji. I Danovci namjestie sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Gerona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo. I stajae im onaj rezani i ljeveni idol to ga je Mika nainio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Boji bijae u ilu. U ono vrijeme kad u Izraelu jo ne bijae kralja, ivio neki ovjek, levit, kao doljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inou enu iz Judina Betlehema. Rasrdivi se jednom, njegova ga inoa ostavi i vrati se u oevu kuu u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva etiri mjeseca. Njen mu ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kui oca mlade ene, opazi ga tast i veselo mu izie u susret. Tast, otac mlade ene, zadri ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i noivali. etvrtoga dana uranie; levit se spremao da ide, kad otac mlade ene ree zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite." I tako sjedoe te su obojica jela i pila, a onda otac mlade ene ree ovjeku: "Hajde, ostani jo noas i proveseli se!" A kad ovjek ustade da poe, tast uze navaljivati na njega te on jo jednom ondje prenoi. Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade ene ree: "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jedui zajedno dok se nije nagnuo dan. Mu ustade da ide, s inoom i slugom, kad mu tast, otac mlade ene, ree: "Evo se dan nagnuo k veeru. Prenoi jo ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom atoru." Ali ovjek ne htjede prenoiti nego ustade i krenu. Tako je doao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, inoa i sluga. Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se ve jako nagnuo, pa sluga ree svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu prenoimo." Ali mu gospodar odgovori: "Neemo se svraati u grad tuinaca koji nisu Izraelci, nego emo ii do Gibee." Jo ree sluzi: "Hajde, pourimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje emo prenoiti, u Gibeu ili Ramu." I prooe, nastavljajui put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo. Oni skrenue onamo da prenoe u Gibei. Uavi, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijae nikoga da ih primi u kuu da prenoe. I doe neki starac koji se predveer vraao s posla u polju. Bijae to ovjek iz Efrajimove gore; ivljae u Gibei kao doljak, a svi itelji toga mjesta bijahu Benjaminovci. Podigavi oi, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolazi i kamo e?" - upita ga starac. A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Iao sam u Judin Betlehem i vraam se kui, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuu. Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju enu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta." "Mir s tobom i dobro mi doao", odgovori starac. "Moja je briga to ti je potrebno, samo nemoj noiti na trgu." I uvede ga u svoju kuu i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili. Dok su se oni krijepili, gle, neki graani, opaki ljudi, okruie kuu i, lupajui svom snagom o vrata, rekoe starcu, gospodaru kue: "Izvedi toga ovjeka to je uao u tvoju kuu da ga se namilujemo." Tad izie domain iz kue i ree im: "Ne, brao moja, ne inite zla. Taj je ovjek uao u moju kuu, zato ne inite bezakonja. Evo, moja je ki djevica, prepustit u vam je. inite od nje to vam drago, ali ovom ovjeku ne inite bezakonja." Ljudi ga ne htjedoe posluati. Tad onaj ovjek uze inou te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu no do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustie je. Pred zoru ena doe i pade na ulaz kue onog ovjeka gdje je bio njen gospodar i leala je ondje dok se nije razdanilo. Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuna vrata te iziao da nastavi put, kad spazi enu, svoju inou, kako lei na kunim vratima s rukama na pragu. "Ustani, idemo!" - ree joj. Ali ne bijae odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kui. Kada je doao kui, tre no i uze mrtvo tijelo inoino, rasijee ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela. I tko god vidje ree: "Ovakvo to se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izali iz Egipta do dananjeg dana. Valja o tome promisliti, vijeati i govoriti." <p> Tada izie sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan ovjek, od Dana do Beer ebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi. Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, dooe na zbor Bojeg naroda, etiri stotine tisua pjeaka vinih mau. A Benjaminovci doznae da su Izraelovi sinovi uzili u Mispu. Sinovi Izraelovi zapitae tada: "Kaite nam kako se dogodio zloin!" Levit, mu ubijene ene, uze rije: "Doao sam s inoom u Benjaminovu Gibeu da prenoim. A graani Gibee ustadoe na mene i nou opkolie kuu u kojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inou silovali tako da je umrla. Zato sam uzeo mrtvu inou, rasjekao je u komade i razaslao je u sve krajeve Izraelove batine, jer su poinili sramotno djelo u Izraelu. Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite odluku." Sav narod ustade kao jedan ovjek govorei: "Neka se nitko od nas ne vraa svome atoru, neka nitko ne ide svojoj kui! Nego da sada ovo uinimo Gibei: bacit emo drijeb; i uzet emo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine, po stotinu od tisue i po tisuu od deset tisua: oni e nositi hranu vojsci, onima koji e krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu to ju je poinila u Izraelu." I sabrae se svi Izraelci protiv onoga grada, udrueni kao jedan ovjek. Tada Izraelova plemena razaslae poslanike po svemu Benjaminovu plemenu s porukom: "Kakav se to zloin dogodio meu vama? Sada izruite one opake ljude to su u Gibei da ih smaknemo te iskorijenimo zlo iz Izraela!" Ali Benjaminovci ne htjedoe posluati svoje brae Izraelaca. Benjaminovci se skupie u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s Izraelcima. A Benjaminovaca koji su doli iz raznih gradova nabrojie toga dana dvadeset i est tisua ljudi vinih mau, bez stanovnika Gibee. Od svega toga naroda bijae sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili ljevaci, i svaki je taj gaao kamenom iz prake navlas tono, ne promaujui cilja. A bijae Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, etiri stotine tisua, sve ljudi vinih mau i sve samih ratnika. I sinovi Izraelovi, ustavi, pooe u Betel da se posavjetuju s Bogom: "Tko e od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?" - zapitae Izraelci. A Jahve odgovori: "Neka Juda poe prvi." Izjutra krenue Izraelci te se utaborie pred Gibeom. Krenuvi u boj protiv Benjaminovaca, svrstae se u bojni red pred Gibeom. A Benjaminovci izioe iz Gibee i pobie toga dana Izraelu dvadeset i dvije tisue ljudi, koji ostadoe na onome polju. Izraelci odoe i plakahu pred Jahvom sve do veeri, a onda upitae Jahvu govorei: "Moramo li opet izii u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poite na njega!" Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana. Drugoga se dana Izraelci pribliie Benjaminovcima, ali toga drugog dana Benjamin izie iz Gibee pred njih i pobi Izraelcima jo osamnaest tisue ljudi, koji ostadoe na onome polju - sve sami poizbor ratnici, vini mau. Tada svi Izraelci i sav narod odoe u Betel te plakahu i stajahu ondje pred Jahvom; cio su dan postili do veeri, prinosili paljenice i rtve pomirnice pred Jahvom. I tad opet Izraelci upitae Jahvu, jer se u ono vrijeme Koveg saveza Bojega nalazio na tome mjestu, i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluivae ga. Oni upitae: "Moramo li opet izii u boj protiv sinova naega brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poite, jer u ih sutra predati u vae ruke." Tad Izrael postavi ete u zasjedu oko Gibee. Treega dana pooe Izraelci protiv Benjaminovaca i svrstae se u bojne redove pred Gibeom, kao i prije. Benjaminovci izioe na njih, a oni ih odmamie daleko od grada. Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide u Betel, a drugi u Gibeu; ubie tako oko trideset Izraelaca. I govorahu Benjaminovci: "Evo ih tuemo kao i prvi put." A Izraelci rekoe: "Bjeimo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od grada!" Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga poloaja i svrsta se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova izie iz svog skrovita zapadno od Gibee. Deset tisua vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela slee se prema Gibei. Boj bijae estok. Benjaminovci nisu ni slutili da e ih zadesiti zlo. I Jahve potue Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobie Benjaminu dvadeset i pet tisua i sto ljudi vinih mau. Benjaminovci vidjee da su pobijeeni. Ljudi Izraelci bijahu se povukli sa svojih bojnih poloaja pred Benjaminom uzdajui se u zasjedu to su je postavili oko Gibee. A oni koji bijahu u zasjedi navalie bre na Gibeu i, uavi u nju, posjekoe otrim maem sve stanovnitvo. Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi podignu iz grada stup dima kao znak: tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poe ubijati Izraelce i posijee im tridesetak ljudi. "Doista, padaju pred nama kao u prijanjem boju." A kada se znak, stup dima, poeo dizati iz grada, obazre se Benjamin i vidje kako se plamen iz svega grada die prema nebu. Tada se Izraelovi ljudi okrenue, a Benjaminovce obuze uas jer vidjee da ih je zadesilo zlo. I pobjegoe ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu za petama, a oni to su dolazili iz grada ubijahu ih s lea. Tako su opkolili Benjamina i, gonei ga bez predaha, unitie ga pred Gibeom na istonoj strani. I palo je Benjaminu osmnaest tisua ljudi, sve samih vrsnih junaka. Preivjeli se okrenue i pobjegoe u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijekui po cestama, Izraelci pobie jo pet tisua ljudi; a onda pognae Benjamina do Gideoma i pobie jo dvije tisue ljudi. Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisua ljudi vinih mau, sve samih vrsnih junaka. est stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Izraelovi se ljudi vratie potom Benjaminovcima, posjekoe otrim maem mukarce u gradovima, stoku i to se god nalo; i sve gradove na koje su naili u Benjaminu popalie ognjem. Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas nee dati svoju ker za enu Benjaminovu sinu." I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veeri, nariui i jecajui. Govorili su: "Zato se, o Jahve, Boe Izraelov, ova nesrea morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?" Sutradan uranie ljudi i sagradie ondje rtvenik; prinesoe paljenice i rtve zahvalnice. Tad zapitae Izraelci: "Ima li koga meu svim plemenima Izraelovim da nije doao na zbor Jahvi?" Jer su se sveano zakleli da e pogubiti onoga tko ne doe u Mispu k Jahvi. Izraelcima se sada saalilo na brata Benjamina te rekoe: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela. Kako emo dati ene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im neemo dati svojih keri za ene?" <p> Zato zapitae: "Ima li koga meu Izraelovim plemenima da nije doao k Jahvi u Mispu?" I pronae se da nije doao u tabor, na zbor, nitko od itelja Jabea u Gileadu. Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijae nikoga od itelja Jabea u Gileadu. Zato zajednica posla onamo dvanaest tisua hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite otrim maem stanovnike Jabea u Gileadu, zajedno sa enama i djecom. Evo to ete uiniti: izruit ete prokletstvu sve mukarce i sve ene to su dijelile postelju sa ovjekom, ali ete sauvati ivot djevicama." Tako i uinie. I nali su meu stanovnicima Jabea u Gileadu etiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s ovjekom i doveli su ih u tabor u ilu, koji je u Kanaanu. Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objavie im mir. Tako se oporavi Benjamin. Dadoe im one meu enama iz Jabea u Gileadu koje su ostavili na ivotu, ali ih ne bijae dovoljno za sve. Narodu se saalio Benjamin to je Jahve nainio prazninu meu Izraelovim plemenima. "Kako emo nai ene onima to su ostali", rekoe starjeine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene ene?" Rekoe jo: "Kako sauvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela? A ne moemo im dati svoje keri za ene." Jer se bijahu zakleli rekavi: "Proklet bio onaj koji dade enu Benjaminu!" "Ali", rekoe, "svake se godine slavi u ilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istono od ceste koja vodi iz Betela u ekem i juno od Lebone. I zato svjetovae Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima. Pazite, pa kada djevojke iz ila iziu da pleu u kolu, vi iskoite iz vinograda, otmite svaki sebi enu izmeu ilskih keri pa otiite u Benjaminovu zemlju. A kad njihovi oevi ili njihova braa dou da se pritue na vas, mi emo im rei: 'Oprostite im to je svaki uzeo po enu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'" Benjaminovci uinie tako i od djevojaka koje otee uzee onoliki broj ena koliko bijae njih. Onda odoe svaki na svoju batinu, sagradie opet gradove i naselie se u njima. Izraelci se tada razioe, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju batinu. U to vrijeme ne bijae kralja u Izraelu i svatko je ivio kako mu se inilo da je pravo.

U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan ovjek ode sa svojom enom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama. Taj se ovjek zvao Elimelek, ena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraani iz Betlehema Judina. Stigoe na Moapske poljane i tu se nastanie. Tada Elimelek, Noemin mu, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina. Oni se oenie Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboravie deset godina. Onda umrijee i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga mua. Tada se ona die sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je ula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha. Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je ivjela, a s njome i njezine snahe; krenue na put da se vrate u zemlju Judinu. Noemi tada ree svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao to vi bijaste pokojnicima i meni. Neka vam Jahve udijeli da obje naete mir, svaka u domu svoga mua!" I poljubi ih, a one briznue u pla. I rekoe joj: "Ne! Mi emo s tobom, tvome narodu." Ali im ree Noemi: "Vratite se natrag, keri moje! Zato biste ile sa mnom? Zar u jo imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muevi? Vratite se natrag, keri moje, idite samo! Odvie sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam jo noas i da rodim sinove' - zar biste mogle ekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, keri moje, tuga bi moja bila vea od vae, jer se ruka Jahvina digla na me." One i opet zaplakae i zajecae. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom. Noemi joj ree: "Eto vidi, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!" A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ide, idem i ja i gdje se ti nastani, nastanit u se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umre, umrijet u i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat e i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me to drugo, osim smrti, rastavi od tebe." Videi gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraati. Tako su zajedno ile dok ne dooe u Betlehem. A kad dooe u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu ene. A ona im odgovarae: "Ne zovite me vie Noemi nego me zovite Mara; jer me adaj gorinom ispunio! Odavde sam otila punih ruku, a sad me Jahve vraa bez igdje iega. Zato me zovete Noemi kad Jahve posvjedoi protiv mene i Svemogui me u tugu zavi?" Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem ba kad je poela etva jema. Noemi imae roaka po muu, ovjeka vrlo imuna, iz porodice Elimelekove: zvao se Boaz. Tada Ruta Moapka ree Noemi: "Htjela bih ii u polje pabiriti klasje za onim u koga naem milost." Ona joj odgovori: "Hajde, keri moja!" I ode, doe u polje te poe pabiriti za eteocima. A srea je dovede u polje koje pripadae Boazu, iz roda Elimelekova. I gle, doe Boaz iz Betlehema. "Jahve bio s vama!" - pozdravi on eteoce. A oni mu odgovorie: "Jahve te blagoslovio!" Boaz e nato momku koji je nadzirao eteoce: "ija je ona mlada ena?" A momak koji bijae nad eteocima odgovori: "Ono je mlada Moapka to je dola pratei Noemi s Moapskih poljana. Pitala je: 'Smijem li pabiriti i kupiti klasje izmeu snopova za eteocima?' I dola je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ula u kuu." Onda Boaz ree Ruti: "uj me, keri moja, ne idi pabiriti u drugoga nego se dri mojih njiva i mojih poslenika. Pazi na kojoj njivi oni anju, pa idi za njima. A naredio sam momcima da te nitko ne dira. Kad oedni, idi k posudama i pij to moje sluge zahitaju." Ona tada pade niice, pokloni se do zemlje i ree: "ime sam stekla toliku milost u oima tvojim da mi posveuje panju kad sam tuinka?" Boaz joj odgovori: "uo sam to si sve uinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga mua; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zaviaj svoj te dola u narod kojega do juer ili prekjuer nisi poznavala. Neka ti Jahve plati sve to si uinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si dola da se pod krila njegova skloni!" Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim oima, gospodaru, jer si me utjeio i milostivo progovorio slukinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih slukinja." Kad bijae vrijeme ruku, Boaz joj ree: "Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoi svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj etelaca, a on stavi pred nju prenih zrna. Jela je i nasitila se i jo joj pretee. Kad je ustala da pabiri dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: "I meu snopljem neka ona pabiri, a vi joj nemojte zanovijetati. Nego navla isputajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj neka kupi i nemojte je koriti!" I tako je pabirila sve do veeri, pa onda ovre ono to je napabirila: bijae otprilike jedna efa jema. Uze ona svoje i doe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirila. Tada Ruta izvadi i dade joj to joj bijae preteklo poto se nasitila. Svekrva je upita: "Gdje si pabirila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i ree: "ovjek u koga sam danas radila zove se Boaz." Tada e Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskrauje dobrote svoje ni ivima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj je ovjek na rod; jedan od naih skrbnika." Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Jo mi ree: 'Dri se mojih poslenika dokle ne poanju sve moje!'" Noemi nato ree Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, keri moja, idi za njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi." I tako se drala poslenika Boazovih i pabirila dokle ne poee i jeam i penicu. I ivjela je kod svekrve svoje. Onda e joj Noemi, svekrva njezina: "Keri moja, da ti potraim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna? Vidi, Boaz, s ijim si se poslenicima nala, na je roak. Evo, on e noas vijati jeam na gumnu. Umij se ti i namai, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego to se najede i napije. Kad bude lijegao, dobro pazi gdje e lei; pa kad legne, otii onamo, podigni mu pokriva s nogu i lezi ondje! Tada e ti on rei to ti je initi." Ona joj odgovori: "Uinit u sve kako mi kae." I sie na gumno i uini sve kako joj je svekrva naredila. A Boaz, poto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i lee kraj stoga. Onda ona prie polako, otkri mu noge i lee. Kad bijae oko ponoi, tre se ovjek i obrnu se, i gle: ena lei do njegovih nogu. "Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, slukinja tvoja. Rairi skut svoje haljine na slukinju svoju jer si mi skrbnik." "Blagoslovio te Jahve, keri moja!" - doeka on. "Ovaj drugi tvoj in milosti jo je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijedi mlade poslenike, bili oni bogati ili siromani. I zato se, keri moja, sada ne plai: uinit u ti sve to zatrai, jer sva vrata moga naroda znaju da si estita ena. Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji jo blii od mene. Ostani noas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet u te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra." I spavae ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego to mogae ovjek ovjeka razaznati jer miljae: "Ne treba da znaju da je ena bila na gumnu." I kaza joj: "Daj ogrta to je na tebi i dri ga dobro." Ona ga pridra, a on joj nasu est mjerica jema i naprti joj. I ode ona u grad. Kad je stigla, upita je svekrva: "to je s tobom, keri moja?" A ona joj pripovjedi sve to je uinio za nju. I nadoveza: "Ovih est mjerica jema dade mi kazujui: 'Ne smije se vratiti svekrvi praznih ruku.'" Nato e joj Noemi: "Budi mirna, keri moja, dok ne vidi to e biti: jer nee on imati spokoja dok sve jo danas ne dokraji." Boaz potom izie na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naie onaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: "Ej, hodi ovamo i sjedni!" Onaj doe i sjede. Onda Boaz uze deset ljudi izmeu starjeina gradskih i ree: "Posjedajte ovdje!" I posjedae. Zatim ree skrbniku: "Noemi, koja se vratila s Moapskih polja, htjela bi prodati ono zemlje naega brata Elimeleka. Zato sam odluio da se s tobom razgovorim i predloim ti: otkupi njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starjeinama moga naroda. Ako je kani otkupiti, onda otkupi; ako ne kani, kai mi da znam. Jer prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe." A onaj ree: "Hou, otkupit u je." Onda kaza Boaz: "Kad uzme zemlju iz ruke Noemi, treba da uzme i Rutu Moapku, pokojnikovu enu, da se pokojniku sauva ime na batini." Ali skrbnik ree: "E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspem svoje batine. Otkupi ti po svome skrbnikom pravu jer ja ne mogu." A bijae od starine obiaj u Izraelu: da se emu potkrijepi valjanost otkupa ili zamjene, ovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To bijae svjedoanstvo u Izraelu. Tako dakle i onaj skrbnik ree Boazu: "Otkupi ti!" te izu sandalu i dade mu je. Tada Boaz kaza starjeinama i svemu narodu: "Vi ste danas svjedoci da ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono to je bilo Elimelekovo, sve to je bilo Kiljonovo i Mahlonovo. Uz to uzimam za enu Rutu Moapku, enu Mahlonovu, da bi se sauvalo ime pokojnikovo na batini i da se ime njegovo ne bi zatrlo meu braom njegovom i nestalo s vrata zaviaja njegova. Vi ste danas tome svjedoci." Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starjeine rekoe: "Svjedoci smo! Dao Jahve da ena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuu Izraelovu! Obogati se u Efrati, a prodii u Betlehemu! Neka tvoja kua, po potomstvu koje e ti dati Jahve od ove mlade ene, bude kao kua Peresa, koga Judi rodi Tamara!" Tako Boaz uze Rutu i ona posta ena njegova. Ue on k njoj i Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina. Onda ene rekoe Noemi: "Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije uskratio skrbnika! I prodiio njegovo ime u Izraelu! On e biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi vie od sedam sinova." Noemi uze djeaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom. Susjede mu nadjenue ime govorei: "Noemi se rodio sin!" I prozvae ga Obed; on je otac Jiaja, oca Davidova. A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona, Hesron Rama, Ram Aminadaba, Aminadab Nahona, Nahon Salmona, Salmon Boaza, Boaz Obeda, Obed Jiaja, a Jiaj Davida.

Bio jedan ovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. Imao je dvije ene: ime jednoj bijae Ana, a drugoj bijae ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. Taj je ovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese rtvu Jahvi Sebaotu u ilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao sveenici Jahvini. Jednoga dana Elkana prinese rtvu. On je obino svojoj eni Penini i svim njezinim sinovima i kerima davao vie rtvenih dijelova, a Ani je davao samo jedan dio, premda je vie ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijae dao od srca poroda. Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi to joj Jahve ne bijae dao od srca poroda. Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. Tada joj ree Elkana, njezin mu: "Zato plae, Ana? I zato ne jede? Zato ti je srce rastueno? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?" Ali Ana ustade, poto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a sveenik Eli sjeae na stolici na pragu svetita Jahvina. I ojaena u dui pomoli se Ana Jahvi, plaui gorko. I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogleda na nevolju slubenice svoje i opomene se mene i ne zaboravi slubenice svoje te dade slubenici svojoj muko edo, ja u ga darovati Jahvi za sve dane njegova ivota i britva nee prijei preko glave njegove." Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. Ana govorae u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije uo. Zato Eli pomisli da je pijana. I ree joj Eli: "Dokle e biti pijana? Otrijezni se od vina to je u tebi!" Ali Ana odgovori i ree: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pia nego izlijevam duu svoju pred Jahvom. Ne sudi slubenicu svoju kao enu nevaljalu, jer sam od preteke tuge i alosti tako dugo molila." Tada joj Eli odgovori ovako: "Poi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila." A ona ree: "Neka slubenica tvoja nae milost u oima tvojim!" I ena ode svojim putem: jela je i lice joj nije vie bilo tuno kao i prije. Sutradan uranie i poklonie se Jahvi, a onda se vratie i dooe svojoj kui u Ramu. Elkana pozna Anu, enu svoju, a Jahve je se opomenu. Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", ree, "izmolila od Jahve". Poslije godine dana uzie njezin mu Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godinju rtvu i da izvri zavjet. Ali Ana ne poe s njim jer ree svome muu: "Neu poi dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda u ga odvesti da se pokae pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek." I odgovori joj Elkana, njezin mu: "ini kako misli da je dobro; ostani dok ga ne odbije od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju elju!" I ena osta kod kue dojei sina svoga dok ga nije odbila od prsiju. im ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevi uz to trogodinjeg junca, efu brana i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u ilu. A djeak je bio jo vrlo mlad. Tada zaklae junca, a majka djeakova pristupi k Eliju. I ree Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti ivota tvoga, gospodaru, ja sam ona ena koja je stajala ovdje kraj tebe molei se Jahvi. Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je usliio pronju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova ivota: ta isproen je od Jahve." I poklonie se ondje Jahvi. Nato se Ana pomoli ovako: "Klie srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. ire mi se usta na dumane moje, jer se radujem pomoi tvojoj. Nitko nije svet kao to je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao to Bog je na. Ne govorite mnogo hvastavih rijei, neka ne izlazi drskost iz usta vaih, jer Jahve je sveznajui Bog, pravo on prosuuje djela. Lomi se luk junacima, nemoni se snagom opasuju. Neko siti sad se za kruh mue, neko gladni ne gladuju vie. Nerotkinja raa sedam puta, majka brojne djece svjeinu izgubi. Jahve daje smrt i ivot, rui u eol i odande die. Jahve ini uboga i bogata, obara ovjeka i uzvisuje. Die slabia iz praine, iz bunjita izvlai uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi poasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. Korake uva svojih vjernika, zlikovce stie propast u mraku (svojom snagom ovjek ne stjee pobjede). Koji se protive Jahvi, padaju, Svevinji grmi s nebesa. Jahve sudi meama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdie snagu pomazanika svoga." Potom se Ana vrati u Ramu, a djeak ostade da slui Jahvi pod okom sveenika Elija. A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu ni za prava sveenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio rtvu, doao bi sluga sveenikov, dok se meso jo kuhalo, s trorogom vilicom u ruci i zabadao njom u kotli ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i to god bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveenik sebi. Tako su inili svim Izraelcima to su dolazili onamo, u ilo. Tako i prije nego bi se spalilo salo, doao bi sluga sveenikov i rekao ovjeku koji je prinosio rtvu: "Daj mi mesa da ispeem sveeniku! On nee od tebe kuhana mesa nego samo sirovo." Ako bi mu ovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda uzmi to ti dua eli", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne da, uzet u silom." Grijeh je mladia bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali rtvu koja se prinosila Jahvi. A Samuel sluae pred Jahvom, jo dijete u opleku lanenom. Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine kad bi dolazila s muem svojim da prinese godinju rtvu. A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu enu govorei: "Neka ti Jahve dade poroda od te ene na uzdarje za dar to ga je dala Jahvi." Nato bi se vraali svojoj kui. Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi jo tri sina i dvije keri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom. Eli je bio ve vrlo star, ali je ipak uo sve to su njegovi sinovi inili svemu Izraelu. I on im ree: "Zato radite takvo to da o tome moram sluati od svega ovog naroda? Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi to ih ujem ... Sablanjujete narod Jahvin. Ako ovjek zgrijei ovjeku, Bog e prosuditi. Ali ako ovjek zgrijei Jahvi, tko e se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne posluae glasa oca svojega, jer je Jahve odluio da ih pogubi. A mladi je Samuel sve vie rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i pred ljudima. Uto doe jedan Boji ovjek k Eliju i ree mu: "Ovako govori Jahve: 'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kui faraonovoj? Odabrao sam ih izmeu svih plemena Izraelovih da mi budu sveenici, da se uspinju na moj rtvenik, da prinose rtve paljenice i da nose opleak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene rtve sinova Izraelovih. Zato gleda zavidnim okom rtvu i prinos to sam ih odredio za svoj Dom? I zato pazi sinove svoje vie nego mene, tovei ih najboljim dijelovima svih rtvenih prinosa naroda moga Izraela? Zato sam - rije je Jahve, Boga Izraelova - rekao dodue da e dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rije je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja astim one koji mene aste, a koji mene preziru, bit e osramoeni. Gle, dolaze dani kad u odsjei miicu tvoju i miicu doma oca tvojega, tako da vie nee biti starca u tvom domu. Ti e kivnim okom gledati na sve dobro kojim u obasuti Izraela, i nikada vie nee biti starca u tvom domu. Zadrat u ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oi i vene dua njegova, ali sve mnotvo doma tvoga poginut e od ljudskoga maa. Znak e ti biti ono to e stii oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica e poginuti istoga dana. Ja u sebi podii vjerna sveenika koji e raditi po mom srcu i po mojoj elji i njemu u sazdati trajan dom, i on e svagda stupati pred pomazanikom mojim. A koji god ostane od tvoga doma, dolazit e da mu se pokloni i da izmoli srebrn novi ili hljeb kruha i kazat e: 'Molim te, primi me u kakvu god slubu sveeniku, da imam zalogaj kruha.'" Mladi je Samuel sluio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a vienja nisu bila esta. No jednoga je dana Eli leao u svojoj sobi - oi su njegove poele slabiti te vie nije mogao vidjeti - svijenjak Boji jo ne bijae ugaen i Samuel je spavao u svetitu Jahvinu, ondje gdje je bio Koveg Boji. I Jahve zovnu: "Samuele! Samuele!" A on odgovori: "Evo me!" I otra k Eliju i ree: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli ree: "Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!" I on ode i lee. I Jahve opet zovnu: "Samuele! Samuele!" Samuel usta, ode k Eliju i ree: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli odgovori: "Ja te nisam zvao, sine! Vrati se i spavaj!" Samuel jo nije poznavao Jahve i jo mu nikada ne bijae objavljena rije Jahvina. I Jahve zovnu Samuela po trei put. On usta, ode k Eliju i ree: "Evo me! Ti si me zvao!" Sada Eli razumje da je Jahve zvao djeaka. Zato ree Samuelu: "Idi i lezi; a ako te zovne, ti reci: 'Govori, sluga tvoj slua.'" I Samuel ode i lee na svoje mjesto. I doe Jahve i stade i zovnu kao prije: "Samuele! Samuele!" A Samuel odgovori: "Govori, sluga tvoj slua." Tada Jahve ree Samuelu: "Evo, uinit u neto u Izraelu da e oba uha zujati svakome koji uje. U onaj u dan ispuniti na Eliju sve to sam rekao za kuu njegovu, od poetka do kraja. Ti e mu objaviti da osuujem kuu njegovu dovijeka; on je znao da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao. Zato - kunem se domu Elijevu - nee oprati krivicu Elijeva doma nikakve rtve ni prinosi dovijeka." Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata Doma Jahvina. Samuel se bojao kazati vienje Eliju. Ali Eli zovnu Samuela govorei: "Samuele, sine!" A on odgovori: "Evo me!" I on upita: "Kakva je rije koju ti ree? Nemoj mi zatajiti nita! Tako ti Bog uinio zlo i dodao ti drugo ako mi zataji neto od onoga to ti je kazao." Nato mu Samuel pripovjedi sve i nita ne zataji od njega. A Eli ree: "On je Jahve, neka ini to je dobro u oima njegovim!" Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih rijei padne na zemlju. Sav Izrael, od Dana do Beer ebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina. Jahve se i dalje javljao u ilu, jer se objavljivao Samuelu, [4:1] i rije se Samuelova obraala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.) <p> U ono vrijeme skupie Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci izioe pred njih da se pobiju i utaborie se kod Eben Haezera, dok su Filistejci udarili tabor kod Afeka. Filistejci se svrstae u bojni red protiv Izraela i nasta estoka bitka. Izrael podlee Filistejcima: oko etiri tisue ljudi pogibe na bojitu, na otvorenu polju. Kad se narod vratio u tabor, rekoe starjeine Izraelove: "Zato je Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Poimo u ilo po Koveg saveza Jahvina neka doe u nau sredinu i spasi nas iz ruku naih neprijatelja." Narod posla ljude u ilo i donesoe odande Koveg saveza Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, dooe kao pratioci Kovega. Kad je Koveg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podie gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja. Filistejci ue taj gromki poklik i zapitae: "to znai taj gromki poklik u taboru Hebreja?" I shvatie da je Koveg Jahvin stigao u njihov tabor. Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: "Bog je doao u tabor!" I povikae: "Jao nama! Tako nije bilo dosad. Jao nama! Tko e nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama. Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejima kao to su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!" Tada Filistejci zametnue bitku, Izraelci bie potueni i pobjegoe svaki u svoj ator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisua pjeaka poginulo na izraelskoj strani. I Koveg Boji bi otet, i oba sina Elijeva poginue, Hofni i Pinhas. Jedan Benjaminovac otra iz bojnih redova i stie u ilo jo istoga dana, razderanih haljina i glave posute prainom. Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazei na cestu, jer mu je srce strepilo za Koveg Boji. Taj dakle ovjek doe da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu. Kad je Eli uo viku, upita: "Kakva je to velika vika?" ovjek se pouri i doe da obavijesti Elija. - A Eliju bijae devedeset i osam godina, oi mu bijahu ukoene te nita vie nije vidio. - ovjek ree Eliju: "Dolazim s bojita, danas sam utekao iz boja." Tada starac zapita: "to se dogodilo, sine?" Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to teak poraz za narod i jo su oba tvoja sina poginula i Koveg je Boji otet!" Kad je spomenuo Koveg Boji, pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star ovjek i teak. Bio je sudac u Izraelu etrdeset godina. Njegova snaha, ena Pinhasova, bijae trudna i pred porodom. Kad je ula vijest da je otet Koveg Boji i da je umro njezin svekar i poginuo njezin mu, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi. Kako je bila na samrti, rekoe joj ene koje stajahu oko nje: "Budi bez brige jer si rodila sina!" Ali ona ne odgovori niti obrati misli na to. Djetetu nadjenu ime Ikabod govorei: "Otila je slava od Izraela." Time je mislila na oteti Koveg Boji i na svoga svekra i svoga mua. Zato ree: "Otila je slava od Izraela" jer je otet Koveg Boji. Kad su Filistejci osvojili Koveg Boji, prenesoe ga iz Eben Haezera u Adod. Nato Filistejci uzee Koveg Boji, unesoe ga u hram Dagonov i smjestie pokraj Dagona. Sutradan ujutro, kad su itelji Adoda doli u hram Dagonov, gle, Dagon leae niice na zemlji pred Kovegom Jahvinim. Oni digoe Dagona i metnue ga natrag na njegovo mjesto. Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet leae niice na zemlji pred Kovegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke leahu odsjeene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. Zato Dagonovi sveenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Adodu sve do dananjeg dana. Tada ruka Jahvina teko pritisnu itelje Adoda i natjera ih u silan strah: udari ih irevima, Adod i njegovo podruje. Kad su ljudi u Adodu vidjeli to se dogodilo, rekoe: "Koveg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprijeila protiv nas i protiv naega boga Dagona." Oni sazvae i okupie sve knezove filistejske k sebi i rekoe: "to da radimo s Kovegom Boga Izraelova?" A oni odgovorie: "U Gat neka se prenese Koveg Boga Izraelova." I prenesoe Koveg Boga Izraelova onamo. Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari graane, od najmanjega do najveega, tako da im se pojavie irevi. Oni tada poslae Koveg Boji u Ekron. Ali kad je Koveg Boji stigao u Ekron, povikae Ekronjani: "Donesoe Koveg Boga Izraelova k meni da pomori mene i sav moj narod!" Zato sazvae i okupie sve knezove filistejske i rekoe: "Poaljite natrag Koveg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori mene i moj narod!" Jer vladae smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijae pritisnula ruka Boja. Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni irevima i bolni se vapaj grada dizao do neba. Koveg Jahvin bijae sedam mjeseci u zemlji Filistejaca. Tada Filistejci sazvae sveenike i vrae i zapitae ih: "to da radimo s Kovegom Jahvinim? Pouite nas kako da ga poaljemo natrag na njegovo mjesto." Oni odgovorie: "Ako hoete vratiti Koveg Boga Izraelova, ne aljite ga natrag prazna nego uza nj poaljite i naknadnicu. Tada ete se izlijeiti i znat ete zato se njegova ruka nije okrenula od vas." Oni zapitae: "Kakvu naknadnicu treba da mu poaljemo?" Oni odgovorie: "Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih ireva i pet zlatnih takora, jer je ista nevolja na vama i na vaim knezovima. Nainite, dakle, likove svojih ireva i likove svojh takora, koji vam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Moda e dignuti ruku svoju od vas, od vaih bogova i od vae zemlje. Zato hoete da vam srce otvrdne kao to je bilo otvrdnulo Egipanima i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili da odu? Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice koje jo nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite natrag u staju. Tada ete uzeti Koveg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatne predmete koje mu prinosite kao rtvu naknadnicu stavit ete u kovei kraj njega i tako neka poe. Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet emea, onda je sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako, znat emo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo sluajno." Ljudi uinie tako: uzee dvije krave dojilice i upregoe ih u kola, a njihovu telad zadrae u staji. Koveg Jahvin stavie na kola i kovei sa zlatnim takorima i s likovima svojih ireva. Krave udarie ravno cestom prema Bet emeu i jednako su ile istim putem, mukale su idui, a nisu skretale ni desno ni lijevo. Filistejski knezovi pratili su ih do granice Bet emea. Stanovnici Bet emea upravo su bili zabavljeni etvom penice u dolini. Digavi oi, ugledae Koveg i potrae mu s veseljem u susret. Kad su kola stigla na polje Joue iz Bet emea, zaustavie se. Ondje bijae velik kamen. Tada iscijepae drvo od kola i prinesoe krave kao rtvu paljenicu Jahvi. Leviti bijahu skinuli Koveg Jahvin i kovei to je bio kraj njega i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj veliki kamen. Stanovnici Bet emea prinosili su toga dana rtve paljenice i klali rtve klanice Jahvi. Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vratie se u Ekron isti dan. A ovo je pet zlatnih ireva to su ih Filistejci poslali kao rtvu naknadnicu Jahvi: za Adod jedan, za Gazu jedan, za Akelon jedan, za Gat jedan, za Ekron jedan. A zlatnih je takora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u svih pet kneevina, od utvrenih gradova do otvorenih sela. Svjedok je veliki kamen na koji su poloili Koveg Jahvin i koji jo i danas stoji na polju Joue iz Bet emea. Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet emea kad su vidjeli Koveg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi meu njima. Narod je tugovao zbog toga to ga je Jahve tako teko iskuao. Tada ljudi u Bet emeu rekoe: "Tko bi mogao opstati pred Jahvom, ovim Svetim Bogom? Kome e otii sada od nas?" I poslae poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poruie im: "Filistejci su vratili Koveg Jahvin. Doite i odnesite ga sebi." Tada dooe ljudi iz Kirjat Jearima i odnesoe Koveg Jahvin sebi. Unesoe ga u kuu Abinadabovu, na uzviici, i posvetie njegova sina Eleazara da uva Koveg Jahvin. Od dana kad je Koveg bio postavljen u Kirjat Jearimu, proe mnogo vremena - dvadeset godina - i sav je dom Izraelov uzdisao za Jahvom. Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: "Ako se od svega srca svoga vraate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tue bogove, baale i atarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome sluite. Tada e vas on izbaviti iz ruke Filistejaca." Sinovi Izraelovi uklonie nato baale i atarte i sluahu jedinome Jahvi. Samuel tada zapovjedi: "Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas." Oni se dakle skupie u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: "Sagrijeili smo Jahvi!" I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi. Kad su Filistejci uli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidjee sinovi Izraelovi, uplaie se Filistejaca. I zamolie sinovi Izraelovi Samuela: "Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu naemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca." Samuel uze jedno janje sisane i prinese ga Jahvi kao rtvu paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga uslia. Dok je Samuel prinosio rtvu paljenicu, Filistejci su doli da udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestrai i smete da su podlegli Izraelu. Ratnici izraelski izioe iz Mispe i potjerae Filistejce, tukui ih sve do ispod Bet Kara. A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izmeu Mispe i Jeane i nazva ga imenom Eben Haezer govorei: "Dovde nam je Jahve pomogao." Tako su Filistejci bili ponieni i nikada vie ne navalie na zemlju Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijeka Samuelova. I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vratie se njemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo podruje iz ruke filistejske. I bio je mir izmeu Izraela i Amorejaca. Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka. Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu i u svim je tim mjestima sudio Izraelu. Zatim se vraao u Ramu, jer je ondje imao svoju kuu i ondje je sudio Izraelu. Ondje je podigao i rtvenik Jahvi. Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu. Njegov prvoroenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci u Beer ebi. Ali sinovi nisu ili stopama oevim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu. Tada se skupie sve starjeine izraelske i dooe k Samuelu u Ramu. I rekoe mu: "Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao to je to kod svih naroda." Ali Samuelu nije bilo drago to su rekli: "Daj nam kralja da nam vlada!" Zato se Samuel pomoli Jahvi. A Jahve ree Samuelu: "Posluaj glas naroda u svemu to od tebe trai, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne elei da ja kraljujem nad njima. Sve to su inili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do dananjega dana - ostavili su mene i sluili tuim bogovima - tako oni ine i tebi. Sada, dakle, posluaj njihov zahtjev, ali ih sveano opomeni i poui o pravima kralja koji e vladati nad njima." Samuel ponovi sve Jahvine rijei narodu koji je od njega traio kralja. I ree: "Ovo e biti pravo kralja koji e kraljevati nad vama: uzimat e vae sinove da mu slue kod bojnih kola i kod konja i oni e trati pred njegovim bojnim kolima. Postavljat e ih za tisunike i pedesetnike; orat e oni njegovu zemlju, eti njegovu etvu, izraivati mu bojno oruje i opremu za njegova bojna kola. Uzimat e kralj vae keri da mu prireuju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku. Uzimat e najbolja vaa polja, vae vinograde i vae maslinike i poklanjat e ih svojim dvoranima. Uzimat e desetinu od vaih usjeva i vaih vinograda i davat e je svojim dvoranima i svojim slubenicima. Uzimat e vae sluge i vae slukinje, vae najljepe volove i magarce i upotrebljavat e ih za svoj posao. Uzimat e desetinu od vae sitne stoke, a vi sami postat ete mu robovi. I kad jednoga dana budete vapili za pomo zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas nee usliati u onaj dan!" Narod nije htio posluati Samuelova glasa nego ree: "Ne! Hoemo da kralj vlada nad nama! Tako emo i mi biti kao svi narodi: sudit e nam na kralj, bit e nam voa i vodit e nae ratove." Kad je Samuel uo to narod govori, kaza sve Jahvi. A Jahve ree Samuelu: "Posluaj njihovu elju i postavi im kralja!" Tada Samuel ree Izraelcima: "Vratite se svaki u svoj grad!" ivio u ono vrijeme jedan ovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Ki, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, ovjek imuan. Imao je sina po imenu aula, koji je bio mlad i lijep. Meu sinovima Izraelovim nije bilo ljepega ovjeka od njega: za glavu bijae vii od svega naroda. Uto se Kiu, aulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Ki ree svome sinu aulu: "Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi traiti magarice!" I prooe oni Efrajimovu goru i prooe zemlju aliu, ali ne naoe nita; prooe zemlju aalim, ali magarica ne bijae ondje; prooe i zemlju Benjaminovu, ali ne naoe nita. Kad su doli u zemlju Suf, ree aul momku koji ga je pratio: "Hajde, vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas!" A on mu odgovori: "Eno, u onom ondje gradu ivi ovjek Boji; to je vrlo ugledan ovjek: to god rekne, sve se zacijelo ispunja. Poimo, dakle, k njemu, moda e nas uputiti u ono zbog ega smo poli na put." A aul ree svome momku: "Ako zaista poemo onamo, to emo ponijeti ovjeku? Kruha je nestalo u naim torbama, nemamo dara da ponesemo ovjeku Bojem. to mu moemo dati?" A momak opet progovori i ree aulu: "Gle, imam u ruci etvrt ekela srebra: dat u ga Bojem ovjeku da nas uputi kamo bismo ili." Neko se u Izraelu, kad bi ili pitati Boga za savjet, govorilo: "Hajde, poimo k vidiocu!" Jer koga danas zovu prorokom neko se zvao vidjelac. - aul odvrati svome momku: "Dobro veli. Hajdemo!" I krenue u grad gdje je ivio ovjek Boji. Kad su se penjali usponom prema gradu, sretoe djevojke koje su izale da zahvate vode. I zapitae ih: "Je li gore vidjelac?" - One im odgovore ovako: "Jest, vidjelac je pred vama. Upravo je stigao u grad, jer danas narod ima rtvu na uzviici. im uete u grad, nai ete ga jo prije nego to se popne na uzviicu da sudjeluje na rtvenoj gozbi. Narod nee jesti dok on ne doe, jer on mora blagosloviti rtvu, a onda e tek uzvanici jesti. Zato idite odmah gore, jer ete ga sada jo nai." Oni otioe gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete polazei na uzviicu. A dan prije nego to je aul doao bijae Jahve objavio Samuelu: "Sutra u ovo doba poslat u k tebi ovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti e ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On e izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je vapaj dopro do mene." A kad je Samuel ugledao aula, Jahve mu progovori: "Evo ti ovjeka za koga ti rekoh: 'Taj e vladati nad mojim narodom.'" aul pristupi Samuelu na vratima i ree: "Daj mi kai gdje je vidioeva kua." A Samuel odgovori aulu: "Ja sam vidjelac. Poi preda mnom na uzviicu, danas ete sa mnom jesti. Sutra u te ujutro otpustiti i sve u ti kazati to ti je na srcu. A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj se jer su se nale. Uostalom, kome pripada sve to je najdragocjenije u Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?" A aul odgovori ovako: "Nisam li ja od Benjaminova plemena, najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izmeu svih rodova Benjaminova plemena? Zato mi, dakle, govori takve rijei?" Samuel uze aula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade im mjesto u proelju meu uzvanicima, kojih je bilo tridesetak. Zatim Samuel ree kuharu: "Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh da ga stavi na stranu." Kuhar uze but, donese ga i stavi pred aula, a Samuel mu ree: "Evo, pred tobom je ono to je sauvano za tebe. Jedi, jer to ti je sauvano ba za ovu zgodu." Tako je u onaj dan aul jeo sa Samuelom. Potom odande sioe u grad. Ondje prostrijee aulu na krovu. I on lee na poinak. im je svanula zora, Samuel zovnu aula (na krovu) govorei: "Ustani da te otpustim!" Kad je aul ustao, izaoe obojica, on i Samuel. Kad su doli na kraj grada, ree Samuel aulu: "Kai momku neka poe naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rije Boju." Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu aulu; zatim ga poljubi i ree: "Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti e vladati nad narodom Jahvinim i izbavit e ga iz ruke njegovih neprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao za kneza nad svojom batinom. Kad ode sada od mene, nai e dva ovjeka kod Rahelina groba, na granici zemlje Benjaminove, u Selsahu. Oni e ti rei: 'Nale su se magarice koje si poao traiti; i gle, tvoj je otac zaboravio na magarice, a zabrinut je za vas i govori: to da uinim za svoga sina?' A kad ode odande dalje i doe do Taborskog Hrasta, srest e ondje tri ovjeka koja e ii gore k Bogu u Betel. Jedan e nositi tri jareta, drugi tri okrugla kruha, a trei mijeh vina. Oni e te pozdraviti i dat e ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove ruke. Poslije toga doi e u Gibeu Boju (gdje se nalazi filistejski stup). Kad ue u grad, namjerit e se na povorku proroka koji e silaziti s uzviice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni e biti u prorokom zanosu. Tada e na te sii duh Jahvin te e pasti u proroki zanos s njima i promijenit e se u drugog ovjeka. A kad ti se ispune ti znakovi, onda ini kako ti se prilika prui jer je Bog s tobom. Zatim e sii preda mnom u Gilgal i ja u sii k tebi da prinesem rtve paljenice i rtve priesnice. Sedam dana ekaj dok ne doem k tebi i ne pouim te to e initi." im je aul okrenuo lea da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce i svi se oni znakovi ispunie u onaj dan. Kad su, naime, doli u Gibeu, gle, doe mu u susret povorka proroka i duh Boji sie na njega te on pade u proroki zanos usred njih. I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s prorocima, poee govoriti jedan drugome: "to se to dogodilo sa sinom Kievim? Zar je aul meu prorocima?" A jedan od njih odvrati i ree: "A tko je njihov otac?" Otuda je nastala poslovica: "Zar je i aul meu prorocima?" Kad je proao njegov zanos, aul se vrati kui. A aulov stric upita njega i njegova momka: "Kamo ste ili?" A aul odgovori: "Da traimo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema, otili smo k Samuelu." A njegov ga stric zamoli: "Pripovijedaj mi to vam je rekao Samuel." A aul odgovori svome stricu: "Rekao nam je da su se nale magarice." Ali mu nita ne ree o kraljevskoj asti koju mu je prorekao Samuel. Poslije toga Samuel sazva narod pred Jahvu u Mispu i ree sinovima Izraelovim: "Ovako govori Jahve: 'Ja sam izveo Izraela iz Egipta i izbavio sam vas iz egipatske ruke i iz ruke svih kraljevstava koja su vas tlaila. A vi ste danas odbacili svoga Boga, onoga koji vas je izbavljao od svih vaih zala i svih vaih nevolja i rekli ste mu: 'Ne, nego postavi kralja nad nama!' Zato sada stanite pred Jahvom po svojim plemenima i rodovima.'" Potom Samuel privede sva plemena Izraelova i drijeb pade na pleme Benjaminovo. Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i drijeb pade na Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, ovjeka po ovjeka, drijeb pade na aula, sina Kieva; ali kad ga potraie, na naoe ga. Tada jo jednom upitae Jahvu: "Je li taj ovjek doao ovamo?" A Jahve odgovori: "Eno ga, sakrio se za tovarom." Otrae i dovedoe ga odande; a kad je stao usred naroda, bijae glavom i ramenima vii od sviju. Tada Samuel ree svemu narodu: "Vidite li koga je izabrao Jahve? Nema mu ravna u svemu narodu." I sav narod uze klicati i vikati: "ivio kralj!" Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u knjigu koju poloi pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da ide svaki svojoj kui. aul se takoer vrati kui u Gibeu, a s njim pooe junaci kojima je Bog taknuo srce. Ali neke nitarije rekoe: "Kako e nas taj spasiti?" I prezree ga i ne donesoe mu nikakva dara. Otprilike poslije mjesec dana doe Amonac Naha i utabori se kod Jabea Gileadskog. Svi Jabeani poruie Nahau: "Sklopi savez s nama pa emo ti se pokoriti." Ali im Amonac Naha odgovori: "Ovako u sklopiti savez s vama: svakome u od vas iskopati desno oko, i tako u uiniti sramotu svemu Izraelu." A jabeke mu starjeine rekoe: "Ostavi nam sedam dana da poaljemo glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne nae nitko da nas izbavi, predat emo se tebi." I dooe poslanici u aulovu Gibeu te izloie sve narodu da uje. Tada sav narod zaplaka iza glasa. A gle, aul je upravo iao za govedima iz polja pa upita: "to je ljudima te plau?" I pripovjedie mu to su rekli Jabeani. Kad je aul uo te rijei, duh Jahvin sie na njega i silan gnjev uskipje u njemu. I uze on dva vola, isijee ih i komade razasla po poslanicima u sve krajeve Izraelove i porui: "Tko ne poe za aulom, ovako e biti s njegovim govedima." I strah Boji obuze ljude te pooe kao jedan ovjek. aul ih izbroji u Bezeku: i bijae sinova Izraelovih tri stotine tisua, a Judinih ljudi trideset tisua. Zatim ree poslanicima koji bijahu doli: "Ovako recite Jabeanima u Gileadu: sutra, kad sunce pripee, stii e vam pomo." Kad su se poslanici vratili, javie sve to Jabeanima i oni se obradovae. I poruie Nahau: "Sutra emo izai k vama, pa uinite s nama to vam bude drago." Sutradan aul razdijeli narod u tri ete, koje provalie u tabor o jutarnjoj strai i tukoe Amonce do najvee dnevne ege; a to preivje, raspra se da ni dvojica ne ostae zajedno. Tada narod ree Samuelu: "Tko je onaj to je govorio: 'Zar e aul kraljevati nad nama?' Dajte te ljude da ih pogubimo!" Ali aul odgovori: "Neka se ne pogubi u ovaj dan nitko, jer je danas Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu." Tada Samuel ree narodu: "Hajdemo u Gilgal da ondje potvrdimo kraljevstvo." I sav narod krenu u Gilgal i ondje postavie aula za kralja pred Jahvom, u Gilgalu. Ondje rtvovae pred Jahvom rtve priesnice i ondje je aul sa svim Izraelcima slavio slavlje. Tada Samuel ree svemu Izraelu: "Evo, ispunio sam vau elju u svemu to ste od mene traili i postavih kralja nad vama. I od sada e kralj ii pred vama. A ja sam ostario i osijedio i moji sinovi eto su meu vama. Ja sam iao pred vama od svoje mladosti pa do dananjega dana. Evo me! Posvjedoite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam prevario? Koga sam tlaio? Od koga sam primio mito da bih zamirio na jedno oko? Ja u vam sve natrag vratiti." A oni odgovorie: "Nisi nas prevario, nisi nas tlaio, nisi ni od koga primio nita." Jo im ree: "Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegov pomazanik u ovaj dan da niste nali nita u mojoj ruci." A oni odgovorie: "Tako je!" Tada Samuel ree narodu: "Jest, svjedok je Jahve koji je postavio Mojsija i Arona i koji je izveo vae oce iz Egipta. Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i da vas podsjetim na sva velika djela koja je uinio Jahve vama i vaim ocima. Kad je Jakov doao u Egipat, Egipani su ih pritisnuli, a vai su oci vapili Jahvi za pomo. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedoe oce vae iz Egipta i naselie ih na ovome mjestu. Ali oni zaboravie Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u ruke Siseri, vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskome kralju, koji su vojevali na njih. I opet su vapili Jahvi za pomo govorei: 'Zgrijeili smo jer smo ostavili Jahvu i uzeli sluiti baalima i atartama; izbavi nas sada iz ruku naih neprijatelja pa emo ti sluiti!' I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaih neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli ivjeti bez straha. Ali kad vidjeste Nahaa, kralja amonskoga, kako ide na vas, rekoste mi: 'Ne, nego kralj neka vlada nad nama!' Pa ipak je va kralj Jahve, va Bog! I eto vam sada kralja koga ste izabrali! Eto, Jahve je postavio kralja nad vama. Ako se budete bojali Jahve i njemu budete sluili, ako budete sluali njegov glas i ne budete se protivili njegovim zapovijedima, slijedit ete Jahvu, Boga svoga, vi i kralj koji kraljuje nad vama. Ako li ne budete sluali Jahvina glasa, ako se budete protivili njegovim zapovijedima, tada e se ruka Jahvina spustiti na vas i na vaega kralja da vas uniti. Sada jo jednom pristupite i vidite veliki znak koji e Jahve uiniti pred vaim oima. Nije li sada penina etva? Ali ja u zazvati Jahvu i on e poslati gromove i kiu. I jasno ete razabrati kako je veliko zlo koje ste uinili pred Jahvom traei sebi kralja." Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kiu u onaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela. I sav narod ree Samuelu: "Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo traei sebi kralja." Ali Samuel ree narodu: "Ne bojte se! Vi ste, dodue, uinili sve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte vie Jahvu, nego sluite Jahvi svim svojim srcem. Ne priklanjajte se vie nitavim idolima koji vam nita ne koriste, nita vam ne pomau jer su samo nitavila. A Jahve nee odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer se Jahve udostojao da vas uini svojim narodom. A od mene neka je daleko da zgrijeim Jahvi prestajui moliti za vas i upuivati vas na dobar i poten put. Samo se bojte Jahve i njemu iskreno sluite svim svojim srcem; jer, pogledajte kako se velikim oitovao meu vama. Ako li budete inili zlo, propast ete vi i va kralj." aulu je bilo ... godina kad je postao kralj, a kraljevao je ... i dvije godine nad Izraelom. aul izabra sebi tri tisue Izraelaca: dvije tisue od njih bijahu sa aulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisua bijae s Jonatanom u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod aul otpustio svakoga u njegov ator. Jonatan srui filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci saznae da su se Hebreji pobunili. aul zapovjedi te zatrubie u rog po svoj zemlji i sav Izrael doznade novost: "aul je sruio filistejski stup, Izrael se omrazio Filistejcima!" I narod se poe skupljati oko aula u Gilgalu. A Filistejci se skupie da vojuju na Izraela: tri tisue bojnih kola, est tisua konja, a mnotvo naroda kao pijeska na morskoj obali. I utaborie se kod Mikmasa, istono od Bet Avena. Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od neprijatelja, posakrivae se u peine, jame, kamenjake, jarke i atrnje. Neki su preli i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gileadovu. aul je jo bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha. On prieka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad Samuel nije doao u Gilgal, narod se stade razilaziti od aula. Tada ree aul: "Donesite mi rtvu paljenicu i rtve priesnice!" I prinese rtvu paljenicu. I upravo je zavravao rtvu paljenicu, kad eto Samuela; aul mu izie u susret da ga pozdravi. Samuel ga upita: "to si uinio?" A aul odgovori: "Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolazi do odreenoga dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu, pomislio sam: sad e udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neu stii molitvom ublaiti Jahvu! Zato se odvaih i prinesoh rtvu paljenicu." Samuel tada ree aulu: "Ludo si radio! Da si odrao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi uvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. A sada se tvoje kraljevstvo nee trajno odrati: Jahve je potraio sebi ovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer ti nisi odrao to ti je Jahve zapovjedio." Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. to je naroda ostalo, poe za aulom u susret ratnicima. Kad su doli iz Gilgala u Gebu Benjaminovu, aul pobroji narod koji je ostao uza nj i bijae ga oko est stotina ljudi. aul i sin mu Jonatan s ljudima to bijahu s njima zaposjeli su Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu. Tada iz filistejskog tabora izae eta pljakaa u tri odjela: jedan odio udari prema Ofri u zemlju ualsku; drugi odio krenu prema Bet Horonu, a trei odio udari prema Gebi koja se uz Dolinu hijena die nad pustinjom. A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovaa, jer su Filistejci rekli: "Treba sve uiniti da Hebreji ne bi pravili sebi maeva i kopalja." Zato su svi Izraelci ili k Filistejcima ako je tko htio da prekuje svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove. A cijena je bila dvije treine ekela za raonike i motike, jedna treina za otrenje sjekire i za nasaivanje ostana. Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od svega naroda koji bijae sa aulom i Jonatanom nije imao ni maa ni koplja u ruci; samo ih imahu aul i njegov sin Jonatan. A dotle jedna straa filistejska bijae izila prema klancu kod Mikmasa. Jednoga dana aulov sin Jonatan ree svome momku titonoi: "Hajde da prijeemo do filistejske strae koja je ondje prijeko." Svome ocu nije nita o tom javio. aul je sjedio na mei Gebe, pod ipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko est stotina ljudi. A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, sveenika Jahvina u ilu, nosio je u to vrijeme opleak. Narod nije primijetio da je Jonatan otiao. U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijei da doe do filistejske strae bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene. Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi. Jonatan ree svome titonoi: "Hajde da prijeemo do strae onih neobrezanika. Moda e Jahve uiniti neto za nas, jer nita ne prijei Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo." A titonoa mu odgovori: "ini sve na to te srce tvoje potie. Ja u s tobom, moje je srce kao tvoje srce." Jonatan mu ree: "Evo, prijei emo k tim ljudima i pokazat emo im se. Ako nam reknu ovako: 'Ne miite se dok ne doemo do vas', tada emo se ustaviti na mjestu i neemo se uspinjati k njima. Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada emo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To e nam biti znak." Kad su se obojica pokazala filistejskoj strai, rekoe Filistejci: "Gle, Hebreji su poeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili." I straari doviknue Jonatanu i njegovu titonoi: "Uspnite se k nama da vas neto nauimo!" A Jonatan ree svome titonoi: "Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove." Jonatan se poe penjati pomaui se rukama i nogama, a za njim njegov titonoa. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je titonoa ubijao za njim. U tome prvom pokolju to ga uinie Jonatan i njegov titonoa pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja. Tada se proiri strah po taboru i po polju, a i straare i etu pljakaa obuze strava; i zemlja zadrhta i bijae to silan strah Boji. A aulovi straari u Benjaminovoj Gebi opazie da se mnotvo u taboru uskomealo na sve strane. I aul ree ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite tko je otiao od nas." A kad prozvae, gle, ne bijae Jonatana i njegova titonoe! Tada aul ree Ahiji: "Primakni opleak! Posavjetuj se s Jahvom!" On je, naime, tada nosio opleak pred sinovima Izraelovim. Ali dok je aul govorio sa sveenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve vea, pa aul ree sveeniku: "Povuci ruku!" Nato aul i sav narod to je bio s njim krenue zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali maeve jedni na druge i velika pomutnja vladae meu njima. A oni Hebreji koji su ve poodavno bili u slubi Filistejaca i sada poli s njima na vojsku, odmetnue se od njih i pristadoe uz Izraelce koji bijahu sa aulom i Jonatanom. I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, uvi da Filistejci bjee, nagrnue za njima u boj. Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se rairio sve do preko Bet Horona. Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je aul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio ovjek koji okusi hrane prije veeri, prije nego to se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana. Ali je ondje bilo medenoga saa na povrini zemlje. Kad je narod doao onamo, vidje gdje tee med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve. Samo Jonatan, koji nije uo kad je njegov otac zakleo narod, primae vrh tapa koji mu bijae u ruci i zamoi ga u medeno sae, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetlie oi. Tada jedan iz naroda progovori i ree mu: "Tvoj je otac zakleo narod govorei: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'" A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreu na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oi jer sam okusio malo toga meda. to bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio jo vei?" Onoga dana potukoe Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga. Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poe ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju. I javie to aulu govorei: "Gle, narod grijei Jahvi jedui meso s krvlju!" A on ree: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!" Zatim ree: "Zaite meu narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje ete ih klati i jesti, a neete grijeiti Jahvi jedui meso s krvlju." Tako sav narod jo iste noi dovede to je tko imao i to su ondje klali. A aul podie rtvenik Jahvi; bijae to prvi rtvenik koji je podigao Jahvi. <p> Nato ree aul: "Poimo jo noas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Neemo im ostaviti nijednoga ovjeka!" A narod mu odgovori: "ini sve to misli da je dobro!" Ali sveenik ree: "Pristupimo ovdje k Bogu!" I aul upita Boga: "Moram li poi u potjeru za Filistejcima? Hoe li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan. Zato aul ree: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u emu je bio dananji prestupak. Jer, ivoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nae krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti aulu. aul onda ree svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat emo na drugu stranu." A narod odgovori aulu: "ini ono to misli da je dobro!" Tada se aul pomoli: "Jahve, Boe Izraelov, zato nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Boe Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I drijeb pade na aula i Jonatana, a narod izae slobodan. aul nastavi: "Bacite drijeb izmeu mene i moga sina Jonatana!" I drijeb pade na Jonatana. Tada aul ree Jonatanu: "Priznaj mi to si uinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrkom tapa koji mi bijae u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!" aul odgovori: "Tako mi Bog uinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umre, Jonatane!" Ali narod ree aulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! ivoga nam Jahve, nijedna vlas nee pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvrio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe. aul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratie u svoj kraj. Kad je aul uvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeivao. Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljakali. aulovi sinovi bijahu Jonatan, Ijo i Malki-ua, a od njegovih dviju keri starija se zvala Meraba, a mlaa Mikala. aulova se ena zvala Ahinoama, a bila je ki Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, aulova strica. Jer Ki, aulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi. estok se rat vodio protiv Filistejaca svega aulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna ovjeka aul vidio, svakoga bi uzimao u svoju slubu. Jednom Samuel ree aulu: "Mene je Jahve poslao da te pomaem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Posluaj, dakle, rijei Jahvine. Ovako govori Jahve nad vojskama: 'Odluio sam osvetiti ono to je Amalek uinio Izraelu zatvarajui mu put kad je izlazio iz Egipta. Sada idi i udari na Amaleka, izvri "herem", kleto unitenje, na njemu i na svemu to posjeduje; ne tedi ga, pobij mukarce i ene, djecu i dojenad, goveda i ovce, deve i magarce!'" aul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bijae ih dvije stotine tisua pjeaka (i deset tisua Judejaca). aul doe do amalekoga grada i postavi zasjedu u dolini potoka. Potom aul porui Kenijcima: "Otiite i odvojite se od Amaleana da vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim Izraelcima kad su izlazili iz Egipta." I Kenijci se odvojie od Amaleana. aul potue Amaleane od Havile pa sve do ura, koji lei pred Egiptom. I iva uhvati Agaga, amalekog kralja, a sav narod zatre otricom maa, izvrujui "herem", kleto unitenje. Ali aul i narod potedjee Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve to je bilo dobro. Na svemu tome ne htjedoe izvriti "herem"; nego to je god od stoke bilo bez cijene i vrijednosti, na tom izvrie "herem". Zato doe rije Jahvina Samuelu ovako: "Kajem se to sam aula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvrio mojih zapovijedi." Samuel se raalosti i svu je no vapio Jahvi. U rano jutro krenu Samuel da potrai aula. I javie Samuelu ovako: "aul je otiao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik; zatim je otiao dalje i siao u Gilgal." Kad je Samuel doao k aulu, ree mu aul: "Blagoslovljen da si od Jahve! Izvrio sam Jahvinu zapovijed." Ali Samuel upita: "Kakvo je to ovje blejanje to dopire do mojih uiju i mukanje goveda koje ujem?" A aul odgovori: "Dognali su ih od Amaleana, jer je narod potedio najbolje ovce i najbolja goveda da ih rtvuje Jahvi, tvome Bogu. Na svemu drugome izvrili smo 'herem'." A Samuel ree aulu: "Stani da ti kaem to mi je noas objavio Jahve." A on ree: "Govori!" Tada e Samuel: "Koliko god si malen sam u svojim oima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kralja nad Izraelom. Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: 'Idi, izvri 'herem' na tim grenicima, na Amaleanima, vojuj na njih do istrebljenja.' Zato nisi posluao rijei Jahvine? Zato si se bacio na plijen i uinio ono to je zlo u Jahvinim oima?" aul odgovori Samuelu: "Ja sam posluao rije Jahvinu: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalekoga kralja, i izvrio 'herem' na Amaleanima. Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na emu se imao izvriti 'herem', da rtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu." A Samuel odvrati: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslunost njegovu glasu? Znaj, poslunost je vrednija od najbolje rtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. Nepokornost je kao grijeh aranja, samovolja je kao zloin s idolima. Ti si odbacio rije Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne bude vie kralj!" Tada aul odvrati Samuelu: "Zgrijeio sam to sam prekrio Jahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu zahtjevu. A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi." Ali Samuel odgovori aulu: "Neu se vratiti s tobom: ti si odbacio Jahvinu rije, zato je Jahve odbacio tebe da ne bude vie kralj nad Izraelom." Kad se Samuel okrenuo da ode, aul vrsto uhvati skut njegova plata, ali se skut otkide. Tada mu ree Samuel: "Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe." - Ipak, Slava Izraelova ne lae i ne kaje se, jer nije ovjek da bi se kajao. - aul ree: "Sagrijeio sam; ali mi sada uini ast pred starjeinama moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi, tvome Bogu." I Samuel se vrati sa aulom i aul se pokloni Jahvi. Potom zapovjedi Samuel: "Dovedite k meni Agaga, amalekoga kralja!" I Agag doe k njemu opirui se i ree: "Zaista, smrt je gorka!" Samuel mu odvrati: "Kao to je tvoj ma mnogim enama oteo djecu, tako e meu enama tvoja majka ostati bez djeteta!" I Samuel posijee Agaga pred Jahvom u Gilgalu. Potom Samuel ode u Ramu, a aul se vrati svojoj kui u aulovu Gibeu. I Samuel nije vie vidio aula do svoga smrtnog dana. Samuel je tugovao zbog aula, ali se Jahve pokajao to je aula postavio za kralja nad Izraelom. Jahve ree Samuelu: "Dokle e tugovati zbog aula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje vie nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i poi na put! Ja te aljem Betlehemcu Jiaju, jer sam izmeu njegovih sinova izabrao sebi kralja." A Samuel ree: "Kako bih mogao ii onamo? aul e to uti i ubit e me!" Ali mu Jahve odgovori: "Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Doao sam da rtvujem Jahvi!' I pozovi Jiaja na rtvu, a ja u te sam pouiti to e initi: pomazat e onoga koga ti kaem." Samuel uini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je doao u Betlehem, gradske mu starjeine drui dou u susret i zapitaju: "Znai li tvoj dolazak dobro?" Samuel odgovori: "Da, dobro! Doao sam da rtvujem Jahvi. Oistite se i doite sa mnom na rtvu!" Potom oisti Jiaja i njegove sinove i pozva ih na rtvu. Kad su doli i kad je Samuel vidio Eliaba, ree u sebi: "Jamano, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!" Ali Jahve ree Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanjtinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao to gleda ovjek: ovjek gleda na oi, a Jahve gleda to je u srcu." Zatim Jiaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on ree: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." Tada Jiaj dovede amu, ali Samuel ree: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." Tako Jiaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel ree Jiaju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih." Potom zapita Jiaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori: "Ostao je jo najmlai, on je na pai, za stadom." Tada Samuel ree Jiaju: "Poalji po njega, jer neemo sjedati za stol dok on ne doe." Jiaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih oiju i krasna stasa. I Jahve ree Samuelu: "Ustani, pomai ga: taj je!" Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove brae. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu. Duh Jahvin bijae odstupio od aula, a jedan zao duh, od Jahve, stao ga je salijetati. Tada rekoe aulu sluge njegove: "Evo, zao duh Boji salijee te. Zato neka na gospodar zapovjedi, pa e sluge tvoje potraiti ovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Boji, neka onaj udara u harfu pa e ti biti bolje." aul ree svojim slugama: "Naite mi ovjeka koji umije vjeto udarati u harfu i dovedite ga k meni!" Jedan od njegovih slugu odgovori i ree: "Ja sam vidio jednog sina Betlehemca Jiaja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i ovjek ratnik, vjet je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim." Tada aul posla glasnike k Jiaju i porui mu: "Poalji mi svoga sina Davida (koji je kod stada)!" A Jiaj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla aulu po svome sinu Davidu. Tako David doe k aulu i stupi u njegovu slubu. I aul ga veoma zavolje i David posta njegov titonoa. Potom aul posla k Jiaju i porui mu: "Neka David ostane kod mene u slubi, jer je stekao moju naklonost." I kad god bi Boji duh napao aula, David bi uzeo harfu i svirao; tada bi aulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od njega. Filistejci skupie svoje ete za rat i sastae se kod Soka u Judeji. Tabor udarie izmeu Soka i Azeke kod Efes Damima. A aul i Izraelci skupie se i utaborie u Terebintskoj dolini, i svrstae se za boj protiv Filistejaca. Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila meu njima. Iz filistejskih redova izae jedan izaziva. Zvao se Golijat, a bio je iz Gata. Visok bijae est lakata i jedan pedalj. Na glavi je imao mjedenu kacigu, obuen je bio u ljuskav oklop, a oklop mu teak pet tisua mjedenih ekela. Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu. Kopljaa njegova koplja bila je kao tkalako vratilo, a iljak koplja teak est stotina eljeznih ekela. Pred njim je stupao titonoa. On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: "to ste izali da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi aulove sluge? Izaberite izmeu sebe jednoga ovjeka pa neka sie k meni! Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi emo biti vae sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda ete vi biti nae sluge i nama ete robovati." Jo je Filistejac rekao: "Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi ovjeka da se ogledamo u dvoboju!" Kad je aul i sav Izrael uo to je rekao Filistejac, obuze ih strah i drhat. David je bio sin nekoga Efraanina iz Betlehema u Judeji; taj se zvao Jiaj, a imao je osam sinova. Taj je ovjek u aulovo vrijeme bio star i odmakao u godinama. Tri najstarija Jiajeva sina bijahu otila u rat za aulom; a ta trojica njegovih sinova koji bijahu otili u rat zvahu se: najstariji Eliab, drugi Abinadab, a trei ama. David bijae najmlai. A tri najstarija bijahu otila za aulom. - David je odlazio k aulu i vraao se iz njegove slube da pase stada svoga oca u Betlehemu. A Filistejac izlazio svakoga jutra i veeri i postavljao se tako etrdeset dana. - A Jiaj ree svome sinu Davidu: "Uzmi za svoju brau ovu efu prenoga ita i ovih deset hljebova i odnesi bre svojoj brai u tabor. A ovih deset sireva odnesi njihovu tisuniku. Propitaj se za zdravlje svoje brae i donesi od njih znak da si izvrio nalog! Oni su sa aulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju protiv Filistejaca." David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom uvaru, spremi se i ode kako mu bijae zapovjedio Jiaj. U tabor je stigao kad je vojska izlazila u bojni red i dizala bojni poklik. Izraelci i Filistejci svrstae se u bojni red jedni prema drugima. David ostavi svoje stvari uvaru opreme pa otra u bojni red. Doavi, zapita svoju brau za zdravlje. Dok je s njima govorio, gle, onaj izaziva (zvao se Golijat, Filistejac iz Gata) izie iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste rijei kao prije. I David ih je uo. A im su Izraelci ugledali toga ovjeka, pobjegoe svi daleko od njega i strah ih uhvati. Neki Izraelac ree: "Jeste li vidjeli onoga ovjeka to je iziao? A iziao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj e mu dati silno blago i dat e mu svoju ker i oslobodit e od poreza njegov oinski dom u Izraelu." Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "to e to dobiti ovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove ivoga Boga?" A narod mu odgovori istim rijeima kao prije: "Eto to e dobiti ovjek koji ga pogubi." A kad je Eliab, njegov najstariji brat, uo kako se razgovara s ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu ree: "A to si ti doao ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca: doao si da vidi bitku!" A David odgovori: "A to sam uinio? Zar se ne smije ni rije rei?" Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim rijeima kao prije. Narod mu odgovori isto kao prvi put. Kad su ljudi uli to je govorio David, jave to aulu, a on ga pozva preda se. David ree aulu: "Neka nikome ne klone srce zbog onoga ovjeka! Tvoj e sluga izai i borit e se s tim Filistejcem." Ali aul odvrati Davidu: "Ne moe ti izai na toga Filistejca da se bori s njim jer si ti jo dijete, a on ratnik od svoje mladosti." Ali David odgovori aulu: "Tvoj je sluga uvao ovce svome ocu, pa kad bi doao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, ja bih potrao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio. I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa e i taj neobrezani Filistejac proi kao jedan od njih jer je izazvao bojne ete Boga ivoga." David jo dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pande i medvjee ape izbavit e me i iz ruku toga Filistejca." Tada aul ree Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!" aul obue Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustae mjedenu kacigu i stavi mu oklop. Pripasa Davidu svoj ma preko odore, ali David uzalud pokua hodati, jer ne bijae navikao, pa ree aulu: "Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao." Zato sve skinu sa sebe. David uze svoj tap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je sluila kao torba za praku, te s prakom u ruci poe prema Filistejcu. A Filistejac se sve blie primicao Davidu, dok je njegov titonoa stupao pred njim. A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijae David mladi, rumen, lijepa lica. Zato Filistejac ree Davidu: "Zar sam ja pseto te ide na me sa tapovima?" I uze proklinjati Davida svojim bogovima. Zatim Filistejac ree Davidu: "Doi k meni da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!" A David odgovori Filistejcu: "Ti ide na me maem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih eta koje si ti izazvao. Danas e te Jahve predati u moju ruku, ja u te ubiti, skinut u tvoju glavu i jo u danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva e zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav e ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u nae ruke." Kad se Filistejac pribliio i poao prema Davidu, izae David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz prake. I pogodi Filistejca u elo; kamen mu se zabi u elo i on pade niice na zemlju. Tako je David prakom i kamenom nadjaao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao maa u ruci. Zato David potra i stade na Filistejca, zgrabi njegov ma, izvue ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavi mu glavu. Kad Filistejci vidjee kako pogibe njihov junak, nagnue u bijeg. Tada ustadoe Izraelci i Judejci, digoe bojnu viku i potjerae Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci pokrie put od aarajima sve do Gata i do Ekrona. Nato se Izraelci vratie iz te estoke potjere za Filistejcima i opljakae njihov tabor. A David uze Filistejevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oruje njegovo poloi u svoj ator. Kad je aul vidio Davida gdje izlazi pred Filistejca, upitao je svoga vojvodu Abnera: "iji je sin taj mladi, Abnere?" A Abner je odgovorio: "Tako mi tvoga ivota, kralju, ne znam!" A kralj mu ree: "Raspitaj se iji je sin taj mladi!" A kad se David vratio poto je pogubio Filistejca, uze ga Abner i dovede ga pred aula, a u ruci David jo drae Filistejevu glavu. aul ga upita: "iji si ti sin, mome?" A David odgovori: "Sin sam tvoga sluge Betlehemca Jiaja." Kad je David zavrio razgovor sa aulom, Jonatanova se dua prikloni Davidovoj dui i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe. aul zadra Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao da se vrati kui svoga oca. I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe. I skide Jonatan plat koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, ak i svoj ma, svoj luk i svoj pojas. Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao aul, David bijae sretne ruke i aul ga postavi na elo svojim ratnicima; omilje on svemu narodu, pa i aulovim dvoranima. Za njihova povratka, kad se David vraao ubivi Filistejca, izaoe ene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju aulu veselo kliui, pjevajui i pleui uza zvuke bubnjeva i cimbala. ene su pleui pjevale: "Pobi aul svoje tisue, David na desetke tisua." aul se vrlo raestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato ree: "Davidu su dale desetke tisua, a meni samo tisue! Jo mu samo treba kraljevstvo!" I od toga dana aul poprijeko gledae Davida. Sutradan zao duh Boji napade aula, tako da je bjesnio po kui. David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a aul je u ruci imao koplje. I aul baci koplje govorei u sebi: "Sad u pribiti Davida uza zid!" Ali mu se David izmae dva puta. aul se poe bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od aula je odstupio. Zato ga aul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisunika: on je izlazio i vraao se na elu naroda. David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bijae s njim. Kad je aul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od njega. Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim njihovim putovima. aul ree Davidu: "Evo svoju najstariju ker Merabu dat u ti za enu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!" Miljae aul: "Neu da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na njega!" A David odgovori: "Tko sam ja i to znai moj ivot, to li kua oca mojega u Izraelu da budem kraljev zet?" I kad doe vrijeme da aulova ki Meraba poe za Davida, dadoe je za enu Adrielu iz Mehole. Ali je Davida ljubila aulova ki Mikala; kad su to javili aulu, bilo mu je pravo. Ree on u sebi: "Dat u mu je, ali e mu ona biti zamka i ruka filistejska dii e se na njega." (aul je po drugi put rekao Davidu: "Danas e mi biti zet.") Tada aul zapovjedi svojim slugama ovako: "Razgovarajte se s Davidom tajno i recite mu: 'Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvorani vole; zato budi kraljev zet.'" I aulove sluge ponovie te rijei Davidu, ali im David odgovori: "Zar je u vaim oima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo siromah i mali ovjek!" aulove sluge dojavie to aulu govorei: "Evo rijei to ih je rekao David." A aul odgovori: "Ovako recite Davidu: 'Kralj ne trai nikakva enidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti kraljevim neprijateljima.'" aul miljae da e tako Davida gurnuti u ruke Filistejcima. aulove sluge dojavie te rijei Davidu, a njemu bijae po volji da postane kraljev zet. Jo prije nego to je isteklo vrijeme, spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da bi postao njegov zet. Tada mu aul dade svoju ker Mikalu za enu. aul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav dom Izraelov. I aul se jo vema poboja Davida i posta neprijatelj Davidu zauvijek. A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta izlazili, David je imao vie uspjeha nego svi aulovi dvorani; i tako ime njegovo posta vrlo slavno. aul razloi svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, aulov sin, vrlo je volio Davida. I Jonatan to javi Davidu ovako: "Moj otac aul kani te ubiti. Budi, dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovitu i pritaji se. A ja u izai i stajat u pokraj svoga oca u polju gdje ti bude i govorit u za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit u ti." Jonatan pohvali Davida svome ocu aulu i ree mu ovako: "Neka se kralj ne ogrijei o svoga slugu Davida jer se on nije nita ogrijeio o tebe; naprotiv, ono to je radio bilo je od velike koristi za tebe. On je stavio ivot svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zato bi se, dakle, ogrijeio o nevinu krv ubijajui Davida bez razloga?" aul poslua Jonatanove rijei i zakle se: "ivoga mi Jahve, David nee umrijeti!" Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te rijei. Zatim Jonatan dovede Davida k aulu i David opet dobi slubu koju je imao prije. Kad je rat i opet buknuo, izie David na bojite da se bori s Filistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim. Tada zao duh Jahvin obuze aula: kad je sjedio u svojoj kui, s kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu, aul pokua da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on izmakne aulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobjee i spasi se. Iste noi aul posla glasnike da nadziru Davidovu kuu jer je htio da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova ena Mikala javi to Davidu govorei: "Ako noas ne umakne na sigurno mjesto, sutra e biti mrtav!" Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se bijegom. A Mikala uze idol, poloi ga u postelju, stavi mu oko glave kozju dlaku i pokri ga pokrivaem. Kad je aul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im ree: "Bolestan je." Ali aul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im: "Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!" A kad su glasnici uli, gle: u postelji bjee idol, s kozjom dlakom oko glave! Tada aul ree Mikali: "Zato si me tako prevarila i pustila moga neprijatelja da pobjegne i da se spasi?" A Mikala odgovori aulu: "On mi je rekao: 'Pusti me da odem, ili u te ubiti!'" Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu u Ramu i javi mu sve to mu je uinio aul. Potom odoe on i Samuel i nastanie se u Najotu. A aulu javie ovako: "Eno Davida u Najotu u Rami." Tada aul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli zbor proroka u prorokom zanosu, a Samuela im na elu, obuze Boji duh i aulove glasnike te i oni padoe u proroki zanos. Kad su to javili aulu, on posla druge glasnike, ali i oni padoe u proroki zanos. Potom aul posla i tree glasnike, ali i oni padoe u proroki zanos. Tada aul krenu sam u Ramu i kad doe do velikog bunara kod Sekua, zapita: "Gdje su Samuel i David?" I odgovorie mu: "Eno ih u Najotu u Rami." On odmah poe prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh Boji te je iao u prorokom zanosu sve dok nije doao u Najot u Rami. Tu i on svue svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu no. Tako je nastala uzreica: "Zar je i aul meu prorocima?" David pobjee iz Najota u Rami i doe k Jonatanu te mu ree: "to sam uinio? Kakva je bila moja krivica i to sam zgrijeio tvome ocu da trai moj ivot?" A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti nee poginuti. Eto, moj otac ne poduzima nita, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zato bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Nee to biti!" Ali se David zakle i ree: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan ita zna o tome, da ne bude alostan.' Ali ivoga mi Jahve i ivota mi tvoga, ima samo jedan korak izmeu mene i smrti." Tada Jonatan upita Davida: "to eli da uinim za tebe?" A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do veera. Ako tvoj otac opazi da me nema, rei e mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godinja rtva za svu njegovu obitelj.' Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spaen. Ako li plane gnjevom, znaj da je vrsto naumio da me pogubi. Iskai, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zato bi me vodio k svome ocu?" A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac vrsto naumio da na tebe svali nesreu, zar ti ja ne bih dojavio?" David upita Jonatana: "A tko e mi javiti ako ti tvoj otac odgovori to zlo?" Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaimo u polje!" I izau obojica u polje. Tada Jonatan ree Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja u iskuati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne poaljem k tebi da te obavijestim, neka Jahve uini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti uini zlo, javit u ti i pustit u te da ode u miru; i Jahve neka bude s tobom kao to je bio s mojim ocem! Ako ja jo budem iv, moi e mi iskazati milosre Jahvino; ako li umrem, ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, neka ime Jonatanovo ne iezne s domom aulovim, inae e Jahve traiti o tome raun od Davida." Tada se Jonatan jo jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju due svoje. Potom ree Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit e se da te nema, jer e tvoje mjesto biti prazno. Prekosutra e se jo oitije vidjeti da te nema, a ti doi na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaaja i sjedni kraj onoga humka to ga zna. A ja u prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaam onamo. A onda u poslati momka i rei mu: 'Idi! Nai strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo blie od tebe, donesi je!' - ti onda doi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve ivoga! Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otii, jer te Jahve alje odavde. A za ovaj dogovor to smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmeu mene i tebe dovijeka!" Potom se David sakri u polju. Kad je doao mlaak, kralj je sjeo za stol da jede. Kralj sjede na svoje obino mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti suelice njemu, Abner sjede kraj aula, a Davidovo mjesto osta prazno. Ali aul ne ree nita onaj dan jer miljae: "Dogodilo mu se togod, bit e da nije ist." Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i aul upita svoga sina Jonatana: "Zato Jiajev sin nije doao na objed ni juer ni danas?" A Jonatan odgovori aulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku rtvu u mom gradu i moja su me braa pozvala da doem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju brau.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola." Tada aul planu gnjevom na Jonatana i ree mu: "Izrode i propalico! Misli da ne znam da si u savezu s Jiajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majinu krilu! Jer dokle god bude iv na zemlji Jiajev sin, nee biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad poalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuen na smrt." A Jonatan odvrati svome ocu aulu i ree mu: "Zato on mora umrijeti? to je uinio?" Tada aul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odluio da ubije Davida. Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo nita toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida to ga je njegov otac pogrdio. Sutradan ujutro izae Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je iao mlad momak. I on ree svome momku: "Ti e otrati i nai strijele koje u sada izmetnuti." I momak otra, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. Kad je momak doao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?" Jo Jonatan viknu za momkom: "Bre! Pouri se! Ne stoj!" Jonatanov momak die strijelu i donese je svome gospodaru. Momak nije nita opazio, samo su Jonatan i David znali o emu se radi. Nato Jonatan preda oruje momku i ree mu: "Idi i odnesi to u grad!" Kad je momak otiao, David izie iza humka, pade niice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubie i plakahu zajedno dok se nisu isplakali. Zatim Jonatan ree Davidu: "Idi u miru! to smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeu mene i tebe, izmeu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!" Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad. David doe u Nob k sveeniku Ahimeleku. Ovaj drui poe u susret Davidu i upita ga: "Zato si sam i nema nikoga s tobom?" A David odgovori sveeniku Ahimeleku: "Kralj mi je dao nalog i rekao mi: 'Nitko neka nita ne dozna zato te aljem i to sam ti zapovjedio!' A momke sam poslao da me doekaju na tom i tom mjestu. A sada, ako ima pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili to god se nae!" A sveenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci obinoga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdrali od ena." David odgovori sveeniku ovako: "Sasvim pouzdano! ene su nam bile uskraene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka ista. Iako je ovo obian put, uistinu su danas isti tijelom." Tada mu sveenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim rtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima. Ondje je istoga dana bio jedan od aulovih slugu, zadrao se pred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik aulovih pastira. David upita Ahimeleka: "A nema li ovdje pri ruci kakvo koplje ili ma? Nisam uzeo sa sobom ni svoga maa ni svoga oruja, jer je kraljev nalog bio hitan." A sveenik mu odgovori: "Ovdje je ma Filistejca Golijata, onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plat i poloen iza opleka; ako ga hoe uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema ovdje." A David odvrati: "Takva vie nema, daj mi ga!" Potom David ustade i pobjee onaj dan daleko od aula i doe Akiu, kralju Gata. A dvorani Akievi rekoe svome kralju: "Nije li to David, kralj zemlje? To je onaj o kome su pleui pjevali: 'Pobi aul svoje tisue, David na desetke tisua.'" David se zamisli o tim rijeima i silno se uplai gatskoga kralja Akia. Tada se David poe pretvarati pred njima kao da je umobolan i vladati se kao luak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i putao da mu tee slina niz bradu. Tada Aki ree svojim dvoranima: "Vidite dobro da je ovjek lud! Zato ga dovodite k meni? Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosauje svojim ludilom? Zar e taj ui u moju kuu?" David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to ula njegova braa i sva njegova obitelj, dooe onamo da mu se prikljue. Osim toga skupie se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi zadueni, svi nezadovoljni, i on im posta voom. A bijae ih oko njega do etiri stotine ljudi. Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i ree kralju moapskome: "Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim to e Bog uiniti sa mnom." I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostadoe kod njega sve dok David bijae u skrovitu. Ali prorok Gad ree Davidu: "Nemoj ostati u svome skrovitu, nego idi i zai u zemlju Judinu." I David ode i zae u Heretsku umu. aul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. aul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzviici, s kopljem u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani. I ree aul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: "Posluajte me, sinovi Benjaminovi! Hoe li vam i Jiajev sin svima darovati njive i vinograde? Hoe li vas sve postaviti za tisunike i stotnike? A zato ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi kad moj sin sklapa savez s Jiajevim sinom, nema nikoga meu vama da me poali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me, kao to se dogaa danas." Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao meu aulovim dvoranima, i ree: "Ja sam vidio Jiajeva sina kad je doao u Nob k Ahimeleku, Ahitubovu sinu. Ovaj je zatraio za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu ma Filistejca Golijata." aul nato zapovjedi da pozovu sveenika Ahimeleka, Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj, sveenike u Nobu. I dooe svi pred kralja. Tada ree aul: "uj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me, gospodaru!" A aul ga upita: "Zato ste se urotili protiv mene, ti i Jiajev sin? Ti si mu dao kruha i ma i traio si za njega savjet od Boga da se digne protiv mene kao neprijatelj, kao to se danas dogaa." Ahimelek odgovori kralju: "A tko je meu svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne strae, ovjek koji je potovan u tvojoj kui? Zar sam danas prvi put traio za njega savjet od Boga? Daleko od mene svaka druga misao! Neka kralj nita ne okrivljuje svoga sluge i sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga nita!" Ali kralj odvrati: "Ti e umrijeti, Ahimelee, ti i sva tvoja obitelj!" I kralj zapovjedi glasonoama koji stajahu oko njega: "Pristupite i pogubite sveenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je na bijegu, a nisu mi to dojavili." Ali kraljevi straari ne htjedoe dii ruke na Jahvine sveenike da ih smaknu. Tada kralj zapovjedi Doegu: "Pristupi ti i smakni sveenike!" Doeg Edomac pristupi i smaknu sveenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni opleak. I Nob, sveeniki grad, pohara otricom maa, pobivi mukarce i ene, djecu i dojenad, goveda, magarce i ovce. Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar i pobjegao k Davidu. Ebjatar javi Davidu da je aul poklao Jahvine sveenike. A David odvrati Ebjataru: "Ja sam ve onoga dana kad ondje bijae Doeg Edomac znao da e on zacijelo javiti to aulu! Ja sam kriv za ivote tvoga oinskog doma. Ostani kod mene, ne boj se: tko bude traio tvoj ivot, trait e moj. Kod mene e biti dobro uvan." Javie onda Davidu: "Filistejci opsjedaju Keilu i pljakaju gumna." David tada upita Jahvu: "Treba li da idem na Filistejce i hou li ih potui?" A Jahve odgovori Davidu: "Idi, potui e Filistejce i oslobodit e Keilu." Ali rekoe Davidu ljudi njegovi: "Gle, mi smo ve ovdje, u Judi, u neprestanom strahu; to e tek biti ako odemo u Keilu protiv filistejskih eta!" Zato David jo jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako: "Ustani i sii u Keilu jer u predati Filistejce u tvoje ruke!" David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera njihovu stoku i zada im teak poraz. Tako je David oslobodio graane Keile. - Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je doao u Keilu nosei u ruci opleak. Kad su aulu javili da je David uao u Keilu, ree aul: "Bog ga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je uao u grad s vratima i prijevornicama." I aul sazva sav narod na oruje da ide na Keilu i da opkoli Davida i njegove ljude. Kad je David doznao da mu aul snuje zlo, ree sveeniku Ebjataru: "Donesi opleak!" Nato se David pomoli: "Jahve, Boe Izraelov, tvoj je sluga uo da aul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene. Hoe li aul doi kao to je tvoj sluga uo? Jahve, Boe Izraelov, odgovori svome sluzi!" A Jahve odgovori: "Doi e!" David opet upita: "Hoe li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u aulove ruke?" A Jahve odgovori: "Predat e vas!" Tada David ustade sa svojim ljudima, bijae ih oko est stotina; izioe iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su aulu javili da je David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda. David se skloni u pustinju u gorska sklonita; nastani se na gori u pustinji Zifu. aul ga je neprestano traio, ali ga Bog ne predade u njegove ruke. David se bojao to je aul iziao na vojnu da napadne na njegov ivot. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Hori. Tada aulov sin Jonatan krenu na put i doe k Davidu u Horu i ohrabri ga u ime Boje. Ree mu: "Ne boj se, jer te nee stii ruka moga oca aula. Ti e kraljevati nad Izraelom, a ja u biti drugi do tebe; i moj otac aul zna to dobro." I sklopie njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Hori, a Jonatan ode svojoj kui. Jednoga dana dooe Zifejci k aulu u Gibeu i javie mu: "David se krije kod nas u gorskim sklonitima u Hori, na brdu Hakili, to je juno od Jeimona. Sada, kralju, kad god zaeli sii, sii, a nae je da ga predamo u ruke kralju." A aul odgovori: "Blagoslovio vas Jahve to ste me poalili! Idite, dakle, raspitajte se jo i dobro razvidite mjesto kamo ga donesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav. Zato pretraite sve rupe u koje se zavlai, pa se vratite k meni kad budete pouzdano znali. Tada u ja poi s vama, pa ako bude gdje u zemlji, ii u za njegovim tragom po svim Judinim rodovima." Tada krenue na put i odoe u Zif, pred aulom. David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, juno od Jeimona. Potom i aul poe sa svojim ljudima da trai Davida. Kad su to javili Davidu, sie on u klanac koji lei u pustinji Maonu. aul to doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon. aul je sa svojim ljudima iao jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno urio da umakne aulu. Kad je aul sa svojim ljudima htio prijei na drugu stranu da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata, doe glasnik aulu s porukom: "Doi bre, Filistejci provalie u zemlju!" Tada aul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto "Klanac razlaza". David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim sklonitima. Kad se aul vratio iz potjere za Filistejcima, javie mu ovo: "David je u Engadskoj pustinji!" Tada aul uze tri tisue odabranih ljudi iz svega Izraela i poe da trai Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza. Idui doe k ovjim torovima pokraj puta; ondje bijae peina i aul ue da une; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu peine. I rekoe Davidu ljudi njegovi: "Evo dana za koji ti je rekao Jahve: 'Ja u predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim kako ti se mili!'" A David ustade i neprimjetno odsijee skut od aulova plata. Ali poslije zapee Davida savjest to je odsjekao skut od aulova plata, pa ree svojim ljudima: "Ouvao me Jahve da takvo to uinim svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin." I David otrim rijeima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na aula. A aul izae iz peine i poe svojim putem. Zatim ustade David, izie iz peine i vikne za aulom: "Gospodaru kralju!" A kad se aul obazre, David se baci niice na zemlju i pokloni mu se. Tada David ree aulu: "Zato slua ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oi mogle vidjeti da te Jahve predao danas u moje ruke u ovoj peini. Rekoe mi da te ubijem, ali te potedjeh i rekoh: 'Neu dii svoje ruke na svoga gospodara, jer je Jahvin pomazanik.' O, moj oe, pogledaj i vidi skut od svoga plata u mojoj ruci: odsjekao sam skut od tvoga plata, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da u mojoj ruci nema ni zlobe ni opaine. Ja nisam zgrijeio protiv tebe, a ti vreba na moj ivot da mi ga uzme! Jahve neka sudi izmeu mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi, ali se moja ruka nee dii na tebe. Kako kae stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda, i zato se moja ruka nee dii protiv tebe. Za kim je iziao izraelski kralj? Za kim ide u potjeru? Za mrtvim psom, za obinom buhom! Jahve neka bude sudac, on neka sudi izmeu mene i tebe, neka ispita i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iz tvoje ruke!" Kad je David izgovorio te rijei aulu, odvrati aul: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" I aul glasno zaplaka. Zatim ree Davidu: "Pravedniji si od mene jer ti si meni uinio dobro, a ja sam tebi uinio zlo. A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve predao u tvoje ruke, a ti me nisi ubio. Kad se ovjek namjeri na svoga neprijatelja, puta li ga da ide mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro to si mi danas uinio! Sada pouzdano znam da e zacijelo biti kralj i da e se kraljevstvo nad Izraelom trajno odrati u tvojoj ruci. Zato mi se sada zakuni Jahvom da nee zatrti moga potomstva poslije mene i da nee izbrisati moga imena iz moga oinskoga doma!" David se zakle aulu, aul ode svojoj kui, a David se sa svojim ljudima vrati u gorska sklonita. Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga nariui za njim; i pokopae ga u njegovu zaviaju u Rami. A David usta i sie u pustinju Paran. U Maonu ivio ovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio je to vrlo bogat ovjek, imao je tri tisue ovaca i tisuu koza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu. Taj se ovjek zvao Nabal, a njegova ena Abigajila. ena je bila mudra i vrlo lijepa, a ovjek surov i opak: bio je Kalebovac. David je u pustinji uo da Nabal strie svoje ovce. Stoga posla deset momaka naloivi im: "Idite gore u Karmel, otiite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. I recite ovako mome bratu: 'Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu to ima! Sada, ujem, strie ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih dirali, nita im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu. Pitaj svoje sluge i kazat e ti. Zato neka ovi momci nau milost pred tobom, jer smo doli u svean dan. Podaj svojim slugama i svome sinu Davidu to ti se nae pri ruci.'" Dooe momci Davidovi i ponovie Nabalu u Davidovo ime sve ove rijei, a onda priekae. Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je Jiajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigae pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su?" Davidovi se momci okrenue i vratie se svojim putem. Kad su se vratili, javie sve ove rijei Davidu. A David ree svojim ljudima: "Pripaite svaki svoj ma!" I pripasae svaki svoj ma, i David pripasa svoj, i oko etiri stotine ljudi krenu za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara. A eni Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave naega gospodara, a on ih potjerao. A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, nita nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju. Nou i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pasui stada. Razmisli sada i vidi to e uiniti, jer je gotova pogibija naem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak ovjek komu se ne moe nita kazati." Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera prena ita, sto grozdova suhoga groa, dvije stotine smokovih kolaa i sve to natovari na magarce. I zapovjedi svojim slugama: "Idite preda mnom, a ja u za vama." Svome muu Nabalu nije kazala nita. Dok je, jaui na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima. A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, zatiivao u pustinji sve to je taj ovjek imao i nita mu nije nestalo od svega to je posjedovao! Sada mi vraa zlo za dobro! Neka Bog uini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do zore od svega to ima ostavim i ono to mokri uza zid!" Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred Davida niice, poklonivi se do zemlje. Bacivi mu se tako pred noge, ree: "Gospodaru, neka na mene padne krivica! Dopusti da slubenica tvoja progovori tvojim uima i udostoj se posluati rijei slubenice svoje! Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog ovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja, slubenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar. Zato sada, gospodaru, ivoga mi Jahve, i tako iv bio ti, i tako ti Jahve koji te ouvao da ne svali na se krvnu krivicu i da ne pribavi sebi pravdu svojom rukom: neka prou kao Nabal tvoji neprijatelji i oni koji snuju zlo mome gospodaru! A ovaj dar, to ga evo tvoja slubenica nosi svome gospodaru, neka se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima. Oprosti slubenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo e Jahve osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine bojeve i za svega tvoga ivota nee se nai zlo na tebi. Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka ivot moga gospodara bude pohranjen u krinji ivota kod Jahve, tvoga Boga, a ivot tvojih neprijatelja neka on baci kao iz prake. I kad Jahve uini mome gospodaru svako dobro koje ti je obeao i kad te odredi da bude knezom nad Izraelom, onda neka ne bude na smutnju ni na grinju savjesti mome gospodaru da je ni za to prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj rukom. I kad Jahve uini dobro mome gospodaru, sjeti se tada slubenice svoje!" David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti to si me danas zadrala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom. Ali, tako mi ivog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti uinim zlo: da mi nisi tako brzo izila u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono to uza zid mokri!" Nato David primi iz njezine ruke to mu bijae donijela i ree joj: "Vrati se s mirom svojoj kui. Gle, usliao sam tvoj glas i obazreo se na tebe." Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kui, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijae veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne ree nita dok nije svanulo jutro. A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova ena sve to se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio. A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije. Kad David u da je umro Nabal, ree: "Neka je blagoslovljen Jahve, koji mi je ispravio nepravdu to mi je uini Nabal; i Jahve je ouvao svoga slugu da ne uini zla, a svalio je Nabalovu zlou na njegovu glavu!" Potom David posla poruku Abigajili da e je uzeti za enu. Davidove sluge dooe k Abigajili u Karmel i rekoe joj: "David nas je poslao k tebi da te uzme sebi za enu." A ona ustade, pokloni se do zemlje i ree: "Evo slubenice tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga gospodara!" Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom poe pet njezinih dvorkinja. Tako je otila za Davidovim poslanicima i postala njegovom enom. I Ahinoamom iz Jizreela bijae se oenio David i obje mu bjehu ene. Jer aul bijae svoju ker Mikalu, Davidovu enu, dao Paltiju, sinu Lajia iz Galima. Ljudi iz Zifa dooe aulu i javie mu: "David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Jeimonu." aul tada krenu na put i sie u pustinju Zif, a s njim tri tisue izabranih Izraelaca, da trai Davida u pustinji Zifu. aul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Jeimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je aul doao onamo da ga progoni. Zato David posla uhode i sazna da je aul zaista doao. David se podie i doe do mjesta gdje se aul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali aul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: aul je spavao usred tabora, a vojska leala u krugu oko njega. David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abiaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i ree im: "Tko e sa mnom u tabor sve do aula?" A Abiaj odgovori: "Ja u s tobom." I tako David i Abiaj doprijee nou do vojske: i gle, aul leae i spavae u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici leahu oko njega. Tada Abiaj ree Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi nee trebati." Ali David odgovori Abiaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko e dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekanjen?" Jo nastavi David: "ivoga mi Jahve, i udarit e ga Jahve, bilo da e mu doi njegov dan da umre, bilo da e otii u boj i poginuti. Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje to mu je kod uzglavlja i vr za vodu, pa hajdemo!" I uze David koplje i vr za vodu to su bili kod aulova uzglavlja i oni odoe: nitko nije nita vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijae na njih pao dubok san od Jahve. David prijee na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je meu njima bio velik prostor. Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se nee odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti to uznemiruje kralja?" A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zato onda nisi uvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika siao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara. Nije lijepo to to si uinio. Tako mi ivog Jahve, zasluili ste smrt to niste uvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vr za vodu to mu bijae do uzglavlja!" Tada aul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!" I nastavi: "Zato moj gospodar progoni svoga slugu? to sam uinio? Kakva je krivica u mojoj ruci? Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji posluati rijei svoga sluge: ako te Jahve die protiv mene, neka se prinosnicom ublai; ako li to ine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u batini Jahvinoj, kao da su mi govorili: 'Idi, slui tuim bogovima!' Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov iziao u lov na moj ivot, kao kad tko goni jarebicu po planini." Tada aul ree: "Zgrijeio sam! Vrati mi se, sine Davide, neu ti vie initi zla, kad je danas moj ivot u oima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teko sam pogrijeio!" A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka doe jedan od momaka i neka ga uzme! A Jahve e vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijae predao u moje ruke, ali nisam htio dii ruke svoje na pomazanika Jahvina. I gle, kako je danas tvoj ivot bio drag u mojim oima, tako neka moj ivot bude drag u Jahvinim oima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!" A aul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo e izvriti svoje djelo i uspjet e!" Potom David ode svojim putem, a aul se vrati svojoj kui. David ree u sebi: "Ipak u jednoga dana poginuti od aulove ruke. Zato nema nita bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca. Tada e aul odustati da me dalje trai po svim krajevima Izraelovim i izbavit u se iz njegove ruke." David se dakle podie i prijee, sa est stotina ljudi koje je imao, k Akiu, sinu Maokovu, kralju Gata. David se nastani kod Akia u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelji, a David sa svoje dvije ene, Ahinoamom Jizreelkom i Abigajilom, Nabalovom enom iz Karmela. Kad je aul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga vie progonio. David ree Akiu: "Ako sam naao milost u tvojim oima, neka mi dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zato da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?" Aki mu jo istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do dananjega dana kraljevima Jude. I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i etiri mjeseca. David je sa svojim ljudima izlazio da pljaka Geurce, Girzijce i Amaleane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko ura sve do egipatske zemlje. David je pustoio zemlju ne ostavljajui na ivotu ni ovjeka ni ene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraao se da sve to donese Akiu. Aki bi ga pitao: "Gdje ste danas pljakali?" A David bi odgovorio da su pljakali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom ili u Negebu Kenijskom. David nije ostavljao na ivotu ni ovjeka ni ene da ih dovede u Gat jer miljae: "Mogli bi nas optuiti i rei: 'Tako je David radio.'" Takav je imao obiaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj zemlji. Aki je vjerovao Davidu i govorio u sebi: "Ba se omrazio svome narodu, Izraelu! Zato e mi biti sluga dovijeka!" U ono vrijeme Filistejci skupie svoje ete za rat protiv Izraela. I Aki ree Davidu: "Znaj da e ii sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi!" A David odgovori Akiu: "Dobro! Sad e vidjeti to e uiniti tvoj sluga!" A Aki odvrati Davidu: "Dobro! Zato u te postaviti da bude mojim uvarom zauvijek." Samuel bijae umro, a sav ga Izrael bijae oplakao nariui za njim. Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A aul bijae istjerao iz zemlje sve zazivae duhova i vraeve. Dok su se Filistejci skupljali te doli i utaborili se kod unema, aul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi. Kad aul ugleda filistejski tabor, uplai se i srce mu snano zadrhta. aul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora - ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka. Zato aul ree svojim slugama: "Potraite mi enu koja zaziva duhove da odem k njoj i upitam je." A sluge mu odgovorie: "Evo, u En Doru ima ena koja zaziva duhove." Tada se aul prerui, obue druge haljine i otputi se sa dva ovjeka. I doe nou k onoj eni i ree joj: "Daj mi vraaj pomou duha i dozovi mi onoga koga ti reknem." A ena mu odgovori: "Ta ti zna to je uinio aul i kako je istrijebio iz zemlje zazivae duhova i vraeve. Zato postavlja zamke mome ivotu da me pogubi?" A aul joj se zakle Jahvom govorei: "Tako mi ivog Jahve, nee biti nita kriva za ovo!" Tada ena zapita: "Koga da ti dozovem?" A on odgovori: "Dozovi mi Samuela!" Kad ena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda ree aulu: "Zato si me prevario? Ta ti si aul!" A kralj joj odvrati: "Ne boj se! Nego to vidi?" A ena odgovori aulu: "Vidim neto boansko to se die iz zemlje." aul je upita: "Kakva je oblija?" A ona odgovori: "Izlazi starac, ogrnut platem." Tada aul spozna da je to Samuel, pa pade licem do zemlje i pokloni se. Samuel upita aula: "Zato si pomutio moj mir dozivajui me gore?" A aul odgovori: "U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojtili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi vie ni preko proroka ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me poui to da inim." A Samuel odvrati: "Zato mene pita kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem? Jahve ti je uinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu, jer nisi posluao rijei Jahvinih i jer nisi izvrio njegova estokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako uinio. Jahve e predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke. Sutra e sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve e predati u filistejske ruke." aul se uasnu i pade na zemlju kako je dug. Spopade ga silan strah od Samuelovih rijei. I ponestade mu snage, jer nije nita jeo cijeli dan i cijelu no. Kad ona ena doe k aulu i opazi kako je sav zaplaen, ree mu: "Gle, tvoja je slubenica posluala tvoju rije, stavila sam svoj ivot na kocku i posluala tvoje zapovijedi koje si mi naloio. Zato sada posluaj i ti rijei slubenice svoje: dopusti da ti pruim zalogaj kruha; jedi da ti se vrati snaga te uzmogne poi svojim putem." Ali on ne htjede nego ree: "Neu jesti!" Ali kad ga zaokupie njegove sluge, zajedno sa enom, poslua ih, ustade sa zemlje i sjede na postelju. ena je imala kod kue tele u tovu. Brzo ga zakla, zatim uze brana, umijesi ga i napee beskvasnoga kruha. Potom stavi sve pred aula i njegove ljude. Poto su jeli, ustadoe i jo iste noi krenue natrag. <p> Filistejci skupie sve svoje ete u Afeku, a Izraelci se utaborie kod izvora u Jizreelu. Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisuama, a David i njegovi ljudi ili su sasvim na kraju s Akiem. Filistejski knezovi zapitae: "to hoe ti Hebreji ovdje?" A Aki odgovori filistejskim knezovima: "Pa ovo je David, sluga izraelskoga kralja aula! Ve je godinu-dvije kod mene, ali nisam naao na njemu nita sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do dananjega dana." Ali filistejski knezovi planue na njega i rekoe mu: "Poalji toga ovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu oznaio. Neka ne ide s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! ime bi se on opet umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih naih ljudi? To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajui: 'Pobi aul svoje tisue, David na desetke tisua!'" Tada Aki dozva Davida i ree mu: "ivoga mi Jahve, ti si poten i meni bi drago bilo da me prati u pokretima moje vojske, jer nisam naao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si doao k meni pa do dananjega dana. Ali nisi drag u oima knezova. Zato se sada vrati i otii s mirom kui da ne ozlovolji filistejske knezove!" David odvrati Akiu: "Ta to sam uinio i to si zamjerio svome sluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju slubu pa do dananjega dana da ne mogu ii da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?" A Aki odgovori Davidu: "Ti zna da si mi drag kao Boji aneo, ali su filistejski knezovi rekli: 'Neka ne ide s nama u boj!' Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su doli s tobom, i otiite na mjesto koje sam vam oznaio. I nemoj gajiti u svom srcu nikakve mrnje jer si mi mio. Ustat ete, dakle, u rano jutro, im svane, i otii ete!" Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah ujutro i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoe u Jizreel. Kad je David sa svojim ljudima trei dan stigao u Siklag, a to Amaleani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljakali su Siklag i ognjem ga spalili. Zarobili su ene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili nikoga, nego su samo odveli roblje i otili svojim putem. Kad je, dakle, David sa svojim ljudima doao u grad, vidjee da je grad spaljen, a njihove ene, njihovi sinovi i njihove keri odvedeni u ropstvo. Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoe glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za pla. I obje Davidove ene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i Abigajila, Nabalova ena iz Karmela. David se naao u velikoj nevolji jer su ljudi poeli govoriti da e ga kamenovati, budui da su svi bili ogoreni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih keri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu. David ree sveeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo opleak!" I Ebjatar donese Davidu opleak. Tada David upita Jahvu za savjet govorei: "Hou li u potjeru za onim razbojnicima i hou li ih stii?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer e ih zacijelo stii i zarobljenike e izbaviti." I poe David sa est stotina ljudi koji bijahu s njim i dooe do potoka Besora. Odavde David sa etiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoe dvije stotine ljudi to bijahu tako umorni da nisu mogli prijei preko potoka Besora. U polju naioe na nekog Egipanina. Dovedoe ga k Davidu, dadoe mu kruha da jede i vode da pije. Dadoe mu grudu smokava i dva grozda suhoga groa. Kad je to pojeo, vratio mu se ivot, jer tri dana i tri noi ne bijae nita jeo i nita pio. Tada ga David upita: "iji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja sam Egipanin, sluga jednog Amaleanina. Moj me gospodar ostavio jer sam se razbolio prije tri dana. Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem." David ga upita: "Hoe li me odvesti k toj razbojnikoj drubi?" A on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me nee pogubiti i da me nee predati u ruke mome gospodaru, pa u te odvesti k njima!" On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom kraju, jedui, pijui i slavei slavlje zbog svega velikog plijena to su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine. I David ih poe biti i tukao ih je od zore do mraka, izvrujui na njima "herem", kleto unitenje. Nitko od njih nije izmakao, osim etiri stotine momaka, koji zajahae na deve i pobjegoe. Tako je David izbavio sve to su bili oteli Amaleani; i obje svoje ene izbavi David. I nita im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveih, od plijena sve do sinova i keri, sve to im bijae oteto: sve je vratio David. Tada uzee sve ovce i goveda, dotjerae ih pred njega viui: "Ovo je plijen Davidov!" Kad je David doao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali te ne mogahu ii za Davidom i koje on bijae ostavio kod potoka Besora, izioe oni u susret Davidu i eti njegovoj: pribliivi se Davidu i eti, pozdravie ih. Tada progovorie svi zlobnici i nitarije izmeu ljudi koji su ili s Davidom i rekoe: "Budui da nisu ili s nama, ne dajmo im nita od plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu enu i njegovu djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!" Ali David ree: "Ne inite tako, brao moja, poslije onoga to nam je dao Jahve: on nas je uvao i predao nam u ruke razbojniku drubu koja bijae izila protiv nas. Ta tko e vas posluati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju svi." Tako ostade od onoga dana unapredak. David to uini uredbom i zakonom u Izraelu sve do dananjeg dana. Kad je David doao u Siklag, posla dio plijena starjeinama Jude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena Jahvinih neprijatelja!" Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru; onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Etemoi; onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim gradovima; onima u Hormi, onima u Bor Aanu i onima u Eteru; onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima. Filistejci su zavojtili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. Filistejci stisnue aula i njegove sinove i pogubie aulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-uu. Boj je postao ei oko aula. Iznenadie ga strijelci s lukovima i on pade teko ranjen od strijelaca. aul tada ree svome titonoi: "Izvuci svoj ma i probodi me da ne dou ti neobrezanici i ne narugaju mi se." Ali se njegov titonoa prestravi i ne htjede toga uiniti. Zato aul uze ma i baci se na nj. Kad je titonoa vidio da je aul umro, baci se i on na svoj ma i umrije s njim. Tako onoga dana pogiboe zajedno aul, njegova tri sina, njegov titonoa i svi njegovi ljudi. Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani Jordana vidjee da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo aul sa sinovima, ostavie svoje gradove te se razbjeae. Filistejci dooe i nastanie se u njima. Kad su sutradan doli Filistejci da oplijene pobijeene, naoe aula i njegova tri sina gdje lee na gori Gilboi. Oni mu odsjekoe glavu i skidoe s njega oruje, koje poslae po svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljajui veselu vijest svojim idolima i narodu. Potom oruje metnue u Atartin hram, a aulovo mrtvo tijelo pribie na zid grada Bet ana. Ali kad oni u Jabeu Gileadskom ue to su Filistejci uinili od aula, ustadoe svi hrabri ljudi i, poto su hodili svu no, uzee aulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet ana pa ih donesoe u Jabe i ondje spalie. Potom uzee njihove kosti i ukopae ih pod tamarisom u Jabeu i postie sedam dana.